IZVJEŠĆE o ulozi EU-a u okviru UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a
21.10.2015 - (2015/2104(INI))
Odbor za vanjske poslove
Izvjestitelj: Paavo Väyrynen
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o ulozi EU-a u okviru UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o EU-u i UN-u, posebno svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o 69. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda[1] i svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2011. o EU-u kao globalnom čimbeniku i njegovoj ulozi u multilateralnim organizacijama[2],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. lipnja 2015. o prioritetima EU-a za 70. zasjedanje Opće skupštine UN-a,
– uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda o sudjelovanju Europske unije u radu Ujedinjenih naroda[3], kojom se EU-u jamči pravo interveniranja u Općoj skupštini UN-a, pravo podnošenja usmenih prijedloga i amandmana o kojima se glasuje na zahtjev država članica i pravo odgovora,
– uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti od 14. veljače 2014., prvu u kojoj se komentira uloga koju EU ima u održavanju međunarodnog mira i sigurnosti[4],
– uzimajući u obzir deklaraciju sa Svjetske konferencije u Durbanu 2001. protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netolerancije,
– uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za vanjsku politiku pod nazivom „Reforma Ujedinjenih naroda: trenutačno stanje i daljnji koraci” objavljenu u ožujku 2015.,
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za ustavna pitanja (A8–0308/2015),
Ciljevi i globalne prednosti EU-a
A. budući da je budućnost Europske unije povezana s globalnim mirom, sigurnošću, razvojem i ljudskim pravima; budući da izazovi pred kojima se EU nalazi zahtijevaju globalna rješenja, a globalna pitanja zahtijevaju europsko djelovanje;
B. budući da su načela i ciljevi vanjske politike EU-a sadržani u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji te su usko povezani s načelima i ciljevima UN-a; budući da se člankom 21. UEU-a izričito poziva na poštovanje načelâ Povelje UN-a i međunarodnog prava;
C. budući da EU ima jedinstvenu mogućnost raspolagati sredstvima iz cijelog niza diplomatskih, sigurnosnih, obrambenih, gospodarskih, razvojnih i humanitarnih instrumenata u potpunoj sukladnosti s odredbama Povelje UN-a; budući da upotreba tih instrumenata na temelju sveobuhvatnog pristupa EU-u pruža jedinstvenu fleksibilnost kada treba učinkovito premostiti izazove u ostvarenju sigurnosnih ciljeva;
D. budući da EU pod okriljem UN-a preko zajedničke vanjske i sigurnosne politike te zajedničke sigurnosne i obrambene politike aktivno sudjeluje u promicanju mira, sigurnosti i napretka;
E. budući da EU štiti svoje vrijednosti, temeljne interese, sigurnost, neovisnost i integritet te djeluje u cilju očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti u skladu s načelima Povelje UN-a i Helsinškog završnog akta iz 1975. i s ciljevima Pariške povelje za novu Europu usvojene 1990.; budući da je EU dio kolektivnog sustava sigurnosti UN-a te dio jednog od regionalnih dogovora predviđenih Poglavljem VIII. Povelje UN-a;
F. budući da EU potiče održivi gospodarski, socijalni i ekološki napredak zemalja u razvoju prvenstveno u cilju iskorjenjenja siromaštva, promicanja dugoročnog mira i stabilnosti te borbe protiv socijalne nejednakosti, te pruža humanitarnu pomoć stanovništvu, državama i regijama suočenima sa svim oblicima kriza, bilo prirodnima, bilo onima prouzročenima ljudskim djelovanjem;
G. budući da je EU među vodećim akterima u raznim međusobno povezanim područjima politike: trgovini, razvoju, humanitarnoj pomoći, okolišu i ljudskim pravima;
H. budući da EU radi na postizanju ekološke održivosti promicanjem međunarodnih mjera i akcija za očuvanje i poboljšanje kvalitete okoliša te za održivo gospodarenje prirodnim resursima;
I. budući da EU ima vodeću ulogu i u ekološkim politikama, posebice u borbi protiv klimatskih promjena, ne samo time što predvodi i postavlja ambiciozne ciljeve nego i time što u globalnim pregovorima ustrajno zagovara donošenje obvezujućih sporazuma te konkretno i mjerljivo djelovanje;
J. budući da EU osnažuje temelje socijalne održivosti i dobrog upravljanja konsolidiranjem, podupiranjem i promicanjem demokracije, vladavine prava, ljudskih prava te načela međunarodnog prava;
K. budući da EU u skladu sa svojim Ugovorima promiče međunarodni sustav koji se temelji na boljoj multilateralnoj suradnji i dobrom globalnom upravljanju te je predan učinkovitoj multilateralnosti, uz središnju ulogu UN-a; budući da ta predanost potječe iz uvjerenja da je međunarodnoj zajednici potreban učinkovit multilateralni sustav utemeljen na univerzalnim pravima i vrijednostima kako bi uspješno odgovorila na svjetske krize, izazove i prijetnje;
L. budući da je glavni naglasak vanjske politike EU-a na bilateralnim odnosima, suradnji i partnerstvu s državama, skupinama država i drugim regionalnim i međunarodnim organizacijama diljem svijeta; budući da se tijekom posljednjih desetljeća posebna pozornost posvećuje geopolitičkim ciljevima i problemima u istočnom i južnom susjedstvu EU-a; budući da EU također održava posebne odnose s afričkim zemljama i u svojem djelovanju posebnu pozornost posvećuje izazovima s kojima su one suočene;
M. budući da u kontekstu rastuće globalne međuovisnosti EU mora ojačati svoju ulogu u bilateralnim i multilateralnim odnosima;
N. budući da je EU uključen u međunarodne pregovore i posredovanje te ima važnu ulogu u njima, posebno u pregovorima skupine E3/EU 3+3 s Iranom te u bliskoistočnom mirovnom procesu;
O. budući da EU kao najveći trgovinski blok na svijetu ima veliku ulogu u bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima te da je razvio aktivne mjere trgovinske politike u cilju promicanja gospodarskog rasta, smanjenja siromaštva te zaštite okoliša i prirodnih resursa;
P. budući da EU i države članice daju najveći financijski doprinos općem proračunu UN-a i njegovu pružanju humanitarne i službene razvojne pomoći te mirovnim operacijama; budući da su razvojne politike EU-a od velike važnosti jer aktivno promiču smanjenje siromaštva te gospodarsku, socijalnu i ekološku održivost, čime doprinose miru i sigurnosti; budući da je EU potpisnik više od 50 multilateralnih sporazuma i konvencija UN-a kao jedini sudionik koji nije država;
Q. budući da EU iznimno predano štiti i promiče ljudska prava, temeljne slobode, kulturne vrijednosti i raznolikost, demokraciju i vladavinu prava; budući da su odredbe povezane s tim načelima uvrštene u sva njegova bilateralna partnerstva i imaju središnju ulogu u njegovoj multilateralnoj politici; budući da je EU oduvijek vrlo snažno podupirao međunarodnu pravdu;
R. budući da EU ima važnu ulogu u podupiranju operacija UN-a na područjima od zajedničkog interesa, posebno u zaštiti civila te žena i djece zahvaćenih oružanim sukobima;
S. budući da je ravnopravnost između žena i muškaraca temeljna vrijednost EU-a koja se nalazi u Ugovorima EU-a te u Povelji o temeljnim pravima; budući da je EU preuzeo odgovornost uvrštenja rodne ravnopravnosti u svim svojim aktivnostima i političkim područjima, uključujući vanjsku politiku i politiku razvojne suradnje;
T. budući da čovječanstvo dijeli zajedničke vrijednosti i interese; budući da bi se teret i prednosti trebali ravnomjerno raspodijeliti pri rješavanju zajedničkih problema i promicanju zajedničkih ciljeva i vrijednosti;
Sustav Ujedinjenih naroda
U. budući da je sustav UN-a glavni svjetski forum za poboljšanje globalnog upravljanja te predstavlja najbolji forum za promicanje vrijednosti i interesa EU-a;
V. budući da je održavanje mira i sigurnosti bio glavni cilj u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata; budući da promicanje gospodarskog i socijalnog razvoja te ljudskih prava zauzima središnje mjesto u Povelji; budući da su od početka 70-ih godina prošlog stoljeća pitanja povezana s okolišem na dnevnom redu UN-a; budući da se u Brundtlandovu izvješću „Naša zajednička budućnost” iz 1987. koncept održivog razvoja definira kao razvoj koji zadovoljava potrebe današnjeg naraštaja bez ugrožavanja budućih naraštaja; budući da su na Konferenciji u Riju (UNCED) održanoj 1992. razvojne i ekološke politike združene te čine spoj učinkovitog smanjenja siromaštva i promicanja održivog razvoja diljem svijeta;
W. budući da sustav UN-a pokriva sva područja suradnje, uz središnju ulogu Vijeća sigurnosti, ponajprije odgovornog za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, u čemu mu pomažu pomoćna i savjetodavna tijela;
X. budući da se sustav UN-a sastoji od 19 specijaliziranih agencija, među koje se ubrajaju FAO, IFAD, ILO, MMF, UNESCO, UNIDO, WHO i Grupa Svjetske banke, 11 fondova i programa koji uključuju UNCTAD, UNDP, UNEP, UNFPA-u, UNHCR, UNICEF, UN Women i WFP[5], kao i od devet funkcionalnih povjerenstava, pet regionalnih povjerenstava i brojnih drugih sličnih tijela; budući da su organizacije poput Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) također povezane sa sustavom UN-a;
Y. budući da većina navedenih agencija, fondova, programa, povjerenstava i odbora djeluje pod okriljem Gospodarskog i socijalnog vijeća te Opće skupštine, kojoj neki od njih podnose izvješća;
Z. budući da EU i države članice imaju ključnu ulogu u promicanju načela i ciljeva UN-a te u rješavanju zajedničkih problema čovječanstva; budući da su, s druge strane, Europi potrebni globalni partneri u rješavanju vlastitih problema u područjima kao što su sigurnost, zaštita okoliša, ljudska prava, migracije, zaštita prava na azil te financijske nestabilnosti;
AA. budući da je EU posebno odgovoran za održanje mira, razvoj i ljudska prava u svojem susjedstvu;
AB. budući da je ključno da mjere koje se poduzimaju u okviru UN-a budu u skladu s međunarodnim pravom; budući da su zločini počinjeni u okviru UN-ova mandata izrazito štetni za vjerodostojnost te organizacije i ne bi smjeli proći nekažnjeno;
AC. budući da su države podijeljene u geografska područja, što često dovodi do blokovskoga glasovanja; budući da članice Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC) često same sustavno krše ljudska prava i time ugrožavaju učinkovitost i vjerodostojnost UNHRC-a;
AD. budući da ISIS/Daeš upotrebljava zaradu od pljačkanja kulturnih i religijskih lokaliteta i predmeta u Iraku i Siriji te krijumčarenja tih predmeta za financiranje svojih terorističkih aktivnosti; budući da UNESCO i njegova Konvencija o mjerama zabrane i sprečavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara imaju središnju ulogu u osiguravanju hitne zaštite sirijskoga i iračkoga kulturnog nasljeđa;
AE. budući da EU i UN blisko surađuju na najosjetljivijim kriznim područjima, posebno na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi; budući da moraju ulagati dodatne napore u cilju postizanja mirnih političkih rješenja za takve krize;
AF. budući da su rasprava i odluka o obnovi mandata Foruma za upravljanje internetom predviđene za zasjedanje Opće skupštine UN-a 2015.; budući da je Parlament pozvao Opću skupštinu UN-a da obnovi mandat Foruma za upravljanje internetom te mu poveća resurse i poboljša model upravljanja internetom s više dionika;
EU u sustavu UN-a
1. podsjeća da EU i njegove države članice dijele vrijednosti i načela Povelje UN-a, kako je navedeno u članku 21. stavku 1. UEU-a, te svojim vanjskim djelovanjem imaju ključnu ulogu u promicanju tih načela kao i ciljeva UN-a; smatra da su EU-u potrebni globalni partneri kako bi uspješno postigao ciljeve svoje vanjske politike, posebno u pogledu mira i sigurnosti, terorizma, organiziranog kriminala, regionalnih sukoba, državnih neuspjeha i širenja oružja za masovno uništenje;
2. smatra da je sigurnosno stanje EU-a sve nestabilnije i nemirnije zbog velikog broja kako dugogodišnjih tako i novih sigurnosnih izazova; smatra da su sukob u istočnoj Ukrajini, Siriji i Iraku, uspon terorističke organizacije ISIS, libijska kriza i teroristička prijetnja u Africi (ponajprije u Sahelu, Libiji i Rogu Afrike) ozbiljne globalne prijetnje na svjetskoj razini koje iziskuju i globalna rješenja; smatra da EU nije u stanju sam se nositi s tim prijetnjama i da mu je potrebna podrška međunarodnih partnera;
3. pozdravlja činjenicu da EU i njegove države članice na razne načine i u raznim oblicima aktivno sudjeluju u radu sustava UN-a i pridonose mu, a to bi trebalo biti vidljivije;
4. također pozdravlja značajan doprinos EU-a razvoju i humanitarnoj pomoći diljem svijeta; podsjeća da, ukupno gledajući, EU i njegove države članice najviše na svijetu financijski pridonose razvoju i humanitarnoj pomoći;
5. podsjeća da je EU postao istinski međunarodni akter te prema tome ima poseban promatrački status u UN-u, s pravom sudjelovanja u raspravama s predstavnicima velikih skupina i s pojedinačnim državama na zasjedanjima Opće skupštine UN-a, ima pravo podnošenja prijedloga i amandmana, pravo odgovora, predlaganja točaka dnevnog reda te distribuiranja dokumenata;
6. osim toga, podsjeća da EU u UN-u predstavlja više osoba i tijela: predsjednik Europskog vijeća, Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europska komisija i izaslanstva EU-a, kao i njegovih 28 država članica, od kojih su dvije (Francuska i Ujedinjena Kraljevina) stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a s pravom ulaganja veta; ustraje u činjenici da su države članice EU-a dužne u skladu s Ugovorom uskladiti svoje djelovanje u svim međunarodnim forumima;
Kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a unutar UN-a
7. uvjerenja je da EU, kako bi na bolji način ostvario ciljeve svoje vanjske politike u obliku u kojem su navedeni u Ugovoru, treba raditi na jačanju globalnog upravljanja unutar sustava UN-a i povećati svoj utjecaj u tom sustavu kao i onaj država članica; podsjeća na obvezu EU-a da aktivno podupire sveobuhvatnu reformu sustava UN-a radi jačanja njegova legitimiteta, regionalne zastupljenosti, transparentnosti, odgovornosti i djelotvornosti u odgovaranju na složene i višeslojne izazove današnjice; posebno ističe važnost revitalizacije rada Opće skupštine;
8. naglašava da EU u Općoj skupštini treba imati važniju ulogu uz dovoljno vidljivosti i političkog utjecaja kojom mu se omogućuje bolje izvršavanje međunarodnih obveza, u skladu s Rezolucijom Opće skupštine od 3. svibnja 2011.[6];
9. ponovno izražava podršku ulozi parlamenata i regionalnih skupština u sustavu UN-a;
10. poziva članice Vijeća sigurnosti da u bliskoj suradnji s Općom skupštinom ponovno razmotre i preispitaju netransparentan postupak izbora glavnog tajnika UN-a te i kandidatima i kandidatkinjama zajamče ravnopravnu mogućnost odabira za taj položaj; poziva sva tijela UN-a, osobito Vijeće sigurnosti, da dovoljnu pozornost posvete rodnoj ravnopravnosti u UN-u, a države članice EU-a poziva da taj trend predvode poticanjem i podržavanjem kandidatkinja; izražava želju da u sljedećem mandatu na mjesto glavnog tajnika UN-a bude izabrana žena; poziva EU da podupre organizaciju UN Women u njezinu radu protiv diskriminacije na temelju rodnog identiteta i rodnog izražavanja;
11. ističe trenutačne prioritete EU-a određene za 70. zasjedanje Opće skupštine UN-a, kojima se ponovno naglašava dugotrajni zahtjev Unije da UN pojednostavi svoje strukture, proračun i radne metode, a ne uzmiče se ni pred teškim temama kao što je reforma Vijeća sigurnosti;
12. ističe da Opća skupština kao tijelo koje predstavlja vlade svih država članica mora imati načine i sredstva za usmjeravanje sustava UN-a i koordiniranje svih njegovih aktivnosti;
13. uvjeren je da je potrebno reformirati Vijeće sigurnosti kako bi se bolje odrazila nova svjetska stvarnost i učinkovitije rješavali sadašnji i budući sigurnosni izazovi; potiče države koje imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a da ga ne ulažu ako je riječ o genocidu i zločinima protiv čovječnosti;
14. podsjeća, s obzirom na doprinos EU-a miru i sigurnosti u svijetu te na cilj osnaživanja vanjske politike EU-a naveden u Ugovoru iz Lisabona, na dugoročni cilj stvaranja mjesta za EU u proširenom Vijeću sigurnosti UN-a, te ponovno poziva na održavanje europske rasprave o toj reformi; ponovno poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da radi na zajedničkim stajalištima EU-a o pitanjima u nadležnosti Vijeća sigurnosti te da poboljša postojeće mehanizme suradnje usmjerene na to da države članice EU-a koje su i članice Vijeća sigurnosti na tom forumu podupru zajednička stajališta EU-a; podsjeća da prema članku 34. UEU-a članice EU-a u Vijeću sigurnosti UN-a imaju obvezu informirati ostale države članice EU-a i Visoku predstavnicu i zastupati stajališta i interese EU-a; podsjeća također da, ako EU ima utvrđeno mišljenje o točki dnevnog reda Vijeća sigurnosti UN-a, te će države zatražiti da se pozove Visoka predstavnica kako bi iznijela stajalište EU-a;
15. podsjeća da se Poglavljem VIII. Povelje UN-a predviđa veća uloga regionalnih i podregionalnih organizacija unutar UN-a te poziva EU i Vijeće sigurnosti da rade na većem uključenju svojih i ostalih regionalnih organizacija u globalnom upravljanju;
16. smatra da bi EU kroz daljnju suradnju s UN-om trebao bolje iskoristiti partnerstva sa specijaliziranim agencijama, fondovima, programima, povjerenstvima i odborima UN-a; poziva na snažniju koordinaciju EU-a u upravama tih tijela u cilju da EU nastupa jedinstveno;
17. ističe da uspješnije postizanje ciljeva vanjske politike EU-a, uključujući promicanje temeljnih vrijednosti, osim reformi koje je potrebno provesti unutar UN-a, podrazumijeva učinkovitiju koordinaciju raznih dimenzija cjelokupne vanjske politike, i bilateralne i multilateralne; ponovno poziva na veću vidljivost djelovanja i pomoći EU-a u svim multilateralnim forumima kao i na terenu;
18. poziva EU da učinkovitije koordinira svoj rad u području humanitarne pomoći, primjerice preko Glavne uprave ECHO, s odgovarajućim agencijama UN-a, u cilju stvaranja optimalne učinkovitosti s ograničenim resursima te izbjegavanja nepotrebnih preklapanja;
19. poziva relevantne institucije EU-a i UN-a da u potpunosti poštuju i provode Financijski i administrativni okvirni sporazum (FAFA); poziva Komisiju da izvještava Parlament o provedbi FAFA-e i smjernica u vezi s njom, da identificira područja na kojima su potrebna poboljšanja te da ponudi relevantne prijedloge;
20. naglašava važnost suradnje EU-a i UNDP-a na efikasnijem pružanju pomoći; ističe obvezu prema Globalnom partnerstvu za učinkovitu razvojnu suradnju te potiče sve države i dionike u privatnom sektoru da se obvežu na sudjelovanje u tom partnerstvu;
21. smatra da je Europski sud za ljudska prava vrlo uspješno pridonio napretku koji je Europa ostvarila u pogledu poštovanja ljudskih prava te da može poslužiti kao primjer drugim regijama;
22. poziva na poboljšanje preventivnih instrumenata, instrumenata za rano upozorenje i posredničkih kapaciteta UN-a, zajedno s dosljednim i ostvarivim mandatima za operacije izgradnje i održanja mira u koje su uvršteni komponenta ljudskih prava i jasne izlazne strategije; potiče države članice EU-a da konkretnije podupru operacije izgradnje i održanja mira te poziva EU da poboljša svoje posredničke napore u okončanju sukoba; imajući na umu okrutne zločine i kršenja ljudskih prava koje su nedavno počinile određene ekstremističke i terorističke skupine kao i seksualno nasilje u sukobima, uključujući silovanje kao ratno oružje; apelira na Vijeće sigurnosti da u skladu s doktrinom Odgovornosti za zaštitu definira skup ambicioznih programa i sredstava radi učinkovite prevencije takvih zločina, održanja vladavine prava, pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava te poticanja država članica UN-a da se bore protiv trgovine ljudima i suzbiju širenje i financiranje terorističkih skupina sprečavanjem i onemogućavanjem novačenja, organiziranja, prijevoza i opremanja terorističkih boraca te financiranja njihovih putovanja i aktivnosti;
23. uvjeren je da EU mora pokazati snažnu i predanu potporu Međunarodnom kaznenom sudu, posebice tako što će osnažiti i proširiti svoju vezu s UN-om, osobito s Vijećem sigurnosti, te tako zajamčiti da države članice EU-a što prije ratificiraju izmjene Rimskog statuta usvojene u Kampali kojima se definira zločin agresije; podsjeća da najveću odgovornost za privođenje pravdi počinitelja kaznenih djela imaju same države te podržava nadležnost Međunarodnog kaznenog suda u slučajevima u kojima nacionalna tijela ne mogu ili nisu voljna propisno kazneno goniti najteže zločine koji izazivaju zabrinutost međunarodne zajednice;
24. podupire jačanje operativne suradnje u upravljanju kriznim situacijama između EU-a i UN-a, između ostalog suradnjom EU-a i UN-a na razmjeni analiza (kako bi se dobila zajednička analiza) i planiranju mirovnih i sigurnosnih operacija (kako bi se olakšali operativni aspekti);
25. smatra da treba učiniti više kako bi se osiguralo da države članice UN-a održe svoja obećanja o pružanju humanitarne pomoći, i to objavom redovitih pregleda ispunjenosti obveza;
26. pozdravlja predanost EU-a većoj odgovornosti i transparentnosti u trgovini oružjem te podržava promicanje univerzalnosti i cjelovite provedbe Ugovora o trgovini oružjem kao i provedbe zaključaka Prve konferencije država stranaka; zahtijeva od EU-a da nastavi promicati Ugovor o neširenju nuklearnog oružja kao kamen temeljac globalnog sustava neširenja nuklearnog oružja, ujedno i temelj nuklearnog razoružanja u skladu s člankom VI. Ugovora o neširenju nuklearnog oružja; dodatno zahtijeva od EU-a da poduzme aktivne korake prema globalnom razoružanju;
27. naglašava važnost toga da EU nastavi aktivno promicati ravnopravnost i nediskriminaciju; pozdravlja sastanak Vijeća sigurnosti UN-a o pravima skupine LGBTI, prvi takav, koji se održao 24. kolovoza 2015. i na kojem su osuđeni napadi i ubojstva koja je ISIS izvršio na pripadnike skupine LGBTI na Bliskom istoku; potiče Vijeće sigurnosti UN-a da dodatno uzme u obzir kršenja prava pripadnika skupine LGBTI;
28. podsjeća na stajalište EU-a o nultoj stopi tolerancije za smrtnu kaznu; naglašava važnost toga da EU nastavi aktivno promicati moratorij na smrtnu kaznu;
29. uvjerenja je da treba znatno ojačati gospodarsku, socijalnu, ekološku i razvojnu dimenziju sustava UN-a, i to tako da tijela UN-a zauzmu izrazitiji politički pristup i poboljšaju međusobnu suradnju, te jamčenjem učinkovite i transparentne upotrebe raspoloživih sredstava; vjeruje da se to ponajprije mora postići strukturnom i funkcionalnom reformom Gospodarskog i socijalnog vijeća, glavnog tijela koje je prema Povelji UN-a nadležno za tu zadaću; poziva institucije EU-a i države članice da razmotre mogućnost jačanja svoje uloge u Gospodarskom i socijalnom vijeću tako da ga razviju u Vijeće za održivi razvoj;
30. pozdravlja osnivanje Političkog foruma o održivom razvoju na visokoj razini, čija je uloga biti politički lider te pružati smjernice i preporuke o razvojnoj politici u vezi s trima stupovima održivog razvoja (socijalnim, gospodarskim i ekološkim); uvjerenja je da Politički forum o održivom razvoju na visokoj razini mora postati glavno tijelo za razvojnu politiku i tako jamčiti koordinirano i učinkovito ocjenjivanje potreba te usvajanje potrebnih smjernica, odluka i obvezujućih mjera u vezi s okvirom održivog razvoja nakon 2015.; ustraje u potrebi za učinkovitom provedbom ciljeva održivog razvoja usvojenih na sastanku na vrhu UN-a u rujnu 2015.;
31. uvjerenja je da, s obzirom na opetovane humanitarne krize povezane s izbjeglicama i migrantima koje uzrokuju mnogo patnje te s obzirom na to da bi održivi razvoj zemalja iz kojih dolaze na koncu mogao biti rješenje humanitarne krize, rad svih agencija povezanih s tim pitanjem treba koordinirati;
32. smatra da izazovi povezani s izbjeglicama u okviru humanitarne krize predstavljaju pitanja koja je potrebno riješiti na sveobuhvatan način, u duhu solidarnosti unutar EU-a i u bliskoj suradnji s UN-om i njegovim agencijama;
33. poziva EU i UN da se zajedno više potrude u cilju postizanja ambicioznog i pravno obvezujućeg sporazuma na konferenciji UN-a o klimatskim promjenama u Parizu 2015. te nakon toga brze provedbe zaključaka s konferencije COP21;
34. mišljenja je da se rad Grupe Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske trgovinske organizacije također može koordinirati kao dio sustava UN-a, a da se pritom zadrže njihove postojeće strukture odlučivanja kako bi se njihove odluke donosile i djelovanja provodila na odgovoran, učinkovit, dosljedan i svrsishodan način; smatra da aktivnosti skupina G7 i G20 u načelu treba integrirati u rad politički i proceduralno snažnijeg i učinkovitijeg Gospodarskog i socijalnog vijeća koje raspolaže s više sredstava;
35. podržava cilj stvaranja režima zaštite ulaganja na multilateralnoj razini koji uključuje novi sustav u kojem se poštuje nadležnost nacionalnih sudova te poziva Komisiju da taj cilj uključi u pregovore o sastavljanju sporazuma o ulaganju; smatra da bi u slučaju osnivanja stalnog međunarodnog suda za rješavanje ulagačkih sporova on mogao biti dio sustava UN-a te da bi se trebao temeljiti na pravima i obvezama onih koji podliježu tom sudu, s naglaskom na načelima OECD-a za multinacionalna poduzeća i vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; smatra da sustav UN-a daje korisne predloške za takav sustav, posebno za pitanja financiranja;
36. smatra da treba zaključiti krug pregovora iz Dohe o razvojnom programu i vjeruje da UN može iskoristiti svoj jedinstveni položaj kako bi zajamčio da ti pregovori budu uspješni za zemlje u razvoju; u tom smislu vjeruje da bi UN trebao surađivati sa Svjetskom trgovinskom organizacijom te zemljama u razvoju pružati savjete i smjernice radi promicanja strategije za trgovinu i ulaganja, uz ključnu ulogu EU-a;
37. svjestan je potrebe za ojačavanjem i provedbom UN-ovih vodećih načela o poslovanju i ljudskim pravima; poziva EU da pridonese uspješnom ishodu rada međuvladine radne skupine za transnacionalne korporacije i ljudska prava;
38. vjeruje da UN treba raditi na svim pitanjima povezanima s dobrobiti ljudi; smatra da se među njima nalaze kulturna održivost te zaštita i promicanje raznolikosti kulturnih izraza integracijom obrazovanja, turizma, kulturne diplomacije, zaštite baštine, kreativnog sektora i znanstvenog istraživanja u kreiranju politika;
39. preporučuje da se zajamči suradnja između EU-a i UN-a u području obrazovanja u hitnim programima u slučaju humanitarnih kriza, oružanih sukoba i elementarnih nepogoda, i to daljnjim podupiranjem programa kao što su program UNICEF-a za obrazovanje u hitnim situacijama i tranziciju u razdoblju nakon krize, program UNHCR-a za kvalitetno obrazovanje u izbjegličkim kampovima te obrazovni rad Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA);
40. pozdravlja reorganizaciju Komisije imenovane 2014. u klastere, čime je potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici dodijeljena odgovornost za koordinaciju vanjske politike EU-a, u bliskoj suradnji s ostalim institucijama EU-a; naglašava da globalne politike moraju imati središnju ulogu u radu tog specifičnog klastera;
41. poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da u svoje godišnje izvješće o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici uvrsti razrađen dio o promociji globalnih ciljeva vanjske politike EU-a;
42. mišljenja je da Parlament mora biti u mogućnosti rješavati globalne izazove na jednako sveobuhvatan i cjelovit način kao i Komisija te u skladu s time organizirati svoj rad; poziva sve parlamentarne odbore u čijoj su nadležnosti politike s vanjskim ili globalnim aspektom da svoja mišljenja o relevantnom dijelu izvješća potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice proslijede Odboru za vanjske poslove, koji je nadležan za to izvješće;
43. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.
24.9.2015
MIŠLJENJE Odbora za razvoj
upućeno Odboru za vanjske poslove
o ulozi EU-a u UN-u – kako bolje ostvariti vanjskopolitičke ciljeve EU-a
Izvjestiteljica za mišljenje: Anna Záborská
PRIJEDLOZI
Odbor za razvoj poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
1. ponavlja da bi EU i njegove države članice trebali imati vodeću ulogu u razvojnom programu nakon 2015. godine i raditi s UN-om i svim zainteresiranim stranama kako bi zajamčili preuzimanje ambicioznih obveza prema ostvarenju budućih ciljeva održivoga razvoja; naglašava da u tom nastojanju EU obvezuju vrijednosti koje dijele sve njegove države članice;
2. smatra da EU i UNDP moraju uložiti veće zajedničke napore za promicanje zajedničkih vrijednosti i pružanje podrške vladama, civilnom društvu i stanovništvu u siromašnijim zemljama u važnim političkim područjima kao što su razvoj kapaciteta, razvoj institucija, borba protiv korupcije, jednakost žena i muškaraca, pomoć pri izborima, sprečavanje kriza i oporavak od njih, smanjenje rizika od nepogoda i klimatske promjene;
3. poziva Europsku komisiju i specijalizirane agencije, fondove i programe Ujedinjenih naroda da pokrenu dijalog na visokoj razini o provedbi ciljeva održivog razvoja u cilju koordiniranja politika, programa i djelovanja EU-a i UN-a; ističe da su razvrstani i dostupni podaci važni za praćenje napretka i procjenu rezultata partnerstva između EU-a i UN-a;
4. poziva EU i UNDP da ulože veće napore u jamčenje strogog praćenja aktivnosti multinacionalnih poduzeća u siromašnijim zemljama, posebno kada je riječ o pitanjima od sustavne važnosti za razvoj, kao što su jamčenje poštovanja ljudskih prava i prava radnika te zaštita okoliša;
5. naglašava važnost suradnje EU-a i UNDP-a na djelotvornosti pomoći; ističe obvezu prema Globalnom partnerstvu za učinkovitu razvojnu suradnju te potiče sve države i dionike u privatnom sektoru da se također obvežu na sudjelovanje u tom partnerstvu;
6. ističe koliko je za razvoj siromašnijih zemalja važno da UN usvoji obvezujuća pravila o aktivnostima multinacionalnih poduzeća te da se suzbije utaja i izbjegavanje plaćanja poreza;
7. naglašava važnost odnosa između EU-a i UN-a u području održavanja mira, smirivanja situacije i posredovanja te pozdravlja jačanje odnosa između ESVD-a i Odjela UN-a za politička pitanja u posljednjih nekoliko godina; poziva na povećanje potpore EU-a, uključujući i Odjelu za potporu posredovanju; žali zbog aktualnog trenda među državama članicama koji se odnosi na njihovo smanjenje doprinosa osoblju u misijama UN-a;
8. poziva na daljnju suradnju EU-a i UN-a na području zdravlja, HIV-a/AIDS-a, obrazovanja, hrane i prehrane, vode, zdravstvenih mjera i higijene, zaštite djece, jednakosti spolova, društvene uključenosti, klimatske politike, humanitarne pomoći, migracije, ljudskih prava, svih oblika nediskriminacije, dobrog upravljanja i izgradnje demokracije, osobito u svrhu borbe protiv korupcije, izbjegavanja plaćanja poreza i nezakonitih financijskih tokova te radi potpore mjerama za sprečavanje sukoba;
9. pozdravlja partnerstvo osnovano 2012. između EU-a i organizacije UN Women u cilju jačanja jednakosti spolova i prava žena diljem svijeta; poziva na procjenjivanje tog partnerstva u pogledu mogućeg jačanja tog odnosa;
10. poziva na snažniju suradnju između EU-a i UN-a kako bi se olakšalo sudjelovanje civilnog društva u političkom procesu, uz poseban naglasak na ženama, koje su u političkom životu i dalje u velikoj mjeri marginalizirane;
11. ističe važnost partnerstva između EU-a i UN-a u poboljšanju života budućih generacija te naglašava da su djeca posebno ranjiva skupina, dok je njihova uloga u postizanju održivog i jednakog razvoja za sve ključna; priznaje da je dugotrajna suradnja između EU-a i UNICEF-a ključna za zaštitu djece u hitnim slučajevima i za postizanje svih ciljeva održivog razvoja povezanih s djecom;
12. ponavlja da EU mora predvoditi u borbi protiv klimatskih promjena i nastaviti suradnju s UN-om u tom području, uzimajući u obzir specifičnu situaciju zemalja u razvoju, osobito prije usvajanja ciljeva održivog razvoja i sporazuma s konferencije COP21 u Parizu;
13. ističe važnost partnerstva EU-a i UN-a za rješavanje glavnih uzroka i posljedica svjetske izbjegličke krize i humanitarnih kriza; ponovno ističe da je transparentna upotreba razvojne pomoći i koordinirano djelovanje svih međunarodnih dionika iznimno važno, uz istodobno pružanje tehničke pomoći i mobiliziranje odgovarajućih sredstava kako bi se zaštitile najugroženije osobe, uključujući djecu, i kako bi se zajamčilo poštovanje prava migranata na međunarodnu zaštitu; stoga poziva na daljnju suradnju i dijalog kao pripremu za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu 2016. godine.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
22.9.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
22 2 2 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Louis Aliot, Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Nirj Deva, Doru-Claudian Frunzulică, Nathan Gill, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Arne Lietz, Linda McAvan, Norbert Neuser, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Eleni Theocharous |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Liliana Rodrigues, Estefanía Torres Martínez |
||||
22.9.2015
MIŠLJENJE Odbora za međunarodnu trgovinu
upućeno Odboru za vanjske poslove
o ulozi EU-a unutar UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a
Izvjestiteljica za mišljenje: Ska Keller
PRIJEDLOZI
Odbor za međunarodnu trgovinu poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
1. zastupa stajalište da je slobodna i pravedna trgovina sama po sebi najkorisniji instrument koji zemljama u razvoju pomaže da pomognu same sebi; ističe da trgovina i ulaganja mogu imati znatan utjecaj na održivi razvoj najnerazvijenijih siromašnih zemalja i na suzbijanje siromaštva i borbu protiv kršenja ljudskih prava ako su prikladno prilagođeni situaciji, ako se tijekom njihove provedbe vodi računa o dugoročnim ciljevima, ako imaju jasan cilj i ako su određeni jasnim pravilima djelovanja i povezani s neutralizirajućim mjerama za prijelazna razdoblja, primjerice konkretnim programima trgovinskih povlastica, trgovinskim sankcijama, regulacijom trgovine određenom robom koja bi se mogla upotrijebiti za izvršavanje smrtne kazne, mučenje, neljudsko i ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te sustavima certificiranja kojima se regulira trgovina „krvavim mineralima”; stoga poziva EU da razvije ambiciozne, učinkovite i aktivne mjere trgovinske politike za promicanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja i milenijskih razvojnih ciljeva; u pogledu zaključenja kruga pregovora iz Dohe o razvojnom programu vjeruje da UN može iskoristiti svoj jedinstveni položaj na multilateralnoj sceni kako bi zajamčio da ti pregovori budu uspješni za zemlje u razvoju; u tom smislu smatra da bi UN trebao surađivati sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) te zemljama u razvoju pružati savjete i smjernice radi promicanja strategije za liberalizaciju trgovine i ulaganja, pri čemu EU mora imati ključnu ulogu;
2. naglašava potrebu za ambicioznim održivim razvojnim programom UN-a te, u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (d) UEU-a, smatra da trgovinsku politiku EU-a treba na dosljedan način usklađivati i provoditi u svrhu oživljavanja i promicanja globalnog partnerstva za ekonomski, socijalno i ekološki održiv razvoj; poziva na povećanje međunarodnih napora za uvođenje sveobuhvatne procjene učinka o utjecaju svjetske trgovine na kvalitetu života i jednake mogućnosti svjetskog stanovništva kao i na okoliš; poziva na promicanje dijaloga između javnih i privatnih subjekata, uključujući poduzeća, sindikate i civilno društvo, kako bi se potaknula razmjena dobrih praksi i sinergija koje dovode do održivog razvoja;
3. razumije da trgovinska politika ima ulogu u smanjenju emisija CO2 te stoga poziva EU da zajamči usklađenost svojih odluka o trgovinskoj politici s obvezama preuzetim na sastanku čelnika zemalja skupine G7 u dvorcu Elmau (Njemačka) prvog vikenda u lipnju 2015. da se „tijekom ovog stoljeća dekarbonizira svjetsko gospodarstvo” i da se globalno povećanje temperature ograniči na najviše 2°C, u skladu s ciljevima budućeg sporazuma koji će se zaključiti na konferenciji COP21 u Parizu; potiče EU i države članice da ratificiraju Izmjenu iz Dohe kojom se obuhvaća razdoblje do 2020.;
4. potiče EU, kao najveći svjetski trgovinski blok, na preuzimanje središnje uloge u sve brojnijim međunarodnim raspravama o globalnim pitanjima te ga među ostalim poziva na istaknuto sudjelovanje na konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2015. i snažniju predanost rješavanju pitanja migranata i izbjeglica u okviru UN-a te na istovremeni razvoj ambicioznih, učinkovitih i aktivnih mjera trgovinske politike u cilju promicanja održivog rasta, smanjenja siromaštva te zaštite okoliša i prirodnih resursa, u skladu s relevantnim konvencijama UN-a;
5. potiče EU i države članice da i u trgovinskim sporazumima zajamče provedbu prava na hranu, kao što stoji u Rezoluciji UN-a iz 2011. o pravu na hranu (A/66/158); potvrđuje ključnu ulogu EU-a u suočavanju s globalnim izazovima za sigurnost opskrbe hranom;
6. i dalje podržava zaključke izvješća UNCTAD-a iz 2011. o stranim izravnim ulaganjima u slabije razvijene zemlje u kojima se predlaže akcijski plan za povećana ulaganja kroz opreznu liberalizaciju infrastrukturnih sektora, promicanje javno-privatnih partnerstva sa stranim ulagačima, poticanje zajmova za MSP-ove, širu primjenu čvrstih normi za upravljanje i zaštitu ulaganja te daljnje napore za rješavanje pitanja lošeg upravljanja i poštovanja pravnih okvira;
7. dijeli mišljenje iz izvještaja UNCTAD-a o globalnim ulaganjima za 2015. da se regulatorno političko okružje za ulaganja mora reformirati i da se prakse multinacionalnih poduzeća koje uključuju porezne prevare, izbjegavanje plaćanja poreza i agresivno porezno planiranje prema definiciji iz izvješća OECD-a iz 2011. „Iskorištavanje gubitaka trgovačkih društava agresivnim planiranjem poreza” moraju zaustaviti kako bi se podržala aktivacija domaćih resursa za postizanje ciljeva održivog razvoja te da puni potencijal ulaganja, smanjenje trgovinskih prepreka i liberalizacija gospodarstava mogu dovesti do održivog gospodarskog razvoja, posebno u najslabije razvijenim zemljama, ako se tijekom njihove provedbe vodi računa o dugoročnim ciljevima, ako imaju jasan cilj i ako su određeni jasnim pravilima djelovanja i povezani s neutralizirajućim mjerama za prijelazna razdoblja; smatra da bi učinkovita provedba poreza na financijske transakcije na globalnoj razini, u čemu EU ima revolucionarnu ulogu, mnogim zemljama bila dodatno sredstvo za ispunjenje tih ciljeva; poziva EU da povede globalnu bitku protiv poreznih oaza koje priječe iskorjenjivanje nezakonite trgovine s razornim posljedicama za razvoj i ljudska prava; u tom smislu poziva EU da riješi pitanje izbjegavanja plaćanja poreza i smanjenja porezne osnovice i prijenosa dobiti od strane multinacionalnih poduzeća pomoću odgovarajućih odredbi u svojim trgovinskim sporazumima s trećim zemljama, u pravilima EIB-a, u ulagačkom instrumentu za Latinsku Ameriku (LAIF) i u drugim programima za poticanje ulaganja itd.;
8. podsjeća na potrebu da se udruže i ojačaju napori za iskorjenjivanje iskorištavanja radnika, posebno žena i djece, da se zaustave prakse socijalnog dampinga kojima se sprječava razvoj društva i da se poboljšaju radni uvjeti u globalnom lancu vrijednosti uključivanjem i kupaca i proizvođača, kao što je nedavno učinjeno u Bangladešu i Mjanmaru; podsjeća da je važno da Europska komisija nastavi vrlo blisko surađivati s Međunarodnom organizacijom rada, osobito u kontekstu sastanka na vrhu UN-a o održivom razvoju u rujnu 2015.; poziva EU da na globalnoj sceni u trgovinskoj politici promiče integraciju ciljeva Programa za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada koji su države članice ILO-a jednoglasno podržale u Deklaraciji o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju 2008. godine; također poziva EU da u potpunosti iskoristi stručno znanje svih tijela ILO-a, posebno Odbora stručnjaka i Odbora za primjenu normi; poziva EU da u sve sporazume o trgovinskoj politici uvrsti ambiciozno i djelotvorno poglavlje o održivom razvoju; također u ovom kontekstu podsjeća na vitalnu ulogu koju trgovinski sporazumi koje je sklopio EU kao i drugi instrumenti, poput Općeg sustava povlastica, mogu imati u poticanju uvođenja normi ILO-a, a time i poticanju odgovarajućih radnih uvjeta diljem svijeta;
9. podržava cilj stvaranja režima zaštite ulaganja na multilateralnoj razini koji uključuje novi sustav u kojem se poštuje nadležnost nacionalnih sudova te poziva Komisiju da taj cilj uključi u pregovore o sastavljanju sporazuma o ulaganju; smatra da bi u slučaju osnivanja stalnog međunarodnog suda za rješavanje ulagačkih sporova on mogao biti dio sustava UN-a te da bi se trebao temeljiti na pravima i obvezama onih koji podliježu tom sudu, s naglaskom na načelima OECD-a za multinacionalna poduzeća i načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; smatra da sustav UN-a daje korisne predloške za takav sustav, posebno za pitanja financiranja;
10. podsjeća da se u programu iz Dohe, kojeg su usvojile sve države sudionice na 13. zasjedanju konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (XIII UNCTAD – Doha, od 21. do 26. travnja 2012.), inzistira na vezi između rodne jednakosti i uključivog razvoja, poziva UNCTAD da „pojačano radi na povezanosti rodne jednakosti, emancipacije žena te trgovine i razvoja” te da su pitanja rodne jednakosti i osnaživanja žena stavljena na listu ključnih ciljeva svih država; poziva EU da poveća vlastite napore i odigra vodeću ulogu u uključivanju rodnih perspektiva u trgovinsku politiku; poziva na sustavnu integraciju zaključaka i preporuka agencije UN Women (Žene UN-a) o rodnoj jednakosti i trgovinskoj politici koji se odnose na postojanje nepobitnih dokaza o povezanosti ekonomskog razvoja i društvene jednakosti te u kojima se napominje snažna veza rodne jednakosti, konkurentnosti i BDP-a po stanovniku; stoga poziva da se rodna nejednakost i dalje koristi kao pokazatelj održivosti u reviziji Priručnika EU-a o procjenama učinka na održivost;
11. poziva EU da potakne i podrži načela korporativne društvene odgovornosti Globalnog sporazuma UN-a; traži od EU-a da na forumima UN-a promiče usvajanje trgovinskih politika kojima se učinkovito potiče poštovanje tih načela, primjerice stvaranjem uvjeta za javnu nabavu;
12. svjestan je potrebe za ojačavanjem i provedbom UN-ovih Vodećih načela o poslovanju i ljudskim pravima; poziva EU da doprinese uspješnom ishodu rada Međuvladine radne skupine za transnacionalne korporacije i druga poduzeća u vezi s ljudskim pravima čiji je cilj stvaranje pravno obvezujućeg instrumenta za poslovanje i ljudska prava te potvrđuje da poduzeća i vlade imaju zajedničku odgovornost podržati ta načela;
13. poziva EU da ojača svoju ulogu i sudjelovanje u regulatornim radnim skupinama tijela UN-a kao što je forum WP.29 pod okriljem Gospodarske komisije UN-a za Europu (UNECE) te da potakne ostale članove UN-a da učine isto; naglašava da je potrebno raditi na izradi globalnih tehničkih normi kojima se potiče slobodna trgovina i gospodarski rast i koje su istovremeno u skladu s jedinstvenim europskim tržištem;
14. potvrđuje blisku povezanost trgovinskih sporazuma i pristupa zdravstvenim uslugama, posebno u zemljama u razvoju; napominje da Svjetska zdravstvena organizacija radi na stvaranju alata kojima je cilj objektivno procijeniti tu povezanost; poziva EU da podrži inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije i da uzme u obzir zaključke njezina rada.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
22.9.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
29 8 2 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
William (The Earl of) Dartmouth, Maria Arena, Tiziana Beghin, David Campbell Bannerman, Salvatore Cicu, Marielle de Sarnez, Santiago Fisas Ayxelà, Eleonora Forenza, Karoline Graswander-Hainz, Ska Keller, Jude Kirton-Darling, Gabrielius Landsbergis, Bernd Lange, Emmanuel Maurel, Anne-Marie Mineur, Sorin Moisă, Franck Proust, Godelieve Quisthoudt-Rowohl, Viviane Reding, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Tokia Saïfi, Matteo Salvini, Marietje Schaake, Helmut Scholz, Joachim Schuster, Joachim Starbatty, Adam Szejnfeld, Iuliu Winkler, Jan Zahradil |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Klaus Buchner, Dita Charanzová, Edouard Ferrand, Agnes Jongerius, Sander Loones, Gabriel Mato, Fernando Ruas, Jarosław Wałęsa |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Marco Affronte, Andrejs Mamikins |
||||
24.9.2015
MIŠLJENJE Odbora za proračunski nadzor
upućeno Odboru za vanjske poslove
o ulozi EU-a unutar UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a
Izvjestitelj za mišljenje: Ryszard Czarnecki
PRIJEDLOZI
Odbor za proračunski nadzor poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
– uzimajući u obzir Financijski i administrativni okvirni sporazum (FAFA) između Europske unije i Ujedinjenih naroda iz 2003. i njegovu Dopunu br. 1 iz 2014.,
A. budući da je 2015. godina ključna za ponovno određivanje načina suradnje između međunarodnih aktera i institucija definiranjem novih impulsa i načina djelovanja, posebno da bi se postigli bolji rezultati u pogledu vanjskopolitičkih obveza EU-a;
B. budući da EU ima veliko iskustvo međunarodne suradnje u borbi protiv globalnih izazova i pružanja razvojne potpore i humanitarne pomoći u mnogim dijelovima svijeta;
C. budući da je proračun za obranu EU-a važan, a njegovi financijski doprinosi mirovnim misijama UN-a znatni;
D. budući da se vanjske intervencije EU-a provode putem međunarodnih organizacija koje ili upotrebljavaju sredstva EU-a ili sufinanciraju projekte zajedno s EU-om, što uključuje i izazove u području nadzora i upravljanja;
1. ističe da je potrebno poboljšati učinkovitost, odgovornost, djelotvornost i transparentnost UN-a, posebno u pogledu korištenja sredstava EU-a i uspješnosti postizanja međunarodno dogovorenih strateških smjernica i razvojnih ciljeva;
2. poziva relevantne institucije EU-a i UN-a da u potpunosti poštuju i provode Financijski i administrativni okvirni sporazum (FAFA); poziva Komisiju da izvještava Parlament o provedbi FAFA-e i smjernica u vezi s njom, da identificira područja na kojima su potrebna poboljšanja te da ponudi relevantne prijedloge;
3. vjeruje da bi se usklađivanje sustava upravljanja trebalo usmjeriti na definiranje i trajnu razmjenu primjera dobre prakse kako bi se uspostavila slična i održiva temeljna načela jamstva u skladu s Financijskim uredbom EU-a; u tom smislu poziva na otvorenost s obje strane kako bi europski revizori mogu pristupiti računima UN-a;
4. podsjeća na to da EU i njegove države članice zajedno najviše financijski doprinose proračunu UN-a; ustraje stoga, u duhu inicijative „Jedinstvena provedba” (jedan vođa, jedan proračun, jedan program, jedan ured), ustraje u tome da je potrebno osigurati veći stupanj vidljivosti financijskih sredstava EU-a usmjerenih u UN, kao i učinkovite upotrebe tih sredstava; traži da UN i Komisija u potpunosti izvještavaju Parlament o UN-ovoj provedbi doprinosa EU-a;
5. potiče UN i njegove relevantne institucije da i dalje jačaju svoju suradnju s EU-om kako bi neprekidno radili na približavanju dvaju mehanizama upravljanja, između ostalog i stalnim razvojem iscrpnih i točnih sustava nadzora, izvješćivanja i kontrole; podsjeća da strukturirana suradnja između EU-a i UN-a predstavlja jedini djelotvoran način sprečavanja neučinkovite upotrebe sredstava i ponavljanja istih aktivnosti;
6. Smatra da bi u sklopu međuinstitucijskog partnerstva UN i EU trebali poboljšati svoje metode upravljanja rizicima, opći okvir financijskog nadzora i upravljanja te bi trebali uspoređivati podatke, metodologije i rezultate svojih revizija;
7. smatra da inovativni pristupi financiranju nude važan način da se maksimalno povećaju dostupnost i učinak financiranja razvoja pronalaženjem novih izvora financija, mehanizama i instrumenata financijskog inženjeringa; osobito smatra da inovativni pristupi financiranju mogu s pomoću javnog financiranja stvoriti nove financijske tokove i potaknuti privatna ulaganja i tržišno financiranje, kao i maksimalno povećati učinak postojećih javnih i privatnih sredstava;
8. cijeni činjenicu da slanje pomoći Unije preko UN-a omogućuje EU-u pružanje potpore onim regijama svijeta do kojih ne bi mogao doprijeti sam; svjestan je neizbježnog velikog rizika povezanog s dostavljanjem pomoći u regijama zahvaćenima sukobima; no žali zbog toga što izvještaji koje Komisiji podnose njezine partnerske organizacije kojima je povjerena provedba proračuna Unije pod neizravnom upravom često kasne, što su nepotpuni ili nisu dovoljno usredotočeni na rezultate, zbog čega Komisija ne može pravilno obavljati svoj posao u pogledu praćenja;
9. u tom pogledu pozdravlja nedavni dogovor suzakonodavaca o izmjeni Financijske uredbe koji prema kojoj UN i druge partnerske organizacije moraju obavijestiti Komisiju o svakom otkrivenom slučaju nepravilnosti ili prijevare koji utječe na proračun Unije; međutim smatra da treba povećati mogućnosti Komisije da direktno procjeni ispravnost, učinkovitost i održivost korištenja sredstava Unije usmjerenih preko UN-a;
10. inzistira na najvišoj razini transparentnosti i institucijske odgovornosti na svim razinama omogućavanjem pristupa iscrpnim i točnim proračunskim i financijskim podacima o projektima koje financira EU kako bi se Parlamentu omogućilo provođenje nadzora; poziva UN da poboljša svoju politiku u pogledu ciljeva, korisnika i financiranja, posebno usvojim izvješćima o reviziji i evaluaciji, kako bi se bolje upravljalo novcem EU-a;
11. smatra da je od ključne važnosti omogućiti vidljivost Unije, posebno u inicijativama koje se sufinanciraju ili onima s više donatora u kojima se koriste sredstva EU-a; smatra da treba brzo omogućiti redovite informacije o udruživanju sredstava (uključujući i uzajamne fondove) jer zamjenjivost i sljedivost sredstava EU-a predstavljaju važna pitanja;
12. ustraje na tome da bi se budućom suradnjom i njezinim okvirom trebalo ohrabriti i potaknuti daljnje istraživanje i uvođenje inovativnih izvora, mehanizama i instrumenata svih važnih dionika u bliskoj suradnji s multirateralnim bankama i drugim donatorima te zajamčiti da ti novi izvori financiranja budu u potpunosti u skladu s načelima transparentnosti, odgovornosti i učinkovitosti;
13. ponavlja da UN mora poduzeti odgovarajuće mjere da javnosti jasno predstavi činjenicu da su određene aktivnosti financirane sredstvima EU-a kako bi se omogućila vidljivost i prepoznatljivost kao i kod drugih međunarodnih donatora te da bi se širile zajedničke vrijednosti Unije i UN-a kao što su promicanje ljudskih prava i vladavine prava, podizanje ekoloških i socijalnih standarda te opća podrška održivom razvoju i uključivom gospodarskom rastu u svim intervencijama UN-a;
14. naglašava da se sve sufinancirane aktivnosti moraju točno pridržavati opće strategije i prioritetnih područja EU-a te biti u skladu s njima na temelju političkih prioriteta kao i kriterija ekonomske i financijske učinkovitosti, što bi se trebalo odražavati na rezultatima upravljanja;
15. ističe da EU podržava ideju da UN mora biti „primjeren svrsi” te učinkovitiji i djelotvorniji; vjeruje da izazovi koji se pojavljuju i rastu potiču nove zadaće UN-a, koje će pak zahtijevati ponovno promišljanje o načinima upravljanja i financiranja; smatra da bi osiguravanje dobrog upravljanja financijskim sredstvima i osobljem UN-a i dalje trebalo biti prioritet EU-a, među ostalim u pregovorima o sljedećem redovnom proračunu UN-a i proračunima UN-a za mirovne operacije;
16. poziva EU i UN da ostvare najbolju moguću operativnu koordiniranost u pogledu komplementarnosti kako bi sustavno istražili najbolje prilike, optimalne poticaje i sinergije s ciljem potpore i provođenja političkih ciljeva EU-a, pogotovo između razvojnih politika EU-a i drugih područja vanjskog djelovanja kao što su ljudska prava, migracija i izbjeglice, sigurnost, stabilnost i sprječavanje sukoba;
17. potiče EU i UN da pojačaju, u što je moguće ranijoj fazi, svoje stručno znanje, strateške i programske pristupe u različitim područjima intervencije i posebno svoju suradnju na instrumentima upravljanja rizikom (financijski i operativni rizici ili rizici države) kako bi bolje usmjerili pomoć tamo gdje je najpotrebnija; poziva na odgovarajuću primjenu strogih uvjeta, posebno prisutnosti ili izrade pokazatelja dobrog upravljanja u javnom sektoru zemalja partnera;
18. podsjeća da se načelo dodane vrijednosti odnosi i na aktivnosti UN-a te poziva Komisiju da sustavno i detaljno izvijesti kakvu dodanu vrijednost donosi takvo financiranje u usporedbi s direktnim financiranjem država članica ili kad bi se tim aktivnostima bavio samo EU i/ili države članice;
19. vjeruje da pristup usmjeren na rezultate, u svjetlu djelotvornosti pomoći Unije, mora biti poboljšan uvođenjem odgovornosti za rezultate i okvira za mjerenje koji bi omogućio procjenu kvalitete projekata u vidu njihove ekonomske i socijalne održivosti i njihovu procjenu na temelju djelotvornosti i učinkovitosti;
20. podupire trajni dijalog o kvaliteti i održivosti rezultata postignutih unutar partnerstva UN-a i EU-a koji je također povezan s općim pitanjem dosljednosti i usklađenosti intervencija; smatra da pokazatelje rezultata i njihovo usklađivanje treba dalje razvijati kako bi se povećala učinkovitost projekata, stvorila stvarna dodana vrijednost i omogućio veći razvojni učinak;
21. ističe kao temeljno načelo važnost koju za EU ima politika nulte tolerancije prema prijevarama i korupciji te jačanje integriteta i etičkih normi; potiče produbljivanje odnosa između institucija i tijela UN-a i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) usvajanjem smjernica OLAF-a o razmjeni informacija i strategija.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
22.9.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
26 2 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Nedzhmi Ali, Louis Aliot, Inés Ayala Sender, Zigmantas Balčytis, Ryszard Czarnecki, Dennis de Jong, Tamás Deutsch, Martina Dlabajová, Jens Geier, Ingeborg Gräßle, Rina Ronja Kari, Verónica Lope Fontagné, Monica Macovei, Dan Nica, Georgi Pirinski, Petri Sarvamaa, Claudia Schmidt, Igor Šoltes, Bart Staes, Marco Valli, Derek Vaughan, Anders Primdahl Vistisen |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Richard Ashworth, Cătălin Sorin Ivan, Karin Kadenbach, Marian-Jean Marinescu, Markus Pieper, Julia Pitera, Miroslav Poche, Patricija Šulin |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Raymond Finch |
||||
23.9.2015
MIŠLJENJE Odbora za kulturu i obrazovanje
upućeno Odboru za vanjske poslove
o ulozi EU-a u UN-u – kako bolje ostvariti vanjskopolitičke ciljeve EU-a
Izvjestitelj za mišljenje: Fernando Maura Barandiarán
PRIJEDLOZI
Odbor za kulturu i obrazovanje poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
Kulturna dimenzija vanjske politike EU-a
1. ističe da su kultura te međukulturni i međuvjerski dijalog snažni alati u europskim vanjskim odnosima kojima se potiču politički dijalog s trećim zemljama, kohezija, mir i sigurnost, promičući istovremeno kontakte među ljudima, participativni dijalog s kulturnim dionicima iz različitih područja te osnaživanje građana i civilnog društva; istodobno naglašava da je to prije svega vrijednost koja je sama sebi svrha te koju je kao takvu potrebno poduprijeti;
2. ističe činjenicu da se kulturne politike temelje na ključnim vrijednostima EU-a, međusobnom razumijevanju, suradnji i ideji globalnog kulturnog građanstva te da bi ih stoga trebalo sustavno i strateški uvrstiti u vanjsko djelovanje EU-a, između ostalog u njegovu politiku susjedstva, kao instrumente za promicanje europskih vrijednosti i temeljnih prava kojima se u potpunosti poštuju druge kulture i vrijednosti;
3. potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju, posebno njezinu Glavnu upravu za obrazovanje i kulturu te Glavnu upravu za međunarodnu suradnju i razvoj, da kulturi daju veću stratešku ulogu u odnosima EU-a s trećim zemljama;
4. poziva na bolje integriran pristup i plodnu suradnju između Komisije, ESVD-a, Parlamenta i UN-a u područjima kao što su promicanje kulture, očuvanje ugrožene kulturne baštine, borba protiv nezakonitog trgovanja kulturnim dobrima (uključujući unutar EU-a), sprečavanje sukoba, postupci pomirenja, izgradnja mira, ublažavanje posljedica sukoba, instrumenti hitne pomoći u kriznim situacijama, razvoj kreativne industrije, mobilnost stručnjaka u području kulture, kulturnih dobara i usluga, obrazovanje i razvoj, programi za razmjenu studenata, izgradnja kapaciteta, obrazovanje i osposobljavanje u hitnim situacijama te pristup kulturi i obrazovanju;
5. ističe potrebu za kulturnom razmjenom i forumima kojima je cilj razviti međusobno razumijevanje i suradnju na bilateralnoj i multilateralnoj razini te potrebu za jačanjem zajedničkih, univerzalnih vrijednosti; u tom pogledu usmjerava pozornost na projekte o kulturnoj diplomaciji koje organiziraju ESVD i Glavna uprava Komisije za obrazovanje i kulturu te poziva na izradu zajedničke komunikacije kojom će se promicati međusobno učenje i razumijevanje, uzimajući u obzir projekte koje države članice podržavaju, te razvoj mreža kulturnih i nevladinih organizacija;
6. ističe da obrazovanje i osposobljavanje imaju svoju ulogu u hitnim situacijama prouzročenima sukobima te ih je stoga potrebno uvrstiti u šire područje aktivnosti prihvata, podrške i osnaživanja;
7. naglašava važnost kulturne diplomacije i činjenicu da bi zajednička europska kulturna vanjska politika znatno povećala vidljivost EU-a u međunarodnim organizacijama kao što je UN; stoga poziva Komisiju da kulturnoj diplomaciji posveti zasebno poglavlje u globalnoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a koju sastavlja za sastanak na vrhu Europskog vijeća u lipnju 2016.;
8. napominje da obrazovanje ima važnu ulogu u ljudskom, društvenom i gospodarskom razvoju te da je ono ključan instrument za postizanje ciljeva koji su bitni za vanjsku politiku EU-a, kao što su izgradnja mira i stabilnosti u svijetu, dugotrajni razvoj, međukulturni dijalog te borba protiv siromaštva kako unutar granica EU-a tako i na svjetskoj razini; ističe važnost učinkovite suradnje EU-a i UN-a usmjerene na potporu inicijativi „Obrazovanje za sve”, poboljšanje pristupa obrazovanju i njegove kvalitete te jačanju obrazovnih sustava diljem svijeta;
9. prima na znanje da je kultura okosnica ljudskog razvoja i ima važnu ulogu u izgradnji društva, promicanju demokracije, socijalne uključenosti, ljudskih prava i temeljnih sloboda; poziva EU da u skladu sa svojim ovlastima i odgovornostima postavi kulturnu raznolikost i promicanje ljudskih prava u središte svojih međunarodnih odnosa, a posebno u središte zajedničke europske razvojne suradnje, te da zajamči da svaka osoba koja tvrdi da su joj kulturna prava prekršena ima pristup pravnom lijeku;
10. ističe da su međukulturalnost i međusobno razumijevanje ključni za uspješnost razvojnih politika te stoga potiče EU i države članice da promiču politike obrazovanja i podizanja osviještenosti o razvoju koje sadrže tu dimenziju;
11. potiče EU i države članice da promiču interese koje dijele s trećim zemljama uspostavljanjem partnerstava koja se temelje na jednakosti, a koja su usmjerena na međusobnu razmjenu i međukulturnu suradnju; preporučuju da se na međunarodnoj razini kulturi dodijeli dinamična uloga „meke sile” koja može biti korisna EU-u i njegovim državama članicama u odnosima s ostatkom svijeta;
12. ističe da bliža suradnja među državama članicama potencijalno može povećati utjecaj kulturne diplomacije EU-a, posebno boljom koordinacijom među kulturnim atašeima u izaslanstvima EU-a i predstavništvima država članica te udruživanjem resursa kulturnih tijela država članica u trećim zemljama;
13. u tom pogledu pozdravlja pripremno djelovanje o kulturi u vanjskim odnosima EU-a koje je važan instrument za jačanje strateške uloge kulture u ljudskom, društvenom i gospodarskom razvoju kojim se doprinosi postizanju ciljeva vanjske politike;
14. poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije da imenuje stručnjaka za kulturu u svim predstavništvima EU-a u partnerskim trećim zemljama (kao što je izaslanstvo EU-a u Kini) te da osoblju ESVD-a omogući osposobljavanje o kulturnoj dimenziji vanjske politike;
15. potiče pojačanu suradnju između kulturnih institucija i civilnog društva, partnerstva među gradovima te stvaranje europskih „kreativnih centara” u trećim zemljama;
16. poziva na uvođenje dosljednije strategije za zaštitu i promicanje svjetske baštine te za pojačanu međunarodnu suradnju u sukobom pogođenim područjima, uz bližu suradnju s Međunarodnim odborom „Plavi štit” (ICBS);
17. preporučuje da Komisija proaktivno surađuje s umreženim kulturnim klasterima Nacionalnih instituta za kulturu Europske unije (EUNIC), u suradnji s lokalnim institucijama, kulturnim djelatnicima i civilnim društvom te kulturnim institucijama država članica;
18. navodi da je potrebno nadzirati i ocjenjivati kulturne projekte i inicijative u kulturnoj diplomaciji kako bi se zajamčila dobra iskorištenost fondova te kvaliteta i utjecaj inicijativa;
19. ističe da je potrebno prikupljati statističke podatke o kulturi i kulturnoj industriji kako bi se doprinijelo raspravi o kulturnoj politici i dodatno naglasio gospodarski potencijal kulturnih i kreativnih industrija te njihov utjecaj na dobrobit društva;
20. ističe ulogu kulture u poticanju demokratizacije, izgradnje mira i poštovanja ljudskih prava; ističe da EU predano podržava umjetničke slobode i slobode kulturnog izražavanja u borbi protiv cenzure i zlostavljanja umjetnika, znanstvenika, novinara i organizacija civilnog društva; potiče definiranje prioriteta povezanih s kulturnom dimenzijom u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR);
21. usmjerava pozornost na važnost „Deklaracije o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja” koja je usvojena u Parizu u ožujku 2015. i kojom se ističe potreba za poticanjem aktivnog dijaloga među kulturama, globalne solidarnosti i međusobnog poštovanja;
Suradnja između EU-a i UN-a te zajedničko upravljanje
22. pozdravlja bližu suradnju između EU-a i UNESCO-a, utemeljenu na Financijskom i administrativnom okvirnom sporazumu (FAFA) koji su 2003. usvojili Europska unija i Ujedinjeni narodi, memorandumu o razumijevanju između UNESCO-a i EU-a te sudjelovanju EU-a u Općoj skupštini UN-a nakon donošenja rezolucije Opće skupštine UN-a 2011.; međutim, poziva na učinkovitije zastupanje EU-a u UN-u, posebno u području kulture, obrazovanja, građanstva i prava djece i mladih te da je ono u skladu s Ugovorom iz Lisabona; naglašava da je moguće ostvariti istinsko strateško partnerstvo između EU-a i UN-a sudjelovanjem predstavnika EU-a s pravom glasa u upravama agencija UN-a s područja kulture, obrazovanja, građanstva te prava djece i mladih, kao i zajedničkim djelovanjem s UNESCO-om (i s UNICEF-om, UNDP-om, UNHCR-om, UNRWA-om i UNWOMAN-om) u vidu financijske suradnje i zajedničkog upravljanja projektima, u dogovoru s partnerskim zemljama korisnicama;
23. ističe činjenicu da je za jačanje suradnje između EU-a i UNESCO-a, uz financijsku pomoć i zajedničko upravljanje projektima, potrebno dugoročno jačanje partnerstva u području obrazovanja i kulture; stoga poziva na uspostavljanje godišnjeg strateškog dijaloga na visokoj razini u cilju pronalaska održivijeg načina rješavanja zajedničkih izazova;
24. ističe činjenicu da je kultura ključni pokretač u izgradnju održivih društava te poziva na uključivanje kulturne dimenzije u plan UN-a za održivi razvoj za razdoblje nakon 2015., te stoga i u ciljeve održivog razvoja do 2030., s obzirom na to da kultura ima veliki utjecaj na gospodarski razvoj, socijalnu uključenost, ekološku održivost, mir i sigurnost;
25. prepoznaje da kulturna baština predstavlja raznolikost kulturnog izražaja te stoga ona ima važnu ulogu u vanjskim odnosima Unije; poziva na usvajanje usklađenog zakonodavstva i međunarodnih sporazuma za zaštitu kulturne baštine i borbu protiv nezakonitog trgovanja kulturnim dobrima, u uskoj suradnji s UNESCO-om;
26. ističe utjecaj kulturnih i kreativnih industrija na lokalni i regionalni razvoj te poziva na nastavak i produžetak zajedničkih projekata EU-a i UNESCO-a za stručne službe, kao i na razmatranje pokazatelja UNESCO-a o ulozi kulture u razvoju kao metodoloških instrumenata za ocjenjivanje višedimenzionalne uloge kulture u razvojnim procesima;
27. ističe činjenicu da kulturni turizam omogućuje kontakte među ljudima diljem svijeta te pozdravlja zajednička nastojanja u jačanju turizma utemeljenog na baštini UNESCO-a u suradnji s EU-om, kojim se potiču ulaganja u kulturnom sektoru te se na održiv i visokokvalitetan način doprinosi promicanju raznolikosti kulturnog izričaja;
28. naglašava da je potrebno ukloniti prepreke i poboljšati mobilnost umjetnika i stručnjaka u kulturi uvođenjem različitih oblika povlaštenog postupanja kao što su vize za obrazovne i kulturne svrhe te olakšati kulturnu razmjenu, istraživačke projekte, umjetničke kolonije i bespovratna sredstva za stvaratelje i izvođače, u skladu s člankom 16. Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja koju je UNESCO potpisao 2005. zajedno s EU-om;
29. preporučuje da se zajamči suradnja između EU-a i UN-a u području obrazovanja u hitnim programima u slučaju humanitarnih kriza, oružanih sukoba i elementarnih nepogoda, i to daljnjim podupiranjem programa kao što su program UNICEF-a za obrazovanje u hitnim situacijama i tranziciju u razdoblju nakon krize, program UNHCR-a za kvalitetno obrazovanje u izbjegličkim kampovima te rad UNRWA-a na obrazovanju;
Pravni instrumenti
30. podsjeća da je EU ratificirao Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005. te poziva države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju Konvenciju o mjerama zabrane i sprječavanja nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara iz 1970., UNIDROIT-ovu Konvenciju o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima iz 1995., koje su važni alati za jačanje zaštite svjetske kulturne baštine i kulturne raznolikosti, kao i Konvenciju o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954. te njezina dva protokola, Konvenciju UNESCO-a o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001. i Konvenciju UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine; poziva na usklađivanje zakonodavstva i donošenje međunarodnog sporazuma o kulturnoj baštini i nezakonitom trgovanju;
31. poziva na poboljšanje komunikacijskih strategija u razvoju kulturne suradnje korištenjem i razvijanjem digitalnih resursa, kao što su višejezične mrežne informacijske platforme i internetski obrazovni resursi, kako bi se potaknula dostupnost, proširile informacije na lokalnim jezicima te potaknuli razmjene i umrežavanje među umjetnicima, kulturnim djelatnicima i organizacijama civilnog društva;
32. ističe simbolički značaj kulturne baštine zbog kojeg je ključno zaštititi tu baštinu boljom koordinacijom i jačanjem osviještenosti javnosti sada kada je ona postala politička meta, kao što su pokazali nedavni slučajevi uništavanja kulturnih lokaliteta u Siriji i Iraku;
33. u tom pogledu poziva na jačanje napora za zaustavljanje uništavanja svjetske kulturne baštine u suradnji s UNESCO-om i drugim državama članicama UN-a.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
15.9.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
20 4 2 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Isabella Adinolfi, Dominique Bilde, Andrea Bocskor, Silvia Costa, Angel Dzhambazki, Jill Evans, Petra Kammerevert, Rikke Karlsson, Andrew Lewer, Svetoslav Hristov Malinov, Curzio Maltese, Stefano Maullu, Fernando Maura Barandiarán, Luigi Morgano, Momchil Nekov, Yana Toom, Helga Trüpel, Julie Ward, Bogdan Brunon Wenta, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver, Krystyna Łybacka |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Sylvie Guillaume, Dietmar Köster, Paul Nuttall, Hermann Winkler |
||||
30.9.2015
MIŠLJENJE Odbora za ustavna pitanja
upućeno Odboru za vanjske poslove
uloga EU-a unutar UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a
Izvjestitelj za mišljenje: David McAllister
PRIJEDLOZI
Odbor za ustavna pitanja poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
1. uzima u obzir složen institucijski ustroj Ujedinjenih naroda (UN) kao međunarodne organizacije država i specifičnost Europske unije (EU) kao nadnacionalne unije koja od 2011. ima poseban promatrački status u UN-u i pravo sudjelovanja u raspravama, podnošenja prijedloga i amandmana, formuliranja točaka dnevnog reda i distribuiranja dokumenata na temelju Rezolucije UN-a 65/276 o sudjelovanju Europske unije u radu Ujedinjenih naroda od 3. svibnja 2011.; ističe da su istinski pravni subjekti UN-a suverene države svjetske zajednice, uključujući države članice EU-a; poziva na bolju povezanost dionika UN-a i raznih struktura UN-a (agencija, fondova, programa, Komisije i odbora) povećavanjem opće usklađenosti i povezanosti u cilju jačanja učinkovite globalne suradnje; u tom kontekstu EU treba djelovati kao istinski globalni dionik u okviru UN-a i težiti daljnjem jačanju svojeg utjecaja i poboljšanju vidljivosti na međunarodnoj razini, u skladu s duhom i slovom Ugovora iz Lisabona;
2. smatra da bi poseban status EU-a u UN-u trebao otvoriti put prema boljoj povezanosti i suradnji; poziva države članice da unaprijed postignu dogovor o zajedničkom stajalištu u vezi s relevantnim pitanjima i da razmotre načine na koje bi osigurale sva potrebna sredstva za stvaranje uistinu zajedničke vanjske i sigurnosne politike kako bi uloga Unije dobila veći značaj u vanjskoj politici čime bi se Unija pozicionirala kao jedinstveni međunarodni dionik i tako poboljšati svoju unutarnju usklađenost u tom području; podsjeća da je funkcija Visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, u skladu s člankom 18. UEU-a, utemeljena kako bi se Uniji omogućilo da na međunarodnim forumima, među ostalim u UN-u, djeluje jedinstveno te bi se stoga Visokoj predstavnici trebalo omogućiti da u cijelosti izvršava svoju ulogu glavne vanjske predstavnice;
3. zahtijeva od UN-a, Komisije i Vijeća da u cijelosti obavještavaju Parlament o svojoj koordinaciji kako bi ga uključile u utvrđivanje i reviziju ciljeva vanjske politike EU-a;
4. podupire plan reformi UN-a za izražavanje učinkovitog multilateralizma, priznajući pritom poseban promatrački status EU-a u Općoj skupštini UN-a nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. i usvajanja Rezolucije UN-a 65/276 o sudjelovanju Europske unije u radu Ujedinjenih naroda od 3. svibnja 2011.;
5. poziva na otvaranje potrebnih pregovora i provedbu postupaka i reformi Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se EU-u omogućilo da postane stalni član tog tijela s jednim stalnim mjestom i jednim glasom;
6. podsjeća da oba međunarodna tijela dijele jednaka temeljna načela te naglašava da bi te zajedničke vrijednosti trebale biti osnova zajedničkoga djelovanja; naglašava da je čvrsto i stabilno partnerstvo EU-a i UN-a ključno za rad UN-a u okviru svih triju stupova, a to su mir i sigurnost, ljudska prava te održivi razvoj, kao i za ulogu EU-a kao aktivnog globalnog dionika; ponovno potvrđuje središnju ulogu sprečavanja i suzbijanja uzroka žestokih sukoba te rješavanja novih izazova;
7. ističe da bi Parlamentarna skupština UN-a (UNPA) utemeljena člankom 22. Povelje UN-a mogla biti početak demokratizacije UN-a kako bi se povećala demokratska odgovornost i transparentnost globalnog upravljanja i omogućila veća uključenost javnosti u rad UN-a;
8. predan je poboljšavanju sustava UN-a i njegovih mnogobrojnih institucija i struktura kako bi bile bolje prilagođene novim globalnim izazovima i trendovima te povećanju njegove transparentnosti, odgovornosti i učinkovitosti izbjegavanjem udvostručenja i racionalnijim korištenjem različitim strukturama UN-a; smatra da bi iskustvo EU-a u donošenju prijelaznih odluka moglo pružiti korisne informacije za potrebe procesa reforme UN-a, posebno u pogledu Vijeća sigurnosti;
9. poziva na pružanje potpore kandidatkinjama za mjesto glavnog tajnika UN-a na predstojećim izborima;
10. podsjeća da EU i njegove države članice kolektivno najviše financijski doprinose proračunu UN-a; podsjeća na to da se predanost EU-a ne odražava samo u financijskom iznosu nego i u suradnji u kojoj na raspolaganje stavlja ljudski kapital i tehničko znanje; stoga u duhu inicijative „Jedinstvene provedbe” (jedan vođa, jedan budžet, jedan program, jedan ured) ustraje na većoj vidljivosti financijskih sredstava EU-a koja se dodjeljuju preko UN-a, kao i na učinkovitoj upotrebi tih sredstava; zahtijeva da Komisija i države članice EU-a od UN-a zatraže dosljednu provedbu Inicijative za transparentnost i odgovornost te da u cijelosti i pravovremeno izvještavaju Parlament o tome na koji način UN upotrebljava doprinose EU-a;
11. cijeni činjenicu da slanje pomoći Unije preko UN-a omogućuje EU-u pružanje potpore onim regijama svijeta do kojih ne bi mogao doprijeti sam; svjestan je neizbježnog velikog rizika povezanog s dostavljanjem pomoći u regijama koje su zahvaćene sukobima; no žali zbog toga što izvještaji koje Komisiji podnose njezine partnerske organizacije kojima je povjerena provedba proračuna Unije pod neizravnom upravom često kasne, što su nepotpuni ili nisu dovoljno usredotočeni na rezultate, zbog čega Komisija ne može pravilno obavljati svoj posao u pogledu praćenja;
12. smatra da je suradnja EU-a i UN-a u operacijama potpore miru ključna za pomoć političkim misijama i pri posredovanju u sporovima, kao i za pojednostavljenje postupaka planiranja te u tom pogledu potpuno podržava reviziju mirovnih operacija UN-a;
13. priznaje da EU treba prilagoditi sustav UN-a novim raspodjelama globalne moći, no svjestan je da ostvarivanje tog cilja sprečava nepostojanje zajedničkog stajališta država članica, posebno kad je riječ o međunarodnom miru i sigurnosti te da su pokušaji ostvarivanja tog cilja doprinijeli trenutačnoj bezizlaznoj situaciji u pogledu reforme Vijeća sigurnosti ili se ona tim pokušajima u najmanju ruku nije uspjela riješiti;
14. ističe trenutačne prioritete EU-a određene za 69. sjednicu Opće skupštine UN-a kojima se ponovno naglašava dugotrajni zahtjev Unije da UN pojednostavi svoje strukture, proračun i radne metode, a ne uzmiče se ni pred teškim temama kao što je reforma Vijeća sigurnosti;
15. ističe da Opća skupština kao tijelo koje predstavlja vlade svih država članica mora imati načine i sredstva za usmjeravanje sustava UN-a i koordiniranje svih njegovih aktivnosti;
16. preporuča Vijeću: da aktivno podupire sveobuhvatnu reformu sustava UN-a, osobito Vijeća sigurnosti, u cilju jačanja legitimiteta sustava, regionalnog predstavništva, odgovornosti i djelotvornosti; da radi na ostvarenju dugoročnog cilja stvaranja mjesta za EU u proširenom Vijeću sigurnosti UN-a; da osigura usklađenost i učinkovitost EU-a kao globalnog dionika u cilju brzog i sveobuhvatnog djelovanja te jednoglasnog nastupanja povećanjem usklađenosti stajališta država članica i suradnje ESVD-a i država članica; i da u tom pogledu potiče ESVD, posebno preko izaslanstava EU-a u New Yorku i Ženevi, na povećanje usklađenosti EU-a;
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA
|
Datum usvajanja |
28.9.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
16 3 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Elmar Brok, Fabio Massimo Castaldo, Pascal Durand, Danuta Maria Hübner, Ramón Jáuregui Atondo, Constance Le Grip, Jo Leinen, György Schöpflin, Josep-Maria Terricabras, Kazimierz Michał Ujazdowski, Rainer Wieland |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Gerolf Annemans, Sylvie Goulard, Enrique Guerrero Salom, Sylvia-Yvonne Kaufmann, David McAllister, Viviane Reding, Helmut Scholz |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Andrea Bocskor, Mady Delvaux, Ulrike Rodust, Iuliu Winkler |
||||
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU
|
Datum usvajanja |
13.10.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
48 8 4 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Michèle Alliot-Marie, Nikos Androulakis, Francisco Assis, Petras Auštrevičius, Amjad Bashir, Bas Belder, Goffredo Maria Bettini, Mario Borghezio, Elmar Brok, Klaus Buchner, James Carver, Fabio Massimo Castaldo, Arnaud Danjean, Mark Demesmaeker, Georgios Epitideios, Anna Elżbieta Fotyga, Eugen Freund, Michael Gahler, Iveta Grigule, Richard Howitt, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Tunne Kelam, Andrey Kovatchev, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, David McAllister, Javier Nart, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Alojz Peterle, Tonino Picula, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Sofia Sakorafa, Jacek Saryusz-Wolski, Alyn Smith, Jaromír Štětina, Charles Tannock, László Tőkés, Ivo Vajgl, Geoffrey Van Orden, Boris Zala |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Marielle de Sarnez, Antonio López-Istúriz White, David Martin, Urmas Paet, Soraya Post, Helmut Scholz, György Schöpflin, Igor Šoltes, Dubravka Šuica, Bodil Valero, Paavo Väyrynen |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Maria Grapini, Pavel Poc |
||||
POIMENIČNO GLASOVANJE NA KONAČNOM GLASOVANJU
|
48 |
+ |
|
|
ALDE |
Petras Auštrevičius, Iveta Grigule, Javier Nart, Urmas Paet, Jozo Radoš, Ivo Vajgl, Paavo Väyrynen, Marielle de Sarnez |
|
|
ECR |
Mark Demesmaeker |
|
|
EFDD |
Fabio Massimo Castaldo |
|
|
PPE |
Michèle Alliot-Marie, Elmar Brok, Arnaud Danjean, Michael Gahler, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Tunne Kelam, Andrey Kovatchev, Antonio López-Istúriz White, David McAllister, Alojz Peterle, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda, Jacek Saryusz-Wolski, György Schöpflin, László Tőkés, Jaromír Štětina, Dubravka Šuica |
|
|
S&D |
Nikos Androulakis, Francisco Assis, Goffredo Maria Bettini, Eugen Freund, Maria Grapini, Richard Howitt, Arne Lietz, Andrejs Mamikins, David Martin, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Pavel Poc, Soraya Post, Boris Zala |
|
|
Verts/ALE |
Barbara Lochbihler, Alyn Smith, Bodil Valero, Igor Šoltes |
|
|
8 |
- |
|
|
ECR |
Amjad Bashir, Bas Belder, Anna Elżbieta Fotyga, Charles Tannock, Geoffrey Van Orden |
|
|
EFDD |
James Carver |
|
|
ENF |
Mario Borghezio |
|
|
NI |
Georgios Epitideios |
|
|
4 |
0 |
|
|
GUE/NGL |
Sabine Lösing, Sofia Sakorafa, Helmut Scholz |
|
|
Verts/ALE |
Klaus Buchner |
|
Objašnjenje korištenih znakova:
+ : Zastupnici koji su glasovali za
- : Zastupnici koji su glasovali protiv
0 : Suzdržani zastupnici
- [1] SL L 100, 26.3.2015, str. 27.
- [2] SL L 377, 7.12.2012, str. 66.
- [3] 65/276 od 3. svibnja 2011. o sudjelovanju Europske unije u radu Ujedinjenih naroda
- [4] S/PRST/2014/4 od 14. veljače 2014. ‒ izjava predsjednika Vijeća sigurnosti o suradnji između Ujedinjenih naroda i regionalnih i podregionalnih organizacija u održavanju međunarodnog mira i sigurnosti
- [5] FAO: Organizacija za hranu i poljoprivredu; IFAD: Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede; ILO: Međunarodna organizacija rada; MMF: Međunarodni monetarni fond; UNESCO: Organizacija UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu; UNIDO: Organizacija UN-a za industrijski razvoj; WHO: Svjetska zdravstvena organizacija; UNCTAD: Konferencija UN-a o trgovini i razvoju; UNDP: Program UN-a za razvoj; UNEP: Program UN-a za zaštitu okoliša; UNFPA: Fond UN-a za stanovništvo; UNHCR: Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice; UNICEF: Fond UN-a za djecu; WFP: Svjetski program za hranu.
- [6] Rezolucija Opće skupštine UN-a A/65/276 od 3. svibnja 2011. o sudjelovanju Europske unije u radu Ujedinjenih naroda