Postupak : 2014/2211(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0309/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0309/2015

Rasprave :

PV 24/11/2015 - 13
CRE 24/11/2015 - 13

Glasovanja :

PV 16/12/2015 - 11.11
CRE 16/12/2015 - 11.11
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0460

IZVJEŠĆE     
PDF 215kWORD 187k
23.10.2015
PE 557.241v03-00 A8-0309/2015

o razvoju održive europske industrije osnovnih metala

(2014/2211(INI))

Odbor za industriju, istraživanje i energetiku

Izvjestitelj: Edouard Martin

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o razvoju održive europske industrije osnovnih metala

(2014/2211(INI))

Europski parlament,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 147., 173., 174., 192. i 345.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti(3), izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ,

  uzimajući u obzir Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja)(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ(5),

  uzimajući u obzir Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu(6), a posebno njezin članak 1. i odgovarajuće uvodne izjave,

–  uzimajući u obzir pročišćenu verziju Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ(7), kao i razne provedbene uredbe koje se odnose na nju,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Paket mjera za energetsku uniju” (COM(2015)0080),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. svibnja 2015. naslovljenu „Europska strategija energetske sigurnosti” (COM(2014)0330),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2013. naslovljenu „Akcijski plan za konkurentnu i održivu industriju čelika u Europi” (COM(2013)0407) i njoj priloženu evidenciju stanja skupine na visokoj razini,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2011. naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika u 2050.” (COM(2011)0112),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2011. naslovljenu „Resursno učinkovita Europa: vodeća inicijativa u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2011)0021),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2012. o planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika do 2050.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o sektoru čelika u EU-u: zaštita radnika i industrije(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.,

–  uzimajući u obzir izvješće od 10. lipnja 2013. naslovljeno „Procjena učinka kumulativnih troškova na industriju čelika” koje je Komisija naručila od Centra za europske političke studije,

–  uzimajući u obzir izvješće od 31. listopada 2013. pod naslovom „Procjena učinka kumulativnih troškova na industriju aluminija” koje je Komisija naručila od Centra za europske političke studije,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije „Iskorištavanje potencijala „zelenog” rasta za zapošljavanje” (SWD(2012)0092),

–  uzimajući u obzir Sporazum o WTO-u poznatiji kao Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT) iz 1994., a posebno njegov članak XX.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0309/2015),

A.  budući da skupina osnovnih metala obuhvaća:

–  obične i posebne čelike, nehrđajuće čelike, čelike visoke čvrstoće i superlegure,

–  neželjezne metale, čiju referentnu cijenu određuje londonsko tržište budućnosnica (Londonska burza metala), i to aluminij, bakar, kositar, nikal, olovo i cink,

–  metalne legure kao što su kobalt, molibden, magnezij i titan,

–  rijetke zemne elemente,

dobivene primarnim postupkom proizvodnje koji je kombinacija rudarenja i pirometalurške ili hidrometalurške obrade i budući da je sekundarni izvor njihove proizvodnje postupak oporabe i recikliranja;

B.  budući da je europski sektor čelika imao povijesno važnu ulogu u procesu integracije Europe i tvori osnovu stvaranja europske dodane vrijednosti u industriji, kao i europskih vrijednosnih lanaca; budući da sektor osnovnih metala igra ključnu ulogu u razvoju cjelokupnog gospodarstva, i u razvoju tehnologije i u pogledu prevladavanja uskih grla u opskrbi; budući da sektor industrije čelika, čiji su kapaciteti proizvodnje od 2008. smanjeni za više od 40 milijuna tona te u kojem je izravno izgubljeno više od 60 000 radnih mjesta, a neizravno više od 100 000, proživljava najtežu mirnodopsku krizu u svojoj povijesti, zbog čega se povećava ovisnost sektora industrijske proizvodnje o uvozu iz trećih zemalja i dolazi do gubitka iskustva i znanja u industriji, što ima izravan učinak na milijune radnih mjesta; budući da se višak kapaciteta na svjetskoj razini procjenjuje na 300 do 400 milijuna tona, a stvara se najvećim dijelom u Kini;

C.  budući da se industrija osnovnih metala u svijetu suočava sa znatnim padom potražnje i jakom konkurencijom, poglavito iz trećih zemalja koje nemaju iste visoke standarde i stroge propise koji su na snazi u Europi;

D.  budući da su cijene energije u Europi više nego u brojnim drugim gospodarstvima, što se većinom može objasniti nedovoljnom integracijom tržišta energije i rastom poreza, nameta i mrežnih troškova, a time se znatno ograničava konkurentnost europske industrije osnovnih metala na svjetskom tržištu;

E.  budući da se europska industrija osnovnih metala suočava s ozbiljnim odljevom ulaganja u treće zemlje, uglavnom zbog visokih cijena energije i troška ugljika;

F.  budući da se europska postrojenja za elektrolizu metala kao što su aluminij, bakar i magnezij zatvaraju jedno za drugim, što pokazuje da se Europa u tom sektoru ubrzano deindustrijalizira, ne zbog pada europske potražnje, već poglavito zbog porasta i sve veće kolebljivosti cijena električne energije u nekoliko država članica i dampinga iz trećih zemalja;

G.  budući da su legure metala kao što su čelik, aluminij, titan i bakar (uključujući pocinčani lim), koje su u ovoj rezoluciji definirane kao osnovni metali, nužne u proizvodnji elektroničkih uređaja, strojeva, kućanskih uređaja i motornih vozila te u građevinskoj industriji; budući da bi se industrija osnovnih metala u EU-u trebala smatrati strateškim dobrom za europsku konkurentnost, pogotovo za druge industrijske sektore i za razvoj postojeće i nove infrastrukture;

H.  budući da bi rješavanje pitanja konkurentnosti i rizika od istjecanja ugljika trebalo biti prioritet i budući da se sve protekcionističke mjere moraju izbjegavati;

I.  budući da je od 2009. u sustavu trgovanja emisijskim jedinicama (ETS) višak dozvoljenih emisijskih jedinica i međunarodnih kredita u odnosu na emisije sve veći, što je znatno oslabilo poruku koja se šalje cijenom ugljika; budući da je izgledno da će u budućnosti, kada dozvole za emisije u okviru europskog ETS-a postanu skuplje, izbiti konkurentska kriza; budući da će, ne uloži li se na međunarodnoj ili nacionalnoj razini napor usporediv sa stvaranjem tržišta ugljika sličnog onom koje postoji u EU-u, niz industrijskih sektora i postrojenja u EU-u izgubiti na međunarodnoj konkurentnosti, što bi u određenoj mjeri moglo dovesti do istjecanja ugljika; budući da u industriji osnovnih metala još uvijek postoji znatan potencijal za uštedu energije koji bi se mogao učinkovito iskoristiti posredstvom privatnih ulaganja i programa potpore za modernizaciju postrojenja;

J.  budući da je europska industrija osnovnih metala u borbi s vremenom kako bi na svjetskoj razini ponovno postala konkurentna i vratila kapacitet za ulaganja u Europi i time odgovorila na društvene i ekološke izazove s kojima se suočava i koje mora prevladati, a da pritom ostane svjetski uzor u pogledu društvene odgovornosti i odgovornosti prema okolišu u svojem djelovanju; budući da su svjetski višak kapaciteta i nepoštene subvencije te damping trećih zemalja stvorile dodatan pritisak na europsko tržište osnovnih metala; budući da inovacije u proizvodnji imaju pozitivan učinak na rast zapošljavanja u svim fazama poslovnog ciklusa industrija; budući da se s druge strane veliki broj poduzeća odlučio za strategije postizanja kratkoročnih financijskih povrata na ulaganja i to na štetu inovacija, ulaganja u istraživanje i razvoj, zapošljavanja i obnavljanja vještina; budući da je uključivanje radnika u definiranje inovacija i strategija najbolje jamstvo gospodarskog uspjeha; budući da je pošteno trgovanje proizvodima od čelika moguće samo uz poštovanje temeljnih radnih prava i standarda očuvanja okoliša;

K.  budući da je iskorištavanje sekundarnih metala (koji su proizvod postupka oporabe i recikliranja) od temeljne važnosti u industrijaliziranom gospodarstvu koje učinkovito gospodari resursima i mora se razvijati u obliku konkurentne i održive cirkularne ekonomije, ali nikako ne može ni kvalitetom ni količinom ispuniti sve potrebe za osnovnim metalima u europskim gospodarstvima; budući da je bilanca trgovine metalnim otpadom u EU-u pozitivna i potrebno je uložiti više truda kako bi se potaknulo recikliranje otpadaka u Europi; budući da bi se prema industriji osnovnih metala, njezinim sirovinama i pomoćnim opskrbljivačima trebalo odnositi na sveobuhvatan i cjelovit način;

L.  budući da to osobito vrijedi za energetsku tranziciju jer se osnovni metali, primjerice rijetki zemni elementi, nalaze u srži novih tehnologija potrebnih za njezino ostvarivanje; budući da EU još uvijek u velikoj mjeri ovisi o uvozu metala potrebnih za proizvodnju opreme za stvaranje energije iz obnovljivih izvora koja tom sektoru nudi pravu priliku da prevlada moguće poteškoće u opskrbi energijom; budući da su ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost važni pokretači ulaganja u industrijske proizvode kao što su bakar, aluminij i čelik; budući da bi ambiciozna europska politika u području obnovljivih izvora energije i uštede energije u budućnosti mogla pokrenuti potražnju za osnovnim metalima u Europi, a pogotovo stvoriti priliku za proizvodnju proizvoda s visokom dodanom vrijednošću; budući da vlada nestašica korporativne odgovornosti za okoliš i budući da određene industrijske lokacije naočigled krše europsko zakonodavstvo, a neke napuštene lokacije predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje i okoliš; budući da bi standardi očuvanja okoliša i načela cirkularne ekonomije trebali biti temelj razvoju i ulaganju u inovacije u europskom industrijskom sektoru osnovnih metala; budući da u Energetskom planu Komisije za 2050. stoji da su dekarbonizacija energetskog sektora i postizanje visokog udjela obnovljivih izvora energije jeftiniji od nastavka sadašnje politike i da će, kako vrijeme bude prolazilo, cijene energije dobivene iz nuklearnih i fosilnih goriva nastaviti rasti, a trošak obnovljivih izvora energije padati;

M.  budući da je u mišljenju parlamentarnog Odbora za industriju, istraživanje i energetiku o preporukama Komisiji za pregovore o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (2014/2228(INI)) istaknuta važnost poglavlja o energiji te dan osvrt na sve postojeće mjere koje ograničavaju izvoz energije ili za njega postavljaju uvjete, a u isto vrijeme su naglašeni i nedostaci energetski intenzivnih industrija EU-a te potreba za očuvanjem njihove konkurentnosti;

N.  budući da će se samo ambicioznom politikom inovacija koja krči put razvoju visokokvalitetnih, energetski učinkovitih i inovativnih proizvoda (kao što je čelik visoke čvrstoće koji je ujedno i savitljiv) i novim proizvodnim postupcima EU-u omogućiti da bude u stanju natjecati se sa sve jačom konkurencijom u svijetu; budući da 65 % ukupnog iznosa koji poduzeća ulažu u istraživanje i razvoj dolazi iz proizvodne industrije i budući da je zbog toga jačanje naše industrijske baze ključno za zadržavanje stručnosti, znanja i iskustva u EU-u;

O.  budući da industrija osnovnih metala u EU-u gubi na konkurentnosti, dijelom i zbog visokih regulatornih i administrativnih tereta;

P.  budući da je cilj paketa mjera za energetsku uniju stvaranje sigurnog, održivog, konkurentnog energetskog tržišta s pristupačnim cijenama kako bi se u svjetskim okvirima povećala konkurentnost europskog gospodarstva te smanjile i uskladile cijene energije u Europi i među državama članicama;

Q.  budući da bi priznavanje statusa tržišnog gospodarstva državnim gospodarstvima ili drugim netržišnim gospodarstvima ugrozilo instrumente za zaštitu trgovine i u velikoj mjeri utjecalo na konkurentnost europske industrije osnovnih metala;

R.  budući da su istraživanje, razvoj i inovacije u tom sektoru ključni za europsku industriju; budući da zatvaranje postrojenja često znači nepovratan gubitak tehnologije te znanja i iskustva, kao i gubitak vještina radne snage u industriji;

Važnost osnovnih metala za europsku industriju

1.  ističe važnost industrije osnovnih metala za cijeli niz industrija u nastavku proizvodnog lanca, uključujući automobilsku i zrakoplovnu industriju, proizvodnju energije, građevinsku industriju te proizvodnju ambalaže;

2.  smatra da Europa, koja je već iznimno ovisna o sirovinama, ne može podnijeti stvaranje nove ovisnosti u području osnovnih metala koja bi imala vrlo negativan učinak na ranije spomenute industrije u nastavku proizvodnog lanca;

3.  naglašava da u industriji čelika u EU-u vlada nedostatak kapaciteta za proizvodnju plosnatog čelika zbog masovnog zatvaranja pogona posljednjih godina i ponovnog rasta potražnje;

4.  naglašava da je potražnja za neželjeznim metalima kao što su aluminij i bakar u stalnom porastu unatoč krizi;

Prioritetna potreba borbe protiv klimatskih promjena i visokih cijena energije

5.  naglašava da je izmjena trenutnog ETS-a jedno od najhitnijih pitanja za osiguravanje konkurentnosti industrije osnovnih metala; uviđa da je Komisija povela rasprave kojima će vrhunac biti reforma ETS-a za četvrto razdoblje od 2021. do 2028. i u vezi s tim poziva da se reformom obuhvati problem istjecanja ugljika i da se potiče učinkovitost, inovacije u industriji te optimalni učinci koje bi ta reforma trebala jamčiti, a ujedno i da se razmotri dopunjavanje ETS-a drugim inovativnim instrumentima i strategijama kojima bi se emisije istinski smanjile; poziva Komisiju da pri preispitivanju ETS-a u skupini energetski intenzivnih industrija nagradi one koje postižu najbolje rezultate u proizvodnji robe, a u isto vrijeme postižu smanjenje emisija;

6.  prima na znanje uspostavljanje rezervi za stabilnost tržišta u 2019. i iščekuje prijedlog Komisije za strukturnu reformu ETS-a nakon 2020. koji će se podvrgnuti posebnoj i odvojenoj kontroli u Parlamentu;

7.  stoga poziva Komisiju da širokom primjenom procjene korištene za industrijske referentne vrijednosti izmijeni sustav dodjele prava na emisijske jedinice, koje se temelje na emisiji stakleničkih plinova po proizvedenoj toni, a ne po postrojenju, s obzirom na to da su upravo najčistiji pogoni ti kojima treba omogućiti veću proizvodnju; u vezi s tim ističe važnost sustava koji ulaganje u energetski učinkovita rješenja čini atraktivnim;

8.  u tom kontekstu poziva na ukidanje primjene međusektorskog faktora korekcije za 10 % postrojenja s najboljim rezultatima koja se suočavaju s istjecanjem ugljika kako bi ta postrojenja u sektorima koji gube konkurentnost u svijetu zbog visoke cijene ugljika mogla koristiti potpuno besplatne emisijske jedinice, čime bi se promicale pozitivne prakse industrijalaca i radnika koji su uložili napore potrebne za postizanje najmanjih mogućih emisija usvajanjem najboljih dostupnih tehnika; vjeruje da takve mjere ne bi trebale utjecati na ukupnu gornju graničnu vrijednost emisija; ističe da istjecanje ugljika u dijelovima svijeta koji su odgovorni za najviše razine emisija CO2 ima negativan utjecaj na svjetske probleme očuvanja okoliša;

9.  poziva energetski intenzivne industrije da nastave ulagati napore u optimizaciju programa reciklaže i smanjenje emisija CO2 radi osiguravanja industrijske konkurentnosti u budućnosti i ispunjavanja uspostavljenih obvezujućih ciljeva EU-a za smanjenje emisija; u vezi s tim ističe da industrijska konkurentnost, učinkovitost u korištenju resursa i smanjenje emisija postaju komplementarni ciljevi jer je, ako europska proizvodnja postigne niske stope emisija CO2, zadržavanje udjela koji Europa ima na europskom i svjetskom tržištu predstavlja učinkovit način da se doprinese ukupnom smanjenju emisija stakleničkih plinova industrijskog podrijetla; dodaje da se isto odnosi i na proizvodnju uvezene robe koja ispunjava ekvivalentne standarde energetske učinkovitosti i emisija kao i na proizvodnju robe u EU-u; ističe da poduzeća u trećim zemljama koja čine dio vrijednosnog lanca također moraju postupati u skladu s ciljevima EU-a u pogledu klime i energije, a pogotovo obratiti pozornost na napredak u području energetske učinkovitosti;

Prilagodba granica emisija ugljika – privremena i fleksibilna mjera međunarodnih dimenzija u skladu sa Svjetskom trgovinskom organizacijom

10.  posebno ističe da Europska unija još od uspostave Međunarodnog odbora za pregovore, koji je pripremio Konvenciju u Riju 1992., do danas bezuspješno nastoji započeti pregovore s trećim zemljama o međunarodnom sporazumu kojim bi se odredili ciljevi za zaštitu od klimatskih promjena unatoč sve većoj hitnosti koju potkrepljuje mišljenje velike većine znanstvene zajednice; poziva na daljnje vodstvo EU-a i naglašava ključnu potrebu da se na konferenciji o klimi u Parizu sklopi obvezujući sporazum na svjetskoj razini kojim bi se sve njegove potpisnice obvezale na učinkovito sprječavanje opasnih klimatskih promjena; naglašava da ti pregovori moraju završiti pravno obvezujućim sporazumom s ciljevima za sva područja gospodarstva koji se odnose na sve potpisnice i koji su dovoljni za dogovoreno ograničavanje globalnog zatopljenja na manje od 2°C; naglašava da će se sveobuhvatnim međunarodnim sporazumom stvoriti ravnopravne uvjete za sve aktere u industriji i smanjiti rizik od istjecanja ugljika u EU-u;

11.  ističe da je međunarodno djelovanje na rješavanju pitanja klime najbolji recept za sprečavanje istjecanja ugljika; u vezi s tim sa zanimanjem očekuje konferenciju o klimi COP21 u Parizu; ističe činjenicu da bi ambiciozan međunarodni sporazum o borbi protiv klimatskih promjena kojim se stvaraju ravnopravni uvjeti za sve zemlje spremne za multilateralnu suradnju i stvaranje ujednačenog svjetskog režima zaštite okoliša s ciljem smanjenja emisija ugljika bio najpozitivniji način rješavanja problema globalnih emisija; naglašava činjenicu da bi takav sporazum omogućio pošteno tržišno natjecanje za sve proizvođače osnovnih metala i time učinio prilagodbe granica nepotrebnima, uz uvjet da se njegova provedba učinkovito prati i da ga se mijenja ako se za to pojavi potreba; ističe činjenicu da se u okviru tog međunarodnog sporazuma zemlje s najvišim emisijama nužno moraju čvrsto obvezati na smanjenje emisija; također ističe činjenicu da je u vezi s tim potrebno pridržavanje socijalnih i ekoloških normi kako bi se stvorili ravnopravni uvjeti za sve uključene;

12.  napominje da mehanizam granične prilagodbe emisija ugljika, uzimajući u obzir i uvoz i izvoz, u europske propise uvodi model smanjenja emisija koji također obuhvaća teritorijalni pristup temeljen na potrošnji i da je prednost takvog pristupa „odozdo prema gore” njegova mogućnost opće primjene kao univerzalnog rješenja, pri čemu se poštuje suverenost svake države u odlučivanju o ambicioznosti vlastitih ciljeva na području klimatske politike, pod uvjetom da se posljedice pažljivo procjenjuju; poziva Komisiju da u buduće trgovinske sporazume uvrsti odredbe kojima bi se znatno unaprijedile mogućnosti izvoza europskih proizvoda od osnovnih metala te njihova pristupa tržištu; ponavlja da bi Komisija u regionalne, bilateralne i multilateralne sporazume o slobodnoj trgovini trebala uvrstiti odredbe kojima se zabranjuju remetilačke prakse u trgovanju sirovinama (dvostruki mehanizmi određivanja cijena, izvozna ograničenja);

13.  naglašava da sve mjere koje se odnose na trgovinu moraju poštovati međunarodne trgovinske sporazume; i dalje smatra da ciljevi klimatske politike u pogledu zaštite života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka, kao i u pogledu očuvanja ograničenih prirodnih resursa, ako se ne primjenjuju diskriminatorno i kao prikriveno ograničenje, podliježu iznimkama u skladu s člankom XX. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT); detaljnije navodi da bi se klimatskim promjenama zbog njihove globalne prirode trebalo pravno pozabaviti; uzima u obzir činjenicu da se atmosfera s niskim udjelom ugljika (čist zrak) već sada smatra prirodnim resursom koji je moguće iscrpiti i stoga bi se trebala smatrati javnim dobrom; nadalje utvrđuje da se protumjere ne bi mogle provesti kao posljedica mjera prilagodbe granica emisija ugljika bez kršenja pravila međunarodne trgovine i opasnosti od osude; ponavlja da svrha mjera nikako nije zaštita europskih industrija, već uspostavljanje ravnopravnosti između njih i stranih konkurenata;

14.  ističe da bi prihod prikupljen na aukcijama bilo poželjno djelomično preraspodijeliti za inicijative za zaštitu okoliša i mjere za borbu protiv klimatskih promjena, kao što je Zeleni fond, što je određeno Sporazumima iz Cancúna i drugim financijskim instrumentima za očuvanje klime;

15.  napominje da dogovoreni standardi računanja udjela ugljika i emisija tijekom životnog ciklusa proizvoda povećavaju transparentnost i omogućuju promicanje održive proizvodnje i potrošnje, što se odnosi i na industriju metala;

16.  ističe potrebu za stvaranjem baze podataka koja bi davala informacije o udjelu ugljika proizvoda koje proizvodi industrija osnovnih metala u Europi;

Naknada za neizravne emisije

17.  izražava žaljenje što je režim naknada neizravnih troškova, koji se temelji na državnim potporama, postao novi izvor nepoštene konkurencije na jedinstvenom tržištu EU-a među proizvođačima u sektorima s velikom potrošnjom električne energije, od kojih su neki primatelji financijske pomoći državnih tijela u svojim zemljama; poziva na usklađivanje tih naknada i njihovo odobravanje na europskoj razini, pokaže li se to opravdanim, kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti u odnosu na svjetske konkurente i među europskim proizvođačima i osigurala učinkovita zaštita od istjecanja ugljika; napominje da to posebno vrijedi za šest neželjeznih metala kojima se ne trguje po cijenama koje oblikuje ponuda i potražnja na svjetskoj razini, a koju u najvećem dijelu određuje Londonska burza; stoga razumije da proizvođači osnovnih metala moraju prihvatiti cijenu koja im je ponuđena, a ne mogu prebaciti povećanje troškova na svoje klijente; dolazi do zaključka da je od temeljne važnosti zadržati naknade za neizravne emisije; poziva se na sporazum o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta (2014/0011/COD) u kojem stoji da „osim što bi prilikom preispitivanja trebalo težiti postizanju jednakih uvjeta na tržištu, također bi trebalo razmotriti primjenu usklađenih mjera kako bi se nadoknadili neizravni troškovi na razini Unije”; u vezi s tim upućuje na Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2003 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (11) i na članke 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; poziva Komisiju da preispita učinak raznih programa potpore za energetiku na maloprodajne cijene energije koji neizravno utječu na konkurentnost energetski intenzivnih industrija u pojedinim državama članicama;

18.  smatra da je različit učinak ugljika na cijenu električne energije koja proizlazi iz kombinacije izvora energije svakog dobavljača čimbenik konkurentnosti u skladu s, između ostalog, odabirom svake neovisne države; pozdravlja prijedlog Komisije o Europskoj energetskoj uniji; vjeruje da će funkcionalno unutarnje tržište koje isporučuje sigurnu i održivu energiju i osigurava dovoljnu međupovezanost država članica pomoći u snižavanju cijena energije za europsku industriju i potrošače; smatra da je sustav trgovanja emisijama mjera usklađena na razini EU-a kojom se žele smanjiti emisije industrije i da bi u skladu s time njezin učinak trebalo regulirati usklađenim sustavom;

Potpora za ulaganje u proizvodnju metala s niskom razinom ugljika

19.  potiče na to da se besplatne emisijske jedinice za najučinkovitija postrojenja u sektorima u kojima dolazi do istjecanja ugljika dodjeljuju na temelju programa ulaganja u novu opremu, istraživanje i razvoj (uključujući hvatanje, skladištenje (CCS) i korištenje ugljika (CCU)) i obučavanje radnika što prije, a u svakom slučaju prije početka 2018. i tijekom četvrte faze koja obuhvaća razdoblje od 2021. do 2030. kako bi se ispunili visoki standardi zaštite klime i okoliša i radnih prava; naglašava apsolutnu potrebu za ulaganjem u istraživanje i razvoj kako bi Europa mogla i dalje biti središte izvrsnosti za proizvodnju osnovnih metala; podsjeća da industrije koje ulažu najuspješnije preživljavaju krize; poziva na to da se prihodi od aukcija emisijskih jedinica koriste za financiranje klimatske politike u EU-u i u razvijenim zemljama, kao i za ulaganja u obnovljive izvore energije i projekte energetske učinkovitosti u industrijskim sektorima; podržava planove okvira klimatske i energetske politike do 2030. za uspostavljanje instrumenta (NER400) kojim bi se financirali hvatanje i skladištenje ugljika, inovativni obnovljivi izvori energije i inovacije za snižavanje razine ugljika u industrijskim sektorima, kao što je i određeno zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014.; predlaže da pilot-projekti i demonstracijski projekti povezani s hvatanjem, korištenjem i skladištenjem ugljika budu dio programa financiranja tehnologija s niskom razinom emisije ugljika koje promiče Komisija, poput fonda NER 300 i budućeg NER 400, u kojima se financijski rizik dijeli između ulagača i operatora; podsjeća na važnost javnih ulaganja i, u europskom kontekstu, sredstava iz programa Obzor 2020. u poboljšanju ekološke i energetske učinkovitosti u industriji osnovnih metala, uključujući postizanje nižih emisija CO2 u skladu s ciljevima strategije Europa 2020.; smatra osposobljavanje radnika u industrijskoj primjeni tehnologija i praksi s niskim udjelom ugljika strateškim ulaganjem koje bi se trebalo u potpunosti uvrstiti u programe koje promiče Komisija kako bi se financirao prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika;

Financijsko računovodstvo i transparentnost

20.  predlaže da se dodijeljene emisijske jedinice CO2 objave u godišnjim financijskim izvještajima poduzeća i da Europska unija potakne nastavak rada na pripremi međunarodnog računovodstvenog standarda u tom području;

21.  ističe važnost transparentnosti u tome kako države članice koriste dodijeljena sredstva; u vezi s tim upućuje na obvezu država članica da obavijeste Komisiju o tome kako koriste prihode od sustava emisijskih jedinica; ističe činjenicu da bi veća transparentnost građanima pomogla da shvate kako nacionalna tijela koriste prihode od sustava trgovanja emisijama;

22.  naglašava da postrojenja i poduzeća moraju poštovati sve pravne zahtjeve o društvenoj odgovornosti i izvještavanju kako bi se osigurala jednaka i učinkovita provedba propisa o zaštiti okoliša i kako bi se osiguralo da nadležna tijela i dionici, uključujući predstavnike radnika i predstavnike civilnog društva i lokalnih zajednica, imaju pristup svim relevantnim informacijama; ističe pravo na pristup informacijama u vezi s ekološkim pitanjima koje određuje Aarhuška konvencija i koje je provedeno u zakonodavstvu Unije i nacionalnim zakonodavstvima, uključujući Direktivu 2003/87/EZ; predlaže da sva postrojenja uključena u sustav trgovanja emisijskim jedinicama svake godine dostavljaju potpune podatke, uključujući podatke o borbi protiv klimatskih promjena i poštovanju europskih direktiva iz područja zaštite okoliša te sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu, i da ti podaci budu dostupni predstavnicima radnika te predstavnicima civilnog društva lokalnih zajednica iz okolice postrojenja;

Pitanje ugovora o opskrbi električnom energijom

23.  naglašava važnost mogućnosti sklapanja dugoročnih ugovora za konkurentnost europskog sektora osnovnih metala, pod određenim uvjetima koje mora razjasniti Komisija, a koji moraju biti u skladu s povratom ulaganja čije trajanje, u slučaju kapitalno intenzivnih industrija, ne može biti kraće od 15 godina; podsjeća da industrijalci žele da se njihova ulaganja osiguraju predvidljivim cijenama i jasnim pravnim okvirom; naglašava da bi umjesto godišnjih aukcija električne energije prednost trebalo dati dugoročnoj stabilnosti ugovora o opskrbi električnom energijom; izražava zabrinutost što tržišni propisi u nekim državama članicama dozvoljavaju stvaranje strukturnog jaza između cijene električne energije i troška njezine proizvodnje; poziva Komisiju da se bori protiv neočekivanih profita privatnih oligopola na tržištu energije;

24.  izražava zabrinutost oko tržišnih propisa koji dozvoljavaju stvaranje strukturnog jaza između cijene električne energije i troška njezine proizvodnje;

Prijenos vještina

25.  poziva da se u svim postrojenjima koja imaju nezadovoljavajuću dobnu strukturu radnika organizira prijenos vještina između generacija radnika za sva visokokvalificirana radna mjesta u proizvodnji; podržava promicanje vještina mladih zaposlenika preko strukturne politike naukovanja kako bi se razvile kolektivne vještine zaposlenika; naglašava važnost vještina i kvalifikacija radnika u sektoru osnovnih metala; poziva na aktivno zapošljavanje i industrijske politike kojima će se osigurati da se to znanje razvija i prepoznaje kao važno dobro europske industrije osnovnih metala; traži da se održavanje vještina i znanja i stručne radne snage u industriji uzme u obzir pri procjeni održivosti proizvodnje u svakom postrojenju;

Opskrba sirovinama

26.  poziva na diplomatsko djelovanje Europe u vezi sa sirovinama za proizvodnju metala koje se temelji na sklapanju strateških partnerstava kako bi se dodana vrijednost dijelila između europskih zemalja i zemalja koje proizvode sirovine tako što će se promicati zapošljavanja kvalificirane radne snage cijelom lancu vrijednosti; traži od Komisije da uspostavi instrument za temeljitu analizu tržišta čelika, koji može pružiti precizne podatke o ravnoteži između europske i svjetske ponude i potražnje čelika, razlikujući pritom strukturne od cikličkih sastavnih dijelova razvoja tih tržišta; vjeruje da bi praćenje primarnih i sekundarnih tržišta osnovnih metala moglo dati vrijedan doprinos korektivnim i proaktivnim mjerama koje su neizbježne zbog cikličke prirode tih industrija čelika; pozdravlja izvješće koje je izradila Europska mreža znanja o rijetkim zemnim elementima (ERECON)(12); poziva Komisiju da nastavi sa svojim djelovanjem u sklopu ERECON-a i razvije raznolik i održiv lanac opskrbe rijetkim zemnim elementima za Europu, a pogotovo da provede preporuke politike i podupre zamjenska rješenja i veću stopu recikliranja;

Europske mjere za zaštitu trgovine osnovnim metalima: bolje spriječiti nego prekasno liječiti

27.  preporučuje Vijeću da zaključi reviziju dviju uredbi o instrumentima za zaštitu trgovine kako bi se ti instrumenti pojednostavnili, ojačali i ubrzali te kako bi se spriječilo njihovo slabljenje; predlaže uvodnu fazu istrage od najviše jednog mjeseca za prvo razmatranje pritužbi protiv dampinga i subvencija, nakon koje bi se na temelju početnih dokaza mogle izreći preventivne korektivne mjere i provesti temeljita istraga; žali zbog činjenice da je u Vijeću zakonodavni prijedlog o modernizaciji instrumenata za zaštitu trgovine zaustavljen, unatoč činjenici da je Parlament izrazio snažnu podršku strožim mjerama protiv nepoštenog uvoza iz trećih zemalja; poziva Vijeće da žurno nastavi s modernizacijom instrumenata trgovinske zaštite kako bi se konačno omogućilo odgovarajuće reagiranje na nepoštene prakse te zaštita europskog tržišta od dampinga, čime bi se osigurala jednaka pravila tržišnog natjecanja za sve i puno pravo na ostvarivanje mogućnosti koje pruža energetska tranzicija;

28.  usvaja cilj ostvarivanja brzog napretka u recikliranju rijetkih zemnih elemenata i ključnih metala koji se upotrebljavaju u Uniji;

29.  ističe da su svi osnovni metali, uključujući nehrđajući čelik i aluminij, predmet konkurentnosti na svjetskoj razini; smatra nužnim da Komisija pri određivanju relevantnih geografskih tržišta u svojoj analizi i usporedbama kao referentno tržište uzme svjetsko tržište te da se u analizi ne ograničava samo na unutarnje tržište; poziva na procjenu učinka proizvodnih kapaciteta, koja bi, između ostalog, trebala uzeti u obzir pogone i radna mjesta, i koja bi se trebala provesti prije nego što Glavna uprava za tržišno natjecanje u sklopu Komisije donese bilo kakvu odluku te poziva da se zaključci te procjene uvrste u konačne informativne materijale namijenjene dionicima; poziva na reviziju politike tržišnog natjecanja i pravila o državnim potporama kako bi se omogućila intervencija javnosti radi održavanja socijalne i regionalne kohezije, poboljšanja standarda zaštite okoliša i rješavanja pitanja povezanih s javnim zdravljem; poziva na to da se učinak provedbe bilo koje odluke Glavne uprave za tržišno natjecanje na zapošljavanje unaprijed uzme u obzir te da se njome predvidi mogućnost objektivnog opravdanja ili, po potrebi, odštete za zaposlenike pogođene mjerama za korekciju zlouporabe vodećeg položaja; poziva na veću uključenost socijalnih partnera, a pogotovo organizacije radnika i sindikata na europskoj i nacionalnoj razini kako bi se izbjegle prakse socijalnog dampinga u tom sektoru i osiguralo stvaranje kvalitetnih radnih mjesta; poziva na uključivanje radnika u postupke donošenja odluka u industriji;

Uloga osnovnih metala u cirkularnoj ekonomiji

30.  u tom kontekstu ističe pozitivni učinak sekundarnih metala koji pomažu u znatnom snižavanju ulaznih troškova energije i sirovina; stoga poziva Komisiju da olakša razvoj i funkcioniranje tržišta sekundarnih metala; potiče uspostavljanje cirkularne ekonomije u svakom postrojenju za proizvodnju osnovnih metala kako bi se povezalo iskorištavanje nusproizvoda i recikliranih metala s ciljem povećanja konkurentnosti tih postrojenja; poziva na uvođenje obveze uspostavljanja cirkularne ekonomije u svakom postrojenju za proizvodnju osnovnih metala kako bi se povezalo iskorištavanje nusproizvoda i recikliranih metala s ciljem povećanja konkurentnosti tih postrojenja; usvaja cilj ostvarivanja brzog napretka u recikliranju rijetkih zemnih elemenata i ključnih metala koji se upotrebljavaju u Uniji; poziva na razvijanje snažnih veza između sektora recikliranja osnovnih metala i drugih industrija kako bi se povećala industrijska baza i ojačala njezina otpornost, pogotovo u regijama pogođenima deindustrijalizacijom; u tom kontekstu naglašava velik potencijal zamjene proizvoda i materijala i povećane upotrebe otpadnog metala u proizvodnji, između ostalih čelika i aluminija; ističe da se većina osnovnih metala može reciklirati mnogo puta, a energija koja se pritom utroši samo je djelić energije potrebne za primarnu proizvodnju tih metala; zabrinut je zbog velikog gubitka energije za Europu koju prouzročuje zakoniti i nezakoniti izvoz aluminija i bakra u zemlje kao što su Kina i Indija, koje i same zabranjuju izvoz aluminija; vjeruje da bi visoki standardi očuvanja okoliša i načela cirkularne ekonomije trebali biti temelj razvoja i ulaganja u inovacije u europskom sektoru industrije osnovnih metala; poziva Komisiju da osmisli gospodarske poticaje za recikliranje metala, među njima i trenutačno neisplativih ključnih sirovina kao što su rijetki zemni metali, da istraži kako bi se tržište recikliranih materijala moglo podržati, primjerice, zelenim certifikatima za reciklirane materijale, uvjetima za ekološki dizajn i poreznim poticajima te da osigura iskorištavanje kohezijske politike i proračuna Europskog fonda za strateška ulaganja za promicanje učinkovitog korištenja resursa i recikliranja; smatra da bi zakonodavstvo o otpadu trebalo poboljšati kako bi se poduprlo djelovanje europskog tržišta otpadnih metala, primjerice revizijom direktive o otpadnim vozilima i ostalog zakonodavstva o otpadu; predlaže poduzimanje mjera kojima bi se postavili ciljevi za sakupljanje, povećala odgovornost proizvođača i proširilo područje primjene zakonodavstva koje regulira istek životnog vijeka, primjerice u vezi s kamionima, autobusima i motociklima; ističe potrebu za kvalificiranim i stručnim osobama u nošenju s tranzicijom prema održivijim postupcima proizvodnje i proizvodima te poziva na osmišljanje europske strategije osposobljavanja i obrazovanja koja bi dala podršku poduzećima, istraživačkim ustanovama i socijalnim partnerima u njihovim naporima da zajednički utvrde koje su vještine potrebne za ekološku održivost;

31.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

EXPLANATORY STATEMENT

The haemorrhaging of skills and jobs in the European steel industry is the result of a slump in demand, which in 2014 was 40 megatons below its 2007 levels. There have been such significant adjustments in capacity that any upturn in European demand will give rise to an unprecedented trade deficit in Europe that would engender dependency and the loss of industrial know-how and is bound to have a knock-on effect on the downstream automotive, construction and low-carbon technologies sectors.

On the other hand, closures in the European aluminium industry are taking place against a backdrop of growing European demand for aluminium in recent years, which has led to increases in imports.

Steel and aluminium are two prime examples of the difficulties faced by those working in such industries, which must continue to modernise in energy and environmental terms when this means following an investment policy which few can currently afford.

Thus, while climate change policy is in no way the root cause of the problems facing these industries, it may well be so in the future if the investment crisis continues and if no European industrial policy on raw materials and base metals is implemented.

That industrial policy must comprise the tools and resources needed to make low-carbon transition a reality, and can only be done through strategic management of base metals industries and by ensuring that the right tools and resources are available to cope with the increase in carbon prices being called for by all the international institutions involved in combating climate change.

While the reuse of base metals and the development of a circular economy are absolutely vital for Europe’s economies, recycling alone cannot meet the future needs of a continent undergoing energy transition: by way of illustration, for the same installed power, wind turbines and solar technologies consume up to 90 times more aluminium, 50 times more iron, copper and glass, and 15 times more concrete (without even mentioning rare and critical metals) than the conventional thermal (oil, natural gas or nuclear) power stations currently operating.

The overriding need to act on climate change

The lead position adopted by the EU in combating climate change, including the recognition of a climate debt towards non-industrialised countries, is to be welcomed

The creation of the carbon market in 2005 (Directive 2003/87/EC) marked the implementation by the EU of a unilateral pro‑active climate change strategy through which it sought to lead by example by imposing additional charges on all its economies in the form of electricity producers and energy-intensive industries, regardless of what the rest of the world was doing.

It was hoped at the time that this would result in investments aimed at reducing carbon emissions and help modernise European industries, which would thereby steal a lead on their competitors. This has not proved to be the case for many reasons, and the risk of carbon leakage has now surfaced despite the generous allocation of free allowances which are reaching their limits in terms of affording protection.

The situation has indeed changed since the Kyoto Agreement was signed in 1997, and Europe is no longer dominant in the base metals field and must now fight to maintain independence from rapidly‑industrialising countries (‘carbon switchover’).

There is a strategic need for the base metals industries to adapt to these new climate, economic and social scenarios, by setting an example through their effectiveness and efficiency when it comes to energy and raw materials consumption, rather than slipping out of the industrial picture.

Border adjustment is the most effective structural mechanism for stopping European industries at risk of carbon leakage from abandoning the fight against climate change, since the allocation of free allowances, which can act as outright ‘pollution subsidies’, generates a loss whose magnitude will increase in line with the increase in the price of CO2 on the market.

Border adjustment

Establishing border adjustment measures as part of climate change policy will create a level playing field and undistorted competition between producers inside and outside the EU, both on the domestic market and for exports, and thus avoid carbon leakage:

– by subjecting imports to the same rules on the purchase of emissions allowances on the carbon market as European producers, on the basis of the carbon content of the imported metals;

– by exempting exports of metals from CO2 emission allowance purchases.

Importers of base metals would have to make a customs declaration of the CO2 emitted in the production of metals sold on the European market and comply with the same rules as European producers in line with the WTO principle of non-discrimination between similar products. It follows that this is in no way a means of arbitrary discrimination or a covert restriction on international trade.

The scope of the border adjustment measures would be identical to that of the current emission allowances under the ETS.

Border adjustment – a temporary and flexible measure

Similarly, if a country introduces CO2 emission allowances for EU producers of base metals comparable with EU emissions allowances, border adjustment becomes a flexible instrument based on the carbon performance of the products traded between the two countries. All border adjustment measures could be abolished once there is coordination of the carbon emission allowance markets created in all parts of the world. Having the same rules will make for fair competition.

Prevent carbon leakage by taking the whole sector into account

An aluminium producer manufacturing its own alumina (the intermediate product between bauxite ore and aluminium) in the EU is subject to the constraints of the ETS, whereas this is not the case for an aluminium producer which imports its alumina from outside the EU. The same applies to all intermediate products between ores and metals, and to the coke used in steel‑making, the relocation of whose sources of import represents carbon leakage.

When assessing the carbon content of each base metal, one must therefore take into account the sector as a whole rather than the strictly European location of its point of final production

A carbon content for each product subject to emissions trading

In order for border adjustment is to work fairly, one needs to know the carbon content of each product.

This is already the case in Europe, and could the case everywhere on two conditions:

–  products traded must be traceable (as is already the case in the base metals industries so that they can be approved and certified in line with recognised professional standards);

–  a harmonised method for determining the carbon content of products traded must be established at an international level.

It would be necessary to set up an international/multilateral agency for this, or to have an existing organisation perform that task.

Compensation for indirect emissions: unfair competition between European countries

Aluminium multinationals have developed a powerful aluminium industry in the Gulf States based on low energy prices. On top of the advantages conferred by cheap energy, these oil‑ and gas‑rich countries are free from any costs relating to CO2 emissions or participation in combating climate change.

The Commission has recognised the unfair competition arising from the increase in the price of electricity owing to CO2 emission allowances being purchased by electricity producers and has authorised compensation to be paid by national authorities for indirect costs (SWD Communication (2012)).

By way of example, Spain is spending EUR 5m over 3 years (2013-2015) on compensation, while Germany is spending EUR 756 million over the same period.

Free allowances for investing in the production of low carbon metals

Border adjustment initiates the virtuous cycle of a base metals economy that links the reduction of CO2 emissions with low-carbon investment, which therefore becomes profitable with a view to further reducing emissions and combating climate change.

Financial and accounting transparency

The allocation of free CO2 allowances to companies are currently made public production on a production site basis but, once allocated, no information is provided on how they are being used by the companies concerned.

In the same way there is no traceability requirement in any of the EU countries for revenue arising from the auctioning of emission allowances, at least part of which should be invested in combating climate change.

Transparency on the risks and dangers associated with the base metals industry

First requirement: the European base metals industry must be a paragon of virtue when it comes to the environment, by minimising the impact of its operations both on workers and on local residents. The EU and national authorities must ensure this can happen as the market alone cannot guarantee the maintenance of a competitive industrial economy that is also environment‑friendly.

This transparency must apply to the information provided on emissions, compliance activities, forward-looking investment and its impact on the health and safety of workers and of local residents.

The issue of electricity supply contracts

The base metals industry is an energy-intensive industry in a number of ways:

–  its use of coal as the raw fossil fuel which is the prerequisite for the production of carbon steel;

–  a production cost structure characterised by the overriding predominance of electricity costs in the cost price (with this varying by country and being unpredictable) in the case of zinc and aluminium electrolysis.

The fact it is impossible to conclude long-term supply contracts at a price freely negotiated between the electricity supplier and the electricity consumer in such cases risks placing European electro‑intensive industries in a very vulnerable position vis‑à‑vis its international competitors.

One should also raise the issue of the public and subsidised nature of certain base-metal exporting international competitors which are operating in an economic system characterised by the absence of free and undistorted competition in the field of energy supply.

European trade protection measures in respect of base metals: prevention rather than a belated cure

At a time when emerging countries are developing their base-metal industries as part of their economic take‑off, these have become major competitors on the global market for steel and for all base metals, such as rare earths, and have the comparative advantage of access to raw materials while sometimes also benefiting from state assistance and seeking outlets for dumping (sale below cost price).

The EU therefore needs to equip itself with flexible and responsive trade protection measures to address these new global industrial scenarios where decisions must be made increasingly swiftly in response to a potential snowballing of inflows of materials, products, information and services.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

13.10.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

47

11

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Zigmantas Balčytis, Nicolas Bay, David Borrelli, Jerzy Buzek, Philippe De Backer, Pilar del Castillo Vera, Christian Ehler, Peter Eriksson, Fredrick Federley, Ashley Fox, Theresa Griffin, Marek Józef Gróbarczyk, András Gyürk, Roger Helmer, Hans-Olaf Henkel, Eva Kaili, Kaja Kallas, Barbara Kappel, Krišjānis Kariņš, Seán Kelly, Jeppe Kofod, Miapetra Kumpula-Natri, Janusz Lewandowski, Ernest Maragall, Edouard Martin, Dan Nica, Angelika Niebler, Miroslav Poche, Miloslav Ransdorf, Michel Reimon, Herbert Reul, Paul Rübig, Algirdas Saudargas, Jean-Luc Schaffhauser, Neoklis Sylikiotis, Antonio Tajani, Dario Tamburrano, Patrizia Toia, Evžen Tošenovský, Claude Turmes, Vladimir Urutchev, Kathleen Van Brempt, Henna Virkkunen, Martina Werner, Flavio Zanonato, Carlos Zorrinho

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Michał Boni, David Coburn, Cornelia Ernst, Jens Geier, Gunnar Hökmark, Benedek Jávor, Jude Kirton-Darling, Olle Ludvigsson, Notis Marias, Marian-Jean Marinescu, Dominique Riquet, Massimiliano Salini, Theodor Dumitru Stolojan, Pavel Telička, Cora van Nieuwenhuizen

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

47

+

ALDE

Dominique Riquet

ECR

Notis Marias

EFDD

David Borrelli, Dario Tamburrano

ENF

Barbara Kappel

GUE

Cornelia Ernst, Miloslav Ransdorf, Neoklis Sylikiotis

PPE

Michał Boni, Jerzy Buzek, Christian Ehler, András Gyürk, Gunnar Hökmark, Krišjānis Kariņš, Seán Kelly, Janusz Lewandowski, Marian-Jean Marinescu, Angelika Niebler, Herbert Reul, Massimiliano Salini, Algirdas Saudargas, Theodor Dumitru Stolojan, Antonio Tajani, Vladimir Urutchev, Henna Virkkunen, Pilar del Castillo Vera

S&D

Zigmantas Balčytis, Jens Geier, Theresa Griffin, Eva Kaili, Jude Kirton-Darling, Jeppe Kofod, Miapetra Kumpula-Natri, Olle Ludvigsson, Edouard Martin, Dan Nica, Miroslav Poche, Patrizia Toia, Kathleen Van Brempt, Martina Werner, Flavio Zanonato, Carlos Zorrinho

VERTS/ALE

Peter Eriksson, Benedek Jávor, Ernest Maragall, Michel Reimon, Claude Turmes

11

-

ALDE

Philippe De Backer, Fredrick Federley, Kaja Kallas, Pavel Telička, Cora van Nieuwenhuizen

ECR

Ashley Fox, Marek Józef Gróbarczyk, Hans-Olaf Henkel, Evžen Tošenovský

EFDD

David Coburn, Roger Helmer

3

0

ENF

Nicolas Bay, Jean-Luc Schaffhauser

PPE

Paul Rübig

Značenje simbola:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  uzdržani

(1)

SL L 343, 22.12.2009., str. 51.

(2)

SL L 188, 18.7.2009., str. 93.

(3)

SL L 315, 14.11.2012., str. 1.

(4)

SL L 334, 17.12.2010., str. 17.

(5)

SL L 140, 5.6.2009., str. 16.

(6)

SL L 143, 30.4.2004., str. 56.

(7)

SL L 275, 25.10.2003., str. 32.

(8)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0032.

(9)

SL C 251 E, 31.8.2013., str. 75.

(10)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0104.

(11)

SL L 001, 4.1.2003., str. 1.

(12)

http://ec.europa.eu/growth/sectors/raw-materials/specific-interest/erecon/index_en.htm

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti