IZVJEŠĆE o kohezijskoj politici i marginaliziranim zajednicama
30.10.2015 - (2014/2247(INI))
Odbor za regionalni razvoj
Izvjestitelj: Terry Reintke
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o kohezijskoj politici i marginaliziranim zajednicama
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir članke 151., 153., 162. te članke od 174. do 176. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir Povelju EU-a o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (ECHR) i povezanu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, Europsku socijalnu povelju i povezane preporuke Europskog odbora za socijalna prava te Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina,
– uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda,
– uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) o autohtonim i plemenskim narodima u neovisnim zemljama,
– uzimajući u obzir direktive EU-a o nediskriminaciji, članak 14. Europske konvencije o ljudskim pravima i Protokol br. 12. te konvencije,
– uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 5. siječnja 2011. o pravima osoba s invaliditetom,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”)[1],
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006[2],
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 437/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1080/2006 o Europskom fondu za regionalni razvoj vezano za prihvatljivost intervencija na stambenim jedinicama u korist marginaliziranih zajednica[3],
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006[4],
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1381/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavi programa o pravima, jednakosti i građanstvu za razdoblje 2014. – 2020.[5],
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o Fondu europske pomoći za najpotrebitije[6],
– uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 240/ 2014 od 7. siječnja 2014. o Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova[7],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o sedmom i osmom izvješću Europske komisije o napretku na području kohezijske politike EU-a i strateškom izvješću iz 2013. o provedbi programa za razdoblje 2007. – 2013.[8],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o napretku u provedbi nacionalnih strategija za integraciju Roma[9],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji[10],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. ožujka 2011. o strategiji EU-a za uključivanje Roma[11],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2010. o doprinosu kohezijske politike ostvarivanju ciljeva Lisabonske strategije i strategije EU-a do 2020.[12],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2009. o socijalnoj situaciji Roma i njihovom poboljšanom pristupu tržištu rada u EU-u[13],
– uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji od 23. srpnja 2014. naslovljeno „Ulaganje u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji”,
– uzimajući u obzir sažete tematske smjernice Komisije od 27. veljače 2014. o Romima i marginaliziranim zajednicama (9. tematski cilj – socijalna uključenost i siromaštvo),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. travnja 2014. naslovljenu „Izvješće o provedbi Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma” (COM(2014)0209),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. svibnja 2012. naslovljenu „Nacionalne strategije integracije Roma: prvi korak prema provedbi okvira EU-a” (COM(2012)0226),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. prosinca 2010. naslovljenu „Strategija Europske unije za regiju Podunavlja” (COM(2010)0715),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),
– uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama[14],
– uzimajući u obzir Komisijine „Smjernice o uporabi europskih strukturnih i investicijskih fondova za rješavanje problema obrazovne i prostorne segregacije (nacrt)” od 1. srpnja 2015.;
– uzimajući u obzir pitanje za pisani odgovor Komisiji od 24. veljače 2015. o financijskim sredstvima namijenjenim marginaliziranim zajednicama (E-002782-15),
– uzimajući u obzir Mišljenje Odbora regija o „Strategijama integracije Roma”[15],
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenja Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0314/2015),
A. budući da je kohezijska politika usmjerena na poboljšanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, smanjenje društvenih nejednakosti, uključujući smanjivanje i iskorjenjivanje siromaštva i isključenosti, što zahtijeva sprječavanje segregacije i promicanje ravnopravnog pristupa i mogućnosti za sve građane, uključujući najmarginaliziranije skupine, ali i skupine i pojedince svih dobi koji su suočeni sa siromaštvom i društvenom isključenošću te nemaju pristup obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju i sustavu zdravstvene skrbi;
B. budući da je cilj kohezijske politike, kako je definirana u Jedinstvenom europskom aktu iz 1986., smanjenje razlika među raznim regijama te zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju; budući da se Ugovorom o funkcioniranju Europske unije dodaje još jedan aspekt pojmu kohezije koji se odnosi na „gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju”;
C. budući da cilj socijalne kohezije podrazumijeva sudjelovanje Europe u politikama za uključivanje marginaliziranih zajednica te se u sklopu njega od država članica zahtijeva da se koriste svojim ovlastima u tom pogledu, primjenjujući mjere potpore i djelujući u okviru transnacionalnih i nacionalnih programa suradnje;
D. budući da su mogućnosti financiranja za marginalizirane zajednice 2010. uvrštene u Europski fond za regionalni razvoj (ERDF); budući da zakonodavni okvir za kohezijsku politiku za razdoblje od 2014. do 2020. uključuje strateški pristup;
E. budući da se u Uredbi (EU) br. 1304/2013[16] navodi da od Europskog socijalnog fonda korist imaju ljudi, uključujući skupine u nepovoljnom položaju kao što su dugotrajno nezaposlene osobe, osobe s invaliditetom, migranti, etničke manjine, marginalizirane zajednice i ljudi svih dobnih skupina kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost;
F. budući da će u programskom razdoblju 2014. – 2020. najmanje 23,1 % proračuna kohezijske politike biti dodijeljeno ulaganjima u okviru Europskog socijalnog fonda; budući da Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond imaju specifičnu i ključnu ulogu te da je najmanje 20 % sredstava Europskog socijalnog fonda u svakoj državi članici dodijeljeno za poseban cilj promicanja socijalne uključenosti i borbe protiv siromaštva i svih oblika diskriminacije, i prema tome predstavljaju ključno sredstvo u promicanju veće uključenosti marginaliziranih zajednica;
G. budući da se u Uredbi 1303/2013 utvrđuju preduvjeti povezani s nediskriminiranjem, spolom i invaliditetom koje treba ispuniti[17];
H. budući da je šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji pokazalo da je gospodarska kriza povećala siromaštvo i socijalnu isključenost;
I. budući da su gospodarska kriza i nastali proračunski rezovi te mjere štednje doveli do brojnih problema, koji su često rezultirali proračunskim poteškoćama za općine, što je dovelo do nepostojanja rješenja u pogledu pitanja marginaliziranih skupina te pokušaja poboljšanja njihove uključenosti i sprječavanja segregacije, s obzirom na to da takve politike uglavnom, a ponekad isključivo, ovise o financiranju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova;
J. budući da su posljedice gospodarske krize i rezovi u javnim službama doveli do pogoršanja položaja žena unutar marginaliziranih zajednica;
K. budući da se žene iz marginaliziranih zajednica u većoj mjeri suočavaju s višestrukom diskriminacijom te da je njihova stopa zaposlenosti mnogo niža od stope zaposlenosti muškaraca iz istih zajednica te od one drugih žena;
L. budući da su brojni javni i privatni akteri, uključujući predstavnike civilnog društva, uključeni na različitim razinama i sektorima te često imaju važnu ulogu u provedbi politika uključivanja, zbog čega je potreban usklađen i dobro koordiniran pristup;
M. budući da trenutno na razini Europske unije ne postoji definicija marginalizirane zajednice; budući da je za razumijevanje izvješća potrebno prvo razumjeti marginalizaciju na temelju analize specifičnih značajki i karakteristika marginaliziranih skupina, u kojoj se uzimaju u obzir specifična situacija i potrebe, kao što su životni i radni uvjeti, ograničen pristup obrazovanju, sustavima zdravstvene skrbi i zapošljavanju, rani prekid školovanja, te strukturna i sustavna isključenost, te čiji je cilj osiguranje njihove učinkovite socioekonomske uključenosti;
N. budući da Komisija nije dala definiciju marginaliziranih zajednica, ostavljajući državama članicama odgovornost da odluče o definiciji na temelju vlastitih nacionalnih pokazatelja; napominje, međutim, da se marginalizacija može utvrditi osvrtom na niz relevantnih pokazatelja poput socijalne isključenosti, visoke stope dugotrajne nezaposlenosti, niske stope obrazovanja, (izrazito) loših uvjeta stanovanja, visoke stope diskriminacije, prekomjernog izlaganja zdravstvenim rizicima i/ili nedostatka pristupa zdravstvenoj skrbi, tj. stanovništvo izloženo tim čimbenicima smatra se najranjivijim i najpotrebitijim;
O. budući da je marginalizacija društveni fenomen u sklopu kojeg su pojedinci ili zajednice socijalno isključeni, sustavno ih se izdvaja iz društvenih i političkih procesa koji su ključni za njihovu društvenu integraciju ili im se priječi pristup tim procesima; budući da se izraz „marginalizirane zajednice” odnosi na razne skupine i pojedince, kao što su manjine, Romi, osobe s invaliditetom, osobe kojima prijeti opasnost od života ispod granice siromaštva ili već žive ispod te granice, migranti, izbjeglice i socijalno isključene skupine u društvu; budući da se rasizmom, patrijarhatom, homofobijom, ekonomskim nedostacima i ostalim diskriminirajućim čimbenicima doprinosi stvaranju slojeva nejednakosti i dinamike oslabljivanja položaja žena unutar marginaliziranih zajednica;
P. budući da karakteristike zajedničke marginaliziranim zajednicama obuhvaćaju prostorne zajednice, poput marginaliziranih zajednica u ruralnim područjima ili siromašnim četvrtima, interesne zajednice, poput izbjeglica i tražitelja azila te etničkih i jezičnih manjina te osobe s invaliditetom, starije osobe, beskućnike i autohtono stanovništvo; budući da su različitim vrstama marginaliziranih zajednica zajedničke poteškoće i svi trpe razne oblike stigmatizacije i diskriminacije;
Q. budući da je u Europi mnogo marginaliziranih skupina; budući da su među njima i Romi, najveća etnička manjina u Europi i jedna od najmarginaliziranijih zajednica, a taj se naziv različito shvaća u Europi;
R. budući da bi se kohezijska politika trebala baviti marginaliziranim zajednicama i njihovom različitošću, uzimajući u obzir njihove specifične potrebe; budući da su za uključivanje marginaliziranih zajednica u mehanizme financiranja potrebni napori na svim razinama, uključujući dugoročni integriran i usklađen pristup, trajna rješenja, osnaživanje, nadogradnju na postojeće iskustvo i povećanje kapaciteta, među ostalim za žene i djevojčice u marginaliziranim zajednicama, prijelaz s institucionalne skrbi na skrb unutar zajednice u cilju okončanja segregacije i postizanja normalizacije;
S. budući da je u okviru strategija europske kohezijske politike za osnaživanje žena u marginaliziranim zajednicama u obzir potrebno uzeti položaj starijih žena, žena s invaliditetom, njegovateljica i žena sa psihičkim poteškoćama;
T. budući da su projekti utemeljeni na umjetnosti i kulturi, kojima se promiču međukulturna razmjena, osnaživanje sudionika, razvoj kreativnih i društvenih vještina i aktivno sudjelovanje u životu lokalne zajednice među najučinkovitijim sredstvima za rješavanje pitanja socijalne uključenosti i integracije;
U. budući da je obrazovanje, i formalno i neformalno, ključno za prevladavanje marginalizacije i višestruke diskriminacije u smislu započinjanja dijaloga, otvorenosti i razumijevanja među zajednicama te u smislu osnaživanja marginaliziranih zajednica; budući da se ne smije zaboraviti rodna perspektiva u obrazovanju i njezina uloga u poboljšanju položaja žena i djevojaka u marginaliziranim zajednicama;
Opća načela
1. podsjeća da postoji hitna potreba za rješavanjem pitanja marginaliziranih zajednica; naglašava važnu ulogu kohezijske politike u pružanju podrške njihovoj gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj uključenosti;
2. podsjeća da su marginalizirane zajednice postale središte mjera kohezijske politike zbog rastuće zabrinutosti zbog socijalne isključenosti i angažiranosti na njezinu suzbijanju, između ostalog zbog situacije u kojoj se nalaze Romi i dugotrajne potrebe da se njihovi životni uvjeti poboljšaju;
3. poziva Komisiju da pruži smjernice za definiciju marginaliziranih zajednica navodeći skup značajki i karakteristika marginaliziranih skupina, uzimajući u obzir specifičnu situaciju, izazove i potrebe svake potencijalne ciljne skupine radi promicanja njihove socioekonomske uključenosti te uključivanja predstavnika tih zajednica; ističe da bi takve smjernice još više povećale učinkovitost kohezijske politike jačajući gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu povezanost u cijeloj Europskoj uniji;
4. pozdravlja činjenicu da su zakonodavnim okvirom za kohezijsku politiku za razdoblje od 2014. do 2020. uvedeni novi elementi kojima se ojačava prvotni pristup proširenjem opsega mogućnosti financiranja te uvođenjem mehanizama kojima će se jamčiti da je potpora marginaliziranim zajednicama u skladu s europskim vrijednostima i ciljevima te da se njome u obzir uzima potreba uključivanja tih skupina u cjelokupni postupak;
5. poziva Komisiju da dostavi detaljne informacije o iskorištavanju mogućnosti financiranja namijenjenih marginaliziranim zajednicama; zahtijeva da se provede analiza koja bi omogućila donošenje primjerenih zaključaka i određivanje prepreka daljnjem iskorištavanju sredstava ili postizanju najboljih mogućih rezultata;
6. poziva Komisiju da prati stvarnu primjenu europskog kodeksa ponašanja u pogledu načela partnerstva i sudjelovanja civilnog društva; podsjeća da se horizontalna načela u Uredbi o zajedničkim odredbama, koja obuhvaćaju temeljna prava poput promicanja jednakih mogućnosti, sprječavanja diskriminacije i promicanja održivog razvoja, moraju primjenjivati tijekom pripreme i provedbe programa u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova; podsjeća da se svim aktivnostima država članica, koje se financiraju sredstvima kohezijske politike EU-a, trebaju poštovati načela temeljnih prava te one nipošto ne smiju doprinijeti segregaciji;
7. ističe da su jednake mogućnosti i nediskriminacija sadržane u propisima europskih strukturnih i investicijskih fondova o financiranju kako bi se iskorijenili sustavni uzroci nejednakosti, bilo da su oni ekonomski, socijalni ili utemeljeni na spolu, kao i dostupnost kulture i obrazovanja; naglašava da bi razumijevanje sustavne ksenofobije i rasizma i podizanje razine svijesti o njima trebali biti ključna pitanja pri analizi uzroka isključenosti;
8. podsjeća da ravnopravnost žena i muškaraca predstavlja načelo koje se u kohezijskoj politici primjenjuje horizontalno; žali zbog višestruke diskriminacije s kojom se suočavaju posebno žene, migranti i osobe s invaliditetom u marginaliziranim zajednicama;
9. ističe da se u provedbi kohezijske politike moraju riješiti ključni problemi siromaštva i isključenosti mladih i djece, odraslih i osoba s invaliditetom, uključujući prijelaz s institucionalne skrbi na skrb unutar zajednice; apelira na dotične države članice da u tu svrhu poduzmu odgovarajuće korake i mjere za razvoj i provedbu strategija, primjenjujući integrirani pristup;
10. ističe da se u razvoju politika namijenjenih specifičnoj ciljanoj publici, slijedeći načelo „eksplicitne, ali ne isključive usmjerenosti”, mora paziti da se ne isključe druge skupine u sličnim socioekonomskim okolnostima te da se ne izazovu obrambene reakcije; naglašava da je to načelo prvi korak u prepoznavanju potrebe da se obrati pozornost na neke od najosjetljivijih i najmarginaliziranijih zajednica i pojedinaca;
11. naglašava da su za jamčenje uključenosti marginaliziranih zajednica potrebne odgovorne, transparentne i demokratske strukture za borbu protiv korupcije i neovlaštenog korištenja financijskim sredstvima;
12. smatra da je pristup javnim uslugama jedan od ključnih ciljeva u rješavanju pitanja uključenosti marginaliziranih skupina; poziva države članice da poboljšaju pružanje prilagođenog informativnog materijala o zdravlju te razvoj strategija za prevenciju bolesti i inicijativa zajednice na području zdravlja u marginaliziranim zajednicama; poziva na stvaranje specijaliziranih struktura, poput centra za razmjenu informacija o pristupu zdravstvenoj skrbi, tržištu rada i obrazovanju; zahtijeva da se poduzmu mjere kako bi se prešlo s pristupa utemeljenog na potražnji na pristup utemeljen na srdačnoj usluzi;
13. poziva na bolju koordinaciju i jaču povezanost nacionalnih strategija za marginalizirane zajednice s kohezijskom politikom, uključujući nacionalne strategije za uključivanje Roma, nacionalne strategije za smanjenje siromaštva, strategije za uključivanje drugih marginaliziranih ili siromašnijih zajednica te strategije za jednakost spolova;
14. poziva države članice i Komisiju da djecu smatraju prioritetom prilikom provedbe Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma i ponavlja da je važno promicati jednak pristup stanovanju, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i dostojnim uvjetima života za romsku djecu;
15. poziva države članice i lokalne vlasti da potiču upotrebu sredstava Europskog socijalnog fonda za potporu neformalnom učenju i projektima cjeloživotnog učenja, kao i za potporu projektima temeljenima na kulturi, kako bi se postigli ciljevi ulaganja u nove vještine za inovacije i borbu protiv nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti;
16. imajući na umu rastuće regionalne razlike, demografske izazove i stanje s kojim je suočen sve veći broj mladih koji su napustili ili trenutno planiraju napustiti svoju zemlju, podsjeća da je u proračunskom ciklusu za 2014. – 2020. dostupno manje sredstava namijenjenih kohezijskoj politici; vjeruje da kohezijska politika i dalje ima potencijal da doprinese poslu koji je već u zamahu u državama članicama i da će usredotočivanjem na poboljšanje mogućnosti za zapošljavanje, sudjelovanje u društvu i ulaganje u vještine, posebno u najpotrebitijim regijama, kohezijska politika rezultirati, između ostalog, većom socijalnom uključenosti i smanjenjem siromaštva, omogućavanjem odgovarajuće razine fleksibilnosti kojom se državama članicama omogućava provedba individualizirane pomoći u skladu s lokalnim potrebama te jamči da se sredstva koriste u područjima u kojima je nezaposlenost najveća i u kojima su ona najpotrebnija;
17. poziva Komisiju da zajamči da države članice poštuju ta načela tijekom provedbe operativnih programa; poziva Komisiju da u izvješća uključi svoje analize, uključujući i izvješća o nacionalnim strategijama za integraciju Roma;
18. naglašava da su proračunski rezovi za javne usluge u nekim državama članicama tijekom krize doveli do povećane nezaposlenosti, manjka socijalne sigurnosti, teške situacije u pogledu stanovanja te zdravstvenih problema; poziva države članice na učinkovitije korištenje Europskim socijalnim fondom u cilju poboljšanja kvalitete i jednakog pristupa marginaliziranih zajednica javnim uslugama i borbe protiv svih oblika diskriminacije.
19. poziva na to da se pri oblikovanju mjera koje se financiraju sredstvima iz kohezijskih fondova u obzir uzme perspektiva ljudskih prava te naglašava da se kulturna, gospodarska i socijalna prava trebaju ugraditi u politike namijenjene priznavanju žena iz marginaliziranih zajednica kao punopravnih aktivnih građanki i da bi se pri oblikovanju svih mjera i politika izričito trebalo spomenuti pitanje otvorenog i prikrivenog rasizma;
Priprema programa
20. naglašava da načelo partnerstva mora voditi do sudjelovanja na svim razinama te da su ga države članice obvezne zaista i primjenjivati; naglašava važnost primjene kodeksa ponašanja za partnerstvo u cilju jamčenja ravnopravnog sudjelovanja i zastupljenosti partnera, s time da bi se posebna pozornost trebala posvetiti uključivanju marginaliziranih zajednicama kako bi se u obzir uzele njihove specifične okolnosti i potencijalni izazovi s kojima se suočavaju pri doprinošenju održivosti partnerstva; izražava zabrinutost zbog lošeg pridržavanja obveze uključivanja partnera u skladu s odgovarajućim načelima uspostavljenima u Uredbi o zajedničkim odredbama i Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo; potiče Komisiju i države članice da zajamče sudjelovanje partnera, uključujući one kojih se to najviše tiče, te da uvedu sustav poticaja i razmjene najboljih praksi, uključujući specifičnu potporu rukovodećim tijelima i korisnicima koji postižu osobito dobre rezultate u tom području;
21. žali zbog činjenice da je Komisija prihvatila sporazume o partnerstvu koji ne uključuju marginalizirane zajednice u dovoljnoj mjeri; traži od Komisije da poduzme mjere kako bi se olakšalo uključivanje marginaliziranih zajednica u pripremu, provedbu i procjenjivanje projekata kao alata za osnaživanje zajednica čiji su interesi posrijedi; predlaže da se u sklopu Europskog semestra iznesu preporuke kao primjereno sredstvo za promicanje mjera koje bi države članice trebale poduzeti;
22. poziva države članice da što prije počnu djelovati u skladu s preporukama o socijalnom uključivanju marginaliziranih zajednica osmišljenima za svaku zemlju zasebno, a Komisiju da to pobliže prati;
23. pozdravlja činjenicu da neke države članice, uključujući one koje dobivaju preporuke, odabiru socioekonomsku integraciju marginaliziranih zajednica kao investicijski prioritet svojih operativnih programa; upozorava, međutim, da se isto mora učiniti u područjima poput obrazovanja i zapošljavanja;
24. poziva države članice da u potpunosti koriste fondove; naglašava da se potrebno posebno usmjeriti na mjere financiranja koje obuhvaćaju više od ciljanih aktivnosti u sklopu tematskog cilja socijalne uključenosti te borbe protiv siromaštva i bilo kojeg oblika diskriminacije, dajući prednost integriranom i sustavnom pristupu;
25. smatra da upravljanje na više razina i koordinacija imaju važnu ulogu; ističe da je sudjelovanje lokalnih zajednica i lokalnih dionika nužno ako se želi doprijeti do ciljane skupine, a to zahtijeva najveću moguću prostornu blizinu;
Provedba programa
26. ističe važnost integriranog pristupa; smatra da bi se fondovi trebali iskorištavati na integriraniji način, uključujući u sklopu programa koji se financiraju iz više fondova, lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, integriranih teritorijalnih ulaganja i unakrsnog financiranja u skladu s člankom 98. stavkom 2. Uredbe o zajedničkim odredbama te da bi se trebala postići sinergija s drugim instrumentima financiranja na razini EU-a i nacionalnoj razini; poziva dotične uprave i tijela da streme aktivnoj suradnji na svima razinama, uključujući prekograničnoj;
27. primjećuje da se unakrsno financiranje trenutačno upotrebljava ograničeno, što može donekle biti prouzročeno složenošću propisa iz članka 98. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama; smatra da bi povećana fleksibilnost propisa za unakrsno financiranje, osobito u pogledu marginaliziranih zajednica, mogla povećati učinkovitost projekata i pružiti znatnu dodanu vrijednost njihovu utjecaju; stoga poziva Komisiju da provede analizu primjene i razine upotrebe unakrsnog financiranja;
28. napominje da marginalizirane zajednice često žive u dijelovima grada u nepovoljnom položaju; naglašava važnost istinske provedbe programa urbane obnove za zanemarena susjedstva kojima se kombiniraju integrirani pristup i pristup utemeljen na konkretnim područjima i partnerstva, rješavaju gospodarski, socijalni i teritorijalni izazovi i unapređuje urbani okoliš, a također su usmjereni na povećanje povezanosti radi pružanja boljeg pristupa zajednicama; smatra da bi se budućim programom EU-a za gradove trebali na odgovarajući način razmotriti ključni izazovi i potrebe marginaliziranih zajednica u urbanim područjima kako bi se učinkovito spriječilo stvaranje geta i uspješno suzbijala segregacija, siromaštvo i socijalna isključenost;
29. skreće pozornost na specifične potrebe s kojima se suočavaju marginalizirane zajednice koje žive u ruralnim, planinskim i izoliranim područjima, uključujući izazove u pogledu povezanosti, mobilnosti i pristupa uslugama, ali i u pogledu kulturnih i društvenih mogućnosti; ističe važnost boljeg povezivanja regija; također primjećuje da su ljudi u prekograničnim područjima često izloženi marginalizaciji zbog svojeg zemljopisnog položaja i da bi se to više trebalo uzeti u obzir pri oblikovanju kohezijske politike, osobito u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”;
30. naglašava da je potrebno povećati kapacitete dionika, uključujući javne službe, uprave i tijela civilnog društva kako bi se osnažile zajednice, osobito tako da im se omogući veći udio u donošenju politika; poziva na korištenje ciljanim uslugama tehničke pomoći i financijskim sredstvima u tu svrhu;
31. poziva Komisiju da ponudi tehničku potporu potrebnu kako bi se poboljšao administrativni kapacitet tijela uključenih u upravljanje strukturnim fondovima te poziva države članice da daju savjete i pruže administrativnu pomoć, na primjer organizacijom osposobljavanja i pružanjem pomoći u pogledu zahtjeva za potporu i objašnjenja, kako bi se marginaliziranim zajednicama poput Roma olakšalo da dođu do informacija o europskim i nacionalnim programima financiranja kojima se podupire poduzetništvo i zapošljavanje i da predaju relevantne prijave;
32. ističe da socijalni partneri moraju imati pristup tehničkoj pomoći kako bi ojačali svoje kapacitete, ali i kako bi se zajamčila njihova koordinacija i zastupljenost u ad hoc odborima koji definiraju i provode operativne programe;
33. ističe da bi Komisija, u partnerstvu s predstavnicima marginaliziranih zajednica te nakon davanja smjernica o definiciji marginaliziranih zajednica, trebala uspostaviti ad hoc stručnu skupinu za savjetovanje i promicati odgovarajuće osposobljavanje za administrativno osoblje kako bi se pružilo specifično znanje o poteškoćama s kojima se suočavaju marginalizirane zajednice te suzbile diskriminatorne prakse u cilju poticanja uključivanja konstruktivnim i djelotvornim dijalogom te provedbe i praćenja projekata povezanih s marginaliziranim zajednicama koji se financiraju sredstvima EU-a na integrirani i djelotvoran način, čime bi se maksimalno povećao njihov utjecaj;
34. smatra da je od temeljne važnosti uključiti tijela za jednakost, organizacije žena i žene iz marginaliziranih zajednica u postupak donošenja odluka o raspodjeli, upotrebi, primjeni i praćenju upotrebe financijskih sredstava na svim razinama, od lokalnih i regionalnih tijela pa sve do država članica i europskih institucija te također smatra da bi praćenje i ocjenjivanje provedenih programa trebali biti ključni postupci pri poboljšanju sudjelovanja žena iz marginaliziranih zajednica;
35. primjećuje pristup u sklopu kojeg se podrazumijeva da sve strateške i operativne političke formalnosti, uključujući dostatne administrativne i institucijske kapacitete, moraju biti ugovorene prije samih ulaganja; potiče Komisiju da temeljito nadzire ispunjavanje tih uvjeta i da zajamči da će države članice poduzeti dodatne mjere, posebno u području promicanja uključenosti te borbe protiv siromaštva i diskriminacije;
Nadzor i preporuke
36. ističe da projekti koji se financiraju iz fondova EU-a moraju biti dugoročnog karaktera kako bi bili učinkoviti i da fondovi moraju poduprijeti ulaganje u stvarne potrebe korisnika s mehanizmima kojima će se jamčiti da se dopre do ciljanih skupina te da se razmotre isključenje i marginalizacija; poziva na provedbu kvalitativne procjene i uspostavu mehanizama za praćenje; poziva Komisiju da uspostavi proaktivan i participativan mehanizam praćenja mjera država članica u pogledu postupka planiranja i procjene financiranja koji se upotrebljavaju za marginalizirane zajednice;
37. ističe da su stambena isključenost, beskućništvo, isključenost iz obrazovanja i nezaposlenost često ključni elementi marginalizacije; stoga naglašava važnost integriranog stanovanja i djelovanja u obrazovanju i zapošljavanju u korist marginaliziranih skupina;
38. imajući na umu da su nedavnu gospodarsku i financijsku krizu posebno osjetile marginalizirane skupine koje su izloženije riziku od gubitka zaposlenja pri turbulencijama na tržištu rada, podsjeća da su obrazovanje i zaposlenje najbolji način za izlazak iz siromaštva i da bi stoga integriranje marginaliziranih skupina u društvo i na tržište rada trebao biti prioritet; sa zabrinutošću napominje da su članovi marginaliziranih skupina često isključeni iz društva i da su izloženi diskriminaciji pa su, shodno tome, suočeni s preprekama pristupanju visokokvalitetnom obrazovanju, zaposlenju, zdravstvenoj skrbi, prijevozu, informacijama i uslugama općenito, što je složen problem koji se treba riješiti na pravi način komplementarnom upotrebom i učinkovitom kombinacijom europskih strukturnih i investicijskih fondova i nacionalnih resursa; sukladno tome ističe da je potrebno uložiti posebne napore u pogledu postojećih programa EU-a kao što su Inicijativa za zapošljavanje mladih, Erasmus+ i Kreativna Europa u cilju dopiranja do članova marginaliziranih zajednica, uz redovno nadgledanje uspješnosti te suradnje kako bi se prekinuo ciklus siromaštva i marginalizacije te potaknule stručne vještine i kvalifikacije tih ljudi;
39. poziva na korištenje sredstvima u cilju poboljšanja životnih uvjeta žena u marginaliziranim zajednicama i pojednostavljenja njihovog pristupa visokokvalitetnom i stabilnom obrazovanju, smještaju, zdravstvenoj skrbi, zapošljavanju, ustanovama za čuvanje djece, socijalnim uslugama, službama za pomoć žrtvama i pravosuđu;
40. naglašava da je predstavnike marginaliziranih zajednica potrebno aktivno uključiti u nadzor te im omogućiti punopravno sudjelovanje u njemu; ističe da se moglo steći znatno iskustvo na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini; naglašava da je potrebno širiti najbolje prakse i iz njih izvući korist; poziva Komisiju i države članice da provedu analizu svih postojećih najboljih praksi, uključujući inovativne prakse koje se odnose na uključivanje marginaliziranih skupina i pojedinaca u društvo i da potaknu aktivnosti umrežavanja, uključujući među socijalnim radnicima, osobama koje rade s mladima i zajednicom, kao i akademskim građanima i znanstvenim istraživačima; ističe da je potrebno izraditi mrežnu platformu na razini EU-a koja će olakšati razmjenu najboljih praksi i zajedničko rješavanje problema, a koja bi također mogla poslužiti kao instrument e-učenja za razvoj sposobnosti;
41. poziva Komisiju da u svojem godišnjem dijalogu s organizacijama koje predstavljaju partnere obuhvati kohezijsku politiku i marginalizirane zajednice, pritom jamčeći sudjelovanje predstavnika marginaliziranih zajednica i omogućavajući raspravu utemeljenu na kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi;
42. ističe da na svjesnost o strukturalnoj i sustavnoj uključenosti ne poziva samo društvo kao cjelina, već je ona od temeljne važnosti za rad donositelja odluka i dionika na svim administrativnim razinama kao i za druga uključena javna tijela; poziva sve javne dionike i ustanove za osposobljavanje da provedu detaljnu analizu uzroka diskriminacije i marginalizacije te da podižu razinu svijesti o činjenici da se ksenofobija i rasizam te sve vrste marginalizacije koje dovode do sustavnog isključivanja moraju iskorijeniti; poziva Komisiju da strogo provodi i nadgleda poštovanje zakonodavstva EU-a o diskriminaciji; poziva javne službe za zapošljavanje na pružanje visokokvalitetnih i prilagođenih usluga klijentima; 43. ističe potrebu za dvojnim pristupom pomaganju marginaliziranim skupinama i njihovoj integraciji, što bi trebalo provoditi izravno u suradnji s pogođenim pojedincima osiguravanjem obrazovanja, uključujući obrazovne ustanove, osposobljavanje, stručno usmjeravanje i mogućnosti zapošljavanja, te u suradnji s lokalnom zajednicom i vlastima kako bi se poboljšala i/ili promijenila javna percepcija osvješćivanjem o učincima predrasuda, poboljšanjem javnih usluga i prilagodbom socijalnih sustava;
44. naglašava da je obrazovanje temeljno pravo utvrđeno Ugovorom o Europskoj uniji; naglašava da je jamčenje jednakog pristupa visokokvalitetnom obrazovanju za sve članove društva ključno kako bi se prekinuo ciklus socijalne isključenosti; smatra da su formalno, izvanškolsko i neformalno obrazovanje, koja odlikuje učenje o raznolikosti, prvi korak prema pravoj političkoj, ekonomskoj i socijalnoj integraciji marginaliziranih zajednica; ističe potrebu da se provedbu programi, projekti i aktivnosti potpore namijenjeni marginaliziranim skupinama radi osiguranja predškolskog obrazovanja, da se podupre potreba za formalnim obrazovanjem, ali i ponude mogućnosti za druge oblike obrazovanja, ako i cjeloživotnog učenja, posebno u području strukovnog osposobljavanja i informacijskih i komunikacijskih tehnologija te da se poboljša pristup medijima također u cilju osnaživanja žena i djevojaka u marginaliziranim zajednicama,
45. poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da potiču upotrebu Europskog fonda za regionalni razvoj za potporu malim i srednjim poduzetnicima i socijalnim poduzećima koja uključuju marginalizirane zajednice i korisna su im; ističe potrebu da se podupiru aktivnosti namijenjene marginaliziranim zajednicama kako bi se omogućila pomoć i stvorili uvjeti za mikropoduzetništvo, čime bi se očuvali različiti načini poslovanja;
46. ističe da će brojni sektori u bliskoj budućnosti proći kroz proces znatne preobrazbe, djelomično zbog šire uporabe internetskih alata i rješenja; ističe da će se zbog toga niskokvalificirani i srednjekvalificirani radnici naći pod pritiskom, što će posebice imati utjecaja na članove marginaliziranih zajednica s obzirom na to da trenutno uglavnom oni pronalaze posao u tim sektorima; naglašava da je pristup cjenovno prihvatljivom osposobljavanju i uslugama za sve u području novih tehnologija i sektora važan, prije svega u pogledu mogućnosti u digitalnom sektoru i zelenom gospodarstvu, i to posebno za skupine u najnepovoljnijem položaju; ističe važnost mikro i malih poduzeća u održavanju zaposlenosti u ruralnim područjima te stoga poziva da se veća pozornost posveti jamčenju pristupa financiranju za ta poduzeća;
47. ističe važnost osnaživanja žena u marginaliziranim zajednicama poticanjem poduzetnica i aktivnog sudjelovanja žena u tim zajednicama;
48. naglašava da socijalno poduzetništvo, zadruge te uzajamna društva i alternativna poduzeća mogu imati važnu ulogu u osnaživanju žena u marginaliziranim zajednicama; preporučuje da se sredstvima iz kohezijskih fondova, posebno iz Europskog socijalnog fonda, pruži potpora ulaganjima u to područje sa snažnom rodnom perspektivom;
49. poziva Komisiju da analizira ograničenja aktualnih kriterija za dodjelu sredstava u pogledu određivanja potpore u sklopu fondova kohezijske politike koji se temelje na BDP-u, uz bolju upotrebu dostupnih pokazatelja, kao što su podaci Eurostata EU-SILC o dohotku i životnim uvjetima, kojima se mogu utvrditi izolirana područja siromaštva i socijalne ugroženosti na teritoriju Unije kako bi se potpora EU-a bolje usmjerila marginaliziranim zajednicama;
50. ističe da se u političkoj debati unutar EU-a marginalizirane zajednice često tendenciozno iskorištavaju u političke svrhe i da je zbog toga potrebna temeljita analiza strukturne isključenosti i u sporazumima o partnerstvu i u raznim operativnim programima; poziva Komisiju da pruži povezane, dosljedne i jasne smjernice za razvoj, provedbu i vođenje projekata povezanih s marginaliziranim zajednicama koji se financiraju sredstvima EU-a, uključujući temeljitu analizu, primjere najbolje prakse i političke preporuke, kako bi se zajamčilo uključivanje marginaliziranih zajednica u fondove EU-a s obzirom na predstojeće programsko razdoblje;
51. poziva na uključivanje rodne perspektive i međupodručne analize u sve inicijative, programe, mjere i financijske aranžmane na području integracije i socijalne uključenosti koji se financiraju sredstvima EU-a kako bi se bolje odgovorilo na specifične potrebe žena u marginaliziranim zajednicama i kako bi se bolje saslušalo stavove i perspektive žena u različitim strukturnim položajima i ulogama; vjeruje da su procjene učinka s obzirom na rodnu perspektivu pri donošenju proračuna korisni elementi u smislu ocjenjivanja utjecaja prioriteta financiranja na žene, raspodjele financijskih sredstava i specifikacija programa financiranja; naglašava da je potrebno sustavno prikupljati i redovno analizirati podatke razvrstane po spolu;
52. poziva države članice da ponude nagradu za posvećenost integraciji i uključivanju marginaliziranih skupina u provođenje fondova EU-a koja može poslužiti kao primjer ostalima; predlaže da se ta nagrada za izniman rad dodjeljuje općinama ili regijama u državama članicama;
53. poziva države članice da omoguće i potaknu umrežavanje među općinama i gradovima koji se suočavaju s integracijom marginaliziranih skupina; predlaže da bi Sporazum gradonačelnika o klimatskim promjenama mogao poslužiti kao primjer takvog umrežavanja;
54. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
EXPLANATORY STATEMENT
Cohesion Policy is one of the strongest instruments the European Union has at its disposal with which to fight inequality and support territorial and social cohesion in its regions.
In all European societies there are groups and communities that face structural exclusion and segregation from the majority society and do not have access to even basic public infrastructure and services. Besides that, they are very often disproportionally affected by poverty, unemployment and bad health conditions.
Heavy reductions in public spending during the crisis have led to an aggravation of existing problems in the Member States, such as unemployment, absence of social security, a difficult housing situation and a lack of public health services. As a consequence, the crisis has had a direct negative impact on members of marginalised communities. Also, many municipalities continue to face severe budgetary constraints which prevent them from dealing adequately with marginalisation in society.
In spite of everything, the main responsibility for changing the situation of marginalised communities lies with the Member States. While specific national circumstances, needs and solutions vary greatly across Europe, the aim of social cohesion calls for a European role in policies for the inclusion of marginalised communities.
Marginalised communities and discriminatory structures
There is no uniform EU definition of marginalised communities; instead, the term covers a broad range of concepts, such as disadvantaged neighbourhoods, most deprived or materially deprived people, people at risk of poverty, and groups in society that are disadvantaged or discriminated against.
Nonetheless, the concept of marginalised communities was introduced into the regulation on the ERDF in 2013, with the clear aim of fighting the consequences of marginalisation. So it is now the responsibility of the EU to follow up and pursue this aim in a consistent fashion.
Also, there is a wide variety of discriminatory structures in place, including sexual orientation and gender identity as well as different cultural, religious or ethnic backgrounds. Many people face different forms of discrimination at the same time, especially within Roma communities, which are very often marginalised within European societies.
Cohesion policy is a powerful tool
Cohesion policy can play a powerful role in changing these realities. Not only when looking at challenges in housing or access to public infrastructure, as is already happening in the framework of the ERDF, but by providing an integrated approach to tackling all the different forms of discrimination that marginalised communities face.
However, very often marginalised communities do not benefit from European cohesion policy. They are included neither in decision-making structures nor in the processes of implementation and monitoring of projects. This can lead to EU exacerbating the problems of vulnerable groups, and there are several examples of misuse of funds, especially with regard to marginalised communities.
Understanding and awareness-raising of systematic forms of discrimination such as anti-Gypsyism must be the focus when it comes to analysing the reasons for exclusion.
An integrated approach: explicit but not exclusive
When dealing with integration of marginalised groups, the principle of ‘explicit but not exclusive’ has been adopted by a number of stakeholders. This principle proposes that particular target groups be focused on, while not excluding other people in similar socio-economic circumstances. Still, the simple fact of mentioning marginalised communities, such as Roma, does not ensure that specific measures are adopted to address their situation.
To this end, proper implementation of the Code of Conduct on Partnerships, which strives to ensure equal participation and representation of stakeholders, is of key importance. Big differences between Member States are reported as regards their implementation of the partnership principle, ranging from regular consultation of social partners to total neglect and ignorance of the Code of Conduct.
Furthermore, evaluation of projects during the previous programming period has shown that funding does not always target the real needs of the beneficiaries. Implementers sometimes even satisfy the criteria by simply ‘ticking boxes’, for example by involving NGOs which allegedly represent Roma people or having pseudo-consultations without any real dialogue.
There is thus a clear demand for quality evaluation and monitoring mechanisms. We need a shift towards quality monitoring so that interventions lead to long-term and sustainable results. This is a complex and time-consuming process that requires targeted and effective capacity-building of civil society organisations at local and national level, as well as empowerment of marginalised communities so that they are capable of proactively participating in designing and implementing interventions. Budget for technical assistance often remains unused and should be allocated to capacity-building projects and training programmes for civil society.
This report gives recommendations on how to overcome the problems described above. In this way, using EU funds for the inclusion of marginalised communities can become a great opportunity for promoting and supporting greater cohesion in European societies.
25.6.2015
MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja
upućeno Odboru za regionalni razvoj
Kohezijska politika i marginalizirane zajednice
Izvjestitelj za mišljenje: Ádám Kósa
PRIJEDLOZI
Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
A. budući da je cilj kohezijske politike, kako je definirana u Jedinstvenom europskom aktu iz 1986., smanjenje razlika među raznim regijama te zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju; budući da se Ugovorom o funkcioniranju Europske unije dodaje još jedan aspekt pojmu kohezije koji se odnosi na „gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju”;
B. budući da Komisija nije dala definiciju marginaliziranih zajednica, ostavljajući državama članicama odgovornost da odluče na temelju vlastitih nacionalnih pokazatelja; napominje, međutim, da se marginalizacija može utvrditi osvrne li se na niz relevantnih pokazatelja poput socijalne isključenosti, visoke stope dugoročne nezaposlenosti, niske stope obrazovanja, diskriminacije, (izrazito) loših uvjeta stanovanja, visoke stope diskriminacije, prekomjernog izlaganja zdravstvenim rizicima i/ili nedostatka pristupa zdravstvenoj skrbi, tj. stanovništvo izloženo tim čimbenicima smatra se najranjivijim i najpotrebitijim;
C. budući da se u Uredbi (EU) br. 1304/2013[18] navodi da od Europskog socijalnog fonda korist imaju ljudi, uključujući skupine u nepovoljnom položaju kao što su dugoročno nezaposleni, osobe s invaliditetom, migranti, etničke manjine, marginalizirane zajednice i ljudi svih dobnih skupina kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost;
D. budući da se u Uredbi (EU) br. 223/2014[19] navodi da se Fondom europske pomoći za najpotrebitije promiče socijalna kohezija i potiče socijalna uključenost, čime se u konačnici doprinosi postizanju cilja iskorjenjivanja siromaštva u Uniji i također podupire djelovanje država članica u pružanju materijalne pomoći najpotrebitijima;
1. imajući na umu da je nedavna gospodarska i financijska kriza posebno pogodila marginalizirane skupine koje su izloženije riziku od gubitka zaposlenja pri turbulencijama na tržištu rada, podsjeća da su obrazovanje i zaposlenje najbolji način za izlazak iz siromaštva i da bi stoga integriranje marginaliziranih skupina u društvo i na tržište rada trebao biti prioritet; sa zabrinutošću napominje da su članovi marginaliziranih skupina često isključeni iz društva i da su izloženi diskriminaciji pa su, shodno tome, suočeni s preprekama pristupanju visokokvalitetnom obrazovanju, zaposlenju, zdravstvenoj skrbi, prijevozu, informacijama i uslugama općenito, što je složen problem s kojim bi se trebalo na pravi način pozabaviti komplementarnom upotrebom i učinkovitom kombinacijom europskih strukturnih i investicijskih fondova i nacionalnih resursa; sukladno tome ističe da je potrebno uložiti posebne napore u pogledu postojećih programa EU-a kao što su Inicijativa za zapošljavanje mladih, Erasmus+ i Kreativna Europa u cilju dopiranja do članova marginaliziranih zajednica, uz redovno nadgledanje uspješnosti te suradnje kako bi se prekinuo ciklus siromaštva i marginalizacije te potaknule stručne vještine i kvalifikacije tih ljudi;
2. ističe potrebu za dvojnim pristupom pomaganju marginaliziranim skupinama i njihovoj integraciji , što bi trebalo provoditi izravno u suradnji s pogođenim pojedincima osiguravanjem obrazovanja, uključujući obrazovne ustanove, osposobljavanje, stručno usmjeravanje i mogućnosti zapošljavanja, te u suradnji s lokalnom zajednicom i vlastima kako bi se poboljšala i/ili promijenila javna percepcija osvješćivanjem o učincima predrasuda, poboljšanjem javnih usluga i prilagodbom socijalnih sustava;
3. podsjeća da je glavni cilj kohezijske politike promicanje teritorijalnog razvoja te smanjenje regionalnih razlika i stoga ističe da bi trebalo poduzeti posebne međusektorske mjere u sklopu provedbe relevantnih fondova EU-a i upravljanja njima kako bi se ističe da bi Europski socijalni fond trebao biti glavni instrument za provedbu strategije Europa 2020. u području zapošljavanja, politika tržišta rada, mobilnosti, obrazovanja, osposobljavanja i socijalne uključenosti, na taj način doprinoseći gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji; naglašava da bi se europskim strukturnim i investicijskim fondovima trebalo promicati istraživanje i analize usmjerene na pružanje i širenje znanja o stvarnim životnim uvjetima marginaliziranih zajednica; naglašava da je kohezijska politika važno sredstvo na putu prema donošenju politika utemeljenom na rezultatima kojim bi se na učinkovit način ostvario pametan i održiv rast u regijama u kojima je to najpotrebnije, podupiranjem osnivanja novih poduzeća i razvoja mikro, malih i srednjih poduzeća te isticanjem važnosti mikro i malih poduzeća u održavanju stope zaposlenosti u ruralnim i perifernim područjima,
4. imajući na umu rastuće regionalne razlike, demografske izazove i stanje s kojim je suočen sve veći broj mladih koji su napustili ili trenutno planiraju napustiti svoju zemlju, podsjeća da je u proračunskom ciklusu za 2014. – 2020. dostupno manje sredstava namijenjenih kohezijskoj politici; vjeruje da kohezijska politika i dalje ima potencijal dati svoj doprinos poslu koji je već u zamahu u državama članicama i da će usredotočavanjem na poboljšanje mogućnosti za zapošljavanje, sudjelovanje u društvu i ulaganje u vještine, posebno u najpotrebitijim regijama, kohezijska politika rezultirati, između ostalog, većom socijalnom uključenosti i smanjenjem siromaštva, omogućavanjem odgovarajuće razine fleksibilnosti kojom se državama članicama omogućava provedba individualizirane pomoći u skladu s lokalnim potrebama te jamči da se sredstva koriste u područjima u kojima je nezaposelnost najveća i u kojima su ona najpotrebnija;
5. pozdravlja činjenicu da s učinkom od 2014. godine Uredba (EU) br. 1303/2013[20] sadrži nove elemente za pomoć zapostavljenima; potiče države članice da ih uključe u svoje operativne programe i da poduzmu konkretne i hitne mjere u skladu s kojima bi razrada strategije za prijelaz s velikih institucija na usluge koje se pružaju u zajednici bila obvezna te da ulože napore u cilju donošenja odgovarajućih mjera; nadalje smatra da države članice moraju pomoći u promicanju socijalne uključenosti, u borbi protiv siromaštva i svih oblika diskriminacije, kako je to utvrđeno zakonodavstvom EU-a, u borbi protiv zločina iz mržnje usmjerenih na osobe iz marginaliziranih zajednica te u promicanju antidiskriminacijskih politika, ako je potrebno između ostalog i donošenjem odgovarajućeg zakonodavstva, jačanjem nacionalnih tijela za borbu protiv diskriminacije te promicanjem posebnog osposobljavanja namijenjenog javnim službenicima; napominje da su ranije spomenutom Uredbom također obuhvaćene i/ili uključene marginalizirane zajednice usmjeravanjem na njihove potrebe u odnosu na rastuće izazove s kojima su suočeni u društvu koje se temelji na znanju; smatra da u skladu s Uredbom treba slijediti i strogo primjenjivati i Europski kodeks ponašanja za partnerstvo;
6. naglašava da je obrazovanje temeljno pravo utvrđeno Ugovorom o Europskoj uniji i da bi se politikom obrazovanja i osposobljavanja svim članovima društva trebao omogućiti pristup visokokvalitetnom obrazovanju; ističe da nejednakost i dalje prožima europske obrazovne sustave i da je nasljedni socijalni položaj i dalje glavni faktor koji tome doprinosi; naglašava da je jamčenje jednakog pristupa visokokvalitetnom obrazovanju za sve članove društva ključno kako bi se prekinuo ciklus socijalne isključenosti; u vezi s tim podsjeća da su ulaganja potrebna kako bi se svim ljudima omogućilo sudjelovanje u stimulirajućim iskustvima učenja u svim životnim fazama i kako bi se poticalo cjeloživotno učenje u cilju povećanja socijalne uključenosti, aktivnog građanstva te samoodrživosti; u tom kontekstu podsjeća na potrebu za stručnim osposobljavanjem i razvojem osnovnih vještina kojom bi se u obzir trebale uzeti razlike među tržištima rada i obrazovnim sustavima država članica, uz izbjegavanje univerzalnog pristupa za sve; ističe da je potreban okvir za izradu politike kojim bi se u obzir uzelo moguće inovacije i poduzetničke mogućnosti povezane s postojećim karakteristikama određene regije te njezinim stvarnim potencijalom u smislu diversifikacije, kako bi se osmislile odgovarajuće strateške intervencije na temelju tih osobina i željenih ishoda, te na taj način spriječio rizik od odljeva kvalificiranih radnika u razvijenije regije;
7. u tom pogledu podsjeća na potrebu za stručnim osposobljavanjem i razvojem osnovnih vještina za ¸nisko kvalificirane ili nekvalificirane osobe koja se ne bi temeljila na univezalnom pristupu za sve nego na posebnim preporukama za svaku regiju zasebno, uvjetovanima postojećom intelektualnom imovinom te regije; ističe javno-privatni politički plan za učenje koji je potekao od partnerstava između organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti kojim se može izvući korist od pokazatelja rezultata/ishoda, nadzora i procjena u tijeku, pilot-projekata, političkih eksperimenata i probnih slučajeva;
8. naglašava da se posebna pozornost treba posvetiti tome kako bi se zajamčilo da se sredstvima EU-a nikad ni na koji način ne doprinese segregaciji; poziva Komisiju da pobliže prati poštuje li se načelo nediskriminacije i s njim povezano zakonodavstvo te podupire Komisiju u pokretanju postupaka zbog povrede protiv država članica koje prekrše Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo;
9. poziva Komisiju da ponudi tehničku potporu potrebnu kako bi se poboljšao administrativni kapacitet tijela uključenih u upravljanje strukturnim fondovima te poziva države članice da daju savjete i pruže administrativnu pomoć, na primjer organizacijom osposobljavanja i pružanjem pomoći u pogledu zahtjeva za potporu i objašnjenja, kako bi se marginaliziranim zajednicama poput Roma olakšalo da dođu do informacija o europskim i nacionalnim programima financiranja kojima se podupire poduzetništvo i zapošljavanje i da predaju relevantne prijave;
10. poziva na to da se, u okviru promicanja usluga koje se pružaju u zajednici, skrb u obiteljskom domu (na primjer briga o djeci, starijima i osobama s invaliditetom) prizna kao rad u punom smislu riječi te na uspostavu sustava za borbu protiv neprijavljenog rada; poziva na priznavanje prava na socijalnu naknadu i pomoć te stjecanje imovine;
11. poziva države članice na to da što prije počnu djelovati u skladu s preporukama o socijalnom uključivanju marginaliziranih zajednica osmišljenima za svaku zemlju zasebno, a Komisiju da to pobliže prati;
12. ističe da socijalni partneri moraju imati pristup tehničkoj pomoći kako bi ojačali svoje kapacitete, ali i kako bi se zajamčila njihova koordinacija i zastupljenost u ad hoc odborima koji definiraju i provode operativne programe;
13. pozdravlja činjenicu da neke države članice, uključujući one koje dobivaju preporuke, odabiru socijalno-gospodarsku integraciju marginaliziranih zajednica kao investicijski prioritet svojih operativnih programa; upozorava, međutim, da se isto mora učiniti u područjima poput obrazovanja i zapošljavanja;
14. napominje da su Romi, koji su najveća etnička manjina u Europi i koji pripadaju među najmarginaliziranije zajednice u EU-u, lošijeg zdravlja nego ostatak stanovništva i upozorava na to da prema prikupljenim podacima Programa UN-a za razvoj 20 % Roma nema zdravstveno osiguranje ili ne zna ima li ga te da 15 % romske djece mlađe od 14 godina nije cijepljeno, u usporedbi s 4 % djece iz drugih kućanstava; poziva države članice da poboljšaju pružanje prilagođenog informativnog materijala o zdravlju, razvoj strategija za prevenciju bolesti i inicijative zajednice te da ustaju u tome kako bi se u romskim zajednicama unaprijedio angažman u pogledu zdravlja;
15. poziva države članice na uzmu u obzir multidimenzionalne i teritorijalne aspekte siromaštva, da mobiliziraju dostatna proračunska sredstva iz nacionalih proračuna i programa EU-a uporabom instrumenta za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, zajedničkih akcijskih planova, integriranih teritorijalnih ulaganja i integriranih operacija kako bi se postigli ciljevi utvrđeni u njihovim nacionalnim strategijama za integraciju Roma, te da razviju integrirane multisektorske programe i programe koji kombiniraju više fondova namijenjene najsiromašnijim mikroregijama;
16. skreće pozornost država članica i Komisije na činjenicu da će nakon 2020. godine, iako će biti sve manje radno sposobnog stanovništva, politike za njihovo aktivno uključenje ipak biti potrebne, a konkurencija za radna mjesta veća, dok će u privatnom sektoru biti sve manja ponuda poslova za trenutno relativno niskokvalificiranu radnu snagu, podsjeća na to da čak i u najbogatijim državama članicama (npr. u Danskoj i Luksemburgu) dugoročna nezaposlenost alarmantno raste (gotovo 12 milijuna ljudi u EU-u vodi se kao dugoročno nezaposleno, što predstavlja 5 % radne snage, a 59 % njih nezaposleno je dvije godine); poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama potraži praktična prijelazna rješenja zapošljavanja posebice niskokvalificiranih i nekvalificiranih radnika i/ili da im pomogne ponovno pronaći posao, za što će biti potreban novi pristup, uz ne samo dugoročne strategije nego i kratkoročne mjere poput oblika potpora dohotku kako bi se spriječila socijalna isključenost skupina u najnepovoljnijem položaju, te prilagodba postojećih instrumenata kao što je Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i ESF kako bi se spriječila dugoročna nezaposlenost, ponovna pojava nedavnog trenda preseljenja stanovništva u razvijenije regije, posebno ljudi starijih od 50 godina i mladih, te njegov stalan rast; poziva Komisiju ocijeni u kojoj mjeri prije svega niskokavlificirani radnici imaju pristup poslovima u privatnom sektoru te da utvrdi koja bi se nova radna mjesta za koja nisu potrebne nikakve kvalifikacije mogla do 2020. kratkoročno osmisliti;
17. poziva Komisiju da u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima, tijelima za jednakost i ostalim mehanizmima za ljudska prava strogo provodi i nadgleda poštovanje zakonodavstva EU-a o dikriminaciji, posebice u pogledu zapošljavanja, obrazovanja i osposobljavanja; poziva javne službe za zapošljavanje na pružanje visokokvalitetnih i prilagođenih usluga klijentima u osjetljivom položaju te na provedbu osposobljavanja za osoblje ureda za zapošljavanje u pogledu podizanja svijesti kako bi se povećalo njihovo razumijevanje brojnih isprepletenih nepovoljnih okolnosti s kojima se susreću nezaposlene osobe u osjetljivom položaju te uklonile predrasude i negativan stav prema njima;
18. ističe da će brojni sektori u bliskoj budućnosti proći kroz proces znatne preobrazbe, djelomično zbog šire uporabe internetskih alata i rješenja; ističe da će se zbog toga niskokvalificirani i srednjekvalificirani radnici naći pod pritiskom, što će posebice imati utjecaja na osobe iz marginaliziranih zajednica s obzirom na to da su one trenutno te koje uglavnom pronalaze posao u tim sektorima; naglašava da je pristup cjenovno prihvatljivom osposobljavanju i uslugama za sve u području novih tehnologija i sektora važan, prije svega u pogledu mogućnosti u digitalnom sektoru i zelenom gospodarstvu, i to posebno za skupine u najnepovoljnijem položaju; ističe važnost mikro i malih poduzeća u održavanju stope zaposlenosti u ruralnim područjima te stoga poziva da se veća pozornost posveti jamčenju pristupa financiranju za ta poduzeća;
19. poziva Komisiju da bez daljnje dogode iznese sveobuhvatni paket pravila i smjernica za promicanje pristupa i uključenja osoba s invaliditetom;
20. skreće pozornost Komisije na činjenicu da su potrebni veći napori kako bi se zajamčilo da se istinski osjeti pozitivan utjecaj tehnoloških inovacija na tržištu rada i istovremeno smatra da se veća potpora treba pružiti državama članicama u pripremi njihovih obrazovnih sustava i sustava osposobljavanja kako bi se zajamčilo da radnici u relativno nepovoljnom položaju budu u boljoj mogućnosti stjecanja složenije, fleksibilnije i konkurentnije naobrazbe i kako bi se povećala stopa zaposlenosti; poziva europske institucije da ubuduće više pozornosti posvete izradi predviđanja o tržištima rada kojima se također uzimaju u obzir inovativne i naprednije tehnologije, za što bi polazišna točka mogao biti novi istraživački projekt koji je pokrenuo Parlament[21] te također potiče Komisiju na provedbu sličnog istraživanja;
21. poziva države članice da u okviru razboritog upravljanja svojim proračunima posebnu pozornost obrate na socijalni učinak gospodarskih mjera, da budu predane pružanju većih i dostatnih sredstava te da poduzmu učinkovite i fokusirane mjere kako bi se zajamčilo da se razvojne razlike unutar geografskih regija, i ruralnih i urbanih, ne preslikavaju u obliku socijalne nejednakosti i nejednakosti u pogledu pruženih mogućnosti koje su već prisutne od rane dobi; smatra da se to ne bi trebalo događati ni u kasnijim fazama te da je stoga potrebno na temelju socijalnih i gospodarskih pokazatelja utvrditi područja (mala mjesta ili dijelovi naselja) s najvećim brojem gospodarskih, socijalnih i ostalih nejednakosti; naglašava da bi veću pozornost trebalo posvetiti pomaganju tim područjima da uhvate korak s ostalim regijama; sa zabrinutošću napominje da su djeca iz siromašnih obitelji nepravedno i u prevelikoj mjeri zastupljena u školama za one s posebnim potrebama; u tom kontekstu ističe da je važno da se prepoznaju potrebiti slučajevi te ukazuje na važnost razvoja u ranom djetinjstvu, nediskriminacije, jednakog pristupa visokokvalitetnom obrazovanju te obiteljske stabilnosti;
22. poziva Komisiju i države članice da počnu s rješavanjem visoke stope nezaposlenosti mladih iz marginaliziranih skupina, posebno Roma, upotrebom postojećih mehanizama kao što su Jamstvo za mlade i posebni programi za osposobljavanje poput programa Erasmus+ kako bi se romskoj djeci zajamčio pristup obrazovanju od rane dobi, te podupiranjem programa cjeloživotnog učenja kako bi se odraslim Romima olakšao pristup tržištu rada; nadalje poziva na učinkovito korištenje ostalim instrumentima EU-a, na primjer programom za zapošljavanje i socijalnu uključenost (EaSI), u cilju promicanja kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčenja adekvatne i primjerene socijalne zaštite te borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti;
23. priznaje da većina zaposlenih Roma radi neprijavljeno te s obzirom na potrebu za jamčenjem održivosti sustava socijalne zaštite poziva države članice da u suradnji sa socijalnim partnerima počnu s učinkovitim rješavanjem ovog problema, u potpunosti se koristeći europskom platformom kako bi se poboljšala suradnja u suzbijanju neprijavljenog rada;
24. poziva Komisiju da nadgleda i ocijeni izvedivost provođenja uredbi u pogledu fondova EU-a, uzme li se u obzir da se aspekt životnih uvjeta romskog stanovništva koji zahtijeva hitno rješenje – poboljšanje položaja ljudi koji žive na izoliranim mjestima u lošim uvjetima – može riješiti samo na složen način (primjenom integriranog pristupa), te da provedba tih programa shodno tome zahtijeva mjere kao što su one obuhvaćene Europskim socijalnim fondom (namijenjene ljudima) i Europskim fondom za regionalni razvoj (za infrastrukturu);
25. ističe da se Romkinje suočavaju s dvostrukom diskriminacijom, uzme li se u obzir da je rodni raskorak u pogledu zapošljavanja i dohotka vrlo visok u romskim zajednicama; stoga naglašava da je potrebno zajamčiti posebne mjere za prava žena i rodnu uključenost u sklopu nacionalnih strategija za integraciju Roma;
26. poziva države članice i Komisiju da djecu smatraju prioritetom prilikom provedbe Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma i ponavlja da je važno promicati jednak pristup stanovanju, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i dostojnim uvjetima života za romsku djecu;
27. naglašava da su proračunski rezovi za javne usluge u nekim državama članicama tijekom krize doveli do povećane nezaposlenosti, manjka socijalne sigurnosti, teške situacije u pogledu stanovanja te zdravstvenih problema; poziva države članice na učinkovitije korištenje Europskim socijalnim fondom u cilju poboljšanja kvalitete i jednakog pristupa marginaliziranih zajednica javnim uslugama i borbe protiv svih oblika diskriminacije.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
23.6.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
42 7 2 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Laura Agea, Guillaume Balas, Tiziana Beghin, Brando Benifei, Mara Bizzotto, Vilija Blinkevičiūtė, David Casa, Ole Christensen, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Marian Harkin, Rina Ronja Kari, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Kostadinka Kuneva, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Patrick Le Hyaric, Jeroen Lenaers, Javi López, Thomas Mann, Dominique Martin, Anthea McIntyre, Joëlle Mélin, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Marek Plura, Sofia Ribeiro, Anne Sander, Sven Schulze, Siôn Simon, Jutta Steinruck, Ulla Tørnæs, Marita Ulvskog, Renate Weber, Jana Žitňanská, Inês Cristina Zuber |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Maria Arena, Georges Bach, Heinz K. Becker, Miapetra Kumpula-Natri, Paloma López Bermejo, António Marinho e Pinto, Edouard Martin, Tamás Meszerics, Csaba Sógor, Helga Stevens, Monika Vana, Tom Vandenkendelaere |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Branislav Škripek |
||||
15.7.2015
MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova
upućeno Odboru za regionalni razvoj
o kohezijskoj politici i marginaliziranim zajednicama
Izvjestitelj za mišljenje: Ernest Urtasun
PRIJEDLOZI
Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
A. budući da je marginalizacija društveni fenomen u sklopu kojeg su pojedinci ili zajednice socijalno isključeni, sustavno ih se izdvaja iz društvenih i političkih procesa koji su ključni za njihovu društvenu integraciju ili im se priječi pristup tim procesima; budući da se izraz „marginalizirane zajednice” odnosi na razne skupine i pojedince, kao što su manjine, Romi, osobe s invaliditetom, osobe kojima prijeti opasnost od života ispod granice siromaštva ili već žive ispod te granice, migranti, izbjeglice i socijalno isključene skupine u društvu; budući da se rasizmom, patrijarhatom, homofobijom, ekonomskim nedostacima i ostalim diskriminirajućim čimbenicima doprinosi stvaranju slojeva nejednakosti i dinamike oslabljivanja položaja žena unutar marginaliziranih zajednica;
B. budući da siromaštvo s kojim se suočavaju marginalizirane zajednice različito utječe na žene, djecu i muškarce jer žene i djeca često imaju više poteškoća u pristupu socijalnim uslugama i ostvarivanju dostatnih primanja;
C. budući da ta marginalizacija i dvostruka diskriminacija s kojima se žene u tim skupinama suočavaju otežavaju njihov pristup uslugama, informacijama te javnim i nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima jednakosti;
D. budući da žene imaju ključnu ulogu u marginaliziranim zajednicama i u gospodarskom smislu i u pogledu obrazovanja i njege; budući da u pogledu pitanja ključne uloge žena treba poduzeti konkretne mjere kako bi se svladale prepreke za uključenost žena u donošenje odluka i ravnopravno sudjelovanje u njemu, poboljšali životni uvjeti žena te kako bi im se omogućilo osposobljavanje koje im je potrebno za aktivno sudjelovanje u društvenom i gospodarskom životu države;
E. budući da su posljedice ekonomske krize i rezovi u javnim službama doveli do pogoršanja položaja žena unutar marginaliziranih zajednica;
F. budući da se žene iz marginaliziranih zajednica u većoj mjeri suočavaju s višestrukom diskriminacijom te da je njihova stopa zaposlenosti mnogo niža od stope zaposlenosti muškaraca iz istih zajednica te od one drugih žena;
G. budući da je za prevladavanje marginalizacije i višestruke diskriminacije potreban izravan angažman s pogođenim zajednicama na lokalnoj razini, u društvenom, političkom i gospodarskom smislu, uključujući sudjelovanje dionika, civilnog društva i građana u postupcima donošenja politika; budući da je u te postupke uvijek potrebno uključiti rodnu perspektivu kako bi se žene suočene s višestrukom diskriminacijom potakle na sudjelovanje u tim postupcima i izražavanje svojeg mišljenja u javnosti;
H. budući da je obrazovanje, i formalno i neformalno, ključno za prevladavanje marginalizacije i višestruke diskriminacije u smislu započinjanja dijaloga, otvorenosti i razumijevanja među zajednicama te u smislu osnaživanja marginaliziranih zajednica; budući da se ne smije zaboraviti na rodnu perspektivu u obrazovanju i njezinu ulogu u poboljšanju položaja žena i djevojaka u marginaliziranim zajednicama;
I. budući da je zastupljenost žena u marginaliziranim zajednicama u područjima umjetnosti, kulture i medija važna za prevladavanje marginalizacije, stereotipa i višestruke diskriminacije;
J. budući da je u okviru strategija europske kohezijske politike za osnaživanje položaja žena u marginaliziranim zajednicama u obzir potrebno uzeti položaj starijih žena, žena s invaliditetom, njegovateljica i žena koje pate od poteškoća s mentalnim zdravljem;
K. budući da države članice imaju presudnu ulogu u stvaranju okružja u sklopu kojeg se marginalizacija definira i oblikuje te da one moraju uzeti u obzir potrebe marginaliziranih zajednica i uključiti njihove interese u nacrte i obrazloženje operativnih programa predstavljenih Europskoj komisiji;
1. ističe da se žene u marginaliziranim zajednicama suočavaju s višestrukom diskriminacijom, što ih dovodi čak u još veću opasnost od siromaštva i socijalne isključenosti, posebno pri pristupu zapošljavanju, obrazovanju te zdravstvenim i socijalnim uslugama;
2. poziva na uključivanje rodne perspektive i međupodručne analize u sve inicijative, programe, mjere i financijske aranžmane na području integracije i socijalne uključenosti koji se financiraju sredstvima EU-a kako bi se bolje odgovorilo na specifične potrebe žena u marginaliziranim zajednicama i kako bi se bolje saslušalo stavove i perspektive žena u različitim strukturnim položajima i ulogama; vjeruje da su procjene učinka s obzirom na rodnu perspektivu pri donošenju proračuna korisni elementi u smislu ocjenjivanja utjecaja prioriteta financiranja na žene, raspodjele financijskih sredstava i specifikacija programa financiranja; naglašava da je potrebno sustavno prikupljati i redovno analizirati podatke razvrstane po spolu;
3. poziva Komisiju da pri izradi nacrta regionalnih programa u obzir uzme pozitivnu diskriminaciju u cilju sprečavanja daljnjeg slabljenja položaja žena u marginaliziranim zajednicama ispod granice siromaštva i prevencije siromaštva djece u ranoj fazi;
4. poziva na poboljšanje kvalitete i bolje osposobljavanje specijaliziranih socijalnih službi (uključujući probacijske službenike) koje rade s marginaliziranim obiteljima;
5. poziva Komisiju da vodi računa o preporuci Vijeća 92/441/EEZ kojom se priznaje „temeljno pravo čovjeka na resurse i socijalnu pomoć dostatne za dostojanstveni život”, a to je ključno pitanje za žene kojima više prijeti siromaštvo nego muškarcima; podsjeća da je važno izraditi zajedničku metodu izračuna minimalnih sredstava dovoljnih za pokrivanje troškova života („potrošačka košarica” dobara i usluga) kako bi se moglo raspolagati usporedivim podacima o razinama siromaštva i osmisliti mjere socijalne intervencije, uključujući sustav minimalnog dohotka koji je nužan za postizanje gospodarske i socijalne kohezije osoba koje žive u različitim područjima Europske unije;
6. smatra da je od temeljne važnosti uključiti tijela za jednakost, organizacije žena i žene iz marginaliziranih zajednica u postupak donošenja odluka o raspodjeli, upotrebi, primjeni i praćenju upotrebe financijskih sredstava na svim razinama, od lokalnih i regionalnih tijela pa sve do država članica i europskih institucija te također smatra da bi praćenje i ocjenjivanje provedenih programa trebali biti ključni postupci pri poboljšanju sudjelovanja žena iz marginaliziranih zajednica;
7. ističe važnost osnaživanja žena u marginaliziranim zajednicama poticanjem žena poduzetnica i aktivnog sudjelovanja žena u tim zajednicama;
8. poziva Komisiju da ojača svoje napore u pružanju podrške jačanju održivog i sveobuhvatnog kapaciteta za žene u marginaliziranim zajednicama;
9. ističe da bi se sve europske mogućnosti financiranja u cilju potpore marginaliziranim zajednicama i posebno ženama trebale upotrebljavati na integriran način u cilju povećanja sinergija i komplementarnosti između strukturnih fondova i Programa o pravima, jednakosti i građanstvu; poziva relevantne uprave i tijela na svim razinama upravljanja da streme aktivnoj međusobnoj suradnji;
10. skreće pozornost na činjenicu da društvo ne priznaje postojanje marginalizacije pojedinih zajednica, kao što su žene u nesigurnim radnim uvjetima, „siromašne radnice”, samohrane majke te starije umirovljenice u nepovoljnom položaju; poziva države članice da jasno odrede te skupine i da usvoje programe namijenjene poboljšanju životnih uvjeta, pristupa zdravstvenoj zaštiti i osnovnih usluga;
11. snažno osuđuje činjenicu da se rodna pitanja nisu uzela u obzir u Europskoj platformi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, jednoj od sedam vodećih inicijativa strategije Europa 2020. za održiv, pametan i uključiv rast, u sklopu koje je kao jedan od ciljeva navedeno bolje korištenje fondovima EU-a u cilju pružanja potpore socijalnoj uključenosti, pri čemu je 20 % sredstava iz Europskog socijalnog fonda namijenjeno borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti;
12. poziva na davanje podrške razmjeni dobrih praksi i umrežavanju među ženama u marginaliziranim zajednicama na svim razinama upravljanja; ističe da je potrebno promicati žene na vodećim položajima unutar tih zajednica te ih uključiti u aktivnosti namijenjene podizanju razine svijesti te širenju javnih usluga i programa za borbu protiv marginalizacije i diskriminacije žena;
13. potiče na korištenje sredstvima u cilju poboljšanja životnih uvjeta žena u marginaliziranim zajednicama i pojednostavljenja njihovog pristupa visokokvalitetnom i stabilnom obrazovanju, smještaju, zdravstvenoj skrbi, zapošljavanju, ustanovama za čuvanje djece, socijalnim uslugama, pravosuđu i službama za pomoć žrtvama.
14. u okviru kohezijske politike EU-a, poziva Komisiju i države članice da posebnu pozornost posvete regijama koje se suočavaju s ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kako je navedeno u članku 121. točki 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013, te da razrade posebne odredbe koje bi pružale alternativne mogućnosti zaposlenja i obavljanja zanimanja marginaliziranoj skupini žena u tim zajednicama koje se ističu visokim stopama siromaštva, slabim izgledima za pronalaženje zaposlenja, svojevoljnim prekidanjem školovanja, manjkom socijalnih usluga, socijalnom isključenošću i povećanom opasnošću od siromaštva djece koja iz toga proizlazi;
15. poziva na to da se pri oblikovanju mjera koje se financiraju sredstvima iz kohezijskih fondova u obzir uzme perspektiva ljudskih prava te naglašava da se kulturna, gospodarska i socijalna prava trebaju ugraditi u politike namijenjene priznavanju žena iz marginaliziranih zajednica kao punopravnih aktivnih građanki i da bi se pri oblikovanju svih mjera i politika izričito trebalo spomenuti pitanje otvorenog i prikrivenog rasizma;
16. ustraje na tome da je važno posvetiti posebnu pozornost situaciji i posebnim potrebama najugroženijih skupina žena iz marginaliziranih zajednica, kao što su starije žene, žene s invaliditetom, žene žrtve nasilja i trgovanja ljudima, imigrantice, pripadnice etničkih manjina, izbjeglice itd,. u okviru svih programa, inicijativa i mjera financiranih sredstvima iz europskih fondova;
17. uviđa da se bolje sudjelovanje žena u poduzetništvu i rastu može postići financiranjem službi za podršku malim i srednjim poduzećima i financijskih službi koje ispunjavaju potrebe žena koje osnivaju i razvijaju poduzeća;
18. ističe činjenicu da je potrebno posvetiti posebnu pozornost otklanjanju prepreka pristupu zaposlenju s kojima se susreću žene iz marginaliziranih zajednica, kao i razlikama u plaći i mirovini u tim zajednicama s obzirom na spol;
19. naglašava važnost pomnog i sustavnog praćenja načina korištenja financijskim sredstvima namijenjenima marginaliziranim zajednicama;
20. naglašava činjenicu da su žene iz marginaliziranih zajednica izložene većem riziku od rodnog nasilja i drugih oblika kršenja svojih temeljnih prava; zahtijeva da borba protiv svih oblika nasilja nad ženama bude ključni čimbenik u programima integracije marginaliziranih zajednica i pri dodjeli sredstava iz fondova EU-a;
21. naglašava da socijalno poduzetništvo, zadruge te uzajamna društva i alternativna poduzeća mogu igrati važnu ulogu u osnaživanju žena u marginaliziranim zajednicama; preporučuje da se sredstvima iz kohezijskih fondova, posebno iz Europskog socijalnog fonda, pruži potpora ulaganju u to područje sa snažnom rodnom perspektivom;
22. podsjeća na odluku Europskog ombudsmana u predmetu OI/8/2014/AN o poštovanju temeljnih prava pri provedbi kohezijske politike EU-a; snažno naglašava činjenicu da kohezijski programi svih država članica trebaju u potpunosti biti u skladu s Poveljom o temeljnim pravima; slaže se sa činjenicom da bi civilnom društvu, uključujući organizacije žena, trebalo omogućiti platformu za prijavu zlouporabe financijskih sredstava i kršenja prava utemeljenih Poveljom;
23. naglašava važnost cjeloživotnog učenja za poboljšanje jednakosti u obrazovanju i osposobljavanju, posebno u području strukovnog osposobljavanja i informacijskih i komunikacijskih tehnologija; uviđa potrebu za fleksibilnošću izvedbe programa obrazovanja i osposobljavanja žena u ruralnim područjima;
24. naglašava potrebu za ojačavanjem regionalnih, nacionalnih i europskih mreža za žene u marginaliziranim zajednicama, posebno u područjima poduzetništva, znanosti i tehnologije, obrazovanja, medija te građanskog i političkog vodstva;
25. poziva da se u okviru europskih kohezijskih fondova, a posebno Europskog socijalnog fonda, pruži potpora programima formalnog i neformalnog obrazovanja, uključujući strukovno osposobljavanje i cjeloživotno učenje, u cilju osnaživanja žena i djevojaka u marginaliziranim zajednicama;
26. poziva na to da se fondovima u okviru kohezijske politike pruži potpora umjetničkim, kulturnim i medijskim projektima kojima se osnažuju žene u marginaliziranim zajednicama te kojima se nastoje suzbiti stereotipi, stigmatiziranje i višestruka diskriminacija.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
14.7.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
21 1 9 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Daniela Aiuto, Catherine Bearder, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Mary Honeyball, Elisabeth Köstinger, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Angelika Niebler, Maria Noichl, Marijana Petir, Liliana Rodrigues, Jordi Sebastià, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Elissavet Vozemberg, Jadwiga Wiśniewska, Jana Žitňanská, Inês Cristina Zuber |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Biljana Borzan, Louise Bours, Stefan Eck, Linnéa Engström, Julie Girling, António Marinho e Pinto, Dubravka Šuica, Marc Tarabella |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Nedzhmi Ali, Therese Comodini Cachia |
||||
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU
|
Datum usvajanja |
15.10.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
35 3 1 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Pascal Arimont, José Blanco López, Mercedes Bresso, Steeve Briois, Andrea Cozzolino, Edward Czesak, Rosa D’Amato, Tamás Deutsch, Bill Etheridge, Anna Hedh, Ivan Jakovčić, Marc Joulaud, Constanze Krehl, Iskra Mihaylova, Andrey Novakov, Younous Omarjee, Konstantinos Papadakis, Stanislav Polčák, Julia Reid, Terry Reintke, Liliana Rodrigues, Maria Spyraki, Ruža Tomašić, Ramón Luis Valcárcel Siso, Matthijs van Miltenburg, Lambert van Nistelrooij, Kerstin Westphal, Joachim Zeller |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Daniel Buda, Viorica Dăncilă, Andor Deli, Elena Gentile, Josu Juaristi Abaunz, Jan Olbrycht, Bronis Ropė, Julie Ward, Damiano Zoffoli |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Enrique Calvet Chambon, Boris Zala |
||||
- [1] SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
- [2] SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
- [3] SL L 132, 29.5.2010., str. 1.
- [4] SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
- [5] SL L 354, 28.12.2013., str. 62.
- [6] SL L 72, 12.3.2014., str. 1.
- [7] SL L 74, 14.3.2014., str. 1.
- [8] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0132.
- [9] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0594.
- [10] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0246.
- [11] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0092.
- [12] SL C 161 E, 31.5.2011., str. 120.
- [13] SL C 87 E, 1.4.2010., str. 60.
- [14] SL C 378, 14.12.2013., str. 1.
- [15] SL C 114, 15.4.2014., str. 73.
- [16] Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006.
- [17] II. dio Priloga XI. Uredbi 1303/2013.
- [18] Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006.
- [19] Uredba (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o Fondu za europsku pomoć najpotrebitijima.
- [20] Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006.
- [21] Projekt „Utjecaj digitalizacije na tržište rada” usvojen je u Odboru za evaluaciju znanstvenih i tehnoloških odabira te na sjednicama Predsjedništva od 30. travnja 2015.