IZVJEŠĆE o novoj zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP): struktura tehničkih mjera i višegodišnjih planova

16.11.2015 - (2015/2092(INI))

Odbor za ribarstvo
Izvjestitelj: Gabriel Mato


Postupak : 2015/2092(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A8-0328/2015

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o novoj zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP): struktura tehničkih mjera i višegodišnjih planova (2015/2092(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkoj ribarstvenoj politici, a posebno njezin članak 7. stavak 2. te članke 9. i 10.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0328/2015),

A.  budući da je održivost ribljih stokova preduvjet za budućnost ribarstvene industrije;

B.  budući da od 2009. nije zabilježen gotovo nikakav napredak u zakonodavnim prijedlozima u vezi s tehničkim mjerama i višegodišnjim planovima, s jedne strane zbog toga što su se oko prijedloga Komisije o višegodišnjim planovima javile nesuglasice među europskim institucijama u pogledu ovlasti pojedinih institucija u postupku donošenja odluka na temelju članka 43. UFEU-a te, s druge strane, zbog poteškoća oko usklađivanja zakonodavstva o tehničkih mjera s Ugovorom iz Lisabona;

C.  budući da je jedan od ciljeva zajedničke ribarstvene politike (ZRP) (Uredba (EU) br. 1380/2013) ponovna uspostava i održavanje populacije ulovljenih vrsta iznad razina koje mogu dovesti do najvišeg održivog prinosa primjenom pristupa utemeljenog na ekosustavu i selektivnosti; budući da su tehničke mjere i višegodišnji planovi među glavnim sredstvima za postizanje tih ciljeva;

D.  budući da se među glavnim promjenama koje su uvedene reformom ZRP-a iz 2013. nalaze obveza iskrcavanja i regionalizacija;

E.  budući da su tehničke mjere složene i raznolike te se odredbe o njima nalaze u mnogim različitih uredbama, a pridonijele su tome da je ribarima otežana primjena tih mjera, čime bi se moglo stvoriti nepovjerenje među ribarima;

F.  budući da načelo regionalizacije uključuje savjetovanje sa savjetodavnim vijećima u svrhu približavanja dionika postupku donošenja odluka i boljeg ocjenjivanja mogućih društvenogospodarskih učinaka tih odluka;

G.  budući da su složenost tehničkih mjera i poteškoće povezane s njihovom primjenom te manjak poticaja i konkretnih pozitivnih rezultata u okviru ZRP-a doprinijeli stvaranju nepovjerenja među ribarima;

H.  budući da cilj preispitivanja tehničkih mjera, koji je sukladan s najboljim dostupnim znanstvenim mišljenjem i pristupom temeljenim na ekosustavu, treba biti poboljšanje ekološke održivosti ribolovnih i morskih resursa na način koji je dosljedan s društvenogospodarskom isplativošću sektora;

I.  budući da je za postizanje ciljeva novog ZRP-a potrebno, između ostaloga, povećati uporabu selektivnijih ribolovnih alata i praksi;

J.  budući da je primjena aktualnih inovacija kojima se poboljšava selektivnost ribolovnih alata često otežana zakonodavstvom;

K.  budući da obveza iskrcavanja podrazumijeva znatnu promjenu pristupa upravljanju ribarstvom, posebno pridnenim ribolovom, te primjenu drugačijeg pristupa tehničkim mjerama u ključnim područjima kao što su sastav ulova i veličina oka mrežnog tega;

L.  budući da je za održivost obalnih zajednica, a osobito za ulogu žena i djece, potrebno posebno naglasiti značaj malog ribolova; budući da je u ZRP-u naznačen diferencirani sustav za mali ribolov u Europi;

M.  budući da je potrebna opća definicija pojma malog ribolova, u svjetlu uloge koju on ima u obnovi naših mora i očuvanja tradicionalnih i ekološki održivih praksi i trgovine;

N.  budući da je potrebno utvrditi zajednička osnovna načela za sve morske bazene usvajanjem okvirne uredbe „redovnim zakonodavnim postupkom” u skladu s Ugovorom iz Lisabona kako bi se zajamčila primjena ciljeva ZRP-a diljem EU-a, kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve subjekte te olakšala provedba tehničkih mjera i nadzor nad njima;

O.  budući da u pogledu donošenja mjera na regionalnoj razini, mjera koje su podložne čestim promjenama ili mjera koje se temelje na standardima i ciljevima o kojima odlučuju suzakonodavci nije uvijek potreban redovni zakonodavni postupak, ali ga je nužno primijeniti pri usvajanju zajedničkih pravila za sve morske bazene i mjera sadržanih u konkretnim uredbama ili mjera koje se u bliskoj budućnosti vjerojatno neće mijenjati;

P.  budući da se regionalizacijom mora zajamčiti prilagodba tehničkih mjera posebnim zahtjevima svakog ribolovnog područja i svakog bazena te tako omogućiti fleksibilnost i brze reakcije u hitnim situacijama; budući da se regionalizacijom moraju pojednostaviti tehničke mjere i mora se olakšati njihovo razumijevanje, primjenu i provedbu; budući da bi usvajanje tehničkih mjera na osnovi regionalizacije trebalo slijediti model koji su dogovorili suzakonodavci u skladu s reformiranim ZRP-om;

Q.  budući da se regionalizacijom može doprinijeti pojednostavljenju i boljem razumijevanju pravila, što bi u sektoru ribarstva i među ostalim dionicima bila dobra vijest, posebno ako ih se uključi u postupak donošenja pravila;

R.  budući da se regionalizacijom ne bi trebalo dovesti do ponovne nacionalizacije, što nije sukladno sa ZRP-om s obzirom na to da je riječ o zajedničkoj politici u kojoj EU ima izričite ovlasti zbog dijeljenja resursa;

S.  budući da bi usvajanje tehničkih mjera na regionalnoj osnovi trebalo biti u skladu s modelom koji su suzakonodavci dogovorili u okviru nove zajedničke ribarstvene politike kojim je predviđeno da Komisija usvaja delegirane akte na temelju zajedničkih preporuka relevantnih država članica koji zadovoljavaju standarde i ciljeve o kojima odlučuju suzakonodavci ili, ako države članice na inicijativu Komisije ne podnesu zajedničku preporuku u zadanom roku; no budući da Parlament u skladu s Ugovorom iz Lisabona zadržava pravo podnošenja prigovora na bilo koji delegirani akt;

T.  budući da bi revizija okvira tehničkih mjera trebala predstavljati priliku za razmatranje regionalizacije i alternativnih rješenja za delegirane akte;

U.  budući da se pojedini prijedlozi konkretnih uredbi koji uključuju tehničke mjere (lebdeće (ploveće) mreže, slučajan ulov kitova i dupina, dubokomorski ribolov) smatraju kontroverznima; budući da su neki prijedlozi, kao što je prijedlog o ribolovu dubokomorskih stokova u sjeveroistočnom Atlantiku, blokirani već više od tri godine; budući da je postupak u vezi s korištenjem lebdećih (plovećih) mreža pri ribolovu također zaustavljen; budući da su regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom odbacile brojne konkretne odredbe o tehničkim mjerama;

V.  budući da bi se tehničkim mjerama trebao uzeti u obzir pojava nezakonitog ribolova koji je često popraćen nezakonitom uporabom ribolovnih alata poput lebdećih (plovećih) mreža te bi se trebalo nuditi učinkovito rješenje problema koje predstavljaju nezakoniti, neregulirani i neprijavljeni ribolov;

W.  budući da tehničke mjere koje se primjenjuju za svako ribolovno područje EU-a nisu uvijek prilagođene potrebama inovativnih aktivnosti i različitog lokalnog ribarstva; budući da je u tom pogledu ribarima potrebno niz tehničkih mjera koje se temelje na regionalnom pristupu i koje odgovaraju različitim uvjetima svakog morskog bazena; budući da je ključno održivo upravljati ribljim stokovima te da je u tom smislu važno pojednostaviti zakonodavstvo i prilagoditi ga stvarnom stanju na terenu; budući da je potrebno uzeti u obzir i činjenicu da se morski bazeni dijele s trećim zemljama čija se pravila o očuvanju iznimno razlikuju od europskih;

X.  budući da je ključno da u europskim vodama, a osobito na Sredozemlju, države članice uvedu potrebne mjere i surađuju kako bi utvrdile koji su građani odgovorni za nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov te na taj način zajamče izricanje odgovarajućih sankcija i strože provjere na granicama i stajankama;

Y.  budući da je učinkovitost višegodišnjih planova usvojenih između 2002. i 2009. bila neujednačena; budući da se novi višegodišnji planovi donose u okviru novih pravila ZRP-a;

Z.  budući da pregovori s tim zemljama moraju biti dio napora za postizanje održivosti;

AA.  budući da je reformom ZRP-a uvedena obveza iskrcavanja te su u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) omogućene fleksibilnost, iznimke i financijska potpora;

AB. budući da će se vjerojatno stvoriti poteškoće u primjeni zabrane odbacivanja ulova u mješovitom ribolovu gdje se mora voditi računa o vrstama koje ograničavaju ribolov („choke species”);

AC.  budući da je u skladu s Ugovorom iz Lisabona Europski parlament jedan od suzakonodavaca u području ribarstva, osim kad je riječ o ukupnom dopuštenom ulovu i kvotama;

AD.  budući da od 2009. nije usvojen nijedan višegodišnji plan jer su prijedlozi blokirani u Vijeću;

AE.  budući da su u okviru međuinstitucijskih radnih skupina za višegodišnje planove suzakonodavci prepoznali važnost suradnje na višegodišnjim planovima u cilju pronalaska praktičnih rješenja, bez obzira na različita tumačenja odredbi pravnog okvira;

AF.  budući da višegodišnji planovi trebaju predstavljati čvrst i trajan okvir za upravljanje ribarstvom te da se trebaju temeljiti na najboljim i najnovijim znanstvenim i društvenogospodarskim saznanjima, prilagođavajući se razvoju stokova i donošenju godišnjih odluka o ribolovnim mogućnostima;

AG.  budući da su kao zajednički elementi budućih višegodišnjih planova utvrđeni granica najvišeg održivog prinosa i rok za njegovo postizanje, referentni mehanizam predostrožnosti za aktivaciju zaštitnih mjera, minimalna ciljana biomasa, mehanizam prilagodbe nepredviđenim promjenama u okviru najboljih dostupnih znanstvenih saznanja i klauzula o preispitivanju;

AH.  budući da u višegodišnjim planovima treba odrediti opći cilj koji se može postići u administrativnom i znanstvenom okviru; budući da višegodišnji planovi trebaju obuhvaćati dugoročne stabilne prinose u skladu s najboljim dostupnim znanstvenim mišljenjem, što se treba odražavati u godišnjim odlukama Vijeća o ribolovnim mogućnostima; budući da te godišnje odluke trebaju biti strogo ograničene na odobrenje ribolovnih mogućnosti;

AI.  budući da presuda Suda od 26. studenog 2014. u predmetima C-103/12 Parlament protiv Vijeća i C-165/12 Komisija protiv Vijeća, u vezi s dodjelom ribolovnih mogućnosti u vodama Europske unije ribarskim plovilima koja plove pod zastavom Bolivarijanske Republike Venezuele u isključivom gospodarskom pojasu uz obalu Francuske Gvajane, predstavlja presedan jer se njome pojašnjavaju sadržaj i ograničenja dviju različitih pravnih osnova iz članka 43. UFEU-a; budući da se članak 43. stavak 3. može koristiti kao pravni temelj samo u kontekstu dodjele ribolovnih mogućnosti u smislu propisa o najvišem održivom prinosu i kvotama;

AJ.  budući da se očekuje presuda Suda u predmetu C-124/13 Parlament protiv Vijeća o Uredbi Vijeća (EU) br. 1243/2012 u vezi s uspostavljanjem dugoročnog plana za stokove bakalara, u kojem Parlament tvrdi da je ta Uredba, s obzirom na njezin cilj i sadržaj, trebala biti usvojena na temelju članka 43. stavka 2. UFEU-a u redovnom zakonodavnom postupku u kojemu Parlament ima ulogu suzakonodavca; budući da se i Parlament protivi podjeli prijedloga Komisije, s obzirom na činjenicu da je Vijeće podijelilo prijedlog u dva zakonodavna akta;

AK.  budući da se, s obzirom na to da ne postoje višegodišnji planovi, najmanje dopuštene lovne veličine za očuvanje mogu izmijeniti u okviru planova za odbačeni ulov usvojenih u delegiranim aktima Komisije na temelju preporuka relevantnih zemalja članica ili ako države članice ne podnesu zajedničku preporuku u zadanom roku, na inicijativu Komisije; ističe da je važno očuvati nedorasle primjerke i pratiti znanstvene savjete pri odlučivanju o minimalnim referentnim veličinama za očuvanje;

AL.  budući da će planovi za odbačeni ulov imati ključnu ulogu jer promjena minimalnih referentnih veličina za očuvanje može dovesti do promjena u tehnikama ribolova te bi slijedom toga došlo do promjene ribolovne smrtnosti i biomase jedinki koje se mrijeste, dvaju elemenata koji spadaju u mjerljive ciljeve višegodišnjih planova; budući da bi se promjenom najmanjih dopuštenih lovnih veličina u okviru delegiranih akata vanjskim utjecajem promijenili glavni parametri višegodišnjih planova;

AM.  budući da su suzakonodavci željeli da delegirani akti budu prijelazne naravi te da razdoblje njihove valjanosti ne bude duže od tri godine;

AN.  budući da se minimalne referentne veličine za očuvanje za određenu vrstu mogu razlikovati od zone do zone kako bi se vodilo računa o specifičnim obilježjima vrste i ribolovnog područja; budući da je, kad god je to moguće, poželjno donijeti horizontalne odluke za sve zone radi olakšanja nadzora;

1.  smatra da buduće tehničke mjere trebaju biti pojednostavljene kako bi se uklonile sve proturječnosti i/ili udvostručenje, uvrštene u jasno strukturirani pravni okvir te uspostavljene na čvrstim znanstvenim i stručno revidiranim podacima kako bi se osigurala primjena ciljeva ZRP-a;

2   smatra da je potrebno sastaviti sveobuhvatan popis na kojemu su navedene sve trenutačno važeće tehničke mjere u cilju boljeg pregleda mogućih pojednostavljenja i brisanja u vezi s budućim tehničkim mjerama;

3.  smatra da je nužno preispitati tehničke mjere kako bi se ostvarili ciljevi ZRP-a, poboljšala selektivnost, smanjio odbačeni ulov i utjecaj ribolova na okoliš, pojednostavila aktualna pravila i povećala znanstvena utemeljenost;

4.  smatra da se tehničke mjere trebaju prilagoditi posebnim potrebama svakog ribarstva i svake regije, čime će se pridonijeti poboljšanju sukladnosti u dotičnom sektoru;

5.  smatra da bi pojednostavnjenje i regionalizacija tehničkih mjera uvijek trebali biti dosljedni sa stvarnom svrhom zakonodavstva o tehničkim mjerama, a to je svesti neželjeni ulov i utjecaj na morski okoliš na najmanju moguću mjeru;

6.  smatra da je, u cilju lakše primjene pravila ZRP-a i njihova boljeg prihvaćanja i poštovanja u sektoru ribarstva te među drugim subjektima, nužno veće sudjelovanje ribara u postupku donošenja odluka, osobito u okviru savjetodavnih vijeća, i uvođenje poticaja kao što je potpora u okviru EFPR-a i drugih instrumenata za inovacije, osposobljavanje, opremu i uporabu selektivnijih ribolovnih alata;

7.  smatra da će se novim zakonodavnim okvirom olakšati daljnja uporaba inovativnih ribolovnih alata za koje je znanstveno dokazano da povećavaju selektivnost te koji istodobno imaju smanjeni utjecaj na okoliš;

8.  smatra da se za učinkovito provođenje ZRP-a prednost mora dati inovacijama i istraživanju, osobito u pogledu iskrcavanje odbačenog ulova, za razvoj selektivnosti i modernizaciju tehnika ribolova i kontrola;

9.  smatra da bi održiva uporaba inovativnih ribolovnih alata za koje je nezavisnim znanstvenim istraživanjem dokazana veća selektivnost trebala biti dopuštena bez ograničenja ili nepotrebnih kvantitativnih ograničenja, zakonski uređena i, kad je riječ o daljnjim istraživanjima, trebala bi dobiti financijsku potporu;

10.  smatra da je nužno zadržati redovni zakonodavni postupak pri usvajanju zajedničkih pravila za sve morske bazene, uključujući utvrđivanje normi i ciljeva tehničkih mjera, što obuhvaća tehničke mjere koje su sadržane u određenim uredbama ili tehničke mjere koje se neće mijenjati u bliskoj budućnosti, te smatra da redovni zakonodavni postupak nije uvijek nužan za mjere koje se usvajaju na regionalnoj razini ili koje mogu biti podložne čestim promjenama; smatra da je te mjere potrebno redovito ocjenjivati kako bi se zajamčila njihova relevantnost; smatra da se razumnom uporabom delegiranih akata zadovoljava potreba za fleksibilnošću i reaktivnošću; međutim, podsjeća da Parlament u skladu s Ugovorom iz Lisabona zadržava pravo podnošenja prigovora na bilo koji delegirani akt;

11.  predlaže da se odredi jasni opći europski okvir za tehničke mjere kojim će se utvrditi ograničen broj glavnih međusektorskih načela; vjeruje da sva pravila koja ne vrijede za najveći dio europskih voda ne bi trebala biti uvrštena u ovaj opći okvir, nego bi se trebala se odnositi na regionalnu razinu;

12.  smatra da bi svaka mjera usvojena na regionalnoj razini trebala biti u skladu sa zakonodavstvom o okviru tehničkih mjera te usklađena s ciljevima ZRP-a i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 2008/56/EZ;

13.  smatra da se pravila povezana s tehničkim mjerama trebaju odrediti pravilnom uporabom postupka regionalizacije i temeljiti na zajedničkim centraliziranim pravilima i definicijama, uključujući zajedničke ciljeve i standarde koje je potrebno primijeniti diljem EU-a, što obuhvaća popis zabranjenih vrsta i ribolovnih alata, skup posebnih pravila za veće morske bazene te određeni broj konkretnih tehničkih propisa, a sve bi se te mjere usvajale postupkom suodlučivanja; napominje da se u slučaju pravila koja vrijede za regionalnu razinu ili pravila podložnih čestim promjenama primjenjuje regionalizacija i redovito ih se ponovno procjenjuje;

14.  naglašava da je potrebno da oblikovanje novog okvira tehničkih mjera bude jasno, za što je potrebno uložiti znatan napor pri pojašnjavanju; stoga zahtijeva da se prethodno stave izvan snage postojeće uredbe o tehničkim mjerama, posebno Uredbe Vijeća (EZ)br. 850/98 i 1967/2006, kako bi se stalo na kraj gomilanju propisa;

15.  podsjeća da u pogledu delegiranih akata, u skladu s člankom 18. Osnovne uredbe, države članice mogu, u roku koji je potrebno odrediti u uredbi o tehničkim mjerama, dati preporuke Komisiji, a ona prije isteka tog roka ne može donijeti niti jedan akt;

16.  smatra da je potrebno procijeniti prikladnost i učinkovitost konkretnih uredbi utemeljenih na tehničkim mjerama, kao i socioekonomske posljedice koje bi te uredbe mogle imati na flote EU-a i lokalne zajednice, uz poštovanje ciljeva ZRP-a i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji;

17.  smatra da bi tehničke mjere trebale uključivati posebne odredbe o uporabi određenih ribolovnih alata radi zaštite ranjivih staništa i morskih vrsta;

18.  smatra da bi se tehničkim mjerama trebalo zajamčiti da se ne upotrebljavaju razarajući i neselektivni ribolovni alati te da se zabrani opća uporaba eksplozivnih i otrovnih tvari;

19.  smatra da je prijeko potrebno uspostaviti usklađeni skup tehničkih mjera za svaki od tri glavna bazena, vodeći računa o posebnim karakteristikama svakog od njih, jer odluke na razini Unije mogu imati važan utjecaj na oporavak ribljih stokova i zaštitu ekosustava te na održivo upravljanje zajedničkim ribljim stokovima;

20.  smatra da je, u skladu sa znanstvenom definicijom i klasifikacijom kategorija ribolovnih alata, za područje Sredozemlja potrebno podijeliti povlačne mreže koće i obalne mreže potegače jer zakonodavstvo koje regulira povlačne mreže koće ne bi trebalo biti istovjetno zakonodavstvu o tradicionalnim obalnim povlačnim mrežama s obzirom na činjenicu da te mreže ciljaju uglavnom na vrste koje nisu ugrožene;

21.  i dalje smatra da, s obzirom na obvezu istovara koja je na snazi od 1. siječnja 2015. i čija će se primjena do 2019. postupno širiti na sve riblje stokove, odredbe o tehničkim mjerama trebaju biti dovoljno fleksibilne kako bi se u stvarnom vremenu prilagodile najnovijim kretanjima u ribarstvu i kako bi se pružile dodatne mogućnosti za primjenu inovacija povezanih s ribolovnom selektivnošću u sektoru ribarstva;

22.  smatra da obveza iskrcavanja predstavlja temeljnu promjenu za ribarstvo i da je prema tome nužno usvojiti tehničke mjere koje će omogućiti njezinu primjenu i olakšati selektivniji ribolov; u tu svrhu predlaže sljedeće tri mjere:

– znatnu prilagodbu ili čak ukidanje pravila o sastavu ulova,

– odobravanje veće fleksibilnosti za veličinu oka mrežnog tega,

– mogućnost da se na brodu drži više vrsta ribolovnog alata;

23.  prima na znanje poteškoće koje proizlaze iz istovremenog postojanja tržišnih standarda utvrđenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 2406/96 i najmanjih veličina ulova; poziva na njihovo usklađivanje u sklopu nove okvirne uredbe o tehničkim mjerama;

24.  smatra da bi se pri preispitivanju tehničkih mjera u obzir trebao uzeti njihov učinak na očuvanje bioloških resursa i morskih ekosustava te na troškove poslovanja i isplativost ribolovnih aktivnosti u pogledu društvenih pitanja i zapošljavanja;

25.  smatra da bi se cilj očuvanja koji se navodi u okvirnoj uredbi o tehničkim mjerama mogao učinkovitije ostvariti mjerama usmjerenima na poboljšanje upravljanja ponudom i potražnjom uz pomoć organizacija proizvođača;

26.  smatra da povremeni mali obalni ribolov u kopnenim vodama država članica i regija mora ostati izvan ukupnog dopuštenog ulova;

27.  smatra da višegodišnji planovi imaju temeljnu ulogu u okviru ZRP-a u području očuvanja ribolovnih resursa, s obzirom na to da predstavljaju najpogodnije sredstvo za usvajanje i primjenu specifičnih tehničkih mjera za različite vrste ribolova;

28.  vjeruje da suzakonodavci trebaju nastaviti raditi na postizanju dogovora o višegodišnjim planovima u pogledu institucionalnih ovlasti u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i na temelju odgovarajuće sudske prakse;

29.  smatra da višegodišnji planovi trebaju predstavljati čvrst i trajan okvir za upravljanje ribarstvom te da se trebaju temeljiti na najboljim i najnovijim znanstvenim i društvenogospodarskim saznanjima koja priznaju stručnjaci, prilagođavajući se razvoju stokova i pružajući fleksibilnost za donošenje godišnjih odluka Vijeća o ribolovnim mogućnostima; smatra da te godišnje odluke ne trebaju nadilaziti strogo definirano područje dodjele ribolovnih mogućnosti te treba izbjegavati velike promjene u njima koliko je to moguće;

30.  smatra da je, kako bi se ponovno uspostavili i održali stokovi na razinama iznad onih koje mogu dovesti do najvišeg održivog prinosa, potrebno ostvariti napredak u području budućih višegodišnjih planova, što obuhvaća unaprijed određeni raspored, referentnu točku očuvanja za aktivaciju zaštitnih mjera, mehanizam za prilagodbu promjenama u okviru znanstvenih saznanja i klauzulu o preispitivanju;

31.  smatra da je, kako bi se izbjegli problemi koji proizlaze iz obveze iskrcavanja u mješovitom ribarstvu, potrebna poboljšana selektivnost i dovođenje neželjenih ulova na najmanju moguću mjeru; smatra da je preporučljivo pronaći načine za moguće usvajanje mjera za fleksibilnost i primjenu znanstveno utvrđenih raspona ribolovne smrtnosti za utvrđivanje ukupnog dopuštenog ulova;

32.  ponovno potvrđuje da je potrebno poboljšati sudjelovanje zainteresiranih strana u sastavljanju i primjeni višegodišnjih planova u okviru savjetodavnih vijeća i u svim odlukama koje se tiču regionalizacije;

33.  vjeruje da Parlament treba pažljivo razmotriti delegirane akte u vezi s planovima za odbačeni ulov i zadržati pravo podnošenja prigovora ako to ocijeni potrebnim;

34.  smatra da prijelazno razdoblje valjanosti delegiranih akata povezanih s planovima za odbačeni ulov, uključujući izmjene minimalnih referentnih veličina za očuvanje, ne bi smjelo biti dulje od tri godine jer bi ih trebalo zamijeniti višegodišnjim planom te je stoga potrebno što prije usvojiti višegodišnje planove;

35.  mišljenja je da bi, u okviru regionalizacije, odluke o minimalnim referentnim veličinama za očuvanje za svaku vrstu trebalo temeljiti na znanstvenim saznanjima; naglašava da je potrebno izbjegavati nepravilnosti ili prijevare u stavljanju robe na tržište, koje bi mogle ugroziti funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

EXPLANATORY STATEMENT

1. Introduction

The 2013 reform of the common fisheries policy (CFP) sought among other things to secure maximum sustainable yields (MSY), using an ecosystem-based approach. Technical measures and multiannual plans have become the principal conservation instruments for achievement of this objective.

Since 2009, however, legislative proposals concerning technical measures and multiannual plans have made little headway. In the case of multinational plans, this has been due to an inter-institutional deadlock arising from the fact that the Commission's legislative proposals for multi-annual plans included the distribution of fishing opportunities among catch control measures, thereby leading to disagreements regarding Article 43 TFEU. In the case of technical measures, difficulties arose in bringing legislation into line with the Lisbon Treaty.

2. Technical measures

Technical measures have been introduced to prevent catches of juveniles and other by-catches. In principle, the system is based on three sets of geographically distinct arrangements (Baltic Sea, Mediterranean and Atlantic and other waters), consisting of a specific set of rules, and sometimes forming part of a wider range of management instruments, such as multiannual plans. They also include provisions relating to matters, such as the prohibition of driftnets, the prevention of incidental cetacean catches or the ban on on-board shark finning. In fact, the technical measures are contained in over 30 different regulations and are so complex, diverse and disorganised as to be inconsistent or even contradictory.

The complexity of the technical measures is partly due to the different legislative procedures and motivations giving rise to them. Some of them were sought by regional fisheries management organisations (RFMOs), while others were adopted under annual TAC and quota regulations. However, most of them were adopted by the Council or Commission under the comitology procedure, before the entry into force of the Lisbon Treaty and without the involvement of the European Parliament.

The diversity and inconsistency of the technical measures is partly due to the fact that many of them were progressively adopted by the Council under the annual total allowable catch (TAC) and quota regulations. A number of them are therefore the result of political negotiations between the Member States and have little scientific basis, resulting in unjustified disparities between the different sea areas. Following the entry into force of the Lisbon Treaty of Lisbon, the various TACs and quotas must be adopted jointly by Parliament and Council.

The geographical basis of the technical measures is reflected clearly in the special treatment given to the Mediterranean, concerning which a more or less coherent set of measures was only adopted in 2006. However, the Mediterranean Advisory Council has on several occasions requested a review of certain technical measures. It is worth noting that, in its recent study on technical measures,[1] the Commission omitted the Mediterranean, regarding it as too complex.

Some of the technical measures take the form of specific regulations. In most cases the legislative procedure has proved controversial. In particular, the proposal regarding deep-sea fishing in the north-east Atlantic[2] has been stalled for more than three years. Deliberations on driftnet fishing[3] have also ground to a halt. These difficulties and disputes can be attributed to the content of the proposals. On some issues such as on-board shark finning,[4] the provisions have been rejected by the RFMOs, leaving EU fleets at a disadvantage compared to those from third countries. In other cases, such as the regulation on cetacean bycatches,[5] their effectiveness remains to be assessed.

Moreover, the regulations on technical measures contain a series of exemptions and derogations and all the provisions have been amended. For example, Regulation (EC) No 850/1998 has been amended fourteen times. The complexity of the technical measures has increased with these successive amendments. There are a number of inconsistencies, with no clear distinction being made between the scope of delegated and implementing acts respectively, thereby hampering progress on legislative proposals. Accordingly, all the technical measures have for some time needed to be rationalised, simplified and adapted to the Lisbon Treaty.

In 2002 and 2008, a number of attempts were made to review all technical measures[6]. One failed and a second finally turned out to be simply another in a very long series of amendments. Neither was any progress made on the legislative proposals seeking to align the three main geographical regulations with the Lisbon Treaty.

In May 2014, the Commission concluded a public consultation on a new framework of technical measures under the reformed CFP. Most of the Member States that responded regarded it as necessary to simplify technical measures to ensure a level playing field, requiring continued co-decision for the adoption of certain provisions. It was felt that the degree of regionalisation in regarding technical measures should be determined by factors such as practical implementation and the need for monitoring and surveillance. Stakeholders in the fisheries sector favoured a minimalist approach to the new set of technical measures, ruling out co-decision on micro-management issues. At the same time, NGOs felt the need for a general framework of technical measures including general objectives and minimum common standards to apply throughout the EU to in a bid to eliminate management shortcomings. Simplification at the expense of environmental protection was therefore undesirable.

Codecision will be necessary to ensure a level playing field and to facilitate enforcement and control under the future regulation on technical measures. Management can be simplified through regionalisation, ensuring the rules are adapted to the specific needs of each fishery and each basin, ensuring flexibility and allowing a rapid response in case of emergencies. In addition, it will help to simplify and clarify the rules, something which would be welcomed by stakeholders, particularly those involved in ensuring that the rules are implemented. However, full regionalisation is not consistent with the CFP, under which the EU has sole competence, the resources being shared.

Codecision therefore does not seem necessary for measures applicable at regional level or possibly be subject to frequent changes but should continue to apply tor rules common to all sea basins and unlikely to be amended in the foreseeable future.

Technical measures should be structured on three co-decisional axes and a fourth regionalisation axis The first three would comprise a set of common centralised rules, a set of specific rules for the larger sea basins and a number of specific technical regulations adopted by co-decision. Regionalisation would apply to rules applicable at regional level or subject to frequent changes.

3. Multiannual plans

Multiannual plans are concerned with management of the principal species being fished. All of them seek to establish stock management objectives in terms of individual breeding biomass and fishing mortality. Most of the eleven multi-annual plans currently drawn up are concerned with total allowable catches (TACs). However, a number of them also refer to other instruments such as technical measures, fishing effort restrictions or specific monitoring rules.

These plans came into being after the 2002 CFP reform. Two of them regulate RFMO stocks of bluefin tuna and Greenland halibut, while the others regulate stocks in EU waters in line with instructions issued by the International Council for the Exploration of the Sea (ICES). Between 2002 and 2009 they made relatively little headway, and since 2009 no plans have been adopted, owing to the deadlock in Council.

The multiannual plans have been only partially effective, the least satisfactory results being attributed to weaknesses in mechanisms for reducing and monitoring fishing activities. It must be remembered that the CFP now attaches less importance to fleet management and effective fishing capacity. Although various crises have led to substantial fleet reductions, this has been accompanied by a much smaller reduction in fishing capacity.

Despite their importance, they have made little headway in recent years because of the interinstitutional deadlock arising from differences between Parliament and Council regarding the legal basis thereof, in particular regarding the choice between Article 43(2)or 43(3) TFEU. Under Article 43 (3), decision-making power rests entirely with the Council, while Parliament is excluded. On 26 November 2014, the Court of Justice delivered a judgment on two cases[7] brought by the Parliament and the Commission against a Council decision concerning the allocation of fishing opportunities in EU waters to fishing vessels flying the flag of the Bolivarian Republic of Venezuela in the exclusive economic zone off the coast of French Guiana. This ruling establishes a precedent by clarifying that Article 43(3) may only be used as a legal basis for the allocation of fishing opportunities under the TAC and quota regulations;

A ruling of the Court of Justice is still pending in Case C-124/13 EP v Council regarding Council Regulation (EU) No 1243/2012 establishing a long-term plan for cod stocks, in which the Parliament submitted that, given its aim and content, the regulation should have been adopted on the basis of Article 43(2) TFEU through the ordinary legislative procedure with Parliament as co-legislator. Parliament is also opposed to dividing up the Commission proposal, the Council having split it into two legislative acts.

Moreover, in April 2014, the interinstitutional task force on the multiannual plans concluded its deliberations, during which the co-legislators recognised the importance of working together to find practical solutions, notwithstanding differences in their interpretation of the legal framework provisions. It was regarded as important for the multiannual plans to form a robust and sustainable framework for fisheries management based on the best available scientific intelligence, while allowing the necessary flexibility in line with stock adjustments and annual decisions regarding fishing opportunities.

It was acknowledged that future multiannual plans would need to include a maximum sustainable yield target and a deadline for achieving it, a conservation safeguard trigger, a mechanism for adapting to new scientific intelligence and a review clause.

Following the 2013 CFP reform of the CFP, multiannual plans must all include a maximum sustainable yield target and a deadline for achieving it, discard ban and compulsory landing implementation provisions[8], remedial safeguards and review clauses. Two quantifiable targets for multiannual plans, fishing mortality and spawning stock biomass, are also established.

While the CFP reform introduced a discard ban, it failed to resolve the rigidities inherent in the system of TACs and quotas. In view of the predictable problems with 'choke species' in mixed fisheries,, it seems reasonable to favor certain instruments, such as fishing effort regulation, that are less rigid than the TAC and quota arrangements. In addition, regulation of fishing effort would make it easier to establish a maximum sustainable yield objective, improving the economic performance of the fleet for a given fishing mortality

4. 2013 PPC reform

An essential element of CFP reform which affects both multiannual plans and technical measures is regionalisation[9] or regional cooperation regarding conservation measures. Multiannual plans seem to be the most suitable vehicle for the adoption and implementation of specific technical measures in the context of regionalisation.

Where the Commission is accorded delegation of powers relating to multiannual plans, the conservation measures necessary under EU environmental legislation or compulsory landing, the Member States affected may submit joint recommendations within a specified period. Regarding the implementation of these recommendations, Member States are required to consult the Advisory Councils. The Commission may adopt the measures recommended by delegated acts and may also submit proposals if the Member States do not all succeed in agreeing on joint recommendations within the time limit set. The Commission may also submit proposals if the joint recommendations are deemed not to be compatible with the objectives and quantifiable targets of the conservation measures. The only possible action that may be taken by the European Parliament is to object to a delegated act within a period of two months.

These new provisions have an impact on technical measures and largely depend on the presence or absence of multiannual plans and require the adoption of delegated acts by the Commission. For example, where no multiannual plan or management plan has been adopted for a given fishery, the Commission is empowered to adopt delegated acts laying down on a temporary basis (no more than three years) a specific discard plan, which can also include modifications regarding minimum size[10].

Moreover, the Regulation on the compulsory landing[11] introduced a number of modifications to the three regulations regarding regional technical measures (Atlantic, Mediterranean and Baltic). Discard plans have become the main vehicle for change through the delegation of powers to the Commission. It has empowered the Commission to set minimum sizes for the f conservation of species subject compulsory by means of delegated acts and, where necessary, to grant derogations from minimum reference sizes. This occurred in the Baltic discards plan[12], under which the minimum cod size was reduced from 38 cm to 35cm.

In most cases, minimum conservation will be adopted by the Commission through delegated acts. This will facilitate the adoption of certain measures on a regional basis, while minimum conservation sizes will be applied at a higher level, possibly modifying significantly the development of multiannual plans. A minimum size modification means different fishing techniques, in turn affecting fishing mortality and the age pyramid of breeding individuals. The basic CFP regulation makes these two parameters measurable objectives of the multiannual plans[13]. Modification of the minimum sizes in a delegated act would mean modifying the main parameters of multiannual plans from the outside. It must be remembered that minimum sizes play an essential role in marketing and in the monitoring of fishing activities.

5. Position of the rapporteur

5.1.  Multiannual plans

The co-legislators must find practical solutions enabling multiannual plans to make rapid headway further to the case-law established by the EU Court of Justice.

Increased involvement of stakeholders in the formulation and development of multiannual plans is also necessary.

Finally, multiannual plans should be adopted as soon as possible, thereby ensuring that long-term measures are not regulated through discard plans, which should only be provisional in nature.

5.2.  Technical measures

Future technical measures must be simple and clear so that they can be easily understood by fishermen.

As far as possible, they should be adapted to the specific needs of each fishery and each region (regionalisation).

However, provisions that are common to all sea basins or unlikely to be modified in the foreseeable future must be adopted by the EU co-legislators under the ordinary legislative procedure, i.e. codecision.

Indeed, full regionalisation would not be compatible with the CFP, under which the EU has sole competence, given that the resources are shared.

Finally, fishermen must be far more closely involved in the decision-making process dowwn to the very last detail of the technical measures. Incentives must also be provided to ensure compliance therewith.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

10.11.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

14

2

6

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Clara Eugenia Aguilera García, Renata Briano, Alain Cadec, David Coburn, Diane Dodds, Linnéa Engström, João Ferreira, Ian Hudghton, Carlos Iturgaiz, António Marinho e Pinto, Gabriel Mato, Liadh Ní Riada, Remo Sernagiotto, Ricardo Serrão Santos, Isabelle Thomas, Ruža Tomašić, Peter van Dalen, Jarosław Wałęsa

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Izaskun Bilbao Barandica, Ole Christensen, Verónica Lope Fontagné, Lidia Senra Rodríguez

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Tim Aker

  • [1]  A study in support of the development of a new technical conservation measures framework within a reformed CFP. Project no: ZF1455_S02. 7 July 2014
  • [2]  COM (2012) 0371 final - 2012/0179 (COD)
  • [3]  COM (2014) 0265 final - 2014/0138 (COD)
  • [4]  Regulation (EU) No 605/2013 of the European Parliament and the Council of 12 June 2013
  • [5]  Council Regulation (EC) No 12/2004 of 26 April 2004
  • [6]  COM(2002) 672 and COM(2008) 324
  • [7]  Cases C-103/12 Parliament v Council and C-165/12 Commission v Council
  • [8]  Compulsory landing - Article 15 of Regulation (EU) No 1380/2013 of the European Parliament and the Council of 11 December 2013
  • [9]  Regional cooperation for conservation measures. Article 18 of Regulation (EU) No 1380/2013 of the European Parliament and the Council of 11 December 2013
  • [10]  Article 15(6) of Regulation (EU) No 1380/2013
  • [11]  Articles 1(10), 2(5) and 3(5) of Regulation (EU) No 2015/812 of the European Parliament and of the Council of 20 May 2015
  • [12]  Commission Delegated Regulation (EU) nº 1396/2014 of 20 October 2014
  • [13]  Article 10(1)(c) of Regulation (EU) No 1380/2013 of the European Parliament and the Council of 11 December 2013