IZVJEŠĆE o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći

18.11.2015 - (2015/2051(INI))

Odbor za razvoj
Izvjestitelj: Enrique Guerrero Salom

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći

(2015/2051(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 46/182 od 19. prosinca 1991. o jačanju koordinacije hitne humanitarne pomoći[1],

–  uzimajući u obzir program promjena koji je izradio stalni međuagencijski odbor UN-a[2],

–  uzimajući u obzir načela partnerstva koja je Globalna humanitarna platforma prihvatila 12. srpnja 2007.[3],

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 64/290 od 9. srpnja 2010. o pravu na obrazovanje u kriznim situacijama[4] i mjerodavne smjernice u koje se ubrajaju i smjernice UNICEF-a i UNESCO-a,

–  uzimajući u obzir smjernice Stalnog međuagencijskog odbora pri UN-u za integriranje mjera za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja u humanitarno djelovanje[5],

–  uzimajući u obzir Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa 2015. – 2030. usvojen na Trećoj svjetskoj konferenciji Ujedinjenih naroda o smanjenju rizika od katastrofa održanoj od 14. do 18. ožujka 2015. u Sendaiju, u Japanu[6],

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 69/313 od 27. srpnja 2015. kojom se utvrđuje Akcijski plan iz Addis Abebe s treće međunarodne konferencije o financiranju razvoja[7],

–  uzimajući u obzir rasprave koje su prethodile 32. međunarodnoj konferenciji pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca koja se održavala od 8. do 10. prosinca 2015. u Ženevi,

–  uzimajući u obzir Izvješće o humanitarnoj pomoći na svjetskoj razini za 2015.[8],

–  uzimajući u obzir Izvješće o humanitarnoj pomoći na svjetskoj razini iz lipnja 2015.[9],

–  uzimajući u obzir načela dobrog doniranja u humanitarne svrhe[10],

–  uzimajući u obzir Radnu skupinu UN-a na visokoj razini za financiranje humanitarnog djelovanja,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći[11],

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći[12] iz 2007. (u daljnjem tekstu „Europski konsenzus”), zajedničku deklaraciju koju su potpisali Komisija, Vijeće, Europski parlament i države članice i njegov akcijski plan koji treba obnoviti,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 375/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o osnivanju Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć (inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a)[13] i godišnje izvješće o provedbi inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u 2014.[14],

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu[15],

–  uzimajući u obzir radni dokument koji su izradile službe Komisije: „Rodni aspekti humanitarne pomoći: različite potrebe, prilagođena pomoć” (SWD(2013)0290)[16],

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću − Godišnje izvješće o politikama humanitarne pomoći i civilne zaštite Europske unije i njihovoj provedbi 2014. (COM(2015)0406)[17],

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće iz 2014. o aktivnosti Glavne uprave Komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu[18],

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. lipnja 2015. o zajedničkim načelima za višenamjensku pomoć u gotovini u svrhu odgovora na humanitarne potrebe[19],

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenog 1989. i njezin Fakultativni protokol o sudjelovanju djece u oružanim sukobima od 25. svibnja 2000.; uzimajući u obzir Smjernice EU-a o djeci i oružanim sukobima (ažurirane 2008.),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o „Novom globalnom partnerstvu za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.”[20],

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o pristupu EU-a stvaranju otpornosti od 28. Svibnja 2013.[21],

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. lipnja 2014. o Akcijskom okviru iz Hyoga nakon 2015.: upravljanje rizicima kako bi se postigla otpornost[22],

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. prosinca 2014. o programu za razdoblje nakon 2015. kojim bi se uvele korjenite promjene[23],

–  uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju od 9. rujna 2015. naslovljenu „Rješavanje izbjegličke krize u Europi: uloga vanjskog djelovanja EU-a” (JOIN(2015)0040)[24],

–  uzimajući u obzir tematska savjetovanja i savjetovanja na regionalnoj i globalnoj razini koja su poslužila kao priprema za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu[25],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja,[26]

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.,[27]

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 9. srpnja 2015. o stanju u Jemenu[28], od 11. lipnja o stanju u Nepalu nakon potresa[29], od 30. travnja 2015. o stanju u izbjegličkom kampu Jarmuk u Siriji[30], od 12. ožujka 2015. o Južnom Sudanu, uključujući nedavne otmice djece,[31] od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a[32] i od 15. siječnja 2015. o stanju u Libiji[33],

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 10. rujna 2015. o migracijama i izbjeglicama u Europi[34] te od 29. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u[35],

–  uzimajući u obzir članak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojim se potvrđuje da EU „osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”,

–  uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a koji propisuje da „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”,

–  uzimajući u obzir članak 214. UFEU-a o djelovanju Unije u području humanitarne pomoći,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. rujna 2015. naslovljenu „Ususret Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu: globalno partnerstvo za principijelno i učinkovito humanitarno djelovanje (COM(2015)0419)[36] i prateći Radni dokument službi (SWD(2015)0166)[37],

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0332/2015),

A.  budući da se u vrlo nestabilnom svijetu suočavamo sa sve većom raznolikošću, učestalošću i snagom prirodnih katastrofa i oskudica te nezabilježenom eskalacijom broja zamršenih sukoba;

B.  budući da su sve teži izazovi poput urbanizacije, naglog porasta stanovništva, demografskih promjena, učestalosti i povećanog intenziteta prirodnih katastrofa, uništavanja okoliša, dezertifikacije, klimatskih promjena, brojnih dugotrajnih sukoba koji se odvijaju istodobno i utječu na cijele regije te prouzrokuju nestašicu resursa, siromaštvo, nejednakost, migracije, raseljavanje i nestabilnost uvelike povećali potrebu za pružanjem humanitarnog odgovora diljem svijeta;

C.  budući da se broj osoba kojima je potrebna pomoć od 2004. više nego udvostručio te 2015. iznosi više od 100 milijuna; budući da je humanitarnim krizama zahvaćeno 250 milijuna osoba; budući da je broj prisilno raseljenih osoba dosegao svoju najvišu točku od Drugog svjetskog rata i iznosi gotovo 60 milijuna, u što se ubraja i gotovo 40 milijuna osoba raseljenih unutar svojih zemalja; budući da polovicu izbjeglica u svijetu čine djeca;

D.  budući da bi do 2050. milijardu ljudi moglo biti raseljeno zbog klimatskih promjena, s time da više od 40 % svjetskog stanovništva živi u područjima u kojima vlada ozbiljna nestašica vode; budući da će ekonomski gubici zbog prirodnih katastrofa, koji trenutačno iznose 300 milijardi dolara godišnje, vjerojatno znatno porasti;

E.  budući da su tijekom proteklih osam godina sve veće potrebe i izazovi, nepostojanje trajne predanosti i sve veći trošak humanitarne pomoći doprinijeli tome da se dosegnu granice u okviru sadašnjega sustava pružanja humanitarne pomoći, zbog čega su brojne organizacije prisiljene privremeno obustaviti programe pomoći u hrani, pružanja skloništa i druge spasonosne humanitarne inicijative;

F.  budući da humanitarne bolnice nerijetko bivaju napadnute oružjem za masovno uništenje; budući da su prijetnje humanitarnim djelatnicima i napadi na njih sve učestaliji; budući da je sigurnost humanitarnih djelatnika i ranjenih vrlo često ugrožena i da su ti napadi povreda međunarodnog humanitarnog prava i ozbiljna opasnost za budućnost humanitarne pomoći;

G.  budući da humanitarna načela ljudskosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti te temeljna pravila međunarodnog humanitarnog prava i ljudska prava utvrđena Ženevskim konvencijama i njihovim dopunskim protokolima moraju biti u samoj srži svih humanitarnih inicijativa; budući da se raseljenim osobama mora pružiti bezuvjetna zaštita te s obzirom na to da neovisna pomoć, tj. pomoć koja je lišena svih oblika političkih, ekonomskih ili sigurnosnih upletanja i diskriminacije, mora prevagnuti;

H.  budući da sve sukobljene strane, pa i državne i nedržavne naoružane snage, humanitarnim dionicima moraju omogućiti nužan pristup ugroženim, sukobom zahvaćenim civilima kako bi im mogli pomoći;

I.  budući da su žene i djeca ne samo posebno ugroženi i nerazmjerno izloženi riziku u područjima pogođenim katastrofama, i tijekom kriznih situacija i nakon njih, nego su i suočeni s izrabljivanjem, marginalizacijom, zarazama i seksualnim i rodno uvjetovanim nasiljem koje se koristi kao svojevrsno oružje; budući da su žene i djeca suočeni s povećanim rizicima zbog raseljavanja i raspada zaštitnih i potpornih struktura u svakodnevnom životu; budući da se prema međunarodnom humanitarnom pravu djevojčicama i ženama žrtvama silovanja u ratu mora pružiti sva potrebna medicinska skrb bez diskriminacije; budući da je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije nesiguran pobačaj jedan od triju glavnih uzroka smrtnosti majki; budući da zdravlje majki, pružanje psihološke pomoći silovanim ženama, obrazovanje i školovanje raseljene djece predstavljaju glavne izazove u izbjegličkim kampovima;

J.  budući da je cjelokupni humanitarni apel za 2015. dosegao dosad najveći iznos u povijesti UN-a i iznosi gotovo 19 milijardi EUR; budući da je unatoč rekordnim donacijama financirana tek četvrtina globalnog apela te da se EU teško nosio s financiranjem globalnih humanitarnih apela i operacija Glavne uprave za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (DG ECHO); budući da se time potkrepljuje potreba za globalno koordiniranim, pravodobnim i predvidljivim fleksibilnim financiranjem prilagođenim različitim kontekstima i podržanim novim javno-privatnim partnerstvom za inovativnu pripravnost i razrađenim metodama njezine isporuke; budući da je EU nailazio na brojne poteškoće u financiranju globalnih humanitarnih apela i operacija Glavne uprave za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu; budući da su ponovno izraženo obećanje da se 0,7 % BND-a izdvaja za pomoć i da se obećanja ispunjavaju na vrijeme u takvom kontekstu tim važnija;

K.  budući da većinu humanitarnih kriza prouzrokuje ljudski faktor; budući da je 80 % međunarodne humanitarne pomoći EU-a usredotočeno na krize prouzročene ljudskim djelovanjem koje u krajnjoj liniji iziskuju politička, a ne samo humanitarna rješenja; budući da su siromaštvo i izloženost krizama suštinski povezani, zbog čega je naglašena potreba za rješavanjem korijenskih uzroka kriza, izgradnjom otpornosti, jačanjem sposobnosti prilagodbe prirodnim katastrofama i klimatskim promjenama te za pružanjem odgovora na dugoročne potrebe pogođenog stanovništva; budući da će posljedice humanitarnih kriza, poput izazova koje sa sobom nose migracija i izbjeglice, biti još teže ako se ne riješe glavni uzroci i ne poboljša povezanost humanitarne pomoći i pomoći za razvojnu suradnju;

L.  budući da su humanitarna pomoć i razvojna pomoć povezane, posebno kada je riječ o nužnosti jačanja otpornosti na katastrofe umanjivanjem rizika i pružanjem zaštite od šokova, što je ključno za smanjenje humanitarnih potreba i u borbi protiv obustave pružanja usluga u području zdravstva, higijene, obrazovanja, prehrane i pri pronalasku skloništa;

M.  budući da će međunarodna, lokalna i regionalna suradnja, dijeljenje informacija i zajednička izrada programa, prikupljanje podataka i vrednovanje doprinijeti unapređenju odlučivanja, boljoj učinkovitosti, djelotvornosti i odgovornosti u pružanju pomoći;

N.  budući da postoji potreba za pridobivanjem većeg povjerenja i daljnjom suradnjom među akterima u privatnom sektoru, nevladinim organizacijama, lokalnim vlastima, međunarodnim organizacijama i vladama; budući da poslovni resursi, stručno znanje, lanci opskrbe, kapaciteti za istraživanje i razvoj te logistika mogu potpomognuti ostvarivanje veće pripremnosti i djelotvornije humanitarno djelovanje;

O.  budući da financiranje od 909 milijuna EUR 2015. u okviru poglavlja EU-a o humanitarnoj pomoći čini manje od 1 % ukupnog proračuna EU-a; budući da je jačanje povezanosti između pomoći u slučaju katastrofa i dugoročne pomoći jedan od načina da se smanji trenutačna neusklađenost izvanrednih humanitarnih potreba i dostupnih sredstava;

P.  budući da nevladine udruge i međunarodne organizacije poput Crvenog križa i agencija UN-a trenutačno imaju glavnu ulogu u pružanju humanitarne pomoći, pružajući pritom spasonosnu pomoć i zaštitu za oko 120 milijuna ljudi godišnje;

Q.  budući da sprječavanje katastrofa, pružanje odgovora na nacionalnoj razini i nacionalni kapaciteti imaju važnu ulogu u ispunjavanju potreba na način koji je najprikladniji i u smanjenju potrebe za međunarodnom pomoći; budući da je 2015. samo 2 % ukupne međunarodne humanitarne pomoći bilo dodijeljeno izravno lokalnim i nacionalnim nevladinim udrugama pogođenih zemalja, iako je njihova sposobnost u pružanju odgovora i poznavanje pogođenog stanovništva u pravilu bolje od onih međunarodnih aktera; budući da postoji sve veća potreba za time da se uvede odgovornost prema osobama i zajednicama pogođenim krizama;

R.  budući da se humanitarna pomoć mora i dalje temeljiti na potrebama koje procjenjuju humanitarni dionici te da bi se donatori trebali suzdržati od korištenja pomoći kao sredstva za upravljanje krizom;

S.  budući da bi humanitarni odgovor i sredstva koja se pritom koriste trebali biti prilagođeni za zajednički utvrđene potrebe i ovisiti o promjenjivim kontekstima; budući da je ključno uložiti sve potrebne napore kako bi se zajamčilo da poštovanje ljudskih prava, a posebno potreba koje su svojstvene ženama, djeci, starijima, osobama s invaliditetom, manjinama, autohtonom stanovništvu i ostalim ugroženim skupinama bude obuhvaćeno pružanjem humanitarne pomoći;

T.  budući da se globalne aktere potiče da humanitarne odgovore uvedu u mehanizme za praćenje stanja ljudskih prava i izvješćivanje o njima;

U.  budući da bi prvi Svjetski humanitarni sastanak na vrhu koji će se 23. i 24. svibnja 2016. održati u Istanbulu trebao rezultirati preustrojem načina pružanja humanitarne pomoći ne bi li postala uključivija, djelotvornija, transparentnija i istinski globalna te tako mogla pružiti odgovor na očekivani porast humanitarnih potreba povezanih sa sadašnjim i budućim izazovima poput sigurnosti opskrbe hranom, rasta broja stanovnika, klimatskih promjena, nestabilnosti, sigurnosti humanitarnih djelatnika, prisilnih raseljavanja i društveno-gospodarskih promjena;

V.  budući da će se Svjetski humanitarni sastanak na vrhu nastaviti na brojne međuvladine pregovore o smanjenju rizika od katastrofa, financiranju razvoja, održivom razvojnom planu za razdoblje nakon 2015. i klimatskim promjenama koji će odrediti smjer u kojemu će se razvoj i humanitarna pomoć kretati u budućnosti te će to stoga biti jedinstvena, neponovljiva i konkretna prilika da se usklade ciljevi, načela i djelovanje te da se diljem svijeta na dosljedniji način odgovori na potrebe i stvori otpornost najugroženijeg stanovništva;

W.  budući da EU kao vodeći donator ima odgovornost i utjecaj potreban da preuzme vodeću ulogu u pronalaženju boljih i inovativnijih načina da se odgovori na potrebe milijuna osoba pogođenih sukobima i katastrofama i da im ponudi održiva dugoročna rješenja;

X.  budući da su nedavna eskalacija stopa pothranjenosti u svijetu te širenje regionalne i međunarodne političke nestabilnosti u zemljama u kojima su krizne situacije dosegle razinu 3 (Level 3 countries) ponovno podsjetili na potrebu da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu ubrza preustroj sustava pružanja humanitarne pomoći kako bi bolje služila onima kojima je potrebna;

Od globalnog savjetovanja do globalnog djelovanja

1.  pozdravlja odluku glavnog tajnika UN-a da pozove na održavanje prvog Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu uz sudjelovanje raznih dionika i spremnost Turske da bude domaćin tom sastanku; poziva države članice EU-a da podrže Svjetski humanitarni sastanak na vrhu te da u Vijeću postignu jasne dogovore oko konkretnih obveza i prioritetnih područja djelovanja, radeći istodobno na operativnoj učinkovitosti, zajedničkim standardima kvalitete, boljoj koordinaciji i partnerstvima s novim donatorima koja se temelje na politički nepristranoj pomoći i na zajedničkom viđenju i primjeni humanitarnih načela ljudskosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti te poštovanju obveza koje proizlaze iz međunarodnog humanitarnog prava;

2.  pozdravlja inicijativu UN-a da prikuplja obavještajne podatke iz cijelog svijeta kako bi se prirodne katastrofe preduhitrile i sukobi osujetili te kako bi se pronašao način da se veći broj osoba spasi od posljedica takvih kriza i od njih zaštiti; pozdravlja i organizaciju osmog regionalnog savjetovanja u okviru kojega su se održavali tematski sastanci i sveobuhvatno savjetovanje, uz sudjelovanje predstavnika vlada, civilnog društva, nevladinih udruga, mreža volontera i poslovnih i vjerskih mreža, te inicijativu za internetsko savjetovanje i formiranje skupine na visokoj razini za financiranje humanitarnog djelovanja, kojoj EU supredsjeda;

3.  naglašava da današnji golemi humanitarni izazovi iziskuju da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu utvrdi uključiviji, raznovrsniji i istinski globalan humanitarni sustav kojim će se pritom prepoznati raznovrsnost današnjeg humanitarnog sustava te komplementarne uloge svih aktera; poziva EU da promiče globalni konsenzus o humanitarnom djelovanju kojim će se reafirmirati načela humanitarne pomoći te obveze i prava prema međunarodnom humanitarnom pravu, pazeći pritom da prava pojedinca i ljudska prava čine okosnicu pružanja zaštite, i kojim će se vlade pozivati na odgovornost za svoju ulogu u njezinu pružanju; skreće pozornost na nepovoljne posljedice politizacije humanitarne pomoći i podsjeća da su zagovaranje i postojana predanost temeljnim humanitarnim načelima od presudne važnosti kako bi se zajamčilo postojanje humanitarnih zona u područjima pogođenim sukobima i prirodnim katastrofama;

4.  naglašava da bi zaključni dokument sa Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu, da bi bio ozbiljan, trebao sadržavati petogodišnji plan za razvoj i operacionalizaciju konkretnih političkih obveza koje su preuzete, pa i međuvladin okvir za praćenje i odgovornost, ocjenu praksi organizacija i procjenu učinka u čijoj će izradi sudjelovati relevantni dionici;

5.  poziva da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu povežu razvojni program za razdoblje nakon 2015., okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa i Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP21) 2015. kako bi se povećala dosljednost u svim politikama i institucijama za izgradnju otpornosti na katastrofe i da se od aktera u razvojnoj pomoći zatraži da aktivnije sudjeluju u stvaranju otpornosti; poziva države donatorice da za vlastite nacionalne politike razrade zajednički skup ciljeva, prioriteta i pokazatelja kojima bi se ti okviri povezali;

6.  poziva EU i njegove države članice da kao najveći donatori i ključni akteri na terenu svojim djelovanjem posluže kao primjer drugima; naglašava da bi se svako humanitarno djelovanje EU-a trebalo voditi načelima solidarnosti i odgovornosti te da bi trebalo biti osmišljeno tako da se njime jamči tjelesna i psihološka zaštita ugroženih osoba; poziva na globalno, sveobuhvatno i dugoročno rješenje za mase stanovništva koje bježe iz regija kojima vladaju sukobi; napominje da je u EU-u u okviru pružanja odgovora na trenutačnu krizu u pitanje dovedena uloga i vjerodostojnost Europe na globalnoj humanitarnoj sceni;

7.  poziva na to da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu iskaže predanost sustavnom participativnom pristupu koji se temelji na rezultatima, i to utvrđivanjem točnih pokazatelja i metodologije rada koje će provoditi i širiti donatori i provedbene agencije kako bi pogođeno stanovništvo sudjelovalo u cijelom ciklusu humanitarnog djelovanja; poziva na to da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu radi na institucionalizaciji, boljem praćenju i vrednovanju okvira UN-a za odgovornost prema pogođenom stanovništvu;

8.  ističe da je Svjetski humanitarni sastanak na vrhu također prilika da se svi dionici osvrnu na ključnu potrebu za reformom UN-a kako bi se izgradio uključiv, transparentan i učinkovit sustav za koordinaciju, sa stalnim međuagencijskim odborom UN-a koji bi bio uključiviji i djelotvorniji, i to većom suradnjom s partnerima na povećanju komplementarnosti i cjelovitoj operacionalizaciji programa promjena te na jačanju multilateralne strukture pružanja humanitarne pomoći za sve vrste kriza uspostavom pouzdanog sustava procjene potreba koji bi poslužio kao osnova za zajedničke humanitarne apele (čime bi se ostvarilo cjelovito praćenje financijskih sredstava), sustava za usporedbu troškova među agencijama i mehanizma za praćenje i vrednovanje;

9.  ustraje na tome da bez sveobuhvatnih i opsežnih mjera takvo globalno djelovanje neće biti uspješno; ističe da rješavanje problema novih i dugotrajnih katastrofa i slabih točaka iziskuje ukidanje paralelnih sustava, širenje platforme za financiranje, ulaganja koja se mogu dugoročno predvidjeti i pridržavanje novog programa održivog razvoja, i to promicanjem zajedničke izrade procjene rizika i potreba, planiranja i financiranja među humanitarnim i razvojnim akterima te akterima u području klimatskih promjena; naglašava da je potrebna veća komplementarnost između humanitarne i razvojne pomoć kako bi se poboljšala djelotvornost humanitarne pomoći i popunile rupe u njezinu financiranju te da bi ona trebala biti usko povezana s povećanim sredstvima za razvojnu i humanitarnu pomoć; u tom kontekstu podsjeća na dugogodišnje međunarodno obećanje da pomoć dosegne 0,7 % BND-a;

10.  snažno potiče EU da kao najveći svjetski donator humanitarne pomoći pokaže vodstvo na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu pozivanjem na fleksibilnije načine pružanja humanitarne pomoći te na anticipativne i dosljedne mjere i djelotvorna sredstva za sprječavanje kriza; potiče EU i ostale donatore da ispune svoje obveze o financijskim donacijama i da osmisle načine za skraćivanje vremena koje je potrebno da se financijska sredstva pretoče u djelovanje na licu mjesta; usto ističe važnost izvješćivanja o ljudskim pravima kao mehanizma ranog upozoravanja na krize i potiče da se to uzme na obzir na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu pri prelasku s kulture reagiranja na kulturu prevencije;

Briga o potrebama stanovništva u sukobljenim područjima

11.  poziva EU da osmišljavanjem sustava za praćenje usuglašenosti s propisima i njegovim uvrštavanjem u izradu programa u okviru odgovora koji se temelji na potrebama zaštitu stanovništva stavi u samo središte humanitarnog djelovanja; ističe potrebu za institucionalizacijom uloge službenika zaduženih za zaštitu te za razvojem dostatno financiranih strateških i integriranih pristupa aktivnostima kojima se pruža zaštita, pa i tijekom prvih faza krize; potiče EU da u okviru humanitarnog djelovanja pokaže veću predanost pristupu koji se zasniva na ljudskim pravima kako bi se zajamčilo poštovanje dostojanstva, potreba i prava određenih ugroženih skupina, a posebno žena, mladih, migranata, HIV-pozitivnih osoba, LGBTI osoba i osoba s invaliditetom;

12.  poziva EU da na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu promiče sveobuhvatan sporazum o praktičnim načinima da se provodi i poštuje međunarodno humanitarno pravo, međunarodno pravo o ljudskim pravima i pravima izbjeglica, primjerice širenjem pravila međunarodnog humanitarnog prava među regionalnim i nacionalnim vlastima, sigurnosnim snagama, lokalnim vlastima i predstavnicima zajednice te da podrži ulogu Međunarodnog kaznenog suda u ukidanju nekažnjivosti za kršenje međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima;

13.  ističe da je nužno proširiti Konvenciju o izbjeglicama i Konvenciju iz Kampale kako bi se pružila zaštita i pomoglo raseljenim osobama diljem svijeta kao i osobama pogođenima klimatskim promjenama te ih se zaštitilo od raznih oblika nasilja poput trgovine ljudima, rodno uvjetovanog nasilja te nasilja u gradskim sredinama i ekonomskog nasilja jer te osobe s razlogom strahuju od progona ili za vlastitu sigurnost; naglašava da tijekom kriza prava migranata moraju biti u jednakoj mjeri zaštićena kao i prava zajamčena svim ostalim skupinama; poziva na to da se posebna pozornost posveti osobito ugroženim skupinama kao što su migranti, apatridi i izbjeglice, koje su često zanemarene u raspravama o humanitarnim pitanjima; poziva na izradu nove generacije instrumenata za zaštitu ljudskih prava kojima bi se doprinijelo zaštiti tih skupina;

14.  ističe da je potrebno učiniti temeljni zaokret u načinu pružanja pomoći izbjeglicama i državama domaćinima i zajednicama; podržava sažeto izvješće o globalnom savjetovanju u kojem se upućuje poziv da se na Sastanku na vrhu analizira sveobuhvatni „sporazum o primanju izbjeglica” kojim se uvažavaju doprinosi država domaćina, propisuju dugoročni, predvidljivi i održivi financijski paketi za pomoć tim državama te se izbjeglicama nudi mogućnost pristupa izvorima zarade ne bi li postale samostalne i stvaraju pravedniji uvjeti njihova premještaja u treće zemlje;

15.  poziva EU i države članice da kao pripremu za održavanje Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu rade na globalnom usuglašavanju i operacionalizaciji zajedničkog viđenja humanitarnih načela, te da zajedno izrade opsežan, participativan kodeks ponašanja za sadašnje i nove donatore kako bi se dijelile najbolje prakse, olakšao pristup osobama kojima je pomoć potrebna te povećala sadašnja predanost dobrim donatorskim praksama poput onih opisanih u načelima dobrog doniranja u humanitarne svrhe;

16.  poziva EU da se zauzme za to da se transparentnost i odgovornost ubroje u vodeća načela deklaracije sa Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu, i to uporabom točno određenih pokazatelja i raščlanjenih podataka (tj. prema spolu i dobi, sa specifičnim varijablama za djecu) kao polazišta za osmišljavanje programa i njegovo vrednovanje te promicanjem inicijative za izradu standarda transparentnosti u međunarodnoj humanitarnoj pomoći kako bi se izradio okvir za globalno praćenje transparentnosti na temelju kojega bi se mjerio napredak;

17.  ističe da su prehrana, voda, sklonište, higijenski uvjeti i medicinsko liječenje temeljna prava svakog ljudskog bića; krajnje je zabrinut zbog rizika od epidemije povezanih s lošim higijenskim uvjetima i ograničenom dostupnosti čiste vode za piće te zbog nedostupnosti neophodnih lijekova tijekom humanitarnih kriza; poziva EU da preuzme vodeću ulogu radi jamčenja odgovarajuće opskrbe neophodnim lijekovima i čistom vodom za piće u kontekstu humanitarnih kriza;

18.  poziva Uniju i sve međunarodne dionike da poboljšaju metode pružanja humanitarne pomoći u izbjegličkim kampovima, posebice izgradnjom mobilnih laboratorija za borbu protiv zaraznih epidemija, poboljšanjem načina distribucije hitne pomoći, vodeći pritom računa o najugroženijim skupinama, te poboljšanjem higijenskih uvjeta i sanitarne infrastrukture za hitne slučajeve;

19.  ističe potrebu da zaštita djece bude sastavni dio humanitarnog odgovora radi sprječavanja zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja i nasilja nad djecom te reagiranja na takvo ponašanje; ističe da su djeca glavni pokretači promjena te da je stoga važno da prostori prilagođeni djeci čine sastavni dio humanitarnog odgovora;

20.  ističe središnju ulogu žena u sukobima i razdobljima nakon sukoba s obzirom na to da one prve reagiraju u krizama, nastojeći održati obitelji i zajednice na okupu; poziva donatore i države da jednakost spolova uvrste u humanitarno planiranje te da pruže potporu osnaživanju djevojčica i žena;

21.  snažno potiče da se humanitarna pomoć isporučuje u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom te da humanitarna pomoć EU-a ne podliježe ograničenjima koja nameću drugi partneri donatori; osuđuje stalnu uporabu silovanja i drugih oblika seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i djevojčicama kao oružja u ratu tijekom humanitarnih kriza i izražava zabrinutost zbog toga; naglašava da se tom obliku nasilja, zajedno s fizičkim i psihološkim posljedicama koje sa sobom nosi, mora posvetiti odgovarajuća pozornost; poziva na preuzimanje obveze na svjetskoj razini kako bi sigurnost žena i djevojčica bila zajamčena na samom početku svake krizne situacije ili izvanredne situacije, i to hvatanjem u koštac s rizikom od seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, podizanjem razine osviještenosti o tome, progonom počinitelja takvih nedjela i pružanjem ženama i djevojčicama pristupa čitavom rasponu zdravstvenih usluga u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, pa i sigurnom pobačaju, tijekom humanitarnih kriza, umjesto da bivaju žrtvama neljudskog postupanja, kako i nalaže međunarodno humanitarno pravo te Ženevske konvencije i njihovi dodatni protokoli;

22.  smatra da bi svi humanitarni djelatnici, pa i policijske i vojne snage, trebali proći odgovarajuću obuku o rodnoj osjetljivosti te da se mora uvesti strog kodeks ponašanja kako ne bi zlouporabili svoj položaj i kako bi se zajamčilo poštovanje jednakosti spolova;

23.  poziva humanitarne djelatnike da u sve svoje intervencije po sektorima uvrste strategije za sprječavanje i umanjivanje rodno uvjetovanog nasilja i strategije kojima će se potpomognuti utvrđivanje novih instrumenata EU-a za financiranje te da u tu svrhu razmotre revidirane smjernice za uključivanje intervencija protiv rodno uvjetovanog nasilja u humanitarne akcije, a koje je sastavila skupina za globalnu zaštitu; isto tako smatra da bi humanitarni dionici (pa i EU) morali savjetovati djevojčice i dječake (posebno adolescentice) u svim fazama pripravnosti i pružanja odgovora na katastrofe;

24.  poziva mjerodavne humanitarne agencije da se bolje koordiniraju radi utvrđivanja i zaštite žrtava i potencijalnih žrtava seksualnog izrabljivanja i zlostavljanja;

25.  potvrđuje vrijednost sveobuhvatnog pristupa EU-a koordinaciji i dosljednosti širokog raspona njegovih instrumenata vanjske politike za ulaganje u trajna politička rješenja; skreće pozornost na specifičnosti humanitarne pomoći i ističe da je od presudne važnosti da se usvajanjem mjera opreza povuče jasna crta između humanitarne pomoći i inozemnih, političkih, sigurnosnih i protuterorističkih razmatranja; žali zbog svakog oblika zlouporabe ili nepridržavanja načela humanitarnog djelovanja jer se time uvelike umanjuje djelotvornost isporuke pomoći i sigurnost humanitarnih djelatnika; ustraje u tome da se protuterorističkim mjerama ne smiju ugroziti, niti zapriječiti humanitarni napori te poziva na to da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu to pitanje ozbiljno razmotri;

Djelotvornost humanitarne pomoći

26.  osuđuje stalno ometanje isporuke humanitarne pomoći i svaku aktivnost kojom akteri iz EU-a ili izvan njega krše „obvezu pružanja pomoći osobama kojima prijeti opasnost” i načelo non-refoulement koje se odnosi na raseljeno stanovništvo; poziva vlade da ispune svoje primarne obveze u pogledu pružanja pomoći civilima i njihove zaštite te da uvedu pravne i političke okvire kojima će se u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom olakšati pristup humanitarnim djelatnicima i isporuka humanitarne pomoći; predlaže da ti okviri sadržavaju porezne olakšice za humanitarno djelovanje, smanjenja troškova transakcija doznaka i pojednostavnjene carinske propise; poziva donatore, države domaćine i aktere na terenu da se pridržavaju propisa o humanitarnoj pomoći u okviru svih kanala za njezino pružanje te da se u skladu s preuzetim obvezama pobrinu da se profesionalna, pravodobna, koordinirana i odgovarajuća humanitarna pomoći isporuči svima onima kojima je potrebna, pa i u najudaljenijim područjima;

27.  u kontekstu bolje zaštite humanitarnih dionika duboko je zabrinut zbog stalnih napada na humanitarne djelatnike i na infrastrukturu, u što se ubrajaju i bolnice; ističe da je u skladu s međunarodnim pravom potrebno uraditi više na poboljšanju njihove sigurnosti, zaštite i slobode kretanja; podržava sustavno uvrštavanje u zakonodavstvo posebnih klauzula kojima se povećava odgovornost za zaštitu humanitarnih djelatnika i akcijskih planova donatora za sve zemlje te strogo sustavno praćenje napada na humanitarne djelatnike i izvješćivanje o njima;

28.  podržava preporuke Komisije u pogledu izrade sveobuhvatnog popisa pokazatelja uspješnosti;

29.  ističe da je potreban trajni dijalog o komplementarnoj ulozi i mandatima raznih humanitarnih aktera; smatra da mora postojati jasna razlika između civilnih humanitarnih i vojnih aktera; smatra da se civilni humanitarni odgovor mora odrediti kao prioritet; poziva na to da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu ispitaju novi okviri za bolju koordinaciju aktera, što je ključni čimbenik za pružanje učinkovitijeg, djelotvornijeg i prilagođenijeg humanitarnog odgovora; ističe potrebu za boljom analizom lokalnih operativnih kapaciteta te boljim zajedničkim procjenama potreba i odgovornosti u okviru humanitarnog djelovanja;

30.  poziva na to da se uz pomoć potrebnih financijskih i ljudskih resursa ozbiljni napori ulože u ostvarivanje prava na obrazovanje tijekom dugotrajnih humanitarnih kriza jer je bez obrazovanja ugrožena budućnost djece i daljnji razvoj svakoga društva; ističe važnost neprekidnog obrazovanja o obrani i promicanju zajedničkih i univerzalnih vrijednosti kao što su ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost, demokracija i ljudska prava;

31.  budući da je broj djece kojoj je obrazovanje uskraćeno alarmantan i s obzirom na golemi potencijal koji obrazovanje ima za povećanje otpornosti stanovnika, pozdravlja predanost Komisije povećanju financiranja za obrazovanje djece tijekom humanitarnih kriza; poziva Vijeće da podrži prijedlog Komisije da se 4 % proračuna EU-a u tu svrhu namijeni za humanitarnu pomoć; smatra da zbog tog porasta ostale primarne potrebe ne bi smjele pasti u drugi plan;

32.  izražava svoju zabrinutost u vezi s obrazovanjem i školovanjem djece u izbjegličkim kampovima i poziva EU-a i sve međunarodne dionike da povećaju obrazovne kapacitete u izbjegličkim kampovima;

33.  potvrđuje da su predvidljivost, operativna fleksibilnost i višegodišnji doprinosi ključni preduvjeti za učinkovito i djelotvorno pružanje humanitarne pomoći; poziva EU i njegove države članice da u deklaraciji sa Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu naglasak ponovno stave na načela dobrog doniranja u humanitarne svrhe;

34.  naglašava da rješavanje problema nedostatnog financiranja iziskuje djelovanje na globalnoj razini; poziva na uspostavljanje globalnog fonda za humanitarnu pomoć kojim će se podržati sudjelovanje i uključivanje donatora koji ne sudjeluju u Odboru za razvoju pomoć (DAC − Development Assistance Committee) te obuhvatiti svi postojeći međunarodni mehanizmi financiranja, domaći resursi i sva prikupljena financijska sredstva (fondovi UN-a za reakciju u hitnim situacijama, Središnji fond UN-a za reakcije na izvanredna stanja, uzajamni fondovi itd.) i koji će biti dopunjen dobrovoljnim i obveznim financijskim doprinosima vlada, privatnog sektora i regionalnih organizacija; predlaže da obvezna plaćanja posluže za financiranje obećanih, ali neisplaćenih humanitarnih sredstava za krize 3. kategorije, potporu pripravnosti, izradu paketa mjera za socijalnu zaštitu dugotrajnih izbjeglica ili pomoć pri nošenju s nepredvidljivim krizama poput, između ostalog, ebole;

35.  ističe potrebu da se međunarodne financijske institucije potpuno angažiraju i ne budu toliko usredotočene na olakšano kreditiranje, i to redefiniranjem kriterija za dobivanje povoljnih sredstava kako bi se omogućio fleksibilniji institucionalni odgovor na nestabilne situacije te pobliže razmotrili nacionalni kapaciteti za povećanje nacionalnih resursa;

36.  potiče vlade, donatore i sredinu u kojoj djeluju da dokinu administrativne uvjete za partnere na terenu, i to pojednostavnjenjem postupaka i evidentiranjem najboljih praksi u području administrativnih postupaka, sklapanja ugovora i izvješćivanja, pazeći pritom na odgovornost dionika u tome, i da podrže inicijative koje su osmišljene za pružanje trajne pomoći jačanju kapaciteta i praćenju lokalnih aktera i za jačanje nacionalnih koordinacijskih struktura;

37.  ističe da radi očuvanja i veće zaštite života i dostojanstva pogođenog stanovništva lokalne nevladine organizacije moraju imati pristup izravnom financiranju; apelira na države članice i donatore da osjetno povećaju izravno financiranje za lokalne humanitarne aktere koji imaju kapacitete, stručno znanje i sposobnost za odgovorno djelovanje na terenu;

38.  poziva da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu postigne novi dogovor oko interveniranja u nestabilnim državama i dugoročnim krizama, i to održivim programima, provedbenim planovima i predvidim financiranjem razvoja; naglašava da se u akcijskom programu iz Addis Abebe ističe potreba za ulaganjem u sustave socijalne zaštite i sigurnosne mreže kako bi se u nestabilnim situacijama pružio brži i učinkovitiji odgovor;

Ublažavanje ugroženosti i upravljanje rizicima

39.  naglašava nužnost toga da se sustav za pružanje humanitarnog odgovora prilagodi lokalnim, nacionalnim i regionalnim uvjetima i da sustav posluži za osnaživanje i uključivanje pogođenog lokalnog stanovništva, pa i žena svih dobnih skupina, djece, osoba s invaliditetom, manjina i autohtonih zajednica, uvažavajući pritom njihovu ulogu pokretača promjena tako što bi se, kad god je to moguće, od stanovništva tražile povratne informacije i s njime se savjetovalo pri izradi i provedbi programa humanitarnog djelovanja;

40.  naglašava da bi se međunarodni odgovor trebao nadovezati na postojeće lokalne ili nacionalne inicijative i partnerstva umjesto da se njime stvaraju paralelni napori; ustraje na važnosti jačanja lokalnih i regionalnih kapaciteta za pružanje humanitarne pomoći i, ako je to moguće, uvođenja participatornih postupaka u kojima lokalne vlasti, civilno društvo, privatni sektor i pogođeno stanovništvo sudjeluju u postupku planiranja;

41.  ističe potrebu za novim globalnim modelom komplementarnosti na kojemu bi se trebala zasnivati suradnja među humanitarnim i razvojnim akterima, čime bi im se omogućila postupna izgradnja otpornijih i samodostatnih društava, a ishodište tog modela bila bi zajednička analiza i izrada programa; ističe da bi takav model trebao sadržavati, kao prvo, ulaznu strategiju za razvojne aktere kojom će im se omogućiti da se povezuju na terenu, kao drugo, krizne čimbenike u razvojnim programima i treće, izlaznu strategiju za humanitarno djelovanje, čime će se omogućiti fleksibilniji pristup, te bi trebao sadržavati i pouzdane i fleksibilne višegodišnje mehanizme za financiranje pružanja odgovora tijekom dugotrajnih kriza; ističe važnost suradnje s lokalnim nevladinim udrugama i predstavnicima civilnog društva radi uvođenja redovnih struktura u područjima u kojima postoji opasnost od sukoba;

42.  poziva Europsku komisiju da predstavi inicijativu za sustavnije povezivanje humanitarne pomoći, razvojne suradnje i otpornosti kako bi se omogućilo da EU bude fleksibilniji i učinkovitiji u pružanju odgovora na sve veće potrebe stanovništva te kako bi se pitanje bolje povezanosti razmotrilo i na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu; poziva EU da pregled trenutačnog višegodišnjeg financijskog okvira na sredini razdoblja iskoristi za dodatno jačanje humanitarne i razvojne povezanosti;

43.  ističe važnost smanjenja rizika od katastrofa za jačanje otpornosti u četirima prioritetnim područjima: 1) u području razumijevanja rizika od katastrofe, 2) jačanja upravljanja rizicima radi upravljanja rizikom od katastrofe, 3) ulaganja u smanjenje rizika od katastrofa za jačanje otpornosti, planove u slučaju nužde i sustave ranog upozorenja te 4) poboljšanja pripravnosti na katastrofe i učinkovitog odgovora te bolju ponovnu izgradnju tijekom obnove, sanacije i rekonstrukcije;

44.  poziva države članice i druge donatore da osnaže i razrade nacionalne pravne okvire za humanitarno djelovanje te na smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje njime, vodeći se pritom međunarodnim propisima, pravilima i načelima koja se primjenjuju u slučaju katastrofe; ističe da bi pripravnost na katastrofe, smanjenje rizika i otpornost trebalo sustavno uvrštavati u planove djelovanja koje će podnositi lokalne, regionalne i nacionalne vlasti, industrija i civilno društvo te da bi istodobno trebali biti dostatno financirani radi postizanja veće inovativnosti pri predviđanju katastrofa i upravljanju rizicima od njih;

45.  poziva da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu snažan naglasak stavi na pitanje klimatskih promjena i humanitarnog djelovanja; smatra da bi pri izradi svih relevantnih politika na regionalnoj i svjetskoj razini trebalo obuhvatiti planiranje i stvaranje otpornosti na posljedice klimatskih promjena, uključujući raseljavanje stanovništva i migracije izazvane klimatskim promjenama, ; u tom pogledu poziva EU i njegove države članice da nastave donositi odvažne političke odluke u pogledu borbe protiv klimatskih promjena;

Inovacijama do preobrazbe

46.  ističe da bi se inovacije trebale zasnivati na brojnim izvorima, a posebno na iskustvu koje su stekle izravno pogođene osobe, civilno društvo i lokalne zajednice; ističe da su minimalni humanitarni standardi važni za poticanje pružanja osnovnih javnih usluga u sklopu humanitarnog odgovora, u što se ubraja obrazovanje, prehrana, zdravstvo, sklonište te opskrba pitkom vodom i sanitarne usluge; smatra da javno-privatna partnerstva i međusektorska partnerstva, kada javni i privatni sektor dijele iste vrijednosti i prioritete prema kojima se poslovni ciljevi usklađuju s razvojnim ciljevima EU-a i poštuju međunarodni standardi za uspješan razvoj, mogu biti sredstva kojima bi se dopunio odgovor vlasti na sve veće humanitarne potrebe; napominje da je pomoć u gotovini, kada je propisno usklađena s načelima učinkovitosti pomoći, dobar primjer inovacija u humanitarnoj pomoći;

47.  pozdravlja zaključke Vijeća o zajedničkim načelima za višenamjensku pomoć u gotovini u svrhu pružanja odgovora na humanitarne potrebe; priznaje da je trenutačno samo mali postotak humanitarne pomoći u gotovini, no upotreba pomoći u gotovini ima znatan potencijal kao inovativan, dostojanstven, siguran, rodno osjetljiv, fleksibilan i isplativ način za pokrivanje osnovnih potreba najugroženijih skupina u kriznim situacijama; poziva EU i njegove države članice da uoči Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu promiču zajednička načela i upotrebu bezuvjetne pomoći u gotovini koja se temelji na kontekstu i analizi odgovora, podupirući istodobno mehanizam za njezino praćenje;

48.  poziva EU da potakne i podrži globalni savez za humanitarne inovacije za razvoj globalnih zajedničkih etičkih pristupa u skladu s humanitarnim načelima i načelima UN-a za inovacije i tehnologiju u razvoju kako bi se zajamčilo da sva ulaganja u humanitarne inovacije imaju za cilj poboljšanje situacije pogođenog stanovništva; poziva da se uspostave fondovi za humanitarne inovacije na regionalnoj i nacionalnoj razini;

49.  uviđa da inovacije mogu odigrati veliku ulogu u pružanju odgovora na nove izazove, pa i u poboljšanju postojećih programa, i to integriranjem novih dostignuća iz drugih sektora kako bi se osmislili, unaprijedili i razvili modeli kojima se ostvaruje napredak u prevladavanju humanitarnih izazova;

50.  naglašava ulogu novih tehnologija i inovativnih digitalnih alata u organizaciji i isporuci humanitarne pomoći, posebno u pogledu isporuke i praćenja pomoći, nadzora u slučaju katastrofe, dijeljenja informacija, koordinacije između donatora i olakšavanja komunikacije između agencija za pružanje pomoći i lokalnih vlasti, posebno u udaljenim područjima i područjima pogođenima katastrofom; naglašava da Afrika, a posebno supsaharska Afrika, trenutačno proživljava digitalnu revoluciju u području mobilne telefonije uz porast pretplata na mobitele (i korisnika mobilnog interneta), zbog čega takvi alati i usluge postaju nezaobilazni pri uspostavi sustava za rano upozoravanje i pri brzom pružanju informacija o zdravstvenim pitanjima, opasnim područjima i kontaktima agencija za pružanje pomoći;

51.  poziva Komisiju i države članice da podupru, poštujući pritom humanitarna načela i etičke standarde, uključivanje gospodarskih subjekata, posebno malih i srednjih poduzeća, sastavljanjem poslovnog priručnika za djelovanje i promicanjem platformi za lokalna i regionalna partnerstva za strukturirano, koordinirano i održivo sudjelovanje poduzeća u hitnim situacijama; potiče države članice EU-a da u većoj mjeri integriraju poduzeća u svoje nacionalne planove reagiranja u hitnim situacijama te u mehanizme odgovornosti;

52.  poziva EU da istraži i potiče partnerstva s inovativnim poduzećima te, između ostalog, osiguravajućim i tehnološkim kompanijama, kako bi se izradila sredstva za pripravnost i raspoređivanje u kriznim situacijama; naglašava potrebu za pružanjem potpore Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) i za podupiranjem njegova rada na globalnom organiziranju dostupnih resursa i kapaciteta u privatnim sektoru kako bi se pojačala tehnička suradnja za djelovanje u slučaju katastrofe;

53.  poziva EU i njegove humanitarne partnere da u kontekstu Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu zagovaraju veći angažman mladih u organizaciji humanitarne pripravnosti i obnove te da promiču programe volontiranja;

54.  ističe da program Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a može imati važnu ulogu u praktičnoj primjeni odluka donesenih na predstojećem Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu i u kontekstu revidiranog konsenzusa EU-a o humanitarnoj pomoći; ističe da iskustvo volontera, zajedno s iskustvom ostalih humanitarnih aktivista, može imati ključnu ulogu u utvrđivanju najboljih praksi i provedbenih instrumenata;

55.  poziva EU i njegove države članice da na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu promiču važnu ulogu zagovaranja humanitarne pomoći jer to može biti učinkovit način da se ojačaju zaštita i inovacije;

56.  naglašava da se obveze preuzete u Istanbulu moraju provesti na razini EU-a i njegovih država članica; stoga poziva EU i njegove države članice da zajedno s ostalim humanitarnim akterima izrade program za operacionalizaciju rezultata Sastanka na vrhu u Istanbulu; naglašava da je u okviru proračuna EU-a potrebno zajamčiti predvidljivo i pravovremeno financiranje humanitarne pomoći jamčenjem da se odobrena sredstva EU-a za humanitarnu pomoć sustavno u cijelosti financiraju jednakim iznosima odobrenih sredstava za plaćanja;

57.  poziva na donošenje dosljednog i dobro promišljenog novog akcijskog plana za europski konsenzus o humanitarnoj pomoći kojim se jamči nepristran i djelotvoran europski odgovor u humanitarnim krizama, koji je prilagođen lokalnom kontekstu te je rodno i dobno određen, a djeluje nediskriminirajuće i razmjerno potrebama;

58.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te  potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

EXPLANATORY STATEMENT

Introduction

The world is being faced with humanitarian crises, unprecedented both in their number, scale and persistence. Together with continuous, protracted, man-made conflicts and recurring natural disasters, ‘Level 3’ (L3s) emergencies in Syria, Iraq, Yemen, South Sudan and the Central African Republic, and the Ebola outbreak in West Africa, have fuelled a sharp increase in the number of people in need of humanitarian aid.

Following an upward trend of forced displacement, today there are more refugees and internally displaced than in the aftermath of World War II. One consequence has been the dramatic growth in people seeking refuge by undertaking life-threatening sea journeys.

The chronic needs arising from these conflicts and disasters are stretching the humanitarian response system to its limits. In a context where the gap between humanitarian needs and the operational and financial means available to meet them risks widening further, the UN Secretary-General, Ban Ki-Moon, has called for a first-ever World Humanitarian Summit (WHS).

The WHS, to be held in Istanbul in May 2016, will seek to reshape and adapt the humanitarian system to a rapidly-evolving landscape of emergencies, to make humanitarian action more efficient, effective and ‘fit for the future’. There is a clear call to bring the humanitarian and development communities closer together and to shift focus from response to prevention and anticipation.

Humanitarian architecture challenged

The last global discussions on the framework for humanitarian action took place almost twenty-five years ago. Since then the humanitarian environment has changed significantly, notably with a steady increase in the number, magnitude and perseverance of humanitarian emergencies, resulting both from man-made conflicts and natural disasters, and aggravated by global trends such as climate change.

While funding has increased, needs have grown much faster, causing the gap to widen. Moreover, the lion’s share of aid is used to address the consequences of a small number of protracted conflicts, notably the ‘L3s’, whereas dealing with the underlying causes of crises and conflict can only be successful through long-term political engagement and prevention. Along with the necessity to address the growing shortfall, there are growing demands for accountability.

Furthermore, humanitarian response today is faced with a steady erosion of respect for international humanitarian and human rights law. Civilians, including aid workers ‒ who often go where few others go ‒ are increasingly targeted in conflicts, leading to increased casualties and displacement.

Safety risks may increase through the perception that humanitarian aid is used for political or economic reasons. Increased insecurity reduces the already often limited humanitarian space, thereby impeding both humanitarian personnel’s and recipients’ access, which is crucial to address the needs on the ground. There is also a broader involvement of actors, including the military, in the provision of humanitarian assistance.

While further UN-led efforts, notably through the Inter-Agency Standing Committee (IASC) and the Transformative Agenda, have aimed at addressing some gaps within the multilateral response system, the central issues of coordination, humanitarian financing and partnership need to be dealt with. A reflection on the adaptation of the humanitarian architecture to new realities is more than timely.

How can the EU contribute?

As the leading donor and key global player in humanitarian action, the EU has both a responsibility and the necessary leverage to take a leadership role in the quest for more efficient and effective ways to meet the needs of those affected by conflicts and disasters. The EU has pioneered good practices and innovative approaches to humanitarian aid and it should actively share its knowledge. As a unique regional organisation, the EU has added value it can showcase, although it will also need to look at its own structures.

The EU has been thinking about how to deal with the systemic challenges of current aid architecture. Clear awareness of the need to move from a culture of reaction to that of anticipation has emerged; more has to be done to prevent crises, also from reoccurring, and more focus on issues such as adaptation and resilience building is needed, notably by bridging the divide between humanitarian action and longer-term development.

Although its implementation framework needs renewing, the EU should rely on the European Consensus on Humanitarian Aid ‒ as Europe’s shared and principled approach ‒ to guide its input to the WHS process and also use it as a regional model to be promoted. The EU could envisage sponsoring a ‘Global Consensus on Humanitarian Action’, recognising the diversity of today’s humanitarian response system and taking advantage of all complementary roles.

Serving the needs of people in conflict

In preparation for the Summit, broad stakeholder consultations have reflected upon key challenges and innovative solutions in four interlinked thematic areas: humanitarian effectiveness, reducing vulnerability and managing risk, transformation through innovation and serving the needs of people in conflict – the latter having emerged as an overriding priority.

Along with a strong, renewed commitment to the basics, and notably the reaffirmation and furthering of the shared value of humanitarian principles and the international legal framework for humanitarian action, including the fight against impunity, protection should be placed at the heart of humanitarian action.

Actual and perceived impartiality, neutrality and independence are essential to the humanitarian actors’ acceptance and the ability to operate in often complex political and security contexts. For the EU a principled approach should result in resisting the instrumentalisation of aid ‒ in line with its ‘in-but-out’ formula.

Humanitarian effectiveness

In order to be both effective and efficient, humanitarian assistance must reach the affected populations and in particular the most vulnerable groups. In the lead-up to the WHS, the EU should promote the adoption of actions ensuring that affected communities, in particular women, children and the most vulnerable, including those hard-to-reach, have access to appropriate assistance, and that they are involved in the relevant decision-making processes.

Along with promoting a gender-sensitive approach to the humanitarian response, the EU should highlight the specific protection needs of children, and notably the centrality of education in emergencies. Accountability of humanitarian actors, first to affected populations but also towards citizens in donor countries, should be underlined as a key aspect of aid delivery.

The requirement for both needs- and context-based approaches has clearly emerged from the WHS consultations. Through its multidimensional aid, combining emergency relief with longer-term policies to build resilience and address the root causes, the EU clearly has a comparative advantage in responding to different types of crises ‒ expertise it should share with partners at regional level and beyond to facilitate humanitarian access and the delivery of assistance.

The need to adopt common standards has been a central element within the aid effectiveness discussion. With its Consensus, the EU has become a promoter of good practices, and has encompassed initiatives aiming at quality improvements to needs assessment and aid delivery, such as the Good Humanitarian Donorship. The EU should rely on its knowledge to further work with partners towards a common, effectiveness framework for humanitarian response.

Financing

Timeliness, predictability and flexibility remain central prerequisites of effective humanitarian financing. Due to the nature of emergencies, funding demands have in recent years grossly exceeded EU budgetary allocations, complicating urgent interventions and leading to a backlog of payments, with negative effects on implementing partners.

Parliament has underlined the importance of maintaining equal payment and commitment appropriations in the humanitarian aid chapter and the Emergency Aid Reserve. While budgetary constraints will limit possibilities to increase overall aid, the current discrepancy between the extraordinary humanitarian needs and means available merits a reflection on the balance between relief and longer-term assistance.

Along with new and innovative financing modalities, including assessed contributions, global action to address the funding gap should continue to include the building of partnerships with emerging ‘non-traditional’ donors, and should further expand opportunities with the private sector and review the relationship between humanitarian and development funding.

Reducing vulnerability and managing risk

It is vital to ensure that lessons are learned from previous crises so that the humanitarian system engages differently, especially with local partners, in the better management of risk and reduction of vulnerability. Building resilience has become the EU’s overarching objective in countries prone to crisis. It offers a framework for increasing convergence between humanitarian aid and development policy, including greater flexibility in funding transition and exit strategies.

Greater investment in the mainstreaming and localising of disaster risk reduction and management and building preparedness should be strongly advocated by the EU. Furthermore, the EU should promote its approaches on resilience and linking relief, rehabilitation and development (LRRD) as a way to increase convergence and aid effectiveness in a context of a new generation of complex crises ‒ also so as to maximize coherence between the various post-2015 processes on disaster risk, development and climate change.

Transformation through innovation

The WHS process should be seen as part of a continuous effort to address weaknesses in the global humanitarian system. However, establishing a culture of innovation in humanitarian aid can be a challenge since, to an extent, innovation is possible only with a certain tolerance for high-risk and high-impact projects. One way to address the often legitimate risk aversion of donors, and other actors including NGOs, could be the development of ethical standards.

Conclusions

The record high needs and limited resources have made the global humanitarian response system reach its limit. At the same time, the very basics of decency, dignity, humanity and solidarity, are at stake.

The EU can both be expected and has the potential to assume leadership to play a pivotal role in the WHS process, towards a strong outcome that is guided by the humanitarian principles and the needs of the beneficiaries. In order to successfully influence the negotiations of the outcome document and the follow-up to the Summit, the EU should go to Istanbul with focused common positions and speak with one voice. It should use the European Consensus to guide its input and promote it as a model for a Global Consensus.

The broad stakeholder consultations have already made the WHS process a unique opportunity to bring together the various actors in the humanitarian field. In order to turn talk into tangible action, the run-up to the WHS will need to focus on building consensus and ownership over the outcome. Due to the multi-stakeholder approach, it needs to be ensured that governments as key players make commitments. The EU should consider the WHS as an opportunity to build partnerships and find common ground on humanitarian principles and international standards, and to enhance cooperation and coordination of assistance.

The EU should also continue to emphasise the essential role of NGOs in humanitarian action and to ensure that their views are taken into consideration throughout the process and reflected in the outcome.

The WHS will be the culmination of a three-year global consultation process. Expected to endorse a strategic outcome document for the humanitarian work agenda beyond 2016, the Summit should also provide operational guidance on how the commitments by all key stakeholders should be translated into practice.

The WHS process coincides with a number of intergovernmental negotiations and other discussions that will shape the development and humanitarian landscapes for years to come. With a view to a truly transformative agenda beyond 2015, the complementary processes of Sendai, Addis Ababa, New York, Paris and Istanbul should feed into each other, in particular on the operational side. At best, the WHS will build and capitalise on previous contributions to reduce and manage future humanitarian risks.

There is a time to plant and a time to harvest. With less than a year to go, it is time to act.

20.10.2015

MIŠLJENJE Odbora za vanjske poslove

upućeno Odboru za razvoj

o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći

(2015/2051(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Elena Valenciano

PRIJEDLOZI

Odbor za vanjske poslove poziva Odbor za razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da je posljedica humanitarnih kriza gotovo uvijek ljudska patnja zahvaćenog civilnog stanovništva, posebno žena i djece, uključujući kršenje međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava;

B.  budući da je zaštita ljudskih prava tijekom humanitarnih kriza prepoznata u okviru međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava kao ključan dio humanitarnog odgovora na krizu te se smatra jednim od gorućih pitanja o kojima treba raspravljati na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu u svibnju 2016.;

C.  budući da je pri suočavanju s humanitarnom krizom potrebno naći ravnotežu između „povećanja učinkovitosti” i „očuvanja vrijednosti”;

1.  potiče svjetsku zajednicu koja će se okupiti na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu da u humanitarnom djelovanju zauzme pristup koji se temelji na pravima kako bi se pronašli bolji i uključiviji načini za pružanje zaštite civilima, osobito kada je riječ o ugroženim skupinama kao što su žene i djeca te etničke i vjerske manjine, utvrđivanje prijetnji i slabih točaka i praćenje kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, čime će se povećati borba protiv nekažnjavanja; izražava svoje uvjerenje da zagovaranje univerzalnosti ljudskih prava i povećanje zajedničkog razumijevanja od strane svih aktera uključenih u humanitarno djelovanje također jača temeljna humanitarna načela humanosti, nepristranosti, neutralnosti i operativne neovisnosti; naglašava da je potrebno da zaštita bude u središtu humanitarnog djelovanja te žali zbog zlouporabe ili nepoštovanja glavnih humanitarnih načela u političke, vojne ili nehumanitarne svrhe; upozorava da takva zlouporaba dovodi u pitanje i u opasnost stvarne humanitarne operacije i osoblje koje na njima radi; inzistira na tome da se protuterorističkim mjerama ne bi smjelo ometati humanitarno djelovanje;

2.  ističe da humanitarno djelovanje, posebno kada je riječ o dugotrajnim sukobima i krizama u kojima su civili raseljeni unutar zemlje i izvan nje tijekom dužeg vremenskog razdoblja, može imati ključnu i aktivniju ulogu u osnaživanju pogođenog stanovništva na način da mu se pruži snažniji glas i da mu se priznaju prava i sposobnosti; u tom smislu inzistira na važnosti jačanja lokalnih i regionalnih kapaciteta za pružanje humanitarne pomoći i ostvarivanja uključivih procesa u kojima su lokalne vlasti, civilno društvo, privatni sektor i pogođeno stanovništvo uključeni u proces planiranja; inzistira, međutim, na tome da je važno riješiti glavne uzroke tih dugotrajnih sukoba i postići održivo političko rješenje za ta stanja;

3.  poziva na univerzalnu ratifikaciju svih međunarodnih instrumenata koji se odnose na zaštitu civila, uključujući Ženevsku konvenciju o izbjeglicama iz 1951., i njihovo uklapanje u nacionalne zakone; poziva sve strane koje sudjeluju u raznim sukobima da poštuju pružanje humanitarne pomoći i da se pridržavaju međunarodnoga humanitarnog prava; ističe da je potrebno da EU i njegove države članice prate primjenu međunarodnog humanitarnog prava te počinitelje zločina, uključujući nedržavne aktere, privedu pravdi;

4.  potiče međunarodnu zajednicu da uloži veće napore kako bi se zajamčio neometan pristup humanitarnoj pomoći svim ugroženim ljudima; ponovno ustvrđuje da je prijeko potrebno promicati sigurnost, zaštitu i slobodu kretanja humanitarnih radnika na terenu jer oni sve češće bivaju metama napada i prijetnji, posebno u okruženjima sukoba; ističe potrebu za suradnjom u području razvoja humanitarnog djelovanja uz pomoć novih metoda koje obuhvaćaju zajedničku procjenu rizika zbog višestrukih opasnosti, izradu višegodišnjeg programa, višegodišnje financiranje te izlazne strategije za humanitarne aktere;

5.  ističe ključnu ulogu žena u održavanju i otpornosti zajednica tijekom humanitarnih kriza, uključujući razdoblje tijekom sukoba i nakon sukoba; naglašava da je potrebno posvetiti pozornost konkretnim potrebama i jamčiti prava ženama i djeci koji čine većinu zahvaćenog stanovništva i koji su teže pogođeni humanitarnim krizama; napominje da je rodno uvjetovano nasilje jedna od najraširenijih ali i najmanje prepoznatih vrsta kršenja ljudskih prava i da je ono glavna prepreka za ostvarivanje rodne ravnopravnosti; podsjeća da trudnim ženama i djevojčicama čija je trudnoća posljedica silovanja tijekom sukoba mora biti pružena odgovarajuća podrška i omogućen pristup cjelokupnom rasponu zdravstvenih usluga u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, kako je određeno međunarodnim humanitarnim pravom; poziva na to da se u okviru Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu rodna perspektiva u potpunosti odrazi na buduće osmišljavanje humanitarnog sustava koji će nastati na temelju tog postupka savjetovanja;

6.  poziva na to da se uz pomoć potrebnih financijskih i ljudskih resursa velika pozornost posveti učinkovitom jamčenju prava na obrazovanje tijekom dugotrajnih humanitarnih kriza jer je bez obrazovanja ugrožena budućnost djece i daljnji razvoj svakoga društva; ističe važnost neprekidnog obrazovanja o obrani i promicanju zajedničkih i univerzalnih vrijednosti kao što su ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost, demokracija i ljudska prava;

7.  ističe da je kao temeljna prava svakog ljudskog bića potrebno osigurati hranu, vodu, sklonište, higijenske uvjete i medicinsko liječenje; krajnje je zabrinut zbog rizika od epidemije povezanih s lošim higijenskim uvjetima i ograničenom dostupnosti čiste vode za piće te zbog nedostupnosti neophodnih lijekova tijekom humanitarnih kriza; poziva EU da preuzme vodeću ulogu radi jamčenja odgovarajuće opskrbe osnovnim lijekovima i čistom vodom za piće u kontekstu humanitarnih kriza;

8.  skreće pozornost na činjenicu da se određeni dijelovi stanovništva nalaze u posebno ranjivoj situaciji zbog sukoba, prirodnih katastrofa i propadanja okoliša; ističe da je izbjeglicama, interno raseljenim osobama, žrtvama trgovine ljudima i drugim migrantima koji su pogođeni krizama zbog kojih su im ugroženi životi potrebno zajamčiti odgovarajuću zaštitu njihovih ljudskih prava; izražava duboku zabrinutost zbog trenutačnog nezapamćeno visokog broja izbjeglica, osoba raseljenih izvan zemlje porijekla i migranata u svijetu i poziva svjetsku zajednicu da Svjetski humanitarni sastanak na vrhu iskoristi za mobilizaciju nužnih financijskih i operativnih resursa koji su potrebni za suočavanje s tim izazovom tako što će se ciljano usredotočiti na njegove glavne uzroke; ističe važnost međuvjerskih i međukulturnih dijaloga pri odgovaranju na snažne izbjegličke tokove; poziva EU i njegove države članice da u svojim politikama i stavovima na sastanku na vrhu svjetsku izbjegličku krizu odrede kao prioritet u cilju rješavanja posljedica i temeljnih uzroka tog izbjegličkog vala; s tim u vidu apelira na to da se na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu pozove na učinkovitiju borbu protiv trgovine ljudima, na učinkovitije sprječavanje novačenja i financiranja za terorističke skupine sprječavanjem i suzbijanjem novačenja, organizacije, transporta i opskrbe terorističkih boraca te financiranja njihovih putovanja i aktivnosti; naglašava nužnost i važnost brzog djelovanja uz dugoročan, konkretan i sveobuhvatan akcijski plan koji će se provesti u suradnji s trećim zemljama i lokalnim, nacionalnim i regionalnim akterima u cilju učinkovitog i djelotvornog suprotstavljanja organiziranim kriminalnim mrežama krijumčara migranata; napominje da se u članku 14. stavku 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima jamči pravo na traženje i dobivanje utočišta te naglašava obvezu država da prema izbjeglicama ne primjenjuju načelo vraćanja i udaljenja (refoulement); naglašava da je potrebno da se EU, njegove države članice i svi međunarodni akteri pridržavaju međunarodnoga prava te da ozbiljno preuzmu odgovornost i dužnost da pomognu osobama koje se nalaze u opasnosti;

9.  snažno potiče EU da kao najveći svjetski donator humanitarne pomoći pokaže vodstvo na svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu pozivanjem na fleksibilnije načine isporučivanja humanitarne pomoći te na aniticipativne i dosljedne mjere i instrumente za djelotvorno sprečavanje kriza; potiče EU i ostale donatore da ispune svoje obveze o financijskim donacijama i da osmisle načine za skraćivanje vremena koje je potrebno da se financijska sredstva pretoče u djelovanje na licu mjesta; usto ističe važnost izvješćivanja o ljudskim pravima kao mehanizma ranog upozoravanja na krize i potiče da se to uzme na obzir na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu pri prelasku s kulture reagiranja na kulturu prevencije;

10.  potiče sve institucije EU-a, a posebno Glavnu upravu za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu Europske komisije, i države članice da prouče iskustvo uklapanja ljudskih prava u temeljna nastojanja za pružanje humanitarne pomoći u okviru sustava UN-a, te poziva EU da preuzme snažniju ulogu u postizanju napretka i ubrzavanju tog procesa; ističe važnost jamčenja usklađenosti politike i koordiniranosti između humanitarne pomoći EU-a i razvojne pomoći EU-a u novoj situaciji u kojoj je EU u razvojnoj suradnji zauzeo pristup temeljen na pravima; u tom smislu duboko žali zbog toga što paket instrumenata Komisije za pristup razvojnoj suradnji temeljen na pravima isključuje humanitarno djelovanje EU-a; stoga poziva Komisiju da se, u sklopu svog sudjelovanja na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu, obveže na pripremu i donošenje pristupa EU-a humanitarnom djelovanju koji se temelji na pravima.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	19.10.2015
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	44 3 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Amjad Bashir, Bas Belder, Elmar Brok, Klaus Buchner, Javier Couso Permuy, Mark Demesmaeker, Georgios Epitideios, Eugen Freund, Michael Gahler, Richard Howitt, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Afzal Khan, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ryszard Antoni Legutko, Arne Lietz, Andrejs Mamikins, David McAllister, Francisco José Millán Mon, Alojz Peterle, Andrej Plenković, Jozo Radoš, Charles Tannock, László Tőkés, Johannes Cornelis van Baalen, Geoffrey Van Orden
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Ignazio Corrao, Marielle de Sarnez, Neena Gill, Ana Gomes, Javi López, Urmas Paet, Traian Ungureanu
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Beatriz Becerra Basterrechea, Jonás Fernández, Arne Gericke, Enrique Guerrero Salom, Kinga Gál, Costas Mavrides, Momchil Nekov, Ricardo Serrão Santos, Jutta Steinruck, Renate Weber, Josef Weidenholzer, Bogdan Brunon Wenta, Tomáš Zdechovský, Ivan Štefanec

19.10.2015

MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova

upućeno Odboru za razvoj

o pripremama za svjetski sastanak na vrhu za humanitarnu pomoć: izazovi i prilike za humanitarnu pomoć

(2015/2051(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Anna Hedh

PRIJEDLOZI

Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da nekoliko izvješća iz područja u kojima vlada izvanredno stanje i kriznih područja svjedoči o nasilju nad civilnim stanovništvom, između ostalog i o nasilju nad djecom; budući da su žene i djeca posebno ugroženi kao moguće žrtve seksualnog nasilja, koje se upotrebljava kao oružje za širenje straha među stanovništvom, ponižavanje i uništavanje zajednica, rastavljanje obitelji ili mijenjanje etničkog sastava budućih generacija; budući da učinci takvog nasilja, kao što su infekcije i marginaliziran položaj u društvu, traju i nakon okončanja sukoba; budući da se nasilje može nastaviti ili čak pogoršati u slučajevima kada se ni nakon okončanja sukoba ne uspostave stabilnost i sigurnost; budući da je nasilje prijetnja za sigurnost država i prepreka uspostavljanju mira nakon sukoba;

B.  budući da se eksponencijalno povećava broj prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja, rodno uvjetovanog nasilja, seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja tijekom i nakon kriznih situacija;

C.  budući da je moguće da u područjima sukoba zaraćene strane škole pretvore u kampove za obuku, skladišta za oružje ili baze za vojne operacije; budući da se korištenjem škola i drugih oblika obrazovnih ustanova u vojne svrhe i kratkoročno i dugoročno ometa i ograničava učenike i učitelje da upotrebljavaju te ustanove u njihovu istinsku svrhu, čime se otežava pristup obrazovanju, što je jedan od najvažnijih instrumenata za sprečavanje različitih oblika diskriminacije i ugnjetavanja, a ujedno je i ljudsko pravo, kao što je utvrđeno člankom 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima; budući da se sukladno članku 38. Konvencije o pravima djeteta države potpisnice obvezuju da će jamčiti poštovanje pravila međunarodnoga humanitarnog prava koja se primjenjuju na njih u oružanim sukobima, a koja se odnose na djecu; međutim, budući da zaštita i obrazovanje djece u izvanrednim situacijama i krizama spadaju u humanitarna djelovanja za koja je namijenjeno najmanje sredstava;

D.  budući da se u međunarodnom pravu žrtvama seksualnog nasilja koje se koristi u sukobima priznaje pravo na primjerenu zdravstvenu zaštitu, kao što je sprečavanje dugoročne fizičke i psihološke štete;

E.  budući da sukobi često dovode do povećanja broja kućanstava sa samo jednim odraslim članom ili kućanstava koja vode djeca te se tako stvara dodatno radno opterećenje za žene;

F.  budući da je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije nesiguran pobačaj jedan od triju glavnih uzroka smrtnosti majki;

1.  napominje da krize nisu rodno neutralne i da bi se rodna pitanja trebala uzimati u obzir u svim fazama izrade humanitarnih programa uz sudjelovanje skupina i organizacija za prava žena, između ostalog i na lokalnoj i na regionalnoj razini; naglašava da je potrebno uvažiti i dječju perspektivu kada je riječ o sukobima i održavanju mira time što će se u obzir uzeti i dječje potrebe i stajališta te naglašava da se humanitarne reakcije moraju usredotočiti na mjere za spašavanje života i obrazovne mjere za sve djevojčice i dječake već u najranijim fazama odgovora na katastrofe; također ističe činjenicu da su svaki sukob ili kriza jedinstveni te da se s njima treba suočiti na temelju prethodnog poznavanja općeg konteksta;

2.  potiče ulaganje u izgradnju zdravstvenih ustanova za pružanje pomoći ženama žrtvama seksualnog nasilja u područjima sukoba u kojima se s civilima postupa okrutno; smatra da bi te bolnice trebale slijediti primjer bolnica kongoanskog liječnika Denisa Mukwegea, dobitnika Nagrade Saharov Europskog parlamenta za 2014., koje su osnovane u Demokratskoj Republici Kongu i u kojima se ženama žrtvama nasilja pruža patološka i psihosocijalna podrška u cilju ublažavanja posljedica seksualnog nasilja;

3.  pozdravlja uvođenje označivača ravnopravnosti spolova za izradu humanitarnih programa; poziva donatore da primjenjuju označivač ravnopravnosti spolova i da nadziru uključivanje rodnog pitanja u cijelom humanitarnom ciklusu te smatra da je ključno prikupljati podatke koji su razvrstani po spolu i dobi, uključujući podjelu na dobne skupine; potiče sve dionike i subjekte koji sudjeluju u pružanju humanitarne pomoći da u svojem radu usvoje rodno osviješten pristup;

4.  smatra da je pristup obrazovanju ključan element u jačanju uloge djevojčica i žena; ističe da obrazovanje u izvanrednim situacijama pridonosi sprečavanju ranog udavanja djevojčica, seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, prostitucije i trgovanja ljudima; pozdravlja međunarodne napore u okviru smjernica za zaštitu škola i sveučilišta od uporabe u vojne svrhe tijekom oružanog sukoba; također poziva na to da sveobuhvatno obrazovanje, uključujući seksualni odgoj i odgoj o odnosima, bude ključan dio humanitarnih odgovora EU-a na svaku kriznu situaciju;

5.  potiče ulaganje u osnaživanje žena podupiranjem projekata kojima se ostvaruje prihod i tako znatno smanjuje ranjivost, odnosno jača neovisnost žena, potičući održivi razvoj u skladu s milenijskim razvojnim ciljevima UN-a;

6.  potiče i pospješuje suradnju između država članica u pogledu uvođenja djelotvornijih postupaka u cilju sprečavanja prirodnih ili tehnoloških katastrofa ili katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem, pripreme na te katastrofe i zaštite od njih i unutar i izvan EU-a pronalaženjem novih pristupa upravljanju humanitarnom pomoći i dodatnih instrumenata EU-a za odgovaranje na rodno uvjetovano nasilje;

7.  poziva na uključivanje ciljanih službi za adolescentice u sva djelovanja u kriznim situacijama, s obzirom na to da su adolescentice u većoj opasnosti od prisilnog braka i prisile na transakcijski seks ili prostituciju kako bi pomogle svojim obiteljima koje su pogođene siromaštvom i kaosom kao posljedicama katastrofe;

8.  duboko je zabrinut zbog povećanja rodno uvjetovanog nasilja u izvanrednim situacijama; poziva državne i nedržavne strane da poštuju svoje pravne obveze u okviru međunarodnog humanitarnog prava i drugih važećih normi te da poduzmu mjere protiv rodno uvjetovanog nasilja i genitalnog sakaćenja žena te da zajamče pozivanje počinitelja na odgovornost; oštro osuđuje svaki čin rodno uvjetovanog nasilja, posebno kad ga je počinilo osoblje koje djeluje pod međunarodnim mandatom; naglašava međunarodno priznatu pravnu osnovu prava na spolno i reproduktivno zdravlje te prava žrtava seksualnog nasilja i osoba u sukobima;

9.  naglašava da, u slučajevima u kojima trudnoća ugrožava život žene ili djevojčice ili joj uzrokuje nepodnošljivu patnju, međunarodno humanitarno pravo i/ili pravo u području međunarodnih ljudskih prava dozvoljavaju mogućnost sigurnog pobačaja jer bi produživanje takve patnje bilo nehumano postupanje; potiče sve dionike koji sudjeluju u sukobima da poštuju prava žrtava na svu potrebnu zdravstvenu zaštitu, uključujući pravo na pobačaj, kako je predviđeno u Ženevskim konvencijama i njihovim Dopunskim protokolima;

10.  oštro osuđuje činjenicu da se silovanje žena i djevojčica i dalje primjenjuje kao oružje u ratu; naglašava da treba učiniti više kako bi se zajamčilo poštovanje međunarodnog prava ženama i djevojčicama koje su zlostavljane u sukobima te pristup zdravstvenoj i psihološkoj pomoći; poziva EU, države članice, međunarodne organizacije i civilno društvo da pojačano surađuju na podizanju razine osviještenosti i suzbijanju nekažnjavanja zločina;

11.  smatra da bi svi članovi osoblja uključenog u pružanje humanitarne pomoći, uključujući policijske i vojne snage, trebali proći odgovarajuću obuku o rodnoj osjetljivosti te da se mora uvesti strog kodeks ponašanja kako bi ih se spriječilo od zlouporabe svojeg položaja i kako bi se zajamčilo poštovanje jednakosti spolova;

12.  poziva humanitarne aktere da u sve svoje intervencije po sektorima uključe strategije o sprečavanju rodno uvjetovanog nasilja i strategije ublažavanja kojima će se olakšati utvrđivanje novih instrumenata EU-a za financiranje te da u tu svrhu razmotre revidirane smjernice za uključivanje intervencija protiv rodno uvjetovanog nasilja u humanitarne akcije, a koje je pripremila skupina za globalnu zaštitu; također smatra da se humanitarni akteri (uključujući EU) moraju savjetovati s djevojčicama i dječacima (posebice s adolescenticama) u svim fazama pripravnosti i odgovora na katastrofe;

13.  poziva humanitarne agencije da bolje međusobno usklade svoja djelovanja u cilju utvrđivanja i zaštite žrtava i potencijalnih žrtava seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja;

14.  naglašava potrebu za pristupačnim, sveobuhvatnim i koordiniranim službama za spolno i reproduktivno zdravlje za sve žene u kriznim situacijama.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	15.10.2015
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	23 5 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Daniela Aiuto, Maria Arena, Catherine Bearder, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Maria Corazza Bildt, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Mary Honeyball, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Vicky Maeijer, Barbara Matera, Angelika Mlinar, Maria Noichl, Marijana Petir, Jordi Sebastià, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Ángela Vallina, Jadwiga Wiśniewska, Jana Žitňanská
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Izaskun Bilbao Barandica, Stefan Eck, Arne Gericke, Kostadinka Kuneva, Constance Le Grip, Evelyn Regner, Monika Vana
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Jane Collins

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	10.11.2015
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	14 3 7
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Doru-Claudian Frunzulică, Nathan Gill, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Linda McAvan, Norbert Neuser, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Marina Albiol Guzmán, Louis-Joseph Manscour, Paul Rübig, Joachim Zeller

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

14	+
ALDE	Beatriz Becerra Basterrechea, Charles Goerens, Paavo Väyrynen
EFDD	Ignazio Corrao
GUE/NGL	Lola Sánchez Caldentey
S&D	Doru-Claudian Frunzulică, Enrique Guerrero Salom, Louis-Joseph Manscour, Linda McAvan, Norbert Neuser, Elly Schlein, Pedro Silva Pereira
Verts/ALE	Heidi Hautala, Maria Heubuch

3	-
EFDD	Nathan Gill
PPE	Joachim Zeller, Anna Záborská

7	0
GUE/NGL	Marina Albiol Guzmán
PPE	Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Cristian Dan Preda, Paul Rübig, Davor Ivo Stier, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0 : suzdržani

• [1]  http://www.un.org/documents/ga/res/46/a46r182.htm
• [2]  https://interagencystandingcommittee.org/iasc-transformative-agenda
• [3]  https://docs.unocha.org/sites/dms/ROWCA/Coordination/Principles_of_Partnership_GHP_July2007.pdf
• [4]  http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/64/290
• [5]  https://interagencystandingcommittee.org/files/guidelines-integrating-gender-based-violence-interventions-humanitarian-action
• [6]  http://www.preventionweb.net/files/43291_sendaiframeworkfordrren.pdf
• [7]  http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/69/313
• [8]  http://www.globalhumanitarianassistance.org/wp-content/uploads/2015/06/GHA-Report-2015_-Interactive_Online.pdf
• [9]  https://www.humanitarianresponse.info/en/system/files/documents/files/gho-status_report-final-web.pdf
• [10]  http://www.ghdinitiative.org/ghd/gns/principles-good-practice-of-ghd/principles-good-practice-ghd.html
• [11]  SL L 163, 2.7.1996., str. 1.
• [12]  http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=URISERV:ah0009
• [13]  SL L 122, 24.4.2014., str. 1.
• [14]  https://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/1/2015/HR/1-2015-335-HR-F1-1.PDF
• [15]  SL L 347, 20.12.2013., str. 924.
• [16]  http://ec.europa.eu/echo/sites/echo-site/files/Gender_SWD_2013.pdf
• [17]  http://ec.europa.eu/echo/files/media/publications/annual_report/2014/COM_2015_406_hr.pdf
• [18]  http://ec.europa.eu/atwork/synthesis/aar/doc/echo_aar_2014.pdf
• [19]  http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST- 9420-2015-INIT/hr/pdf
• [20]  http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST- 9241-2015-INIT/hr/pdf
• [21]  http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/137319.pdf
• [22]  http://www.preventionweb.net/files/37783_eccommunicationsdgs.pdf
• [23]  http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/146311.pdf
• [24]  http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=JOIN:2015:0040:FIN:HR:PDF
• [25]  https://www.worldhumanitariansummit.org/
• [26]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0196.
• [27]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
• [28]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0270.
• [29]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0231.
• [30]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0187.
• [31]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0072.
• [32]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0040.
• [33]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0010.
• [34]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0317.
• [35]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0176.
• [36]  http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:52015DC0419&from=EN
• [37]  http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32014R0235&from=EN