IZVJEŠĆE o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području
30.11.2015 - (2015/2229(INI))
Odbor za vanjske poslove
Izvjestitelj: Cristian Dan Preda
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a, posebice Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima koji su usvojeni u New Yorku 16. prosinca 1966.,
– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta[1],
– uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir Strateški okvir i Plan djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.[2],
– uzimajući u obzir smjernice Europske unije o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega i koje je 12. svibnja 2014. donijelo Vijeće za vanjske poslove[3],
– uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja[4],
– uzimajući u obzir smjernice za međuparlamentarna izaslanstva Europskog parlamenta o promicanju ljudskih prava i demokracije prilikom njihovih posjeta izvan Europske unije[5],
– uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. koje je Vijeće usvojilo 22. lipnja 2015.[6],
– uzimajući u obzir Akcijski plan za ljudska prava i demokracije za razdoblje od 2015. do 2019. koji je Vijeće usvojilo 20. srpnja 2015.[7],
– uzimajući u obzir Plan djelovanja za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena: preobrazba života djevojčica i žena s pomoću vanjskih odnosa EU-a za razdoblje 2016. – 2020. (GAPII) koji je Vijeće donijelo 26. listopada 2015.[8],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije: plan za promjenu[9],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. prosinca 2014. o promicanju i zaštiti prava djece[10],
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2015/260 od 17. veljače 2015. o produljenju mandata posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava[11],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o rodu u okviru razvoja[12],
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1325 od 31. listopada 2000. o ženama, miru i sigurnosti[13],
– uzimajući u obzir svoje hitne rezolucije u vezi sa slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o politikama EU-a u korist branitelja ljudskih prava[14],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2011. o vanjskoj politici kojom se podržava demokratizacija[15],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a[16],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o slobodi tiska i medija u svijetu[17],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru: učinak na ljudska prava u trećim zemljama[18],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o diskriminaciji na temelju kaste[19],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o prioritetima EU-a za 25. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC)[20],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o prioritetima EU-a za UNHRC u 2015.[21],
– uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o 69. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda (UNGA)[22],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o iskorjenjivanju mučenja u svijetu[23],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu i politici Europske unije u tom području[24],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. lipnja 2015. o reviziji europske politike susjedstva[25],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o ljudskim pravima i tehnologiji: utjecaj protuprovalnih i nadzornih sustava na ljudska prava u trećim zemljama[26],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o migracijama i izbjeglicama u Europi[27],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o obnovi Plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju[28],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni[29],
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o strategiji proširenja i glavnim izazovima 2014. − 2015. od 8. listopada 2014[30],
– uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije Europskom vijeću, Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 8. ožujka 2011. o partnerstvu za demokraciju i zajednički napredak s južnim Sredozemljem[31],
– uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 25. svibnja 2011. o novom odgovoru na promjene u susjedstvu[32],
– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o pristupu temeljenom na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava za razvojnu suradnju EU-a[33] od 30. travnja 2014.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC) od 26. lipnja 2014. kojom se poziva na stvaranje međuvladine radne skupine otvorenog tipa čiji će zadatak biti izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za transnacionalna društva i druga poduzeća u pogledu ljudskih prava[34],
– uzimajući u obzir svoje izvješće od 9. srpnja 2015. o novom pristupu EU-a ljudskim pravima i demokraciji: ocjena rada Europske zaklade za demokraciju (EED) od njezina osnivanja[35],
– uzimajući u obzir godišnje izvješće za 2014. UNFPA-e i UNICEF-a o zajedničkom programu o genitalnom sakaćenju žena[36],
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0344/2015),
A. budući da članak 21. UEU-a obvezuje EU na razvijanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) vođene načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanja ljudskog dostojanstva, jednakosti i solidarnosti kao i Povelje Ujedinjenih naroda, Povelje EU-a o temeljnim pravima i međunarodnog prava;
B. budući da će sukladno članku 6. UEU-a Europska unija pristupiti Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;
C. budući da poštovanje, promicanje, nedjeljivost i zaštita univerzalnosti ljudskih prava moraju biti temelji vanjskog djelovanja EU-a;
D. budući da je povećanje usklađenosti između vanjskih i unutarnjih politika EU-a, ali i između vanjskih politika EU-a, nezaobilazna pretpostavka uspješne i učinkovite politike EU-a u području ljudskih prava; budući da bi veća dosljednost trebala omogućiti EU-u da brže djeluje u ranim fazama kršenja ljudskih prava;
E. budući da predanost EU-a učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa, u čijem je središtu UN, predstavlja sastavni dio vanjske politike Unije i počiva na uvjerenju da je sustav multilateralnih odnosa koji se temelji na općeprihvaćenim pravilima i vrijednostima najprikladniji za rješavanje globalnih kriza, izazova i prijetnji;
F. budući da je poštovanje ljudskih prava diljem svijeta dovedeno u pitanje i ugroženo; budući da niz autoritarnih režima ozbiljno dovodi u pitanje univerzalnost ljudskih prava, osobito na multilateralnim forumima;
G. budući da više od polovice svjetskog stanovništva još uvijek živi pod nedemokratskim i represivnim režimima te da je tijekom proteklih godina razina sloboda u svijetu u stalnom padu; budući da nepoštovanje ljudskih prava ostavlja posljedice na društvo i pojedinca;
H. budući da diljem svijeta postoje brojni pokušaji smanjenja prostora civilnog društva, uključujući u Vijeću UN-a za ljudska prava;
I. budući da, uz održavanje slobodnih izbora, značajke demokratskih režima uključuju transparentno upravljanje, poštovanje vladavine prava, slobodu izražavanja, poštovanje ljudskih prava, postojanje neovisnih pravosudnih sustava te poštovanje međunarodnog prava i međunarodnih sporazuma i smjernica o poštovanju ljudskih prava;
J. budući da je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u trenutku kada je predložen novi zajednički Plan djelovanja u području ljudskih prava i demokracije izjavila da će ljudska prava biti jedan od temeljnih prioriteta u njezinom mandatu te putokaz za sve odnose s institucijama EU-a, ali i trećim zemljama, međunarodnim organizacijama i civilnim društvom; budući da će se 2017. provesti revizija Plana djelovanja u području ljudskih prava i demokracije na sredini razdoblja, a to će se podudarati s revizijom instrumenata financiranja vanjskog djelovanja na sredini razdoblja što bi trebalo pridonijeti većoj usklađenosti u vanjskom djelovanju EU-a;
K. budući da su za provedbu tog novog plana djelovanja odgovorni Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD), Komisija, Vijeće i države članice; budući da misije EU-a i njegova predstavništva u trećim zemljama mogu imati značajnu dodatnu ulogu u uspjehu tog Plana djelovanja;
L. budući da za jačanje promicanja ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama treba zajamčiti odgovarajuća sredstva, a ta se sredstva trebaju iskoristiti na najučinkovitiji način;
M. budući da bi EU trebao učiniti više kako bi izmjerio učinak vlastitih politika na ljudska prava, maksimalno povećao pozitivne te spriječio i ublažio negativne učinke te kako bi povećao pristup pogođenog stanovništva pravnim lijekovima;
N. budući da je suradnja s vođama i vlastima trećih zemalja u svim bilateralnim i multilateralnim forumima jedan od najučinkovitijih načina rješavanja pitanja ljudskih prava u trećim zemljama; budući da su organizacije civilnog društva u trećim zemljama ključni sugovornik u oblikovanju i provedbi politike EU-a o ljudskim pravima;
O. budući da EU suradnju s civilnim društvom i braniteljima ljudskih prava u trećim zemljama drži jednim od svojih prioriteta u borbi protiv kršenja ljudskih prava;
P. budući da bi međunarodna suradnja trebala imati važniju ulogu u jačanju poštovanja temeljnih prava i djelotvornoga parlamentarnog nadzora nad obavještajnim službama koje se služe digitalnom tehnologijom nadzora;
Q. budući da su Europska unija i njezine države članice bliski saveznici Međunarodnog kaznenog suda od njegova začetka pružajući mu financijsku, političku, diplomatsku i logističku podršku, promičući pritom univerzalnost Rimskog statuta i braneći njegov integritet radi jačanja njegove neovisnosti;
R. budući da bi politika podupiranja ljudskih prava i demokracije trebala biti uključena u sve ostale politike EU-a koje imaju vanjskopolitičku dimenziju, poput razvoja, migracija, sigurnosti, borbe protiv terorizma, proširenja i trgovine kako bi se nastavilo promicanje i poštovanje ljudskih prava;
S. budući da članak 207. UFEU-a propisuje da se trgovinska politika EU-a temelji na načelima i ciljevima vanjskoga djelovanja Europske unije;
T. budući da su različiti oblici migracija važan vanjskopolitički izazov za EU koji zahtijeva trenutačna, učinkovita i održiva rješenja kako bi se ljudima u nevolji, poput onih koji bježe od rata i nasilja, zajamčilo poštovanje ljudskih prava u skladu s europskim vrijednostima i međunarodnim načelima ljudskih prava;
U. budući da svjetska ekonomija prolazi kroz razdoblje ozbiljne krize čije posljedice, popraćene određenim mjerama, a osobito drastičnim proračunskim rezovima, imaju negativan utjecaj na ljudska prava, osobito na gospodarska i socijalna prava, uvjete života stanovništva (porast nezaposlenosti, siromaštva, nejednakosti i nesigurnog zaposlenja, opadanje kvalitete usluga i ograničenje pristupa uslugama), a prema tome i na dobrobit ljudi;
V. budući da na temelju univerzalnih i nedjeljivih vrijednosti sloboda misli, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja trebaju biti jedan od prioriteta EU-a te im se mora pružiti bezuvjetna podrška; budući da su ta prava u velikoj mjeri i dalje ugrožena, a broj kršenja nedavno je znatno porastao;
W. budući da je univerzalno ukidanje smrtne kazne i dalje jedan od prioriteta EU-a u njegovoj vanjskoj politici ljudskih prava; budući da će se u lipnju 2016. održati šesti Svjetski kongres protiv smrtne kazne u Oslu u Norveškoj;
X. budući da su žene, djeca i pripadnici manjina suočeni sa sve češćim i konkretnim prijetnjama, oblicima nasilja i seksualnog nasilja, posebice u ratnim područjima;
Y. budući da je Nagrada Saharov za 2014. dodijeljena dr. Denisu Mukwegeu za njegove ustrajne napore, kao liječnika i branitelja ljudskih prava, u ime žrtava seksualnog nasilja i genitalnog sakaćenja; budući da je genitalno sakaćenje kršenje temeljnih prava žena i djece te budući da je doista potrebno naporima u borbi protiv genitalnog sakaćenja i seksualnog nasilja dodijeliti središnju ulogu u vanjskoj politici i politici u području ljudskih prava EU-a;
Z. budući da se predviđa da je 2014. godine 230 milijuna djece koja trenutačno žive u zemljama i područjima zahvaćenima oružanim sukobima izloženo ekstremnom nasilju i traumama gdje ih nasilne skupine prisilno regrutiraju ili namjerno napadaju;
AA. budući da se člankom 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima priznaje pravo svake osobe na „životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji” u okviru kojega majčinstvo i djetinjstvo imaju pravo na posebnu skrb i pomoć i koji uključuje zdravstvenu skrb; budući da se u Rezoluciji Vijeća za ljudska prava UN-a 26/28[37] poziva da se sljedeći sastanak socijalnog foruma UNHRC-a usredotoči na pristup lijekovima u skladu s pravom svih ljudi na najviši mogući standard tjelesnog i duševnog zdravlja; budući da se u Statutu Svjetske zdravstvene organizacije navodi da je uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja jedno od temeljnih prava svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni status;
AB. budući da klimatske promjene štete osnovnim ljudskim pravima, kao što su pristup vodi, prirodnim resursima i hrani;
AC. budući da terorističke organizacije i zaraćene skupine namjernim i sustavnim uništavanjem vrijednih arheoloških lokaliteta koji su dio svjetske baštine žele destabilizirati stanovništvo i lišiti ga njegova kulturnog identiteta i da ga se treba smatrati ne samo ratnim zločinom već i zločinom protiv čovječnosti;
Opća razmatranja
1. izražava duboku zabrinutost što su ljudska prava i demokratske vrijednosti, poput slobode izražavanja, slobode misli, savjesti i vjeroispovijedi te slobode okupljanja i udruživanja, u mnogim dijelovima svijeta sve ugroženiji, uključujući zemlje pod autoritarnim režimima; također izražava duboku zabrinutost zbog sužavanja javnog prostora za civilno društvo te zbog napada na sve veći broj branitelja ljudskih prava diljem svijeta;
2. poziva EU i njegove države članice da pojačaju svoje napore kako bi se njihovi odnosi s drugim dijelovima svijeta temeljili na ljudskim pravima i demokratskim vrijednostima, na što su se obvezali UEU-om; napominje da bi se EU trebao koristiti primjerenim mjerama u slučaju ozbiljnog kršenja ljudskih prava u trećim zemljama, posebno u autoritarnim režimima, i u okviru svojih trgovinskih, energetskih i sigurnosnih odnosa;
3. ponavlja da je povećanje usklađenosti između vanjskih i unutarnjih politika EU-a u pogledu poštovanja ljudskih prava i demokratskih vrijednosti od ključne važnosti; naglašava u tom smislu da, dok se ovo izvješće bavi pitanjem vanjskih politika EU-a za promicanje ljudskih prava, Parlament usvaja i godišnje izvješće o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji koje sastavlja Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove; jednako tako naglašava važnost veće dosljednosti i usklađenosti te izbjegavanja dvostrukih standarda u vanjskim politikama EU-a i svim njegovim instrumentima;
4. poziva EU i njegove države članice da odlučno odgovore na unutarnje izazove u pogledu ljudskih prava kao što je situacija s Romima, postupanje s izbjeglicama i migrantima, diskriminacija osoba skupine LGBTI, rasizam, nasilje nad ženama, uvjeti pritvora i sloboda medija u državama članicama kako bi očuvali vjerodostojnost i dosljednost u okviru svoje vanjske politike ljudskih prava;
5. ustraje u isticanju važnosti jamčenja dosljednosti politike EU-a kada je riječ o okupaciji ili pripojenju teritorija; podsjeća da se u svim takvim situacijama politika EU-a treba voditi međunarodnim humanitarnim pravom;
6. izražava snažno protivljenje pripojenju, okupaciji i naseljavanju teritorija i ustraje u isticanju neotuđivog prava naroda na samoodređenje;
7. smatra da EU i države članice, ako žele ispuniti svoje obveze u pogledu promicanja ljudskih prava i demokracije u svijetu, moraju usuglašeno istupati i pobrinuti se da njihova poruka ima odjeka;
8. naglašava, nadalje, važnost poboljšane suradnje između Komisije, Vijeća, ESVD-a, Parlamenta i delegacija EU-a za jačanje dosljednosti politike EU-a u području ljudskih prava i demokracije i naglašavanje njene središnje uloge među svim politikama EU-a koje imaju vanjskopolitičku dimenziju, osobito u područjima povezanima s razvojem, sigurnosti, zaposlenosti, migracijom, trgovinom i tehnologijom;
9. poziva EU na poboljšanje i sistematizaciju cijelog opsega učinka svojih politika na ljudska prava te da zajamči da te analize služe za posljedično ponovno definiranje njegovih politika; poziva EU da razvije učinkovitije mehanizme za maksimalno povećanje pozitivnih učinaka vlastitih politika na ljudska prava, sprečavanje i ublažavanje negativnih učinaka te jačanje pristupa pogođenog stanovništva pravnim lijekovima;
10. skreće pozornost na svoju dugoročnu predanost promicanju ljudskih prava i jačanju demokratskih vrijednosti što se odražava, među ostalim, u godišnjem dodjeljivanju Nagrade Saharov za slobodu mišljenja, u radu pododbora za ljudska prava te u mjesečnim plenarnim raspravama i rezolucijama o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava;
11. izražava veliku zabrinutost zbog toga što su terorističke organizacije i zaraćene skupine namjerno i sustavno uništavale i pljačkale vrijedne arheološke lokalitete koji su dio svjetske baštine radi destabilizacije stanovništva i potkopavanja njihova kulturnoga identiteta, financirajući svoje nasilno djelovanje sredstvima iz nezakonite trgovine ukradenim umjetničkim djelima; stoga poziva Komisiju da se u suradnji s UN-om i UNESCO-om bori protiv nezakonite trgovine umjetničkim blagom iz ratnih zona i osmisli inicijativu za zaštitu kulturne baštine u ratnim zonama; poziva Komisiju da namjerno uništavanje kolektivne baštine čovječanstva klasificira kao zločin protiv čovječnosti i da u skladu s tim poduzme pravne mjere;
Instrumenti politika EU-a za jačanje ljudskih prava i demokracije diljem svijeta
Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu
12. pozdravlja usvajanje godišnjeg izvješća EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. godinu; smatra da je godišnje izvješće neizostavan alat za nadzor, obavještavanje i raspravu o politici EU-a o ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava u svijetu; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da osiguraju sveobuhvatan odgovor na pitanja koja su se pojavila u godišnjem izvješću te da daju posebne prijedloge za rješavanje tih problema, kao i veću dosljednost različitih izvješća o politici EU-a u području ljudskih prava i demokracije;
13. ponovno upućuje poziv potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku na raspravu sa zastupnicima u Europskom parlamentu na dvjema plenarnim sjednicama godišnje, jednom u vrijeme predstavljanja godišnjeg izvješća EU-a, a drugi put tijekom odgovora na izvješće Parlamenta; naglašava da pisani odgovori Komisije i ESVD-a na rezoluciju Parlamenta o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji imaju važnu ulogu u međuinstitucijskim odnosima, s obzirom na to da omogućuju da se na sva pitanja koja je Parlament postavio sustavno i potanko odgovori;
14. pohvaljuje ESVD i Komisiju za iscrpno izvješćivanje o aktivnostima koje je EU poduzeo u području ljudskih prava i demokracije u 2014. godini; ipak smatra da bi se trenutačan oblik godišnjeg izvješća o ljudskim pravima i demokraciji mogao poboljšati pružanjem jasnije slike o istinskom učinku djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama te o postignutom napretku, kao i korištenjem formata koji je prihvatljiviji za čitanje; nadalje, poziva na izvještavanje o poduzetim koracima kao odgovor na rezolucije Parlamenta o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava;
15. predlaže u tom smislu da ESVD nastavi izvješćivati o provedbi Strateškog okvira i Plana djelovanja EU-a, ali i da zauzme izraženije analitički pristup pripremanju godišnjeg izvješća; smatra da u godišnjem izvješću ne bi trebalo samo isticati uspjehe EU-a i najbolje prakse koje se provode na terenu, nego i naznačiti izazove i ograničenja s kojima se EU suočava u svojim naporima za promicanje ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama kao i pouke koje se mogu primijeniti na konkretne radnje u predstojećim godinama;
16. i dalje je stajališta da bi izvješća za pojedine zemlje predstavljena unutar godišnjeg izvješća trebala biti manje deskriptivna i manje statična, odnosno da bi, naprotiv, trebala bolje odražavati strategije tih zemalja u području ljudskih prava i pokazati kakav je učinak djelovanja EU-a na terenu;
Strateški okvir i (novi) Plan djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije
17. ponovno izražava svoje stajalište da donošenje Strateškog okvira EU-a i prvog Plana djelovanja u području ljudskih prava i demokracije 2012. godine, u kojima su ljudska prava i demokracija beziznimno uključeni u odnose EU-a i ostatka svijeta, predstavlja ključan trenutak za EU;
18. pozdravlja to što je Vijeće u srpnju 2015. usvojilo novi Plan djelovanja u području ljudskih prava i demokracije za razdoblje 2015. – 2019.; pohvaljuje ESVD što se prilikom evaluacije prvog Plana djelovanja i pripreme novog savjetovao s Komisijom, Parlamentom, državama članicama, civilnim društvom te regionalnim i međunarodnim organizacijama;
19. pozdravlja to što se EU ponovno obvezao na svjetskoj razini promicati i štititi ljudska prava te pružati potporu demokraciji; napominje da je cilj Plana djelovanja omogućiti EU-u zauzimanje usredotočenijeg, sustavnijeg i koordiniranijeg pristupa u području ljudskih prava i demokracije kao i pojačati učinak koji njegove politike i alati imaju na terenu; u tom smislu podržava davanje prioriteta pet strateškim područjima djelovanja;
20. poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije, ESVD, Komisiju, Vijeće i države članice da zajamče učinkovitu i dosljednu provedbu novog Plana djelovanja; posebno ističe važnost jačanja učinkovitosti i maksimiziranja lokalnog učinka alata koje EU u svijetu koristi za promicanje poštovanja ljudskih prava i demokracije; ističe da je potrebno jamčiti brz i prikladan odgovor na kršenja ljudskih prava; ponovno ističe važnost pojačavanja napora za uključivanje ljudskih prava i demokracije u cjelokupno vanjsko djelovanje EU-a, što uključuje i visoku političku razinu;
21. naglašava da je za ispunjavanje ambicioznih ciljeva iznesenih u novom Planu djelovanja nužno da EU zajamči dostatnu razinu sredstava i stručnosti, i u smislu ljudskih resursa u delegacijama i središnjici i u smislu financijskih sredstava za projekte;
22. ponovno iznosi svoje stajalište da je za dosljedno i postojano promicanje ljudskih prava i demokracije potrebno postići visoku razinu usuglašenosti i pojačati koordinaciju među državama članicama i institucijama EU-a; podsjeća da se Plan djelovanja odnosi i na EU i na države članice; stoga snažno naglašava da bi države članice beziznimno trebale u većoj mjeri preuzeti odgovornost za provedbu Plana djelovanja i Strateškog okvira EU-a i koristiti ih kao predložak za promicanje ljudskih prava i demokracije u svojim bilateralnim i multilateralnim aktivnostima; sa zadovoljstvom prima na znanje predviđenu privremenu ocjenu novog Plana djelovanja te naglašava važnost savjetovanja u koje je uključeno više strana kako bi se dosljedno ocijenili rezultati postignuti u provedbi ljudskih prava;
23. u tom smislu potiče Vijeće za vanjske poslove da redovito raspravlja o demokraciji i ljudskim pravima; ponovno upućuje poziv Vijeću za vanjske poslove da jednom godišnje održi javnu raspravu o djelovanju EU-a u području demokracije i ljudskih prava;
24. pohvaljuje ESVD i Komisiju za izvješćivanje o provedbi prvog Plana djelovanja i očekuje da će se ta praksa nastaviti i u okviru novog Plana djelovanja; podsjeća, nadalje, na svoju odlučnost da bude tijesno povezan s provedbom novog Plana djelovanja te da ga se o tomu redovito konzultira;
25. poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u suradnji sa svim povjerenicima sastavi program kojim će se ljudska prava integrirati u razne aktivnosti EU-a, posebno u područjima razvoja, migracija, okoliša, zapošljavanja, zaštite podataka na internetu, trgovine, ulaganja, tehnologije i poslovanja;
Pregled ostalih instrumenata politika EU-a
Mandat posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava
26. podsjeća na važnost mandata danog posebnom predstavniku EU-a (PPEU) za ljudska prava za jačanje vidljivosti i učinkovitosti EU-a u promicanju i zaštiti ljudskih prava i demokratskih načela diljem svijeta; pohvaljuje sadašnjeg posebnog predstavnika za njegova značajna postignuća i za spremnost na redovitu razmjenu mišljenja s Parlamentom i civilnim društvom;
27. pozdravlja produljenje mandata PPEU-a do veljače 2017. i ponavlja svoj zahtjev da taj mandat postane trajan; stoga poziva na reviziju mandata radi odobravanja PPEU-u ovlasti pokretanja vlastitih inicijativa, odgovarajućih kadrovskih i financijskih resursa, javnog istupanja, izvještavanja o rezultatima posjeta trećim zemljama te o stavovima EU-a u pogledu ljudskih prava kako bi se povećanjem vidljivosti i djelotvornosti ojačala uloga PPEU-a;
28. ponovno poziva Vijeće da u mandate posebnih predstavnika EU-a za pojedine regije unese odredbu o potrebi tijesne suradnje s PPEU-om za ljudska prava;
Strategije o ljudskim pravima za pojedine zemlje i uloga delegacija EU-a
29. napominje da su 132 strategije o ljudskim pravima za pojedine zemlje dobile potporu Političkog i sigurnosnog odbora zahvaljujući zajedničkim naporima delegacija i institucija EU-a te država članica; ponovno ističe svoju potporu ciljevima strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje, odnosno prilagođavanju djelovanja EU-a u pojedinim zemljama sukladno njihovoj situaciji i potrebama; naglašava potrebu za trajnim procjenjivanjem strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje te, po potrebi, njihovom prilagodbom i poziva na dodatno poboljšanje suradnje, komunikacije i razmjene informacija među delegacijama EU-a, veleposlanstvima država članica i institucija EU-a u pripremi i provedbi strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje;
30. ponovno poziva da se zastupnicima u Europskom parlamentu omogući uvid u sadržaj tih strategija u pravilnom formatu kako bi pravilno i transparentno mogli obavljati svoje dužnosti; preporučuje da ESVD i Komisija javno obznane ciljeve svake strategije kako bi povećali transparentnost strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje; zahtijeva da ESVD za svaku pojedinu strategiju pripremi jasne i mjerljive pokazatelje napretka;
31. snažno naglašava važnost uzimanja u obzir strategija o ljudskim pravima za pojedine zemlje na svim razinama političkih odnosa s pojedinim trećim zemljama, uključujući i tijekom pripremnog razdoblja za dijaloge na visokoj razini, dijaloge o ljudskim pravima te pripreme strateških dokumenata za pojedine zemlje i godišnjih programa djelovanja;
32. pozdravlja to što su sve delegacije EU-a te misije u sklopu zajedničke sigurnosne i obrambene politike uspostavile kontaktne točke za ljudska i/ili rodna prava; napominje, međutim, da su na internetu dostupni podaci u velikom broju slučajeva zastarjeli te poziva da ih se stoga hitno ažurira;
33. podsjeća na svoju preporuku potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD-u prema kojoj je potrebno razviti jasne operativne smjernice u pogledu uloge kontaktnih točaka u delegacijama kako bi im se dale ovlasti da djeluju kao istinski savjetnici na području ljudskih prava te kako bi im se omogućilo da dosljedno provode svoje zadaće i u svrhu optimiziranja rada delegacija uključuju sve dionike; smatra da bi njihovo djelovanje trebalo poduprijeti i diplomatsko osoblje država članica; smatra da bi rad kontaktnih točaka za ljudska prava trebao biti u potpunosti neovisan i bez političkog uplitanja i uznemiravanja nacionalnih tijela trećih zemalja, posebice u njihovim kontaktima s aktivistima za ljudska prava i civilnim društvom;
Dijalozi i savjetovanja o ljudskim pravima
34. potvrđuje da dijalozi o ljudskim pravima s trećim zemljama mogu biti djelotvorno sredstvo za bilateralni angažman i suradnju u promicanju i zaštiti ljudskih prava uz uvjet da oni sami nisu cilj, nego sredstvo za jamčenje konkretnih obveza i postignuća druge strane; stoga pozdravlja i potiče pokretanje dijaloga o ljudskim pravima sa sve većim brojem zemalja, kao npr. s Mjanmarom/Burmom; u tom kontekstu sa zadovoljstvom prima na znanje, primjerice, šesti krug dijaloga EU-a i Republike Moldove o ljudskim pravima;
35. poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD da svoje dijaloge o ljudskim pravima i popratne seminare o civilnom društvu jasno usmjere na rezultate u skladu sa strategijama o ljudskim pravima za pojedine zemlje; poziva ESVD da se ti dijalozi dosljedno nastavljaju na pripremne dijaloge s organizacijama civilnog društva i da se temelje na njima; nadalje ustraje u tome da potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, PPEU za ljudska prava i ESVD u dijaloge o ljudskim pravima na transparentan i odgovoran način sustavno uključe i konkretne slučajeve pojedinih boraca za ljudska prava kojima prijeti opasnost od pritvora ili su u pritvoru, političkih zatvorenika i kršenja ljudskih prava; smatra ključnim da ESVD zajamči da se sve obveze preuzete u svim dijalozima o ljudskim pravima sustavno poštuju;
36. ponovno poziva ESVD da razvije sveobuhvatan mehanizam za nadzor i procjenu odvijanja dijaloga o ljudskim pravima, u suradnji s organizacijama civilnog društva i za zaštitu ljudskih prava, kako bi se poboljšao njihov učinak; vjeruje da je, ako ti dijalozi opetovano budu neuspješni, potrebno donijeti političke zaključke i iskoristiti alternativne alate za jačanje ljudskih prava u dotičnim zemljama; napominje u tom kontekstu da je dijalog o ljudskim pravima s Rusijom obustavljen 2014. godine te da nisu postignuti rezultati nakon dijaloga o ljudskim pravima s Kinom i Bjelarusom; poziva stoga ESVD da dubinski promisli svoju strategiju prema Rusiji i Kini u području ljudskih prava;
37. poziva EU i njegove delegacije da zajedno s civilnim društvom pojačaju svoj politički dijalog s vladama koje krše ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava te ustraje u tome da politički dijalog o ljudskim pravima između EU-a i trećih zemalja mora obuhvatiti širu i opsežniju definiciju nediskriminacije, koja između ostaloga mora podrazumijevati i diskriminaciju prema LGBTI osobama te diskriminaciju na temelju vjere ili vjerovanja, spola, rasnog ili etničkog porijekla, dobi, invaliditeta ili seksualne orijentacije; ističe da se razvojna pomoć treba održati na istoj razini te čak i povećati, osobito u zemljama koje bilježe loše rezultate i u području razvoja i u poštovanju ljudskih prava, ali da se treba usmjeriti preko organizacija civilnog društva i nevladinih lokalnih partnera koji se trebaju sustavno pratiti, uz obveze vlada u pogledu poboljšanja stanja ljudskih prava na terenu;
38. priznaje važnost poduzimanja dodatnih mjera protiv pojedinaca (ciljanih sankcija kao što su zamrzavanje imovine ili zabrana putovanja) u odnosima s autoritarnim režimima, u slučaju da dijalozi opetovano budu neuspješni;
Smjernice EU-a o ljudskim pravima
39. pozdravlja to što je Vijeće u svibnju 2014. donijelo smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega; podsjeća, međutim, na svoj zahtjev ESVD-u da pojasni postupak odabira tema zastupljenih u smjernicama EU-a te da se prije njihova odabira o tome konzultira s Parlamentom i civilnim društvom;
40. ponavlja svoj poziv potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i ESVD-u na djelotvornu i dosljednu provedbu smjernica EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu[38], uključujući u odnosu na sukobe i humanitarne krize u zemljama poput Sirije, Iraka, Libije i Ukrajine; predlaže u tom smislu da ESVD podrži organizacije civilnog društva koje promiču poštovanje međunarodnog humanitarnog prava od strane državnih ili nedržavnih aktera; poziva, nadalje, EU da aktivno koristi sve instrumente na raspolaganju kako bi potaknuo državne i nedržavne aktere na jače pridržavanje međunarodnog humanitarnog prava; poziva EU i države članice da daju doprinos aktualnoj inicijativi Švicarske i Međunarodnog odbora Crvenog križa o jačanju usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom;
41. snažno ističe važnost sustavne procjene provedbe smjernica EU-a o ljudskim pravima, uključujući provedbu smjernica EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta, u kojoj bi se koristila jasno utvrđena referentna mjerila; smatra da je, kako bi se zajamčila ispravna provedba smjernica, potrebno poduzeti daljnje mjere u cilju jačanja svijesti o njihovom sadržaju među osobljem ESVD-a i delegacija EU-a te inozemnih predstavništava država članica; ponovno poziva civilno društvo i organizacije za zaštitu ljudskih prava da se aktivnije uključe u odabir, razvoj, procjenu i pregled smjernica;
Ljudska prava i demokracija u vanjskim politikama i instrumentima EU-a
42. podsjeća da se EU obvezao da će u svojim odnosima s trećim zemljama najviše pozornosti pridavati ljudskim pravima i demokraciji; stoga naglašava da treba podupirati promicanje ljudskih prava i demokratskih načela u sklopu svih politika EU-a i odgovarajućih financijskih instrumenata koji imaju vanjsku dimenziju, kao što su primjerice politika proširenja i susjedstva, zajednička sigurnosna i obrambena politika te razvojna, trgovinska, migracijska i pravosudna politika te politika unutarnjih poslova; u tom pogledu pozdravlja nedavne napore EU-a da kršenja ljudskih prava uključi u svoj sustav ranih upozorenja povezan sa sprečavanjem kriza;
43. ističe Ugovorom utemeljenu obvezu EU-a da osigura da se sve njegove vanjske politike i aktivnosti oblikuju i primjenjuju na način kojim se učvršćuju i podupiru ljudska prava i vladavina prava;
44. smatra da su vanjski financijski instrumenti EU-a važan alat za promicanje i zaštitu vrijednosti demokracije i ljudskih prava u inozemstvu; ponavlja svoj poziv za poboljšanje usklađenosti različitih tematskih i geografskih instrumenata;
45. prima na znanje nastojanje Komisije da ispuni svoju obvezu uključivanja odredbi o ljudskim pravima u svoje procjene učinka zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga, provedbenih mjera i trgovinskih sporazuma; potiče Komisiju da poboljša kvalitetu, sveobuhvatnost i praćenje procjena učinka kako bi zajamčila sustavno uključivanje tema povezanih s ljudskim pravima; naglašava ulogu koju bi u tom postupku moglo imati civilno društvo;
Politika proširenja i susjedstva
46. podsjeća da je politika proširenja EU-a jedan od najjačih alata za jačanje poštovanja ljudskih prava i demokratskih načela; žali zbog izričitog zamrzavanja proširenja koje je uvela Junckerova Komisija, no pozdravlja uvođenje novog pristupa tijekom pregovora o pristupanju u poglavljima koja se odnose na sudstvo i temeljna prava, pravosuđe, slobodu i sigurnost, kojim se u obzir uzima vrijeme potrebno za pravilnu provedbu potrebnih reformi;
47. izražava zabrinutost zbog pogoršanja stanja u pogledu slobode izražavanja i slobode medija u pojedinim zemljama kandidatkinjama te u nizu zemalja europskog susjedstva; naglašava da je prijeko potrebno poboljšati neovisnost i transparentnost vlasništva medija u tim zemljama te se suočiti s političkim i gospodarskim pritiscima na novinare, koji često dovode do autocenzure; poziva Komisiju da i dalje prati i u postupku pregovora o pristupanju daje prioritet poštovanju slobode izražavanja i medija;
48. žali zbog činjenice da pravilna provedba pravnih okvira za zaštitu manjina i dalje predstavlja izazov, kao što je navedeno u strategiji proširenja za razdoblje od 2014. do 2015. koju je sastavila Komisija[39]; poziva zemlje kandidatkinje da pojačaju svoje napore u cilju ostvarenja kulture prihvaćanja manjina, primjerice boljim uključivanjem manjina u postupak donošenja odluka i obrazovni sustav, s posebnim težištem na romskoj djeci; apelira na Europsku uniju da tijekom procesa proširenja pomno prati primjenu odredbi o zaštiti ljudskih prava te prava manjina i da se bori protiv svih oblika diskriminacije, uključujući zločine iz mržnje na temelju spolne orijentacije;
49. sa zabrinutošću prima na znanje pogoršanje stanja u pogledu demokratskih političkih kultura u nekima od zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja te u nizu zemalja europskog susjedstva; podsjeća da dobro upravljanje, poštovanje vladavine prava, slobode misli i ljudskih prava, politički dijalog, postizanje kompromisa i uključivost svih sudionika u postupcima donošenja odluka čine temelj demokratskih režima; s jednakom razinom zabrinutosti prima na znanje slab napredak koji su zemlje proširenja postigle u jačanju neovisnosti pravosuđa i u borbi protiv korupcije; zajedno s Komisijom potiče zemlje proširenja da ostvare vjerodostojne rezultate u istragama, kaznenim progonima i pravomoćnim presudama;
50. u kontekstu aktualne revizije europske politike susjedstva, podsjeća da u skladu s UEU-om Unija razvija poseban odnos sa susjednim zemljama, utemeljen na vrijednostima Unije koje uključuju poštovanje ljudskih prava i demokracije[40]; također podsjeća da je EU, nakon Arapskog proljeća 2011., ponovno definirao svoju politiku susjedstva po načelu „više za više” u cilju osnaživanja demokratskih institucija i promicanja ljudskih prava; naglašava da su veliki izazovi s kojima se zemlje u susjedstvu EU-a u proteklih nekoliko godina suočavaju, poput širenja nestabilnosti i sukoba na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, ekstremističkih i džihadističkih skupina koje iskorištavaju te situacije te ljudske patnje izazvane postupcima Rusije, uvelike utjecali na poštovanje ljudskih prava i demokratskih načela;
51. stoga izražava svoje uvjerenje da bi se i revidirana europska politika susjedstva trebala temeljiti na promicanju ljudskih prava i demokratskih načela; ponavlja činjenicu da je promicanje ljudskih prava i demokracije u interesu kako partnerskih zemalja tako i EU-a;
52. naglašava da bi EU i dalje trebao aktivno podržavati demokratske i učinkovite institucije za ljudska prava, civilno društvo i slobodu medija u susjednim zemljama; u tom kontekstu s odobravanjem primjećuje kontinuiranu značajnu potporu u sklopu europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava i instrumenta za civilno društvo; jednako tako pozdravlja dosljednu i učinkovitu angažiranost Europske zaklade za demokraciju (EED) u istočnom i južnom susjedstvu EU-a u cilju promicanja demokracije i poštovanja temeljnih prava i sloboda, kao što stoji u prvom izvješću o procjeni EED-a koje je sastavio Europski parlament[41]; snažno potiče EU i države članice da nastave sa snažnim poticajima i dijeljenjem iskustva stečenog tijekom vlastitih procesa tranzicije kako bi pružili potporu procesima demokratskih reformi u svojem susjedstvu;
53. smatra da je apsolutno neophodno zaustaviti rusku agresiju na Ukrajinu i osigurati stabilnost i poštovanje ljudskih prava;
Ljudska prava u trgovini
54. ponavlja svoju podršku sustavnom uvođenju klauzula o ljudskim pravima u sve međunarodne sporazume između EU i trećih zemalja, uzimajući u obzir, između ostalog, europski model socijalnog dijaloga i poštovanje standarda Međunarodne organizacije rada; poziva Komisiju da učinkovito i sustavno prati i procjenjuje provedbu klauzula o ljudskim pravima te da Parlamentu redovno podnosi izvješća o poštovanju ljudskih prava od strane partnerskih zemalja; pozdravlja činjenicu što Vijeće sve sustavnije primjenjuje stroge mjere protiv trećih zemalja koje namjerno krše ljudska prava; u tom smislu preporučuje da, kad god treća zemlja s kojom je sklopljen sporazum ozbiljno prekrši ljudska prava, EU poduzme učinkovitije korake u provođenju primjerenih mjera, kao što stoji u klauzulama o ljudskim pravima;
55. pozdravlja stupanje na snagu novog općeg sustava povlastica (OSP) (Uredba (EU) br. 978/2012) 1. siječnja 2014.; smatra pozitivnim da je do kraja 2014. 14 zemalja primilo povlastice u okviru sustava OSP+ i da tih 14 zemalja treba ratificirati 27 glavnih međunarodnih konvencija te pratiti njihovu stvarnu provedbu, u skladu s kriterijima koji su određeni u tim konvencijama i koje je odredio EU; raduje se iskrenoj i transparentnoj procjeni Komisije te podnošenju izvješća Parlamentu i Vijeću do kraja 2015. o statusu ratifikacije i učinkovite provedbe konvencija od strane zemalja kojima su dodijeljene povlastice u okviru sustava OSP+; ponavlja svoju preporuku da Rimski statut bude dodan na budući popis konvencija;
Poslovanje i ljudska prava
56. smatra da se trgovina i ljudska prava međusobno nadopunjuju te da poslovna zajednica ima važnu ulogu u promicanju ljudskih prava i demokracije; smatra da bi se promicanje ljudskih prava trebalo temeljiti na suradnji između vlade i privatnog sektora; u tom smislu ponovno potvrđuje da europska poduzeća trebaju provesti odgovarajuće mjere kako bi utvrdila da u svom poslovanju u trećim zemljama poštuju standarde ljudskih prava; također potvrđuje da je važno da EU promiče korporativnu društvenu odgovornost i da europska poduzeća imaju vodeću ulogu u promicanju međunarodnih standarda u području poslovanja i ljudskih prava; poziva EU da aktivno sudjeluje na 12. sjednici radne skupine UN-a o pitanju ljudskih prava i transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća te da podrži napore za usklađivanje njihovih politika sa smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća; preporučuje da EU i njegove države članice sudjeluju u raspravi o pravno obvezujućem međunarodnom instrumentu za poslovanje i ljudska prava u okviru sustava UN-a;
57. s obzirom na to, vjeruje da bi Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) trebala zahtijevati da delegacije EU-a surađuju s poduzećima iz EU-a koja posluju u trećim zemljama, u cilju jamčenja poštovanja ljudskih prava u poslovnim aktivnostima tih poduzeća; nadalje, podsjeća na svoj zahtjev da delegacije EU-a istaknu poštovanje ljudskih prava pri poslovanju kao prioritet u lokalnim pozivima na podnošenje prijedloga u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava te da delegacije EU-a poduzmu sve potrebne mjere za zaštitu boraca za ljudska prava u skladu sa smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava;
58. ponavlja svoj poziv Komisiji da do kraja 2015. podnese izvješće o primjeni vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima[42] u državama članicama EU-a;
59. poziva da se djelovanje EU-a usmjeri na rješavanje problema otimanja zemlje promicanjem odgovarajućih zaštitnih mehanizama radi sprečavanja tog fenomena u dotičnim zemljama te u EU-u i drugim europskim poduzećima prisutnim u tim zemljama;
60. poziva EU da razvije pilot-projekt o nedjeljivosti ljudskih prava i pitanjima oko zemljišta (otimanje zemlje i prisilno iseljavanje) te usklađenosti politika EU-a u tom smislu; poziva EU da izvijesti o svom razmatranju pristupanja Fakultativnom protokolu uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima u skladu s obvezom iz plana djelovanja EU-a o ljudskim pravima i demokraciji za 2015. ‒ 2019.;
Ljudska prava i razvoj
61. smatra da bi se razvojna suradnja i promicanje ljudskih prava i demokratskih načela trebali međusobno nadopunjavati; u tom kontekstu podsjeća na izjavu UN-a da se bez pristupa utemeljenog na ljudskim pravima razvojni ciljevi ne mogu u potpunosti postići; također podsjeća na to da se EU obvezao na pružanje podrške partnerskim zemljama, istovremeno vodeći računa o njihovu stupnju razvoja te napretku postignutom u području ljudskih prava i demokracije; potiče uključivanje jasno utvrđenih okvira rezultata u sve instrumente kako bi se zajamčilo uključivanje marginaliziranih i ranjivih skupina, kao i integriranje pristupa utemeljenog na ljudskim pravima;
62. pozdravlja radni dokument službi Komisije o pristupu zasnovanom na pravima i uključivanju svih ljudskih prava, uključujući prava žena i djevojčica, u razvojnu suradnju EU-a, objavljen u travnju 2014., koji je pozdravilo i Vijeće; potiče Komisiju da prati provedbu pristupa zasnovanog na pravima te da zajamči uzajamno podupiranje ljudskih prava i razvojne suradnje na terenu; poziva Komisiju da osigura transparentnu i javnu ocjenu provedbe instrumenata EU-a za pristup zasnovan na pravima; apelira na EU da ojača svoju ulogu snažnog promicatelja ljudskih prava u svijetu djelotvornom, dosljednom i promišljenom uporabom svih raspoloživih instrumenata za promicanje i zaštitu ljudskih prava i njihovih branitelja te za djelotvornost naše politike razvojne pomoći, u skladu s novim ciljem održivog razvoja br. 16;
63. pozdravlja donošenje ambicioznog plana za održivi razvoj za 2030. na posebnom sastanku na vrhu UN-a u New Yorku, kao i vodeću ulogu koju je u tom postupku imao EU, a posebice za uključivanje temeljnih vrijednosti EU-a kao što su ljudska prava i dobro upravljanje; pozitivno primjećuje da je novi plan očigledno utemeljen na obvezama za poštovanje ljudskih prava te da se s pomoću njegovih 17 ciljeva i 169 zadataka nastoje ostvariti ljudska prava za sve; dijeli viziju na kojoj se temelji ovaj dokument o svijetu sveopćeg poštovanja ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, vladavine prava, pravde, jednakosti i nediskriminacije, poštovanja rase, etničke pripadnosti i kulturne raznolikosti, kao i jednakih prilika koje omogućuju potpuno ostvarenje čovjekova potencijala i pridonose zajedničkom blagostanju; naglašava da je potrebno zajamčiti da Program održivog razvoja do 2030., njegove mjere praćenja i njegova buduća provedba od strane svih dionika, uključujući civilno društvo i privatni sektor, počivaju na pristupu koji se zasniva na ljudskim pravima i rodnoj jednakosti, ali i na iskorjenjivanju siromaštva, smanjenju nejednakosti i socijalne isključenosti te demokratizaciji gospodarstva;
64. naglašava važnost dosljednosti razvojne politike u postizanju novoga održivog razvojnog programa; ističe da bi novi pristup temeljen na ljudskim pravima trebao dovesti do dubljeg razumijevanja političke usklađenosti u interesu razvoja jer bez suočavanja s preprekama ostvarivanju prava ne može biti napretka prema održivom razvoju i iskorjenjivanju siromaštva;
65. ponovno potvrđuje hitnu potrebu suočavanja s globalnim teretom koji predstavljaju bolesti povezane sa siromaštvom i zanemarene bolesti; poziva na donošenje dugoročne političke strategije i plana djelovanja za globalno zdravlje, inovacije i pristup lijekovima kojim se između ostaloga ulaže u istraživanje i razvoj radi zaštite prava na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti svakog čovjeka bez diskriminacije na temelju rase, vjere, političkog uvjerenja, ekonomskog ili socijalnog stanja, spolnog identiteta ili spolne orijentacije;
66. ističe da Akcijski plan iz Addis Abebe predstavlja predanost pružanju univerzalne socijalne zaštite, univerzalnog zdravstvenog osiguranja i osnovnih javnih usluga za sve, uključujući zdravstvene i obrazovne usluge;
67. sa zadovoljstvom prima na znanje dokument sa smjernicama za borbu protiv terorizma koji su sastavili ESVD i Komisija, a koji je Vijeće podržalo, u cilju jamčenja poštovanja ljudskih prava pri planiranju i provedbi projekata kojima se pruža pomoć u borbi protiv terorizma u suradnji s trećim zemljama; poziva ESVD i Komisiju da zajamče učinkovitu provedbu tog dokumenta, počevši od njegove rasprostranjene distribucije; u tom kontekstu podsjeća da je poštovanje temeljnih prava i sloboda temelj uspješnih protuterorističkih politika, uključujući uporabu digitalnih tehnologija nadzora; podržava međunarodne napore za sprečavanje ISIS-a/Daeša u kršenju ljudskih prava;
Prava autohtonih naroda
68. poziva ESVD, Komisiju i države članice da podupru reviziju mandata mehanizmu stručnjaka za prava autohtonih naroda u skladu sa završnim dokumentom sa Svjetske konferencije o autohtonim narodima (Rezolucija Opće skupštine UN-a 69/2[43]) u cilju praćenja, ocjene i poboljšanja provedbe Deklaracije o pravima autohtonih naroda; poziva države članice da zatraže od svih mandatara za posebne postupke da posebnu pozornost pridaju pitanjima koja se odnose na žene i djevojčice pripadnice autohtonih naroda te da o tim pitanjima sustavno obavještavaju UNHRC; poziva ESVD i države članice da aktivno podupiru izradu plana djelovanja za autohtone narode na razini cijelog sustava, kao što je zatražila Opća skupština UN-a u svojoj rezoluciji iz rujna 2014., posebno u pogledu organizacije redovnih savjetovanja s autohtonim narodima u sklopu tog postupka; izražava duboko žaljenje zbog činjenice da se u nekim područjima zapadne Afrike pojedinci koji boluju od mentalnih poremećaja lancima vežu za stabla u šumi ili ostaju napušteni na ulici, što je široko rasprostranjena praksa koju podržavaju lokalne zajednice;
Mjere EU-a u vezi s migracijama i izbjeglicama
69. izražava duboku zabrinutost i solidarnost s velikim brojem izbjeglica i migranata kojima se, kao žrtvama sukoba i progona, znatnih propusta u upravljanju, nezakonitih imigracija, krijumčarenja i trgovanja ljudima te ekstremističkih skupina i kriminalističkih bandi, ozbiljno krše ljudska prava; također izražava duboko žaljenje zbog tragičnih gubitaka života osoba koje nastoje doći do granica EU-a;
70. naglašava hitnu potrebu za hvatanjem ukoštac s temeljnim uzrocima nezakonitih migracijskih tokova te ujedno za rješavanjem vanjske dimenzije izbjegličke krize, između ostalog, pronalaskom održivih rješenja za sukobe u našem susjedstvu razvijajući suradnju i partnerstvo s uključenim trećim zemljama te vanjskim politikama EU-a; naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom migraciji utemeljenom na ljudskim pravima te poziva EU da surađuje s UN-om i njegovim organizacijama te regionalnim organizacijama, vladama i nevladinim organizacijama u cilju rješavanja temeljnih uzroka migracijskih tokova i poboljšanja stanja u izbjegličkim kampovima smještenim blizu područja sukoba; ponavlja svoj poziv EU-u da osigura da su svi sporazumi o suradnji u pogledu migracija i ponovnom prihvatu s državama koje nisu članice EU-a usklađeni s međunarodnim pravom; podsjeća da je globalna strategija o migracijama blisko povezana s razvojnim i humanitarnim politikama, što uključuje uspostavu humanitarnih koridora i pružanje humanitarnih viza, kao i drugim vanjskim politikama; prima na znanje operaciju Pomorskih snaga Europske unije (EUNAVFOR Med) protiv krijumčara i trgovaca ljudima na Sredozemlju; naglašava da je iznimno važno razviti snažnije politike na razini Unije kako bi se riješila goruća pitanja povezana s migrantima i izbjeglicama i razviti učinkovit, pravedan i održiv mehanizam pravedne raspodjele tereta među državama članicama; naglašava mjere za rješavanje izbjegličke krize koje je Komisija predložila 9. rujna 2015., poput predviđene revizije Dublinske uredbe;
71. poziva EU i države članice da vanjskim politikama povećaju svoju podršku borbi protiv trgovine ljudima, s posebnim naglaskom na zaštitu žrtava, posebno maloljetnika; čvrsto vjeruje da bi EU trebao ojačati suradnju s trećim zemljama i drugim relevantnim akterima kako bi razmijenili primjere dobre prakse i pridonijeli uništenju međunarodnih mreža trgovine ljudima; naglašava potrebu da sve države članice EU-a provedu Direktivu EU-a o prevenciji i borbi protiv trgovanja ljudima i zaštiti žrtava trgovanja ljudima[44] i Strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje od 2012. do 2016.[45];
72. podsjeća da je 2014. zbog klimatskih nepogoda raseljeno 17,5 milijuna osoba; ističe da se raseljavanja prvenstveno odnose na južna područja koja su najviše izložena učincima klimatskih promjena; u tom pogledu naglašava da se 85 % raseljavanja odvija u zemljama u razvoju i da je uglavnom riječ o internim i međuregionalnim raseljavanjima; podsjeća da su se države članice EU-a u okviru milenijskih razvojnih ciljeva obvezale na izdvajanje 0,7 % svojeg BDP-a za financiranje razvojne pomoći;
73. zahtijeva od EU-a da aktivno sudjeluje u raspravi o pojmu „klimatske izbjeglice”, uključujući moguću pravnu definiciju tog pojma u međunarodnom pravu ili bilo kojem međunarodnom pravno obvezujućem sporazumu;
74. ponavlja svoj poziv na zajedničko stajalište EU-a o uporabi naoružanih bespilotnih letjelica u kojem zastupa poštovanje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava te kojim bi se rješavala pitanja kao što su pravni okvir, razmjernost, odgovornost, zaštita civila i transparentnost; ponovno potiče EU da zabrani razvoj, proizvodnju i uporabu potpuno autonomnog oružja kojim se omogućuje provođenje napada bez ljudskog djelovanja; poziva EU da se suprotstavi i zaustavi praksu izvansudskih smaknuća i naručenih ubojstava te da poduzme adekvatne mjere, u skladu s domaćim i međunarodnim pravnim obvezama, ako postoji opravdana sumnja da je pojedinac ili subjekt u njegovoj nadležnosti povezan s nezakonitim naručenim ubojstvima u inozemstvu;
Međunarodni kulturni i sportski događaji i ljudska prava
75. izražava ozbiljnu zabrinutost što se neki veliki sportski događaji organiziraju u autoritarnim zemljama u kojima se krše ljudska prava i temeljne slobode; naglašava potrebu za provođenjem kampanja za podizanje osviještenosti u javnosti radi potrebe osiguranja odredbi o ljudskim pravima u sportskim događajima, uključujući problem prisilne prostitucije i trgovine ljudima; poziva EU i države članice da surađuju s UNHCR-om i drugim multilateralnim forumima te nacionalnim sportskim savezima, poslovnim subjektima i organizacijama civilnog društva kako bi jamčili da se ljudska prava na takvim događajima u potpunosti poštuju te da to bude odlučujući kriterij u postupcima za dodjeljivanje glavnih međunarodnih sportskih događaja; u tom smislu posebnu pažnju pridaje nadolazećem Svjetskom nogometnom prvenstvu FIFA-e 2018. u Rusiji, 2022. u Kataru te Olimpijskim igrama 2022. u Pekingu;
Djelovanje EU-a u multilateralnim organizacijama
76. ponovno ističe svoju punu podršku čvrstom angažmanu EU-a u promicanju napretka u području ljudskih prava i demokratskih načela kroz suradnju sa strukturama Ujedinjenih naroda i njihovim specijaliziranim agencijama, Vijećem Europe, Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju te s Organizacijom za gospodarsku suradnju i razvoj, u skladu s člancima 21. i 220. UEU-a; stoga pozdravlja usvajanje ciljeva održivog razvoja;
77. nadalje, ponavlja važnost aktivnog i dosljednog angažmana EU-a u svim mehanizmima UN-a za ljudska prava, a posebice na sjednici Trećeg odbora Opće skupštine UN-a i Vijeća UN-a za ljudska prava; priznaje napore koje su ESVD, delegacije EU-a u New Yorku i Ženevi te države članice uložili u povećanje usuglašenosti EU-a o pitanjima ljudskih prava na razini UN-a; potiče EU da uloži više truda u izražavanje svojeg stajališta, između ostalog, jačanjem sve češće prakse pokretanja međuregionalnih inicijativa i sudjelovanjem u oblikovanju i donošenju rezolucija;
78. podsjeća na važnost održavanja službene prakse slanja parlamentarnog izaslanstva u Opću skupštinu UN-a; pozdravlja obnavljanje te prakse 2015., na 28. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava;
79. ističe da, u cilju jačanja vjerodostojnosti i legitimiteta Vijeća UN-a za ljudska prava, svi njegovi članovi moraju poštovati najviše standarde u pogledu ljudskih prava te ispunjavati svoje obveze u tom području; smatra da se ljudska prava moraju promicati, razvijati i konsolidirati u svim međunarodnim forumima; poziva Komisiju na javno izvješće o radnjama i aktivnostima koje obavlja kako bi promicala program o ljudskim pravima i povećala odgovornost za ljudska prava međunarodnih organizacija, kao što su WTO i Svjetska banka (BIRD, IFC, MIGA);
80. potvrđuje svoju snažnu predanost okončanju nekažnjivosti najozbiljnijih zločina koji utječu na međunarodnu zajednicu i jamčenju pravde žrtvama ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida te stoga ponavlja svoju podršku Međunarodnom kaznenom sudu; žali zbog činjenice da 2014. nijedna država nije ratificirala Rimski statut; naglašava odgovornost za okončanje nekažnjivosti i kazneno gonjenje onih koji su odgovorni za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, uključujući one povezane sa seksualnim nasiljem; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što nekoliko uhidbenih naloga još uvijek nije izvršeno; zahtijeva od EU-a da nastavi sa snažnom diplomatskom i političkom podrškom jačanju i produbljivanju odnosa između Međunarodnog kaznenog suda i UN-a, osobito u Vijeću sigurnosti UN-a te u svojim bilateralnim odnosima i svim ostalim forumima; poziva EU, zajedno s njegovim delegacijama, te države članice da povećaju napore za promicanje univerzalnosti Rimskog statuta i njegovu ratifikaciju i učinkovitu provedbu; poziva države članice EU-a da Međunarodnom kaznenom sudu pruže potrebne resurse i da pruže jaču podršku međunarodnom kaznenom pravosudnom sustavu između ostalog financijski podupirući aktere civilnog društva s pomoću, primjerice, Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR); poziva na primjenu skupa alata EU-a iz 2013. o komplementarnosti između međunarodnog i nacionalnog pravosuđa;
81. poziva EU i države članice da u svim oblicima dijaloga s trećim zemljama aktivno promiču Međunarodni kazneni sud i potrebu za provedbom njegovih odluka;
Unapređenje poštovanja ljudskih prava u svijetu
Sloboda mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja
82. podsjeća da je sloboda mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja temeljno ljudsko pravo, priznato u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i navedeno u članku 18. Međunarodnog pakta UN-a o građanskim i političkim pravima; jednako tako podsjeća na njezinu povezanost s drugim ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja obuhvaćaju pravo vjerovanja ili nevjerovanja, slobodu izražavanja teističkog, neteističkog ili ateističkog uvjerenja te pravo na prihvaćanje, promjenu i napuštanje ili vraćanje uvjerenja po vlastitom izboru; izražava zabrinutost zbog toga što se neke zemlje još uvijek ne pridržavaju standarda UN-a i primjenjuju državnu represiju, koja može uključivati fizičko kažnjavanje, zatvorske kazne, pretjerane novčane kazne pa čak i smrtnu kaznu, čime se krši sloboda vjeroispovijedi ili uvjerenja; zabrinut je zbog povećanja progona vjerskih manjina i manjina prema uvjerenju, uključujući kršćanskih zajednica, kao i zbog nezakonitog uništavanja njihovih mjesta okupljanja;
83. poziva EU i države članice da povećaju svoj doprinos iskorijenju svih oblika vjerske diskriminacije te da promiču međureligijski dijalog u odnosima s trećim zemljama; zahtijeva poduzimanje konkretnih mjera kako bi se zaštitile vjerske manjine, nevjernici, apostati i ateisti koji su žrtve zakona o bogohuljenju te poziva EU i države članice da se pozabave ukidanjem takvih zakona; pozdravlja predanost EU-a da na međunarodnim forumima promiče slobodu vjeroispovijedi ili uvjerenja što uključuje i podršku mandatu posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijedi ili uvjerenja; u potpunosti podržava praksu preuzimanja glavne uloge u donošenju tematskih rezolucija o toj temi na sjednicama Vijeća UN-a za ljudska prava i Opće skupštine UN-a; zahtijeva poduzimanje konkretnih mjera u cilju učinkovite provedbe i poboljšanja smjernica EU-a za promicanje i zaštitu slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja; smatra da bi trebalo djelovati na međunarodnim i regionalnim forumima održavanjem otvorenog, transparentnog i redovnog dijaloga s religijskim udrugama i zajednicama, u skladu s člankom 17. UFEU-a, kao i preko delegacija EU-a; jednako tako skreće pozornost na potrebu za osiguranjem sustavnog i dosljednog osposobljavanja osoblja EU-a u središnjici i u delegacijama;
Mjere EU-a protiv smrtne kazne
84. pozdravlja zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije i glavnog tajnika Vijeća Europe[46] iz listopada 2014. u kojoj su potvrdili svoje snažno i apsolutno protivljenje smrtnoj kazni u svim slučajevima i bez obzira na okolnosti; i dalje smatra da bi ukidanje smrtne kazne na globalnoj razini trebalo biti jedan od glavnih ciljeva EU-a u području ljudskih prava; napominje da bi podrška trećim zemljama za politiku suzbijanja droga trebala biti usmjerena na ukidanje smrtne kazne za kaznena djela povezana sa zlouporabom droga; u pogledu šestoga Svjetskog kongresa protiv smrtne kazne koji će se održati u Oslu u lipnju 2016., od EU-a i država članica traži da se nedvosmisleno izjasne protiv smrtne kazne, da se intenzivnije zalažu za ukidanje smrtne kazne te da podrže kampanje za podizanje svijesti u javnosti o toj temi;
85. izražava zabrinutost zbog sve većeg broja izrečenih smrtnih kazni i pogubljenja; izražava duboko žaljenje što neke zemlje i dalje imaju smrtnu kaznu u svom zakonodavstvu; žali zbog toga što je Bjelarus nakon dvogodišnje stanke nastavio s izvršavanjem pogubljenja; stoga ponovno poziva Bjelarus da usvoji moratorij na izvršavanje smrtne kazne kako bi u konačnici došlo do njezina ukidanja; napominje da osam država zakonski određuje smrtnu kaznu za homoseksualnost;
86. potiče ESVD, Komisiju i države članice da utvrde smjernice za sveobuhvatnu i učinkovitu europsku politiku u pogledu smrtne kazne s obzirom na brojne europske građane kojima prijeti pogubljenje u trećim zemljama, a ta bi politika trebala sadržavati snažne i ojačane mehanizme za identifikaciju, pružanje pravne pomoći i diplomatsko zastupanje;
87. poziva EU da nastavi dijalog sa zemljama koje su zadržale smrtnu kaznu, koristeći se svim diplomatskim sredstvima i alatima suradnje, u cilju jamčenja njezina ukidanja; nadalje, ponavlja svoj poziv EU-u da nastavi pratiti uvjete u kojima se izvršavaju pogubljenja u zemljama koje i dalje primjenjuju smrtnu kaznu;
Borba protiv mučenja i zlostavljanja
88. smatra da bi EU, u svjetlu 30. obljetnice Konvencije UN-a protiv mučenja te s obzirom na to da se slučajevi mučenja i zlostavljanja i dalje javljaju diljem svijeta, trebao uložiti veće napore u okončanje takvih ozbiljnih kršenja ljudskih prava; naglašava da članovima ranjivih skupina, poput djece i žena, etničkih, jezičnih i vjerskih manjina, koji su izloženi mučenju ili zlostavljanju u pritvoru, treba posvetiti posebnu pozornost; stoga potiče ESVD i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije da ojačaju svoju ulogu u borbi protiv mučenja i ostalih oblika okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, snažnijim diplomatskim angažmanom i sustavnijim javnim izražavanjem stajališta kojima se odražavaju vrijednosti i načela za koja se zalaže EU; predlaže da ESVD, delegacije EU-a i države članice iskoriste svoj puni potencijal svih postojećih instrumenata kao što su smjernice EU-a o mučenju[47]; u tom kontekstu preporučuje da se stalno radi na poboljšanju mehanizama nadzora nad izvozom u pogledu farmaceutskih proizvoda koji se mogu upotrebljavati za smaknuća, uključujući ciljanu klauzulu o krajnjoj namjeni kojom bi se obustavio ili zaustavio prijenos predmeta na koje se odnose sigurnosna ograničenja i koji očito nemaju praktičnu namjenu osim u svrhu izvršenja smrtne kazne;
89. naglašava da ima zemalja koje nisu poduzele korake kako bi odgovorile na hitnu potrebu za potpuno financijski osiguranim planovima za poboljšanje zatvorskih uvjeta; primjećuje da je ostvaren vrlo mali napredak u jamčenju da zatvorski objekti ispunjavaju kriterije međunarodnih standarda za ljudska prava i da se zaštite prava zatvorenika na život, tjelesni integritet i dostojanstvo; naglašava potrebu za poboljšanjem uvjeta pritvora kako bi se poštovala ljudska prava i činjenica da zatvorene osobe ne smiju biti podvrgnute neljudskim i ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanju;
Diskriminacija
90. naglašava da se nijedan oblik diskriminacije, nasilja, kažnjavanja odmazdom, mučenje, seksualno zlostavljanje žena i djevojčica, genitalno sakaćenje, dječji brak, prisilni brak, trgovina ženama, diskriminacija i društvena isključenost na temelju društvene klase ili podrijetla i nasilje u obitelji, ne može opravdati na temelju društvenih, vjerskih ili kulturnih uvjerenja i tradicija;
91. najoštrije osuđuje sve oblike diskriminacije, uključujući i one utemeljene na rasi, boji kože, spolu, spolnoj orijentaciji, spolnom identitetu, jeziku, kulturi, vjeroispovijedi ili uvjerenju, socijalnom podrijetlu, kasti, rođenju, dobi, invaliditetu ili bilo kojem drugom statusu; potiče EU da intenzivnije radi na iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije, rasizma i ksenofobije otvaranjem političkih dijaloga i dijaloga o ljudskim pravima te radom delegacija EU-a i javne diplomacije; također poziva da EU nastavi promicati ratifikaciju i punu provedbu svih konvencija UN-a koje su relevantne za to pitanje, kao što su Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije ili Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom;
Prava pripadnika skupine LGBTI
92. smatra da bi EU trebao nastaviti ulagati napore kako bi se više poštovala prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba u skladu s tim povezanim smjernicama EU-a[48]; preporučuje provođenje smjernica, što uključuje i osposobljavanje osoblja EU-a u trećim zemljama; izražava žaljenje da je homoseksualnost i dalje kazneno kažnjiva u 75 država, a u osam od njih za nju je predviđena smrtna kazna te smatra da nasilni postupci i izgredi protiv pojedinaca na osnovi njihove seksualne orijentacije ne smiju proći nekažnjeno; podržava stalan rad Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u borbi protiv tih diskriminirajućih zakona te rad ostalih tijela UN-a; zabrinut je zbog ograničenja temeljnih sloboda branitelja ljudskih prava LGBTI osoba te poziva EU da im pruži veću podršku; smatra da bi se prava LGBTI osoba poštovala u većoj mjeri kada bi im bile dostupne pravne institucije, na primjer civilno partnerstvo ili brak;
93. ističe da manjinske zajednice u trećim zemljama imaju posebne potrebe te da bi trebalo promicati njihovu potpunu jednakost u svim područjima ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života;
Diskriminacija na temelju kaste
94. s velikom zabrinutošću primjećuje razmjere i posljedice diskriminacije na temelju kaste i porast kršenja ljudskih prava na temelju kaste, što uključuje uskraćivanje pristupa pravosuđu ili zapošljavanju, stalnu segregaciju, siromaštvo i stigmatizaciju; poziva na usvajanje instrumenta EU-a za sprečavanje i ukidanje diskriminacije na temelju kaste; preporučuje usmjeravanje ove teme na smjernice i akcijske planove ESVD-a i Komisije, osobito na borbu EU-a protiv svih oblika diskriminacije i ulaganje napora u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojkama i sve oblike njihove diskriminacije;
Prava osoba s invaliditetom
95. pozdravlja ratifikacije Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; podsjeća da je važno da je države članice i institucije EU-a učinkovito provode; posebno naglašava da je potrebno vjerodostojno uključiti načelo dostupnosti svim osobama i sva prava osoba s invaliditetom u sve relevantne politike EU-a, uključujući u politike na području razvojne suradnje, te naglašava obvezujuću i horizontalnu narav toga problema;
96. potiče potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da nastavi podupirati proces ratifikacije i provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u zemljama koje je još nisu ratificirale ili provele;
97. naglašava da je međunarodna zajednica položaj žena s invaliditetom postavila kao prioritetno pitanje; podsjeća da se u zaključcima visokog povjerenika UN-a za ljudska prava navodi da politike i programe usmjerene na rješavanje pitanja nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom treba izrađivati u uskoj suradnji s osobama s invaliditetom, poštujući pritom njihovu autonomiju, te s organizacijama iz tog područja; ističe da je potreban redoviti nadzor nad institucijama i odgovarajuće osposobljavanje pružatelja skrbi; poziva EU da borbu protiv diskriminacije na temelju invaliditeta uvrsti u svoje politike vanjskog djelovanja, suradnje i pomoći u razvoju, pa i u Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR);
Prava žena i djevojčica
98. podsjeća na to da je Nagrada Saharov za 2014. godinu dodijeljena dr. Denisu Mukwegeu zbog njegova predanog rada sa žrtvama seksualnog nasilja i kontinuiranog promicanja prava žena, što je dovelo do osviještenosti o tome da se nasilje nad ženama, djevojčicama i djecom i njihovo seksualno sakaćenje koristi kao ratno sredstvo; snažno osuđuje sve oblike zlostavljanja i nasilja nad ženama, djevojčicama i djecom, posebno korištenje seksualnog nasilja kao ratnog sredstva, uključujući genitalno sakaćenje žena, dječje, rane i prisilne brakove, seksualno ropstvo, silovanje u braku te druge oblike štetnih tradicijskih praksi; naglašava da je potrebno da žene, djevojčice i djeca koji su zlostavljani u sukobima imaju pristup zdravstvenoj i psihološkoj pomoći, u skladu s međunarodnim zakonom; u tom kontekstu napominje pismo potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o politici humanitarne pomoći, posebno o sprječavanju seksualnog nasilja i pružanju pravilne podrške i pristupa zdravstvenoj i psihološkoj pomoći ženama koje su tijekom sukoba silovane; poziva sve države članice Vijeća Europe da potpišu i ratificiraju Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji;
99. naglašava da ESVD treba razmjenjivati dobre prakse u borbi protiv nedovoljnog pristupa žrtava zločina povezanih sa spolnim nasiljem pravdi; oštro osuđuje nedovoljan pristup pravdi za žene u trećim zemljama, posebno kad su žrtve rodno uvjetovanog nasilja; traži od Komisije da preuzme aktivnu ulogu u progonu takvih zločina u trećim zemljama, a u nekim slučajevima i u državama članicama; potiče Komisiju da surađuje s ESVD-om kako bi se poboljšala potpora žrtvama, da u humanitarna djelovanja EU-a uvede intervencije zbog rodno uvjetovanog nasilja te da joj humanitarna djelovanja EU-a usmjerena na suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja i spolnog nasilja u sukobima budu prioritet; pozdravlja to što se EU na globalnom sastanku na vrhu za okončanje seksualnog nasilja u sukobima održanom u Londonu u lipnju 2014. obvezao na djelovanje u skladu sa zaključcima s tog sastanka te stoga poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere;
100. žali zbog nedostatka politika prevencije rodno uvjetovanog nasilja, nedostatka potpore žrtvama te visoke stope nekažnjavanja počinitelja u velikom broju zemalja; traži od ESVD-a da s trećim zemljama razmijeni primjere dobre prakse u zakonodavnim postupcima i programima osposobljavanja za policijske i pravosudne djelatnike te državne službenike; poziva EU da podupre organizacije civilnog društva čiji je cilj obrana ljudskih prava i promicanje jednakosti spolova u trećim zemljama te da aktivno surađuje s međunarodnim organizacijama koje djeluju u području jednakosti između žena i muškaraca, kao što su ILO, OECD, UN i Afrička unija, kako bi se stvorile sinergije i promicalo osnaživanje žena;
101. duboko je zabrinut zbog porasta rodno uvjetovanog nasilja u mnogim dijelovima svijeta i povećanog broja femicida u Latinskoj Americi, što se događa u ozračju općeprisutnog nasilja i sustavne diskriminacije; oštro osuđuje svaki oblik rodno uvjetovanog nasilja i grozan zločin femicida, kao i prevladavajuće nekažnjavanje takvih zločina, što može dodatno potaknuti nasilje i ubojstva;
102. izražava duboku zabrinutost zbog mogućeg kršenja ljudskih prava koje se odnosi na žene i djevojčice u izbjegličkim kampovima na Bliskom istoku i u Africi, među ostalim zbog zabilježenih slučajeva spolnog nasilja i nejednakog postupanja sa ženama i djevojčicama; traži od ESVD-a da se zauzme za stroža pravila i dobre prakse u trećim zemljama kako bi se suzbila nejednakost među izbjeglicama bez obzira na njihovu rodnu pripadnost;
103. žali zbog činjenice što je polovina svjetskog stanovništva suočena s diskriminacijom u plaćama te zbog toga što žene u svijetu zarađuju od 60 % do 90 % prosječnog dohotka muškaraca;
104. poziva Komisiju, ESVD i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije da nastave promicati jačanje političke i gospodarske uloge žena i djevojčica uključivanjem načela ravnopravnosti spolova u sve svoje vanjske politike i programe te strukturiranim dijalozima s trećim zemljama, pokretanjem javne rasprave u vezi s rodnim pitanjima i dovoljnim izdvajanjem sredstava u tu svrhu; sa zadovoljstvom prima na znanje novi okvir za rodnu jednakost i osnaživanje žena 2016. – 2020.[49]; naglašava potrebu za usredotočenjem na horizontalni stup kojemu je cilj da Komisija i ESVD vanjskim odnosima učinkovitije ispunjavaju obveze EU-a za jačanje prava žena i djevojčica;
105. žali zbog rodne nejednakosti u političkoj sferi; podsjeća na to da su žene i muškarci jednaki te da trebaju imati jednaka politička prava i građanske slobode te žali i zbog niske stope sudjelovanja žena u donošenju ekonomskih, društvenih i političkih odluka; naglašava potrebu za djelotvornim mehanizmima zaštite braniteljica ljudskih prava; preporučuje da se uvede sustav kvota kao instrument kojim će se promicati sudjelovanje žena u radu političkih tijela i u demokratskom procesu, ponajprije kao kandidatkinja;
106. poziva EU da nastavi podržavati gospodarsko, društveno i političko osnaživanje žena kao načina promicanja primjerenog ostvarivanja njihovih prava i temeljnih sloboda te da dostupnost kvalitetnog obrazovanja za djevojčice, uključujući djevojčice iz najsiromašnijih i marginaliziranih zajednica, postavi kao glavni prioritet; poziva na potporu strukovnom obrazovanju za žene, povećanju sudjelovanja u strukovnom osposobljavanju u području znanosti i tehnologije, razvoju programa osposobljavanja u području jednakosti spolova namijenjenih obrazovnim stručnjacima u trećim zemljama te sprečavanju širenja stereotipa preko obrazovnih materijala; potiče EU da taj prioritet uvrsti u sve svoje aktivnosti diplomatske, trgovinske i razvojne suradnje;
107. naglašava potrebu za kontinuiranim obrazovanjem djevojčica u izbjegličkim kampovima te u područjima zahvaćenima sukobima, ekstremnim siromaštvom i ekstremnim klimatskim uvjetima kao što su suša i poplave;
108. potiče EU da u operacije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike i strukture UN-a za izgradnju mira nastavi uključivati podršku ženama i djevojčicama te da radi na provedbi i jačanju Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325(2000)[50] i 1820(2008)[51] o ženama, miru i sigurnosti; u tom smislu poziva EU da na međunarodnoj razini podrži priznavanje dodane vrijednosti sudjelovanja žena u sprečavanju i rješavanju sukoba, kao i u mirovnim operacijama, humanitarnoj pomoći i postupcima obnove nakon sukoba i demokratske tranzicije koji vode k dugoročnim i stabilnim političkim rješenjima; jednako tako naglašava važnost da se ženama jamče sve ljudska prava i da se doprinosi njihovom osnaživanju, uključujući i u okviru plana za razdoblje nakon 2015. te pružanjem podrške Pekinškoj platformi za djelovanje i Istanbulskoj konvenciji; pozdravlja podršku EU-a rezolucijama UN-a o rodnim pitanjima, posebno s obzirom na slobodu izražavanja i mišljenja u osnaživanju žena; pozdravlja zaključke sa 59. sjednice Komisije UN-a o statusu žena[52];
109. poziva Komisiju da sustavno poduzima konkretne mjere radi povećanja sudjelovanja žena u izbornim postupcima u svim misijama EU-a za promatranje izbora, u skladu sa smjernicama EU-a u tom području, imajući u vidu zaključke sa seminara viših izbornih stručnjaka održanog u Bruxellesu u travnju 2014. te primjenjujući iskustvo iz prošlih misija;
110. pozdravlja napore ESVD-a u trećim zemljama u vezi s poticanjem bržeg ispunjavanja obveza i dužnosti u pogledu prava žena iz Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, u okviru Pekinške platforme za djelovanje, Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju održane u Kairu i razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. godine;
111. naglašava koliko je važno ne dovoditi u pitanje „pravnu stečevinu” Pekinške platforme za djelovanje u vezi s pristupom obrazovanju i zdravstvenoj skrbi kao temeljnim ljudskim pravima te zaštitom seksualnih i reproduktivnih prava; naglašava da univerzalno pravo na zdravlje i seksualna prava, reproduktivna prava i pristup pripadajućim uslugama doprinose smanjenju stope smrtnosti novorođenčadi i majki; napominje da su planiranje obitelji, zdravlje majki i jednostavan pristup kontracepcijskim sredstvima i pobačaju u sigurnim uvjetima važna, spasonosna sredstva za žene, kojima im se daje prilika da započnu novi život ako su bile žrtve nasilja; naglašava da je nužno da te politike budu u središtu razvojne suradnje s trećim zemljama;
112. smatra da je maloljetnički brak povreda temeljnih ljudskih prava i utječe na sve životne aspekte djevojčica: uskraćuje im djetinjstvo, dovodi u pitanje njihovo obrazovanje, a time i buduće izglede, dovodi u opasnost njihovo zdravlje i povećava rizik od nasilja i iskorištavanja;
113. s ozbiljnom zabrinutošću napominje da se od osamdesetih godina 20. stoljeća industrija „mladenki po narudžbi” razvija alarmantnom brzinom; sa zabrinutošću napominje da postoji mnogo dokumentiranih slučajeva napada na „mladenke po narudžbiˮ i njihovih ubojstava nakon udaje; žali zbog činjenice da se velik broj maloljetnica pojavljuje na internetskim stranicama za „mladenke po narudžbi” te naglašava da se slučajevi iskorištavanja djece u seksualne svrhe moraju smatrati zlostavljanjem djece;
114. osuđuje praksu surogatstva koja potkopava ljudsko dostojanstvo žene jer se njezino tijelo i njegove reproduktivne funkcije koriste kao roba; smatra da praksu gestacijskog surogatstva koja uključuje reprodukcijsko iskorištavanje i korištenje ljudskog tijela za financijske i druge dobitke, osobito kod ranjivih žena iz zemalja u razvoju, treba zabraniti te se njome treba hitno pozabaviti u okviru instrumenata ljudskih prava;
Prava djece
115. potvrđuje da je na globalnoj razini hitno potrebno ratificirati i učinkovito provesti Konvenciju UN-a o pravima djeteta i njezine fakultativne protokole; poziva sve države da se obvežu na iskorjenjivanje najgorih oblika dječjeg rada kako je određeno člankom 3. Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 182, koji obuhvaćaju ropstvo djece, trgovinu djecom, dječju prostituciju i opasan rad koji utječe na tjelesno i mentalno zdravlje djeteta;
116. pozdravlja zaključke Vijeća o promicanju i zaštiti prava djeteta[53] usvojene u prosincu 2014. te poziva EU da nastavi podržavati partnerske zemlje u borbi protiv svih oblika nasilja nad djecom, uključujući seksualno iskorištavanje, i jačati njihove kapacitete u pogledu zaštite prava djece; pozdravlja što se 2014. na svjetskoj razini uveo skup alata EU-a i UNICEF-a za uključivanje prava djece[54]; prima na znanje izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava iz svibnja 2014. o pravima interseksualne djece;
117. ponovno zahtijeva od Komisije da predloži sveobuhvatnu strategiju i plan djelovanja o pravima djeteta za sljedećih pet godina kako bi prava djece dobila prioritet u vanjskim politikama EU-a dajući podršku naporima EU-a u promicanju njihovih prava, posebice dajući doprinos u osiguranju prava djece na pristup vodi, sanitarnim uslugama, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, jamčeći rehabilitaciju i reintegraciju djece koja su dio oružanih skupina, iskorjenjujući dječji rad, mučenje, vračanje u kojemu sudjeluju djeca, trgovinu ljudima, dječje brakove i seksualno zlostavljanje te osiguravajući pomoć djeci u oružanim sukobima i jamčeći im pristup obrazovanju u područjima sukoba i izbjegličkim kampovima; poziva potpredsjednicu /Visoku predstavnicu da podnosi Parlamentu godišnji izvještaj o ostvarenim rezultatima vanjskog djelovanja EU-a usredotočenog na djecu; pohvaljuje kampanju „Djeca, a ne vojnici” i poziva EU i države članice da povećaju svoju podršku kako bi se dosegnuo cilj da do 2016. vladine oružane snage prestanu regrutirati i koristiti djecu u sukobima;
118. pozdravlja suradnju EU-a s UNICEF-om koja je rezultirala skupom alata za uključivanje prava djece u razvojnu suradnju i potporom ključnim milenijskim razvojnim ciljevima i programima za zaštitu djece radi ostvarivanja prava djece, posebice u osjetljivim situacijama, te suradnju s Agencijom Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku;
119. pozdravlja aktivnu suradnju EU-a s nekoliko posebnih izvjestitelja UN-a koji se bave gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, uključujući posebnog izvjestitelja za ljudsko pravo na sigurnu i čistu vodu za piće, posebnog izvjestitelja za pravo na obrazovanje, posebnog izvjestitelja za pravo na hranu, posebnog izvjestitelja za krajnje siromaštvo i ljudska prava te posebnu izvjestiteljicu za primjereno stanovanje; s odobravanjem primjećuje da je promicanje gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava pojačano u Višegodišnjem okvirnom programu za razdoblje 2014. – 2017. u sklopu Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava, koji je, među ostalim, usmjeren na jačanje sindikata, povećanje razine svijesti o pitanjima u vezi s plaćama, zaštitu prirodne baštine, promicanje socijalne integracije jačanjem gospodarske uloge te smanjenje gospodarske diskriminacije i nasilja na radnom mjestu;
Jačanje demokracije diljem svijeta
120. naglašava angažman EU-a u podržavanju i promicanju poštovanja ljudskih prava i demokratskih vrijednosti u svojim odnosima s ostatkom svijeta; podsjeća da obilježja demokratskih režima nisu samo slobodni i pošteni izborni postupci, nego i, između ostalog, sloboda govora, medija i udruživanja, vladavina prava, odgovornost, neovisnost pravosuđa i nepristrana uprava; naglašava da su demokracija i ljudska prava neraskidivo povezani i uzajamno se podupiru, kako je navedeno u zaključcima Vijeća od 18. studenog 2009. o podršci demokraciji u vanjskim odnosima EU-a; pozdravlja činjenicu da se u novom Planu djelovanja u području ljudskih prava i demokracije posebna pozornost posvećuje mjerama kojima se pruža podrška demokraciji;
Obrana slobode izražavanja i jačanje civilnog društva
121. ponovno ističe činjenicu da je sloboda izražavanja ključan element svakog demokratskog društva jer pomaže pri poticanju kulture pluralizma kojom se jača uloga civilnog društva i građana u pozivanju vlada i donositelja odluka na odgovornost i kojom se podupire vladavina prava; stoga potiče EU da uloži još veće napore u promicanje slobode izražavanja u sklopu svojih vanjskih politika i instrumenata;
122. ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da pojačano prate sve oblike ograničenja slobode izražavanja i slobode medija u trećim zemljama te da takva ograničenja hitro i sustavno osuđuju, čak i onda kada je u pitanju legitiman cilj kao što je borba protiv terorizma, državna sigurnost i provedba zakona; naglašava da je važno zajamčiti učinkovitu provedbu smjernica EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega te redovno pratiti njihov učinak; podsjeća na cilj EU-a da se jamči i zaštiti nediskriminirajući pristup informacijama i sloboda izražavanja pojedinca, na internetu ili izvan njega;
123. smatra da osiguravanjem dostupnosti informacija informacijske i komunikacijske tehnologije pružaju mogućnosti za povećanje ljudskih prava, demokratskih praksi te socijalnog i gospodarskog razvoja; također naglašava doprinos informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) naporima pokreta civilnog društva, posebno u nedemokratskim režimima; izražava zabrinutost što neki autoritarni režimi koriste informacijske i komunikacijske tehnologije kojima se sve više ugrožavaju ljudska prava i prijeti aktivistima za demokraciju; poziva na povećanu potporu u područjima promicanja slobode medija, zaštite neovisnih novinara i blogera, smanjenja digitalnog procjepa i olakšavanja neograničenog pristupa informacijama; poziva Komisiju da u okviru revizije europskog sustava kontrole izvoza posebnu pozornost usmjeri na aspekte ljudskih prava robe s dvojnom namjenom;
Podrška EU-a braniteljima ljudskih prava
124. žali što su civilno društvo i branitelji ljudskih prava sve više podvrgnuti napadima svugdje u svijetu; duboko je zabrinut što sve veći broj zemalja, kao npr. Rusija i neke zemlje središnje Azije, donose stroge zakone kako bi ugušile aktivnosti nevladinih organizacija ograničavajući im pristup stranom financiranju i donošenjem opterećujućih zahtjeva o izvješćima i uvođenjem oštrih sankcija za njihovo nepoštovanje; podsjeća da je pravo slobode okupljanja i udruživanja ključna značajka demokratskog, otvorenog i tolerantnog društva; poziva na ulaganje novih napora kako bi se suprotstavili ograničenjima i zastrašivanjima s kojima se susreću organizacije civilnog društva diljem svijeta te da EU bude primjer zaštite i promicanja njihovih prava;
125. s odobrenjem primjećuje da je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije u novom planu djelovanja ponovila predanost EU-a jačanju uloge lokalnih subjekata i organizacija civilnog društva te naglašava da civilno društvo, a posebno branitelji ljudskih prava, zbog znatnog smanjenja prostora svog djelovanja zaslužuju da im EU posveti veću pozornost i da uloži veće napore na tom području; stoga potiče EU i države članice da razrade dosljedan i sveobuhvatan odgovor na glavne izazove s kojima se civilno društvo, uključujući branitelje ljudskih prava, susreće diljem svijeta;
126. poziva EU i države članice da na svakoj razini političkog dijaloga stalno prate i skreću pozornost na slučajeve kršenja slobode okupljanja i udruživanja, uključujući razne oblike zabrana i ograničenja organizacija civilnog društva i njihovih aktivnosti;
127. također poziva EU i države članice da se koriste svim raspoloživim sredstvima u cilju sustavnog skretanja pozornosti na pojedinačne slučajeve ugroženih branitelja ljudskih prava ili aktivista civilnog društva, a osobito na one koji su trenutno u pritvoru; potiče delegacije EU-a i diplomatsko osoblje država članica da nastave aktivno podupirati branitelje ljudskih prava sustavnim praćenjem sudskih postupaka, posjećivanjem pritvorenih aktivista i davanjem izjava o pojedinačnim slučajevima, kao i rješavanjem pitanja povrede ljudskih prava sa svojim relevantnim kolegama; ustraje u tome da bi se viši predstavnici EU-a, posebice potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, povjerenici, posebni predstavnici EU-a te vladini službenici iz država članica trebali redovito sastajati s braniteljima ljudskih prava, pogotovo kada putuju u države u kojima je civilno društvo izloženo pritisku;
128. s odobravanjem prima na znanje pomoć koju je EU pružio braniteljima ljudskih prava i civilnom društvu diljem svijeta u vidu financijskih sredstava u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR); naglašava da je posebno važno koristiti se EIDHR-om za zaštitu najugroženijih branitelja ljudskih prava; također ističe da bi se u sklopu potpore ugroženim braniteljima ljudskih prava u obzir prvenstveno trebali uzeti kriteriji učinkovitosti te bi trebalo izbjeći suviše preskriptivne uvjete; poziva Komisiju, ESVD i delegacije EU-a da osiguraju pravilno korištenje financijskim sredstvima koja su namijenjena braniteljima ljudskih prava;
Podupiranje izbornih postupaka i jačanje vladavine prava, neovisnosti pravosuđa i nepristrane uprave u trećim zemljama
129. pozdravlja osam misija za promatranje izbora i osam misija izbornih stručnjaka koje je EU proveo 2014. diljem svijeta; ponavlja svoje pozitivno mišljenje o kontinuiranoj podršci koju EU pruža izbornim postupcima te o njegovoj pomoći i potpori domaćim promatračima tijekom održavanja izbora;
130. podsjeća na važnost poduzimanja odgovarajućih daljnjih koraka u vezi s izvješćima i preporukama misija za promatranje izbora, kako bi se pojačao njihov učinak i osnažila potpora EU-a demokratskim standardima dotičnih zemalja;
131. predlaže EU-u da uloži veće napore u razvijanje sveobuhvatnijeg pristupa procesima demokratizacije, imajući na umu da su slobodni i pošteni izbori samo jedna od dimenzija demokratizacije, kako bi se na pozitivan način utjecalo na jačanje demokratskih institucija i povjerenja javnosti u izborne postupke diljem svijeta;
132. u tom kontekstu, sa zadovoljstvom primjećuje pokretanje druge generacije pilot-projekata u vezi s pružanjem podrške demokraciji u 12 odabranih delegacija EU-a 2014., shodno obvezi utvrđenoj u zaključcima Vijeća iz studenog 2009. te u Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije iz 2012.; snažno naglašava važnost tih pilot-projekata za postizanje bolje usklađenosti u pružanju podrške demokraciji u okviru vanjskih politika i instrumenata EU-a;
133. pozdravlja činjenicu da su se Komisija, ESVD i države članice u novom Planu djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije obvezali na čvršću i dosljedniju suradnju s tijelima za upravljanje izborima, parlamentarnim institucijama, lokalnim nevladinim udrugama, braniteljima ljudskih prava i organizacijama civilnog društva u trećim zemljama, u cilju njihova intenzivnijeg uključivanja u praćenje izbora i jačanja njihove uloge te slijedom toga i osnaženju demokratskih postupaka;
134. podsjeća na to da bi iskustvo koje su stekli Europska unija, političari, akademici, mediji, nevladine udruge i civilno društvo te znanje stečeno tijekom tranzicije k demokraciji u okviru politike proširenja i susjedstva moglo pozitivno utjecati na utvrđivanje najboljih praksi koje bi se mogle upotrijebiti za podupiranje i očvršćivanje drugih procesa demokratizacije diljem svijeta;
135. podsjeća da korupcija predstavlja prijetnju jednakom uživanju ljudskih prava te se njome narušavaju demokratski procesi kao što su vladavina prava i pošteno pravosuđe; također podsjeća da je EU zatražio isključivu nadležnost za potpisivanje Konvencije UN-a protiv korupcije (UNCAC);
136. izražava stajalište da bi EU u svim svojim platformama za dijalog s trećim zemljama trebao naglasiti važnost transparentnosti i dostupnosti, integriteta, odgovornosti i pravilnog upravljanja u području javnih poslova, javnih financija i javnog vlasništva, kako je određeno u UNCAC-u; vjeruje da korupcija u svim oblicima narušava demokratska načela i negativno utječe na socijalni i gospodarski razvoj; traži poduzimanje mjera u skladu sa svojim zahtjevom za poboljšano praćenje Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije te primjereno uzimanje u obzir preporuka OECD-a; smatra da bi EU trebao dosljednije i sustavnije podržavati treće zemlje u borbi protiv korupcije nudeći im svoje stručno znanje i potporu pri osnivanju i osnaživanju neovisnih i djelotvornih institucija za suzbijanje korupcije te proaktivnom suradnjom s privatnim sektorom; jednako tako preporučuje razvijanje inovativnih financijskih mehanizama za jačanje borbe protiv svih vrsta korupcije; u tom kontekstu poziva na poboljšanje regulative u području financijskih transakcija na međunarodnoj razini;
137. mišljenja je da bi EU trebao uložiti još veće napore u promicanje vladavine prava i neovisnosti pravosuđa na multilateralnoj i bilateralnoj razini; potiče EU da pruži podršku poštenom pravosuđu diljem svijeta pružanjem pomoći u procesima zakonodavnih i institucijskih reformi u trećim zemljama; također potiče delegacije EU-a i veleposlanstva država članica da u cilju promicanja neovisnosti pravosuđa sustavno prate sudske postupke;
Jačanje djelovanja Europskog parlamenta u vezi s ljudskim pravima
138. pozdravlja činjenicu da su se na Konferenciji predsjednika izaslanstva u suradnji s Pododborom za ljudska prava preispitale smjernice za međuparlamentarna izaslanstva Europskog parlamenta o promicanju ljudskih prava i demokracije; u tom pogledu preporučuje sustavniju i transparentniju praksu poticanja rasprave o ljudskim pravima tijekom posjeta izaslanstava trećim zemljama, posebno o pojedinačnim slučajevima na koje se rezolucije Parlamenta odnose, ali i praksu podnošenja pismenih izvješća o poduzetim aktivnostima Pododboru za ljudska prava i, kada je to potrebno iz političkih razloga, izvješćivanje preko posebnih obavještajnih sastanaka;
139. ističe da je potrebno i dalje promišljati kako se na najbolji način može povećati vjerodostojnost, vidljivost i djelotvornost rezolucija Parlamenta o povredama ljudskih prava, demokraciji i vladavini prava;
140. podržava raspravu o uključivanju različitih instrumenata koji su na raspolaganju Parlamentu u vezi s podupiranjem i promicanjem ljudskih prava u jedinstveni strateški dokument koji bi Parlament trebao usvojiti na plenarnoj sjednici;
* * *
141. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 70. zasjedanja Glavne skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te voditeljima delegacija EU-a.
12.11.2015
MIŠLJENJE oDBORA ZA RAZVOJ
upućeno Odboru za vanjske poslove
o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području
Izvjestitelj za mišljenje: Doru-Claudian Frunzulică
PRIJEDLOZI
Odbor za razvoj poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
1. naglašava da su poštovanje ljudskih prava, rodna jednakost, dobro upravljanje, vladavina prava, mir i sigurnost preduvjeti za iskorjenjivanje siromaštva i nejednakosti te neophodni elementi za ostvarivanje ciljeva održivoga razvoja; podsjeća na to da su ljudska prava univerzalna, neotuđiva, nedjeljiva i međuovisna te da se stoga ne može pozivati na kulturnu raznolikost kao opravdanje za kršenje ljudskih prava koja su zajamčena međunarodnim pravom, a temelje se na prirodnom pravu;
2. ustraje u tome da bi se štetni postupci, kao što su genitalno sakaćenje žena, rano i prisilno sklapanje braka, ubojstvo na temelju spola, uključujući ubojstva ženske djece ili pobačaj ženskog fetusa, zločini iz časti ili uskraćivanje odgovarajućeg obrazovanja ženama, trebali zabraniti, a kršenja tih zabrana ozbiljno kazniti; oštro osuđuje činjenicu da se silovanje žena i djevojčica i dalje primjenjuje kao oružje u ratu; ističe da su potrebni dodatni napori kako bi se zajamčilo poštovanje međunarodnog prava i pristup žena i djevojčica zlostavljanih u sukobima zdravstvenim uslugama i psihološkoj pomoći, kao i cijelom nizu zdravstvenih usluga u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem za žrtve silovanja u ratu;
3. naglašava da je potrebno zajamčiti da Program održivog razvoja do 2030., njegove mjere praćenja i njegova buduća provedba od strane svih dionika, uključujući civilno društvo i privatni sektor, počivaju na pristupu koji se zasniva na ljudskim pravima i rodnoj jednakosti, ali i na iskorjenjivanju siromaštva, smanjenju nejednakosti i socijalne isključenosti te demokratizaciji gospodarstva, ali i da se njima obuhvate prava žena, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i druga prava, prava LGTBI zajednice, prava manjina, uključujući prava seksualnih manjina i osoba s invaliditetom, prava djece, veće političko sudjelovanje građana, demokratske vrijednosti, dobro upravljanje, promicanje demokracije i borba protiv korupcije, nekažnjavanja, utaje i izbjegavanja plaćanja poreza te poreznih oaza;
4. ističe da bi EU trebao rješavati vanjsku dimenziju migracijske krize, ali i temeljne uzroke siromaštva u trećim zemljama i temeljne uzroke migracija iz trećih zemalja u Europu, istodobno uviđajući da je veza između migracija, sigurnosti i razvoja složena i višedimenzionalna te da se ne može svesti na mehanički i jednostavan odnos između veće razvojne pomoći i manjega broja migranata; podsjeća na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement) te apelira na EU i njegove države članice da ne surađuju s određenim trećim zemljama, posebno onima u kojima je u tijeku građanski rat ili u kojima ne postoje djelotvorne ili priznate vlasti; ističe da su djeca i žene posebno ugroženi u trenutačnoj krizi;
5. ističe da je Akcijski plan iz Addis Abebe snažno usmjeren na pružanje univerzalne socijalne zaštite, univerzalnog zdravstvenog osiguranja i osnovnih javnih usluga za sve, uključujući zdravstvene i obrazovne usluge;
6. apelira na EU da ojača svoju ulogu snažnog promicatelja ljudskih prava u svijetu djelotvornom, dosljednom i promišljenom uporabom svih raspoloživih instrumenata za promicanje i zaštitu ljudskih prava i njihovih branitelja te za djelotvornost naše politike razvojne pomoći, u skladu s novim ciljem održivog razvoja br. 16; potiče Komisiju da prati primjenu svojih instrumenata temeljenih na pravima te da zajamči uzajamno podupiranje ljudskih prava i razvojne suradnje na terenu; traži da se u Godišnjem izvješću EU-a o ljudskim pravima prida veća važnost razvojnoj suradnji;
7. poziva EU i njegove delegacije da zajedno s civilnim društvom pojačaju svoj politički dijalog s vladama koje krše ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava te ustraje u tome da politički dijalog o ljudskim pravima između EU-a i trećih zemalja mora obuhvatiti širu i opsežniju definiciju nediskriminacije, koja između ostaloga mora podrazumijevati i diskriminaciju prema LGBTI osobama te diskriminaciju na temelju vjere ili vjerovanja, spola, rasnog ili etničkog porijekla, dobi, invaliditeta ili seksualne orijentacije; ističe da se razvojna pomoć treba održati na istoj razini te čak i povećati, osobito u zemljama koje bilježe loše rezultate i u području razvoja i u poštovanju ljudskih prava, ali da se treba usmjeriti preko organizacija civilnog društva i nevladinih lokalnih partnera te sustavno pratiti, jednako kao i obveze vlada u pogledu poboljšanja stanja ljudskih prava na terenu;
8. podsjeća na iznimnu važnost načela političke usklađenosti u interesu razvoja; stoga apelira na Komisiju i države članice da obvezujućim klauzulama o ljudskim pravima omoguće istinsku zaštitu ljudskih prava u okviru svakog sporazuma koji se sklapa ili revidira sa zemljama u razvoju; preporučuje postupak za savjetovanje između sporazumnih strana s potanko opisanim političkim i pravnim mehanizmima koji se trebaju primijeniti u slučaju zahtjeva za obustavu bilateralne suradnje, ali i mehanizmom upozorenja i procesom u svrhe opisivanja i procjene; ustraje u tome da Komisija provodi sustavne procjene učinka trgovinskih i investicijskih sporazuma na ljudska prava kako bi se omogućila djelotvorna provedba ljudskih prava; potiče istinsku provedbu sustava GSP+, istodobno s prikladnim i transparentnim mehanizmom izvješćivanja i financiranjem praćenja koje bi provodilo civilno društvo; poziva Komisiju i ESVD da podupru zakonodavne okvire i inicijative usmjerene na transparentnost i dobro upravljanje u rudarstvu i drugim sektorima povezanima s iskorištavanjem resursa;
9. naglašava potrebu za pojačanom korporativnom odgovornošću i transparentnim mehanizmima te inicijativama usmjerenima na primjenu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; traži od Komisije da potiče države članice da izvješćuju o njihovoj primjeni; poziva Komisiju da povede sve potrebne inicijative za predstavljanje pravno obvezujućega međunarodnog instrumenta o poslovanju i ljudskim pravima u okviru Ujedinjenih naroda; posebno ustraje u tome da je potrebno analizirati posljedice korporativnih aktivnosti u pogledu ljudskih prava u zemljama u razvoju te uspostaviti učinkovite instrumente za kažnjavanje korporacija koje krše ljudska prava i omogućiti pravne lijekove za žrtve tih kršenja; ističe obvezu poštovanja međunarodnih standarda rada u skladu s provedbom Programa za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada;
10. ističe važnost prava vlasništva i sigurnosti posjedovanja zemljišta za zaštitu malih poljoprivrednika i lokalnih zajednica od nesvrhovite kupnje zemljišta od strane države i nedržavnih subjekata, kao što su korporacije, ili od neopravdanog potraživanja zemlje od strane nacionalnih vlada; poziva na jaču zaštitu prava vlasništva u zemljama u razvoju i traži da se posebna pozornost posveti sigurnosti posjedovanja zemljišta i pravima intelektualnog vlasništva;
11. poziva EU i njegove delegacije da pojačaju svoj politički dijalog s vladama koje krše ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava, da prekinu provedbu svih ugovora i sporazuma o pridruživanju s tim zemljama koji su trenutačno na snazi te ustraje u tome da politički dijalog o ljudskim pravima između EU-a i trećih zemalja mora obuhvatiti širu i opsežniju definiciju nediskriminacije, koja između ostaloga mora podrazumijevati i diskriminaciju na temelju vjere ili vjerovanja, spola, rasnog ili etničkog porijekla, dobi, invaliditeta, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta; ponavlja da je uključivanje civilnog društva u taj dijalog ključno za promicanje djelotvornog ostvarivanja ljudskih prava i naglašava ključni doprinos EU-a u jačanju uloge civilnog društva u tom pogledu;
12. prepoznaje da ljudska prava, kao što su sloboda vjere, mišljenja ili izražavanja, imaju izravnu ulogu u promicanju i zaštiti kulturne raznolikosti te da pluralističko društvo promiče uživanje ljudskih prava.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
|
Datum usvajanja |
10.11.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
22 1 1 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Doru-Claudian Frunzulică, Nathan Gill, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Linda McAvan, Norbert Neuser, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Marina Albiol Guzmán, Louis-Joseph Manscour, Paul Rübig, Joachim Zeller |
||||
12.11.2015
MIŠLJENJE oDBORA ZA PRAVA ŽENA I JEDNAKOST SPOLOVA
upućeno Odboru za vanjske poslove
o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području
Izvjestiteljica za mišljenje: Teresa Jiménez-Becerril Barrio
PRIJEDLOZI
Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
– uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi naslovljen „Jednakost spolova i osnaživanje žena: promijeniti život djevojaka i žena uz pomoć vanjskih odnosa EU-a 2016. – 2020.ˮ[55],
– – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o obnavljanju Plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju[56],
A. budući da su žene i djevojčice diljem svijeta i dalje izložene rodno uvjetovanom nasilju, uključujući silovanje, porobljavanje, trgovanje ljudima, prisilni brak, zločine iz časti, genitalno sakaćenje žena te okrutne i neljudske kazne koje se smatraju mučenjem, kojima se krše njihova temeljna prava na život, slobodu, pravdu, dostojanstvo i sigurnost, kao i na njihov tjelesni i psihološki integritet te spolno i reproduktivno samoodređenje; budući da nikada ne bi smjelo doći do pokušaja opravdanja bilo kojeg oblika diskriminacije žena i nasilja nad ženama na političkoj, socijalnoj, vjerskoj ili kulturnoj osnovi ili na temelju narodnih ili plemenskih običaja;
B. budući da se u zemljama u kojima je na snazi smrtna kazna za pogubljenje žena koriste metode koje se može poistovjetiti s mučenjem (npr. kamenovanje) i tjelesnim ponižavanjem (npr. javno vješanje), a koje u konačnici služe kao sredstvo za zastrašivanje žena;
C. budući da je nasilje nad ženama i djevojčicama najrašireniji oblik kršenja ljudskih prava u svijetu, da utječe na sve društvene slojeve neovisno o dobi, obrazovanju, prihodima, društvenom položaju i zemlji podrijetla ili prebivališta te predstavlja ozbiljnu prepreku jednakosti između muškaraca i žena;
D. budući da je termin „femicid” utemeljen na pravnoj definiciji nasilja nad ženama utvrđenoj u članku 1. Konvencije iz Beléma do Pará: „nasiljem nad ženama smatra se bilo koji čin ili ponašanje na rodnoj osnovi kojim se prouzrokuje smrt ili fizička, spolna ili psihološka povreda ili patnja žena, bilo u javnoj bilo u privatnoj sferi”;
E. budući da se EU zalaže za promicanje jednakosti spolova i provedbu rodno osviještene politike u svim svojim djelovanjima;
F. budući da se Planom djelovanja EU-a u području ljudskih prava i demokracije za razdoblje 2015. – 2019. promiču nediskriminacija, jednakost spolova i osnaživanje žena unutar i izvan EU-a;
G. budući da je djevojčicama i ženama vrlo često onemogućen pristup kvalitetnom obrazovanju te da su često prisiljene napustiti školovanje u slučaju braka ili rođenja djeteta;
H. budući da su žene i djeca zahvaćeni sukobima, a posebno žene i djeca koji su izbjeglice, tražitelji azila i bez državljanstva, među najugroženijim društvenim skupinama; budući da su tijekom humanitarnih kriza raseljene djevojke također suočene sa znatno većim rizicima;
I. budući da žene čine tri petine od milijardu ljudi koji žive ispod granice siromaštva[57];
J. budući da se u statutu Svjetske zdravstvene organizacije navodi da je „uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja jedno od temeljnih prava svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, gospodarski ili socijalni statusˮ[58];
K. budući da žene i djevojčice čine dvije trećine od 960 milijuna nepismenih osoba diljem svijeta[59];
L. budući da je jačanje terorizma i oružanih sukoba u području Bliskog istoka i Sjeverne Afrike dovelo do povećanog broja slučajeva takve vrsta nasilja, pri čemu se silovanje i porobljavanje žena i djevojčica sustavno upotrebljavaju kao ratno oružje, a trgovanje ljudima, posebno ženama i djecom, kao izvor financiranja terorističkih aktivnosti; budući da je za uspjeh žena ključno njihovo sudjelovanje u procesima izgradnje mira i u demokratskoj reformi;
M. budući da je kršenje prava povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima žena i djevojčica i dalje često i rašireno u mnogim državama unatoč jasnoj obvezi da će poštovati, štititi i primjenjivati ta prava;
N. budući da, prema podacima UNICEF-a, u svijetu svake godine više od 500 tisuća majki umire pri porođaju[60];
O. budući da se djevojčice iz mnogih zemalja, unatoč napretku koji je ostvaren tijekom posljednjih godina, i dalje suočavaju s ozbiljnim poteškoćama i isključenosti u obrazovnim sustavima, a djevojčice iz najsiromašnijih slojeva pritom su najviše pogođene;
P. budući da se ženama i dalje trguje u cilju prostitucije, a u većini slučajeva pod uvjetima nalik robovlasničkom sustavu, s obzirom na to da im se oduzimaju osobni dokumenti i da im se govori da će se, pokušaju li se usprotiviti, poduzeti oštre mjere odmazde protiv njihovih obitelji;
Q. budući da žene i djevojčice čine 98 % žrtava trgovine ljudima radi spolnog iskorištavanja;
R. budući da ženama i djevojčicama s invaliditetom prijeti veći rizik od nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja i višestruke diskriminacije;
S. budući da u nekim državama u svijetu žene i dalje ne ostvaruju jednaka ekonomska, socijalna, kulturna, građanska i politička prava kao muškarci uključujući pravo na okupljanje te budući da su također slabo zastupljene u lokalnim i nacionalnim tijelima s pravom odlučivanja; budući da je strategijom EU-a za jednakost između muškaraca i žena već predviđeno uvrštenje rodno osviještene politike u trgovinsku politiku EU-a;
T. budući da se seksualno i reproduktivno zdravlje i prava temelje na osnovnim ljudskim pravima te da su ključni elementi ljudskog dostojanstva[61]; zbog čega je pristup osnovnim uslugama zdravstvene skrbi te seksualnim i reproduktivnim zdravstvenim uslugama temeljni aspekt jednakosti između muškaraca i žena te s obzirom na to da pristup tim uslugama još uvijek nije zajamčen u cijelom svijetu;
U. budući da su žene i djevojčice koje pripadaju manjinskim kulturnim, tradicijskim, jezičnim, vjerskim i rodnim skupinama ili seksualnim manjinama izložene višestrukoj diskriminaciji sa svih strana i na temelju manjinskog statusa i na temelju spola;
V. budući da braniteljicama ljudskih prava prijeti veća opasnost od određenih oblika nasilja u odnosu na njihove muške kolege te da su suočene s posebnim izazovima;
1. ponavlja da razlike u vjeroispovijesti, kulturi i tradiciji nikada ne mogu biti opravdanje za diskriminaciju ili bilo kakav oblik nasilja kao što je genitalno sakaćenje žena, seksualno iskorištavanje djevojčica, femicid, rani i prisilni brak, nasilje u obitelji, ubojstva iz časti i nasilje zbog povrede časti te drugi oblici mučenja poput onih do kojih dolazi uslijed izvršenja smrtnih kazni kamenovanjem, a posebno ne kad je riječ o ženama i djevojčicama;
2. naglašava važnost toga da se vlasti obvežu provoditi informativne i obrazovne kampanje kojima se podiže razina osviještenosti o tom pitanju radi sprječavanja i postupnog iskorjenjivanja svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, posebno u onim zajednicama u kojima se prakticiraju oblici rodno uvjetovanih kršenja ljudskih prava; u tom pogledu naglašava da je izuzetno važno u izradu i provedbu tih kampanja uključiti borce za ljudska prava koji se već bore kako bi se tim praksama stalo na kraj; traži da sve države članice ratificiraju Istanbulsku konvenciju, ubrzaju ispunjavanje preuzetih obveza i dužnosti u vezi s pravima žena iz Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena u okviru Pekinške platforme za djelovanje te da podupru organizacije civilnog društva čiji je cilj promicanje jednakosti spolova u trećim zemljama;
3. poziva sve države članice Vijeća Europe da što prije potpišu i ratificiraju Konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama; poziva EU da poduzme potrebne korake kako bi pristupio Konvenciji radi jamčenja dosljednosti između vanjskog i unutarnjeg djelovanja EU-a u području nasilja nad ženama;
4. s ozbiljnom zabrinutošću napominje da se od osamdesetih godina 20. stoljeća industrija „mladenki po narudžbi” razvija alarmantnom brzinom; sa zabrinutošću napominje da postoji mnogo dokumentiranih slučajeva napada na „mladenke po narudžbiˮ i njihovih ubojstava nakon udaje; žali zbog činjenice da se velik broj maloljetnica pojavljuje na internetskim stranicama za „mladenke po narudžbi” te naglašava da se slučajevi iskorištavanja djece u seksualne svrhe moraju smatrati zlostavljanjem djece;
5. duboko je zabrinut zbog porasta rodno uvjetovanog nasilja u mnogim dijelovima svijeta i povećanog broja femicida u Latinskoj Americi, što se događa u ozračju općeprisutnog nasilja i sustavne diskriminacije; oštro osuđuje svaki oblik rodno uvjetovanog nasilja i odvratan zločin femicida, kao i prevladavajuće nekažnjavanje takvih zločina, što može poticati dodatno povećanje nasilja i ubojstava;
6. naglašava da je međunarodna zajednica položaj žena s invaliditetom postavila kao prioritetno pitanje; podsjeća na to da se u zaključcima visokog povjerenika UN-a za ljudska prava navodi da politike i programe usmjerene na rješavanje pitanja nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom treba izrađivati u uskoj suradnji s osobama s invaliditetom, poštujući pritom njihovu autonomiju, te s organizacijama iz tog područja; ističe da je potreban redoviti nadzor nad institucijama i odgovarajuće osposobljavanje pružatelja skrbi; naglašava da EU borbu protiv diskriminacije na temelju invaliditeta treba uvrstiti u svoje politike vanjskog djelovanja, suradnje i pomoći u razvoju, pa i u Europski instrument za demokraciju i ljudska prava;
7. žali zbog rodne nejednakosti u političkoj sferi; podsjeća na to da su žene i muškarci jednaki te da trebaju imati jednaka politička prava i građanske slobode te žali i zbog niske stope sudjelovanja žena u donošenju ekonomskih, društvenih i političkih odluka; naglašava potrebu za djelotvornim mehanizmima zaštite braniteljica ljudskih prava; preporučuje da se uvede sustav kvota kao instrument kojim će se promicati sudjelovanje žena u radu političkih tijela i u demokratskom procesu, ponajprije kao kandidatkinja;
8. žali zbog toga što treće zemlje krše ljudska prava u obliku vladinih ograničenja u pogledu broja djece po obitelji;
9. poziva Komisiju da sustavno poduzima konkretne mjere radi povećanja sudjelovanja žena u izbornim postupcima u svim misijama EU-a za promatranje izbora, u skladu sa smjernicama EU-a u tom području, imajući u vidu zaključke sa seminara viših izbornih stručnjaka održanog u Bruxellesu u travnju 2014. te primjenjujući iskustvo iz prošlih misija;
10. ponavlja da bi EU trebao služiti kao primjer u području jednakosti spolova; poziva institucije EU-a da potiču sudjelovanje žena u europskim izbornim postupcima na način da uvrste rodno uravnotežene liste u sljedeću reviziju europskog izbornog zakona;
11. ističe da je važno ojačati ulogu žena u sprečavanju sukoba, promicanju ljudskih prava i demokratskih reformi te podržati sustavno sudjelovanje žena kao ključni element mirovnog procesa i obnove nakon sukoba učinkovitijim savjetovanjem i usklađivanjem s civilnim društvom i institucijama EU-a kako bi se zajamčile preciznije i sustavnije procjene učinka u području ljudskih prava; protivi se svakom zakonodavstvu, propisima ili vladinom pritisku kojima se neopravdano ograničava sloboda izražavanja, osobito ženama i pripadnicima zajednice LGBTI;
12. poziva na sustavno promicanje prava žena, uvođenje jednakosti spolova i borbu protiv nasilja nad ženama u okviru nacionalnih strategija za ljudska prava te dijaloga o ljudskim pravima i političkih dijaloga s trećim zemljama i zemljama kandidatkinjama; pozdravlja imenovanje savjetnika Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) za rodna pitanja i rodno osviještene programe osposobljavanja za diplomate i dužnosnike koji su dio izaslanstava EU-a; podsjeća na obvezu uvrštavanja ljudskih prava u sve procjene učinka EU-a kako bi se zajamčilo da EU poštuje, štiti i primjenjuje ljudska prava te da osmišljava i provodi svoje vanjske politike i aktivnosti tako da se jačaju ljudska prava u inozemstvu; podsjeća na to da načelom jednakosti trebaju biti obuhvaćeni i pripadnici LGBTI zajednice; skreće pozornost na potrebu pojačanog uključivanja rodnih pitanja u humanitarno djelovanje Europske unije;
13. poziva Europsku uniju da u okviru svojih gospodarskih sporazuma s trećim zemljama vodi računa o poštovanju temeljnih prava ljudskih bića, a posebno žena i djevojčica, i to preispitivanjem i ponovnim razmatranjem sporazuma ako dođe do njihova kršenja;
14. izražava duboku zabrinutost zbog mogućeg kršenja ljudskih prava koje se odnosi na žene i djevojčice u izbjegličkim kampovima na Bliskom istoku i u Africi, među ostalim zbog zabilježenih slučajeva spolnog nasilja i nejednakog postupanja sa ženama i djevojčicama; traži od ESVD-a da se zauzme za stroža pravila i dobre prakse u trećim zemljama kako bi se suzbila nejednakost među izbjeglicama bez obzira na njihovu rodnu pripadnost;
15. podsjeća na to da je Plan djelovanja EU-a za jednakost spolova (GAP) jedan od temeljnih alata EU-a za poboljšanje jednakosti spolova u trećim zemljama te stoga smatra da bi GAP2 trebalo donijeti u obliku komunikacije Komisije; poziva Komisiju da razmotri rezoluciju Parlamenta o donošenju novog GAP-a;
16. poziva na to da se u okviru procesa praćenja i ocjenjivanja novog plana djelovanja EU-a za jednakost spolova rabe rodno osjetljivi kvantitativni i kvalitativni pokazatelji te provodi sustavno i pravovremeno prikupljanje podataka raščlanjenih po rodu;
17. žali zbog činjenice da je brak između odrasle i maloljetne osobe u određenim trećim zemljama zakonit, a u nekim slučajevima ta osoba može biti i mlađa od devet godina (udaja djevojčica);
18. smatra da je preuranjeni brak povreda temeljnih ljudskih prava i utječe na sve životne aspekte djevojčica: uskraćuje im djetinjstvo, dovodi u pitanje njihovo obrazovanje, a time i buduće izglede, dovodi u opasnost njihovo zdravlje i povećava rizik od nasilja i iskorištavanja;
19. podsjeća na to da ženama treba zajamčiti primjerenu i besplatnu zdravstvenu skrb pri porođaju kako bi se smanjio još uvijek visok broj smrti majki i novorođenčadi pri porođaju, do čega dolazi zbog nedostatne ili nepostojeće skrbi za rodilje ili novorođenčad u brojnim trećim zemljama;
20. žali zbog nedostatka politika prevencije rodno uvjetovanog nasilja, nedostatka potpore žrtvama te visoke stope nekažnjavanja počinitelja u velikom broju zemalja; traži od ESVD-a da s trećim zemljama razmijeni primjere dobre prakse u zakonodavnim postupcima i programima osposobljavanja za policijske i pravosudne djelatnike te državne službenike; poziva EU da podupre organizacije civilnog društva čiji je cilj obrana ljudskih prava i promicanje jednakosti spolova u trećim zemljama te da aktivno surađuje s međunarodnim organizacijama koje djeluju u području jednakosti između žena i muškaraca, kao što su ILO, OECD, UN i Afrička unija, kako bi se stvorile sinergije i promicalo osnaživanje žena;
21. naglašava da ESVD treba razmjenjivati dobre prakse u borbi protiv nedovoljnog pristupa žrtava zločina povezanih sa spolnim nasiljem pravdi; oštro osuđuje nedovoljni pristup pravdi za žene u trećim zemljama, posebno kad su žrtve rodno uvjetovanog nasilja; traži od Komisije da preuzme aktivnu ulogu u progonu takvih zločina u trećim zemljama, a u nekim slučajevima i u državama članicama; potiče Komisiju da surađuje s ESVD-om kako bi se poboljšala potpora žrtvama, da u humanitarna djelovanja EU-a uvede intervencije zbog rodno uvjetovanog nasilja te da joj humanitarna djelovanja EU-a usmjerena na suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja i spolnog nasilja u sukobima budu prioritet; pozdravlja to što se EU na globalnom sastanku na vrhu za okončanje seksualnog nasilja u sukobima održanom u Londonu u lipnju 2014. obvezao na djelovanje u skladu sa zaključcima s tog sastanka te stoga poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere;
22. poziva Komisiju da i u EU-u poduzme konkretne mjere za borbu protiv nasilja nad ženama podnošenjem prijedloga direktive posvećene tom području;
23. apelira na sve aktere koji sudjeluju u sukobima da žrtvama pruže svu potrebnu zdravstvenu zaštitu, uključujući pobačaje, bez obzira na spol i okolnosti te bez obzira na lokalne zakone, što je predviđeno Ženevskim konvencijama i njihovim dopunskim protokolima;
24. žali zbog činjenice da krajnje siromaštvo najviše pogađa žene i djevojčice, a dokazano je da je ulaganje u žene i djevojčice te njihovo osnaživanje obrazovanjem jedan od najučinkovitijih načina borbe protiv siromaštva; ističe da su potrebni dodatni napori kako bi se zajamčilo pravo na obrazovanje i pristup njemu, posebno za djevojčice, te da se moraju poduzeti mjere kojima bi se spriječilo da ih se primorava da odustanu od školovanja, što je često slučaj nakon što stupe u brak ili imaju djecu; ističe da su potrebne mjere za uključivanje žena i djevojčica u postupke ulaganja i rasta u trećim zemljama; smatra da je presudno nastaviti borbu protiv razlika u plaćama između muškaraca i žena; napominje da je uloga europskih poduzeća koja posluju u trećim zemljama ključna za promicanje jednakosti spolova u tim zemljama jer ta poduzeća služe kao primjer ponašanja; potiče aktivno sudjelovanje žena u sindikalnim i drugim organizacijama kao važan čimbenik u uvođenju rodnih pitanja u radne odnose i uvjete;
25. žali zbog činjenice da u određenim zemljama ekstremistički i fundamentalistički zakoni te društvene, kulturne i vjerske ideologije ženama onemogućuju bavljenje određenim zanimanjima;
26. žali zbog činjenice što je polovina svjetskog stanovništva suočena s diskriminacijom u plaćama te zbog toga što žene u svijetu zarađuju od 60 do 90 posto prosječnog dohotka muškaraca;
27. naglašava potrebu za kontinuiranim obrazovanjem djevojčica u izbjegličkim kampovima te u područjima zahvaćenima sukobima, ekstremnim siromaštvom i ekstremnim klimatskim uvjetima kao što su suša i poplave;
28. pozdravlja napore ESVD-a u trećim zemljama u vezi s poticanjem bržeg ispunjavanja obveza i dužnosti u pogledu prava žena iz Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, u okviru Pekinške platforme za djelovanje, Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju održane u Kairu i razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. godine;
29. pozdravlja preispitanu politiku humanitarne pomoći EU-a kojom se ženama i djevojčicama silovanim u ratnim sukobima omogućuje pristup sigurnom pobačaju prema međunarodnom humanitarnom pravu; naglašava da tu preispitanu politiku treba hitno provesti;
30. poziva EU da nastavi podržavati gospodarsko, društveno i političko osnaživanje žena kao način promicanja primjerenog ostvarivanja njihovih prava i temeljnih sloboda te da dostupnost kvalitetnog obrazovanja za djevojčice, uključujući djevojčice iz najsiromašnijih i marginaliziranih zajednica, postavi kao glavni prioritet; poziva na potporu strukovnom obrazovanju za žene, povećanju sudjelovanja u strukovnom osposobljavanju u području znanosti i tehnologije, razvoju programa osposobljavanja u području jednakosti spolova namijenjenih obrazovnim stručnjacima u trećim zemljama te sprečavanju širenja stereotipa preko obrazovnih materijala; potiče EU da taj prioritet uvrsti u sve svoje aktivnosti diplomatske, trgovinske i razvojne suradnje;
31. naglašava važnost borbe protiv rodnih stereotipa i diskriminirajućih društveno-kulturnih običaja koji podupiru podčinjenost žena u društvu te su jedan od glavnih uzroka nejednakosti između muškaraca i žena, kršenja prava žena i rodno uvjetovanog nasilja; naglašava da je nužno učiniti više u borbi protiv ukorijenjenih stereotipa, i to u okviru kampanja za podizanje razine osviještenosti koje bi se obraćale svim društvenim slojevima, većim doprinosom medija, strategijama za motiviranje žena i uključivanje muškaraca u taj postupak, uvođenjem rodnih pitanja u obrazovanje i sve politike i inicijative EU-a, a posebno u vanjsko djelovanje, razvojnu pomoć te suradnju i humanitarnu pomoć;
32. žali zbog toga što su žene u usporedbi s muškarcima prečesto izložene diskriminaciji u pogledu uskraćivanja jednostavnog pristupa financijskim resursima kao što su bankovni zajmovi; naglašava činjenicu da se pokazalo da je osnaživanje žena u sferi poduzetništva ključan čimbenik u jačanju gospodarstva te dugoročno gledajući u borbi protiv siromaštva;
33. žali zbog činjenice da je homoseksualnost u određenim trećim zemljama kazneno djelo te u nekim slučajevima kažnjivo i smrtnom kaznom;
34. žali zbog čestog kršenja spolnih i reproduktivnih prava žena, među ostalim uskraćivanjem pristupa uslugama planiranja obitelji; podsjeća na članak 16. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena kojim se jamči pravo na odlučivanje o broju djece i razmaku između rođenja djece te na pristup informacijama, obrazovanju i sredstvima za korištenje tim pravom;
35. naglašava koliko je važno ne dovoditi u pitanje „pravnu stečevinu” Pekinške platforme za djelovanje u vezi s pristupom obrazovanju i zdravstvenoj skrbi kao temeljnim ljudskim pravima te zaštitom seksualnih i reproduktivnih prava; naglašava da univerzalno pravo na zdravlje i seksualna prava, reproduktivna prava i pristup pripadajućim uslugama doprinose smanjenju stope smrtnosti novorođenčadi i majki; napominje da su planiranje obitelji, zdravlje majki i jednostavan pristup kontracepcijskim sredstvima i pobačaju u sigurnim uvjetima važna, spasonosna sredstva za žene, kojima im se daje prilika da započnu ispočetka ako su bile žrtve nasilja; naglašava da je nužno da te politike budu u središtu razvojne suradnje s trećim zemljama;
36. osuđuje to što su izbjeglice prepuštene same sebi i neljudske uvjete u kojima se nalaze u Europi, a koji su posebno teški za djecu, ali i za žene, koje su izloženije nasilju, iskorištavanju, pa i krijumčarenju ljudi;
37. poziva Europsku uniju da se usredotoči na mjere za zaštitu žena koje migriraju i osnaži ih, jamčeći im pritom primjerenu pomoć i zaštitu od nerijetkih slučajeva izrabljivanja u obliku prostitucije i krijumčarenja iza kojih stoje zločinačke organizacije.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
|
Datum usvajanja |
12.11.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
23 6 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Daniela Aiuto, Maria Arena, Catherine Bearder, Beatriz Becerra Basterrechea, Malin Björk, Anna Maria Corazza Bildt, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Angelika Mlinar, Maria Noichl, Margot Parker, Terry Reintke, Liliana Rodrigues, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Jadwiga Wiśniewska, Anna Záborská |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Inés Ayala Sender, Stefan Eck, Eleonora Forenza, Mariya Gabriel, Constance Le Grip, Elly Schlein, Branislav Škripek, Dubravka Šuica, Monika Vana |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Seb Dance, Davor Ivo Stier, Claudiu Ciprian Tănăsescu |
||||
ANNEX I
INDIVIDUAL CASES RAISED BY THE EUROPEAN PARLIAMENT BETWEEN JANUARY AND DECEMBER 2014
|
COUNTRY Individual |
BACKGROUND |
ACTION TAKEN BY THE PARLIAMENT |
|
|
AZERBAJIAN Leyla Yunus, Arif Yunus and Rasul Jafarov
Intigam Aliyev
Hasan Huseynli Rauf Mirkadirov Seymur Haziyev
Ilqar Nasibov
Ilgar Mammadov
Anar Mammadli Bashir Suleymanli
Omar Mammadov, Abdul Abilov and Elsever Murselli |
Leyla Yunus is the well-known director of the Institute for Peace and Democracy. She has been imprisoned together with her husband, the historian Arif Yunus, and Rasul Jafarov, the chair of Azerbaijan’s Human Rights Club on apparent politically motivated charges. Leyla Yunus has been subjected to acts of violence in prison committed by her cellmate, and no measures have been taken to punish the cellmate or to ensure the protection of Ms Yunus. In addition, Ms Yunus’ health has deteriorated in prison and no suitable medical care has been provided.
Intigam Aliyev is the chair of Azerbaijan’s Legal Education Society and a human rights lawyer who has defended more than 200 cases before the European Court of Human Rights in the areas of infringement of freedom of speech, the right to a fair trial and electoral law in Azerbaijan, was arrested on 8 August 2014 and subjected to three month’s detention on criminal charges.
Hasan Huseynli is another prominent human rights activist and head of the Intelligent Citizen Enlightenment Centre Public Union, was sentenced to 6 years’ imprisonment on 14 July 2014. Rauf Mirkadirov is an investigative journalist with the leading Russian-language newspaper ‘Zerkalo’ who held on pre-trial detention on charges of treason. Seymour Haziyev is a prominent opposition journalist who was charged with criminal hooliganism and held in 2 months' pre-trial custody.
Ilqar Nasibov is a journalist who was viciously beaten in his office on 21 August 2014 and no prompt, effective and thorough investigation has been carried out.
The European Court of Human Rights (ECHR) has issued numerous rulings in cases of breaches of human rights in Azerbaijan, the latest being on 22 May 2014 in the case of Ilgar Mammadov, chair of the Republican Alternative Civic Movement (REAL); in which despite it being ruled that his detention was politically motivated, the authorities refused to release him.
Anar Mammadli is the chair of the Election Monitoring and Democracy Studies Centre (EMDS), and Bashir Suleymanli is the director of the same centre. Both were sentenced to prison terms of, respectively, 5 years and 6 months and 3 years and 6 months, on charges ranging from tax evasion to illegal entrepreneurship.
Omar Mammadov, Abdul Abilov and Elsever Murselli are social media activists and were sentenced to between 5 and 5.5 years’ imprisonment on charges of drug possession. None of them is having access to a lawyer of their own choosing and all complaining of ill treatment in police custody.
|
In its Resolution, adopted on 18 September 2014, the European Parliament:
- Condemns in the strongest possible terms the arrest and detention of Leyla Yunus, Arif Yunus, Rasul Jafarov, Intigam Aliyev and Hasan Huseyni, and demands their immediate and unconditional release as well as the withdrawal of all charges against them; demands an immediate and thorough investigation into the assault on Ilqar Nasibov, and calls for all those responsible to be brought to justice
- Calls on the authorities in Azerbaijan to guarantee the physical and psychological integrity of Leyla Yunus, Arif Yunusov and all human rights defenders in Azerbaijan, and to ensure the urgent provision of suitable medical care, including medication and Hospitalisation
- Calls on the Azerbaijani authorities to cease their harassment and intimidation of civil society organisations, opposition politicians and independent journalists and to refrain from interfering in or undermining their valuable work for the development of democracy in Azerbaijan; also calls on them to ensure that all detainees, including journalists and political and civil society activists, enjoy their full rights to due process, in particular access to a lawyer of their choosing, access to their families, and other fair trial norms |
|
|
BAHRAIN Nabeel Rajab
Abdulhadi-al-Khawaja
Ibrahim Sharif
Naji Fateel
Zainab Al-Khawaja |
Nabeel Rajab is the President of the Bahrain Centre for Human Rights (BCHR) and Deputy Secretary General of the International Federation for Human Rights (FIDH). He was convicted to three years in prison in August 2012 on charges of calling for and participating in ‘illegal gatherings’ and ‘disturbing public order’ between February and March 2011. His sentence was reduced to two years in prison on appeal. Before this imprisonment Mr Rajab was repeatedly detained for peacefully expressing criticism of the government during the pro-democracy protests that erupted Bahrain in 2011.
On Friday 29 November 2013 Nabeel Rajab had served three-quarters of his two year sentence and had become legally eligible for release. A third request for early release was submitted on 21 January 2014 to the Court, but was rejected. The United Nations Working Group on Arbitrary Detention has described the detention of Mr Nabeel Rajab as arbitrary.
Abdulhadi-al-Khawaja, who has Danish nationality, is the founder of the BCHR and the regional coordinator of Front Line Defenders and Ibrahim Sharif is the Secretary General of the National Democratic Action Society. On 22 June 2011, they were sentenced to life in prison by a special military court. The legal process came to a conclusion after 3 years of appeals and the sentences were upheld.
Naji Fateel is a Bahraini human rights activist and a member of the Board of Directors of the Bahraini human rights NGO Bahrain Youth Society for Human Rights (BYSHR). He has been imprisoned since 2007, tortured and also under death threats during the period of the Bahraini uprising (dated February 2011)
Zainab Al-Khawaja is a human rights defender and leading social media activist in Bahrain. She has been a crucial figure in the pro-democracy uprising that started in Bahrain in February 2011. She has suffered legal harassment, arrest, imprisonment, denial of procedural rights, and undertaken hunger strikes in defence of human rights in Bahrain.
|
In its Resolution, adopted on 6 February 2014, the European Parliament:
-Calls for the immediate and unconditional release of all prisoners of conscience, political activists, journalists, human rights defenders and peaceful protesters, including Nabeel Rajab, Abdulhadi Al-Khawaja, Ibrahim Sharif, Naji Fateel, and Zainab Al-Khawaja
- Expresses its grave concern regarding the Bahraini authorities’ treatment of Nabeel Rajab and other human rights activists, in addition to their refusal to grant him the early release for which he is eligible in accordance with the law
Regarding the situation of Mr Rajab, a letter of concern was also sent on 2 October 2014. |
|
|
BANGLADESH
Hana Shams Ahmed |
Hana Shams Ahmed is the coordinator of the International Chittagong Hill Tracts Commission (CHTC). On 27 August 2014 she and her friend were brutally attacked by 8 to 10 members of Somo Odhikar Andolon during a private visit to Shoilopropat in Bandarban in the Chittagong Hill Tracts. Four members of the police Detective Branch (DB) who were supposedly providing them with security did not intervene, and even disappeared while the assault was taking place. |
In its Resolution, adopted on , the European Parliament:
- Urges the Government of Bangladesh to bring the state security forces, including the police and the RAB, back within the bounds of the law; strongly calls on the Bangladeshi authorities to put an end to the RAB’s impunity by ordering investigations and prosecutions in respect of alleged illegal killings by RAB forces.
|
|
|
BURUNDI
Pierre Claver Mbonimpa |
Pierre Claver Mbonimpa is a leading human rights defender and President of the Association for the Protection of Human Rights and Detained Persons (Association pour la protection des droits humains et des personnes détenues, APRODH) who was arrested on 15 May 2014 and later charged with ‘threatening the external security of the state’ and ‘threatening the internal security of the state by causing public disorder’ and has been in pre-trial detention since he was taken in for questioning.
Mr Mbonimpa’s work in the defence of democracy and human rights in Burundi over the past two decades and more has earned him several international awards and widespread recognition domestically and beyond. The charges against him relate to comments he made on Radio Publique Africaine (RPA) on 6 May 2014 that the youth wing of the ruling party CNDD-FDD, also known as the Imbonerakure, is being armed and sent to the Democratic Republic of Congo (DRC) for military training.
The arrest of Pierre Mbonimpa is representative of the mounting risks facing human rights defenders, the harassment of activists and journalists and the arbitrary arrest of opposition party members, which according to human rights groups and the UN Assistant Secretary-General for Human Rights have largely been carried out by the Imbonerakure.
|
In its Resolution, adopted on 18 September 2014, the European Parliament:
- Firmly condemns the detention of human rights defender Pierre Claver Mbonimpa and calls for his immediate unconditional release; expresses concern about his deteriorating state of health and demands that he be given urgent medical assistance
A letter of concern was also sent in this regard on 18 December 2014. |
|
|
CAMBODIA AND LAOS
Sombath Somphone (Laos)
Sam Rainsy and Kem Sokha (Cambodia) |
Sombath Somphone is a human rights and environmental rights activist, civil society leader and co-chair of the 9th Asia-Europe People’s Forum held in Vientiane in October 2012 ahead of the ASEM 9 Summit. He was allegedly the victim of an enforced disappearance on 15 December 2012 in Vientiane. Sombath Somphone’s family have been unable to locate him since that day, despite repeated appeals to the local authorities and searches in the surrounding area.
During the visit of the Delegation for relations with the countries of South East Asia and the Association of South East Nations (ASEAN) to Laos on 28 October 2013 the disappearance of Sombath Somphone was raised with the Lao authorities. Crucial questions linked to the case, including whether or not an investigation has been carried out, remain unsolved more than a year after his disappearance and the Lao authorities declined assistance from abroad for the investigation into the disappearance.
On 15 December 2013 62 NGOs called for a new investigation into his disappearance and on 16 December 2013 the UN Working Group on Enforced or Involuntary Disappearances urged the Government of Laos to do its utmost to locate Sombath Somphone, to establish his fate and whereabouts, and to hold the perpetrators accountable. There have been several other cases of enforced disappearances where the whereabouts of nine other people – two women, Kingkeo and Somchit, and seven men, Soubinh, Souane, Sinpasong, Khamsone, Nou, Somkhit, and Sourigna – who were arbitrarily detained by the Lao security forces in November 2009 in various locations across the country remain unknown.
Sam Rainsy and Kem Sokha are the Cambodia National Rescue Party (CNRP) leaders who were summoned to appear at the Phnom Penh Municipal Court on 14 January 2014 for questioning. Sam Rainsy and Kem Sokha may be convicted of incitement to civil unrest. The King amnestied Sam Rainsy on 14 July 2013, making it possible for him to return to Cambodia; however, his right to vote and run in the elections was not restored. |
In its Resolution, adopted on 16 January 2014, the European Parliament:
- Calls on the Lao Government to clarify the state of the investigation into the whereabouts of Sombath Somphone, to answer the many outstanding questions around Sombath’s disappearance, and to seek and accept assistance from foreign forensic and law enforcement experts
- Considers that the lack of reaction from the Lao Government raises suspicions that the authorities could be involved in his abduction. - Reiterates its call on the Vice-President / High Representative to closely monitor the Lao Government’s investigations into the disappearance of Sombath Somphone
- Calls on the Member States to continue raising the case of Sombath Somphone with the Lao Government; stresses that enforced disappearances remain a major impediment to Laos joining the UN Human Rights Council
- Urges the Cambodian Government to recognise the legitimate role played by the political opposition in contributing to Cambodia’s overall economic and political development; calls on the Cambodian authorities to immediately drop the summonses issued to the CNRP leaders, Sam Rainsy and Kem Sokha, and union leader Rong Chhun of the Cambodia Independent Teachers’ Association (CITA) and the Cambodian Confederation of Unions (CCFU) |
|
|
EGYPT
Alaa Abdel Fattah, Mohamed Abdel, Ahmed Maher and Ahmed Douma.
Peter Greste Mohamed Fahmy Baher Mohamed Rena Netjes
Alaa Abdul Fattah
Mohamed Adel, Ahmed Douma, Mahienour El-Massry, Ahmed Mahe, Yara Sallam and Sana Seif |
Alaa Abdel Fattah, Mohamed Abdel, from the Egyptian Centre for Economic and Social Rights and Ahmed Maher and Ahmed Douma, leaders of the April 6 movement, are political and civil society activists who were arrested, convicted and held in Tora prison. It has been reported bad conditions of detention and mistreatment in prison.
The Australian Peter Greste, the Canadian-Egyptian Mohamed Fahmy and the Egyptian Baher Mohamed are three Al Jazeera journalists who were, together and, in absentia, with the Netherlands citizen Rena Netjes, on 23 June 2014 handed down jail sentences of between 7 and 10 years under accusations of ‘falsifying news’ and of belonging to or assisting a terrorist cell. Rena Netjes was falsely accused of working for Al Jazeera.
Alaa Abdul Fattah is a prominent activist who played a leading role in the 2011 revolution who was sentenced on 11 June 2014 with others to 15 years’ imprisonment on charges of violating Law 107 on the Right to Public Meetings, Processions and Peaceful Demonstrations of 2013 (Protest Law).
Mohamed Adel, Ahmed Douma, Mahienour El-Massry and Ahmed Maher, Yara Sallam and Sana Seif are prominent human rights activists that continue to be detained.
|
In its Resolution, adopted on 6 February 2014, the European Parliament:
- Strongly condemns all acts of violence, terrorism, incitement, harassment, hate speech and censorship; urges all political actors and security forces to show the utmost restraint and avoid provocation, with the aim of avoiding further violence in the best interests of the country; extends its sincere condolences to the families of the victims
- Urges the Egyptian interim authorities and security forces to ensure the security of all citizens, irrespective of their political views, affiliation or confession, to uphold the rule of law and respect human rights and fundamental freedoms, to protect the freedoms of association, of peaceful assembly, of expression and of the press, to commit to dialogue and non-violence, and to respect and fulfil the country’s international obligations
- Calls for an immediate end to all acts of violence, harassment or intimidation – by state authorities, security forces or other groups – against political opponents, peaceful protesters, trade union representatives, journalists, women’s rights activists, and other civil society actors in Egypt; calls for serious and impartial investigations in such cases and for those responsible to be brought to justice; calls again on the interim government to guarantee that domestic and international civil society organisations, independent trade unions and journalists can operate freely, without government interference, in the country
In its Resolution, adopted on 17 July 2014, the European Parliament:
- Expresses its deepest concern over a series of recent court decisions in Egypt, including the lengthy jail terms handed down on 23 June 2014 to three Al Jazeera journalists and 11 other defendants tried in absentia, as well as the confirmation of death sentences against 183 people
- Calls on the Egyptian authorities to immediately and unconditionally release all those detained, convicted and/or sentenced for peacefully exercising their rights of freedom of expression and association, as well as all human rights defenders; calls on the Egyptian judiciary to ensure that all court proceedings in the country meet the requirements of a free and fair trial and to ensure respect for defendants’ rights; calls on the Egyptian authorities to order independent and impartial investigations into all allegations of ill-treatment and ensure that all detainees have access to any medical attention they may require
|
|
|
ETHIOPIA
Andargachew Tsege |
Andargachew Tsege is a British national and member of the opposition party Ginbot 7, who has apparently been held incommunicado and in an undisclosed location by the Ethiopian authorities since earlier 2014 after being arrested while in transit in Yemen, and then deported to Ethiopia.
|
A letter of concern was sent on 7 August 2014 and on 8 October 2014. |
|
|
IRAN
Ms Reyhaneh Jabbari
Ms Maryam Naghash Zargaran, Mr Saeed Abedinigalangashi, Ms Farhsid Fathi Malayeri, Mr Alireza Sayyedian, Mr Behnam Irani, Mr Amin Khaki, Mr Seyed Abdolreza Ali Hagh Nejad, and the seven members of the "Church of Iran": Mohammad Roghangir, Suroush Saraie, Massoud Rezai, Mehdi Ameruni, Seyed Bijan Farokhpour Haghigi, Eskandar Rezai
|
Ms Jabbari was sentenced to death in the Islamic Republic of Iran and she is at risk of imminent execution despite evidence that she has not been granted a fair hearing during the legal procedures that led to her conviction. The below-mentioned names belong to Iranian citizens of the Christian faith that have been imprisoned, or continue to languish in prison due to their conversion from Islam to Christianity:
Ms Maryam Naghash Zargaran who was sentenced to four years in prison in 2013; Mr Saeed Abedinigalangashi who was sentenced to eight years in prison in early 2013; Ms Farhsid Fathi Malayeri who was arrested at her home in Tehran on 26 December 2010 along with at least 22 other Christians, and sentenced in 2012 to six years in prison; Mr Alireza Sayyedian who was convicted in November 2011 and sentenced to a six year (reduced to 3 ½ years in May 2013) imprisonment, 90 lashes and a fine; Mr Behnam Irani who was arrested and tried on two occasions (December 2006, April 2010). Shortly before he was due to be released on 18 October 2011, he was informed by letter that he was required to serve a five year prison sentence imposed back in 2008; Mr Amin Khaki who was arrested in early 2014 and reportedly transferred to the Ministry of Intelligence Security Detention; Mr Seyed Abdolreza Ali Hagh Nejad who was arrested on 5 July 2014 and finally; the seven members of the "Church of Iran" who were arrested on 12 October 2012 in Shiraz and condemned on 16 July 2013 to sentences ranging from one year to six years in prison.
|
A letter of concern was sent on 8 October 2014.
A letter of concern was sent on 24 September 2014. |
|
|
MAURITANIA
Biram Dah Abeid |
Biram Dah Abeid is the son of freed slaves and he is engaged in an advocacy campaign to eradicate slavery. In 2008 he founded the Initiative for the Resurgence of the Abolitionist Movement (Initiative pour la Résurgence du Mouvement Abolitionniste). This organisation is seeking to draw attention to the issue and to help take specific cases before courts of law. In addition, Biram Dah Abeid was awarded the United Nations Human Rights Prize for 2013.
On 11 November 2014, Biram Dah Abeid was arrested following a peaceful anti-slavery march. He has been charged with calling for a demonstration, participating in a demonstration and belonging to an illegal organisation. Some reports suggest that he is at risk of facing the death penalty. The death penalty is still provided for in the Mauritanian Criminal Code, is not restricted to the most serious crimes, and is imposed following convictions based on confessions obtained under torture.
Biram Dah Abeid was voted runner-up in the 2014 Mauritanian presidential elections. His reputation has made him a prime target for the Mauritanian authorities. In fact, his arrest and those of his colleagues represent a crackdown on political opposition as well as civil society.
|
In its Resolution, adopted on 18 December 2014, the European Parliament:
- Condemns strongly the arrest and ongoing detention of anti-slavery activist Biram Dah Abeid and his fellow campaigners, and calls for their immediate release; expresses concern about reports of violence used against some of the activists, and urges the Mauritanian authorities to prosecute those officials who have been involved in the abuse and torture of prisoners
- Calls upon the Mauritanian Government to stop using violence against civilians who participate in peaceful public protests and media campaigns in support of Biram Dah Abeid, to cease its crackdown on civil society and political opposition, and to permit anti-slavery activists to pursue their non-violent work without fear of harassment or intimidation; urges the Mauritanian authorities to allow freedom of speech and assembly, in accordance with international conventions and Mauritania’s own domestic law. |
|
|
MEXICO
Disappearance of 43 teaching students |
On 26 September 2014, six people, among them three students, were killed when the police opened fire on protesting teaching students from the Escuela Normal (‘Normal School’) of Ayotzinapa in Iguala, Guerrero state. Since then 43 students remain disappeared. According to various sources those students were rounded up and driven away by police officers and handed over to unidentified armed men linked to a drug cartel.
According to the Mexican Government, 51 persons linked to the crimes have been arrested; most of them police agents from the municipalities of Iguala and Cocula. On 14 October 2014 the Mexican Attorney-General declared that according to forensic analyses of the 28 bodies found in clandestine graves near Iguala on 4 October 2014 the bodies do not correspond to those of the missing students. The Mexican authorities have captured the suspected main leader of the criminal gang Guerreros Unidos (United Warriors), allegedly involved in the disappearance of the 43 students.
The Mayor of Iguala, his wife, and the police chief of Iguala are fugitives from justice and accused of links to the local Guerreros Unidos drug cartel.
|
In its Resolution, adopted on 23 October 2014, the European Parliament:
- Strongly condemns the unacceptable forced disappearances and crimes in Iguala and calls on the Mexican authorities to investigate all the crimes, including the finding of 28 bodies in clandestine graves; calls on the relevant authorities to take all necessary steps to act promptly and in a transparent and impartial manner to identify, arrest and bring to justice the perpetrators of the crimes, and calls for those responsible to be identified and prosecuted, using all available information and resources internally and externally and with no margin for impunity; calls for the investigations to be continued until the students have been brought to safety
- Extends its sympathy and support to the families and friends of the victims, and to the Mexican people, whom it encourages to continue to fight by peaceful means to defend democracy and the rule of law
- Takes note of the detentions that have taken place; calls for the search to be continued for the Mayor of Iguala, his wife and the police chief of Iguala; is deeply concerned at the apparent infiltration of local law enforcement and administrative entities by organised crime.
|
|
|
PAKISTAN
Shafqat Emmanuel and Shagufta Kausar
Sawan Masih
Asia Bibi
Rimsha Masih
Mohammad Asgar
Masood Ahmad
Shama Bibi and Shahbaz Masih |
Shafqat Emmanuel and Shagufta Kausar are a Christian couple who was sentenced to death on 4 April 2014 for allegedly sending a text message insulting the Prophet Mohammed, despite of the fact that the couple denied responsibility and declared that the phone from which the text originated was lost a while before the message was sent.
Sawan Masih is a Pakistani Christian from Lahore who was sentenced to death on 27 March 2014 for blasphemy against the Prophet Mohammed. The announcement of allegations against Masih sparked fierce rioting in Joseph Colony, a Christian neighbourhood in the city of Lahore, in which many buildings, including two churches, were burnt down.
Asia Bibi is a Christian woman from Punjab who was arrested in June 2009 and received a death sentence in November 2010 on charges of blasphemy. After several years, her appeal has finally reached the high court in Lahore; however for the two first hearings in January and March 2014 the presiding judges appeared to be on leave.
Rimsha Masih is a 14-year-old Christian girl who was wrongfully accused in 2012 of desecrating the Quran. She was acquitted after being found to have been framed and the person responsible was arrested. However, she and her family had to leave the country.
Mohammad Asghar is a UK citizen with a mental illness living in Pakistan. He was arrested after allegedly sending letters to various officials claiming he was a prophet, and was sentenced to death in January 2014.
Masood Ahmad is a 72-year-old UK citizen and member of the Ahmaddiya religious community, who was only recently released on bail after having been arrested in 2012 on charges of citing from the Quran, which is considered as blasphemy in the case of Ahmaddis who are not recognised as Muslims and are forbidden to ‘behave as Muslims’ under Section 298-C of the criminal code.
Shama Bibi and Shahbaz Masih are Pakistani Christian couple from Punjab province in Pakistan, who have been beaten and then burned to death by a mob under accusations of insulating and desecrating the Muslim holy book.
|
In its resolution, adopted on 17 April 2014, the European Parliament:
- Expresses its deep concern that the controversial blasphemy laws are open to misuse which can affect people of all faiths in Pakistan; expresses its particular concern that use of the blasphemy laws, which were publicly opposed by the late Minister Shahbaz Bhatti and by the late Governor Salman Taseer, is currently on the rise and targets Christians and other religious minorities in Pakistan
- Calls on the Pakistani authorities to release prisoners who are convicted on the grounds of blasphemy, and to overrule the death sentences on appeal; calls on the Pakistani authorities to guarantee the independence of the courts, the rule of law and due process in line with international standards on judicial proceedings; calls furthermore on the Pakistani authorities to provide sufficient protection to all those involved in blasphemy cases, including by shielding judges from outside pressure, by protecting the accused and their families and communities from mob violence, and by providing solutions for those who are acquitted but cannot go back to their places of origin
- Strongly condemns the application of the death penalty under any circumstances; calls on the Government of Pakistan as a matter of urgency to turn the de facto moratorium on the death penalty into the effective abolition of the death penalty
- Calls on the Government of Pakistan to carry out a thorough review of the blasphemy laws and their current application – as contained in Sections 295 and 298 of the Penal Code – for alleged acts of blasphemy, especially in light of the recent death sentences; encourages the government to withstand pressure from religious groups and some opposition political forces to maintain these laws.
A letter of concern was sent on 6 November 2014 and on 16 December 2014 regarding the case of Asia Bibi.
In its resolution, adopted on 27 November 2014, the European Parliament:
- Is deeply concerned and saddened by the Lahore High Court’s decision of 16 October 2014 to confirm the death sentence handed down to Asia Bibi for blasphemy; calls on the Supreme Court to start its proceedings on the case swiftly and without delay and to uphold the rule of law and full respect for human rights in its ruling
- Strongly condemns the murders of Shama Bibi and Shahbaz Masih and offers its condolences to their families, as well as to the families of all the innocent victims murdered as a result of the blasphemy laws in Pakistan; calls for the perpetrators of these acts to be brought to justice; takes note of the decision of the Punjab government to set up a committee to fast-track the investigation into the killings of Shama Bibi and Shahbaz Masih and to order additional police protection for Christian neighbourhoods in the province; underlines, however, the need to end the climate of impunity and for broader reforms in order to address the issue of violence against religious minorities, which remains pervasive in Pakistan
|
|
|
RUSSIA
Mikhail Kosenko
Boris Nemtov and Aleksei Navalny
Ilya Yashin, Gleb Fetisov and Yevgeny Vitishko
|
Bolotnaya Square demonstration took place on 6 May 2012 in which, as reported by several international and Russian human rights organizations, excessive use of violence and disproportionate measures have been used leading to the arrest and detention of hundreds of "anti-government" protesters.
Mikhail Kosenko is an activist who was sentenced to forced psychiatric treatment by a Russian court due to his involvement at the Bolotnaya Square demonstration. In addition, on 24 February 2014 Russian judicial authorities handed down guilty verdict against eight of those demonstrators, ranging from a suspended sentence to four years’ imprisonment, following three more severe prison sentences in 2013.
Boris Nemtov and Aleksei Navalny are opposition leaders who were sentenced to 10-day jail terms. Moreover, Aleksei Navalny has been placed under house arrest for two months and on 5 March 2014 was fitted with an electronic bracelet to monitor his activities.
Ilya Yashin is the leader of the Solidarity movement, Gleb Fetisov is the co-chair of the Alliance of Greens and Social Democrats, and Yevgeny Vitishko is an ecological activist and pre-eminent member of Yabloko. All of them belong to opposition parties and movements and have been subject to harassment by the Russian authorities and detained under various allegations.
|
In its Resolution, adopted on 13 March 2014, the European Parliament:
- Calls on the Russian judicial authorities to reconsider the sentences in the appeal process and to release the eight demonstrators, as well as Bolotnaya prisoner Mikhail Kosenko, who was sentenced to forced psychiatric treatment
- Expresses, equally, its deep concern over the detention of a large number of peaceful protesters following the Bolotnaya verdicts and calls for the dropping of all charges against the protesters; calls, furthermore, on the Russian Government to respect the rights of all citizens to exercise their fundamental freedoms and universal human rights |
|
|
SERBIA
The case of accused war criminal Šešelj
|
Vojislav Šešelj is the president of the Serbian Radical Party who is indicted before the ICTY for persecutions on political, racial or religious grounds, deportation, inhumane acts (forcible transfer) (crimes against humanity), and for murder, torture, cruel treatment, wanton destruction of villages or devastation not justified by military necessity, destruction or wilful damage done to institutions dedicated to religion or education, plunder of public or private property (violations of the laws or customs of war) in Croatia, Bosnia and Herzegovina and parts of Vojvodina (Serbia), committed between 1991 and 1993.
On 6 November 2014, after more than eleven years of detention and while his trial is still ongoing, the Trial Chamber of the Tribunal issued an order proprio motu for the provisional release of Šešelj on the grounds of the deterioration of his health, subject to the conditions that he: (i) does not influence witnesses and victims; and (ii) appears before the Chamber as soon as it so orders.
Following his return to Serbia Šešelj made several public speeches in Belgrade in which he emphasised that he will not voluntarily return to the Tribunal when requested to do so, thereby announcing his intention to violate one of the two conditions under which he was released.
In his public statements Šešelj repeatedly called for the creation of ‘Greater Serbia’, publicly stating claims on neighbouring countries, including EU Member State Croatia, and inciting hatred against non-Serb people. In a press release he congratulated the Serbian Chetniks on the ‘liberation’ of Vukovar, on the 23rd anniversary of the fall of that Croatian city to Serbian paramilitary forces and the Yugoslav army in 1991 and the associated atrocities, thereby violating the requirement not to influence the victims. |
In its Resolution, adopted on 27 November 2014, the European Parliament:
- Strongly condemns Šešelj’s warmongering, incitement to hatred and encouragement of territorial claims and his attempts to derail Serbia from its European path; deplores his provocative public activities and wartime rhetoric since his provisional release, which have reopened the victims’ psychological wounds from the war and the atrocities of the early 1990s; stresses that Šešelj’s recent statements could have the effect of undermining the progress made in regional cooperation and reconciliation and subverting the efforts of recent years
- Reminds the Serbian authorities of their obligations under the framework for cooperation with the ICTY and of Serbia’s obligations as an EU candidate country; notes with concern that the absence of an adequate political reaction and legal response by the Serbian authorities regarding Šešelj’s behaviour undermines the trust of the victims in the judicial process; encourages the Serbian authorities and the democratic parties to condemn any public manifestation of hate speech or wartime rhetoric and to promote the protection of minority and cultural rights; asks the Serbian authorities to investigate whether Šešelj has violated Serbian law and to strengthen and fully apply the legislation outlawing hate speech, discrimination and incitement to violence; supports all political parties, NGOs and individuals in Serbia that fight against hate speech.
|
|
|
SUDAN
Meriam Yahia Ibrahim
Dr Amin Mekki Medani
Farouk Abu Issa Farah Ibrahim Mohamed Alagar |
Meriam Yahia Ibrahim is the daughter of an Ethiopian Christian mother and a Sudanese Muslim father, who was raised as a Christian. In 2013 she was accused of adultery by her father’s side of the family after they reported her to the authorities for her marriage to a Christian man. In addition, an accusation of apostasy was added in December 2013. The verdict of the court of first instance was delivered on 12 May 2014, sentencing Meriam Ibrahim, then eight months pregnant, to a hundred lashes on charges of adultery and to death by hanging on charges of apostasy, but giving her three days to renounce Christianity. Meriam Ibrahim was convicted under Islamic sharia law, in force in Sudan since 1983, which outlaws conversions on pain of death. On 15 May 2014 the verdict was reconfirmed, as Meriam Ibrahim chose not to convert to Islam. On 27 May 2014 Meriam Ibrahim gave birth to a baby girl, Maya, in prison. It is alleged that Meriam Ibrahim’s legs were kept in shackles and chains while she was in labour, seriously endangering the health of both mother and child. On 5 May 2014 her case was successfully transferred to the Appeal Court. Meriam Ibrahim was released from Omdurman Women’s Prison on 23 June 2014 after the Appeal Court found her not guilty of both charges, but she was arrested again at Khartoum airport as the family was about to depart for the USA, for allegedly attempting to leave the country with forged travel documents issued by the South Sudan Embassy in Khartoum. Meriam Ibrahim was freed again on 26 June 2014 and took refuge in the United States embassy with her family, and negotiations are ongoing to enable her to leave Sudan, where she faces death threats from extremist Muslims.
Dr Amin Mekki Medani is a 76 year-old renowned human rights activist and former President of the Sudan Human Rights Monitor (SHRM) who was arrested by the Sudanese National Intelligence and Security Services (NISS) on 6 December 2014 at his house in Khartoum. The NISS allegedly refused to allow him to take his medication with him when he was arrested despite his poor health.
Dr Medani symbolises a strong commitment to human rights, humanitarianism and the rule of law, having held high-level positions within a range of different national and international institutions, including the Sudan judiciary, the democratic transitional government of Sudan (as Cabinet Minister for Peace), and the UN. He has represented victims of violations and has persistently spoken out against abuse of power, and was awarded the ‘Heroes for Human Rights Award 2013’ by the EU Delegation in Sudan for his local and international efforts in promoting human rights.
Dr Medani was arrested shortly after his return from Addis Ababa, having signed the ‘Sudan Call’ on behalf of civil society organisations – a commitment to work towards the end of the conflicts raging in different regions of Sudan and towards legal, institutional and economic reforms.
Farouk Abu Issa, the leader of the opposition National Consensus Forum, and Dr Farah Ibrahim Mohamed Alagar were arrested in a similar manner, on 6 and 7 December 2014 respectively, following their involvement with the ‘Sudan Call’. |
In its Resolution, adopted on 17 July 2014, the European Parliament:
- Condemns the unjustified detention of Meriam Ibrahim; calls on the Government of Sudan to repeal all legislation that discriminates on grounds of gender or religion and to protect the religious identity of minority groups
- Stresses that it is degrading and inhumane for a pregnant woman to give birth while chained and physically detained; calls on the Sudanese authorities to ensure that all pregnant women and labouring women in detention receive appropriate and safe maternal and newborn health care
- Reaffirms that freedom of religion, conscience or belief is a universal human right that needs to be protected everywhere and for everyone; strongly condemns all forms of violence and intimidation that impair the right to have or not to have, or to adopt, a religion of one’s choice, including the use of threats, physical force or penal sanctions to compel believers or non-believers to renounce their religion or to convert; highlights the fact that adultery and apostasy are acts which should not be considered to be crimes at all.
In its Resolution, adopted on 18 December 2014, the European Parliament:
- Strongly condemns the arbitrary arrest and detention of Dr Medani and other peaceful activists as an unlawful breach of their peaceful and legitimate political and human rights activities; calls for their immediate and unconditional release.
|
|
|
SYRIA AND IRAQ
James Foley, Steven Sotloff and David Haines |
James Foley and Steven Sotloff were American journalists, and David Haines was a British aid worker. They were abducted in 2013 and in 2012 in the case of Mr Foley in Syria and held hostage by the Islamic State until 2014 when they were murdered.
|
In its Resolution, adopted on 18 September 2014, the European Parliament:
- Strongly condemns the murders of the journalists James Foley and Steven Sotloff and the aid worker David Haines by IS, and expresses grave concern for the safety of others still being held captive by the extremists; expresses its deep sympathy and condolences to the families of these victims and to the families of all victims of the conflict.
|
|
|
SYRIA
Razan Zeitouneh
Ioan Ibrahim and Bulos Jazigi (Buolos Yazigi and John Ibrahim)
Paolo Dall’Oglio
Frans van der Lugt
Bassel Safadi Khartabil |
Razan Zeitouneh is a Syrian human rights defender, writer and winner of the Sakharov Prize in 2011, who was abducted alongside her husband and other human rights defenders in Damascus in December 2013 and their fate remains unknown.
Ioan Ibrahim and Bulos Jazigi are bishops from Assyrian Orthodox and the Greek Orthodox respectively, who have been kidnapped in the context of harassment, arrest, torture or disappearance against peaceful civil society activists, human rights defenders, religious figures by the Syrian regime and increasingly also of the several rebel groups. Paolo Dall’Oglio is another religious figure who has been missing since July 2013.
Dutch Jesuit Father Frans van der Lugt had been living in Syria for many decades and was well known for refusing to leave the besieged city of Homs. He was beaten and shot dead by gunmen on 7 April 2014.
Bassel Safadi Khartabil is a 34 year-old fervent defender of a free Internet and promoter of open source culture. He has been held prisoner since 15 March 2012 by the Syrian regime of Bashar al-Assad. |
In its Resolution, adopted on 6 February 2014, the European Parliament:
- Calls for the immediate, unconditional and safe release of all political prisoners, medical personnel, humanitarian workers, journalists, religious figures and human rights activists, including 2011 Sakharov Prize winner Razan Zeitouneh, and for coordinated EU action to secure her release; calls on all parties to ensure their safety; urges the Syrian Government to grant immediate and unfettered access to all its detention facilities for international documentation bodies, including the UN Commission of Inquiry on Syria.
In its Resolution, adopted on 17 April 2014, the European Parliament:
- Condemns in the strongest possible terms the killing of Father Frans Van der Lugt, an inhumane act of violence against a man who stood by the people of Syria amid sieges and growing difficulties; pays tribute to his work, which extended beyond the besieged city of Homs and continues to help hundreds of civilians with their everyday survival needs
- Recalls the pressing need to release all political detainees, civil society activists, humanitarian aid workers, religious figures (including Father Paolo Dall’Oglio, Greek Orthodox Bishop Boulos Yazigi and Assyrian Orthodox Bishop John Ibrahim), journalists and photographers held by the regime or by rebel fighters, and to grant independent monitors access to all places of detention; urges once again the EU and its Member States to make all possible efforts to achieve the release of 2011 Sakharov Prize winner Razan Zaitouneh and of all other human rights activists in Syria, including internet activist Bassel Safadi Khartabil.
|
|
|
UKRAINE
Yulya Tymoshenko |
Yulia Tymoshenko is one of Ukraine's most high-profile political figures. In 2011 she was convicted due to a gas deal arranged and agreed with Russia and given a seven-year sentence on charges of abuse of power; charges that apparently were politically motivated.
|
In its resolution, adopted on 6 February 2014, the European Parliament:
- Calls on President Yanukovych to order a stop to these practices and demands the immediate and unconditional release and political rehabilitation of all the demonstrators and political prisoners illegally detained, including Yulya Tymoshenko; calls for the setting-up of an independent investigative committee under the auspices of a recognised international body, such as the Council of Europe, in order to investigate all the human rights violations that have taken place since the demonstrations began. |
|
|
UZBEKISTAN
Human rights activists: Azam Farmonov, Mehriniso Hamdamova, Zulhumor Hamdamova, Isroiljon Kholdorov, Nosim Isakov, Gaybullo Jalilov, Nuriddin Jumaniyazov, Matluba Kamilova, Ganikhon Mamatkhanov, Chuyan Mamatkulov, Zafarjon Rahimov, Yuldash Rasulov, Bobomurod Razzokov, Fahriddin Tillaev and Akzam Turgunov
Journalists: Solijon Abdurakhmanov, Muhammad Bekjanov, Gayrat Mikhliboev, Yusuf Ruzimuradov, and Dilmurod Saidov
Peaceful political opposition activists: Murod Juraev, Samandar Kukanov, Kudratbek Rasulov and Rustam Usmanov
Three independents religious figures: Ruhiddin Fahriddinov, Hayrullo Hamidov and Akram Yuldashev
|
The exercise of the right to freedom of expression has been deteriorated in the country. The mentioned group of people, fifteen well-known human rights activists, five journalists, four peaceful political opposition activists and three independent religious figures have been imprisoned for no reason other than exercising peacefully their right to freedom of expression.
In addition, peaceful protesters including, Dilorom Abdukodirova, Botirbek Eshkuziev, Bahrom Ibragimov, Davron Kabilov, Erkin Musaev, Davron Tojiey and Ravshanbek Vafoev were shot and killed by governmental forces. |
In its Resolution, adopted on 23 October 2014, the European Parliament:
- Calls for the immediate and unconditional release of all persons imprisoned on politically motivated charges, held for peaceful expression of their political views, civil society activism, journalistic activity or religious views. |
|
|
VENEZUELA
Leopoldo Lopez
Daniel Ceballos, Vicencio Scarano and Salvatore Lucchese
Juan Carlos Caldera, Ismael García and Richard Mardo
Sairam Rivas, Cristian Gil and Manuel Cotiz
María Corina Machado |
Leopoldo López is the opposition leader who was arbitrarily detained on 18 February 2014 on charges of conspiracy, instigating violent demonstrations, arson and damage to property. Since his detention he has suffered physical and psychological torture and undergone solitary confinement.
Daniel Ceballos and Vicencio Scarano are opposition mayors and Salvatore Lucchese is a police office. They have been arrested for failing to end protests and civil rebellion in their cities, and have been sentenced to several years in prison. In addition, Juan Carlos Caldera, Ismael García and Richard Mardo who are opposition congressmen are facing investigations and trial proceedings aimed at their suspension and disqualification from Congress.
Sairam Rivas is the president of the Students’ Centre of the School of Social Work at the Central University of Venezuela. She has been unjustly held on premises belonging to the Bolivarian Intelligence Service for more than 120 days together with Cristian Gil and Manuel Cotiz. They have been subjected to torture and ill-treatment in connection with the protests that took place between February and May 2014, having been accused of the offences of instigating crimes and using minors to commit crimes.
María Corina Machado is a Member of the National Assembly who had obtained the largest popular vote in Venezuela. In March 2014 she was unlawfully and arbitrarily removed from office, deprived of her mandate and expelled from Parliament by the President of the National Assembly, Diosdado Cabello, who accused her of treason because she had spoken out against the massive and systematic violation of human rights in Venezuela before the Permanent Council of the OAS. In the course of her political and parliamentary activity María Corina Machado was subjected to a series of criminal proceedings, political persecution, threats, intimidation, harassment and even physical violence from government supporters inside the Chamber of the National Assembly. In addition, she was recently charged with attempting to assassinate President Maduro and may face up to 16 years in prison. |
In its Resolution, adopted on 18 December 2014, the European Parliament:
- Urges the immediate release of those arbitrarily detained prisoners, in line with the demands made by several UN bodies and international organisations
- Strongly condemns the political persecution and repression of the democratic opposition, the violations of freedom of expression and of demonstration, and the existence of media and web censorship
- Strongly condemns the use of violence against protesters; expresses its sincere condolences to the families of the victims; calls on the Venezuelan authorities to investigate these crimes and to hold those responsible fully accountable with no margin of impunity. |
|
ANNEX II
LIST OF RESOLUTIONS
List of resolutions adopted by the European Parliament during the year 2014 and relating directly or indirectly to human rights violations in the world
|
Country |
Date of adoption in plenary |
Title |
|
|
Africa |
|||
|
Burundi |
18.09.2014 |
||
|
Egypt |
06.02.2014 |
||
|
Egypt |
13.03.2014 |
||
|
Egypt |
17.07.2014 |
||
|
Libya |
18.09.2014 |
||
|
Mauritania |
18.12.2014 |
||
|
Nigeria |
17.07.2014 |
||
|
Nigeria and Uganda |
13.03.2014 |
Launching consultations to suspend Uganda and Nigeria from the Cotonou Agreement in view of recent legislation further criminalising homosexuality |
|
|
South Sudan |
16.01.2014 |
||
|
South Sudan |
13.11.2014 |
||
|
Sudan |
17.07.2014 |
||
|
Sudan |
18.12.2014 |
||
|
Americas |
|||
|
Ecuador |
17.12.2014 |
||
|
Mexico |
23.10.2014 |
||
|
Venezuela |
18.12.2014 |
||
|
Asia |
|||
|
Azerbaijan |
18.09.2014 |
||
|
Bangladesh |
16.01.2014 |
||
|
Bangladesh |
18.09.2014 |
||
|
Cambodia and Laos |
16.01.2014 |
Situation of rights defenders and opposition activists in Cambodia and Laos |
|
|
Georgia |
18.12.2014 |
||
|
Japan |
17.04.2014 |
||
|
North Korea |
17.04.2014 |
||
|
Pakistan |
17.04.2014 |
||
|
Pakistan |
27.11.2014 |
||
|
Thailand |
06.02.2014 |
||
|
Uzbekistan |
23.10.2014 |
||
|
Europe |
|||
|
Moldova |
13.11.2014 |
Association agreement between the European Union and the Republic of Moldova |
|
|
Ukraine |
06.02.2014 |
||
|
Ukraine |
17.07.2014 |
||
|
Ukraine |
18.09.2014 |
Situation in Ukraine and state of play of EU-Russia relations |
|
|
Russia |
13.03.2014 |
Russia: sentencing of demonstrators involved in the Bolotnaya Square events |
|
|
Russia |
23.10.2014 |
||
|
Russia |
06.02.2014 |
||
|
Serbia |
27.11.2014 |
||
|
Transnistrian region |
06.02.2014 |
||
|
Middle East |
|||
|
Bahrain |
06.02.2014 |
Bahrain, in particular the cases of Nabeel Rajab, Abdulhadi al-Khawaja and Ibrahim Sharif |
|
|
Iraq |
17.07.2014 |
||
|
Iraq |
27.11.2014 |
||
|
Iraq |
27.02.2014 |
||
|
Iraq and Syria |
18.09.2014 |
Situation in Iraq and Syria and the IS offensive including the persecution of minorities |
|
|
Syria |
06.02.2014 |
||
|
Syria |
17.04.2014 |
||
|
Iran |
03.04.2014 |
||
|
Israel-Palestine |
17.07.2014 |
||
|
Israel-Palestine |
18.09.2014 |
||
|
Cross-cutting issues |
|||
|
LGBTI |
16.01.2014 |
||
|
Female genital mutilation |
06.02.2014 |
||
|
25th Session of the UN Human Rights Council |
13.03.2014 |
EU priorities for the 25th session of the UN Human Rights Council |
|
|
Right to food |
27.11.2014 |
||
|
Rights of the child |
27.11.2014 |
25th anniversary of the UN Convention on the Rights of the Child |
|
|
Religious and cultural differences |
17.04.2014 |
Resolution on EU foreign policy in a world of cultural and religious differences |
|
|
Crime of aggression |
17.07.2014 |
||
|
Use of armed drones |
27.02.2014 |
||
|
Arms Trade Treaty |
05.02.2014 |
||
|
EU and global development framework after 2015 |
25.11.2014 |
||
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU
|
Datum usvajanja |
16.11.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
47 4 4 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Francisco Assis, James Carver, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Mark Demesmaeker, Georgios Epitideios, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Afzal Khan, Janusz Korwin-Mikke, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Ulrike Lunacek, Andrejs Mamikins, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Vincent Peillon, Tonino Picula, Kati Piri, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Sofia Sakorafa, Jacek Saryusz-Wolski, Alyn Smith, László Tőkés, Johannes Cornelis van Baalen |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Ignazio Corrao, Luis de Grandes Pascual, Angel Dzhambazki, Tanja Fajon, Mariya Gabriel, Liisa Jaakonsaari, Javi López, Norica Nicolai, Soraya Post, Marietje Schaake, Helmut Scholz, Igor Šoltes, Traian Ungureanu, Marie-Christine Vergiat |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Beatriz Becerra Basterrechea, Ramona Nicole Mănescu, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Ivan Štefanec, Jaromír Štětina, Patricija Šulin |
||||
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0070.
- [2] http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-11855-2012-INIT/en/pdf
- [3] http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/142549.pdf
- [4] http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/137585.pdf
- [5] http://www.europarl.europa.eu/document/activities/cont/201203/20120329ATT42170/20120329ATT42170EN.pdf
- [6] http://www.consilium.europa.eu/en/policies/pdf/st10152-en15_pdf/
- [7] http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10897-2015-INIT/hr/pdf
- [8] http://www.consilium.europa.eu/en/meetings/fac/2015/10/st13201-en15_pdf/
- [9] http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/EN/foraff/130243.pdf
- [10] http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=EN&f=ST%2015559%202014%20INIT
- [11] http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32015D0260
- [12] http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-9242-2015-INIT/hr/pdf
- [13] http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/1325(2000)
- [14] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2010)0226.
- [15] Usvojeni tekstovi P7_TA(2011)0334.
- [16] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470.
- [17] Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0274.
- [18] Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0394.
- [19] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0420.
- [20] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0252.
- [21] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0079.
- [22] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0259.
- [23] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0206.
- [24] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0076.
- [25] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0272.
- [26] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0288.
- [27] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0317.
- [28] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0350.
- [29] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0348.
- [30] http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2014/20141008-strategy-paper_hr.pdf
- [31] http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52011DC0200
- [32] http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0303:FIN:en:PDF
- [33] http://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/10102/2014/EN/10102-2014-152-EN-F1-1.Pdf
- [34] http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/G14/082/52/PDF/G1408252.pdf?OpenElement
- [35] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0272.
- [36] http://www.unfpa.org/sites/default/files/pub-pdf/Joint%20Programme%20on%20FGMC%20Summary%20Report.pdf
- [37] http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/G14/086/06/PDF/G1408606.pdf?OpenElement
- [38] https://www.consilium.europa.eu/ueDocs/cms_Data/docs/hr/news53.pdf
- [39] http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2014/20141008-strategy-paper_hr.pdf
- [40] http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2014:077:0027:0043:HR:PDF
- [41] Usvojeni tekstovi, P8_TA-PROV(2015)0274.
- [42] http://www.ohchr.org/Documents/Publications/GuidingPrinciplesBusinessHR_EN.pdf
- [43] http://wcip2014.org/wp-content/uploads/2013/03/N1446828.pdf
- [44] http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2011:101:0001:0011:EN:PDF
- [45] https://ec.europa.eu/anti-trafficking/sites/antitrafficking/files/eu_strategy_towards_the_eradication_of_trafficking_in_human_beings_2012-2016_1.pdf
- [46] http://www.coe.int/en/web/portal/10-october-against-death-penalty
- [47] http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cmsUpload/TortureGuidelines.pdf
- [48] http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/foraff/137584.pdf
- [49] http://europa.eu/rapid/press-release_IP-15-5690_en.pdf
- [50] http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/1325(2000)
- [51] http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/1820(2008)
- [52] http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=E/2015/27
- [53] http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=HR&f=ST%2014539%202014%20INIT
- [54] http://www.unicef.org/eu/crtoolkit/downloads/Child-Rights-Toolkit-Web-Links.pdf
- [55] SWD(2015)0182.
- [56] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0350.
- [57] Izvor: http://www.aidos.it/files/1226588271Frontes_Introduzione.pdf
- [58] http://www.ohchr.org/Documents/Publications/Factsheet31.pdf
- [59] Izvor: http://www.aidos.it/files/1226588271Frontes_Introduzione.pdf
- [60] Izvor: http://www.unicef.org/factoftheweek/index_52778.html
- [61] Vidi stavak 7. podstavke 2. i 3. Programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju.