IZVJEŠĆE o aktivnostima Odbora za predstavke tijekom 2014.
10.12.2015 - (2014/2218(INI))
Odbor za predstavke
Izvjestiteljica: Lidia Joanna Geringer de Oedenberg
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o aktivnostima Odbora za predstavke tijekom 2014.
(2014/2218 (INI))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o ishodu razmatranja Odbora za predstavke,
– uzimajući u obzir članke 10. i 11. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir važnost prava na podnošenje predstavki te to da je za Parlament korisno da odmah bude obaviješten o tome što posebno brine građane EU-a i osobe koje u njemu borave, kao što je predviđeno člancima 24. i 227. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir članak 228. UFEU-a,
– uzimajući u obzir članak 44. Povelje o temeljnim pravima Europske unije o pravu na podnošenje predstavki Europskom parlamentu,
– uzimajući o obzir odredbe UFEU-a u vezi s postupkom zbog kršenja, posebno članke 258. i 260.,
– uzimajući u obzir članak 52., članak 215., članak 216. stavak 8., članak 217. i članak 218. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A8-0361/2015),
A. budući da je 2014. zaprimljeno 2714 predstavki, što je gotovo 6 % manje u odnosu na 2013. kad je Parlament zaprimio 2885 predstavki; budući da je 790 predstavki ocijenjeno dopuštenima i popraćeno daljnjim koracima; budući da 1070 predstavki nije ocijenjeno dopuštenima; budući da je 817 predstavki dopušteno, ali i zaključeno; budući da je za 37 predstavki uložen prigovor na preporuke; budući da su te brojke gotovo dvostruko veće od broja predstavki zaprimljenih 2009.; budući da nema razmjernog povećanja u broju javnih službenika zaduženih za obrađivanje predstavki;
B. budući da je svrha godišnjeg izvješća o aktivnostima Odbora za predstavke da se predstavi analiza predstavki zaprimljenih tijekom 2014. te da se održi rasprava o mogućim poboljšanjima u postupcima i u odnosima s drugim institucijama;
C. budući da je broj zaprimljenih predstavki skroman u usporedbi s brojem ukupnog stanovništva EU-a, što pokazuje da većina građana EU-a još uvijek nije svjesna prava na podnošenje predstavke, odnosno njezine moguće koristi kao sredstva skretanja pažnje europskih institucija i država članica na pitanja koja utječu na njih i koja ih brinu; budući da, premda je određeni broj građana EU-a svjestan postupka podnošenja predstavke, još uvijek postoji niz nejasnoća u vezi s područjem djelatnosti EU-a, što pokazuje visoki postotak zaprimljenih nedopuštenih predstavki (39,4 %);
D. budući da je odgovarajuće obrađivanje predstavki tijekom cijelog postupka ključno kako bi se zajamčilo poštovanje prava na podnošenje predstavke; budući da su podnositelji predstavki često građani koji se zauzimaju za unapređenje i buduće blagostanje naših društava; budući da bi iskustvo tih građana u odnosu na način postupanja s njihovim predstavkama moglo odrediti njihovo buduće mišljenje o europskom projektu;
E. budući da je tijekom 2014. zaključeno 1887 predstavki, od čega je 1070 proglašeno nedopuštenima; budući da to predstavlja povećanje od gotovo 10 % u odnosu na brojke iz 2013., kada su zaključene 1723 predstavke;
F. budući da europske građane predstavlja jedina institucija Unije koju oni izravno biraju – Europski parlament; budući da im pravo na podnošenje predstavki daje priliku da privuku pozornost svojih izabranih predstavnika;
G. budući da bi građani EU-a i kultura služenja građanima uvijek trebali imati prioritet u radu Parlamenta, a posebno Odbora za predstavke u odnosu na sva ostala razmatranja ili kriterije učinkovitosti; budući da se trenutačnom razinom raspoloživih ljudskih resursa unutar odjela za predstavke ugrožava ostvarenje tih temeljnih načela;
H. budući da se pravom na predstavku, u slučaju potpunog poštovanja njegove suštine, može jačati odgovornost Parlamenta prema građanima i stanovnicima EU-a ako postoji otvoreni, demokratski, uključiv i transparentan mehanizam u svim fazama postupka podnošenja predstavke u cilju rješavanja problema povezanih u prvom redu s primjenom zakonodavstva EU-a;
I. budući da je pravo na podnošenje predstavke ključan element participativne demokracije;
J. budući da je cilj prava na podnošenje predstavke, kao i Europskog ombudsmana, da se riješe nepravilnosti u provedbi prava EU-a za koje su odgovorne institucije EU-a ili nacionalne institucije;
K. budući da predstavke pružaju vrijednu povratnu informaciju zakonodavcima i izvršnim tijelima na razini EU-a i država članica, posebno o mogućim nedostacima u provedbi prava EU-a; budući da predstavke mogu biti rano upozorenje državama članicama koje zaostaju u provedbi prava EU-a;
L. budući da se predstavkama upućenim Odboru za predstavke često pružaju iznimno korisne i izravne informacije drugim odborima Parlamenta za njihov zakonodavni rad u područjima za koja su nadležni;
M. budući da za jamčenje poštovanja temeljnog prava na podnošenje predstavki nije isključivo odgovoran Odbor za predstavke, nego bi to trebao biti zajednički zadatak svih odbora Parlamenta, kao i ostalih institucija EU-a; budući da se nijedna predstavka ne bi trebala zaključiti dok se čeka povratna informacija drugih parlamentarnih odbora;
N. budući da bi Odbor za predstavke trebao nastojati pojačano koristiti svoja ovlaštenja te opće i specifične instrumente odbora kao što su usmena pitanja i kratke rezolucije kako bi se na temelju zaprimljenih predstavki skrenulo pozornost na razna pitanja koja brinu građane i stanovnike EU-a iznoseći ih na vidjelo na plenarnim sjednicama Parlamenta;
O. budući da se svaku predstavku mora pažljivo, učinkovito, ažurno, transparentno i pojedinačno ocijeniti te obraditi na način kojim se štiti pravo članova Odbora za predstavke na sudjelovanje; budući da svaki podnositelj predstavke mora primiti odgovor u kratkom vremenskom roku u kojem se iznose razlozi za zaključenje predstavke ili poduzimanje popratnih, provedbenih ili nadzornih mjera; budući da je bolja suradnja s institucijama na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini od ključne važnosti ako se želi brzo riješiti pitanja iz predstavki;
P. budući da se mora jamčiti učinkovito i brzo obrađivanje predstavki, među ostalim i tijekom izmjene parlamentarnih saziva i u slučaju naknadnih kadrovskih promjena;
Q. budući da je prvenstveno u interesu dopuštenih i dobro utemeljenih predstavki da rad Odbora za predstavke nije opterećen neopravdano dugim obrađivanjem nedopuštenih ili neutemeljenih predstavki;
R. budući da se podnositelja predstavke mora detaljno obavijestiti o razlozima proglašenja predstavke nedopuštenom;
S. budući da se predstavke razmatraju tijekom sjednica Odbora za predstavke te da podnositelji predstavki imaju pravo sudjelovati u raspravi i predstaviti svoje predstavke s detaljnijim informacijama i da tako mogu aktivno pridonijeti radu Odbora pružajući dodatne informacije članovima Odbora i Europskoj komisiji te eventualno prisutnim predstavnicima država članica; budući da je 2014. godine 127 podnositelja predstavki prisustvovalo raspravama Odbora i u njima sudjelovalo; budući da je udio izravne uključenosti i dalje nizak te bi ga trebalo povećati, između ostalog korištenjem sredstava komunikacije na daljinu i planiranjem u cilju omogućavanja podnositeljima predstavki da bolje pripreme svoj dolazak pred odbor;
T. budući da u mnogim slučajevima nakon javne rasprave na sastancima odbora predstavke ostaju otvorene te se predviđaju popratne mjere i očekuju povratne informacije, to jest dodatni upiti Komisije ili parlamentarnih odbora ili konkretna razmjena s nadležnim nacionalnim ili regionalnim tijelima;
U. budući da je potrebno više vremena za sastanke kako bi se omogućila rasprava o širokom rasponu tema te zajamčila kvaliteta svake rasprave; budući da su sastanci koordinatora klubova zastupnika ključni kako bi se zajamčilo neometano planiranje i odvijanje rada Odbora, te bi stoga trebalo osigurati dovoljno vremena kako bi se omogućilo demokratsko donošenje odluka;
V. budući da se rad Odbora za predstavke temelji na pisanim podacima koje pružaju podnositelji predstavki i na njihovim usmenim i audiovizualnim doprinosima na sjednicama te na stručnom mišljenju Europske komisije, država članica, Ombudsmana i drugih političkih predstavničkih tijela;
W. budući da bi se pitanjima podnositelja predstavke trebalo temeljito baviti tijekom cijelog postupka podnošenja predstavke; budući da taj postupak može iziskivati različite faze, uključujući nekoliko krugova povratnih informacija podnositelja predstavke i nadležnih europskih institucija te nacionalnih tijela;
X. budući da prema kriterijima za prihvaćanje predstavki iz Ugovora i Poslovnika Europskog parlamenta predstavke moraju zadovoljiti formalne uvjete za prihvaćanje (članak 215. Poslovnika), odnosno da se moraju odnositi na pitanja koja pripadaju područjima djelovanja Europske unije i izravno se ticati podnositelja predstavke, koji mora biti građanin Unije ili u njoj boraviti; budući da je zbog toga određeni broj primljenih predstavki proglašen nedopuštenim jer ne ispunjavaju navedene formalne kriterije; budući da odluka o dopuštenosti prije odgovara takvim pravnim i tehničkim kriterijima te se ne bi trebala donositi političkim odlukama; budući da bi mrežni portal za predstavke trebao biti učinkovit instrument u pogledu pružanja potrebnih informacija i smjernica podnositeljima predstavki u vezi s kriterijima za dopuštenost;
Y. budući da je sada usvojen specifičan način obrađivanja predstavki koje se odnose na djecu, čime se prepoznaje činjenica da svako odgađanje u tim slučajevima nanosi posebno tešku štetu onima na koje se predstavka odnosi;
Z. budući da s pomoću korištenja predstavkama građani EU-a mogu nadzirati izradu i primjenu prava EU-a; budući da to građanima EU-a omogućuje da djeluju kao koristan izvor informacija o zahtjevima u vezi s pravom EU-a i njegovim kršenjem, što je posebno važno za pitanja koja se tiču okoliša, unutarnjeg tržišta, priznavanja stručnih kvalifikacija, zaštite potrošača i sektora financijskih usluga;
AA. budući da se uz predstavku često istodobno podnosi pritužba Europskoj komisiji koja može dovesti do pokretanja postupka zbog kršenja ili tužbe zbog propusta djelovanja; budući da je iz statistika (vidi 23. izvješće Komisije o nadzoru primjene prava Unije (COM/2006/0416)) vidljivo da je četvrtina, odnosno čak trećina predstavki i pritužbi obrađenih 2014. povezana s postupcima zbog kršenja ili je dovela do pokretanja takvih postupaka; budući da se sudjelovanjem Parlamenta u tim postupcima podnošenja predstavki omogućava dodatan nadzor istražnog rada nadležnih institucija EU-a; budući da ne bi trebalo zaključivati predstavke prije nego što ih Komisija prouči;
AB. budući da se ključna pitanja postavljena u predstavkama odnose na veliki broj područja, kao što su zakonodavstvo o okolišu (posebno u vezi s upravljanjem vodom i otpadom, bušenjem u svrhu istraživanja ležišta ugljikovodika i njegova crpljenja te velikim infrastrukturnim i razvojnim projektima), temeljna prava (osobito prava djece i osoba s invaliditetom, što je od posebne važnosti s obzirom na to da se gotovo jedna četvrtina biračkog tijela EU-a tuži na određeni stupanj ograničenja ili invaliditeta), slobodno kretanje osoba, diskriminacija, imigracija, zapošljavanje, pregovori o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP), dobrobit životinja, primjena pravde i socijalna uključenost osoba s invaliditetom;
AC. budući da je mrežni portal odbora za predstavke pokrenut 19. studenog 2014., s godinom dana zakašnjenja, kako bi se nadomjestila elektronička platforma za podnošenje predstavki koja je bila dostupna na portalu Europskog parlamenta te je smišljen na način kako bi se promicalo pravo na podnošenje predstavke i unaprijedilo aktivno sudjelovanje građana u životu EU-a; budući da je taj portal, koji još nije u potpunosti operativan, izrađen kako bi se ponudilo cjelovito rješenje kojim se pokrivaju posebne potrebe postupka podnošenja predstavki stavljajući građanima EU-a koji žele podnijeti predstavku na raspolaganje internetski alat koji je bolje prilagođen njihovim potrebama s praćenjem različitih faza njihovih predstavki u stvarnom vremenu; budući da je utvrđeno nekoliko nedostataka, osobito u vezi s funkcijom pretraživanja, kojima se narušava uloga portala kao javnog registra predstavki te budući da je druga faza usmjerena na rješavanje svih postojećih rupa u sustavu već trebala biti zaključena; budući da se portalom može doprinijeti poboljšanju usluge i njegove vidljivosti za građane i članove Odbora i da će poslužiti kao elektronički registar (predviđeno člankom 216. stavkom 4. Poslovnika) s pomoću kojega građani mogu podnositi i pratiti predstavke i staviti elektronički potpis na vlastite predstavke; budući da se novim portalom namjerava poboljšati administrativnu učinkovitost te istodobno pospješiti transparentnost i interaktivnost postupka podnošenja predstavki, u interesu podnositelja predstavki i zastupnika u Europskom parlamentu te šire javnosti; budući da bi mrežni portal trebao biti instrument s pomoću kojeg će se povećati transparentnost u postupku podnošenja predstavki, unaprijediti pristup podnositelja predstavki informacijama i senzibilizirati građane na mogućnost Odbora za predstavke da im pomogne popraviti situaciju u kojoj se nalaze; ističe da bi se trebalo povećati i dodatno potaknuti korištenje novim informacijama i komunikacijskim tehnologijama kako bi se rad Odbora približio građanima;
AD. budući da je europska građanska inicijativa važan instrument kojim se građanima omogućuje sudjelovanje u postupku donošenja političkih odluka u EU-u te se njezin potencijal treba u potpunosti iskoristiti; budući da bi se u cilju postizanja najboljih rezultata u pogledu sudjelovanja građana taj instrument trebao dodatno poboljšati, njegove razine predstavljanja i povezane praktične aspekte unaprijediti te bi ga europske institucije, posebno Komisija, trebale u potpunosti poštovati i primjenjivati;
AE. budući da Odbor za predstavke i dalje pokazuje aktivno zanimanje za provedbu Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi te je svjestan potrebe za novom uredbom u cilju uklanjanja mnogobrojnih nedostataka, prepreka i slabosti, kao i teške prirode postojećeg zakonskog okvira i potrebnih mehanizama za pokretanje i praćenje europskih građanskih inicijativa, posebno u pogledu stvarnog prikupljanja potpisa;
AF. budući da tri godine nakon stupanja na snagu Uredbe br. 211/2011 od 1. travnja 2012. Odbor za predstavke smatra da je potrebno ocijeniti njezinu provedbu kako bi se utvrdili mogući nedostaci i predložila održiva rješenja za njezinu hitnu reviziju i tako poboljšala njezina provedba;
AG. budući da su javna saslušanja koja su organizirana za uspješne inicijative polučila uspjeh te da i zastupnici i civilno društvo cijene uključenost i sudjelovanje Odbora za predstavke kao pridruženog odbora u raspravama europskih građanskih inicijativa; budući da Odbor za predstavke podržava taj postupak te svoje bogato iskustvo rada s građanima stavlja u službu ostvarivanja tog cilja; budući da se od Komisije za sve uspješne građanske inicijative očekuju opipljive popratne mjere s konkretnim prijedlozima;
AH. budući da treba napomenuti da zbog velike količine posla Odbora za predstavke i potrebe povećanja ljudskih resursa u tajništvu Odbora za predstavke nije organiziran nijedan posjet u svrhu utvrđivanja činjenica u vezi s predstavkama o kojima se vodila istraga tijekom 2014.; budući da će se posjeti u svrhu utvrđivanja činjenica u vezi s odgovarajućim predstavkama provoditi u budućnosti;
AI. budući da bi tijekom 2016. trebalo doći do uobičajenog broja posjeta u svrhu utvrđivanja činjenica s obzirom na to da oni predstavljaju posebnu povlasticu Odbora i temeljan dio njegova rada koji zahtijeva interakciju s građanima i tijelima u odgovarajućim državama članicama; budući da članovi takvih izaslanstava ravnopravno sudjeluju u svim povezanim aktivnostima, uključujući i izvještavanje;
AJ. budući da Odbor za predstavke ima odgovornost u odnosu na ured Europskog ombudsmana, koji je nadležan za istraživanje pritužbi građana EU-a o mogućim nepravilnostima unutar institucija i tijela EU-a, o čemu Odbor sastavlja godišnje izvješće na temelju godišnjeg izvješća Europskog ombudsmana; budući da je 2014. Odbor aktivno i izravno sudjelovao u organizaciji izbora Europskog ombudsmana na temelju članka 204. Poslovnika; budući da je nakon izbora u prosincu 2014. koji su provedeni na učinkovit i transparentan način gđa Emily O'Reilly ponovno imenovana Europskim ombudsmanom na mandat od pet godina;
AK. budući da je Odbor za predstavke član Europske mreže pučkih pravobranitelja kojoj, u slučaju da postoje, pripadaju i odbori za predstavke nacionalnih parlamenata i budući da je važno da parlamenti država članica imenuju odbore za predstavke i da ih jačaju tamo gdje već postoje te da se poboljša njihova međusobna suradnja;
1. ističe rad koji treba provesti Odbor za predstavke kojim bi se građanima i stanovnicima EU-a omogućilo da budu uključeni u zaštitu i promicanje njihovih prava i nadzor nad ispravnom primjenom propisa Unije s obzirom na to da se predstavkama jamči vidljivost pitanja o kojima se brinu građani kako bi se njihove legitimne pritužbe mogle riješiti u razumnom vremenskom roku; ponavlja da je bolja suradnja s institucijama na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini, kao i s drugim tijelima, od ključne važnosti ako se želi brzo riješiti pitanja iz predstavki;
2. ističe da Odbor za predstavke u ulozi kontaktne točke za građane, Europski ombudsman i europska građanska inicijativa zajedno predstavljaju skup osnovnih instrumenata za veću političku uključenost građana, kojima treba zajamčiti transparentan i odgovarajući pristup te njihovo nesmetano funkcioniranje; naglašava odgovornost tih instrumenata u promicanju europskog građanstva i jačanju vidljivosti i vjerodostojnosti europskih institucija; poziva europske institucije da u većoj mjeri vode računa o radu Europskog ombudsmana; poziva na dodatne mehanizme za jamčenje izravne uključenosti građana u postupke donošenja odluka u europskim institucijama;
3. naglašava da pojačana suradnja s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima o pitanjima u vezi s primjenom europskih zakona ima ključnu ulogu u ostvarivanju cilja povezivanja s europskim građanima i jačanja demokratske legitimnosti i odgovornosti postupka donošenja odluka u Parlamentu; napominje da se suradnja može unaprijediti proaktivnom razmjenom informacija na svim institucijskim razinama i da je to ključan aspekt u rješavanju pitanja koja iznose podnositelji predstavki; žali zbog toga što u određenim slučajevima nacionalna, regionalna i lokalna tijela ne odgovaraju na zahtjeve Odbora za predstavke;
4. upozorava na neprekidan zaostatak u obrađivanju predstavki, do čega dolazi zbog ograničenja u raspoloživim ljudskim resursima u tajništvu Odbora, što s druge strane ima jasan utjecaj na vrijeme raspoloživo za obrađivanje predstavki i posebno određivanje njihove dopuštenosti; smatra da takva kašnjenja nisu prihvatljiva ako je u cilju osigurati vrhunsku uslugu i da se njima ne narušava samo učinkovito pravo na podnošenje predstavke, nego i šteti vjerodostojnosti europskih institucija u očima zabrinutih građana; preporučuje nadležnim političkim i administrativnim instancama Parlamenta da u suradnji s Odborom za proračune pronađu prikladno rješenje kako bi se zajamčilo da rad Odbora za predstavke može zaživjeti u duhu Ugovora;
5. također smatra da Parlament ima posebnu obvezu zajamčiti da se nedopuštene ili neutemeljene predstavke ne proglašavaju nedopuštenima ili da se ne zaključuju u neopravdano dugom vremenskom razdoblju; u tom kontekstu ističe potrebu da se nedopuštenost ili zaključenje predstavke zbog njezine neutemeljenosti mora pažljivo opravdati u odnosu na podnositelja predstavke;
6. poziva Odbor za predstavke i po potrebi parlamentarne odbore nadležne za izmjenu Poslovnika da jasnije odrede razliku između kriterija za određivanje utemeljenosti predstavke i pravila za određivanje njezine dopuštenosti te odluke o nastavku obrađivanja predstavke ili njezinu zaključenju, odnosno da potencijalne podnositelje predstavki upoznaju s tom distinkcijom;
7. naglašava važnu ulogu Komisije, koja pomaže u obradi slučajeva koje iznose podnositelji predstavki te traži od nje da s pomoću primjene službenog planiranja proaktivno i pravovremeno nadzire određene projekte na koje se pozivaju podnositelji predstavki i u kojima se krši ili će se ubuduće kršiti pravo EU-a; poziva Komisiju da u svojstvu čuvarice ugovora riješi pojave neispravnog prijenosa zakonodavstva EU-a ili izostanka njegova prijenosa, o čemu je riječ u brojnim predstavkama podnesenima Parlamentu; također poziva Komisiju da u tom pogledu ne oklijeva u korištenju mehanizma pokretanja postupka zbog kršenja; ističe da se treba suprotstaviti utisku da se u većoj mjeri vodi računa o velikim državama članicama u slučaju pokretanja postupka zbog kršenja; poziva Komisiju da redovno obavještava Odbor za predstavke o napretku i konkretnom ishodu postupaka zbog kršenja izravno povezanih s predstavkama;
8. traži od Komisije da se u potpunosti uključi u postupak podnošenja predstavki, posebno provođenjem temeljitih istraga o dopuštenim pitanjima koja su joj upućena te da podnositeljima predstavki na kraju uputi precizne i ažurirane pisane odgovore; očekuje da se o tim odgovorima dodatno raspravi u okviru odgovarajućih usmenih rasprava tijekom javnih sastanaka Odbora za predstavke; smatra da bi u svrhu institucionalne vjerodostojnosti Komisiju u tim raspravama trebao zastupati dužnosnik odgovarajućeg ranga;
9. zahtijeva od Komisije da radi transparentnosti i u duhu pouzdane suradnje među različitim europskim institucijama olakša pristup dokumentima sa svim relevantnim informacijama povezanima s postupcima EU Pilot, posebno kada je riječ o zaprimljenim predstavkama, uključujući razmjene pitanja i odgovora između Komisije i odgovarajućih država članica, barem nakon zaključenja postupaka;
10. naglašava važnost proaktivnog praćenja i pravodobnih preventivnih mjera od strane Komisije ako postoji utemeljeni dokaz da bi se određenim planiranim i objavljenim projektima moglo kršiti zakonodavstvo EU -a; zabrinut je zbog trenutačnog trenda Komisije da sprečava istragu sadržaja brojnih predstavki uvođenjem ograničenja na temelju postupovnih razloga; ne slaže se s opetovanim prijedlozima o zatvaranju mnogih spisa povezanih s konkretnim predstavkama, a da se pritom ne čeka na ishod istraživanja iznesenih pitanja te smatra da to nije u skladu s duhom konačne uloge Komisije kao čuvarice ugovora; poziva na još savjesnije praćenje i posljedično djelovanje, posebno u slučajevima koje iznose podnositelji predstavki u vezi s mogućih kršenjima zakonodavstva EU-a koje vrši sama Komisija, na primjer u području javnog pristupa dokumentima koji se jamči Konvencijom iz Aarhusa;
11. ističe da je važno zajamčiti odgovore Komisije na sve predstavke na detaljan i proaktivan način te u što kraćem vremenskom roku;
12. traži da se raspoloživi ljudski resursi u tajništvu Odbora povećaju u svjetlu njegove specifične prirode i značajne količine posla povezane s njegovim kontaktom s tisućama građana i stanovnika koji svake godine podnose predstavke;
13. ističe da je potrebno poboljšati korespondenciju s građanima u cilju obrađivanja njihovih zahtjeva;
14. smatra da je nužno ojačati suradnju s nacionalnim parlamentima i njihovim odgovarajućim odborima, kao i vladama država članica te potaknuti nadležna tijela država članica da potpuno transparentno prenesu i provedu zakonodavstvo EU-a; ističe da je važno surađivati s Komisijom i državama članicama u cilju učinkovitije i transparentnije zaštite prava građana te potiče prisutnost predstavnika država članica na sastancima; naglašava da je potrebno da predstavnici Vijeća i Komisije od najvišeg mogućeg ranga budu prisutni na sastancima i saslušanjima Odbora na kojima sadržaj pitanja o kojima se raspravlja zahtijeva uključenje spomenutih institucija; ponavlja poziv iz izvješća o aktivnostima Odbora za predstavke 2013. (2014/2008 (INI)) za pokretanje pospješenog strukturiranog dijaloga s državama članicama, to jest održavanjem redovnih sastanaka s članovima nacionalnih odbora za predstavke ili drugim nadležnim tijelima;
15. poziva države članice da zakonski standardiziraju obvezu osnivanja dobro funkcionirajućih odbora za predstavke u nacionalnim parlamentima, čime bi se povećala učinkovitost suradnje između Odbora za predstavke i nacionalnih parlamenata;
16. smatra da je ključno da Odbor za predstavke ojača suradnju s drugim odborima Parlamenta tako što će ih pitati za mišljenje o predstavkama, pozivati njihove članove na rasprave koje se odnose na područja njihovih nadležnosti te kao odbor koji daje mišljenja o provedbi određenih izvješća i osobito izvješća o ispravnom prenošenju i primjeni prava Unije u državama članicama više sudjelovati u njihovom radu; traži da nadležni odbori detaljno razmotre predstavke koje im se podnose te da pruže potrebne povratne informacije za ispravno obrađivanje predstavki;
17. ističe sve važniju ulogu Odbora za predstavke kao odbora koji nadzire i koji bi trebao biti referentna točka za prenošenje i provedbu europskog zakonodavstva na administrativnoj razini u državama članicama; ponavlja svoj poziv za većim brojem političkih rasprava tijekom plenarnih sjednica te za živahnijom komunikacijom u vezi s predstavkama europskih građana, kao što je navedeno u rezoluciji o djelatnostima Odbora za predstavke tijekom 2013. godine[1];
18. žali zbog toga što više podnositelja predstavki ne može izravno iznijeti svoje slučajeve Odboru za predstavke, jednim dijelom zbog nedostatka vremena za sastanke i manjka ljudskih resursa u tajništvu Odbora; poziva na to da se poboljšaju vremenski rokovi u kojima se podnositelje predstavki obavještava o obrađivanju njihovih predstavki, kao i o raspravi o njima pred odborom; podržava veću upotrebu videokonferencija ili drugih sredstava kojima se podnositeljima predstavki omogućuje aktivno sudjelovanje u radu Odbora za predstavke, čak i ako ne mogu biti osobno nazočni;
19. poziva na brzo uspostavljanje neformalne mreže predstavki unutar Parlamenta uz sudjelovanje zastupnika u Europskom parlamentu koji predstavljaju svaki odbor u Parlamentu kako bi se zajamčila neometana i učinkovita koordinacija rada u vezi s predstavkama, čime će se poboljšati izvršenje prava na podnošenje predstavki;
20. ističe važnu ulogu koju moraju preuzeti drugi odbori Parlamenta, uključujući to da u okviru sjednica obrađuju pitanja iznesena u predstavkama koja se odnose na njihova područja odgovornosti te se, po potrebi, koriste zaprimljenim predstavkama kao izvorom informacija za zakonodavne postupke;
21. žali zbog toga što Povelja o temeljnim pravima nije usvojena u svim državama članicama i što se njezina provedba pokazala nejasnom i u određenoj mjeri razočaravajućom za mnoge građane; također žali zbog toga što EU još nije usvojio Europsku konvenciju o ljudskim pravima u smislu značenja članka 6. stavka 2. UEU-a te zbog toga što europski građani nemaju pristup dovoljnoj količini informacija u vezi s postupcima koji se u tom smislu odvijaju; žali zbog striktnog načina na koji je Komisija protumačila članak 51. Povelje o temeljnim pravima i zahtjev da se odredbe Povelje odnose na institucije, tijela, urede i agencije Unije, uz poštovanje načela supsidijarnosti, i na države članice samo kada primjenjuju pravo Unije; podsjeća na to da je Komisija citirajući članak 51. Povelje u više navrata izjavila da ne može djelovati u području temeljnih prava unatoč traženju Odbora; naglašava da očekivanja građana često nadilaze ono što je predviđeno strogo zakonskim odredbama Povelje; poziva Komisiju da pojača napore kako bi se ispunila očekivanja građana i da pronađe novi pristup tumačenju članka 51.;
22. ističe važan posao koji Odbor za predstavke obavlja u kontekstu provedbe Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom; u tom pogledu prima na znanje zaključna zapažanja Odbora UN-a o pravima osoba s invaliditetom o početnom izvješću Europske unije[2]; ističe da bi se Okvir Europske unije trebao primjereno financirati, u skladu sa zahtjevima Konvencije; u tom pogledu poziva na povećanje kapaciteta Odbora za predstavke i njegova tajništva, čime bi se Odboru omogućilo da na adekvatan način ispuni svoju zaštitnu ulogu; poziva na uvođenje položaja imenovanog dužnosnika odgovornog za obrađivanje pitanja povezanih s invaliditetom; naglašava spremnost Odbora da usko surađuje s drugim zakonodavnim odborima uključenima u mrežu Parlamenta o invaliditetu; napominje da su potrebni dodatni napori i djelovanja u ime Odbora u području zaštite osoba s invaliditetom, kao što su aktivnosti usmjerene na promicanje brze ratifikacije Ugovora iz Marakeša;
23. ističe zabrinutost građana u pogledu transatlantskog partnerstva za trgovinu i ulaganja (TTIP) i njegovo odbijanje te netransparentnih pregovora u kojima sudjeluje Komisija, kao što je naglašeno u brojnim predstavkama zaprimljenima tijekom 2014.; ističe da je važno da Komisija u tom pogledu hitno provede preporuke Europskog ombudsmana;
24. ističe mišljenje Odbora u vezi s preporukama Komisije o pregovorima o TTIP-u, u kojem se, kao što je naglašeno u brojnim zaprimljenim predstavkama, odbija arbitražni instrument poznat kao mehanizam rješavanja sporova između ulagača i države te žali zbog toga što je odbijena europska građanska inicijativa protiv TTIP-a;
25. žali zbog toga što neke države članice još nisu ratificirale Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i poziva te države da što prije potpišu i ratificiraju tu Konvenciju;
26. poziva EU i države članice da potpišu i ratificiraju Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom;
27. poziva države članice da bez odgađanja potpišu i ratificiraju Ugovor iz Marakeša za olakšanje pristupa objavljenim djelima slabovidnim osobama i osobama koje se ne mogu koristiti tiskom;
28. primjećuje da se posebna pozornost posvećuje određenim predstavkama povezanima s projektom istraživanja i iskorištavanja mogućih zaliha nafte na Kanarskim otocima; priznaje da su podnositelji predstavki koji su se iz ekoloških razloga suprotstavili projektu znatno doprinijeli pojašnjavanju rasprave; priznaje da su pitanja u vezi s okolišem i dalje prioritet za podnositelje predstavki, što ukazuje na to da države članice ne uspijevaju riješiti probleme u tom području; primjećuje da se velik broj tih predstavki tiče upravljanja otpadom, sigurnosti voda, nuklearne energije, hidrauličkog frakturiranja i zaštite životinjskih vrsta;
29. naglašava velik broj zaprimljenih predstavki u kojima se odbacuje upotreba hidrauličkog frakturiranja za ekstrakciju plina i nafte iz podzemlja i u kojima se ističu štetne ekološke, ekonomske i socijalne posljedice povezane s upotrebom te tehnike;
30. posebno osuđuje praksu podjele radova na dijelove koja se opetovano upotrebljava u vezi s velikim infrastrukturnim projektima ili projektima bušenja na kojima se temelje mnogobrojne predstavke o pitanjima okoliša;
31. primjećuje zabrinutost podnositelja predstavki o očitim pojavama nepravde do kojih dolazi tijekom administrativnih i sudskih postupaka u vezi s razdvajanjem ili razvodom roditelja u kojima se postavljaju pitanja o skrbi o maloj djeci i prisilnim posvajanjima; u tom kontekstu primjećuje da u nekim državama članicama u slučaju parova različite nacionalnosti postoji mogućnost diskriminacije na temelju nacionalnosti u korist supružnika iz države članice u kojoj se odvijaju postupci i na štetu osobe koja nije državljanin te države, s ozbiljnim i često vrlo negativnim posljedicama za prava djeteta; naglašava da je upozoren na slučajeve u koje je uključeno nekoliko država članica (Njemačka, ponajprije u vezi s djelatnostima ureda za dobrobit djece i mladih, Francuska, Nizozemska, Slovačka i Danska) i Norveška te u tom pogledu pozdravlja predstojeću reviziju Uredbe Bruxelles II.a tijekom 2016.; naglašava da je 2015. unutar Odbora za predstavke osnovana nova radna skupina sa zadatkom pružanja brzog i usklađenog odgovora na ta pitanja te da je proveden posjet u svrhu utvrđivanja činjenica kako bi se na licu mjesta istražile pritužbe na tu temu;
32. ističe velik broj zaprimljenih predstavki u kojima se oštro kritiziraju politike EU-a na području migracije, trgovine i vanjskih poslova te se upozorava na njihove posljedice u smislu njihove usklađenosti s odredbama za jamčenje ljudskih prava migranata; ističe obvezu svih agencija, tijela i institucija EU-a, uključujući i Frontex, da u svojim područjima djelovanja u svako doba zajamče poštovanje ljudskih prava i usklađenost s Poveljom o temeljnim pravima;
33. pozdravlja socijalni dijalog „Europski forum o pravima djetetaˮ koji se od 2007. svake godine organizira na inicijativu Komisije i čiji je cilj podržati prava djece kao dio unutarnjih i vanjskih mjera EU-a; napominje da su sudionici tog dijaloga predstavnici država članica, aktivisti za dječja prava, predstavnici Odbora regija, Europskog ekonomskog i socijalnog odbora, Vijeća Europe, UNICEF-a i brojnih nevladinih udruga;
34. naglašava različitost tematskih područja predstavki koje građani podnose, kao što su temeljna prava, ljudska prava, prava osoba s invaliditetom, unutarnje tržište, zakon o okolišu, radni odnosi, migracijska politika, trgovinski sporazumi, pitanja javnog zdravstva, dobrobit djece, prijevoz, prava životinja i diskriminacija; traži od Odbora za predstavke da dodatno specijalizira svoj rad imenovanjem unutarnjih izvjestitelja o glavnim područjima politike na koje se predstavke odnose; traži da se tajništvu Odbora dodijeli više sredstava kako bi se Odbor mogao pozabaviti širokim sadržajnim spektrom predstavki;
35. smatra da je organizacija javnih rasprava važno sredstvo preispitivanja problema na koje građani ukazuju; želi skrenuti pažnju na javne rasprave s Odborom za okoliš kao odgovor na europsku građansku inicijativu „Pravo na voduˮ i s Odborom za pravna pitanja u okviru europske građanske inicijative „Jedan od nasˮ; smatra da je europska građanska inicijativa instrument kojim se promiče prekogranična, participativna i predstavnička demokracija kojom se, nakon što se potvrdi nova uredba, građanima može omogućiti izravnija uključenost u određivanje okvira i prioriteta politika EU-a i zakonodavnih pitanja koja treba riješiti; ponovno ističe da se zauzima za proaktivnu organizaciju javnih rasprava za uspješne inicijative; obvezuje se na to da će na institucionalnoj razini dati prednost učinkovitosti participativnog postupka i, po potrebi, jamčenju zakonodavnih popratnih mjera; pozdravlja to što se u saslušanjima upotrebljavaju značajke pristupačnosti za osobe s invaliditetom, kao što je ekran za pretvaranje teksta u govor;
36. ne odobrava odgovor Komisije na nekoliko uspješnih europskih građanskih inicijativa te žali zbog toga što gotovo i nema popratnih mjera u odnosu na jedini instrument prekogranične demokracije u Europskoj uniji;
37. skreće pozornost na nekoliko rezolucija usvojenih 2014. u obliku izvješća, kao što je njegova Rezolucija od 12. ožujka 2014. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2013. – „građani EU-a: vaša prava, vaša budućnostˮ[3], koja je dovela do rasprave o usklađivanju mirovinskih prava i o pravu građana na glasovanje i kandidiranje na izborima; skreće pozornost na svoj godišnji izvještaj o djelatnostima Odbora tijekom 2013. godine[4] i na svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2015. o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2013. godine[5], posebno u vezi sa sporazumom o TTIP-u;
38. pozdravlja odluku Komisije da 2014. nastavi s aktivnostima pokrenutima 2013. u okviru „Europske godine građanaˮ uz veći naglasak na europskim izborima (koji su se održavali od 22. do 25. svibnja 2014.); pozdravlja volju Komisije da informira građane o alatima koji im stoje na raspolaganju za bolje sudjelovanje u postupku donošenja odluka u EU-u, kao i volju da tom prilikom građanima Unije pruži informacije i savjete o njihovim pravima i demokratskim instrumentima koji su im dostupni kako bi ostvarili ta prava; ističe da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se podigla razina osviještenosti o europskim izborima, s obzirom na to da je stopa izlaska na izbore 2014. u mnogim državama članicama bila ispod 50 %;
39. ističe da je važno zajamčiti da Odbor za predstavke raspolaže u potpunosti operativnim internetskim portalom s pomoću kojeg se podnositelji predstavki mogu učinkovito registrirati i zatim podnijeti svoju predstavku, učitati dodatne dokumente, podržati dopuštene predstavke i primiti informacije o svojim predstavkama, kao i automatske obavijesti e-poštom o izmjenama njihova statusa te s pomoću kojeg mogu izravno kontaktirati dužnosnike EU-a kako bi dobili jasne i neposredne informacije u vezi s napretkom obrađivanja pitanja koja su iznijeli u svojim predstavkama; žali zbog toga što nije realiziran očekivani vremenski okvir za provedbu te što mnogi očekivani aspekti ostaju nedovršeni; potiče nadležna administrativna tijela da ubrzaju potrebne korake kako bi se dovršila provedba preostalih faza projekta i ispravili svi postojeći nedostaci; ističe da bi trebalo poduzeti dodatne korake kako bi se poboljšala transparentnost postupka podnošenja predstavki;
40. poziva na zajednički pristup Parlamenta, nacionalnih parlamenata i vlasti na nižim razinama u državama članicama s odgovarajućim žalbenim tijelima u cilju transparentnog pojašnjenja građanima na kojoj razini i kojoj instanci se mogu obratiti sa svojim predstavkama;
41. poziva na učinkovitu procjenu osoblja tajništva Odbora za predstavke želeći osigurati primjerenost u kvalitativnom i kvantitativnom smislu i prepoznajući veliko nagomilavanje predstavki i trenutačno kašnjenje u njihovu obrađivanju; smatra da je odgovarajuće obrađivanje i razmatranje prihvaćenih predstavki, uz pružanje nepristranih povratnih informacija podnositeljima predstavki, ključno za jačanje veza između europskog civilnog društva i europskih institucija;
42. ističe da je potrebno građanima osigurati više konstruktivnih informacija kroz mrežni portal Odbora za predstavke s pomoću organizacije seminara za obuku u državama članicama;
43. naglašava važnu ulogu mreže SOLVIT koja redovito otkriva i rješava probleme povezane s provedbom zakonodavstva o unutarnjem tržištu; potiče Komisiju da unaprijedi to sredstvo, omogući članovima Odbora za predstavke da imaju pristup svim dostupnim informacijama s pomoću SOLVIT-a te da ih obavještava u slučajevima koji se odnose na podnesene predstavke;
44. ističe da je potrebno ojačati suradnju Odbora za predstavke i ostalih institucija i tijela EU-a te nacionalnih vlasti država članica; smatra od ključne važnosti unapređenje dijaloga i sustavnu suradnju s državama članicama, posebno s odborima za predstavke nacionalnih parlamenata; preporučuje da svi parlamenti država članica koji to još nisu učinili uspostave odbore za predstavke; smatra da je posjet izaslanstva odbora za predstavke škotskog parlamenta Odboru za predstavke od 2. prosinca 2014. primjer takve suradnje te da će takvo partnerstvo omogućiti razmjenu najboljih praksi i iskustava i razvoj sustavne i učinkovite prakse prenošenja predstavki nadležnim tijelima;
45. naglašava da je uska suradnja s državama članicama ključna za rad Odbora za predstavke; potiče države članice da preuzmu proaktivnu ulogu pri odgovoru na predstavke koje se odnose na primjenu i provedbu europskog prava te smatra prisutnost i aktivnu suradnju predstavnika država članica na sjednicama Odbora za predstavke iznimno važnima; ističe prisutnost predstavnika grčke vlade na predstavljanju Izvješća o posjetu Grčkoj radi utvrđivanja činjenica (18. – 20. rujna 2013.) o upravljanju otpadom na sjednici od 10. veljače 2014.;
46. podsjeća na to da su posjeti radi utvrđivanja činjenica jedan od najvažnijih u pravilima predviđenih istražnih instrumenata Odbora za predstavke, iako nijedan takav posjet nije proveden 2014.; smatra da je od ključne važnosti da se ne zaustavljaju popratne mjere u vezi s predstavkama koje se istražuju tijekom posjeta radi utvrđivanja činjenica, uključujući vremensko razdoblje između europskih izbora i rekonstitucije Parlamenta te poziva odbore Parlamenta da provedu odgovarajuće postupke; ističe da je potrebno da posjeti radi utvrđivanja činjenica rezultiraju jasnim preporukama koje su usredotočene na rješavanje problema podnositelja predstavke; očekuje da će se redovne aktivnosti Odbora za predstavke u smislu posjeta radi utvrđivanja činjenica nastaviti od 2016. godine;
47. traži od Grčke da uzme u obzir preporuke iz izvješća o posjetu radi utvrđivanja činjenica o sakupljanju otpada i lokacijama odlagališta u Grčkoj koje je Odbor usvojio u veljači 2014.; traži od Komisije da pažljivo nadzire upotrebu sredstava dodijeljenih za sakupljanje otpada; traži od država članica da poštuju direktive Unije o recikliranju otpada;
48. pridaje veliku važnost prisutnosti i aktivnoj suradnji predstavnika država članica na sjednicama Odbora za predstavke; pozdravlja i potiče prisutnost predstavnika javnih tijela odgovarajućih država članica, njihovo sudjelovanje i njihovu aktivnu suradnju; potiče sve države članice da aktivno sudjeluju u postupku podnošenja predstavki;
49. naglašava važnost suradnje s Europskim ombudsmanom i sudjelovanja Parlamenta u Europskoj mreži pučkih pravobranitelja; pozdravlja odlične odnose unutar institucionalnog okvira između Ombudsmana i Odbora za predstavke; posebno cijeni redovan doprinos Ombudsmana radu Odbora za predstavke tijekom cijele godine;
50. sa zanimanjem iščekuje jačanje suradnje s odborima za predstavke nacionalnih i regionalnih parlamenata različitih država članica, u kojima oni postoje; predan je pružanju smjernica u uspostavljanju tih odbora u onim preostalim državama članicama koje to žele učiniti;
51. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu te vladama i parlamentima država članica, njihovim odborima za predstavke i nacionalnim ombudsmanima ili sličnim nadležnim tijelima.
EXPLANATORY STATEMENT
The 2014 Annual Report is intended to give an overview of the work of the Committee on Petitions. The Committee’s work programme is not tied in to the Commission’s legislative programme, being established by citizens as they exercise their right to petition Parliament and share their concerns over various EU policies and legislation.
The Annual Report aims to give a precise and full view of the work done by the Committee on Petitions. It provides statistics on the number of petitions received and closed or dealt with by the Committee, the countries concerned and the matters raised. These statistics are an important quantitative tool in assessing the Committee’s work. Other aspects of the Committee’s work are also covered, such as relations with other EU institutions and with national and regional authorities.
In 2014, a ‘European Year of Citizens’, there was a strong focus on the European elections on 22-25 May 2014. The Committee on Petitions was constituted on 17 July 2014: Ms Cecilia Wikström was elected as Chair, Ms Rosa Estaràs Ferragut as First Vice-Chair, Ms Roberta Metsola as Second Vice-Chair, Ms Marlene Mizzi as Third Vice-Chair and Mr Pál Csáky as Fourth Vice-Chair.
The right to petition the European Parliament: a cornerstone of European citizenship
The entry into force of the Treaty of Lisbon confirmed the right to petition the European Parliament as one of the cornerstones of European Union citizenship and as a fundamental right under Article 227 of the Treaty, which provides that citizens or residents of the European Union, whether natural or legal persons, individually or in association with other citizens or persons, have the right to address a petition to the European Parliament on a matter which comes within the European Union’s fields of activity and which affects them directly. This tool allows citizens to bring before Parliament their concerns about the impact of various EU policies and legislation on their everyday lives.
The annual statistics show that most citizens turn to Parliament for assistance with matters relating to justice, the environment, the internal market or fundamental rights. Other petitioners seek a hearing for their proposals on how EU policies should be developed, and, finally, some citizens appeal to Parliament in order to object to decisions made by national authorities or to complain about decisions by national legal bodies. Others complain about the incorrect application of EU legislation, either due to the legislation being poorly transposed or because of a failure to apply EU legislation, or breaches thereof.
According to the statistics, in 2014 Parliament received 2 714 petitions, which represents a drop of 6% compared to the 2 891 petitions submitted in 2013. It may be that the number of petitions peaked in 2013 and 2014 but the slight fall in 2014 reflects a new trend after the constant rise in the number of petitions received during the last legislative term.
Statistical analysis of petitions received in 2014 compared to 2013
Outcome of petitions
|
Outcome of petitions |
Number of petitions |
% |
Number of petitions |
% |
|
|
|
2014 |
2013 |
|||
|
Admissible and followed up |
790 |
29.1 |
1168 |
40.4 |
|
|
Inadmissible |
1070 |
39.4 |
1046 |
36.2 |
|
|
Admissible and closed |
817 |
30.1 |
677 |
23.4 |
|
|
Recommendations challenged |
37 |
1.4 |
0 |
0 |
|
|
Total number of petitions registered |
2714 |
100 |
2891 |
100.0 |
|
|
Admissible and referred to other bodies for opinion |
77 |
9.7 |
156 |
13.3 |
|
|
Admissible and referred to other bodies for information |
380 |
48.1 |
404 |
34.5 |
|
|
Admissible and referred to the Commission for opinion |
688 |
87.0 |
1123 |
95.8 |
|
Around 59.6% of the petitions received in 2013, i.e. 1 723, were closed at early stages of the procedure, either because they were deemed inadmissible (36.2%) or because, although admissible, they were closed immediately after the petitioner had been sent information on the matters raised or after being referred for information to another EP committee within whose remit they fell (23.4%). The number declared admissible was 1 168 (40.4%), 95.6% of which were sent for opinion to the Commission (1 119).
|
2013 |
|
2014 |
|||||
|
Outcome |
Number of petitions |
Percentage |
|
Outcome |
Number of petitions |
Percentage |
|
|
Admissible |
1844 |
63.8 |
|
Admissible |
1607 |
59.2 |
|
|
Inadmissible |
1047 |
36.2 |
|
Inadmissible |
1070 |
39.4 |
|
|
Total number |
2891 |
100 |
|
Pending |
37 |
1.4 |
|
|
|
|
|
|
Total number |
2714 |
100 |
|
In 2014, 69.5% of the petitions received, i.e. 1 887, were closed at early stages of the procedure, either because they were deemed inadmissible (39.4%) or because, although admissible, they were closed immediately after the petitioner had been sent information on the matters raised or after being referred for information to another EP committee within whose remit they fell (30.1%). Although the percentage of inadmissible petitions remains relatively stable (with a slight rise of 3.2% in 2014), as does the percentage of admissible petitions (with a slight fall of 4.6 % in 2014), there is a clear difference in the decisions taken by members of the Committee on Petitions during these two years (2013 and 2014): there was a definite rise compared to 2013 (11.3%) in the number of decisions to send information to petitioners and close the petition at an early stage of the procedure. As for the action taken on petitions, here the number of petitions forwarded for information rose (by 13.6%), while there was a fall in both the number of petitions forwarded to other EP committees for an opinion (down 3.6%) and requests to the Commission for an opinion (down 8.8%).
Number of petitions by country
There were some changes, compared to 2013, in the list of countries from which petitions originated. Spain still headed the list in 2014, followed by Germany, Italy and Romania, and then the United Kingdom (in 2013 France was in 5th place).
Estonia came at the bottom of the list, behind Luxembourg, as in the previous year.
|
2013 |
|
2014 |
|||||
|
Country |
Number of petitions |
% |
|
Country |
Number of petitions |
% |
|
|
European Union |
751 |
23.5 |
|
European Union |
908 |
28.9 |
|
|
Spain |
453 |
14.2 |
|
Spain |
449 |
14.3 |
|
|
Germany |
362 |
11.3 |
|
Germany |
271 |
8.6 |
|
|
Italy |
278 |
8.7 |
|
Italy |
248 |
7.9 |
|
|
Romania |
223 |
7.0 |
|
Romania |
199 |
6.3 |
|
|
France |
129 |
4.0 |
|
United Kingdom |
109 |
3.5 |
|
|
Other |
1003 |
31.4 |
|
Other |
1071 |
34.0 |
|
Number of petitions in 2014 by country
Main subjects of petitions
As mentioned already, justice remained the chief area of petitioners’ concern in 2014, followed by the environment, the working of the internal market, fundamental rights and health. It should be noted that the number of petitions on property restitution fell significantly by comparison with previous years.
|
2013 |
|
2014 |
|||||
|
Subject matter |
Number of petitions |
Percentage |
|
Subject matter |
Number of petitions |
Percentage |
|
|
Justice |
387 |
10.5 |
|
Justice |
300 |
8.3 |
|
|
Environment |
361 |
9.8 |
|
Environment |
284 |
7.8 |
|
|
Fundamental rights |
268 |
7.2 |
|
Internal market |
266 |
7.3 |
|
|
Internal market |
223 |
6.0 |
|
Fundamental rights |
208 |
5.7 |
|
|
Social affairs |
199 |
5.4 |
|
Health |
173 |
4.8 |
|
|
Education and culture |
141 |
3.8 |
|
Social affairs |
158 |
4.4 |
|
|
Health |
137 |
3.7 |
|
Transport |
117 |
3.2 |
|
|
Employment |
117 |
3.2 |
|
Education and culture |
113 |
3.1 |
|
|
Transport |
107 |
2.9 |
|
Employment |
108 |
3.0 |
|
|
Property and restitution |
91 |
2.5 |
|
Property and restitution |
55 |
1.5 |
|
|
Other |
1 669 |
45.1 |
|
Other |
1 844 |
50.9 |
|
Language of petitioners
Slight changes can also be seen in the breakdown of petitions by language: in 2014, as in 2013, German and English were the two main languages used by petitioners. Spanish and Italian were in third and fourth places and their share is growing both proportionately and numerically. These four languages (DE, EN, ES and IT) accounted for 72% of the petitions.
Maltese and Estonian were the two least used languages (one petition was received in each).
|
2013 |
|
2014 |
|||||
|
Language |
Number of petitions |
Percentage |
|
Language |
Number of petitions |
Percentage |
|
|
German |
701 |
24.2 |
|
German |
607 |
22.4 |
|
|
English |
525 |
18.2 |
|
English |
496 |
18.3 |
|
|
Spanish |
442 |
15.3 |
|
Spanish |
456 |
16.8 |
|
|
Italian |
316 |
10.9 |
|
Italian |
400 |
14.7 |
|
|
French |
203 |
7.0 |
|
French |
151 |
5.6 |
|
|
Romanian |
166 |
5.7 |
|
Romanian |
135 |
5.0 |
|
|
Polish |
131 |
4.5 |
|
Polish |
105 |
3.9 |
|
|
Other |
276 |
9.0 |
|
Greek |
92 |
3.4 |
|
|
|
|
|
|
Other |
273 |
10 |
|
Number of petitions in 2014 by language
Nationality of petitioners
As regards nationality, Germans remain the most active petitioners, followed by Spaniards and Italians, as in 2013. Romanian, British and French petitioners come next in the ranking. Estonian and Luxembourg citizens come last, as together they submitted only eight petitions in 2014.
|
2013 |
|
2014 |
|||||
|
Nationality of main petitioner |
Number of petitions |
Percentage |
|
Nationality of main petitioner |
Number of petitions |
Percentage |
|
|
Germany |
649 |
22.4 |
|
Germany |
551 |
20.2 |
|
|
Spain |
456 |
15.8 |
|
Spain |
468 |
17.1 |
|
|
Italy |
344 |
11.9 |
|
Italy |
425 |
15.6 |
|
|
Romania |
213 |
7.4 |
|
Romania |
196 |
7.2 |
|
|
France |
152 |
5.3 |
|
United Kingdom |
143 |
5.2 |
|
|
Poland |
143 |
4.9 |
|
France |
129 |
4.7 |
|
|
United Kingdom |
138 |
4.8 |
|
Poland |
123 |
4.5 |
|
|
Greece |
113 |
3.9 |
|
Greece |
113 |
4.1 |
|
|
Other |
800 |
23.6 |
|
Other |
574 |
21.9 |
|
Number of petitions in 2014 by nationality
Format of petitions
With regard to the format of petitions, the trend seen in 2013 has continued: petitioners are increasingly submitting their petitions via the internet, rather than by traditional letter (80% of petitions received in 2014 were sent by e-mail, compared to 75.2% in 2013).
|
2013 |
|
2014 |
|||||
|
Format of petition |
Number of petitions |
% |
|
Format of petition |
Number of petitions |
% |
|
|
|
2173 |
75.2 |
|
|
2174 |
80 |
|
|
Letter |
718 |
24.8 |
|
Letter |
540 |
20 |
|
Format of petitions in 2014
Status of petitions
As regards the status of petitions, the vast majority (80%) are closed within a year of being submitted and recognised as admissible. It is fair to say that only a few petitions remain open for more than four years. Most of these relate to matters which are the subject of infringement proceedings before the Court of Justice, or are petitions the signatories of which have sought more detailed follow-up. (At the start of the current 8th parliamentary term, MEPs called for a special ‘sweep’ to reassess all petitions which had been open for a number of parliamentary terms.)
|
Status of petitions |
|||||
|
Year |
Open |
Closed |
|||
|
2014 |
763 |
28.1% |
1 925 |
70.9% |
|
|
2013 |
531 |
18.4% |
2 360 |
81.6% |
|
|
2012 |
213 |
10.7% |
1 773 |
89.3% |
|
|
2011 |
120 |
8.5% |
1 294 |
91.5% |
|
|
2010 |
66 |
4.0% |
1 590 |
96.0% |
|
|
2009 |
27 |
1.4% |
1 897 |
98.6% |
|
|
2008 |
35 |
1.9% |
1 848 |
98.1% |
|
|
2007 |
32 |
2.1% |
1 474 |
97.9% |
|
|
2006 |
10 |
1.0% |
1 011 |
99.0% |
|
|
2005 |
4 |
0.4% |
1 012 |
99.6% |
|
|
2004 |
5 |
0.5 % |
997 |
99.5% |
|
|
2003 |
0 |
0% |
1 315 |
100% |
|
|
2001 |
0 |
0% |
1 132 |
100% |
|
|
2000 |
0 |
0% |
908 |
100% |
|
Analysis of the statistics shows that the main reasons why petitions are declared inadmissible are that petitioners continue to confuse EU and national competences, and that they confuse the EU institutions and those of the Council of Europe, in particular the European Court of Human Rights. This shows that efforts must be stepped up to inform citizens more effectively of what the right of petition is all about and what can be achieved when submitting a petition to Parliament.
The new Petitions web portal, which went live in November 2014, is an improvement on the former system based on the Petitions webpage on Parliament’s Europarl site. Citizens who submit petitions online via the new portal have all the information they need about Parliament’s areas of competence, and they can register, submit their petition, upload supporting documents, support admissible petitions, and check – and receive automatic e-mail alerts about changes in – the status of their petition. Petitioners can also find information there about the work of the Committee on Petitions and about potentially swifter avenues of recourse through other EU or national networks (i.e. SOLVIT, EU Pilot, the European Consumer Centres Network, the European Ombudsman, national ombudsmen and the petitions committees of the national parliaments).
This report seeks to highlight the need for an EU-level one-stop shop to guide citizens in seeking solutions if they think that their rights have been violated. This remains a very important objective. The Commission’s initiative to group the formal and informal mechanisms of complaint on a ‘Your Rights’ page on the www.europa.eu website may represent a significant step forward. However, the distinction between formal mechanisms (complaints to the Commission, petitions to Parliament, complaints to the European Ombudsman) and informal mechanisms (SOLVIT, ECC-Net, FIN-Net, etc.) ought to be better explained and clarified. Citizens need to know where they can find the information they are seeking. The Commission’s efforts in this respect should be applauded, as it has improved access, information and assistance on citizens’ rights by developing the ‘Your Europe’ portal.
While the opening of Parliament’s new Petitions web portal on 19 November 2014 certainly represents progress in a similar direction, the portal is four levels of navigation away from the Europarl home page: users have to click through the ‘Parliament and you’ and ‘Be heard’ pages to reach the Petitions page, from which they can access the specific site for submitting their petition, http://www.petiport.europarl.europa.eu/petitions/en/main
Relations with the Commission
The Commission remains the Petitions Committee’s natural partner in dealing with petitions, since the Commission is responsible for ensuring the application of and compliance with EU law. While there is good working relationship between the two bodies, the time taken to respond to requests for investigation – currently four months on average – ought to be reduced. As good practice in its cooperation with Parliament, the Commission should, moreover, keep the Petitions Committee informed of developments in infringement proceedings directly linked to petitions.
The hearing of Commission Vice-President Frans Timmermans on 7 October 2014 was significant. In his replies to the questionnaire he had to complete and during his hearing before the Conference of Presidents, Mr Timmermans, as the Commissioner-designate with responsibility for inter-institutional relations and administration, made a number of undertakings on the European Citizens’ Initiative (ECI) and agreed to look into the difficulties and restrictions affecting petitions as a result of Article 51 of the Charter of Fundamental Rights. The Committee on Petitions also participated on 1 October 2014 in the hearing of Commissioner Navracsics (designated as the Commissioner responsible for education, culture, youth and citizenship).
The Committee appreciated the presentation, at its meeting in September 2014, by Mr Pascal Leardini, Head of Directorate F in the Commission’s Secretariat-General. He noted that the petitions sent to the Commission for an opinion were concerned chiefly with four areas: the environment, fundamental rights, freedom of movement for citizens and workers, and the economic and social crisis. He identified the main problems affecting the process of cooperation here, namely the need to double-check the admissibility of petitions sent to the Commission, the necessary involvement of Member States and national authorities, attendance by Commission officials at preparation meetings and, last but not least, the large number of open petitions, which considerably added to the workload.
With a view to improving the already close cooperation, the Commission proposed some solutions in these problem areas: inter alia, that Member State authorities be invited to attend relevant meetings and that better use be made of the available tools for resolving issues.
Relations with the Council
While the Committee on Petitions welcomes the fact that the Council is represented at its meetings, it is sorry that this does not result in more active cooperation on unblocking those petitions in relation to which cooperation with Member States would make all the difference. At the same time it applauds the efforts made by certain Member States, such as Italy, Greece and Spain, which assiduously follow its meetings.
Relations with the European Ombudsman – appearances of the Ombudsman
Ms Emily O’Reilly – who was elected European Ombudsman for the first time in July 2013 and re-elected for a new five-year term in December 2014 – has performed her duties during the period covered by this report in an active and equitable manner, both in terms of considering and processing complaints and with regard to maintaining a constructive relationship with the other EU institutions and bodies and encouraging citizens to exercise their rights vis-à-vis those institutions and bodies.
The Committee on Petitions has an excellent interinstitutional relationship with the European Ombudsman, who appeared before it several times during the year, including on 24 September 2014 to present her 2013 annual report. The information she provided on that occasion included details of the number of citizens her office had assisted in 2013, the number of inquiries opened and closed in that year, the institutions concerned in the inquiries opened, the results of the inquiries, the percentage rate of compliance with the Ombudsman’s decisions, and also country-by-country statistics on complaints received and inquiries opened. She mentioned the main subject areas that her work addressed (transparency, ethical questions, citizens’ participation, EU-financed projects, fundamental rights and a service culture) and described her future priorities, including the main thrust of her activities (impact, relevance, visibility), as well as the ongoing strategic investigations.
Ms O’Reilly addressed the Committee on 2 December 2014 for her hearing as Ombudsman-designate. Subsequently, following her election during Parliament’s December part-session, she made a speech in plenary which was warmly welcomed by the Members.
Cooperation with Parliament’s Legal Service
In September 2014, Mr Antonio Caiola, Head of Unit in Parliament’s Legal Service, gave a brief outline of how his service cooperates with the Committee on Petitions. The Legal Service represents Parliament in all jurisdictions and provides legal opinions to all Parliament bodies. Mr Caiola made extensive reference to judgments of the General Court of the EU concerning petitions and their processing. The cases in question were in two categories:
Ÿ The first involved cases in which petitions were considered inadmissible – case T-308/07 (Ingo-Jens Tegebauer v European Parliament) being the most prominent. It was stipulated in the ruling in this case that for any decision on admissibility taken by the Committee there needed to be a full and clear justification. The same principle was reiterated in subsequent judgments, such as those in cases T-280/09 (José Carlos Morte Navarro v European Parliament) and T-160/10 (J v European Parliament).
Ÿ The second category comprised cases pertaining to decisions by the Committee to close a petition, the first case on this being T-186/11 (Peter Schönberger v European Parliament). The Committee had found a petition to be admissible, then subsequently the Secretariat had closed the petition and forwarded the matter to DG Personnel: the petitioner had contested this decision by the Secretariat, and the Court found that the action taken ought to be annulled, as there could be no redress against it. This view was repeated in other cases, such as case T-650/13 (Zoltán Lomnici v European Parliament).
Ÿ Another important opinion came in the Schönberger case (No C-261/13), in which Advocate General Jääskinen had interpreted the provisions on the right to petition in a new light, indicating that the Committee could decide to dismiss a petition as inadmissible without the petitioner having any redress against this decision, thus overturning the Tegebauer ruling completely. It remained to be seen whether the Court would adopt the Advocate General’s view in future judgments.
Fact-finding missions in 2014 and visits from other institutions
Ÿ In December 2014, the Committee on Petitions welcomed a visiting delegation from the Scottish Parliament’s Petitions Committee. Mr David Stewart, Chair of the Scottish Parliament’s Petitions Committee, gave a presentation on its work. The Petitions Committee had been established in 1999 as a permanent committee of the Scottish Parliament. In 2004, the introduction of an online system had made it easier for citizens to submit petitions. The Scottish Parliament had been the first parliament in the world to put such a system in place. The development of the online system had been crucial for the proper functioning of the petitions procedure, ensuring that it was accessible to people and providing step-by-step guidance.
Ÿ There were no fact-finding missions in 2014 because of the workload that the Committee on Petitions faced, but some were planned for 2015 (visits to the Ebro river basin and in connection with child protection issues in the UK).
Public hearings on the first European citizens’ initiatives
Ÿ On 17 February 2014, the Committee on the Environment, Public Health and Food Safety held a hearing on the ‘Right2Water’, the subject of the first European citizens’ initiative. The Committee on Petitions and two other committees were associated with the hearing. The Committee on Petitions sees the European Citizens’ Initiative as a new tool for ensuring that certain issues are opened up to public debate, and as a new instrument of participatory democracy at EU level. Its aim is to provide citizens with a means to be heard by enabling them to refer various issues of interest to the European institutions. Another objective of the European Citizens’ Initiative is to encourage cross-border debate. The Committee believes that the European Parliament can help to achieve these objectives by using all available means to support citizens’ initiatives, in particular by organising public hearings. The Committee supports this process and offers citizens the benefit of its long experience in order to achieve these objectives.
Ÿ On 10 April 2014, the Committee on Legal Affairs – again in association with the Committee on Petitions – held a public hearing on the second successfully launched European citizens’ initiative, entitled ‘One of Us’.
Ÿ At the request of the Committee on Petitions and the Committee on Constitutional Affairs, a study was commissioned, entitled ‘European Citizens’ Initiative – First lessons of implementation’, to identify the problems that organisers of European citizens’ initiatives encounter in launching and running them. The study considered possible solutions and proposed recommendations to improve the European Citizens’ Initiative as an effective tool for participatory democracy in the EU. It proposed to simplify the procedure and to make it less costly and burdensome for EU citizens. The ultimate goal is to define specific measures for empowering EU citizens to participate actively in shaping the future of Europe. The study aims to identify the barriers that organisers run up against in launching and managing a European citizens’ initiative, to explore possible ways round them and to propose recommendations for improving the functioning of the European Citizens’ Initiative. Its main conclusions concern the following issues: the online certification system; the registration of a European citizens’ initiative by the Commission; the online collection system; the collection of signatures by citizens; the verification of signatures by Member States; and the submission of a European citizens’ initiative to the Commission. Its practical recommendations concern the Commission making available IT infrastructure (hardware and software), revision of the relevant regulation and Treaty articles, and the translation requirement.
Ÿ The organisers of an unsuccessful European citizens’ initiative entitled ‘End Ecocide in Europe: a citizens’ initiative to give the Earth rights’ sought to bring the initiative to the attention of the Committee of Petitions at a meeting organised in accordance with Rule 218. The initiative in question was examined, in the same way as a normal petition, at a meeting of the Committee.
Key issues in 2014
Since the entry into force of the Lisbon Treaty on 1 December 2009, the Charter of Fundamental Rights of the European Union has been a legally binding instrument. It is clear from the petitions received that the rights enshrined in the Charter are, along with justice-related issues, at the top of the list of petitioners’ concerns. However, it should be stressed that the incorporation of the Charter of Fundamental Rights into primary EU law, on the basis of the principle of subsidiarity, means that the Member States are responsible for ensuring that the principles of the Charter are respected. The Charter has created new responsibilities for the decision-making and implementing institutions as well as for Member States whenever they are implementing EU legislation domestically, with the result that the Charter’s provisions are now protected directly under the EU and the national judicial systems. The Committee on Petitions believes it is important that the method of application of the Charter should be set out in greater detail.
Justice and fundamental rights
Ÿ In February 2014, the Committee discussed some 30 petitions about discrimination experienced by certain citizens in Denmark. The Commission informed the Committee, at a meeting on the subject, that due to the Danish opt-out from the EU Area of Justice and from tools potentially applicable in such cases (specifically the Brussels IIA regulation) these provisions could not be applied to Denmark. The Regulation on Recognition of Judicial Decisions (Rome III Regulation) did not apply to the substance of individual cases. The Commission had undertaken a number of initiatives including a pilot project on the right to information – an awareness-raising project about particular situations in Member States – and a study mapping the various procedures in place in the Member States. It was also preparing guidelines on child protection systems.
Ÿ In March 2014, the Committee discussed petitions on the subject of discrimination, on the basis of ethnicity, religion and language, practised by authorities in the United Kingdom and the violation of the European Convention on Human Rights. The petitioners described practices by child protection authorities in the UK and in the Netherlands which had taken their children into care, separating them from their cultural and linguistic background and reducing child-parent contact to a minimum. The members of the Committee had asked the Commission to review and improve the law on free movement in the Union, given that most of the cases in question concerned European citizens who had moved with their families to live and work in another Member State. Because no EU legislation is being implemented in these cases, the Charter of Fundamental Rights is not applicable. According to Article 51 of the Charter, it applies to Member States only when they are implementing EU law. Committee members suggested that a fact-finding mission to the UK be organised with a view to inquiring into the petitioners’ allegations and that a public hearing on the issues raised be held during the next parliamentary term. It was agreed that the fact-finding mission would take place in autumn 2015, and a study on adoption without parental consent, examining the law and practice in England and Wales and comparing it with that of other EU countries, was submitted to the Committee in July 2015. The study also described the procedures followed by English courts in child protection cases concerning children who have a link with an EU Member State other than the UK, and it made recommendations on inter-state cooperation in future cases.
The environment
Ÿ Illustrative of the type of petitions discussed by the Committee in this area were those on the subjects of environment and energy in relation to exploratory drilling for oil off Fuerteventura and Lanzarote (Canary Islands). The petitioners argued that the drilling, in deep waters, is fraught with risk as a potential cause of both earth tremors and oil spills – the Canary Islands, with their huge importance as a tourist destination, being particularly vulnerable to marine oil pollution. The Commission took the view that it is incumbent on the national authorities to implement and obey EU law and to prevent the risks associated with such activity. The drilling projects in question were the subject of an environmental impact assessment, addressing their direct and indirect effects on the environment, and the Commission undertook to monitor them closely to ensure that all the relevant requirements of Union law are observed.
Animal welfare
Ÿ In April 2014, the Committee discussed a petition about the docking of piglets’ tails in Denmark, and the members asked the relevant policy department to conduct a comparative study of the practice in Denmark, Sweden, the UK, Germany, the Netherlands and Belgium. In November 2014, the study was submitted covering the questions raised in Petition No 0336/2012; the law in relation to the protection of pigs; the level of implementation, on the basis of the information available, of the EU Directive for the Protection of Pigs; and current and potential measures to ensure the directive’s proper application.
Disability
Ÿ Numerous petitions bear witness to the difficulties encountered by persons with disabilities and to the fact that they do not enjoy the fundamental freedoms and rights laid out in the UN Convention on the Rights of Persons with Disabilities. The members of the Committee on Petitions therefore take their responsibility very seriously with regard to the establishment of a legal framework for the convention’s implementation. In 2014, the Committee on Employment and Social Affairs decided to give the Committee on Petitions a role in its framework meetings on Parliament’s participation in the UN Convention.
Conclusion
The Commission declared 2014 a ‘European Year of Citizens’, putting considerable focus on the European elections on 22-25 May. Parliament and its Committee on Petitions have been fostering dialogue among the various levels of authority and civil society as well as representative, participative democracy. The Committee on Petitions is a major instrument available to citizens enabling them to be involved more effectively in the democratic process at EU level, it encourages debate, and it informs and supports citizens in relation to their rights. The Committee seeks to provide citizens with a direct link to the institutions, ensuring that they will find a listening ear there with regard to specific problems.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU
|
Datum usvajanja |
3.12.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
17 10 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Beatriz Becerra Basterrechea, Heinz K. Becker, Miriam Dalli, Eleonora Evi, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Peter Jahr, Jude Kirton-Darling, Svetoslav Hristov Malinov, Notis Marias, Edouard Martin, Roberta Metsola, Marlene Mizzi, Julia Pitera, Gabriele Preuß, Yana Toom, Bodil Valero, Jarosław Wałęsa, Tatjana Ždanoka |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Marco Affronte, Jérôme Lavrilleux, Sven Schulze, Josep-Maria Terricabras, Janusz Wojciechowski |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Clara Eugenia Aguilera García, Lynn Boylan, Jens Gieseke, Csaba Sógor |
||||
POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU
|
17 |
+ |
|
|
ALDE |
Beatriz Becerra Basterrechea, Yana Toom |
|
|
ECR |
Notis Marias, Janusz Wojciechowski |
|
|
EFDD |
Marco Affronte, Eleonora Evi |
|
|
GUE/NGL |
Lynn Boylan, |
|
|
S & D |
Clara Eugenia Aguilera García, Miriam Dalli, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Jude Kirton-Darling, Edouard Martin, Marlene Mizzi, Gabriele Preuß |
|
|
Verts/ALE |
Josep-Maria Terricabras, Bodil Valero, Tatjana Ždanoka |
|
|
10 |
- |
|
|
EPP |
Heinz K. Becker, Jens Gieseke , Peter Jahr, Jérôme Lavrilleux, Svetoslav Hristov Malinov, Roberta Metsola, Julia Pitera,Sven Schulze, Csaba Sógor, Jarosław Wałęsa, |
|
|
|
|
|
|
0 |
0 |
|
|
|
|
|
Značenje simbola:
+ : u prilog
- : protiv
0 : uzdržan
- [1] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0204.
- [2] Usvojio Odbor UN-a na svojoj četrnaestoj sjednici (od 17. kolovoza do 4. rujna 2015.); Vidi: http://tbinternet.ohchr.org/_layouts/treatybodyexternal/Download.aspx?symbolno=CRPD%2fC%2fEU%2fCO%2f1&Lang=en
- [3] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0233.
- [4] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0204.
- [5] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0009.