Postupak : 2015/2325(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0024/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0024/2016

Rasprave :

PV 08/03/2016 - 5
CRE 08/03/2016 - 5

Glasovanja :

PV 08/03/2016 - 6.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0073

IZVJEŠĆE     
PDF 603kWORD 204k
10.2.2016
PE 571.702v03-00 A8-0024/2016

o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u

(2015/2325(INI))

Odbor za prava žena i jednakost spolova

Izvjestiteljica: Mary Honeyball

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u

(2015/2325(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i drugi podstavak članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 8. i članak 78. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967. godine,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979. i Opću preporuku br. 32 Odbora CEDAW-a za uklanjanje diskriminacije žena o rodnim dimenzijama izbjegličkog statusa, azila, nacionalnosti i apatridnosti žena od 14. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5, Peking +10, Peking +15 i Peking +20,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2015. naslovljenu „Europski migracijski program” (COM(2015)0240),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2015. naslovljenu „Akcijski plan EU-a protiv krijumčarenja migranata (2015. – 2020.)” (COM(2015)0285),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o migracijama od 12. listopada 2015., a posebno u njima iskazanu predanost ljudskim pravima žena, djevojaka i djevojčica,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite,

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla za potrebe Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite i o izmjeni Direktive 2013/32/EU,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 862/2007 o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uvođenju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu za ravnopravnost spolova 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. ožujka 2015. naslovljenu „Provedba Europske politike susjedstva 2014.ˮ (SWD(2015)0076),

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. prosinca 2015. o Posebnom izvješću Europskog ombudsmana o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex,(1)

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0024/2016),

A.  budući da zbog trenutačnih sukoba, regionalne nestabilnosti i kršenja ljudskih prava, uključujući rodno uvjetovano nasilje i silovanje kao ratno oružje, dosad neviđeni i sve veći broj muškaraca, žena i djece traži međunarodnu zaštitu u Europskoj uniji;

B.  budući da diljem Europske unije postoji visok stupanj rodne neravnopravnosti tražitelja azila; budući da žene u prosjeku čine trećinu osoba koje traže azil; budući da je od početka 2015. do mjeseca studenog iste godine preko Sredozemlja na europske obale pristiglo oko 900 000 osoba, a da od ukupnog broja žene i djeca čine otprilike 38 %; budući da je visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) izvijestio da od siječnja 2016. od ljudi koji dolaze u Grčku u potrazi za azilom u Europskoj uniji žene i djeca čine 55 %; budući da je već previše ljudi izgubilo život na tim putovanjima nade i da je među njima mnogo žena;

C.  budući da su žene i osobe iz skupine LGBTI izvrgnute posebnim oblicima progona na temelju roda, koji u većini slučajeva i dalje nisu prepoznati u postupku azila;

D.  budući da Rezolucija 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti nije postigla svoj glavni cilj da zaštiti žene i u znatnoj mjeri poveća njihovo sudjelovanje u političkim procesima i procesima odlučivanja;

E.  budući da se prema podacima UNHCR-a procjenjuje da svake godine 20 000 žena, djevojaka i djevojčica iz zemalja u kojima se provodi genitalno sakaćenje žena zatraži azil u državama članicama EU-a; budući da znatan broj žena koje podnose zahtjev za azil to čine zbog straha od genitalnog sakaćenja;

F.  budući da UNHCR procjenjuje da su od podnositeljica zahtjeva za azil u EU-u koje dolaze iz zemalja u kojima se provodi genitalno sakaćenje žena njih 71 % žrtve genitalnog sakaćenja žena; budući da je na temelju presuda Europskog suda za ljudska prava obustavljeno protjerivanje djevojaka i djevojčica za koje postoji opasnost da budu podvrgnute genitalnom sakaćenju s obzirom na to da su izložene riziku da pretrpe nepopravljivu štetu za svoje fizičko i psihičko zdravlje;

G.  budući da je ženama, djevojkama i djevojčicama koje traže azil potrebna posebna zaštita i da one imaju drukčije probleme od muškaraca zbog čega je nužno osigurati da se u provedbi svih politika i postupaka azila, među ostalim i u ocjeni zahtjeva za azil, u obzir uzme rodno pitanje i da se o njima odlučuje na pojedinačnoj osnovi; budući da podnositeljice zahtjeva za azil koji su povezani s nasiljem treba zaštititi od sekundarne viktimizacije tijekom postupka azila;

H.  budući da su postupak integracije i prava žena, djevojaka i djevojčica ugroženi kad im pravni status ovisi o supružniku;

I.  budući da se relevantni akti koji čine zajednički europski sustav azila moraju prenijeti i provesti u skladu sa Ženevskom konvencijom o statusu izbjeglica i drugim relevantnim instrumentima;

J.  budući da se postupanje prema ženama, djevojkama i djevojčicama koje traže azil uvelike razlikuje od jedne do druge države članice i da još uvijek postoje znatni nedostaci;

K.  budući da su žene izbjeglice i tražiteljice azila često predmet višestruke diskriminacije i najviše izložene seksualnom nasilju i rodno uvjetovanom nasilju u zemljama podrijetla, tijekom tranzita i na odredištu; budući da su osobito ranjive žene, djevojke i djevojčice bez pratnje, žene glave obitelji i trudnice, osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi;

L.  budući da se žene izbjeglice ne moraju suočavati samo s prijetnjama svojoj osobnoj sigurnosti (dugotrajna i opasna putovanja prema egzilu, uznemiravanje, ravnodušnost službenih tijela i često spolno uznemiravanje i nasilje, pa čak i nakon što stignu na prividno sigurno mjesto i s posljedičnom društvenom stigmatizacijom) do koje to često dovodi, već se moraju brinuti i za fizičku sigurnost, blagostanje i preživljavanje svojih obitelji;

M.  budući da mnoge izbjeglice koje su pristigle u Europu žive u improviziranim uvjetima u kampovima ili na ulici te su žene, djevojke i djevojčice posebno ranjive;

N.  budući da kriminalne mreže iskorištavaju nedostatak sigurnog prolaza u EU za tražitelje azila i izbjeglice te regionalnu nestabilnost i sukob, kao i činjenicu da su žene, djevojke i djevojčice koje pokušavaju pobjeći u osjetljivom položaju, a kako bi ih uključili u trgovinu ljudima i seksualno iskorištavali;

O.  budući da su žene koje su žrtve nasilja i trgovine ljudima izloženije riziku od spolno prenosivih bolesti;

P.  budući da je Ured UNHCR-a prijavio slučajeve nasilja i zlostavljanja, uključujući seksualno nasilje, nad ženama i djecom izbjeglicama, tijekom njihova putovanja, ali i u prenapučenim prihvatnim centrima u EU-u;

Q.  budući da žene, djevojke i djevojčice koje traže utočište u EU-u često bježe od režima koji su opresivni prema ženama, ne priznaju ravnopravnost žena i muškaraca, toleriraju nasilje nad ženama, zlostavljanje te dječje, rane i prisilne brakove;

R.  budući da vrlo često unutar centara za prihvat ne postoje prikladni prostori u kojima bi se majke koje su u njima smještene mogle brinuti za djecu te da strukture za pravnu pomoć ne pružaju odgovarajuću podršku u pogledu informiranja i pomoći u traženju članova obitelji;

S.  budući da najosnovnije potrebe za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja, a to su odvojene kupaonice, tuševi i spavaonice za žene, nisu zadovoljene u prihvatnim i tranzitnim centrima diljem Europske unije;

T.  budući da su djevojke i djevojčice koje bježe pred sukobom i progonom suočene s povišenim rizikom od sklapanja dječjeg, ranog i prisilnog braka, silovanja, seksualnog i fizičkog nasilja te prostitucije;

U.  budući da su žene i djeca odvajanjem od članova obitelji, što podrazumijeva i slučajeve zadržavanja, izloženi većim rizicima;

V.  budući da se spajanje obitelji, iako se radi o temeljnom ljudskom pravu, sustavno odgađa, pa čak i uskraćuje, te budući da su žene i djeca glavne žrtve odgađanja izvršenja ili kršenja tog prava;

W.  budući da su žene često prisiljene prihvatiti poslove na crno i u ponižavajućim uvjetima samo da ostanu u zemlji u koju su pristigle;

X.  budući da je u okviru Pekinške platforme za djelovanje istaknuta potreba za većim sudjelovanjem žena u rješavanju sukoba na razinama donošenja odluka te potreba da se žene koje su izbjeglice, raseljene ili migrantice na odgovarajući način uključe u donošenje odluka koje se na njih odnose;

Y.  budući da se jednim od ciljeva održivog razvoja, ciljem broj 5, namjerava postići jednakost spolova i poboljšati životne uvjete žena do 2030. godine;

1.  smatra da se za osobe koje bježe pred sukobom i progonom moraju organizirati sigurni i zakoniti putovi prema EU-u kako bi se poboljšala sigurnost i zaštita žena, djevojaka i djevojčica izbjeglica te da u obzir treba uzeti i rodno pitanje; posebno naglašava da više država članica treba sudjelovati u programima EU-a za ponovno naseljavanje; mišljenja je da se zakonima i politikama o nezakonitoj migraciji ne bi smjelo onemogućiti pristup postupcima azila u EU-u; naglašava da je pravo na azil sadržano u članku 18. Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

2.  naglašava da je hitno potrebno odmah otvoriti sigurne i legalne putove za tražitelje azila kako bi se osujetile krijumčarske mreže te kako bi se ženama, djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom još više omogućilo traženje utočišta, a da pritom svoje živote ne dovode u opasnost; veoma je zabrinut zbog smrtnih slučajeva, vraćanja i teških kršenja ljudskih prava na vanjskim granicama EU-a; smatra da odgovornosti, troškove i koristi moraju dijeliti svih 28 država članica, a ne samo zemlje prvog ulaska; izražava žaljenje zbog nedostatka solidarnosti među državama članicama;

3.  ističe da je važno da se žene izbjeglice popisuju individualno i da dobivaju odgovarajuću dokumentaciju koja će im osigurati osobnu sigurnost, slobodu kretanja i pristup osnovnoj skrbi, u skladu sa zahtjevima UNHCR-a;

4.  naglašava da koordinacijski odbori i svako drugo tijelo koje zastupa izbjeglice, bez obzira na to je li riječ o gradskim ili ruralnim područjima, te u izbjegličkim kampovima, pa čak i u zonama povratka, moraju voditi računa o rodnoj jednakosti kako bi se osiguralo poštovanje prava i potreba žena izbjeglica i tražiteljica azila;

5.  ponovno poziva države članice i Europsku uniju da potpišu i ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama (Istanbulska konvencija);

6.  poziva države članice da zajedno s EU-om zajamče specijalističko savjetovanje u slučaju traume i psihosocijalnu njegu za žene koje su pretrpjele rodno uvjetovano nasilje, uz izravnu suradnju žena koje su kvalificirane i specijalizirane za to područje, a koje će biti dostupno u svim fazama postupka azila;

7.  izražava duboku zabrinutost zbog saznanja prema kojima se žene i djeca upuštaju u seksualne odnose kako bi preživjeli i platili krijumčarima nastavak puta prema EU-u gdje mogu zatražiti azil; ponovo naglašava da su sigurni i zakoniti putovi prema Europi ključni za učinkovito sprečavanje takvih situacija;

8.  potiče Europsku uniju da primijeni rodno osjetljivu perspektivu prilikom uspostavljanja mehanizma za podnošenje pritužbi u sklopu ureda službenika Frontexa za temeljna prava kako bi se pozabavila kršenjem ljudskih prava koje su počinili Frontex, države članice i službenici trećih zemalja prilikom suradnje s Frontexom, u skladu s Rezolucijom Parlamenta od 2. prosinca 2015. o Posebnom izvješću Europskog ombudsmana o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex;

9.  poziva na donošenje ciljanih mjera kojima se jamči potpuna integracija žena izbjeglica i tražiteljica azila te sprečava svaki oblik iskorištavanja, zlostavljanja, nasilja i trgovine ljudima;

10.  ističe da pri oblikovanju, provedbi i evaluaciji svih mjera i politika EU-a o migraciji i azilu treba uzeti u obzir rodne aspekte;

Rodna dimenzija postupka utvrđivanja statusa izbjeglice

11.  poziva da se u okviru opsežnih reformi migracijske politike i politike azila na razini EU-a usvoje nove i sveobuhvatne smjernice kojima se u obzir uzima rodna perspektiva, a u sklopu kojih se u potpunosti vodi računa o društvenim, kulturnim i političkim dimenzijama progona i koje uključuju mjere prihvata i integracije;

12.  naglašava da žene mogu trpjeti rodno uvjetovan progon čak i u zemljama koje se smatraju sigurnima, dok osobe iz skupine LGBTI također mogu trpjeti zlostavljanje pa imaju opravdano pravo podnošenja zahtjeva za zaštitu; poziva sve države članice da usvoje postupke azila i potrude se osmisliti programe osposobljavanja osjetljive na potrebe žena višestruko marginaliziranih identiteta, uključujući žena iz skupine LGBTI; potiče sve države članice na borbu protiv štetnih stereotipa o ponašanju i osobinama LGBTI žena i da na njihove zahtjeve za azil u potpunosti primjenjuju Povelju o temeljnim pravima Europske unije; naglašava da su u svim državama članicama potrebni prihvatni centri u kojima će se uzeti u obzir potrebe LGBTI osoba; naglašava da je nasilje nad osobama iz skupine LGBTI u prihvatnim centrima uobičajeno;

13.  naglašava da rodno utemeljeni oblici nasilja i diskriminacije koji uključuju, ali se ne ograničavaju na silovanje i seksualno nasilje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak, nasilje u obitelji, takozvane zločine iz časti i rodnu diskriminaciju uz potporu države predstavljaju progon i trebali bi biti valjani razlozi za traženje azila u Europskoj uniji, što bi trebale odražavati i nove smjernice kojima se u obzir uzima rodna perspektiva;

14.  poziva Komisiju na prikupljanje iscrpnih statističkih podataka o migracijama i međunarodnoj zaštiti kako bi se u njih uključilo više kategorija podataka iskazanih po spolu, posebno u pogledu faza u postupku azila nakon što je podnesen prvi zahtjev;

15.  poziva Komisiju da izradi smjernice o tumačenju glede genitalnog sakaćenja žena koje u potpunosti uzimaju u obzir smjernice UNHCR-a o ženama koje su žrtve rodnog progona i smjernice o genitalnom sakaćenju žena te u kojima se jasno navode obveze država članica, s posebnim osvrtom na utvrđivanje osjetljivih tražiteljica azila i komunikaciju s njima; naglašava da žene žrtve genitalnog sakaćenja mogu imati poteškoće u izražavanju svojih trauma uzrokovanih genitalnim sakaćenjem; poziva države članice da u skladu s Istanbulskom konvencijom (čl. 60.) donesu mjere kojima će se osigurati da svi oblici nasilja nad ženama, uključujući genitalno sakaćenje, budu priznati kao oblik progona, čime će njegove žrtve moći dobiti zaštitu koju pruža Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine;

16.  poziva države članice da zajamče usklađenost postupka azila na granicama sa smjernicama UNHCR-a o međunarodnoj zaštiti, posebice u pogledu rodno uvjetovanog progona;

17.  poziva Komisiju da, s obzirom na izloženo stanje, razmisli o boljem financiranju i širem području primjene programa Daphne i Odysseus i da ocijeni mogućnost da ti programi budu prilagođeni trenutačnoj situaciji kako bi se zaštitile žene izbjeglice;

18.  prima na znanje prijedlog Komisije da uspostavi zajednički popis sigurnih država porijekla koji će vrijediti za cijelu Europsku uniju; zahtijeva da se poduzmu sve odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da je ovaj pristup usklađen sa zabranom prisilnog udaljenja ili vraćanja i da se njime ne narušavaju prava žena, djece i ostalih ugroženih skupina; poziva na postupanje ovisno o rodu; smatra da nikakav popis sigurnih zemalja porijekla ni u kojem slučaju ne smije rezultirati manje povoljnim postupovnim tretmanom žena čiji se zahtjevi za azil temelje na strahu od rodno uvjetovanog nasilja ili na pretrpljenom rodno uvjetovanom nasilju; ističe potrebu izbjegavanja brzopletih odluka u kojima se ne pridaje odgovarajuća pažnja opasnostima, pa čak i onoj smrtnoj, kojima su izložene žene žrtve rodnog nasilja ako im zahtjev bude odbijen i moraju se vratiti u svoju zemlju;

19.  poziva sve države članice na objektivniji i rodno osjetljiv pristup prilikom ocjenjivanja vjerodostojnosti te na poboljšanje osposobljavanja u tom području za donositelje odluka kako bi ono uključivalo i rodnu dimenziju; naglašava da ocjena vjerodostojnosti nikad ne može biti potpuno točna te se ne bi smjela upotrebljavati kao jedina osnova za negativnu odluku o azilu; preporučuje da se u ocjeni zahtjeva za azil koje su podnijele žene uzimaju u obzir kulturni, socijalni i psihološki profili, uključujući kulturnu pozadinu, obrazovanje, traumu, strah, sram i/ili kulturne nejednakosti između muškaraca i žena;

20.  poziva države članice da obrazlože razloge pozitivnih odluka o dodjeli azila kako bi omogućile pristup korisnim podacima o razmatranju rodno uvjetovanog nasilja i osigurale transparentnost razloga na temelju kojih su odobreni zahtjevi za azil u okviru Konvencije;

21.  potiče države članice da zajamče informiranje žena o postupku azila te pravima i posebnim uslugama dostupnim ženama koje podnose zahtjeve za azil; naglašava da je pravo žena da podnesu zahtjev za azil neovisno o njihovu supružniku ključno za osnaživanje žena i načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; potiče države članice da sve žene obavijeste o pravu na podnošenje individualnog zahtjeva za azil i tako im omoguće da zatraže i zadrže izbjeglički status ili status azilantice neovisno o situaciji ostalih članova svoje obitelji;

22.  poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava i Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela;

23.  s obzirom na to da su osjetljive skupine osoba poput žena i djece iznimno izložene oblicima fizičkog i psihičkog zlostavljanja na nezakonitim migracijskim putovanjima gdje im se uskraćuju razna prava, smatra da se mora brzo intervenirati na planu humanitarne pomoći kad god postoji sumnja na rodno uvjetovano nasilje;

24.  naglašava da su žene, djevojke i djevojčice posebno izložene opasnosti od iskorištavanja koju provode krijumčari ljudi; stoga poziva države članice da u cilju učinkovite borbe protiv krijumčarenja migranata i trgovine njima pojačaju policijsku i pravosudnu suradnju, među ostalim i s Europolom, Frontexom, Eurojustom i Europskim potpornim uredom za azil (EASO);

25.  naglašava ključnu važnost pružanja skrbi za djecu i skrbi za uzdržavane osobe tijekom pregleda i razgovora u postupku azila kako bi se osigurala poštena mogućnost za podnošenje zahtjeva za azil;

Potrebe žena u postupcima azila

26.  poziva države članice da propisno informiraju žene koje traže azil o njihovim pravima, a posebno o pravu da zatraže da razgovor s njima vodi i prevodi ženska osoba te da imaju pojedinačni razgovor odvojeno od ostalih osoba; poziva države članice da organiziraju sveobuhvatno i obavezno osposobljavanje o seksualnom nasilju, traumama i sjećanju namijenjeno voditeljima razgovora i prevoditeljima; potiče države članice da zajamče poštovanje tih prava;

27.  sa zabrinutošću napominje da mnogi zaposlenici u EU-u koji rade na zahtjevima za azil nisu upoznati s genitalnim sakaćenjem žena; poziva države članice da na nacionalnoj razini surađuju sa svojim tijelima za azil radi uspostavljanja boljih postupaka kako bi pružili podršku i pomogli ženama, djevojkama i djevojčicama koje su pretrpjele genitalno sakaćenje žena ili im prijeti rizik od njega;

28.  potiče države članice da zajamče ažurirane i dostupne informacije o postupku azila i posebnim pravima za žene koje traže azil;

29.  potiče Komisiju i države članice da zajamče potpun pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pripadajućim pravima, uključujući pravo na siguran pobačaj, te da hitno dodijele dodatna sredstva za pružanje zdravstvene skrbi;

30.  potiče Komisiju i države članice da ženama osiguraju zaštitu i pomoć tijekom boravka u izbjegličkim kampovima, na graničnim kontrolama i, naravno, nakon ulaska u EU;

31.  poziva sve države članice da potpišu i ratificiraju Istanbulsku konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te da primijene njezin članak 59. u kojem se jasno navodi da bi stranke trebale poduzeti potrebne mjere za prekid postupaka deportacije i/ili za odobravanje samostalne dozvole boravka nakon raskida braka onim migranticama čiji boravišni status ovisi o supružniku;

32.  poziva da se ženama koje traže azil i migranticama dodijeli pravni status neovisno o statusu supružnika kako bi se izbjeglo njihovo iskorištavanje, smanjila ranjivost i postigla veća ravnopravnost;

33.  naglašava da neprijavljene žene, djevojke i djevojčice migrantice trebaju imati potpuni pristup svojim osnovnim temeljnim pravima te da treba razviti kanale za zakonitu migraciju;

34.  naglašava potrebu da se u okviru postupaka spajanja obitelji zajamče prava pojedinaca ženama, djevojkama i djevojčicama koje se pridružuju svojim obiteljima u EU-u kako ne bi morale ovisiti o potencijalno nasilnom odnosu s muškim članom obitelji u vezi s pristupom zdravstvenim uslugama, obrazovanju ili zaposlenju;

35.  strogo osuđuje uporabu seksualnog nasilja nad ženama kao ratnog oružja; smatra da ženama, djevojkama i djevojčicama migranticama koje su zlostavljane u sukobima treba posvetiti posebnu pažnju i zajamčiti im medicinsku i psihološku pomoć;

36.  pozdravlja razvoj novog modula obuke o rodu, rodnom identitetu i spolnoj orijentaciji EASO-a; poziva na puno uključivanje rodno osviještene politike i načela jednakosti spolova pri izradi proračuna u rad EASO-a kroz kontaktne točke za rodna pitanja i službene kontakte s Europskim institutom za ravnopravnost spolova (EIGE); poziva na informacije o zemlji podrijetla koje uključuju položaj žena, de iure i de facto, uključujući informacije o progonu, ili prijetnji od progona, koji provode nedržavni akteri;

37.  preporučuje da službenici zauzmu proaktivan pristup, posebno prema ženama iz Afganistana, Iraka i Somalije, prilikom ocjenjivanja njihovih zahtjeva za azil s obzirom na to da su one izložene većem riziku od seksualnog nasilja ili rodno uvjetovanog nasilja po povratku u zemlju podrijetla;

38.  potiče sve države članice da u potpunosti upotrijebe Dublinsku uredbu kako bi osigurale da obitelji mogu biti zajedno i da im zahtjeve za azil obrađuju ista nadležna tijela;

Prihvat i zadržavanje

39.  poziva na potpunu obustavu zadržavanja djece u EU-u i na omogućavanje zajedničkog života za roditelje i djecu u prikladnim i prilagođenim objektima dok čekaju na donošenje odluke o azilu;

40.  naglašava da zadržavanje tražitelja azila treba izbjegavati, da se smije primijeniti samo onda kada za to postoji legitimna svrha i nakon što se utvrdi da je potrebno i razmjerno u svakom pojedinom slučaju te da nikad ne može biti opravdano u slučaju osobe mlađe od 18 godina; smatra da poštovanje prava na traženje azila podrazumijeva uspostavljanje humanih prihvatnih uvjeta za tražitelje azila, uključujući sigurno i dostojanstveno postupanje koje uvažava ljudska prava; naglašava potrebu razvoja rješenja koja su alternativa zadržavanju, što podrazumijeva i pristup usredotočen na angažman koji zadovoljava potrebe osjetljivih skupina;

41.  ističe da su mnoge tražiteljice azila i žene izbjeglice doživjele ekstremno nasilje i da zadržavanje može loše utjecati na njihovu traumu; naglašava da je zadržavanje tražitelja azila iz pukih administrativnih razloga kršenje prava na slobodu koje je sadržano u članku 6. Povelje o temeljnim pravima Europske unije; poziva sve države članice da odmah ukinu zadržavanje djece, trudnica i dojilja te žrtava silovanja i seksualnog nasilja i trgovine ljudima te da im osiguraju odgovarajuću psihološku pomoć;

42.  poziva sve države članice da skrate maksimalan rok zadržavanja u prihvatnim centrima prije udaljavanja na rok kraći od onog navedenog u Direktivi o vraćanju; smatra da produljeno razdoblje zadržavanja nerazmjerno škodi osjetljivim skupinama osoba;

43.  poziva da zadržane žene koje traže azil, a koje su bile podvrgnute seksualnom zlostavljanju dobiju odgovarajuće medicinsko savjetovanje i pomoć, među ostalim u slučaju trudnoće, te da im se osigura potrebna opća i psihološka skrb, podrška i pravna pomoć; zahtijeva da Komisija i države članice poduzmu hitne mjere za jamčenje sigurnih, humanih i odgovarajućih uvjeta prihvata, tranzita i zadržavanja s odvojenim smještajnim i sanitarnim objektima za žene i obitelji; ističe da bi jamčenje higijenskih potrepština ženama, djevojkama i djevojčicama trebala biti standardna praksa u programima pomoći;

44.  ističe da će izravno i neizravno uključivanje žena izbjeglica u upravljanje postupcima podjele živežnih namirnica i ostalih proizvoda osigurati da ih odrasle žene, članice domaćinstava, izravno dijele i nadziru, čime će se postići njihova pravedna raspodjela;

45.  poziva Komisiju i države članice da centre za prihvat izbjeglica i tražitelja azila opreme odgovarajućim prostorima prikladnima za skrb o djeci;

46.  poziva države članice da uspostave ili ojačaju mehanizme kontrole u prenapučenim prihvatnim centrima unutar Unije, u kojima nisu nužno na snazi minimalni parametri za smanjenje rodno uvjetovanog nasilja, kako bi se spriječio nastavak zlostavljanja žena i djece i u zemlji dolaska;

47.  naglašava da potrebe osjetljivih osoba, kao što su žene žrtve nasilja i djevojke i djevojčice, posebno one bez pratnje, trebaju biti prioritet u postupcima prihvata;

48.  naglašava važnost opremanja prihvatnih objekata odgovarajućom pravnom službom za žene kako bi im se zajamčila vrijedna podrška u smislu informiranja i traženja članova obitelji;

49.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za sprečavanje prisilnih brakova na koje muškarci primoravaju žene i djevojke nakon što one dobiju izbjeglički status kako bi im zajamčile siguran pristup, a na koji inače ne bi imali pravo;

50.  naglašava hitnu potrebu za provođenjem neovisnih istraga o svim navodima, uključujući seksualnim zlostavljanjima i rodno uvjetovanom nasilju u imigracijskim prihvatnim centrima ili na granicama te za time da se novinarima i odgovarajućim organizacijama civilnog društva odobri pristup;

51.  smatra da su kod zadržavanja žena koje traže azil potrebni objekti i materijali za zadovoljavanje posebnih ženskih higijenskih potreba, da treba poticati angažiranje žena stražara, te da svi članovi osoblja zaduženi za rad s pritvorenim ženama trebaju proći obuku o potrebama s obzirom na rod te o ljudskim pravima žena;

52.  mišljenja je da zadržanim ženama koje traže azil i koje prijave zlostavljanje odmah treba pružiti zaštitu, podršku i savjetovanje, a njihove navode moraju istražiti mjerodavna i neovisna tijela, u potpunosti poštujući načelo povjerljivosti, među ostalim u slučajevima u kojima su žene zadržane zajedno sa svojim supruzima, partnerima ili drugom rodbinom; smatra da pri mjerama zaštite posebno treba uzeti u obzir rizik od odmazde;

53.  poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti na međusobnu suradnju s organizacijama civilnog društva i organizacijama za zaštitu ljudskih prava kako bi se umanjila teška situacija u kojoj se nalaze izbjeglice koje preživljavaju u improviziranim uvjetima, posebno kada je riječ o ranjivim ženama, djevojkama i djevojčicama;

Socijalna uključenost i integracija

54.  poziva države članice da osmisle i provedu posebne mjere za olakšavanje sudjelovanja žena izbjeglica i tražiteljica azila na tržištu rada te da tim mjerama obuhvate tečajeve jezika, programe opismenjavanja, cjeloživotno učenje i osposobljavanje; poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da zajamče pravo djevojčica i djevojaka izbjeglica na pristup zakonom propisanom obrazovanju; naglašava važnost informalnog i neformalnog obrazovanja i kulturne razmjene u uključivanju i osnaživanju mladih žena, djevojaka i djevojčica; ističe važnost boljeg pristupa žena izbjeglica visokom obrazovanju; poziva na vjerodostojne i transparentne postupke priznavanja kvalifikacija stečenih u inozemstvu;

55.  poziva Komisiju i države članice da zajamče financiranje i druge resurse organizacijama civilnog društva i organizacijama za zaštitu ljudskih prava koje pružaju pomoć, promiču uključivanje i prate situaciju izbjeglica i tražitelja azila u EU-u, posebno u pogledu rješavanja prepreka i osjetljivosti s kojima se suočavaju žene, djevojke i djevojčice;

56.  poziva države članice i Komisiju da ženama izbjeglicama koje su politički vođe i progonjene su u svojim zemljama podrijetla, osigura da mogu sigurno obavljati svoje političke i društvene aktivnosti u području prava žena i rodne jednakosti u EU-u;

57.  naglašava da je dostupnost kvalitetne dječje skrbi i skrbi za uzdržavane osobe od ključne važnosti za omogućavanje ekonomskog i socijalnog osnaživanja žena izbjeglica;

58.  potiče države članice da osim Fonda za azil, migracije i integraciju iskoriste strukturne i investicijske fondove za promicanje integracije izbjeglica na tržište rada, s posebnim naglaskom na skrb o djeci;

59.  poziva na brže i učinkovitije postupke ponovnog spajanja obitelji i na prikupljanje podataka iskazanih po rodu u pogledu odluka o ponovnom spajanju obitelji; ističe važnost pristupa pravnoj pomoći u predmetima ponovnog spajanja obitelji;

60.  smatra da bi se uzajamnim priznavanjem pozitivnih odluka o azilu pružile bolje mogućnosti za traženje posla, integraciju i ponovno spajanje obitelji;

61.  naglašava da bi zemlje domaćini trebale zajamčiti potpuni pristup pravu na kvalitetno i besplatno javno obrazovanje, usluge zdravstvene skrbi, posebno u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i pripadajućih prava, zaposlenje usklađeno s potrebama i sposobnostima žena i djevojaka izbjeglica te stanovanje u skladu s potrebama žena, djevojaka i djevojčica izbjeglica; naglašava da su politike socijalne skrbi ključne za integraciju;

62.  poziva na sveobuhvatne i prikladno financirane programe za rješavanje nezadovoljenih kratkoročnih i dugoročnih zdravstvenih potreba žena izbjeglica, uključujući psihosocijalno savjetovanje i savjetovanje u slučaju traume;

63.  naglašava važnost pozitivne uloge koju socijalna poduzeća i alternativni poslovni modeli, kao što su uzajamna društva i zadruge, mogu igrati u gospodarskom osnaživanju žena izbjeglica i njihovu uključivanju na tržišta rada te u socijalne i kulturne domene;

64.  potiče razmjenu najboljih praksi među državama članicama u pogledu uključivanja organizacija na razini lokalnih zajednica i izravnog sudjelovanja izbjeglica u zastupanju interesa žena izbjeglica i tražiteljica azila pred donositeljima odluka;

65.  smatra da regionalna i lokalna tijela imaju ključnu ulogu u uključivanju žena izbjeglica i tražiteljica azila, posebno u pogledu njihova uključivanja na tržište rada; potiče ta tijela da promiču dijalog i raspravu između žena izbjeglica i domaćih žena;

°

°  °

66.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i UNHCR-u.

EXPLANATORY STATEMENT

In 2014, half of the world’s refugee population were women and girls.(2) Historically, international conventions and national asylum policies have tended to overlook the specific position of female asylum seekers and the gendered nature of refugee situations. Asylum systems have largely been seen through the lens of male experience. Despite the creation of the Common European Asylum System (CEAS), law, policy and practice in member states continues to vary significantly and there is a noticeable gap in the protection given to women seeking asylum in the EU.

Accurate statistics on the demographic diversity of refugees trying to reach Europe are, by their nature, difficult to generate. However, all contemporary research suggests that more single men reach the EU to seek international protection than women and children. This is largely a result of the gendered barriers to accessing protection that women face throughout their journeys. Traditional unequal divisions of labour mean women are often left behind to care for children and elderly family members. Many lack the independence - both financial and administrative - to leave their country of origin in the first place.

The increasing numbers of women who do flee are vulnerable at all stages of their journeys; in countries of origin, transit and destination. As well as being a key driver behind women’s decisions to flee, gender-based violence is a common feature throughout journeys to and within the EU.

The gender dimension of refugee status determination

It has been argued that the European Parliament was the first international body to acknowledge the need for a gender-sensitive interpretation of the Refugee Convention, in a resolution of 13 April 1984(3) which was then echoed by subsequent UNHCR conclusions and guidelines. Many EU member states have adopted their own gender guidelines but these are non-binding and their effectiveness has been partial and uneven.

It is widely recognised that harms perpetrated against women seeking asylum are often at the hands of non-state actors, including family members. Persecution takes place when the state is unable or unwilling to provide protection to women in such cases. As a result, persecution must be considered as both vertical and horizontal in dimension, particularly in the context of gender-based claims.

Many member states have still not signed and ratified the Council of Europe Convention on preventing and combating violence against women and domestic violence (‘Istanbul Convention’). The Convention requires states parties to interpret Refugee Convention grounds in a gender-sensitive way and to provide gender-sensitive reception conditions, support services and asylum procedures.

The quality and form of decision-making in asylum processes affects women and men in different ways. Women are less likely to have evidence to corroborate a claim. This is due to various factors including their economic, social and political status in their country of origin, and the nature of the persecution they have experienced or fear. For this reason, oral testimony tends to play a more significant role in women’s asylum claims, particularly in credibility assessments.

Where women have experienced trauma, they may be reluctant or slow to disclose relevant information. Some NGOs have reported a culture of disbelief in which decision makers fail to account for the complexity of the recollection of histories of harm and trauma and place too high a burden on refugee claimants with limited documentary evidence.

The proposed Regulation to establish an EU common list of safe countries of origin(4) raises important questions about the situation of women applying for asylum in the EU. If adopted, the Commission must ensure these changes take full account of the situation of women, LGBTI persons and other vulnerable groups, providing for specific derogations where necessary. No country can be deemed truly ‘safe’ for women and girls when gender-based violence is a global and endemic problem. This should be explicitly acknowledged in any new rules and gender-differentiation should be applied.

A new, comprehensive set of EU-wide gender guidelines should be adopted as part of wider reforms to migration and asylum policy.

The needs of women in asylum procedures

Women seeking asylum should have access to high quality legal advice at the earliest possible opportunity. The psychological trauma, shame and stigmatisation many women experience as a result of violence can make it difficult for legal representatives to gain trust. It is imperative that women have the confidence to disclose intimate details of traumatic experiences.

Gender-related claims for asylum are often complex and may require additional legal work as a result. In many member states, legal aid expenditure has been reduced significantly in recent years as part of austerity programmes. Lack of funding may discourage legal representatives from taking complex gender-related cases to appeal and, as a result, many women seeking asylum have no choice but to submit appeals without any legal representation.

Incorrect decisions can result in irreversible tragedy. Legal aid is therefore a vital safeguard against erroneous decisions. The Fundamental Rights Agency has also highlighted obstacles that asylum applicants face in accessing effective remedies.(5) Lack of legal assistance also means recognised refugees are often unable to exercise their right to be reunited with their family.

Women have specific needs in screening and interview processes and standards continue to vary significantly across member states. To address this, as a minimum, member states should:

•  guarantee and publicise the right to request a female interviewer and interpreter.

  deliver comprehensive and mandatory training for interviewers and interpreters on sexual violence, trauma and memory.

  provide trauma counselling for women who have experienced gender-based harm

  provide information about the asylum process, rights and entitlements specific to women seeking asylum.

  provide childcare during screening and asylum interviews

  inform women of their right to make an independent application for asylum

There is a need for more coordinated training for all professionals who may come into contact with those affected by Female Genital Mutilation (FGM) including training on existing initiatives such as the web knowledge platform on comprehensive training for professionals.(6)

Trafficking, smuggling and sexual violence

Forced displacement leads to many concomitant gendered forms of exploitation and persecution, including trafficking for sexual or labour exploitation. Women and girls fleeing conflict face a heightened risk of child, early and forced marriage. Evidence also suggests survival sex has become a currency with which to pay unscrupulous smugglers in some regions.

Sexual violence is often used as a strategy to deprive women and girls of their basic human rights and may result in forced, unwanted and child pregnancies. More than a third of maternity related deaths worldwide take place in crisis settings, such as refugee camps. This is primarily due to the lack of access to basic emergency obstetric care and skilled health personnel. The inadequacy or absence of sexual and reproductive health care provision puts millions of women and children at unnecessary risk of illness and death.

The Commission and member states should guarantee full access to sexual and reproductive health and rights, including access to safe abortion. Additional resources must be allocated as a matter of urgency.

The problems of trafficking in human beings and smuggling are often related and interlinked. However, the two categories are distinct and give rise to different legal obligations. Trafficking always involves coercion and exploitation and need not involve irregular crossing of borders. To ensure appropriate and targeted policy and criminal law responses, the two phenomena should be considered separately.

The increased use of smugglers and insecure migration routes engenders specific problems for women. When women and their families are left with no choice but to take more perilous routes, their exposure to violence and reliance on criminal smugglers is increased. Ultimately, to improve the security and safety of women refugees, safe and legal routes to the EU must be made available for those fleeing conflict and persecution.

Security and respect for women’s rights need not be conflicting policy objectives.

Reception and detention

Women have specific reception needs, as recognised in Article 60 (3) of the Istanbul Convention which requires that parties:

take the necessary legislative or other measures to develop gender-sensitive reception procedures and support services for asylum seekers (...)

However, under the Reception Conditions Directive, women are not systematically considered as a category of ‘vulnerable persons’ or entitled to tailored accommodation.

Pressure on the asylum reception systems should never excuse failure to protect women from violence nor should women seeking asylum experience any double standards; they should have the same rights as other victims of gender-based violence. The Victims’ Directive also stipulates that the rights contained within it must not made conditional on the victim’s residence status or on the victim’s citizenship or nationality.

A number of other issues relating to reception conditions should be addressed:

•  gender-specific training for staff including comprehensive training on sexual violence, trafficking and FGM.

•  separate sleeping and sanitation facilities for women and men

•  access to gender-sensitive health services including prenatal and postnatal care

•  access to counselling

•  childcare

Detention should be used only as a last resort and vulnerable people should not be detained. The needs of pregnant women, women with young children, and survivors of sexual violence are more appropriately accommodated through alternatives to detention, such the surrender of travel documents or reporting obligations.

Social inclusion and integration

Women refugees face a number of specific integration challenges and experience multiple and intersectional discrimination based on characteristics including gender and minority ethnicity. This puts them at an even higher risk of social exclusion, violence and poverty.

In Europe today, asylum seekers are living on incomes well below the poverty line and some are forced to rely on charity to meet their basic human needs. It is deeply concerning that pregnant women and new mothers are not receiving adequate financial assistance. Even after refugee status has been granted, women encounter very significant barriers to employment and social assistance, including lack of access to childcare provision.

Member states should make greater use of cohesion funds alongside the AMIF to promote integration into the labour market. Childcare is critical in enabling the participation of women refugees in society and should be a priority.

The rise of far-right populism and extremism in Europe puts women refugees and asylum seekers at further risk of racist abuse, discrimination and violence. Member states have an obligation to promote safe and welcoming environments for those seeking international protection and to combat all forms of discrimination. Policy makers at all levels must speak out about the positive economic, social and cultural contributions refugees can make.

Conclusion

The key acts making up the CEAS have so far not guaranteed consistent and gender-sensitive treatment for women seeking protection in Europe. Despite the existence of legislation and policy designed to operate in a gender-sensitive way, very significant shortcomings remain. Even where policies are sensitive to gender, this does not always mean they are implemented effectively in practice.

European Union asylum policy must be sensitive to women’s experiences at every stage. For policy makers to fully understand how gendered relations of power result in forced displacement and give rise to specific gendered experiences and needs, women asylum seekers and refugees must be given a greater voice.

The enormity of the humanitarian crisis currently facing Europe is a cause for grave concern. Unequal gender relations become magnified at such times of crisis. But this time of uncertainty and turmoil also presents the opportunity to harmonise best practice in the treatment of women asylum seekers and refugees in Europe.

MIŠLJENJE MANJINE

o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u (2015/2325(INI))

Odbor za prava žena i jednakost spolova, izvjestiteljica: Mary Honeyball

Mišljenje manjine koje je podnijela zastupnica u Europskom parlamentu Beatrix von Storch, članica Kluba ECR-a

Angela Merkel (CDU/EPP) uništava EU kao nitko dosad od 1945. godine. Kao kancelarka sama je donijela odluku kojom je prekršila ustavno i europsko pravo i izazvala izbjegličku krizu.

Njezina lista želja zadire u nadležnost Odbora za unutarnje poslove, dok za volontere koji pomažu, parlamente saveznih zemalja i regionalna tijela vlasti predstavlja znatno dodatno opterećenje, a njome se, usto, ignorira načelo jednakosti pred zakonom. Za djevojčice se traže posebni postupci prihvata, ali ne i za maloljetne dječake. Izbjeglice istospolne orijentacije trebale bi biti smještene u posebnim prostorima (kako će, pitam se, ti prostori biti opremljeni?). Izričito se odbija nužna zaštita progonjenih kršćana za koje je dokazano da su u centrima za tražitelje azila izloženi napadima muslimana. Poticanje mjera za pobačaj je pak vrhunac hipokrizije: za lijevu liberalnu većinu nerođena djeca izbjeglica su, naravno, previše.

Ne pravi se nikakva razlika između izbjeglica zbog rata i ekonomskih izbjeglica. Države članice ne bi više smjele kontrolirati vlastite državne granice. Ja za sve to ne želim snositi odgovornost.

Infrastruktura u svim državama članicama puca po šavovima. Čak se pripremaju zakoni o eksproprijaciji privatne imovine radi prenamjene u smještaj za izbjeglice. Europski parlament mogao bi ponuditi konkretnu pomoć kojom bi neiskorištene zgrade u Strasbourgu privremeno stavio na raspolaganje za smještaj: 750 jednokrevetnih soba s tušem i WC-om te operativne kantine i dvorane za stručno usavršavanje.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

28.1.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

18

10

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Maria Arena, Catherine Bearder, Malin Björk, Anna Maria Corazza Bildt, Iratxe García Pérez, Mary Honeyball, Vicky Maeijer, Angelika Mlinar, Angelika Niebler, Maria Noichl, Marijana Petir, Terry Reintke, Jordi Sebastià, Ernest Urtasun, Beatrix von Storch, Jadwiga Wiśniewska, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Izaskun Bilbao Barandica, Stefan Eck, Eleonora Forenza, Ildikó Gáll-Pelcz, Constance Le Grip, Clare Moody, Julie Ward

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Pedro Silva Pereira, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Kristina Winberg

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

18

+

S&D

Maria Arena, Iratxe García Pérez, Mary Honeyball, Clare Moody, Maria Noichl, Pedro Silva Pereira, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Julie Ward

ALDE

Catherine Bearder, Izaskun Bilbao Barandica, Angelika Mlinar

GUE/NGL

Malin Björk, Stefan Eck, Eleonora Forenza

VERTS/ALE

Terry Reintke, Jordi Sebastià, Ernest Urtasun,

EFDD

Daniela Aiuto

10

-

EPP

Anna Maria Corazza Bildt, Ildikó Gáll-Pelcz, Constance Le Grip, Angelika Niebler, Marijana Petir

ECR

Jadwiga Wiśniewska, Jana Žitňanská, Beatrix von Storch

EFDD

Kristina Winberg

ENF

Vicky Maeijer

0

0

 

 

Značenje simbola:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  uzdržani

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0422.

(2)

“World at war. UNHCR Global Trends. Forced displacements in 2014”, http://unhcr.org/556725e69.html

(3)

EP resolution of 13 April 1984 on the application of the Geneva Convention relating to the status of refugees, OJ C 127, 14.5.1984, p.137.

(4)

COM (2015) 452 final, 9 September 2015.

(5)

Fundamental Rights Agency, ‘Access to effective remedies: The asylum-seeker perspective’ Thematic report, 2011.

(6)

www.uefgm.org

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti