Postupak : 2015/2095(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0066/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0066/2016

Rasprave :

PV 12/04/2016 - 3
CRE 12/04/2016 - 3

Glasovanja :

PV 12/04/2016 - 5.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0102

IZVJEŠĆE     
PDF 876kWORD 509k
23.3.2016
PE 575.215v02-00 A8-0066/2016

o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji

(2015/2095(INI))

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

Izvjestitelji: Roberta Metsola, Kashetu Kyenge

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji

(2015/2095(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1951. i dodatni protokol uz tu konvenciju, a posebno pravo na zabranu prisilnog udaljenja i vraćanja,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pravima djeteta iz 1989. i Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982., Međunarodnu konvenciju za zaštitu ljudskog života na moru iz 1974. i Međunarodnu konvenciju o traganju i spašavanju na moru iz 1979. kako je izmijenjena,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji iz 1990.,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o akcijskom planu za maloljetnike bez pratnje za razdoblje 2010. – 2014.(COM(2010)0213) i Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. rujna 2013. o položaju maloljetnika bez pratnje u EU-u(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o migracijama i izbjeglicama u Europi(3),

–  uzimajući u obzir raspravu održanu 14. travnja 2015. u Odboru Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove kojoj je prisustvovao povjerenik Avramopoulos, raspravu održanu 6. svibnja o solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti, uključujući obveze u pogledu potrage i spašavanja, raspravu održanu 26. svibnja o strategiji o suradnji s trećim zemljama, raspravu održanu 4. lipnja o razvoju sigurnih i zakonitih ruta za tražitelje azila i izbjeglice koji dolaze u EU te o provedbi zajedničkog europskog sustava azila, raspravu održanu 25. lipnja o rješavanju problema krijumčarenja i radnog iskorištavanja nezakonitih migranata te trgovine njima, razvoju odgovarajućih zakonitih kanala za ekonomske migracije te o upravljanju granicama i viznoj politici, raspravu održanu 2. srpnja o trošenju sredstava iz fondova za unutarnje poslove na migraciju i razvoj, raspravu održanu 6. srpnja o prvom paketu prijedloga koji je Komisija podnijela nakon Europskog migracijskog programa i programa za solidarnost i pravednu raspodjelu odgovornosti, uključujući obveze u pogledu potrage i spašavanja te razvoj sigurnih i zakonitih ruta za tražitelje azila i izbjeglice koje dolaze u EU, raspravu održanu 16. srpnja u prisustvu stručnjaka za fondove EU-a za migracijsku politiku o mjerama, praksama i podacima o maloljetnicima bez pratnje u državama članicama EU-a i Norveškoj, o suradnji EU-a s trećim zemljama u području migracija te o istraživanju novih zakonodavnih mogućnosti u pogledu ekonomske migracije, raspravu održanu 22. rujna o drugom paketu prijedloga koji je Komisija podnijela nakon Europskog migracijskog programa, raspravu održanu 23. rujna s nacionalnim parlamentima o pristupu koji se temelji na centrima za prihvat i registraciju te o hvatanju ukoštac s migracijama na nacionalnoj i lokalnoj razini, raspravu održanu 19. listopada o rješavanju problema krijumčarenja i radnog iskorištavanja nezakonitih migranata te trgovine njima, raspravu održanu 10. studenoga o komunikaciji Komisije naslovljenoj „Upravljanje izbjegličkom krizom: trenutačno stanje provedbe prioritetnih mjera u okviru Europskoga migracijskog programa” (COM(2015) 0510), raspravu održanu 19. studenoga o unutarnjem i vanjskom financiranju EU-a povezanom s njegovom politikom migracija i azila, raspravu održanu 10. prosinca o suradnji EU-a s trećim zemljama u području migracija, te raspravu održanu 21. prosinca o upravljanju granicama i viznoj politici, učinkovitoj provedbi zajedničkog europskog sustava azila i razvoju odgovarajućih zakonitih kanala za ekonomske migracije,

–  uzimajući u obzir raspravu održanu 1. travnja 2015. na zajedničkoj sjednici Odbora EP-a za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za razvoj o odnosu između migracija i razvoja te raspravu održanu 15. rujna na zajedničkoj sjednici Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za vanjske poslove i Pododbora za ljudska prava o poštovanju ljudskih prava u kontekstu migracijskih tokova na Sredozemlju,

–  uzimajući u obzir izvješća Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o posjetu njegova izaslanstva Lampedusi u rujnu 2015. u vezi s operacijama potrage i spašavanja te Tunisu u listopadu 2015. u vezi sa suradnjom s trećim zemljama u području migracija, azila i granične kontrole te uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o posjetu njihova zajedničkog izaslanstva Siciliji u srpnju 2015. u vezi suočavanja s migracijskim pritiskom u regiji, posebice s proračunskog gledišta,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan o migraciji u deset točaka koji je sastavila Komisija i koji je predstavljen 20. travnja 2015. u Luksemburgu na zajedničkom zasjedanju Vijeća za vanjske poslove i Vijeća za unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski migracijski program” (COM(2015)0240),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/778 o vojnoj operaciji Europske unije na južnom središnjem Sredozemlju (EUNAVFOR MED),

–  uzimajući u obzir odluku veleposlanika EU-a u okviru Političkog i sigurnosnog odbora(4) o početku druge faze operacije EUNAVFOR MED, koja je preimenovana u Operaciju Sophia te uzimajući u obzir operacije pod vodstvom NATO-a u Egejskom moru,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2240 (2015) od 9. listopada 2015.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o akcijskom planu EU-a protiv krijumčarenja migranata za razdoblje 2015. – 2020. (COM(2015)0285),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o provedbi Uredbe o sustavu „Eurodac” u pogledu obveze uzimanja otisaka prstiju (SWD(2015)0150),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije o Europskom programu preseljenja (C(2015)3560 final) i zaključke predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća o preseljenju putem multilateralnih i nacionalnih programa 20 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, a koji su predstavljeni na sjednici Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove održanoj 20. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir napomenu Komisije o pristupu koji se temelji na centrima za prihvat i registraciju te izvješća o trenutačnom stanju u Grčkoj i Italiji od 10. veljače 2016. i izvješće o napretku Grčke od 4. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2015/1523 od 14. rujna 2015. o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2015/1601 od 22. rujna 2015. o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije o uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi mehanizma premještanja u krizama i izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (COM(2015)0450),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije o uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla za potrebe Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite i o izmjeni Direktive 2013/32/EU (COM(2015)0452),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Akcijski plan EU-a o vraćanju” COM(2015)0453),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije o uspostavljanju zajedničkog „Priručnika o vraćanju” kojim će se koristiti nadležna tijela država članica pri izvršavanju zadataka povezanih s vraćanjem (C(2015)6250) i njezin Prilog,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o propisima o javnoj nabavi u vezi s trenutačnom azilantskom krizom (COM(2015)0454),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Rješavanje izbjegličke krize u Europi: uloga vanjskog djelovanja EU-a” (JOIN(2015)40),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije o osnivanju Kriznog uzajamnog fonda Europske unije za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije i raseljenih osoba u Africi (C(2015)7293),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Upravljanje izbjegličkom krizom: hitne operativne, proračunske i pravne mjere Europskog migracijskog programa” (COM(2015)0490) i njezine Priloge,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Upravljanje izbjegličkom krizom: trenutačno stanje provedbe prioritetnih mjera u okviru Europskoga migracijskog programa” (COM(2015)0510) i njezine Priloge,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Europska granična i obalna straža te učinkovito upravljanje vanjskim granicama EU-a” (COM(2015)0673), Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj graničnoj i obalnoj straži i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2007/2004, Uredbe (EZ) br. 863/2007 i Odluke Vijeća 2005/267/EZ, Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj putnoj ispravi za vraćanje državljana trećih zemalja koji nezakonito borave u EU-u (COM(2015)0668), Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe br. 562/2006 (EZ) u pogledu pooštravanja kontrola na vanjskim granicama pregledima relevantnih baza podataka (COM(2015)0670), Komisijin Prijedlog odluke Vijeća o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Švedske u skladu s člankom 9. Odluke Vijeća (EU) 2015/1523 i člankom 9. Odluke Vijeća (EU) 2015/1601 o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke (COM(2015)0677) te preporuku Komisije o dobrovoljnom humanitarnom programu prihvata s Turskom (COM(2015)09490),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o trenutačnom stanju provedbe prioritetnih mjera u okviru Europskog migracijskog programa (COM(2016)0085),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije upućenu Helenskoj Republici o hitnim mjerama koje Grčka treba poduzeti radi ponovne uspostave transfera u skladu s Uredbom (EU) br. 604/2013 (C(2016)871),

–  uzimajući u obzir prijedlog provedbene odluke Vijeća o privremenoj suspenziji premještanja 30 % podnositelja zahtjeva dodijeljenih Austriji Odlukom Vijeća (EU) 2015/1601 o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke (COM(2016)0080),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću naslovljenu „Povratak Schengenu – Plan” (COM(2016)0120),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljeno „Drugo izvješće o napretku Turske u ispunjavanju uvjeta iz plana za liberalizaciju viznog režima” (COM(2016)0140),

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe Vijeća o pružanju hitne potpore unutar Unije (COM(2016)0069), prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0097) i buduće izmjene proračuna za 2016. u cilju stvaranja proračunske linije za taj instrument,

–  uzimajući u obzir zaključke koje je Europsko vijeće donijelo na posebnom sastanku održanom 23. travnja 2015., na sastanku održanom 25. i 26. lipnja 2015., na neslužbenom sastanku predsjednika država ili vlada država članica EU-a održanom 23. rujna 2015., na sastanku održanom 15. listopada 2015. te na sastancima održanima 17. i 18. prosinca 2015. te 18. i 19. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o sigurnim zemljama porijekla donesene na sastanku održanom 20. srpnja 2015., zaključke o migracijama donesene na sastanku održanom 20. srpnja 2015., zaključke o budućnosti politike vraćanja donesene na sastanku održanom 8. listopada 2015., zaključke o migracijama donesene na sastanku održanom 12. listopada 2015., zaključke o mjerama za rješavanje izbjegličke i migracijske krize donesene na sastanku održanom 9. studenog 2015., zaključke o osobama bez državljanstva donesene na sastanku održanom 4. prosinca 2015. te zaključke o krijumčarenju migranata donesene na sastanku održanom 10. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva usvojene 14. rujna 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća 20. srpnja 2015. o preseljenju putem multilateralnih i nacionalnih programa 20 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita,

–  uzimajući u obzir zajednički akcijski plan EU-a i Turske od 15. listopada 2015. i izvješća o njegovoj provedbi od 10. veljače i 4. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika država članica ili vlada država članica EU-a od 7. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu s Konferencije na visokoj razini o istočnosredozemnoj i zapadnobalkanskoj ruti usvojenu 8. listopada 2015., izjavu čelnika o izbjegličkim tokovima na zapadnobalkanskoj ruti usvojenu na sastanku održanom 25. listopada 2015. te izvješće o napretku od 10. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir akcijski plan i političku izjavu koji su usvojeni na sastanku na vrhu između Europske unije i afričkih zemalja o migracijama, održanom u Valletti 11. i 12. studenog 2015.,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Europskog potpornog ureda za azil, a posebno njegovo godišnje izvješće o stanju u području azila u Europskoj uniji za 2014. i mjesečne trendove u području azila,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Frontexa, a posebno njegovu godišnju analizu rizika za 2015. te kvartalna izvješća njegove Mreže za analizu rizika,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Europola, a posebno zajedničku operativnu skupinu MARE, i uspostavu Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata pri Europolu.

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Eurojusta, a posebno njegova izvješća o trgovini ljudima,

–  uzimajući u obzir rad, godišnja izvješća i studije Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA), a posebno njezine studije o teškim oblicima radnog iskorištavanja te o kriminalizaciji migranata s nereguliranim statusom i osoba koje s njima surađuju,

–  uzimajući u obzir studije Resornog odjela C o primjeni članka 80. UFEU-a, o alternativnim mogućnostima i načinima pristupa postupcima azila za tražitelje međunarodne zaštite, o istraživanju novih mogućnosti u vezi sa zakonodavstvom u području migracije radne snage u EU, o unapređenju zajedničkog europskog sustava azila i alternativa Dublinskoj uredbi, o suradnji EU-a s trećim zemljama u području migracija i o prihvatu migrantica i tražiteljica azila u EU-u te uzimajući u obzir studiju Resornog odjela D naslovljenu „Financijska sredstva EU-a za migracijske politike: analiza učinkovitosti i najbolje prakse za budućnost” te studiju Resornog odjela EXPO naslovljenu „Migranti na Sredozemlju: zaštita ljudskih prava”,

–  uzimajući u obzir studije Europske migracijske mreže (EMN), a posebno njezine studije o politikama, praksama i podacima o maloljetnicima bez pratnje,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća visokog povjerenika UN-a za izbjeglice,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata,

–  uzimajući u obzir rad, izvješća i rezolucije Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Međunarodne organizacije za migracije,

–  uzimajući u obzir rad i izvješća Ureda UN-a za droge i kriminal,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija o Europskom migracijskom programu usvojeno na 115. plenarnoj sjednici tog odbora održanoj 3. i 4. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Europskom migracijskom programu i Akcijskom planu EU-a protiv krijumčarenja migranata,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(5),

–  uzimajući u obzir radni dokument o članku 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Solidarnost i pravedna podjela odgovornosti, uključujući obveze u pogledu potrage i spašavanja,

–  uzimajući u obzir radni dokument o rješavanju problema krijumčarenja i radnog iskorištavanja nezakonitih migranata te trgovine njima,

–  uzimajući u obzir radni dokument o upravljanju granicama i viznoj politici, uključujući ulogu Frontexa i ostalih relevantnih agencija,

–  uzimajući u obzir radni dokument o razvoju sigurnih i zakonitih ruta prema EU-u za tražitelje azila i izbjeglice, uključujući politiku Unije o preseljenju i odgovarajuće politike integracije,

–  uzimajući u obzir radni dokument o razvoju odgovarajućih zakonitih kanala za ekonomske migracije,

–  uzimajući u obzir radni dokument o unutarnjem i vanjskom financiranju EU-a povezanom s njegovom politikom migracija i azila,

–  uzimajući u obzir radni dokument o učinkovitoj primjeni zajedničkog europskog sustava azila, uključujući ulogu Europskog potpornog ureda za azil (EASO),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za proračun, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za prava žena i jednakost spolova te Odbora za predstavke (A8-0066/2016),

A.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 17. prosinca 2014. zatražio od Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da ocijeni razne relevantne politike, da pripremi niz preporuka i iznese ih na plenarnoj sjednici u obliku izvješća o strateškoj inicijativi;

B.  budući da je prema podacima Frontexa(6) 1,83 milijuna osoba tijekom 2015. pokušalo nezakonito prijeći vanjske granice EU-a, što je dosad neviđeni rekord u usporedbi s 282 500 migranata koji su stigli u Uniju tijekom cijele 2014. godine; te budući da prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i UNICEF-a 20 % svih migranata koji pristižu morskim putem čine djeca(7);

C.  budući da je prema podacima EASO-a(8) 2015. podneseno više od 1,4 milijun zahtjeva za međunarodnu zaštitu u državama EU+(9), uz stalni porast broja zahtjeva od travnja, dok se udio ponovljenih zahtjeva smanjuje; te budući da oko 6 % podnositelja zahtjeva tvrdi da su maloljetnici bez pratnje; budući da su u veljači 2016. žene činile 22 %, a djeca 40 % dolazaka u Grčku(10);

D.  budući da je za potrebe Konvencije UN-a o pravima djeteta „dijete” definirano kao svako ljudsko biće mlađe od osamnaest godina;

E.  budući da je prema podacima Međunarodne organizacije za migracije(11) 2015. više od 3 771 osobe poginulo ili nestalo u Sredozemnom moru; te budući da je do 8. ožujka 2016. prijavljeno utapanje 444 osoba u Sredozemlju; budući da je 77 djece poginulo u prvih devet tjedana 2016., što je više od jednog djeteta na dan; budući da je prema nedavnim podacima Europola najmanje 10 000 djece bez pratnje nestalo nakon dolaska u Europu;

F.  budući da bi se 3. listopada trebao proglasiti kao Dan sjećanja na sve muškarce, žene i djecu koji su stradali u pokušaju bijega iz svoje države zbog progona, sukoba i rata te na sve muškarce i žene koji svaki dan riskiraju svoje živote kako bi ih spasili;

G.  budući da su mnogi dijelovi svijeta pogođeni ratom i nasiljem te se suočavaju s kombiniranim učincima ekstremnog siromaštva, uništavanja okoliša i nedostatka mogućnosti za mlade, što bi moglo izazvati više nasilja i nesigurnosti te dovesti do dodatnih kretanja stanovništva;

Članak 80. UFEU-a – Solidarnost i pravedna podjela odgovornosti, uključujući obveze u pogledu potrage i spašavanja

H.  budući da su sukladno članku 80. UFEU-a načela solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti ključni elementi cjelokupnog sustava Unije te da taj članak sadrži pravnu osnovu za uvrštavanje navedenih načela u politiku Unije u području azila, migracija i granične kontrole;

I.  budući da solidarnost može postojati u obliku unutarnje ili vanjske solidarnosti; te budući da su premještanje, međusobno priznavanje odluka o azilu, mjere operativne potpore te proaktivno tumačenje postojeće Dublinske uredbe i Direktive o privremenoj zaštiti sredstva unutarnje solidarnosti, dok su preseljenje, humanitarni prihvat te potraga i spašavanje na moru sredstva za promicanje vanjske solidarnosti, a mehanizam za civilnu zaštitu obuhvaća obje vrste solidarnosti;

J.  budući da je do 3. ožujka 2016. od 39 600 tražitelja azila, koji su bili smješteni u talijanskim strukturama za prihvat i koje je trebalo raspodijeliti u druge države članice, samo njih 338 bilo zaista premješteno, dok su iz Grčke od predviđenih 66 400 osoba premještene samo 322 osobe;

Rješavanje problema krijumčarenja i radnog iskorištavanja nezakonitih migranata te trgovine njima

K.  budući da su krijumčarenje i radno iskorištavanje migranata te trgovina njima odvojeni pravni fenomeni na koje se primjenjuju različiti pravni okviri na razini Unije i na međunarodnoj razini i koji zahtijevaju da se na njih odgovori s prikladnim ciljem, iako se u praksi često preklapaju; te budući da mreže za krijumčarenje i trgovinu ljudima mogu vrlo brzo mijenjati svoj način rada, zbog čega je potrebno brzo prilagođavanje odgovora koji moraju biti utemeljeni na najnovijim i točnim podacima; budući da napori uloženi u borbu protiv nezakonitog krijumčarenja migranata ne bi trebali utjecati na one koji pružaju humanitarnu pomoć nezakonitim migrantima;

L.  budući da su u cilju borbe protiv krijumčarenja i radnog iskorištavanja migranata te trgovine njima potrebna kratkoročna, srednjoročna i dugoročna rješenja, uključujući mjere za razbijanje kriminalnih mreža i privođenje kriminalaca pravdi te za prikupljanje i analizu podataka, mjere za zaštitu žrtava i vraćanje migranata koji nezakonito borave u EU-u, kao i za suradnju s trećim zemljama, te dugoročne strategije za rješavanje problema potražnje za krijumčarenim osobama i temeljnih uzroka migracija zbog kojih ljudi završavaju u rukama krijumčara;

Upravljanje granicama i vizna politika, uključujući ulogu Agencije za granice i drugih relevantnih agencija

M.  budući da je u vezi s mnogim prijedlozima Komisije u području granica i vizne politike u tijeku redovni zakonodavni postupak, a posebno kad je riječ o prijedlogu uredbe o Zakoniku Unije o vizama (preinaka) (2014/0094 COD), prijedlogu uredbe o uspostavi vize za privremeni boravak (2014/0095 COD) i prijedlogu uredbe o jedinstvenom obrascu za vize: sigurnost (2015/0134 COD); te budući da je Komisija nedavno predstavila nove prijedloge u tom području koji će se razmatrati u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

N.  budući da ukidanje graničnih kontrola na unutarnjim granicama mora biti popraćeno učinkovitim upravljanjem vanjskim granicama uz visoke zajedničke standarde, učinkovitu razmjenu informacija među državama članicama i puno poštovanje temeljnih prava svih dionika;

O.  budući da je Europski parlament pozvao Agenciju Unije za granice da ojača svoje kapacitete za rješavanje mogućih povreda temeljnih prava, uključujući u okviru svojih radnih dogovora s nadležnim tijelima trećih zemalja te budući da prijedlog Komisije o novoj Agenciji Unije za granice sadrži mehanizam za podnošenje žalbi;

P.  budući da prema postojećem Zakoniku o vizama države članice mogu odstupati od uobičajenih kriterija dopuštenosti podnošenja zahtjeva za vizu „iz humanitarnih razloga” (članci 19. i 25.);

Razvoj sigurnih i zakonitih ruta za tražitelje azila i izbjeglice koje dolaze u EU, uključujući politiku Unije o preseljenju i odgovarajuće politike integracije

Q.  budući da neindustrijalizirane zemlje zbrinjavaju 86 % svjetskih izbjeglica; te budući da kriminalne mreže i krijumčari iskorištavaju očaj ljudi koji pokušavaju ući u Uniju bježeći od progona ili rata;

R.  budući da su sigurne i zakonite rute za pristup izbjeglica Uniji ograničene i da se mnogi i dalje izlažu rizicima na opasnim rutama; budući da bi se otvaranjem novih sigurnih i zakonitih ruta za ulazak tražitelja azila i izbjeglica u Uniju, nadovezujući se na postojeće zakonodavstvo i prakse, Uniji i državama članicama omogućio bolji pregled potreba za zaštitom i priljeva ljudi u Uniju, a istovremeno bi se naštetilo poslovnom modelu krijumčara;

Strategija o suradnji s trećim zemljama, posebno u pogledu regionalnih programa zaštite, preseljenja, povratka i rješavanja temeljnih uzroka migracije

S.  budući da se suradnja EU-a s trećim zemljama razvija uz pomoć političkih instrumenata poput regionalnih i bilateralnih dijaloga, zajedničkih programa za migracije i mobilnost te partnerstava o mobilnosti, uz pomoć pravnih instrumenata poput klauzula o migraciji u „globalnim sporazumima”, sporazuma o ponovnom prihvatu, sporazuma o pojednostavljenju viznog režima i sporazuma o ukidanju viznog režima te uz pomoć operativnih instrumenata poput regionalnih programa zaštite, regionalnih programa razvoja i zaštite, radnih dogovora s Frontexom i suradnje EASO-a s trećim zemljama;

T.  budući da pojedinačne države članice nastavljaju s intenzivnim vanjskim djelovanjem u pogledu migracija na bilateralnoj razini;

U.  budući da je Unija pojačala svoju vanjsku suradnju s trećim zemljama u području migracija i azila kako bi na odgovarajući način reagirala na aktualnu izbjegličku krizu te budući da je pokrenula nove inicijative za suradnju kao što su zajednički akcijski plan EU-a i Turske, preuzete obveze povezane sa zapadnobalkanskim rutama te akcijski plan usvojen na sastanku na vrhu održanom u Valletti;

Razvoj odgovarajućih zakonitih kanala za ekonomske migracije

V.  budući da se predviđa da će se do 2020. radno sposobno stanovništvo Unije smanjiti za 7,5 milijuna; budući da predviđanja o kretanju potreba na tržištu rada u Uniji upućuju na novonastali i budući manjak u određenim područjima; te budući da građani trećih zemalja nailaze na mnoge poteškoće pri priznavanju svojih inozemnih kvalifikacija i stoga su često prekvalificirani za poslove koje obavljaju;

W.  budući da je postojeći pristup EU-a radnim migracijama fragmentiran te da su mnoge direktive usredotočene na određene kategorije radnika i državljana trećih zemalja kojima je, pod određenim uvjetima, dopušteno da rade; te budući da se tim pristupom može odgovoriti samo na kratkoročne, specifične potrebe;

Analiza potrošnje sredstava iz fondova za unutarnje poslove na migraciju i razvoj, uključujući sredstva za hitne slučajeve

X.  budući da postoji nekoliko financijskih instrumenata Unije uz pomoć kojih se mogu financirati djelovanja država članica i trećih zemalja u području migracija, azila i upravljanja granicama; budući da se posebno financijska sredstva za države članice uglavnom dodjeljuju iz Fonda za azil, migracije i integracije (FAMI) te Fonda za unutarnju sigurnost (FUS) te da je za aktivnosti povezane s migracijama moguće upotrijebiti brojne druge programe i fondove; te budući da brojne glavne uprave Komisije i Europska služba za vanjsko djelovanje upravljaju financijskim sredstvima za treće zemlje, iako se ona uglavnom dodjeljuju iz Instrumenta za razvojnu suradnju;

Y.  budući da zbog postojeće fragmentiranosti proračunskih linija i odgovornosti može biti teško dati sveobuhvatan pregled načina na koje se upotrebljavaju financijska sredstva, pa čak i točno izračunati koliki iznos Unija troši na migracije;

Učinkovita provedba zajedničkog europskog sustava azila, uključujući ulogu Europskog potpornog ureda za azil (EASO)

Z.  budući da zajednički europski sustav azila uključuje skup zajedničkih pravila za zajedničku politiku azila, jedinstveni status azilanta i zajedničke postupke azila koji su valjani u cijeloj Uniji; budući da, međutim, brojna upozorenja, uključujući odluke o kršenju koje je usvojila Komisija, pokazuju da se u mnogim državama članicama zajednički europski sustav azila ne provodi u potpunosti; budući da je njegova provedba ključna za usklađivanje nacionalnih zakona i promicanje solidarnosti među državama članicama te budući da države članice mogu tražiti pomoć EASO-a kako bi ispunile norme zajedničkog europskog sustava azila; budući da se usklađivanjem prihvatnih uvjeta i postupaka azila može izbjeći pritisak na države koje nude bolje uvjete te budući da je to ključno u podjeli odgovornosti;

AA.  budući da se postojeći mehanizmi u okviru Dublinskog sustava nisu pokazali objektivnima jer nisu poslužili za uspostavu pravednih kriterija za utvrđivanje nadležnosti za zahtjeve za međunarodnu zaštitu i nisu pomogli pri omogućavanju brzog pristupa zaštiti; budući da se taj sustav ne primjenjuje u praksi i da su izričita odstupanja usvojena dvjema odlukama Vijeća o privremenom premještanju; te budući da je Komisija najavila prijedlog temeljite revizije Uredbe Dublin III koja bi se trebala provesti do ožujka 2016.;

O solidarnosti

1.  ističe da se djelovanje Unije u području migracija mora temeljiti na načelu solidarnosti; napominje da načelo solidarnosti, kao što je utvrđeno u članku 80. UFEU-a, obuhvaća politike u području azila, imigracije i granične kontrole; smatra da članak 80. UFEU-a, zajedno s člancima 77. – 79. UFEU-a, sadrži pravnu osnovu za primjenu načela solidarnosti u tim područjima;

O potrazi i spašavanju

2.  polazi od pretpostavke da spašavanje života mora biti glavni prioritet te da je nužno osigurati odgovarajuća financijska sredstva za operacije potrage i spašavanja, i na razini Unije i na razini država članica; napominje da je došlo do porasta u broju nezakonitih dolazaka morskim putem i zabrinjavajućeg porasta u broju smrtnih slučajeva na moru te da je u tom pogledu još uvijek potreban bolji odgovor Europe;

3.  podsjeća na to da je spašavanje života čin solidarnosti s onima koji su izloženi opasnosti, ali i pravna obveza propisana međunarodnim pravom s obzirom na to da se u članku 98. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora koju su ratificirale sve države članice i sama Unija navodi obveza pružanja pomoći svim osobama koje se nađu u opasnosti na moru;

4.  mišljenja je da je trajan, pouzdan i učinkovit odgovor Unije u sklopu operacija potrage i spašavanja na moru ključan za sprečavanje porasta u broju migranata koji smrtno stradaju u pokušaju da prijeđu Sredozemno more;

5.  u tom pogledu smatra da treba povećati kapacitete za potragu i spašavanje te da vlade država članica moraju omogućiti dodatna sredstva, u smislu financijske pomoći i opreme, u kontekstu humanitarne operacije na razini cijele Unije posvećene pronalaženju i spašavanju migranata u opasnosti, pružanja pomoći tim migrantima te njihovu dovođenju na najbliže sigurno mjesto;

6.  ističe da zapovjednici privatnih plovila ili nevladine organizacije koje istinski pomognu osobama koje se nađu u opasnosti na moru ne bi smjeli strepiti od mogućnosti kažnjavanja zbog pružanja takve pomoći; smatra da se trgovačko brodovlje ne bi smjelo smatrati opcijom koja bi mogla zamijeniti obveze država članica u pogledu potrage i spašavanja;

O rješavanju problema trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi

7.  poziva na jasno razlikovanje osoba koje se krijumčari u Uniju od onih koji dospijevaju u Uniju kao žrtve trgovine ljudima jer odgovori politike, osim što moraju biti ispravno integrirani, moraju biti i ispravno usmjereni; naglašava da, općenito gledajući, krijumčarenje migranata obuhvaća potpomaganje nezakonitog ulaska osobe u državu članicu, dok trgovina ljudima obuhvaća vrbovanje, prijevoz ili prijem osobe u svrhu iskorištavanja upotrebom nasilnih ili obmanjujućih sredstava;

8.  smatra da svaki cjelovit pristup migraciji mora uključivati mjere kojima je cilj onemogućiti aktivnosti kriminalnih mreža koje se bave krijumčarenjem ljudi ili trgovinom ljudima;

9.  pozdravlja pozitivnu ulogu plovila mornarice u spašavanju života na moru i onemogućavanju rada kriminalnih mreža; podržava ciljeve operacija koje vodi mornarica, poput Operacije Sophia, te skreće pozornost na potrebu da se zaštite životi, naglašavajući da se svim aspektima operacije treba zajamčiti zaštita života migranata;

10.  naglašava da vojne operacije ne bi smjele biti glavni aspekt cjelovitog pristupa migraciji i ponavlja da se resursi koji su već raspoređeni na Sredozemlju za spašavanje života ne smiju prenamijeniti zbog Operacije Sophia;

O ulozi agencija Unije u borbi protiv krijumčarenja

11.  ističe da se odgovori politike moraju prilagoditi najnovijim i najtočnijim podacima s obzirom na to da kriminalci mogu vrlo brzo promijeniti svoj način rada te da to i čine; kao pozitivan korak naprijed napominje činjenicu da je 27. svibnja 2015. Komisija usvojila akcijski plan EU-a protiv krijumčarenja migranata („Akcijski plan protiv krijumčarenja”), u sklopu kojeg se predviđa osnivanje kontaktne skupine agencija Unije za suzbijanje krijumčarenja migranata radi jačanja operativne suradnje i razmjene informacija između tih agencija;

12.  naglašava da je potrebno u potpunosti iskoristiti postojeće instrumente kao što su analize rizika koje provode agencije; primjećuje da bi agencije Unije trebale u potpunosti međusobno surađivati, ali da također trebaju poboljšati svoju suradnju s državama članicama; primjećuje da bi se boljim usklađivanjem napora moralo omogućiti prikupljanje podataka na nacionalnoj razini i daljnje prenošenje tih podataka agencijama;

O premještanju

13.  podsjeća da je postupak premještanja, odnosno premještanje podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili osobe pod međunarodnom zaštitom iz jedne države članice u drugu, praktični primjer solidarnosti unutar Unije; također podsjeća na to da Parlament od 2009. poziva na uspostavu obvezujućeg mehanizma za raspodjelu tražitelja azila među svim državama članicama;

14.  napominje da je Vijeće tijekom prošle godine usvojilo dvije odluke o mjerama za privremeno premještanje unutar Unije („odluke o premještanju”)(12) te da te mjere obuhvaćaju premještanje podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu iz Grčke i Italije u druge zemlje članice; primjećuje da, iako se odlukama o premještanju ne poništavaju važeći dublinski propisi o dodjeli odgovornosti, tim se odlukama odobrava „privremeno odstupanje” od dublinskih propisa;

15.  mišljenja je da je uspostava mjera za hitno premještanje korak u pravom smjeru te poziva države članice da što prije ispune svoje obveze u pogledu tih mjera;

16.  podsjeća da će se za potrebe odluka o premještanju njime obuhvatiti samo osobe onih državljanstava za koja udio pozitivnih odluka o dodjeli međunarodne zaštite u Uniji prema podacima Eurostata za protekla tri mjeseca iznosi 75 % ili više; napominje da će odluke o premještanju utjecati na relativno malen broj ljudi te da će biti izostavljen velik broj podnositelja zahtjeva iz ostalih trećih zemalja koje nije moguće premjestiti sukladno tim odlukama;

17.  izražava zabrinutost da prema aktualnim odlukama o premještanju države članice u koje migranti prvo dolaze moraju i dalje obrađivati složenije zahtjeve za međunarodnu zaštitu (i žalbe) i organizirati duža razdoblja prihvata te da će morati koordinirati vraćanje onih osoba za koje se na kraju utvrdi da nemaju pravo na međunarodnu zaštitu; ponavlja da se svaki novi sustav upravljanja zajedničkim europskim sustavom azila mora temeljiti na solidarnosti i pravednoj raspodjeli odgovornosti;

18.  smatra da bi, osim kriterija sadržanih u odlukama o premještanju, odnosno BDP-a države članice, broja stanovnika države članice, stope nezaposlenosti u državi članici te broja tražitelja azila u državi članici u prošlosti, trebalo razmotriti dva dodatna kriterija, točnije veličinu teritorija države članice i gustoću naseljenosti države članice;

19.  vjeruje da bi se pri premještanju, koliko je to moguće, u obzir trebale uzeti preferencije podnositelja zahtjeva; prima na znanje da je to jedan od načina sprečavanja sekundarnih kretanja i poticanja podnositelja zahtjeva da prihvate odluke o premještanju, ali i da se time ne bi smjelo blokirati postupak premještanja;

O preseljenju

20.  smatra da je preseljenje jedna od prihvatljivijih opcija za pružanje sigurnog i zakonitog pristupa Uniji izbjeglicama i osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita, u situacijama u kojima se izbjeglice ne mogu vratiti u zemlju podrijetla niti primiti učinkovitu zaštitu ili se integrirati u zemlji domaćinu;

21.  nadalje napominje da je preseljenje pod okriljem Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) uhodani humanitarni program i koristan instrument za upravljanje zakonitim dolascima osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita na teritorij država članica;

22.  ističe da je, s obzirom na dosad neviđen priljev migranata koji su stigli te i dalje stižu na vanjske granice Unije i kontinuirani porast broja ljudi koji traže međunarodnu zaštitu, Uniji potreban obvezujući zakonodavni pristup preseljenju, kao što je navedeno u Migracijskom programu Komisije; preporučuje da se tim pristupom, kako bi imao učinka, omogući preseljenje znatnog broja izbjeglica u odnosu na sveukupni broj izbjeglica koje traže međunarodnu zaštitu u Uniji, uzimajući u obzir globalne potrebe preseljenja koje UNHCR objavljuje svake godine;

23.  naglašava da je potreban trajni program preseljenja na razini Unije u kojem će obvezno sudjelovati sve države članice i kojim će se omogućiti preseljenje znatnog broja izbjeglica s obzirom na sveukupan broj izbjeglica koje traže zaštitu u Uniji;

O humanitarnom prihvatu

24.  ističe da se humanitarni prihvat može upotrebljavati kao nadopuna postupku preseljenja u cilju pružanja hitne zaštite najugroženijim osobama, često na privremenoj osnovi, primjerice maloljetnicima bez pratnje, izbjeglicama s invaliditetom ili osobama kojima je potrebna hitna medicinska evakuacija;

25.  naglašava da bi, u slučaju da preseljenje nije dostupno državljanima trećih zemalja, sve države članice EU-a trebalo potaknuti da uspostave i provedu programe humanitarnog prihvata;

O humanitarnim vizama

26.  ističe da osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita humanitarne vize omogućuju ulazak u treću zemlju u cilju podnošenja zahtjeva za azil; poziva države članice da iskoriste sve raspoložive mogućnosti za izdavanje humanitarnih viza, posebno za ugrožene osobe, u veleposlanstvima i konzulatima država članica EU-a u zemljama porijekla ili zemljama tranzita;

27.  smatra da osobama koje traže međunarodnu zaštitu treba omogućiti izravno podnošenje zahtjeva za europsku humanitarnu vizu u bilo kojem konzulatu ili veleposlanstvu države članice, a nakon procjene i njezina odobrenja, takva bi humanitarna viza svom korisniku omogućila stupanje na područje države članice koja je izdala vizu samo za potrebe podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu; stoga smatra da je potrebno izmijeniti Zakonik Unije o vizama uključivanjem konkretnijih odredbi o humanitarnim vizama;

O zajedničkom europskom sustavu azila

28.  ističe da je potrebno poduzeti daljnje korake kako bi se zajamčilo da zajednički europski sustav azila postane istinski ujednačen sustav;

29.  podsjeća da je radi boljeg usklađivanja neophodna sveobuhvatna procjena (u obliku evaluacijskih izvješća Komisije) provedbe tog paketa, koja će, u slučaju da provedba u određenim državama članicama ne bude zadovoljavajuća, biti popraćena brzim daljnjim koracima;

30.  napominje, primjerice, da nedopušteni zahtjevi, naknadni zahtjevi, ubrzani postupci i postupci na granici ulaze u posebne slučajeve u vezi s kojima se preinakom Direktive o postupcima azila pokušala uspostaviti krhka ravnoteža između učinkovitosti sustava i prava podnositelja zahtjeva, posebno ugroženih osoba, te naglašava da je tu ravnotežu moguće postići jedino potpunom i ispravnom primjenom zakonodavstva;

31.  naglašava važnost sudskog nadzora svih oblika pritvaranja na temelju zakona o imigraciji i azilu; podsjeća da se međunarodnim pravom i Poveljom o temeljnim pravima EU-a od država članica zahtijeva da razmotre alternative pritvoru; poziva države članice da pravilno primijene Direktivu o postupcima azila i Direktivu o uvjetima prihvata u pogledu pristupa prihvatnim centrima;

32.  podsjeća da je važno smanjiti broj apatridnih osoba i potiče države članice da uvedu postupke za utvrđivanje apatridnosti i međusobno dijele dobre prakse u pogledu prikupljanja pouzdanih podataka o apatridnim osobama te o postupcima za utvrđivanje apatridnosti;

O reviziji Uredbe Dublin III

33.  primjećuje da je primjena Uredbe Dublin III(13) potaknula mnoga pitanja u pogledu pravednosti i solidarnosti pri određivanju države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu; napominje da se u okviru sadašnjeg sustava ne uzima dovoljno u obzir poseban migracijski pritisak s kojim se suočavaju države članice smještene na vanjskim granicama Unije; smatra da države članice moraju prihvatiti činjenicu da postoje stalne poteškoće u pogledu logike iz Dublinske uredbe i da bi Unija trebala razviti mogućnosti za postizanje solidarnosti, kako među državama članicama tako i među migrantima;

34.  ističe da pritisak na sustav uspostavljen Dublinskom uredbom, izazvan sve većim brojem migranata koji pristižu u Uniju, pokazuje da se tim sustavom, u obliku u kojemu se primjenjuje, uglavnom ne uspijevaju postići dva glavna cilja, a to su uspostava objektivnih i pravednih kriterija dodjele odgovornosti i pružanje brzog pristupa međunarodnoj zaštiti; ponavlja da je suzdržan u pogledu kriterija prema kojem je država članica prvog ulaska odgovorna za obrađivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i smatra da je potrebno revidirati taj kriterij;

35.  nadalje ističe da je istodobno učestalost sekundarnih kretanja diljem Unije i dalje velika; smatra da je očito da Dublinski sustav od svojeg stvaranja nije bio osmišljen za dijeljenje odgovornosti među državama članicama, nego mu je glavna svrha bila brza dodjela odgovornosti za obradu zahtjeva za azil jednoj državi članici;

36.  preporučuje da se kriteriji na kojima se temelje odluke o premještanju izravno uvrste u standardna pravila Unije o dodjeli odgovornosti za obrađivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu; ističe da je pri reviziji Dublinske uredbe potrebno revidirati koncept „tražitelja kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita” jer bi se za one migrante i izbjeglice koji ne pripadaju toj kategoriji i dalje morala pobrinuti država članica u koju su prvo stigli;

37.  smatra da bi Europska unija trebala pružiti proporcionalnu i odgovarajuću financijsku i tehničku potporu državama članicama koje primaju najviše zahtjeva za azil; smatra da se primjena mjera solidarnosti i podjele odgovornosti opravdava poboljšanjem kvalitete i funkcioniranja zajedničkog europskog sustava azila;

38.  ističe da bi jedna od opcija za temeljitu reorganizaciju Dublinskog sustava bila uspostava središnjeg sustava za prikupljanje zahtjeva na razini Unije, pri čemu bi se svaki tražitelj azila smatrao tražiteljem azila u Uniji kao cjelini, a ne u pojedinačnoj državi članici, te uspostava središnjeg sustava za dodjelu odgovornosti za svaku osobu koja traži azil u Uniji; smatra da bi se takvim sustavom mogli osigurati određeni pragovi po državi članici u pogledu broja dolazaka, što bi eventualno moglo pomoći u odvraćanju od sekundarnih kretanja jer bi sve države članice bile u cijelosti uključene u centralizirani sustav i više ne bi imale pojedinačnu odgovornost za dodjeljivanje podnositelja zahtjeva drugim državama članicama; smatra da bi takav sustav mogao funkcionirati na temelju niza centara za prihvat i registraciju u Uniji iz kojih bi se vršila daljnja raspodjela tražitelja azila na razini Unije; ističe da se svakim novim sustavom dodjele odgovornosti moraju obuhvatiti ključna načela jedinstva obitelji i najboljih interesa djeteta;

O uzajamnom priznavanju

39.  napominje da države članice trenutačno priznaju odluke drugih država članica o azilu samo kad su negativne; ponovno ističe da je međusobno priznavanje pozitivnih odluka o azilu u državama članicama logičan korak prema pravilnoj provedbi članka 78. stavka 2. točke (a) UFEU-a, kojom se zahtijeva „jedinstveni status azila za državljane trećih zemalja koji je na snazi u čitavoj Uniji”;

O Direktivi o privremenoj zaštiti

40.  ističe da u slučaju masovnog priljeva Komisija može na vlastitu inicijativu, ili nakon što država članica razmotri zahtjev, predložiti aktiviranje Direktive Vijeća 2001/55/EZ o privremenoj zaštiti(14); primjećuje da je za njezino stvarno aktiviranje potrebna odluka Vijeća donesena kvalificiranom većinom; napominje da bi tu Direktivu trebalo aktivirati ako postoji rizik od toga da se sustavom azila Unije neće moći riješiti problem masovnog priljeva ili neizbježnog masovnog priljeva raseljenih osoba; međutim, ističe da od svojeg usvajanja 2001. Direktiva o privremenoj zaštiti nikad nije bila aktivirana;

41.  napominje da se Direktivom o privremenoj zaštiti pruža i mogućnost evakuacije raseljenih osoba iz trećih zemalja te da bi takva evakuacija omogućila korištenje humanitarnih koridora u suradnji s UNHCR-om, pri čemu bi države članice po potrebi imale obvezu pružiti sve mogućnosti za dobivanje viza;

42.  smatra da su sustavi azila nekih država članica koje su pod najvećim pritiskom očito preopterećeni i da je trebalo aktivirati Direktivu o privremenoj zaštiti u skladu s logikom koja je u njoj utvrđena; u svakom slučaju traži da se pri reviziji te Direktive jasno definira pojam „masovnog priljeva”; shvaća da revizija Direktive o privremenoj zaštiti može biti dio revizije Dublinskog sustava;

O integraciji

43.  napominje da je vrlo važno sudjelovanje svih aktera u društvu i stoga predlaže jačanje razmjene najboljih praksi u tom području, uz poštovanje nadležnosti država članica u pogledu mjera integracije; ističe da se mjerama integracije za sve državljane trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici treba promicati uključenost, a ne izolacija; napominje da lokalna i regionalna tijela, uključujući gradska tijela, imaju važnu ulogu u procesima integracije;

44.  ističe da države članice domaćini moraju izbjeglicama pružati potporu te mogućnosti integracije i organiziranja života u novom društvu; napominje da time obavezno moraju biti obuhvaćeni smještaj, tečajevi opismenjavanja i jezični tečajevi, međukulturni dijalog, obrazovanje i stručno osposobljavanje te stvaran pristup demokratskim strukturama u društvu, kako je utvrđeno u Direktivi o standardima za kvalifikaciju(15); napominje da izbjeglice imaju i prava i obveze u državi članici domaćinu, baš kao i građani Unije; stoga ističe da je integracija dvosmjeran proces i da poštovanje vrijednosti na kojima se EU temelji te poštovanje temeljnih prava izbjeglica moraju biti njegov sastavni dio;

45.  podsjeća da u skladu s člankom 15. Direktive o uvjetima prihvata države članice moraju odrediti uvjete za odobravanje pristupa svojem tržištu rada za podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pod uvjetom da je taj pristup učinkovit i da je u skladu s vremenskim okvirom iz stavka 1. tog članka; shvaća da u skladu s člankom 15. stavkom 2. zbog politika u vezi s tržištem rada države članice mogu dati prednost građanima Unije i državljanima država potpisnica Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru te državljanima trećih zemalja koji imaju zakonito boravište;

46.  smatra da bi osobe kojima je u Uniji dodijeljena međunarodna zaštita, a koje imaju ponudu za posao u državi članici u kojoj im ta zaštita nije dodijeljena, trebale imati mogućnost prihvatiti ponudu;

47.  ponovno tvrdi da je bolje priznavanje stranih kvalifikacija praktičan način da se državljanima trećih zemalja koji se već nalaze u Uniji omogući bolja integracija te poziva Komisiju da s tim u vezi iznese odgovarajuće prijedloge;

48.  potiče izradu privatnih programa integracije i programa integracije na razini zajednice za osobe čije je preseljenje odobreno, u suradnji s državama članicama i lokalnim vlastima te na temelju njihovih najboljih praksi;

O jedinstvu obitelji

49.  potiče države članice da nastoje držati obitelji na okupu, čime će se dugoročno poboljšati mogućnosti integracije jer će se osobe moći usredotočiti na započinjanje novog života umjesto da brinu zbog članova obitelji koji su i dalje u nesigurnoj situaciji;

50.  ističe da države članice trebaju prevladati sve pravne i praktične prepreke kako bi brže donosile odluke o spajanju obitelji;

51.  preporučuje da države članice bolje koriste diskrecijske klauzule kako bi se poštovalo načelo jedinstva obitelji dok se Dublinska uredba temeljito ne izmijeni;

O djeci

52.  ističe da su djeca koja dolaze u Uniju u osjetljivom položaju te ponavlja da svako dijete ima pravo da se prema njemu ponajprije postupa kao prema djetetu; poziva države članice da u potpunosti primijene posebne odredbe zajedničkog europskog sustava azila o maloljetnim osobama bez pratnje, uključujući pristup pravnoj pomoći, skrbništvo, pristup zdravstvenoj skrbi, smještaju i obrazovanju, pravo da im se obraća na jeziku koji razumiju te da prikladno osposobljeni službenici vode razgovor s njima; ponavlja da države članice ne smiju pritvarati djecu na temelju njihova migrantskog statusa;

53.  podsjeća da je podršku, pružanje informacija i zaštitu potrebno proširiti tako da su njima obuhvaćena djeca bez pratnje i djeca odvojena od roditelja, u skladu s onime što je u njihovu najboljem interesu, te da se zahtjevi za spajanje obitelji koje podnesu djeca bez pratnje i djeca odvojena od roditelja trebaju ubrzati;

54.  napominje da je učinkovit sustav skrbništva i sustav zaštite djece ključan za sprečavanje zlostavljanja, zanemarivanja i iskorištavanja djece bez roditeljske skrbi; naglašava važnost utvrđivanja smjernica EU-a za sustave skrbništva namijenjene pružanju odgovarajuće potpore i zaštite te jamčenju jednakog postupanja prema djeci iz trećih zemalja i djeci iz država članica;

55.   smatra da se procjena starosti treba provoditi na način koji je najmanje invazivan, multidisciplinaran, siguran i kojim se poštuju tjelesni integritet i ljudsko dostojanstvo djeteta, s pridavanjem posebne pozornosti djevojčicama, te je trebaju obavljati nezavisni, kvalificirani liječnici i stručnjaci;

56.  poziva države članice da prikupe razvrstane podatke o stanju djece izbjeglica i migranata kako bi se poboljšala sposobnost sustava za integraciju djece izbjeglica i migranata;

O vraćanju

57.  shvaća da sigurno vraćanje osoba za koje se na temelju pojedinačnog ocjenjivanja njihovih zahtjeva za azil utvrdi da nemaju pravo na zaštitu u Uniji mora biti dio pravilne primjene zajedničkog europskog sustava azila;

58.  prima na znanje da postoji potreba za poboljšanjem učinkovitosti sustava Unije za vraćanje, uzimajući u obzir činjenicu da je 2014. učinkovito vraćeno 36 % državljana trećih zemalja kojima je naloženo da napuste Uniju;

59.  smatra da će, kako bi se povećala učinkovitost ponovnih prihvata i osigurala usklađenost vraćanja na europskoj razini, biti potrebno usvojiti nove sporazume EU-a o ponovnom prihvatu koji bi trebali imati prednost pred bilateralnim sporazumima između država članica i trećih zemalja;

60.  smatra da se vraćanje migranata treba odvijati jedino na siguran način, u potpunosti u skladu s njihovim temeljnim i postupovnim pravima te pod uvjetom da je zemlja u koju se vraćaju za njih sigurna; u tom pogledu ponovno ističe da prednost treba dati dobrovoljnom, a ne prisilnom povratku;

61.  smatra da je svaki pokušaj država članica da prisilno vraćaju migrante kojima nije pružena mogućnost da podnesu zahtjev za azil protivan pravu Unije i međunarodnom pravu te da Komisija treba poduzeti odgovarajuće mjere protiv svake države članice koja to učini;

O popisu sigurnih zemalja porijekla

62.  prima na znanje nedavni prijedlog Komisije o uvođenju popisa Unije sigurnih zemalja porijekla, kojim se izmjenjuje Direktiva o postupcima azila(16); primjećuje da bi takav popis Unije, ako bi postao obvezan za države članice, u načelu mogao biti važno sredstvo za olakšavanje procesa azila, uključujući vraćanje;

63.  žali zbog sadašnje situacije u kojoj države članice primjenjuju različite popise na kojima se nalaze različite sigurne zemlje, čime se sprečava jedinstvena primjena i potiču sekundarna kretanja;

64.  u svakom slučaju ističe da se ni jednim popisom sigurnih zemalja ne bi smjela umanjiti važnost načela u skladu s kojim se svakoj osobi mora omogućiti odgovarajuće pojedinačno razmatranje njezina zahtjeva za međunarodnu zaštitu;

O postupcima zbog kršenja zakonodavstva

65.  napominje da je u rujnu 2015. Komisija trebala donijeti 40 odluka povezanih s kršenjem primjene zajedničkog europskog sustava azila protiv 19 država članica, uz još 34 neriješena slučaja; ponavlja da Parlament treba biti u potpunosti obaviješten o postupcima koje Komisija pokreće protiv država članica koje ne primjenjuju zakonodavstvo Unije u tom području ili ga primjenjuju nepropisno;

66.  ponovno naglašava koliko je važno da države članice ispunjavaju svoj dio obveza i provode zakonodavstvo Unije nakon što se o njemu postigne sporazum i nakon što se donese;

67.  nadalje napominje da je nemoguće dobro procijeniti prednosti i nedostatke određenih elemenata zajedničkog europskog sustava azila zbog činjenice da mnoge države još u cijelosti ne provode zakonodavstvo u tom području;

O Europskom potpornom uredu za azil (EASO)

68.  preporučuje da EASO dugoročno preraste u glavnog koordinatora zajedničkog europskog sustava azila kako bi se zajamčila zajednička primjena pravila tog sustava; ponovno ističe da, kad zajednički europski sustav azila postane istinski europski sustav, EASO treba prerasti iz skupa stručnjaka iz država članica u punopravnu agenciju Unije koja pruža operativnu potporu kako državama članicama tako i na vanjskim granicama; u tom smislu ističe da mu se moraju dodijeliti potrebna kratkoročna, srednjoročna i dugoročna financijska sredstva i ljudski resursi;

69.  primjećuje da je proračun EASO-a za 2015. za premještanje, preseljenje i vanjsku politiku iznosio tek 30 000 eura; ponovno ističe da se taj vrlo mali proračun ne može smatrati dostatnim u svjetlu aktualnih zbivanja u Sredozemlju i višestrukog pozivanja na EASO u odlukama o premještanju; podsjeća na to da će biti potrebna znatna kratkoročna, srednjoročna i dugoročna povećanja proračuna EASO-a, proširenje njegovih ljudskih resursa i povećanje iznosa koje EASO izdvaja za premještanje i preseljenje;

O Frontexu i predloženoj novoj europskoj graničnoj i obalnoj straži

70.  prima na znanje najnoviju ulogu Frontexa u pružanju pomoći svim plovilima ili osobama koje se nađu u opasnosti na moru te priznaje njegov doprinos spašavanju mnogih života u Sredozemlju zahvaljujući zajedničkim operacijama Triton i Poseidon;

71.  shvaća da se nedavno predloženom europskom graničnom i obalnom stražom želi zamijeniti Frontex i da se njome nastoji osigurati integrirano upravljanje europskim vanjskim granicama radi učinkovitog upravljanja migracijom i jamčenja visoke razine unutarnje sigurnosti u Uniji uz istodobno jamčenje slobode kretanja osoba u njoj; napominje da, u skladu s Ugovorima i njihovim protokolima, države članice koje su potpisnice Schengenskih sporazuma, ali još nisu dio schengenskog područja i nemaju unutarnju graničnu kontrolu mogu sudjelovati u svim mjerama u okviru novog prijedloga te uživati u njihovim prednostima;

72.  raduje se pregovorima o tom prijedlogu u Parlamentu i Vijeću te između njih u kontekstu redovnog zakonodavnog postupka i u skladu s člankom 294. UFEU-a;

O schengenskom području te upravljanju i sigurnosti vanjskih granica

73.  podsjeća da Unija od uspostave schengenskog područja nema unutarnje granice, da su države članice schengenskog područja razvile postupnu zajedničku politiku u pogledu vanjskih schengenskih granica i da je implicitna logika tog sustava uvijek bila ta da ukidanje unutarnjih graničnih kontrola mora biti povezano s kompenzacijskim mjerama jačanja vanjskih granica schengenskog područja i razmjene informacija preko Schengenskog informacijskog sustava (SIS);

74.  prima na znanje da integritet schengenskog područja i ukidanje unutarnjih graničnih kontrola ovisi o učinkovitom upravljanju vanjskim granicama, pri čemu sve države članice na vanjskim granicama primjenjuju visoke zajedničke norme i učinkovito razmjenjuju informacije;

75.  prihvaća da Unija treba ojačati zaštitu svojih vanjskih granica i dodatno razviti zajednički europski sustav azila te da su potrebne mjere za jačanje kapaciteta schengenskog područja kako bi se rješavali novi izazovi s kojima se Europa suočava i očuvala temeljna načela sigurnosti i slobodnog kretanja osoba;

76.  ističe da se pristup teritoriju schengenskog područja općenito kontrolira na vanjskoj granici na temelju Zakonika o schengenskim granicama i da je, osim toga, građanima mnogih trećih zemalja za ulazak u schengensko područje potrebna viza;

77.  ponovno ističe poruku UNHCR-a da se poštovanje temeljnih prava i međunarodnih obveza može zajamčiti samo ako se u okviru operativnih postupaka i planova te obveze odražavaju u praktičnim, jasnim smjernicama za granične službenike na kopnenim, morskim i zračnim granicama; ističe potrebu za dodatnim jačanjem Mehanizma Unije za civilnu zaštitu kako bi se odgovorilo na događaje sa sveobuhvatnim učincima koji utječu na znatan broj država članica;

78.  ponovno ističe da je, konkretno u pogledu zakonodavstva u području azila i migracije, radi postizanja učinkovitosti zakonodavstva o unutarnjim i vanjskim granicama od presudne važnosti da države članice propisno provode mjere dogovorene na razini Unije; ističe da je presudno da države članice bolje provode mjere na vanjskim granicama u razdoblju povećanog pritiska i da će se time donekle ublažiti strah građana u pogledu sigurnosti;

79.  prima na znanje da je 15. prosinca 2015. Komisija iznijela prijedlog ciljane revizije Zakonika o schengenskim granicama kojom bi se uvela sustavna kontrola svih građana Unije na vanjskim granicama schengenskog područja (ne samo državljana trećih zemalja) na temelju relevantne baze podataka;

80.   smatra da je schengensko područje jedno od najvećih postignuća europske integracije; napominje da su sukobi u Siriji i drugdje u regiji potaknuli dolazak rekordnog broja izbjeglica i migranata u Uniju, što je naposljetku ukazalo na nedostatke u dijelu vanjskih granica Unije; zabrinut je zbog činjenica da su, kao odgovor na to, određene države članice odlučile zatvoriti svoje unutarnje granice ili uvesti privremenu graničnu kontrolu, čime se dovodi u pitanje pravilno funkcioniranje schengenskog područja;

O centrima za prihvat i registraciju

81.  podsjeća na to da u okviru pristupa koji podrazumijeva centre za prihvat i registraciju, a koji je u svojem Europskom migracijskom programu utvrdila Komisija, Agencija za vanjske granice, EASO, Europol i Eurojust moraju pružati operativnu pomoć državama članicama u skladu sa svojim mandatima;

82.  u tom pogledu ističe da su agencijama Unije potrebna sredstva kako bi mogle ispuniti zadaće koje su im dodijeljene; ustraje u tome da agencije Unije i države članice u potpunosti obavještavaju Parlament o mjerama koje se poduzimaju u centrima za prihvat i registraciju;

83.  napominje da se objema odlukama o premještanju utvrđuje pružanje operativne potpore centrima za prihvat i registraciju u Italiji i Grčkoj za potrebe provjere migranata kad tek stignu, registracije njihovih zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pružanja informacija migrantima o premještanju, organiziranja operacija vraćanja onih osoba koje nisu zatražile međunarodnu zaštitu i koje nemaju pravo ostati na temelju drugih razloga ili onih čiji je zahtjev odbijen te za potrebe olakšavanja svih faza samog postupka premještanja;

84.  traži da se centri za prihvat i registraciju uspostave što prije kako bi se tim državama članicama pružila konkretna operativna pomoć; poziva na pružanje tehničkih i financijskih sredstava te potpore državama članicama u koje migranti prvo dolaze, kao što su Italija i Grčka, kako bi se zajamčilo brzo i djelotvorno registriranje svih migranata koji stižu u Uniju te njihovo upućivanje na nadležna tijela uz potpuno poštovanje njihovih temeljnih prava; smatra da je za međusobno povjerenje potrebno da Unija državama članicama pruži brzu i učinkovitu potporu te da one tu potporu prihvate;

85.  prima na znanje da je jedan od glavnih ciljeva centara za prihvat i registraciju da se Uniji omogući brzo pružanje zaštite i humanitarne pomoći onima kojima je to potrebno; ističe da se velika pozornost mora posvetiti tome da se kategorizacija migranata u centrima za prihvat i registraciju provodi uz potpuno poštovanje prava svih migranata; međutim, prima na znanje da bi propisna identifikacija podnositelja zahtjeva za međunarodnu pomoć na mjestima njihova ulaska u Uniju trebala olakšati opće funkcioniranje reformiranog zajedničkog europskog sustava azila;

O kaznenom zakonodavstvu u području migracije

86.  napominje da u svojem Akcijskom planu protiv krijumčarenja Komisija navodi da razmatra reviziju Direktive Vijeća 2004/81/EZ o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima;

87.  smatra da je ta revizija potrebna i da je potrebno razmotriti uvođenje sustava kojim se žrtvama trgovine ljudima ili krijumčarenja omogućava da istupe i pomognu u učinkovitom sudskom progonu trgovaca ili krijumčara bez straha da će i sami postati predmet progona;

88.  napominje da Komisija razmatra reviziju Direktive Vijeća 2002/90/EZ o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka; smatra da se nikoga tko pruža različite oblike humanitarne pomoći onima kojima je ona potrebna ne bi smjelo kazneno goniti i da se to načelo treba ogledati u pravu Unije;

89.  ističe da je sljedeći presudni korak u onesposobljavanju mreža za krijumčarenje i trgovinu ljudima postavljanje financijskih istraga kao prioriteta jer su ulaženje u trag tim kriminalnim mrežama i zapljena njihove dobiti od presudne važnosti ako ih se želi oslabiti i konačno onesposobiti; u tom pogledu poziva države članice da u nacionalno zakonodavstvo brzo i učinkovito prenesu četvrtu Direktivu o sprečavanju pranja novca;

90.  podsjeća da je za učinkovito provođenje kaznenih istraga nužno osposobljavanje stručnjaka kako bi osobe koje u njima sudjeluju u potpunosti razumjele fenomen protiv kojeg se bore te znale kako ga već u ranoj fazi prepoznati;

O suradnji s trećim zemljama

91.  ističe da Globalni pristup migraciji i mobilnosti, koji je jedan od stupova u pogledu azila i međunarodne zaštite, treba dodatno razviti, uz veće sudjelovanje trećih zemalja; napominje da su trenutačne mjere u tom području, koje se provode u okviru regionalnih programa zaštite te regionalnih programa razvoja i zaštite, usredotočene na stvaranje kapaciteta za onesposobljavanje mreža koje se bave krijumčarenjem ljudi i trgovinom ljudima u trećim zemljama porijekla i tranzita; istovremeno napominje da je komponenta preseljenja u tim programima i dalje slaba; smatra da napore u pogledu stvaranja kapaciteta i aktivnosti u vezi s preseljenjem treba intenzivirati te poduzimati zajedno s trećim zemljama koje su domaćini velikom broju izbjeglica;

92.  prima na znanje da je Globalni pristup migraciji i mobilnosti osnovni instrument kojim se utvrđuju ciljevi vanjske politike Unije u području migracije, azila i granica; prima na znanje da u tom okviru postoje razni instrumenti, među kojima su regionalni dijalozi, bilateralni dijalozi, partnerstva za mobilnost, zajednički programi za migraciju i mobilnost, sporazumi o ponovnom prihvatu, sporazumi o pojednostavljenju viznog režima, sporazumi o izuzeću iz obveze posjedovanja vize, regionalni programi zaštite te regionalni programi razvoja i zaštite;

93.  shvaća da bi se vanjska dimenzija trebala usredotočiti na suradnju s trećim zemljama pri rješavanju osnovnih uzroka nezakonitih migracijskih tokova prema Europi; shvaća da partnerstva i suradnja s ključnim zemljama porijekla, tranzita i odredišta trebaju i dalje biti u središtu pozornosti, na primjer preko Kartumskog procesa i Rabatskog procesa, dijaloga o migraciji i mobilnosti između Afrike i EU-a, Budimpeštanskog procesa i Praškog procesa;

94.  ističe da Unija i njezine države članice moraju biti selektivne u pogledu pružanja potpore tijelima kaznenog progona u trećim zemljama uzimajući u obzir podatke prema kojima su ta tijela kršila ljudska prava migranata;

95.  preporučuje da suradnja s trećim zemljama obuhvaća ocjenjivanje njihovih sustava azila, potpore koju pružaju izbjeglicama te njihove sposobnosti i spremnosti za borbu protiv trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi u tim zemljama i kroz njih;

96.  poziva Uniju da pomogne trećim zemljama u organiziranju sustava azila i razvoju strategija integracije kako bi se državljanima trećih zemalja kojima je potrebna međunarodna zaštita omogućilo da je zatraže u njima; smatra da Unija mora imati takav pristup suradnji s trećim zemljama koji podrazumijeva dobra rješenja za sve strane, odnosno pristup koji je koristan za Uniju, dotičnu treću zemlju te izbjeglice i migrante u toj trećoj zemlji;

97.  podsjeća da je Unija pospješila vanjsku suradnju s trećim zemljama u području migracije i azila kako bi na odgovarajući način reagirala na aktualnu izbjegličku krizu te je pokrenula nove inicijative za suradnju, kao što je zajednički akcijski plan EU-a i Turske; u tom pogledu ističe da sve strane trebaju ispuniti svoje obveze iz zajedničkog akcijskog plana, uključujući rješavanje osnovnih uzroka masovnog priljeva Sirijaca, jačanje suradnje radi pružanja potpore Sirijcima kojima je dodijeljena privremena zaštita i turskim zajednicama koje su njihovi domaćini, te da Turska treba ispuniti svoje obveze u pogledu sprečavanja nezakonitih migracijskih tokova sa svojeg teritorija u Uniju;

O kampanjama podizanja razine osviještenosti

98.  ističe da su mnoge osobe koje se krijumčare donekle svjesne rizika kojima se izlažu na potencijalno opasnom putovanju u Europu, no ipak se odlučuju na putovanje jer procjenjuju da su ti rizici manji od onih kojima bi se izložili ako ne migriraju;

99.  pozdravlja činjenicu da se u okviru Akcijskog plana protiv krijumčarenja pokretanje novih kampanja podizanja razine osviještenosti povezuje s ocjenjivanjem postojećih; preporučuje da se u sve takve kampanje uvrste informacije o kriterijima koji će se primjenjivati za određivanje statusa zaštićene osobe u Uniji jer se tim informacijama neke migrante, koji se izlažu riziku od opasnog putovanja samo da bi ih se potom vratilo ako im se zaštita ne dodijeli, može uvjeriti da na takvo putovanje ne kreću;

O rješavanju osnovnih uzroka

100.  ponovno potvrđuje da Unija mora donijeti dugoročnu strategiju za borbu protiv tzv. čimbenika koji su pokretači migracije iz trećih zemalja (sukobi, progon, etničko čišćenje, opće nasilje ili drugi čimbenici kao što su ekstremno siromaštvo, klimatske promjene ili prirodne katastrofe) budući da zbog njih ljudi završe u rukama kriminalnih krijumčarskih mreža koje vide kao jedini način da dođu u Uniju;

101.  podsjeća na to da je posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava migranata također pozvao Uniju da uspostavi zakonite migracijske putove kako bi se migrantima omogućilo da se koriste službenim kanalima ulaska i izlaska umjesto da pribjegavaju kriminalnim krijumčarskim mrežama;

102.  ističe da je nedavni porast broja izbjeglica koje stižu u Uniju pokazao da preventivne mjere same po sebi nisu dostatne za upravljanje aktualnim fenomenom migracije;

103.  shvaća da je dugoročno potreban jači poticaj za rješavanje geopolitičkih pitanja koja utječu na glavne uzroke migracije, kao što su rat, siromaštvo, korupcija, glad i nedostatak prilika, jer će oni i dalje prisiljavati ljude na bijeg u Europu ne razmotri li Unija načine na koje može podržati ponovnu izgradnju tih zemalja; ističe da to znači da Komisija i države članice moraju uložiti novac u izgradnju kapaciteta u trećim zemljama, među ostalim poboljšanjem ulaganja i obrazovanja, jačanjem i primjenom sustava azila, pružanjem pomoći za bolje upravljanje granicama te jačanjem zakonodavnih i pravosudnih sustava u tim zemljama;

O financiranju trećih zemalja

104.  napominje da je glavni instrument financiranja trećih zemalja Instrument za razvojnu suradnju (DCI) koji obuhvaća jedini globalni tematski fond Unije za migraciju u okviru programa „Globalna javna dobra i izazovi” kojim upravlja Glavna uprava za međunarodnu suradnju i razvoj (DG DEVCO); nadalje napominje da i druge glavne uprave Komisije te druga tijela Unije sudjeluju u upravljanju Instrumentom za razvojnu suradnju, kao što je slučaj i sa sredstvima koja se dodjeljuju izravno državama članicama, i to u sljedećem obliku: pomoć Unije susjednim zemljama pruža Glavna uprava za susjedsku politiku i pregovore o proširenju preko instrumenta za pretpristupnu pomoć, humanitarnu pomoć pruža Glavna uprava za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (ECHO), a Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) upravlja Instrumentom za doprinos stabilnosti i miru; podsjeća da u okviru vanjskog financiranja postoji još jedan dionik zbog toga što se za vanjsku dimenziju sredstva izdvajaju iz još dvaju fondova kojima upravlja Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove (HOME), a to su Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI) i Fond za unutarnju sigurnost (FUS);

105.  pozdravlja činjenicu da je nedavno uspostavljen Hitni uzajamni fond za Afriku i da je u njega uloženo 1,8 milijardi EUR, što je dodatni element u pogledu financiranja trećih zemalja; poziva države članice da nastave davati doprinose u taj fond;

106.  preporučuje da, u skladu s Globalnim pristupom migraciji i mobilnosti (GAMM), četiri tematska stupa kojima se nastoje riješiti pitanja zakonite migracije i mobilnosti, nezakonite migracije i trgovine ljudima, međunarodne zaštite te razvojnog učinka migracije budu jednako važni i u vanjskoj politici Unije i pri vanjskom financiranju;

O transparentnosti pri financiranju

107.  napominje da se politika migracije i azila Unije provodi različitim političkim instrumentima, od kojih svaki ima svoje ciljeve koji nisu nužno međusobno povezani, te da stupanj koordinacije financiranja među višestrukim sudionicima nije dostatan; ističe da je zbog rascjepkanosti proračunskih linija i odgovornosti upravljačka struktura takva da bi moglo biti teško dati sveobuhvatan pregled načina dodjele i krajnje primjene različitih sredstava koja su na raspolaganju; nadalje ističe da je zbog te rascjepkanosti teško precizno odrediti ukupan iznos sredstava koji Unija troši na migracijsku politiku;

108.  smatra da se mora dati sveobuhvatan pregled financijskih sredstava Unije koja se izdvajaju za migraciju unutar i izvan Unije jer je nepostojanje takvog pregleda očita prepreka transparentnosti i dobroj izradi politika; u tom pogledu napominje da bi jedna mogućnost mogla biti internetska stranica na kojoj bi se nalazila baza podataka o svim projektima u području migracijske politike koje financira Unija; ističe da se potreba za transparentnošću odnosi i na proračunske linije kako bi se osiguralo odgovarajuće financiranje svih ciljeva migracijske politike Unije;

109.  podsjeća da pozitivan učinak migracijskih fondova EU-a ovisi o procesima na nacionalnoj razini i razini EU-a kojima se jamči transparentnost, djelotvoran nadzor i odgovornost te vjeruje da bi trebalo razmotriti načine kako kontinuirano provoditi postupke nadzora i evaluacije, a ne samo po završetku projekta ili programa i da bi se uloga Revizorskog suda trebala ojačati u tom pogledu; smatra da je potrebno uspostaviti usporedive kvalitativne i kvantitativne pokazatelje kako bi se izmjerio učinak fondova EU-a te ocijenilo ispunjavaju li svoje ciljeve;

O dodatnim sredstvima za migraciju

110.  pozdravlja činjenicu da su u proračunu Unije za 2016. utvrđena dodatna sredstva za početak rješavanja aktualnog fenomena migracije; ističe da većina tih novih sredstava predstavlja financiranje u skladu s višegodišnjim financijskim okvirom (VFO) za razdoblje od 2014. do 2020., čija su se sredstva prenijela, što znači da Unija danas troši sredstva namijenjena za potrošnju u budućnosti;

111.  slaže se da je potrebno pozdraviti nedavne proračunske prijedloge i dodatna sredstva predviđena proračunom Unije za 2016., uključujući primjenu instrumenta fleksibilnosti, ali i da srednjoročno i dugoročno financiranje i dalje predstavljaju problem; zabrinut je zbog toga što povećanje predloženih iznosa za proračunske linije u okviru fonda FAMI za 2016. nije popraćeno prijedlogom revizije ukupnih raspoloživih sredstava u tom fondu za razdoblje financiranja 2014. – 2020.; shvaća da će se sredstva iz fonda FAMI iscrpiti znatno prije 2020. ako se ništa ne poduzme;

112.  potiče države članice da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje se nude u okviru fondova koji nisu izravno povezani s migracijskom politikom, no koji se mogu koristiti za financiranje aktivnosti u tom području (npr. aktivnosti povezane s integracijom), kao što su mogućnosti u okviru Europskog socijalnog fonda, Fonda europske pomoći za najpotrebitije, programa Obzor 2020., Europskog fonda za regionalni razvoj i programa Prava i građanstvo;

113.  preporučuje da se u okviru revizije VFO-a predviđene za kraj 2016. izdvoje znatna dodatna sredstva za naslov 3. proračuna Unije, Građanstvo, sloboda, sigurnost i pravda, kako bi se stavila na raspolaganje dostatna sredstva u skladu s migracijskim trendovima i popratnim financijskim potrebama povezanima s politikama Unije i država članica u području azila, migracije i integracije;

O sudjelovanju civilnog društva

114.  ističe da je osiguravanje operativnih sredstava ključni izazov za nevladine organizacije jer je većina tih sredstava povezana s pojedinim projektima; potvrđuje da bi trebalo promicati inicijative dobrovoljaca i civilnog društva za pružanje pomoći migrantima, a Komisija i države članice bi ih po potrebi trebale i financirati; poziva države članice i Komisiju da, kad je to prikladno i moguće, nastoje financirati projekte pod vodstvom organizacija civilnog društva koje djeluju u području migracija, integracije i azila;

115.  ponovno ističe da se mora zajamčiti sudjelovanje civilnog društva u razvoju aktivnosti Unije i nacionalnih programa, u skladu s načelom partnerstva utvrđenim u okviru fonda FAMI; predlaže da se na razini Unije razmotri mogućnost uvođenja redovnog savjetovanja između Komisije i relevantnih organizacija civilnog društva koje djeluju u području migracije, azila i integracije;

O demografskim trendovima

116.  napominje da će se, u skladu sa studijom OECD-a i Komisije iz 2014., izrađenoj prije povećanja migracijskih tokova prema Uniji 2015., broj radno sposobnog stanovništva Unije (u dobi od 15 do 64 godine) u razdoblju između 2013. i 2020. smanjiti za 7,5 milijuna i da bi to smanjenje bilo još izraženije ako bi se iz njihovih predviđanja isključila neto migracija jer bi se u tom slučaju broj radno sposobnog stanovništva smanjio za 11,7 milijuna;

117.  međutim ističe da je u studenome 2015. stopa nezaposlenosti mladih za sve države članice iznosila 20 %;

118.  nadalje napominje da će se prema najnovijim predviđanjima Eurostata omjer broja stanovnika u dobi od 65 godina ili iznad i stanovnika u dobi od 15 do 64 godine povećati s 27,5 % početkom 2013. na gotovo 50 % do 2050.; napominje da bi to značilo promjenu sa sadašnjeg omjera od četiri radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 godina ili iznad na omjer od dvije radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 godina ili iznad;

O zakonitoj migraciji radnika

119.  izjavljuje da je pravna osnova za upravljanje zakonitom migracijom na razini Unije utvrđena u članku 79. UFEU-a;

120.  shvaća da se člankom 79. stavkom 5. UFEU-a konkretno zadržava pravo država članica da odrede opseg u kojem će prihvatiti državljane trećih zemalja koji na njihovo državno područje dolaze iz trećih zemalja radi potrage za poslom;

121.  ističe da je u okviru strategije Europa 2020. prepoznata potreba za sveobuhvatnom politikom u pogledu migracije radnika i boljom integracijom migranata radi postizanja ciljeva Unije za pametan, održiv i uključiv rast;

122.  napominje da je postojeći zakonodavni okvir EU-a kojim se uređuje pristup državljana trećih zemalja radnim mjestima u Uniji poprilično rascjepkan jer je usredotočen na posebne kategorije radnika umjesto na opće reguliranje pitanja svih radnika migranata;

123.  smatra da će Unija dugoročno trebati uspostaviti općenitija pravila o ulasku i boravku državljana trećih zemalja koji traže posao u Uniji kako bi se popunile praznine uočene na tržištu rada Unije;

O potrebi za boljim podacima

124.  poziva na stvaranje sveobuhvatne vizije o tržištu rada u Uniji, koja je nužan preduvjet za razvijanje politika u području tržišta rada; ističe da je potrebno razviti instrument za bolje identificiranje i predviđanje sadašnjih i budućih potreba Unije u području tržišta rada; u tom pogledu predlaže da se postojeći instrumenti, kao što su oni koje je razvio Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) ili OECD, poboljšaju, pa čak i spoje, uz primjenu međunarodnih statističkih podataka o mogućim radnicima iz trećih zemalja kako bi se stvorila preciznija slika o stanju;

125.  smatra da bolji podaci i poboljšani instrumenti za njihovo analiziranje mogu samo pomoći tvorcima politika da utvrde buduće politike u području migracije radnika te da bi Unija i države članice trebale utvrditi nedostatke na svojim tržištima rada, što bi im pomoglo da popune radna mjesta koja bi inače ostala prazna;

O iskorištavanju radnika

126.  napominje da do iskorištavanja radnika može doći kao posljedica trgovine ljudima i njihova krijumčarenja. ili čak ako do njih ne dođe, i to može rezultirati nekažnjavanjem osoba koje iskorištavaju nezakonite migrante u onim državama članicama u kojima se to ne smatra kaznenim djelom;

127.  žali zbog činjenice da je mali rizik od otkrivanja i/ili progona poslodavaca koji iskorištavaju rad nezakonitih migranata utvrđen kao važan čimbenik u iskorištavanju radnika, posebno u sektorima u kojima je rizik najveći (poljoprivreda, građevinarstvo, hotelijerstvo i ugostiteljstvo, rad u kućanstvu i usluge njege); preporučuje da se ponajprije zajamči kazneni progon i prikladno kažnjavanje u svim slučajevima ozbiljnog iskorištavanja radnika u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, a potom da se poveća broj inspekcija rada u sektorima u kojima postoji rizik od iskorištavanja kako bi se riješio problem nekažnjavanja;

128.  prima na znanje činjenicu da trenutačno mnoge države članice kriminaliziraju iskorištavanje radnika samo u slučaju trgovine ljudima, čime se ostavlja velika praznina u svim slučajevima u kojima osobe koje iskorištavaju radnike ne sudjeluju u trgovini ljudima ili im se to ne može dokazati;

129.  ponovno ističe da je potrebno u potpunosti provoditi i u praksi pravilno primjenjivati posebne postupke za omogućavanje tužbi predviđene Direktivom 2009/52/EZ o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (Direktiva o sankcijama za poslodavce); smatra da je potrebna bolja zaštita žrtava trgovine ljudima i osoba prokrijumčarenih u Uniju koje surađuju i omogućavaju progon trgovaca ljudima i/ili krijumčara; smatra da je, osim toga, potrebno podržati uspostavu Europske poslovne koalicije za borbu protiv trgovine ljudima (kao što je predloženo u Strategiji protiv trgovine ljudima iz 2014.) radi razvoja lanaca opskrbe koji ne obuhvaćaju trgovinu ljudima;

130.  smatra da se u konačnici pri svakom naporu za zaustavljanje iskorištavanja radnika mora zauzeti dvojni pristup, što podrazumijeva učinkovit progon poslodavaca koji iskorištavaju radnike i istovremena zaštita žrtava iskorištavanja;

O reviziji plave karte

131.  podsjeća da je Komisija u Migracijskom programu najavila namjeru da revidira Direktivu o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi visokokvalificiranog zapošljavanja (Direktiva o plavoj karti), pri čemu će posebno obratiti pozornost na pitanja područja primjene (mogućnost obuhvaćanja poduzetnika koji žele ulagati u Europi) i poboljšanje pravila o mobilnosti unutar EU-a;

132.  ponovno ističe da se u izvješću Komisije o provedbi Direktive o plavoj karti ističu njezini nedostaci, među kojima je i vrlo ograničen stupanj usklađenosti zbog znatnog diskrecijskog prava država članica pri provedbi, a posebno zbog prava država članica da zadrže paralelne nacionalne programe;

133.  štoviše, smatra da je jasno da se Direktiva ne bi trebala usredotočiti samo na visokokvalificirana zanimanja nego i na ciljana zanimanja za koja je potrebna visoka kvalifikacija i za koja dokazano postoji nedostatak radnika; osim toga, smatra da revizija plave karte treba biti ambiciozna i ciljana i da se njome trebaju pokušati ukloniti nedosljednosti iz postojeće Direktive, posebno kada je riječ o paralelnim nacionalnim programima; preporučuje da se razmotri revizija područja primjene kako bi se njime obuhvatili oni državljani trećih zemalja koji bi mogli pomoći u popunjavanju praznina uočenih na tržištima rada EU-a;

134.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, parlamentima i vladama država članica, EASO-u, Frontexu, Europolu, Eurojustu, Agenciji Europske unije za ljudska prava (FRA), eu-LISA-i, Vijeću Europe, Odboru regija te Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

16.11.2015

MIŠLJENJE Odbora za vanjske poslove

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji

(2015/2095(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Demetris Papadakis

PRIJEDLOZI

Odbor za vanjske poslove poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  izražava zabrinutost zbog nedavnih događaja na granicama EU-a koji su posljedica dosada nezabilježene migracijske krize i koji su razotkrili nedostatnost trenutačnog sustava prihvata izbjeglica i migranata te ističe važnost bolje usklađenosti politika o migraciji i azilu na europskoj i svjetskoj razini;

2.  ističe potrebu za cjelovitim pristupom EU-a migraciji, kojim se jamči povezanost unutarnjih i vanjskih politika EU-a, koji obuhvaća sve migracijske putove te koji se temelji na solidarnosti, punom poštovanju ljudskih prava i sukladnosti s međunarodnim pravom i osnovnim vrijednostima EU-a;

3.  smatra da bi takva sveobuhvatna strategija EU-a trebala biti ključan element nove globalne strategije EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku kako bi se aktivno doprinijelo stabilizaciji susjedstva EU-a i u budućnosti spriječile slične humanitarne krize;

4.  poziva EU i njegove države članice da obustave izgradnju zidova na vanjskim granicama EU-a te da prestanu sprječavati ulazak izbjeglica i migranata na teritorij EU-a;

5.  izražava zabrinutost zbog tendencije povećanja nezakonitih deportacija na licu mjesta te takvo postupanje odbija kao protivno ljudskim pravima i vladavini prava; izražava duboku zabrinutost zbog sudbine državljana trećih zemalja i apatrida koji su u okviru sporazuma o ponovnom prihvatu vraćeni preko granica EU-a, a koji su u nekim slučajevima pritvarani na neodređeno razdoblje, čiji je pravni status često neriješen i koje se ponekad vraća u njihove matične zemlje;

6.  ističe da trajna nestabilnost i sukobi u susjedstvu EU-a znatno utječu na broj izbjeglica, migranata i raseljenih osoba; vjeruje da se dugoročan, stvaran i djelotvoran odgovor na humanitarnu krizu na Sredozemlju može pružiti samo ako se uhvati u koštac s njezinim temeljnim uzrocima, posebice nestabilnošću, ratovima, terorizmom, nedostatkom sigurnosti i kršenjem ljudskih prava ali i siromaštvom, nejednakošću, progonima, korupcijom, klimatskim promjenama i elementarnim nepogodama; naglašava da je potrebno da EU žurno poduzme diplomatske napore koji će biti koordinirani s međunarodnim partnerima i ključnim regionalnim silama i organizacijama, poput Afričke unije i Lige arapskih država, kako bi se pomoglo rješavanju izazova s kojima su suočene nestabilne države i stavio naglasak na sprječavanje sukoba;

7.  stajališta je da je trenutačna migrantska i izbjeglička kriza povezana sa sukobima u Siriji i drugim dijelovima Bliskog istoka te nestabilnošću na širem području Bliskog istoka i sjeverne Afrike te da EU mora uložiti maksimalne napore kako bi ih zaustavio; traži pravilnu provedbu strategije EU-a za suzbijanje Daiša; poziva EU i države članice da proaktivno pruže potporu naporima koje predvodi UN za rješavanje sukoba u Siriji te da se znatnije diplomatski angažiraju kako bi se riješili sukobi u susjedstvu i na Bliskom istoku te da pritom surađuje sa svim akterima u regiji, zajedno s UN-om i pružajući potporu njegovim naporima;

8.  pozdravlja usvajanje akcijskog plana na sastanku na vrhu u Valletti koji bi trebao poslužiti kao osnova za dugoročnu europsko-afričku strategiju temeljenu na načelima solidarnosti, partnerstva i zajedničke odgovornosti kako bi se odgovorilo ljudskim, društvenim i političkim izazovima migracijskih tokova između Afrike i EU-a; poziva na cjelovitu provedbu i praćenje zaključaka sa sastanka na vrhu u Valletti; naglašava važnost razvojne suradnje EU-a s Afrikom kako bi se riješili temeljni uzroci nezakonitih migracija i prisilnog raseljavanja stanovništva; svjestan je da potrebno uložiti velike napore kako bi se proširile mogućnosti za legalnu migraciju i mobilnost;

9.  naglašava da su zemlje zapadnog Balkana, koje se nalaze na putu kojim izbjeglice i migranti dolaze u EU, pod sve većim i snažnijim pritiskom koji ima ozbiljne posljedice na humanitarnom planu te da im stoga treba pružiti pomoć; pozdravlja prijedlog iznesen u zaključcima Vijeća od 12. listopada 2015. (12880/15) da se područje primjene regionalnog uzajamnog fonda EU-a (fond „Madad”), osnovanog kao odgovor na sirijsku krizu, proširi na zemlje zapadnog Balkana; podržava izjavu s konferencije na visokoj razini održane 8. listopada 2015. u Luksemburgu o istočnosredozemnoj i zapadnobalkanskoj ruti i poziva na njenu brzu provedbu i daljnje djelovanje po tom pitanju;

10  ističe da su, prema procjenama UNHCR-a, susjedne zemlje Sirije prihvatile oko četiri milijuna izbjeglica iz te zemlje; podsjeća da su Turska, Libanon i Jordan izloženi velikom priljevu izbjeglica i naglašava potrebu učinkovite potpore EU-a tim zemljama i bliske suradnje s njima kako bi se ublažila humanitarna kriza i stvorili bolji uvjeti za izbjeglice; ističe da bi zaljevske zemlje aktivnim angažmanom mogle pokazati solidarnost i time pozitivno utjecati na situaciju; naglašava, nadalje, važnost da se zemljama prve linije, poput Grčke, Italije i Malte, pruži potpora u suočavanju s humanitarnom krizom ovih razmjera uvođenjem novih ili jačanjem starih mehanizama;

11.  smatra da EU mora pružiti punu podršku državama pristupnicama, to jest bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji i Srbiji, u pogledu zbrinjavanja priljeva migranata i izbjeglica; upozorava, međutim, da njihovo postupanje po ovom pitanju može imati i negativan učinak na njihov napredak prema integraciji u EU i podsjeća vlade tih zemalja na njihove međunarodne obveze u području ljudskih prava;

12.  poziva da se potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Službi za vanjsko djelovanje daju odgovarajući instrumenti i odgovarajući mandat kako bi, u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike i u koordinaciji s državama članicama, mogla pokrenuti potrebne političke i diplomatske radnje u toj regiji;

13.  zagovara širu i intenzivniju suradnju EU-a s trećim zemljama koje su matične ili tranzitne zemlje kako bi se bilateralnim sporazumima, partnerstvima za mobilnost i sporazumima o tehničkoj suradnji, za koje se moraju uspostaviti mehanizmi praćenja u suradnji s lokalnim udrugama civilnog društva i kojima se u potpunosti moraju poštovati prava migranata:

  –  razvio anticipativan pristup migracijskoj krizi na Sredozemlju kojim se pruža mogućnost razlučiti uzroke migracijskih tokova i prilagođeno postupati,

  –  borilo protiv mreža za krijumčarenje ljudi i trgovanje njima;

  –  zajamčila izgradnja kapaciteta u područjima sustava za azil i nadzora granica,

  –  u suradnji s UNHCR-om i specijaliziranim nevladinim organizacijama pružila zaštita potrebitima,

  –  na globalnoj razini poboljšao pristup migracijama i mobilnosti,

  –  uspostavili humanitarni koridori,

  –  uspostavio okvir za sigurnu i zakonitu migraciju i ublažila postojeća ograničenja u pogledu spajanja obitelji,

  –  izdavale humanitarne vize,

  –  na snagu stupila humana, ali djelotvorna politika povratka nezakonitih migranata;

14.  poziva na uspostavljanje partnerstava u području mobilnosti i sklapanje sporazuma o cirkularnoj migraciji kako bi se olakšalo kretanje državljana trećih zemalja između njihovih zemalja i EU-a te podržao socioekonomski razvoj obiju strana;

15.  poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da poduzme konkretne korake u UN-u kako bi Vijeće sigurnosti Europskoj uniji dalo mandat za poduzimanje mjera koje bi za cilj imale lučku infrastrukturu skupina koje se bave krijumčarenjem ljudima;

16.  prima na znanje prijedlog Komisije u pogledu „sigurnih i nesigurnih” trećih zemalja; poziva ključne, u smislu nezakonite migracije u EU, matične i tranzitne zemlje da što skorije, u potpunosti i djelotvorno provedu postojeće bilateralne sporazume o ponovnom prihvatu; naglašava da se pri zaključivanju sporazuma o ponovnom prihvatu s trećim zemljama i tijekom provedbe tih sporazuma treba zajamčiti poštovanje mjerodavnog međunarodnog prava i zaštita ljudskih prava, u skladu s obvezama koje su te treće zemlje preuzele; nadalje ističe potrebu za poboljšanjem prekogranične suradnje tih zemalja sa susjednim državama koje su članice EU-a, između ostalog i boljom operativnom i tehničkom suradnjom s Europskim potpornim uredom za azil (EASO) i agencijom Frontex;

17.   također vjeruje da bi EU, tijesno surađujući u tom smislu s UNHCR-om, trebao uspostaviti obvezujući program za preseljenje izbjeglica s godišnjim kvotama te stalan, automatski i obavezan, ali fleksibilan sustav premještanja diljem EU-a koji će se temeljiti na objektivnim kriterijima i kojim će se uzeti u obzir stanje i uvjeti prihvata u ulaznim zemljama kao i potrebe i, u najvećoj mogućoj mjeri, želje izbjeglih osoba;

18.  pozdravlja povećanja sredstava za operacije Triton i Poseidon; prima na znanje pokretanje operacije EUNAVFOR Med/Sophia usmjerene protiv krijumčara i trgovaca ljudima na Sredozemlju i podržava osnaživanje upravljanja vanjskim granicama Unije; potvrđuje prijelaz na drugu fazu operacije u skladu međunarodnim pravom i naglašava nužnost suradnje s trećim zemljama kako bi se djelotvorno suprotstavilo skupinama organiziranog kriminala koje krijumčare migrante; ističe, međutim, da, kako bi se spasili životi, postoji potreba za sveobuhvatnijim, trajnim, koordiniranim i djelotvornim mehanizmima za pretraživanje i spašavanje na Sredozemlju, među kojima je i uspostava europske obalne straže, te za politikom EU-a u pogledu azila te supsidijarne i privremene zaštite koja će u potpunosti biti u skladu s obvezujućim odredbama Ženevske konvencije o statusu izbjeglica, Konvencije UN-a o pravima djeteta i Europske konvencije o ljudskim pravima te kojom će poštovati načelo non-refoulement (zabrana prisilnog udaljenja ili vraćanja);

19.  ističe da su migranti i izbjeglice, a posebno djeca bez pratnje među njima, veoma ugroženi te stoga u opasnosti da postanu žrtve trgovaca ljudima; naglašava da je potrebno omogućiti posebnu skrb za žene i djecu izbjeglice i migrante koji su žrtve trgovaca ljudima i pružiti im liječničku i psihološku pomoć te, djeci, potrebnu zaštitu; poziva EU i države članice da u svoje politike u području imigracije, integracije i azila uključe dječju i rodnu perspektivu te ustraje na tome da je nužno da se u pristupu EU-a migraciji i upravljanju granicama poštuju prava ugroženih osoba i temeljno načelo najboljih interesa djeteta;

20.  smatra da suradnja i razvojna pomoć, u skladu s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja, imaju ključnu ulogu u suzbijanju glavnih uzroka migracije; poziva države članice da reorganiziraju svoju razvojnu pomoć, u cilju postizanja održivih razvojnih ciljeva i u skladu s obvezom izdvajanja 0,7 % BND-a za razvojnu pomoć; pozdravlja činjenicu da je jedan od ciljeva sastanka na vrhu u Valletti bio i bolje usmjeravanje pomoći za razvoj i suradnju u Africi; naglašava da EU mora nastaviti podupirati, dugoročno i u praksi, međunarodne napore usmjerene prema smanjivanju siromaštva i iskorjenjivanju korupcije kao i prema izgradnji mira, promicanju demokracije i upravljanja, ljudskih prava i temeljnih sloboda, rodne ravnopravnosti, zapošljavanja i obrazovanja te stabilnosti, sigurnosti i prosperiteta na regionalnoj, političkoj i gospodarskoj razini;

21.  stajališta je da je za rješavanje migrantske i izbjegličke krize na Sredozemlju potrebna izražena politička volja, međunarodna suradnja i koordinacija među institucijama EU-a i državama članicama te smatra da bi EU mogao preuzeti inicijativu sazivanjem međunarodne konferencije koja bi se održala pod okriljem UN-a i na kojoj bi se pristupilo rješavanju humanitarne razine ove krize;

22.  smatra da bi se regionalne programe zaštite kojima je cilj pojačati kapacitete zemalja koje nisu članice EU-a, a nalaze se u regijama iz kojih dolazi ili kroz koje prolazi veliki broj izbjeglica, moglo znatno ojačati otvaranjem političkog dijaloga između EU-a i trećih zemalja, čime bi se pojačao angažman EU-a a ti programi dobili na težini;

23.  poziva Komisiju i države članice EU-a da poduzmu potrebne zakonodavne i administrativne korake kako bi omogućili izdavanje viza po hitnom postupku i olakšali pružanje privremene zaštite ugroženim borcima za ljudska prava u regiji Sredozemlja; potiče države članice da posvete posebnu pozornost slučajevima povezanima sa zahtjevima za politički azil kako bi spriječile vraćanja koja mogu dovesti do kršenja ljudskih prava;

24.  pozdravlja uspostavu kriznog uzajamnog fonda za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije i raseljenih osoba u Africi kojemu je cilj potaknuti stabilnost i doprinijeti boljem upravljanju migracijama u afričkim državama i regijama u kojima su migracijski problemi najizraženiji; naglašava, međutim, da su potrebna jamstva i u pogledu izvora sredstava i u pogledu radnji na koje će se trošiti; poziva države članice da iskažu svoju predanost davanjem financijskog doprinosa u ukupnom iznosu od 1,8 milijardi EUR, jednakom sredstvima koja je u tu svrhu namijenila Unija; ističe da su, kako bi do izražaja došao puni potencijal afričkog kontinenta, potrebna dodatna sredstva kojima bi se doprinijelo, preko trgovine i ulaganja, održivom razvoju i smanjenju siromaštva;

25.  ističe da će za rješavanje migrantske i izbjegličke krize na Sredozemlju biti potrebna dodatna sredstva EU-a, posebno u smislu humanitarne pomoći; poziva na uspostavu informacijskih centara o migraciji u trećim zemljama i prima na znanje brzi razmještaj časnika za vezu za pitanja imigracije u delegacijama EU-a u ključnim trećim zemljama u cilju prikupljanja informacija o migracijskim tokovima, koordinacije s nacionalnim časnicima za vezu i izravne suradnje s lokalnim tijelima u cilju aktiviranja sustava za rano upozoravanje na razini EU-a i omogućavanja pravodobne reakcije na nove migracijske krize;

26.  potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD da nastave pružati potporu procesu ratifikacije Konvencije UN-a protiv transnacionalnoga organiziranog kriminala, njezina Protokola za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom, Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom te Protokola protiv nezakonite proizvodnje oružja, njegovih dijelova, komponenata i streljiva te trgovanja njima;

27.  izražava zabrinutost zbog sve jače kriminalizacije trenutačnog migracijskog problema nauštrb ljudskih prava osoba koje su njime zahvaćene te lošeg postupanja s izbjeglicama i njihovog neosnovanog pritvaranja u pojedinim trećim zemljama; poziva EU da uzme u obzir taj problem tijekom svojim dijaloga o ljudskim pravima te u svojim pododborima za pravosuđe, slobodu i sigurnost i razvije kapacitete za zaštitu u tranzitnim trećim zemljama;

28.  traži da Komisija i ESVD aktivno sudjeluju u raspravi o pojmu „klimatskih izbjeglica”, što se odnosi i na moguće pravno utvrđivanje tog pojma u međunarodnom pravu ili drugim pravno obvezujućim međunarodnim sporazumima;

29.  uviđa da je apatridnost veliki problem u području ljudskih prava; poziva Komisiju i ESVD da se u svim vanjskim djelovanjima EU-a bore protiv apatridnosti, posebno na način da se otvori pitanje diskriminacije na temelju spola, vjeroispovijedi ili pripadnosti manjini u zakonima o državljanstvu, promicanjem prava djece na državljanstvo i pružanjem potpore kampanji Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) čiji je cilj dokinuti apatridnost do 2024.;

30.  zahtijeva da se Komisija prije sklapanja bilo kakvog sporazuma između agencije Frontex i treće zemlje savjetuje s Europskim parlamentom; ustraje da ti sporazumi moraju uključivati primjerena jamstva kako bi se zajamčilo potpuno poštovanje normi u području ljudskih prava, što se odnosi i na operacije vraćanja, zajedničkog nadzora, potrage i spašavanja te presretanja;

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

16.11.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

49

6

6

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Francisco Assis, James Carver, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Arnaud Danjean, Mark Demesmaeker, Georgios Epitideios, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Afzal Khan, Janusz Korwin-Mikke, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Ulrike Lunacek, Andrejs Mamikins, Ramona Nicole Mănescu, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Javier Nart, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Vincent Peillon, Tonino Picula, Kati Piri, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Sofia Sakorafa, Jacek Saryusz-Wolski, Alyn Smith, Jaromír Štětina, Charles Tannock, László Tőkés, Johannes Cornelis van Baalen

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Ignazio Corrao, Luis de Grandes Pascual, Angel Dzhambazki, Tanja Fajon, Mariya Gabriel, Liisa Jaakonsaari, Javi López, Norica Nicolai, Urmas Paet, Miroslav Poche, Soraya Post, Marietje Schaake, Helmut Scholz, Igor Šoltes, Renate Sommer, Traian Ungureanu, Marie-Christine Vergiat

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Beatriz Becerra Basterrechea, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Ivan Štefanec, Patricija Šulin

12.11.2015

MIŠLJENJE Odbora za razvoj

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji

(2015/2095(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Beatriz Becerra Basterrechea

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  smatra da se radi postizanja dugoročnih i održivih rješenja aktualnom migracijskom stanju može pristupiti samo u kontekstu cjelovita europskog pristupa koji bi trebao biti dijelom sveobuhvatnoga pregleda migracije u okviru plana za razdoblje do 2030. godine; stoga naglašava da je potrebno da države članice pojačaju suradnju oko postupanja s migracijskim tokovima; pozdravlja inicijativu da se uspostavi novi europski plan za migraciju koji se mora temeljiti na pravima, a koji će pripremiti Europski parlament, Komisija i Europsko vijeće uz izravno sudjelovanje relevantnih zainteresiranih strana u donošenju odluka, savjetujući se pritom s civilnim društvom, uključujući organizacije migranata, te koji se mora zasnivati na solidarnosti i odgovornosti među državama članicama; ističe da tim planom mora biti obuhvaćena zamjena Dublinske uredbe centraliziranim europskim sustavom za azil kojim se u obzir uzimaju preferencije tražitelja azila i izbjeglica, čime se omogućuje stvaranje prostora sigurnosti, slobode i pravde, usklađivanje postupaka za priznavanje statusa azilanata i jamči djelotvorna kontrola zajedničke vanjske granice; ističe potrebu uspostave obvezujućeg i trajnog sustava premještanja za tražitelje azila koji ostvaruju međunarodnu zaštitu;

2.  osuđuje činjenicu da je Komisija tek nakon dosad neviđene humanitarne krize, nakon koje je uslijedila snažna reakcija civilnog društva u obliku protesta i iskazivanja solidarnosti, odlučila preispitati svoje neuspjele migracijske politike te primijeniti cjelovit pristup koji uključuje razvoj, suradnju i poštovanje načela usklađenosti razvojnih politika;

3.  inzistira na tome da se odmah unaprijede užasni životni uvjeti milijuna ljudi koji žive u izbjegličkim kampovima, osobito u Turskoj, Jordanu i Libanonu; poziva EU i države članice da poboljšaju svoje mehanizme pružanja humanitarne pomoći i podrške susjednim zemljama koje se nalaze u zonama sukoba i koje prihvaćaju najveći broj izbjeglica; pozdravlja predanost Komisije povećanju financijske potpore tim zemljama i poziva države članice da se drže svojih obećanja; podsjeća da se glavni uzroci migracija moraju rješavati učinkovito i da se pritom moraju pružiti odgovori na globalne nejednakosti, kršenja ljudskih prava, siromaštvo, nezaposlenost, nestabilnost država i klimatske promjene te s tim u vezi naglašava da je ključno raditi na mirnom rješavanju oružanih sukoba; prima na znanje da je 11. i 12. studenoga 2015. u Valletti održan sastanak na vrhu o migraciji, koji je bio prilika da se donese sveobuhvatan pristup rješavanju glavnih uzroka prisilnih migracija;

4.  smatra da je u okviru europske migracijske politike potrebno razlikovati s jedne strane „izbjeglice” i s druge strane „ekonomske migrante”; ističe da je prema tim dvjema kategorijama migranata potrebno različito postupati;

5.  podsjeća da muškarci, žene i djeca koji su zahvaćeni trenutačnom krizom bježe od vjerskog ili političkog progona, rata, diktature, ugnjetavanja, mučenja, dekapitacije itd. i da se o njihovim ljudskim pravima ne može pregovarati; napominje da je većina njih obuhvaćena Ženevskom konvencijom iz 1951. o izbjeglicama koju je ratificiralo svih 28 država članica EU-a; traži od EU-a da nametne sankcije državama koje krše ta prava i koje time ne poštuju jedan od temeljnih uvjeta svojega članstva u EU-u;

6.  poziva Komisiju i Vijeće da predlože SAD-u da, u okviru naše transatlantske suradnje u području razvojne politike, s nama radi na suzbijanju migracijskog vala jačanjem razvojne suradnje u Africi i na Bliskom istoku te učinkovitim pružanjem pomoći milijunima ljudi koji žive u izbjegličkim kampovima;

7.  ustraje u tome da se pitanje složenog odnosa između razvoja i migracija mora bolje obuhvatiti kako bi politike EU-a kojima se nastoji upravljati migracijama u EU-u bile kompatibilne s politikama kojima se nastoji smanjiti siromaštvo u zemljama u razvoju i ublažiti neki od uzroka prisilnih migracija, primjerice što većim jačanjem razvojnog učinka novčanih prijenosa smanjenjem njihova troška; ističe da je potrebno produktivno raditi s trećim zemljama kako bi se utvrdili uzroci tih migracijskih tokova umjesto usredotočivanja isključivo na njihove posljedice; podsjeća da iseljavanje raste s gospodarskim razvojem sve dok zemlje ne dosegnu razinu zemalja s višim srednjim prihodima (od oko 7 000 do 8 000 USD po glavi stanovnika), kada se ono počinje smanjivati; stoga naglašava da se radi postizanja dugoročnoga i održivoga rješenja moraju ojačati suradnja i upravljanje migracijskim tokovima; uviđa da održiv gospodarski razvoj i izgradnja države utemeljene na demokratskim, jakim i transparentnim institucijama uvelike doprinose rješavanju glavnih uzroka prisilnih migracija; poziva EU i sve međunarodne aktere da učvrste razvojnu suradnju i instrumente trajnog političkog dijaloga;

8.  zabrinut je zbog pokušaja da se odobrena sredstva za razvojnu pomoć preusmjere na rješavanje problema u pogledu migracije koji nisu povezani s razvojem; odbacuje činjenicu da je moguće da se sredstva za potporu izbjeglicama u zemljama koje su ta sredstva donirale već vode kao službena razvojna pomoć; odbija planove o uporabi i povezivanju razvojne pomoći s jačim graničnim kontrolama ili kontrolama sporazuma o ponovnom prihvatu u trećim zemljama; snažno potiče države članice i Komisiju da povećaju sredstva i resurse dostupne za reagiranje na humanitarne krize; poziva na donošenje dugoročnijega plana kojim će se obuhvatiti mjere za jačanje uloge agencija UN-a; pozdravlja uspostavljanje Regionalnog uzajamnog fonda EU-a kao odgovora na sirijsku krizu i Kriznog uzajamnog fonda EU-a za Afriku kao djelotvorna instrumenta za borbu protiv destabilizacije, prisilnog raseljavanja i neregularne migracije; traži od Komisije da poveća transparentnost Kriznog uzajamnog fonda EU-a za Afriku; potiče države članice da doprinose tom Uzajamnom fondu te ističe da će praćenje i ocjenjivanje projekata i programa kojima su dodijeljena sredstva biti ključno za jamčenje da Fond služi svojoj svrsi, ponajprije tako da se u okviru njega pomaže onima kojima je pomoć potrebna, a ne da se njime financiraju vlade odgovorne za kršenja ljudskih prava;

9.   poziva EU, Afričku uniju i Ujedinjene narode da pojačaju međunarodnu suradnju u pogledu migracija kako bi stvorili zakonite migracijske putove i poziva Komisiju i države članice da maksimalno iskoriste pozitivan doprinos migracija i mobilnosti ljudi globalnom razvoju, što je prvi put prepoznato u razvojnom programu za razdoblje nakon 2015. te u predloženim ciljevima održivog razvoja, posebno onima u području migracija; potiče države članice da potpomognu integraciju imigranata, čije aktivno sudjelovanje u društvu doprinosi promicanju društvenog i gospodarskog razvoja i kulturne raznolikosti Unije; potiče EU i nadležna tijela država članica da unaprijede postupke za priznavanje akademskih i profesionalnih kvalifikacija migranata u cilju njihove brže i bolje integracije na tržište rada;

10.  podsjeća da je pravo na napuštanje bilo koje zemlje, pa i vlastite, utvrđeno člankom 13. Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a; naglašava da iako bi tu slobodu i temeljno pravo trebali uživati svi, ono je uistinu dostupno samo građanima „svjetskoga sjevera” i najbogatijim građanima „svjetskoga juga”; naglašava potrebu da se načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement), koje, s posebnim naglaskom na tražiteljima azila, proizlazi iz prava na migraciju te je potvrđeno člankom 33. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951., sadržano u Protokolu o statusu izbjeglica iz 1967. i ponovljeno u članku 3. Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984., provodi kvalitetnije i potpunije;

11.  ističe da je potrebno štititi, promicati i poštovati međunarodno pravo traženja utočišta, koje je utvrđeno člankom 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a, što uključuje potrebu da se bolje i u potpunosti poštuje načelo non-refoulement; podsjeća da je u emigracijskim i tranzitnim zemljama važno uspostaviti i ojačati informacijske centre za migraciju po uzoru na Centar za informiranje i upravljanje migracijama (CIGEM) u Maliju; ističe da zbog nepostojanja legalnih putova mnogi muškarci, žene i djeca nemaju drugog izbora nego obratiti se krijumčarima, što vrlo skupo plaćaju i pri čemu riskiraju život; poziva EU da primjenjuje postojeće zakonodavstvo i osmisli sigurnije i zakonite načine ulaska migranta u EU i ostanka u njemu;

12.  odbija prijedloge država članica za osnivanje centara za prihvat azilanata u trećim zemljama i za uključenje sjevernoafričkih zemalja i Turske u europske operacije traganja i spašavanja u cilju presretanja izbjeglica i njihova vraćanja na afričko i tursko tlo; s tim u vezi poziva Komisiju da Parlamentu dostavi ocjenu razine sukladnosti tih prijedloga s međunarodnim pravom o azilu te praktičnih i pravnih prepreka njihovoj provedbi; traži da se Kartumski proces zamijeni procesom utemeljenim na punom poštovanju ljudskih prava u kojem će naglasak biti na poboljšanju životnih uvjeta kako bi se riješili glavni uzroci migracije; apelira na Komisiju i Vijeće da na sastanku na vrhu u Valetti koji će se održati u studenome stave naglasak na glavne uzroke migracija, kao što su siromaštvo, nejednakost, nepravda, klimatske promjene, korupcija, loše upravljanje i oružani sukobi;

13.  smatra da su pitanja i problemi s kojima se u procesu migracije u EU-u suočavaju žene, djevojčice i skupine ugroženih osoba kao što su starije osobe, djeca, osobe s posebnim potrebama, pripadnici manjina i drugi iznimno važni, kao i njihov učinak na ljudska prava i poboljšanje položaja tih osoba; smatra da su pitanja i problemi s kojima se u procesu migracije i unutar EU-a suočavaju migranti koji su dio zajednice LGBTI također iznimno važni; poziva na uvrštavanje izričite odrednice o zajednici LGBTI u svim politikama povezanima s migrantima; naglašava da je iznimno važno da migracijske politike budu uključive i da uzmu u obzir specifičnosti svake ugrožene skupine te poziva na uvrštenje takvih odrednica u sve politike koje se bave migrantima; napominje da je u zakonodavstvo EU-a u području azila genitalno sakaćenje uvršteno kao jedan od kriterija koje je potrebno uzeti u obzir tijekom obrade zahtjeva za azil; ustraje u tome da je potrebno poštovati ljudska i osobna prava najugroženijih među migrantima;

14.  poziva EU i njegove države članice da zajamče da migranti raspolažu pravima i uslugama kojima im se jamči jednakost i da spriječe jačanje rasizma i ksenofobije u EU-u;

15.  podsjeća da valja jamčiti najbolji interes djece i maloljetnika bez pratnje, i u slučajevima azila, kako je utvrđeno u međunarodnoj Konvenciji o pravima djeteta iz 1989. i u Povelji o temeljnim pravima Europske unije; naglašava da je potrebno ojačati sustave zaštite djece kako bi se djeca u svakom trenutku zaštitila od zlostavljanja i iskorištavanja, što podrazumijeva i zaštitu pružanjem osnovnih usluga kao što su zdravstvena skrb, psihološka potpora, kvalitetno obrazovanje i konkretne mjere za njihovu postupnu integraciju u državama članicama; poziva na posvećivanje posebne pozornosti potrebama razdvojenih obitelji i onima koji su ostavljeni te na preispitivanje Direktive Vijeća 2003/86/EZ kako bi se omogućilo ponovno spajanje razdvojenih obitelji;

16.  poziva Komisiju i EU da u migracijskim politikama u potpunosti poštuju načelo usklađenosti politika u interesu razvoja, a posebno pri provedbi Europskog migracijskog programa te razmatrajući i u tom slučaju povezanost unutarnje i vanjske politike, a prema tome i odnos između razvojne politike i migracijske politike s jedne strane i aktualne politike socijalne zaštite i zapošljavanja u državama članicama s druge strane; stoga ističe da postoji potreba za sustavnijim uvrštavanjem razvojne dimenzije u migracijske politike; podsjeća da pojedine politike EU-a i ograničeni napori u borbi protiv nezakonitih tokova kapitala iz zemalja u razvoju neizravno doprinose nestabilnosti i migracijskim tokovima; stoga od Komisije traži da predstavi akcijski plan za usklađivanje politika; ističe važnost jamčenja usklađenosti politika i koordinacije vanjskog djelovanja EU-a i politika sigurnosti, obrane, trgovine, humanitarne pomoći, migracija i razvojne suradnje; smatra da bi europske odgovornosti u sukobima trebalo preuzeti u potpunosti uz veće napore oko očuvanja mira i postizanja trajnih rješenja za izbjeglice (preseljenje, lokalna integracija, mobilnost i povratak, kad to bude moguće); poziva Komisiju i države članice da više usklade unutarnje i vanjske politike koje se odnose na migraciju kako bi se pogodovalo mobilnosti osoba radi doprinošenja njihovoj dobrobiti i dobrobiti njihovih obitelji;

17.  izražava zabrinutost zbog sve većeg broja klimatskih izbjeglica, koje bježe od suša, gladi te sve lošijih zdravstvenih i životnih uvjeta; smatra da je stanovništvo najslabije razvijenih država izloženije utjecaju klimatskih promjena, što može utjecati na sve veće nejednakosti i socijalnu nestabilnost;

18.  poziva Komisiju da uskladi svoje razvojne politike s gospodarskim politikama kako bi se zaustavilo iskorištavanje ljudskih i prirodnih resursa u trećim zemljama koje potkopava svrhu svih vrsta razvojne pomoći; poziva EU i njegove države članice na strogu regulaciju aktivnosti europskih transnacionalnih kompanija koje posluju u trećim zemljama;

19.  snažno podupire uspješno i sveobuhvatno širenje i primjenu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u EU-u i izvan njega te naglašava potrebu za poduzimanjem svih potrebnih političkih i zakonodavnih mjera kako bi se riješio problem propusta u primjeni vodećih načela UN-a, pa i u pogledu pristupa pravosuđu; podsjeća da cilj vodećih načela UN-a nije određivanje nove međunarodne pravne obveze, već uspostavljanje zajedničkog standarda na globalnoj razini za sprečavanje i rješavanje problema negativnog utjecaja poslovnih aktivnosti na ljudska prava;

20.  ističe potrebu povezivanja politike u području dostupnosti nužnih lijekova i usklađenosti razvojne politike; ističe da pitanjima u području regulacije trgovine i intelektualnog vlasništva treba posvetiti posebnu pozornost s obzirom na njihovu važnost za učinkovitu opskrbu lijekovima u zemljama u razvoju;

21.  zgrožen je činjenicom da se 61 % službene razvojne pomoći vraća zemljama koje su ta sredstva donirale zbog, između ostalog, sklapanja ugovora za javnu nabavu i otplate duga; stoga poziva na povećanje stvarne pomoći kojom se na pozitivan način odgovara na potrebe ljudi;

22.  poziva Komisiju da preispita sustav ocjenjivanja i sustav praćenja usmjeren na rezultate koji upotrebljava EuropeAid, koji su ključni za planiranje, pripremu i provedbu politika i intervencija EU-a te za jačanje transparentnosti i demokratske odgovornosti; podsjeća da bi osnaživanje i razvijanje održive strukturne promjene trebalo biti u središtu interesa naših politika;

23.  žali zbog činjenice da je u nekim državama članicama, kao što je Italija, pri upravljanju određenim prihvatnim centrima za tražitelje azila došlo do niza ozbiljnih prijevara i administrativnih nepravilnosti, u koje je često bio umiješan i organizirani kriminal, što je rezultiralo zlouporabom europskih fondova i daljnjim pogoršanjem životnih uvjeta i zaštite ljudskih prava migranata.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

10.11.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

21

1

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Doru-Claudian Frunzulică, Nathan Gill, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Linda McAvan, Norbert Neuser, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Marina Albiol Guzmán, Louis-Joseph Manscour, Joachim Zeller

4.9.2015

MIŠLJENJE Odbora za proračune

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji

(2015/2095(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Gérard Deprez

PRIJEDLOZI

Odbor za proračune poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  pozdravlja činjenicu da je Komisija usvojila ambiciozan migracijski program EU-a; žali zbog činjenice da Europsko vijeće ne pokazuje, osim u svojim izjavama, istu razinu ambicije i ne podržava Komisiju;

2.  pozdravlja prijedlog Komisije o uspostavi mehanizma za premještanje 40 000 osoba tijekom 2016. i 2017. za koji je namijenjen iznos od 240 000 000 EUR; podržava napore određenih država članica koje su prihvatile broj koji je Komisija predložila, a neke su prihvatile čak i veći broj, te ne odobrava činjenicu da određene države članice zbog svoje nevoljkosti nisu postignule brojku od 40 000 osoba;

3.  nadalje pozdravlja preporuku Komisije o uspostavi programa preseljenja te izražava zadovoljstvo zbog dodatnih 50 000 000 EUR koji su u tu svrhu predviđeni za 2015. i 2016. godinu; ističe da predviđena sredstva moraju odgovarati stvarnim potrebama ovisno o budućim migracijskim tokovima i potrebno ih je prilagoditi sukladno tome;

4.  pozdravlja povećanje odobrenih sredstava za Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI) u iznosu od 57 000 000 EUR u nacrtu izmjene proračuna br. 5/2015 te u iznosu od više od 169 000 000 EUR (171 900 000 EUR nakon reprogramiranja) u nacrtu proračuna za 2016.; međutim, žali zbog činjenice da su iznosi namijenjeni zakonitoj migraciji i integraciji te boljim, pravednijim i učinkovitijim strategijama repatrijacije smanjeni za gotovo 5 000 000 EUR (+ 9 985 847 EUR nakon reprogramiranja), iako je unutar tog fonda iznos namijenjen za jačanje i razvoj zajedničkog europskog sustava azila povećan za više od 174 000 000 EUR (161 694 285 EUR nakon reprogramiranja);

5.  poziva Komisiju da provede što je moguće precizniju procjenu odobrenih sredstava potrebnih za FAMI za razdoblje do 2020. godine te da na temelju te procjene iznese prijedlog za povećanje odobrenih sredstava iz naslova 3. i, ako je potrebno, prilagođenu raspodjelu sredstava među raznim programima za provedbu u kontekstu revizije višegodišnjeg financijskog okvira predviđene za kraj 2016.; ističe da takvo financiranje mora imati istinsku europsku dodanu vrijednost, a ne biti isključivo potpora postojećim nacionalnim programima;

6.  jasno izražava da namjerava promijeniti proračunsku nomenklaturu FAMI-ja u cilju njegove veće transparentnosti i boljeg nadzora raspodjele godišnjih odobrenih sredstava među raznim programima i instrumentima za provedbu; poziva u budućnosti na viši stupanj fleksibilnosti za taj fond;

7.  pozdravlja povećanje sredstava za Frontex u iznosu od 41 245 000 EUR u nacrtu proračuna za 2016.; poziva na pružanje vjerodostojnih podataka o troškovima operacija Triton i Poseidon; žali zbog činjenice da sporazum o sjedištu između Frontexa i poljske vlade još uvijek nije potpisan, jedanaest godina nakon njegova utemeljenja u Varšavi, te stoga osoblje agencije ne može raditi u optimalnim uvjetima; poziva Komisiju da pruži više informacija o prijedlogu izmjene dijela mandata Frontexa u pogledu organizacije repatrijacije;

8.  potvrđuje da Vijeće nije smanjilo glavne proračunske linije FAMI-ja i Fonda za unutarnju sigurnost (ISF) u naslovu 3. te ističe da će ih biti potrebno povećati; međutim, ne odobrava smanjenje u proračunskoj liniji za migracije i azil u okviru Instrumenta za razvojnu suradnju (DCI) (- 200 000 EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza, - 5 milijuna EUR u odobrenih sredstvima za plaćanja), niti smanjenje u proračunskim linijama namijenjenima smanjenju siromaštva za sredozemne države (- 50 milijuna EUR u odobrenim sredstvima za plaćanja), Istočno partnerstvo (- 12 milijuna EUR u odobrenih sredstvima za plaćanja) te, općenitije, Instrument pretpristupne pomoći (IPA); vjeruje da je predloženo smanjenje kontraproduktivno u odnosu na opću strategiju upravljanja budućim migracijskim tokovima;

9.  naglašava sve važniju ulogu koju će u pitanjima upravljanja azilom u budućnosti imati Europski potporni ured za azil (EASO); napominje da je povećanje broja njegovih zaposlenika za samo četiri osobe nedovoljno te da je smanjenje sredstava koja su mu namijenjena, izuzevši namjenske prihode, u nacrtu proračuna za 2016. potpuno proturječno stvarnim potrebama u ovom trenutku;

10.  potvrđuje ulogu Europola u borbi protiv trgovine ljudima i, konkretnije, njezinih aktivnosti u borbi protiv zločinačkih mreža, što zahtijeva dodatno osoblje u barem tri novonastala žarišta; naglašava da nije dovoljno dodati samo tri osobe njegovu planu poslovanja kako bi se ispunile te iznimno zahtjevne zadaće i da se sredstvima koja su mu dodijeljena u okviru nacrta proračuna za 2016. ne jamče dostatna sredstva za zadovoljavajuće ispunjenje tih zadaća;

11.  ističe da se broj zaposlenika u agencijama PUP-a ne smije smanjiti niti se oni smiju automatski premjestiti; poziva da se za te agencije utvrdi istinska srednjoročna i dugoročna strategija;

12.  pozdravlja povećanje sredstava namijenjenih za azil i imigraciju u nacrtu proračuna za 2016.; ističe da je moguće prebaciti neiskorištena sredstva u druge proračunske linije kako bi se rješavali nepredviđeni izazovi i zbivanja poput onih o kojima je riječ u Europskom migracijskom programu;

13.  smatra da je potrebno pomno pratiti kako se koriste sva sredstva povezana s imigracijom, osobito u pogledu postupaka za ugovaranje i podugovaranje s obzirom na brojne slučajeve prijevare i lošeg upravljanja u državama članicama.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

3.9.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

23

4

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Nedzhmi Ali, Jonathan Arnott, Lefteris Christoforou, Jean-Paul Denanot, Gérard Deprez, José Manuel Fernandes, Eider Gardiazabal Rubial, Carlos Iturgaiz, Bernd Kölmel, Zbigniew Kuźmiuk, Vladimír Maňka, Ernest Maragall, Clare Moody, Siegfried Mureşan, Victor Negrescu, Liadh Ní Riada, Patricija Šulin, Eleftherios Synadinos, Paul Tang, Indrek Tarand, Isabelle Thomas, Inese Vaidere, Daniele Viotti, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Anneli Jäätteenmäki, Andrey Novakov, Nils Torvalds, Tomáš Zdechovský

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Anthea McIntyre, Tatjana Ždanoka

18.2.2016

MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji

(2015/2095(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Elisabeth Morin-Chartier

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  prima na znanje napore Komisije da uspostavi ambiciozni migracijski program i potiče Europsko vijeće da pokaže visoki stupanj ambicije i pozornosti posvećene detaljima te da djeluje jednoglasno kako bi se na vrijeme i odlučno odgovorilo na migracijsku krizu; poziva Vijeće da proaktivno podrži rad Komisije konkretnim radnjama i brzim djelovanjem te poduzimanjem praktičnih mjera osmišljenih za postizanje zajedničkih ciljeva na temelju načela solidarnosti i pravedne raspodjele odgovornosti među svim državama članicama; izražava žaljenje zbog stava nekih država članica kojim blokiraju usvajanje učinkovitog i održivog političkog rješenja kojim se poštuju temeljne vrijednosti na kojima je Europska unija izgrađena, uključujući poštovanje vladavine prava, ljudskih prava i načela nediskriminacije, solidarnosti i zajedničkog poštovanja;

2.  napominje da trenutni val izbjeglica predstavlja izazov za Europu u svjetskim okvirima te da se kao takvim njime također treba baviti i Europsko vijeće;

3.  ističe da posebno socijalna dimenzija priljeva izbjeglica zahtijeva zajedničku europsku politiku u pogledu azila, raspravu o dogovorima u vezi s europskim kvotama te registraciju posebno osjetljivih skupina izbjeglica na licu mjesta u preopterećenim državama koje graniče s državama zahvaćenima krizom;

4.  ističe da je jedino izvedivo rješenje za priljev državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva provedba stalnog mehanizma premještanja za sve države članice što je prije moguće; ističe da je, srednjoročno gledano, pitanje izbjegličke krize s kojim se Europa danas suočava zapravo pitanje volje da se izbjeglice integrira u europsko društvo, s obzirom na to da one ne traže stalni boravak; ističe da su obrazovanje i zapošljavanje temelj uspješne integracije izbjeglica i migranata; stoga poziva Komisiju da u bliskoj suradnji s državama članicama usvoji trenutne mjere te odabere plan koji pruža i promiče socijalnu integraciju izbjeglica i njihovu integraciju na tržište rada EU-a koje se još uvijek nije oporavilo od učinka ekonomske krize, uzimajući u obzir razlike između ekonomskih migranata i izbjeglica;

5.  ističe da je prava integracija dvosmjerni proces koji zahtijeva međusobnu predanost izbjeglica te predanost Europe i njezinih građana; ističe da je bitno zajamčiti učinkovit i brz sustav priznavanja izbjegličkog statusa i dodjeljivanja zemlje odredišta kako bi postupak socijalne integracije i integracije na tržište rada mogao čim prije početi; traži od Komisije da promiče uzlaznu konvergenciju socijalne zaštite i standarda za brzo izdavanje radnih dozvola, u svim državama članicama, osobama kojima se prizna izbjeglički status;

6.  poziva države članice da izmjenjuju dobre prakse u pogledu integracije izbjeglica u europsko društvo i na tržište rada; poziva Komisiju da iskoristi iskustvo država članica i predloži niz preporuka kako bi se taj postupak uspješno dovršio;

7.  podsjeća na Osnovna zajednička načela politike integracije useljenika u EU-u(17) kao osnovnog pristupa integraciji;

8.  poziva Komisiju da posebnu pažnju posveti potrebama onih koji imaju pravo na međunarodnu zaštitu i osjetljivih skupina kao što su maloljetnici bez pratnje, žene, mladi, djeca i starije stanovništvo te da, ako je moguće, promiče odgovarajuće mjere u trećim zemljama tijekom faze prije odlaska; poziva da se posebna pažnja posveti ženama koje su često u osjetljivom položaju u postupku socijalne integracije i integracije na tržište rada; zabrinut je zbog najnovijih podataka o velikom broju djece izbjeglica bez pratnje koja su nestala i poziva vlasti da istraže gdje se ona nalaze;

9.  potiče Komisiju da poboljša dijalog s poduzećima i radnicima o migrantima i kvalifikacijama radi određivanja nedostataka na tržištu rada u određenim sektorima industrije, uključujući poduzetništvo, kao i otvaranje dobro organiziranih zakonskih migracijskih putova i mogućnosti za zapošljavanje izbjeglica; stajališta je da bi se takav dijalog trebao temeljiti na uravnoteženom zastupanju interesa u cilju integracije migranata i izbjeglica na tržište rada koje se temelji na njihovim pravima;

10.  smatra da, pri osmišljavanju politika integracije u EU, za mehanizam stalnog premještanja izbjeglica u obzir treba uzeti podatke o tržištu rada, posebno u vezi s nezaposlenošću i mogućnostima zaposlenja i podatke u vezi sa socijalnom situacijom kako bi se zajamčilo da se tim postupkom ne pogoršava socijalna i ekonomska situacija u regijama domaćinima, posebno onima koje su najviše pogođene ekonomskom krizom i u najzaduženijim državama članicama koje su još u postupku fiskalne konsolidacije, te da zajamči bolju socijalnu integraciju i integraciju izbjeglica na tržište rada, imajući na umu da su socijalna i ekonomska nesigurnost tih područja i njihova stanovništva čimbenik koji uglavnom nema veze s aktualnom izbjegličkom krizom s obzirom na trenutne mogućnosti zapošljavanja u tim regijama;

11.  ukazuje na to da bi se sustavom u kojem bi tražitelji azila, koliko je to moguće, mogli podnijeti zahtjev za azil u državi članici u kojoj već imaju obiteljske veze, veze u zajednici ili bolje izglede za zapošljavanje znatno poboljšali njihovi izgledi za integraciju;

12.  ističe da također treba razviti sveobuhvatan pristup migraciji koji obuhvaća velike demografske izazove s kojima se Europa i njezina ekonomija trenutno suočavaju; istovremeno ističe da srednjoročna i dugoročna integracija izbjeglica i migranata također predstavljaju mogućnost demografskog razvoja i jačanja europske baze kvalificirane snage; poziva države članice da sastave digitalnu bazu radnog iskustva izbjeglica kako bi se moglo koordinirati premještanje izbjeglica ovisno o stanju na nacionalnom i regionalnom tržištu rada;

13.  podsjeća da je Komisija ukazala na to da bi si se sredstva europskih fondova, posebice Europskog socijalnog fonda, mogla koristiti kao pomoć za integraciju izbjeglica; poziva tijela koja upravljaju fondovima da ih koriste što učinkovitije kako bi pomogli pri rješavanju pitanja integracije izbjeglica na način koji ne šteti drugim cijevima i korisnicima, posebno najosjetljivijim skupinama, i kako bi se time zajamčila korist svim korisnicima; napominje da je Komisija također pokazala spremnost da pomogne upravljačkim tijelima da prilagode svoje operativne programe ESF-a kako bi se izbjeglice i migranti učinkovito integrirali ne narušavajući ciljeve ESF-a u vezi sa zapošljavanjem; također skreće pozornost na sredstva dostupna za informiranje u pogledu upravljanja različitošću i jednakošću na radnom mjestu te za potporu lokalnim i regionalnim vlastima u smislu mjera integracije;

14.  traži od Komisije da u svojoj reviziji višegodišnjeg financijskog okvira na sredini razdoblja predviđenoj za 2016. zajamči da se proračun EU-a, posebno Europski socijalni fond, više usmjeri na socijalnu integraciju izbjeglica s priznatim statusom i njihovu integraciju na tržište rada; poziva Komisiju da ispita kako se koriste sredstva iz Fonda za azil, migracije i integracije (FAMI) namijenjena mjerama za socijalnu integraciju i integraciju neeuropskih državljana na tržište rada; poziva države članice da u potpunosti koriste Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) u sprezi s drugim fondovima EU-a kako bi se osigurala sredstva potrebna za srednjoročnu integraciju izbjeglica; poziva Komisiju da u svojoj reviziji višegodišnjeg financijskog okvira povisi sredstva za socijalnu politiku kako bi se poboljšala kohezijska politika da bi se mogla nositi s integracijom na tržište rada i socijalnom integracijom izbjeglica;

15.  poziva države članice da svojim javnim službama za zapošljavanje osiguraju dostatna sredstva kako bi se zajamčila potpuna integracija izbjeglica koje imaju uvjete za rad na tržište rada; naglašava da Europska mreža javnih službi za zapošljavanje može imati važnu ulogu u integraciji migranata na europsko tržište rada;

16.  također podsjeća da je važno pomoći malim i srednjim poduzećima da po potrebi zaposle radnike migrante;

17.  ističe da je pristup tržištu rada glavni preduvjet za integraciju izbjeglica i očuvanje njihova dostojanstva; pozdravlja napore nekih država članica da, u okviru prijenosa Direktive 2013/33/EU(18) u nacionalno zakonodavstvo, skrate vrijeme čekanja da izbjeglice uđu na tržište rada;

18.  poziva države članice da pomno razmotre svoje obrazovne sustave kako bi mogle odrediti načine da se djeca izbjeglica što brže integriraju u obrazovni sustav;

19.  ponavlja svoj poziv upućen Komisiji da u suradnji s državama članicama uspostavi jedinstven sustav koji je u skladu s postojećim europskim sustavima kako bi se omogućilo i ubrzalo moguće službeno priznavanje istovjetnosti diploma te formalno i neformalno priznavanje kvalifikacija u sprezi sa standardizacijom priznavanja i ekvivalenata među državama članicama na europskoj razini, čime bi se izbjeglicama i migrantima pomoglo da se u potpunosti uključe u društvo i da rade na poslovima koji su u skladu s njihovim vještinama, a ne ispod njih, što je često slučaj;

20.  smatra da uz medicinsku i psihološku potporu dostupnu tražiteljima azila i izbjeglicama, dostupno i lako pristupačno osposobljavanje mora također biti omogućeno izbjeglicama i migrantima, te da im se hitno mora osigurati učenje jezika i tečajevi integracije koji predstavljaju i koji su u ponudi kao sastavni dio programa premještanja, čim kao raseljene osobe stignu u zemlju u koju su premještene;

21.  podsjeća da je važno vrednovati vještine stečene radom u EU-u kako bi se pojedincima pružila dodana vrijednost u slučaju da napuste EU radi posla u drugoj zemlji;

22.  napominje da nesmetana integracija izbjeglica i migranata u zajednice domaćine zahtijeva pristup koji se temelji na pravima i uključivanje svih institucijskih djelatnika i djelatnika civilnog društva, s obzirom na to da socijalni partneri mogu imati ulogu u iskorištavanju prednosti brže integracije migranata i izbjeglica na lokalno tržište rada; stoga poziva države članice da pri osmišljavanju strategija za integraciju u obzir uzmu sve relevantne dionike;

23.  poziva države članice da dobro planiranim kampanjama pripreme lokalna društva za dobrodošlicu izbjeglicama i njihovim obiteljima;

24.  potiče Komisiju i države članice da promiču i podržavaju inicijative organiziranih civilnih društava kojima je cilj pružanje pomoći migrantima i izbjeglicama, primjerice preko europske mreže kontaktnih točaka za migrante i mreže UnionMigrantNet, koji su samo dva primjera prekogranične suradnje među kontaktnim točkama kojima se migrantima pružaju informacije i pomoć pri integraciji;

25.  upozorava Komisiju da neprijavljeni rad migranata predstavlja opasnost za njihovo zdravlje i sigurnost i uskraćuje im njihova prava koja proizlaze iz radnog odnosa i prava na socijalnu zaštitu; traži od Komisije da spriječi teške oblike iskorištavanja na radu; podsjeća da se u okviru Direktive o sankcijama za poslodavce(19) i Direktive o sezonskim radnicima(20) poslodavce može kazniti za iskorištavanje migrantske radne snage; međutim poziva Komisiju da djeluje u smjeru sustava više usmjerenog na integraciju i koji obuhvaća sve aspekte tih problema, između ostalog s ciljem da se izbjeglicama pruži primjerena zaštita kako bi se isključila zlouporaba migrantske radne snage;

26.  podsjeća da je važno da radnici migranti mogu potpuno ostvariti svoja radnička prava, uključujući i pravo na članstvo u sindikatu, kako bi se izbjegao dvorazinski sustav na radnom mjestu;

27.  ističe da se i zaposlenik i poslodavac koji potpišu ugovor o radu u kojemu je jedna strana tražitelj azila izlažu riziku jer zahtjev za azil može biti odbijen; smatra da bi navedeno moglo ugroziti i ciljeve Komisije u vezi s politikom povratka u matičnu zemlju;

28.  ističe da većina tražitelja azila čiji su zahtjevi odbijeni u nekoj državi članici ostaju u EU-u bez ikakva pravnog statusa, što znači da je sve više ilegalnih migranata koji nemaju pravo na rad ili čija djeca nemaju pristup školovanju; stoga naglašava da je potrebno nadzirati i pratiti ilegalne migrante jer im prijete socijalna isključenost i siromaštvo, što ih čini podložnima za sve vrste vanjskih utjecaja, uključujući i radikalizaciju;

29.  poziva Komisiju i države članice da provode informativne kampanje u državama podrijetla migranata kako bi im se pružile prave i adekvatne informacije o zakonskim postupcima za ulazak u EU, zajedno s informacijama o njihovim pravima i obvezama u državama članicama kako bi se zajamčilo da oni koji putuju doista imaju zakonsko pravo;

30.  ističe da bi EU ljudima koji žele doći u Europu trebala pružiti zakonsko rješenje za ulazak i ostanak u EU-u i načine da promijene svoj status migranta dok su u EU-u te bi trebala razraditi pravu cirkularnu migracijsku politiku; poziva na uspostavu koridora za imigraciju radne snage za zemlje kandidatkinje za pristupanje EU-u kojim bi se građanima tih zemalja omogućio lakši pristup europskom tržištu rada;

31.  poziva Komisiju da prilikom revizije Direktive o plavoj karti(21) usvoji ambiciozan pristup kako bi ojačala važnost plave karte EU-a koja se odnosi na visokokvalificirane radnike iz trećih zemalja i pomaže u rješavanju demografskih izazova u EU-u popunjavanjem upražnjenih radnih mjesta na tržištu rada u EU-u; ističe da bi visokokvalificirani migranti mogli biti dobar primjer integracije i asimilacije drugih građana koji nisu državljani EU-a u europsko društvo i ističe da je potrebno provesti sveobuhvatnu procjenu migracije koja obuhvaća ocjenu mjera kojima je cilj borba protiv postojećeg nedostatka radne snage na tržištima rada u EU-u da bi se našlo povoljno rješenje za obje strane;

32.  preporučuje da se znatno poveća pomoć onim zemljama na jugu koje su prihvatile veliki broj izbjeglica i migranata te da se na terenu usko surađuje s visokim povjerenikom UN-a za izbjeglice i s nevladinim organizacijama.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

17.2.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

42

9

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Guillaume Balas, Brando Benifei, Mara Bizzotto, Vilija Blinkevičiūtė, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Ole Christensen, Jane Collins, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Elena Gentile, Arne Gericke, Marian Harkin, Czesław Hoc, Danuta Jazłowiecka, Agnes Jongerius, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Kostadinka Kuneva, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Patrick Le Hyaric, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Javi López, Thomas Mann, Dominique Martin, Joëlle Mélin, Elisabeth Morin-Chartier, Emilian Pavel, João Pimenta Lopes, Marek Plura, Terry Reintke, Sofia Ribeiro, Maria João Rodrigues, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Siôn Simon, Jutta Steinruck, Romana Tomc, Ulrike Trebesius, Marita Ulvskog, Renate Weber, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Amjad Bashir, Tania González Peñas, Miapetra Kumpula-Natri, António Marinho e Pinto, Tamás Meszerics, Neoklis Sylikiotis, Ivo Vajgl

19.10.2015

MIŠLJENJE Odbora za promet i turizam

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji

(2015/2095(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Merja Kyllönen

PRIJEDLOZI

Odbor za promet i turizam poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da su morske granice Unije na Sredozemlju ujedno i njezine vanjske granice te da ih, za razliku od kopnenih, nije moguće zatvoriti te budući da se hitno treba posvetiti problemu priljeva izbjeglica kako ne bi postale žrtve trgovaca ljudima i drugih zločinačkih organizacija;

1.  zabrinut je da se dramatično povećava broj osoba koje ugrožavaju svoj život u opasnim pokušajima prelaska Sredozemnog mora na putu prema EU-u; ističe da je Sredozemno more najveća morska migracijska ruta na svijetu i ima gustu mrežu trgovačkog prometa; ističe da je zbog trenutačne izbjegličke krize stavljen veliki pritisak na trgovački pomorski sektor povećanjem njegove odgovornosti, posebno u pogledu sigurnosti posade i opće usklađenosti sa sigurnosnim normama; smatra da bi se to trebalo uzeti u obzir u okviru sveobuhvatnih mjera kojima EU planira odgovoriti na multidimenzionalne probleme povezane s krizom, što bi posljedično trebalo smanjiti negativan utjecaj na prometni sektor;

2.  podsjeća da u skladu s Konvencijom UN-a o statusu izbjeglica, Konvencijom UN-a o pravu mora (UNCLOS), Međunarodnom konvencijom o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS)(22)i Međunarodnom konvencijom o traganju i spašavanju na moru (SAR)(23) svaka država stranka navedenih konvencija mora zahtijevati od zapovjednika broda koji plovi pod njezinom zastavom da pomogne svakoj osobi koja se na moru nađe u životnoj opasnosti, bez obzira na državljanstvo ili status te osobe ili okolnosti u kojima je ta osoba pronađena, da joj pruži prvu pomoć ili skrb druge vrste, da je dovede na sigurno te da aktivno sudjeluje u operacijama traganja i spašavanja na moru, u onoj mjeri u kojoj je to moguće bez izlaganja broda, posade ili putnika ozbiljnim rizicima; ističe da spašavanje osoba koje su u opasnosti na moru nije samo međunarodna već i etička obveza;

3.  poziva sve lučke kapetanije i pomorske uprave država članica te Europsku agenciju za pomorsku sigurnost (EMSA), a osobito kapetane brodova koji plove Sredozemljem, da budu iznimno oprezni u odnosu na plovila koja prevoze migrante i izbjeglice koji su možda u opasnosti; s tim u vezi im preporučuje da se strogo pridržavaju smjernica Međunarodne pomorske organizacije i Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) za postupanje s osobama spašenima na moru;

(24)4.  ističe da su u razdoblju od 1. siječnja do 31. svibnja 2015., u kojem je na Sredozemnom moru spašeno sveukupno 47 265 migranata, njih 13 475 spasili trgovački brodovi(25)6; prima na znanje da je u tih pet mjeseci od 302 trgovačka broda zatraženo da skrenu s rute i promijene smjer kako bi pružili pomoć u operacijama spašavanja te da je od njih 104 uistinu zatraženo da spase migrante i iskrcaju ih na kopno;

5.  izražava žaljenje zbog činjenice da je, prema podacima UNHCR-a(26)7, samo 2015. više od 3000 osoba izgubilo život u kobnom prelaženju mora;

6.  poziva Vijeće da hitno odobri prijedlog koji je Komisija podnijela 9. rujna 2015., a Parlament usvojio na sjednici od 17. rujna, o premještanju 120 000 osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, te da redovito provjerava postoje li dodatne potrebe u pogledu zaštite izbjeglica;

7.  naglašava da trgovački brodovi predvode u operacijama traganja i spašavanja iako države članice snose primarnu odgovornost; ističe da trgovački brodovi nisu dovoljno opremljeni, a posada nije prošla obuku, za spremnost na sustavno sudjelovanje u operacijama spašavanja tako velikih razmjera;

8.  podsjeća na to da pomoć operacijama spašavanja koju pružaju trgovački brodovi i njihova posada ne bi trebala biti zamjena za pomoć migrantima na moru koju bi i dalje trebala pružati nadležna tijela EU-a i država članica, koja moraju dodijeliti potrebne ljudske i financijske resurse; priznaje i pozdravlja znatan i velikodušan doprinos koji su humanitarne organizacije dale spašavanjem plovila i slanjem brodova u Sredozemlje, posebno one koje su dio organizacija kao što su Liječnici bez granica i Stanica za pomoć migrantima na moru (MOAS);

9.  napominje da moguće ekonomske i sudske posljedice za brodove koji spašavaju migrante i njihove vlasnike odvraćaju neke brodove od pružanja pomoći; poziva države članice da ne kažnjavaju one koji iz humanitarnih razloga dobrovoljno pomažu migrantima, uključujući prijevoznike i vlasnike brodova; traži od Komisije da predloži reviziju Direktive Vijeća 2001/51/EZ;

10.  zabrinut je da, s obzirom na to da plovila i njihova posada ne mogu biti dovoljno pripremljeni za takve operacije traganja i spašavanja koje nisu dio njihovih uobičajenih aktivnosti, situacija na Sredozemlju, koje je poprište velike ljudske tragedije, može dovesti do nesreća i smrti migranata i posade plovila te ugroziti pomorsku sigurnost i okoliš;

11.  pozdravlja Komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski migracijski program” (COM (2015)0240) i odlučno poziva države članice da preuzmu odgovornost, da hitno poduzmu prikladne mjere na nacionalnoj i europskoj razini kako bi se spriječile daljnje ljudske tragedije na Sredozemlju te da zajamče ispunjavanje međunarodnih i etičkih obaveza u skladu s načelima solidarnosti i zajedničke odgovornosti; potiče EU i države članice da pronađu učinkovito i održivo rješenje za aktualne nedostatke migracijskog sustava EU-a, da odgovore na prave uzroke trenutačne migracijske krize i da spriječe nova putovanja krijumčarskih brodova i daljnje gubitke života na Sredozemlju; smatra da mjere na razini EU-a trebaju biti sveobuhvatne i rezultirati kontroliranom, sigurnom i zakonitom migracijom kojom je moguće upravljati;

12.  duboko je zabrinut zbog aktualne migracijske krize na Sredozemlju, posebno u humanitarnom pogledu, ali i zbog njezina utjecaja na pomorski promet putničkih brodova, brodova za krstarenje i kontejnerskih brodova, kao i na sigurnost brodova, njihove posade i tereta te na opću pomorsku sigurnost;

13.  smatra da borba protiv krijumčarenja migranata ne bi smjela ugroziti slobodu plovidbe;

14.  potiče države članice, Vijeće i Komisiju da u iščekivanju potrebnih srednjoročnih i dugoročnih mjera nastave povećavati sredstva za ostvarivanje dostatnog broja operacija traganja i spašavanja na Sredozemlju te da zajedno s nadležnim vlastima povećaju opseg djelovanja aktualnih operacija kako bi se zajamčila sigurnost i temeljna prava migranata i osoba koje imaju pravo na međunarodnu zaštitu, a koji pokušavaju ući u Europu, te pomorskih posada na brodovima u Sredozemnom moru;

15.  traži da se provedu stroge kontrole u vezi s time gdje uistinu završavaju sredstva namijenjena operacijama spašavanja i strukturama za prihvat kako bi se zajamčila pravilna i ciljana uporaba tih sredstava i spriječila njihova nepropisna uporaba;

16.  potiče nadležna tijela EU-a i države članice da u potpunosti primijene postojeći sustav nadzora plovidbe i informacijski sustav na Sredozemlju, da prikupe najnovije informacije o brodovima koji plove uz obale EU-a i da nastave razvijati suradnju između različitih pomorskih tijela, uključujući tijela za prometnu sigurnost te tijela mornarice i obalne straže, ako je potrebno pojačanom suradnjom u skladu s člankom 20. UEU-a i člankom 329. stavkom 1. UFEU-a, kako bi se postigla bolja koordinacija i učinkovito funkcioniranje pomorske sigurnosti, doprinijelo razbijanju krijumčarskih mreža i zapljeni njihovih plovila te kako bi se imao pregled situacije u stvarnom vremenu za potporu operacijama spašavanja; naglašava sudjelovanje EMSA-e, u njezinu punom svojstvu pružatelja integriranih pomorskih usluga za podršku operacijama traganja i spašavanja na Sredozemlju te smatra da je potrebno pojačati njezinu ulogu;

17.  naglašava da države članice i uključena tijela moraju zajamčiti neometano iskrcavanje spašenih izbjeglica i migranata u predodređenoj luci s brodova koji su sudjelovali u operaciji spašavanja;

18.  ističe da ni u kojem slučaju posada putničkih brodova, brodova za krstarenje i kontejnerskih brodova uključenih u operacije spašavanja ne smije otežavati ili ometati posao službenika odgovornih za kontrolu migranata u pograničnim državama članicama, za čiju je koordinaciju odgovoran Frontex, kakva god bila njihova odluka u skladu s pravom država članica i EU-a;

19.  ističe da treba pod hitno ojačati kapacitete i kompetencije Frontexa;

20.  poziva sve strane uključene u aktualno stanje na Sredozemlju da traže rješenja za izbjegličku krizu, uključujući nastojanja da se poboljšaju sigurnost i temeljna prava izbjeglica u njihovim matičnim zemljama; potiče EU i njezine države članice da ponude pomoć i resurse državama članicama pod najvećim pritiskom, da pronađu rješenja za prave uzroke migracija velikih razmjera, da ojačaju suradnju s trećim zemljama na Sredozemlju kao što su Turska, Libija, Libanon i Jordan u pogledu razmjene informacija, uspostave zajedničkih operacija spašavanja i traganja, granične kontrole, nadzora i poticanja sklapanja sporazuma o kontroli migracija, te da se strogim kaznenim sankcijama bore protiv trgovaca ljudima, njihovih vođa i zločinačkih mreža krijumčara;

21.  poziva Komisiju da osnuje radnu skupinu s nadležnim tijelima u državama članicama, humanitarnim organizacijama na terenu i agencijama EU-a i UN-a kako bi se hitno izbjeglicama pružila prijevozna sredstva te kako bi se uspostavile sigurne i zakonite rute na kopnu i moru koje će tražiteljima azila i izbjeglicama omogućiti siguran i dostojanstven prijevoz iz zona sukoba u izbjegličke kampove i njihove zemlje odredišta; smatra da je potrebno otvoriti zakonite i uređene imigracijske kanale te da 28 država članica mora dijeliti odgovornost za te kanale;

22.  ističe da privremeno ponovno uvođenje graničnih kontrola u mnogim državama članicama ugrožava normalno funkcioniranje Schengenskog sustava otvorenih granica unutar EU-a i slobodnog kretanja ljudi, što izbjeglicama stvara gore uvjete te otežava funkcioniranje prometnog sustava EU-a, uključujući prijevoz putnika; poziva Komisiju da osmisli prikladne instrumente i rješenja za brzu reakciju kako bi se održalo glatko funkcioniranje prometnog sustava i prava na slobodu kretanja osoba, uključujući prava putnika;

23.  ističe važnost izgradnje infrastrukture i sustava u cilju predviđanja koje će područje vanjske granice EU-a iduće biti pogođeno znatno pojačanim migracijskim tokovima te pripreme na njih.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

13.10.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

34

9

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Lucy Anderson, Marie-Christine Arnautu, Inés Ayala Sender, Georges Bach, Izaskun Bilbao Barandica, Deirdre Clune, Michael Cramer, Luis de Grandes Pascual, Andor Deli, Karima Delli, Isabella De Monte, Ismail Ertug, Jacqueline Foster, Tania González Peñas, Dieter-Lebrecht Koch, Merja Kyllönen, Miltiadis Kyrkos, Bogusław Liberadzki, Peter Lundgren, Marian-Jean Marinescu, Georg Mayer, Gesine Meissner, Jens Nilsson, Markus Pieper, Salvatore Domenico Pogliese, Tomasz Piotr Poręba, Gabriele Preuß, Christine Revault D’Allonnes Bonnefoy, Massimiliano Salini, David-Maria Sassoli, Claudia Schmidt, Jill Seymour, Claudia Tapardel, Pavel Telička, István Ujhelyi, Wim van de Camp, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Janusz Zemke, Roberts Zīle, Kosma Złotowski, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Evžen Tošenovský

17.2.2016

MIŠLJENJE Odbora za regionalni razvoj

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji

(2015/2095(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Andrea Cozzolino

PRIJEDLOZI

Odbor za regionalni razvoj poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  vjeruje da bi odgovor na trenutni migracijski izazov trebala biti zajednička europska migracijska politika i politika azila uz cjelovit i integriran pristup kojim se nastoji riješiti ključna pitanja kao što su međunarodna zaštita izbjeglica, borba protiv mreža trgovanja ljudima i donošenje propisa o migracijama; nadalje ističe da bi trebalo uspostaviti odgovarajući sustav na više razina za suradnju između EU-a, država članica te regionalnih i lokalnih vlasti, uz sudjelovanje svih dionika i usklađivanje s njima te fokusiranje na prekograničnu suradnju između država članica i trećih zemalja, posebno zemalja podrijetla i tranzitnih zemalja;

2.  smatra da bi u okviru zajedničke europske migracijske politike i politike azila trebalo povući razliku između izbjeglica i ekonomskih migranata; skreće pozornost na težak položaj migranata općenito te izbjeglica u bijegu pred ratom i progonom, što zahtijeva dostojanstven i ljudski odgovor lišen ksenofobnih naznaka, a u slučajevima u kojima se ispoljavaju, oprezan pristup pitanju migracijske krize; ističe da se u članku 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije navodi da su politike Unije uređene u skladu s načelom solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama, što uključuje i financijske implikacije; ističe da je potrebno djelovanje na razini Europske unije i zajednički napor svih država članica; podsjeća na to da bi države članice u skladu s člankom 80. UFEU-a trebale preuzeti svoj dio odgovornosti;

3.  ističe da je migracija akutan globalni fenomen koji u svojoj suštini podrazumijeva ljudski faktor i koji također može biti prilika za EU da ojača svoj gospodarski i socijalni razvoj u kontekstu gospodarske krize i demografskih izazova s kojima se suočava; potiče Komisiju i države članice da u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima s administrativnom učinkovitošću djeluju u području migracija, uključujući sve dionike, kao na primjer civilno društvo, te da uvedu i promiču niz održivih, učinkovitih i ciljanih mjera kako bi se olakšalo naseljavanje i integracija migranata, posebno kada je riječ o obrazovanju, osposobljavanju, pristupu tržištu rada, socijalnim uslugama i smještaju;

4.  podsjeća da unatoč naporima vlasti da promiču ravnomjernu distribuciju migranti obično dolaze u gradska područja i najčešće se ondje naseljavaju; naglašava da se migranti ne bi trebali naseljavati samo u gradskim područjima i poziva na njihov pravedan razmještaj među državama članicama i unutar njih; svjestan je važne uloge koju gradovi kratkoročno, srednjoročno i dugoročno imaju u pogledu prijema, smještaja i integracije migranata te poziva Komisiju i države članice da borbu protiv siromaštva u gradovima odrede kao jedan od prioriteta;

5.  pozdravlja zaključke luksemburškog predsjedništva Vijeća EU-a od 27. studenog 2015. povodom neformalnog ministarskog sastanka o teritorijalnoj koheziji i urbanoj politici u kojima se razmatra mogućnost pružanja odgovarajuće potpore gradovima i općinama pri rješavanju stanja s izbjeglicama, posebice aktivacijom sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (fondova ESI) namijenjenih održivom urbanom razvoju te uvrštavanjem problema migracija i izbjeglica u plan EU-a za gradove;

6.  podsjeća na to da u programskom razdoblju 2014. – 2020. uz Europski socijalni fond u doprinošenju tematskom cilju promicanja socijalne uključenosti i borbe protiv siromaštva i diskriminacije sudjeluje i Europski fond za regionalnu suradnju, provedbom mjera za integraciju migranata, kao što su ulaganja u socijalnu, zdravstvenu, obrazovnu, stambenu (uključujući vodu) infrastrukturu i infrastrukturu potrebnu za skrb o djeci, provedbom mjera namijenjenih zapostavljenim gradskim područjima i novim poduzećima, kao što su podučavanje, učenje jezika te osposobljavanje, i provedbom antidiskriminacijskih mjera; poziva na bolju koordinaciju korištenja fondovima EU-a dodijeljenih za financiranje integracijskih politika;

7.  poziva Komisiju i države članice da budu fleksibilne u iskorištavanju postojećih programa s ciljem rješavanja dodatnih trenutnih izazova u području kohezijske politike; prima na znanje fleksibilnost Komisije u pogledu razmatranja prijedloga svake države članice u okviru trenutnih operativnih programa i cijeni njezinu spremnost da procijeni i brzo usvoji izmjene tih programa, pomažući tako državama članicama da se prilagode novim okolnostima odobravanjem ulaganja potrebnih svakoj državi članici; u skladu s tim potiče države članice da iskoriste dostupna sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondova i da uvrste odgovarajuće mjere u vezi s Europskim migracijskim programom u prijedloge za reviziju VFO-a sredinom provedbenog razdoblja, koja se treba provesti do kraja 2016., podsjećajući na primarnu ulogu kohezijske politike kao investicijskog mehanizma za promicanje rasta i zapošljavanja u Europi te smanjivanje regionalnih razlika u stupnjevima razvoja pojedinih regija;

8.  mišljenja je da su fondovi ESI u sinergiji s Fondom za azil, migracije i integracije (FAMI) korisni alati za rješavanje razmjera migracijskih izazova u područjima kao što su smještaj, premještanje, osposobljavanje za stjecanje jezičnih i strukovnih vještina, postupak integracije te problemi koji se tiču siromaštva i socijalne isključenosti; stoga poziva države članice da pojačaju napore u jačanju kapaciteta svojih administracija i institucija; naglašava da bi unutar općeg okvira kohezijske politike precizna preraspodjela sredstava iz fondova ESI za rješavanje migracijskih pitanja trebala biti u nadležnosti država članica i regija ovisno o njihovim posebnim potrebama;

9.  poziva Komisiju da razvije pristup migracijama sličan onom makroregionalne strategije; naglašava da bi se takav integrirani i sveobuhvatni pristup trebao temeljiti na INTERREG-u i uključivati konkretne ciljeve te da bi se u okviru njega također trebali iskoristiti instrumenti kao što su integrirano teritorijalno ulaganje (ITU) i lokalni razvoj kojim upravlja zajednica (CLLD); podsjeća na to da se ciljem teritorijalne suradnje u kontekstu kohezijske politike različitim akterima omogućava da pronađu zajednička rješenja, uključujući i s trećim zemljama; u tom pogledu podsjeća na važnost jačanja kapaciteta civilnog društva, uključujući i dobrovoljce, te suradnje između civilnog društva i lokalnih dionika, kao i podupiranja i razvijanja poduzetništva kao pokretača rasta, socijalne uključenosti i zapošljavanja;

10.  poziva Komisiju da u skladu s pravilima trenutnog Pakta o stabilnosti i rastu, u slučaju primjene članka 23. stavka 11. pri analizi socijalnih i ekonomskih okolnosti relevantnih država članica na temelju metode iz Priloga III. Uredbe o zajedničkim odredbama 1303/2013, u obzir uzme dodatnu izvanrednu javnu potrošnju država članica, uvjetovanu neviđenim valom izbjeglica;

11.  smatra da je prekogranična suradnja ključna za rješavanje migracijskih tokova; podsjeća na važan doprinos programa europske teritorijalne suradnje i iskustva stečenog tijekom njihove provedbe, što je također dobar temelj za suradnju između vlasti različitih država članica i trećih strana; nadalje ističe da EU i njegove države članice ne bi trebali samo odgovarati na hitne i krizne situacije nego voditi vanjske i razvojne politike za rješavanje dugotrajnih strukturnih problema koji su uzrok masovnih migracijskih tokova;

12.  ističe da je potrebno učinkovito se uhvatiti u koštac s rješavanjem problema kriminalnih mreža krijumčara i trgovaca ljudima; vjeruje da je potrebno uložiti napore za promicanje učinkovite granične politike EU-a te izbjeglicama omogućiti siguran i zakonit ulazak kako bi se spasili životi i zajamčila sigurnost te, istovremeno gledajući na to kao na sastavni dio migracijske politike, promiče politike i mjere za povratak neregularnih migranata, smatrajući da bi se cijeli proces trebao odvijati u suradnji sa zemljama podrijetla i tranzita;

13.  ističe važnu ulogu poduzeća socijalne ekonomije u izražavanju dobrodošlice migrantima te njihovu uključenju u društvenu i gospodarsku sferu; poziva Komisiju da uspostavi platformu za suradnju i dijalog u vezi s migracijskim pitanjima kako bi se prikupili primjeri dobre prakse regija i gradova o tome na koji način odgovoriti na trenutnu migracijsku krizu te da zajamči širenje tih praksi.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

16.2.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

28

7

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Pascal Arimont, Franc Bogovič, Victor Boştinaru, Mercedes Bresso, Steeve Briois, Andrea Cozzolino, Rosa D’Amato, Tamás Deutsch, Bill Etheridge, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Krzysztof Hetman, Ivan Jakovčić, Constanze Krehl, Sławomir Kłosowski, Andrew Lewer, Iskra Mihaylova, Andrey Novakov, Younous Omarjee, Konstantinos Papadakis, Mirosław Piotrowski, Stanislav Polčák, Liliana Rodrigues, Fernando Ruas, Monika Smolková, Ruža Tomašić, Ramón Luis Valcárcel Siso, Matthijs van Miltenburg, Lambert van Nistelrooij, Derek Vaughan, Joachim Zeller

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Viorica Dăncilă, Ivana Maletić, Bronis Ropė, Davor Škrlec, Hannu Takkula, Damiano Zoffoli, Marco Zullo

22.10.2015

MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji

(2015/2095(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Mary Honeyball

PRIJEDLOZI

Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o migracijama od 12. listopada 2015., a posebno ondje iskazanu predanost ljudskim pravima žena i djevojčica,

A.  budući da je sadašnja kriza u prvom redu humanitarna i da se odgovor EU-a mora temeljiti na solidarnosti i pravednoj raspodjeli odgovornosti;

B.  budući da je za preseljenje izbjeglica u svim državama članicama potreban usklađen mehanizam preseljenja na razini EU-a;

C.  budući da u državama članicama postoji visok stupanj rodne neravnopravnosti kada je riječ o postupanju sa ženama i djevojčicama koje traže azil i da se cjelovitim pristupom EU-a azilu i imigraciji mora zajamčiti uvođenje jedinstvenih rodno osjetljivih postupaka, smjernica i usluga za podršku pri postupku azila;

D.  budući da su migrantice, i žene i djevojčice, bez obzira na to posjeduju li osobne dokumente ili ne, kao i tražiteljice azila u svim fazama svojeg putovanja osobito izložene svim vrstama nasilja, uključujući seksualno nasilje;

E.  budući da djeca koja traže azil češće putuju u pratnji žena nego muškaraca i da se usto tijekom putovanja prema Europi kao i u procesu prihvata u državama članicama suočavaju s jedinstvenim izazovima zbog čega su posebno ugrožena u situacijama sukoba;

F.  budući da tražiteljice azila imaju posebne potrebe i brige u pogledu zaštite koje su drugačije od potreba muškaraca te da se uvođenjem rodne perspektive u postupak azila omogućava da se te razlike uzmu u obzir;

G.  budući da su žene kao i LGBTI osobe izvrgnute posebnim oblicima progona na temelju roda, koji u većini slučajeva i dalje nisu prepoznati u postupku azila;

H.  budući da su žrtve fizičkog, psihičkog i seksualnog nasilja same po sebi ranjive, a pritvaranje bi moglo pogoršati njihovu traumu;

I.  budući da sustavi za pružanje pomoći također moraju obuhvaćati posebne službe za skrb o trudnicama i ženama s ozbiljnim zdravstvenim problemima; budući da u nekim državama migrantice nemaju uvijek pristup prenatalnoj skrbi čak i kad je ona dostupna;

J.  budući da organizirane kriminalne skupine iskorištavaju trenutačno nestabilno stanje na Sredozemlju i u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike te ranjiv položaj u kojem se nalaze žene i djevojčice u potrazi za sigurnošću kako bi ih izrabljivali, pod čime se podrazumijevaju krijumčarenje, seksualno nasilje i nezakonito trgovanje s ciljem njihova radnog i seksualnog iskorištavanja te prostitucije;

K.  budući da su postupak integracije i prava migrantica ugroženi kad im pravni status ovisi o supružniku;

1.  vjeruje da su potrebne radikalne i dugoročne promjene u pristupu Europe migraciji; vjeruje da svaka dugoročna i održiva strategija mora obuhvaćati sve aspekte migracije i azila, uključujući diplomaciju i vanjsku politiku, globalno kriminalno gospodarstvo, pružanje humanitarne pomoći i učinkovitiju pomoć za osobe koje su već u Europi; osim toga smatra i da aspekt roda mora biti uključen u sva područja;

2.  poziva EU da preuzme veću odgovornost za rješavanje humanitarne krize koja utječe i na žene i djevojčice migrantice i da u tu svrhu primjeni holistički pristup koji uključuje obvezujući mehanizam premještanja izbjeglica među državama članicama te da posebnu pozornosti obrati na potrebe trudnica, žena s invaliditetom, žrtava nasilja, u koje se ubrajaju i žene žrtve genitalnog sakaćenja, samohranih majki, starijih žena kao i djevojčica;

3.  poziva države članice da uspostave učinkovit i koordiniran mehanizam za prihvat, obradu, premještanje i preseljenje pristiglih izbjeglica, uzimajući pritom u obzir rodno osjetljiva pitanja; poziva agencije EU-a i države članice da za osoblje iz javnog sektora i organizacija civilnog društva organiziraju osposobljavanje za rad s pristiglim izbjeglicama koje bi se temeljilo na rodno osjetljivom pristupu;

4.  naglašava da usklađeni odgovor EU-a na izbjegličku krizu mora uključivati posebne mjere za rješavanje problema ugroženosti i potreba djece, posebno djevojčica, uključujući njihovo pravo na obrazovanje;

5.  naglašava i priznaje da je bez obzira na pravni status važno razviti cjelovit pristup migraciji iz perspektive rodne ravnopravnosti; smatra da pri donošenju odluke o pritvaranju u obzir treba uzeti eventualna prošla traumatična iskustva ili vrstu proživljenog seksualnog nasilja, u što se ubraja genitalno sakaćenje žena, kao i da smještaj u prilagođenim objektima bolje odgovara potrebama trudnica jer im je ondje zajamčena privatnost te se o njima brine kvalificirano osoblje osposobljeno za takve situacije; ističe da djevojčice i dječaci nikad ne bi smjeli biti pritvarani zbog svoga migrantskog statusa;

6.  poziva države članice da zajamče da su postupci azila (između ostalog i na granicama) u skladu sa smjernicama UNHCR-a o rodno uvjetovanom progonu, koje u kontekstu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. pozivaju na njezino rodno osjetljivo tumačenje i utvrđivanje razloga za podnošenje zahtjeva za status izbjeglice ili zahtjeva za azil;

7.  apelira na to da osoblje UNHCR-a i država članica uključeno u rješavanje humanitarne krize bude primjereno osposobljeno za pružanje psihološke potpore ženama i djevojčicama migranticama koje su tijekom putovanja postale žrtvama psihičkog ili fizičkog nasilja;

8.  izražava duboku zabrinutost zbog sadašnjeg opsega krijumčarenja ljudima, kojim se pogoršava trenutačna kriza i zbog kojega su ugrožene osobe, uključujući žene, djevojke i djecu, prisiljene putovati u nehumanim uvjetima opasnima po život; napominje da u praksi granica između krijumčarenja i trgovanja ljudima može postati nejasna u slučajevima kada osobe postanu žrtvama nasilja i izrabljivanja; stoga poziva države članice da ojačaju svoju policijsku i pravosudnu suradnju kako bi se borile protiv kriminalnih organizacija koje krijumčare i trguju ljudima;

9.  protivi se pritvaranju trudnica, djece i dojilja; poziva na potpunu obustavu pritvaranja djece u EU-u i na omogućavanje zajedničkog života za roditelje i djecu u prikladnim i prilagođenim objektima dok čekaju na donošenje odluke o odobravanju azila; ističe da je potrebno zajamčiti da ne dolazi do kršenja ljudskih prava;

10.  potiče države članice da pritvaranje primjenjuju rijetko, a ne sustavno, da se koriste pouzdanim postupcima nadzora i da nevladinim organizacijama i drugim nadležnim tijelima omoguće dolazak na teren i kontrolu uvjeta prihvata i minimalnih standarda, uključujući one povezane s pravima žena na mjestima pritvora;

11.  ističe potrebu da se centri za prihvat u državama članicama organiziraju tako da budu pogodni za obitelji i da zadovoljavaju posebne potrebe majki s djecom, dojilja i trudnica;

12.  naglašava da treba poduzeti mjere za postizanje lakše zaštite migrantica i tražiteljica azila, što uključuje odvojene smještajne i sanitarne objekte za žene i muškarce koji nisu u srodstvu;

13.  naglašava da postupci za odobravanje azila i izbjegličkog statusa trebaju podrazumijevati rodno osjetljive postupke, smjernice i usluge za podršku, uključujući razgovore koji se odvojeno vode sa ženama i muškarcima izbjeglicama i tražiteljima azila, pri čemu se treba ponuditi mogućnost razgovora s osobom istog spola, kao i upućivanje na psihosocijalno savjetovanje te savjetovanje u slučaju traume;

14.  naglašava da je potrebno da se žene izbjeglice i migrantice u svakom trenutku mogu obratiti pravnim savjetnicama kako bi im mogle izložiti svoje probleme u sigurnom i povjerljivom okruženju; vjeruje da bi to trebalo uključivati, ali ne i biti ograničeno na, zdravstvene probleme, probleme povezane s reproduktivnim zdravljem i majčinstvom, seksualno uznemiravanje i nasilje te sva druga pitanja i informacije;

15.  ističe da se pri oblikovanju, provedbi i evaluaciji svih mjera i politika EU-a o migraciji i azilu treba uzeti u obzir aspekte roda i podrijetla;

16.  naglašava važnost stvaranja sigurnih i legalnih putova prema EU-u; vjeruje da će se na taj način doprinijeti tomu da migrantice, žene izbjeglice i tražiteljice azila ne ovise o krijumčarskim mrežama te da imaju potpuni pristup svojim temeljnim pravima;

17.  naglašava da operacije traganja i spašavanja treba intenzivirati te da s njima treba nastaviti kako bi se smanjio broj smrtnih slučajeva na moru;

18.  poziva na jačanje prava na spajanje obitelji diljem EU-a kao i na unapređenje provedbe tog prava u smislu bržeg i jeftinijeg postupka;

19.  poziva države članice da provedu posebne mjere u cilju lakšeg sudjelovanja žena izbjeglica i migrantica na tržištu rada te da u njima obuhvate osposobljavanje, samozapošljavanje, tečajeve jezika, cjeloživotno učenje i volontiranje; smatra da se obrazovanje, vještine i stručna osposobljenost tražiteljica azila, migrantica i žena izbjeglica trebaju priznati i vrednovati te da treba uspostaviti transparentne postupke priznavanja kvalifikacija stečenih u inozemstvu;

20.  posebno naglašava da je važno zajamčiti pristup obrazovanju za djevojčice migrantice, posebno kad nisu u pratnji;

21.  smatra da je ekonomska neovisnost ključna za ravnopravnost i integraciju; stoga poziva države članice da migranticama olakšaju pristup zaposlenju;

22.  podsjeća na to da se u članku 12. Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena od država potpisnica zahtijeva jamčenje pristupa odgovarajućim uslugama u vezi sa zdravljem žena, koje obuhvaćaju, no nisu ograničene na, prenatalnu i postnatalnu skrb te menstrualnu higijenu;

23.  poziva na to da se za žene, a posebno trudnice, djevojčice koje nemaju osobne dokumente i djecu bez pratnje, osigura prioritetna i odgovarajuća obrada zahtjeva te da ih se odmah identificira kako im nadležna tijela ne bi izgubila trag;

24.  naglašava da bi zemlje domaćini trebale zajamčiti potpuni pristup pravu na kvalitetno i besplatno javno obrazovanje, usluge zdravstvene skrbi, posebno u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, zaposlenje i stanovanje u skladu s potrebama i sposobnostima žena i djevojčica izbjeglica;

25.  pozdravlja dodatne elemente koji su uvedeni u preinačenu Direktivu o uvjetima prihvata(27), posebno uključivanje žrtava trgovanja ljudima i genitalnog sakaćenja žena kao posebnih kategorija ugroženih osoba; izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da žrtve trgovanja ljudima imaju status ugroženih osoba u samo 12 država članica; poziva i ostale države članice da provedu odredbe iz preinačene Direktive o uvjetima prihvata te poziva Komisiju da potakne te države članice na provedbu relevantnih mjera;

26.  vjeruje da bi žrtvama sklapanja dječjeg, ranog ili prisilnog braka kao i osobama izloženima takvom riziku trebalo dodijeliti status ugroženih osoba;

27.  poziva da se dodatno uzmu uobzir potrebe majki migrantica i izbjeglica koje putuju sa svojom djecom ili djecom koja su ostala bez roditelja te da im se osigura siguran pristup hrani, vodi, smještaj, objektima za presvlačenje, odgovarajućim lijekovima, sanitarnim objektima te da se odgovori i na njihove druge potrebe u svim fazama putovanja kao i nakon dolaska; poziva države članice da se u kontekstu spajanja obitelji tražiteljicama azila i migranticama koje su ušle u EU odobri nezavisan pravni status kako bi se spriječilo njihovo izrabljivanje, njihova ugroženost svela na manju mjeru te postigla veća ravnopravnost;

28.  poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava i Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela;

29.  poziva države članice da ženama koje su žrtve progona zajamče međunarodnu zaštitu i da djeluju u skladu sa smjernicama Komisije za primjenu Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji;

30.  izražava žaljenje zbog toga što u Europski migracijski program Komisije kao cilj nije uvršteno smanjenje ograničenja za spajanje obitelji; napominje da je važno omogućiti da se osobe koje su već u EU-u spoje s članovima obitelji, uključujući djecu bez pratnje;

31.  ističe da bi neovisno o neujednačenom priljevu migranata i izbjeglica, zbog kojeg se može stvoriti pritisak na prihvatne centre, potrebe ugroženih osoba, uključujući žene i djevojčice, a pogotovo djevojčice bez pratnje, uvijek trebale biti prioritet te izražava zabrinutost zbog načina na koji se zajednički europski sustav azila provodi u praksi;

32.  poseban naglasak stavlja na već ugrožene skupine unutar migracijskih tokova te naglašava čimbenike kao što su dob, rod, invaliditet, rodni identitet i uvjerenja; izdržava zabrinutost zbog toga što se ne ispunjavaju specifične potrebe u pogledu zaštite osoba;

33.  strogo osuđuje uporabu seksualnog nasilja nad ženama kao ratnog oružja; smatra da se ženama i djevojčicama migranticama koje su u sukobima pretrpjele zlostavljanje treba posvetiti posebna pozornost te da im treba zajamčiti medicinsku i psihološku pomoć;

34.  preporučuje da sve zakonite i relevantne organizacije, kao što su UNHCR, FRONTEX, Europski potporni ured za azil (EASO) i Međunarodna organizacija za migracije (IOM) kao i nevladine organizacije i države članice, zajamče primjenu najviših mogućih standarda pri zapošljavanju ženskog osoblja te da za cjelokupno osoblje uvedu obavezno osposobljavanje s ciljem uključivanja rodne perspektive u sve operacije i programe usmjerene na kretanja izbjeglica i postupke azila;

35.  poziva sve države članice da potpišu i ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja (Istanbulska konvencija) kako bi se pobrinule za zaštitu migrantica i djevojčica od nasilja te ih poziva na primjenu članka 59. Konvencije u kojem je jasno navedeno da države potpisnice trebaju poduzeti nužne mjere za obustavu postupka protjerivanja i/ili odobriti neovisnu dozvolu boravka u slučaju razvoda braka onim migranticama čiji boravišni status ovisi o njihovu supružniku;

36.  poziva na širu suradnju sa zemljama podrijetla migranata i s nevladinim organizacijama koje djeluju u tim zemljama kako bi se poboljšao položaj žena, koje su najčešće žrtve sukobâ;

37.  skreće pozornost na Komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2015. naslovljenu „Europski migracijski program” (28); napominje da Komisija namjerava ojačati odredbe u pogledu sigurne zemlje podrijetla u Direktivi o postupcima azila; čvrsto vjeruje da svaka odluka o usklađivanju odredbi u pogledu sigurne zemlje podrijetla, uključujući i moguću uspostavu zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja podrijetla, mora obuhvaćati i pitanje roda; ipak, napominje da se nijedna zemlja podrijetla ili treća zemlja ne može smatrati istinski sigurnom kada je rodno uvjetovano nasilje prisutno u svim zemljama; smatra da se u slučaju zahtjeva koje tražitelji podnose zbog straha od rodno uvjetovanog nasilja ili diskriminacije nikada ne treba primjenjivati ubrzani postupak azila;

38.  uviđa da ženske organizacije i žene izbjeglice moraju sudjelovati u odlučivanju o tome kako će se s njima postupati, uključujući kada je riječ o prioritetima pri raspodjeli pomoći i inicijativama za izgradnju mira u zemljama podrijetla;

39.  naglašava da se tijekom sastanaka i razgovora u postupku azila mora pružiti usluga skrbi za djecu kako bi se svima zajamčila poštena prilika za podnošenje zahtjeva za azil; napominje da je nepostojanje usluge skrbi za djecu za tražitelje azila i izbjeglice ozbiljna prepreka pristupu uslugama te da ta činjenica ima neproporcionalan utjecaj na žene s obzirom na to da one snose najveći dio odgovornosti skrbi za djecu; ističe da službe koje su u izravnom kontaktu s tražiteljima azila i izbjeglicama moraju imati u vidu potrebe obitelji za skrbi za djecu;

40.  smatra da su migrantice bez osobnih dokumenata i osobe koje one uzdržavaju posebno izložene riziku od toga da postanu žrtve nasilja, izrabljivanja i intersekcijske diskriminacije na temelju rase i roda; napominje da pravni status migrantica bez osobnih dokumenata može ograničiti njihov pristup odgovarajućim uslugama, kao što su skloništa za žene;

41.  izražava duboku zabrinutost zbog prevladavanja negativnih stereotipa o migranticama, ženama izbjeglicama i tražiteljicama azila; potiče države članice da udvostruče napore u cilju zaštite svih migranata, izbjeglica i tražitelja azila od desničarskog ekstremizma i nasilja.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

15.10.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

20

5

6

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Maria Arena, Catherine Bearder, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Maria Corazza Bildt, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Mary Honeyball, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Elisabeth Köstinger, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Vicky Maeijer, Barbara Matera, Angelika Mlinar, Maria Noichl, Marijana Petir, Jordi Sebastià, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Ángela Vallina, Jadwiga Wiśniewska, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Izaskun Bilbao Barandica, Stefan Eck, Arne Gericke, Constance Le Grip, Evelyn Regner, Monika Vana

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Jane Collins

26.10.2015

MIŠLJENJE Odbora za predstavke

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji

(2015/2095(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Marlene Mizzi

PRIJEDLOZI

Odbor za predstavke poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala na poduzimanje mjera kako bi odgovorila na dosad nezabilježenu krizu na Sredozemlju i unaprijedila upravljanje migracijom u svim aspektima osnaživanjem svoje migracijske politike i usvajanjem strateškog Europskog migracijskog plana; u tom pogledu također prima na znanje snažno negodovanje javnosti zbog manjkavosti migracijskih politika; smatra da bi Europski migracijski plan, ako se primjereno financira te u potpunosti i bez odgode primijeni, mogao biti važan prvi korak prema spašavanju ljudskih života, unapređenju pristupa međunarodnoj zaštiti, pravednoj raspodjeli odgovornosti i solidarnosti te ispravljanju poremećaja u postojećem sustavu; poziva Komisiju da aktivno uključi Parlament i uzme u obzir njegove preporuke te da se pri izradi svojih budućih migracijskih politika savjetuje sa svim relevantnim dionicima u postupku odlučivanja, uključujući međunarodna tijela kao što su UNHCR te organizacije za migrante i izbjeglice;

2.  ističe da građani EU-a upućuju brojne predstavke o različitim temama povezanima s krizom na Sredozemlju i tragičnim gubitkom života na moru te zahtijevaju od Europske unije da djeluje brzo i odlučno kako bi se poboljšala situacija te da odbaci sve nezakonite prakse kojima se krše ljudska prava i vladavina prava; ističe da su građani koji upućuju predstavke općenito zabrinuti zbog: manjkavosti pri provedbi europske pravne stečevine u pogledu azila i migracije te neučinkovitosti postojeće Uredbe Dublin III; nedostatka sveobuhvatne migracijske politike EU-a te neprimjenjivanja načela solidarnosti, što dovodi do neravnomjerne raspodjele tereta na države članice koje prihvaćaju migrante; kršenja temeljnih prava, što dovodi do nasilnih odvraćanja na moru, odbijanja ulaska na granicama i nezakonitih deportacija na licu mjesta; te potrebe za povećanim naporima na europskoj razini u borbi protiv ksenofobije i netolerancije te u zaštiti prava migranata, tražitelja azila i izbjeglica, kao i u podršci njihovoj integraciji u EU-u;

3.  naglašava da, s obzirom na razmjer nedavnih tragedija i zabrinjavajuće povećanje broja nezakonitih dolazaka i smrti na moru (u podacima UN-a navodi se da je tijekom prvih šest mjeseci 2015. pristiglo više od 100 000 osoba), EU i države članice više ne mogu biti samo promatrači nego moraju preuzeti odgovornost i vodeću političku ulogu u raspravi te predložiti konkretna djelovanja i posebne mjere kako bi se u potpunosti podržao migracijski plan Komisije;

4.  poziva na međusobno priznavanje odluka o azilu među državama članicama ne samo u slučajevima kada je odluka negativna nego i u slučajevima kada se azil odobri kako bi se pravilno primijenile odredbe članka 78. stavka. 2. točke (a) UFEU-a kojim se poziva na uvođenje jedinstvenog statusa azila koji je na snazi u cijeloj Uniji;

5.  ističe da se djelovanje EU-a, uključujući djelovanje svih njegovih različitih tijela i agencija, mora redovito nadzirati i ocjenjivati u kontekstu aktualnih okolnosti te, ako je potrebno, prilagoditi ili ojačati kako bi se zajamčilo potpuno prenošenje Zajedničkog europskog sustava azila u države članice, poboljšano upravljanje sustavom azila i iskorak prema praktičnijem i konkretnijem obliku solidarnosti, pravednoj raspodjeli odgovornosti te poštovanju temeljnih prava;

6.  potiče EU da operaciju „Triton” nastavi jačati do iste razine kao i operaciju „Mare Nostrum”; poziva Komisiju da pruža stalnu financijsku potporu za Frontex i njegove operativne troškove i aktivnosti te da ih transparentno nadzire;

7.  naglašava da je potrebno unaprijediti praćenje, prikupljanje i analiziranje podataka o migracijskim tokovima i obrascima pri prijelazu morskih granica između EU-a i afričkih država te ih uskladiti centraliziranim mehanizmom EU-a za upravljanje podacima o migraciji, čime bi se omogućilo sastavljanje redovitih izvješća o procjeni te ojačala dosljednost, planiranje i upravljanje kriznim situacijama pa tako pomoglo pri pokretanju sustava za rano upozoravanje na razini EU-a kako bi se brzo reagiralo u slučaju budućih migracijskih kriza;

8.  poziva EU i države članice da hitno usvoje sveobuhvatnu europsku politiku u pogledu migracije i azila, utemeljenu na poštovanju ljudskih prava i dostojanstva, međunarodnih normi i vrijednosti na kojima se EU temelji te prava sadržanih u Povelji o temeljnim pravima EU-a; ističe da je potrebna konkretna provedba članka 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u kojemu se navodi da politike Unije uređuje načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama, uključujući i njegove financijske implikacije; naglašava činjenicu da europske i nacionalne migracijske politike moraju biti u potpunosti usklađene s Konvencijom Ujedinjenih naroda iz 1951. o statusu izbjeglica i njezinim dodatnim protokolom te da se njima mora poštovati načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja;

9.  upozorava na povećanu tendenciju provođenja nezakonitih deportacija na licu mjesta, kao uz ograde na granici španjolskih enklava Ceute i Melille s Marokom, te izričito odbija te prakse jer se njima krše ljudska prava i vladavina prava; također usmjerava pozornost na slučajeve prisilnih deportacija osoba u treće zemlje koje nisu njihove zemlje podrijetla, što osobama bez osobnih dokumenata onemogućuje izlazak iz tih trećih zemalja;

10.  izražava zabrinutost zbog činjenice da veliki broj djece, uključujući maloljetnike bez pratnje, koji su posebno ugroženi, putuje preko Sredozemlja; poziva EU i države članice da poštuju načelo najboljeg interesa djece, uključujući potrebu da im se zajamče prikladno postupanje i postupci za azil prilagođeni djeci, da se izbjegne prebacivanje maloljetnika bez pratnje osim ako to nije u njihovu najboljem interesu i da se u obzir uzmu mogućnosti spajanja obitelji te sigurnost i zaštita djece;

11.  prima na znanje važne mjere sadržane u planu Komisije, posebno one kojima je cilj spašavanje ljudskih života, hitno rješavanje situacije, borba protiv krijumčarskih mreža te rješavanje glavnih uzroka migracije, međutim, ističe da plan Komisije neće zaustaviti aktualne migracijske tokove i da je stoga potrebno hitno uvesti trajni mehanizam premještanja na razini EU-a koji će biti obvezujući za sve države članice kako bi se pomoglo znatnom broju osoba kojima je potreba međunarodna zaštita; smatra da je potrebno čim prije i automatski aktivirati obvezujući mehanizam premještanja na temelju kriterija koji su pravedni, jasni, objektivni, mjerljivi i prepoznatljivi državama članicama, istovremeno uzimajući u obzir osobne želje izbjeglica koliko god je to moguće;

12.  pozdravlja zakonodavni prijedlog Komisije o trajnom mehanizmu premještanja tijekom kriza na temelju članka 78. stavka 2. UFEU-a te činjenicu da su ministri država članica na sastancima Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove održanima u rujnu uspjeli postići sporazum o hitnom premještanju 40 000 osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita iz Italije i Grčke, te o dodatnom premještanju 120 000 osoba; potiče Komisiju i države članice da razmotre odredbe iz Direktive Vijeća 2001/55/EZ o dodjeli privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba, a posebno njezinu uvodnu izjavu 20., međutim, podsjeća da ta Direktiva nikada nije aktivirana te da Komisija mora provesti reviziju svojih odredbi za bolju provedbu mehanizma solidarnosti EU-a i uvesti instrument za žurnu, sigurnu i zakonitu reakciju na hitnu izbjegličku krizu; u tom kontekstu također poziva na jasno definiranje pojma „masovnog priljeva” izbjeglica;

13.  ističe činjenicu da se neujednačenost migracijske politike EU-a u najvećoj mjeri očituje u državama na vanjskim morskim i kopnenim granicama EU-a koje se suočavaju s povećanim priljevom osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita te u državama na unutarnjim granicama EU-a, kao što su Njemačka i Švedska, koje su 2014. prihvatile 43 % svih podnositelja zahtjeva za azil u EU-u; stoga poziva države članice i Komisiju da zajamče sadržajnu reviziju Uredbe Dublin III kako bi se ublažio iznenadan i nerazmjeran migracijski pritisak na povećani broj država članica, a posebno na države na vanjskim granicama EU-a koje su svakodnevno izravno izložene migracijskim tokovima, a da se pritom ne ugrožava sigurnost vanjskih granica Unije;

14.  smatra da zakonita migracija nije društveno-gospodarski teret, već prilika koja može pozitivno doprinijeti društvu te da razvijanje zakonitih ruta prema EU-u može pomoći u borbi protiv zločinačkih krijumčarskih mreža i smanjenju broja života izgubljenih na moru; stoga ističe činjenicu da osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita trebaju siguran i zakonit pristup EU-u; naglašava da je potrebno uvesti obvezujući program preseljenja znatnog broja izbjeglica te poziva EU i države članice da iskoriste mogućnosti koje se nude postojećim zakonodavstvom, da razviju instrumente, strukturirane mehanizme i transparentne, pristupačne postupke za ulazak u EU, kao što su humanitarne vize koje se izdaju u veleposlanstvima i konzulatima država članica EU-a u zemljama podrijetla ili tranzitnim zemljama;

15.  poziva EU, države članice i države kandidatkinje da uspostave međunarodni okvir za dijalog i sveobuhvatnu raspravu o migraciji s trećim zemljama iz kojih migranti potječu i kroz koje prolaze kako bi se zajamčila veća razina solidarnosti i suradnje s EU-om te rješavali glavni uzroci migracije; u tom pogledu pozdravlja sastanak na vrhu koji će se održati u studenom 2015. u Valletti u bliskoj suradnji s afričkim partnerima, a koji će služiti kao temelj za sklapanje budućih okvirnih sporazuma za rješavanje glavnih uzroka migracije; poziva Komisiju i države članice da nadalje potiču rješavanje sukoba u zemljama podrijetla, jačaju kapacitete tranzitnih zemalja i zajamče da se sredstva usmjeravaju u prave projekte, čime će se posljedično zaustaviti iskorištavanje ljudskih i prirodnih resursa te poboljšati zdravlje, obrazovanje, industriju i infrastrukturu radi stvaranja radnih mjesta i većih mogućnosti za dostojanstvenu budućnost u zemljama podrijetla migranata;

16.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se Direktiva o povratku provodi uz poštovanje postupaka, normi i temeljnih ljudskih prava koji Europi omogućuju da zajamči humano i dostojanstveno postupanje s povratnicima, u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; potiče EU i države članice da posvete posebnu pozornost zahtjevima za azil koji su povezani s mogućim političkim progonom kako bi se spriječilo vraćanje koje može predstavljati kršenje ljudskih prava u zemlji podrijetla ili trećoj zemlji;

17.  poziva EU da nastavi jačati svoje već utemeljene okvirne sporazume, kao što su europska politika susjedstva, Kartumski proces i Rabatski proces; ističe da je potrebno staviti poseban naglasak na dugotrajnu situaciju u kojoj se izbjeglice nalaze, a koja bi, u slučaju da se ne rješava, mogla dovesti do trajnog i povećanog broja osoba koje nezakonito prelaze granice diljem Sredozemlja i time si ugrožavaju život;

18.  žali zbog činjenice da je u nekim državama članicama pri upravljanju određenim prihvatnim centrima za tražitelje azila došlo do niza ozbiljnih prijevara i administrativnih nepravilnosti koje su često uključivale i organizirani kriminal, što je rezultiralo zlouporabom europskih fondova i daljnjim pogoršanjem životnih uvjeta i zaštite ljudskih prava migranata;

19.  poziva EU i sve države članice da zaustave izgradnju zidova, da sruše postojeće zidove te da zaustave svu suradnju kojoj je cilj omogućiti izgradnju zidova u trećim zemljama kako bi se migrantima onemogućilo da dođu do EU-a ili drugih teritorija;

20.  poziva države članice da uspostave nacionalne programe podrške integraciji, dodijele primjerena sredstva i podršku te unaprijede primjenu Osnovnih zajedničkih načela politike integracije useljenika u EU-u; poziva Komisiju da ojača ulogu mreže nacionalnih kontaktnih točaka za integraciju i Europskog integracijskog foruma kao platformi za dijalog u cilju jamčenja bolje integracije i razmjene obećavajućih praksi među državama članicama;

21.  poziva EU i države članice da provedu učinkovite mjere za borbu protiv sve veće ksenofobije i zločina iz mržnje, koje se temelje na edukaciji i prevenciji, kao i na kažnjavanju svih oblika nasilja i diskriminacije, uključujući govor mržnje.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

15.10.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

23

0

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marina Albiol Guzmán, Margrete Auken, Beatriz Becerra Basterrechea, Soledad Cabezón Ruiz, Pál Csáky, Eleonora Evi, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Svetoslav Hristov Malinov, Notis Marias, Edouard Martin, Marlene Mizzi, Julia Pitera, Gabriele Preuß, Sofia Sakorafa, Yana Toom, Bodil Valero, Jarosław Wałęsa, Cecilia Wikström

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Jérôme Lavrilleux, Michèle Rivasi, Ángela Vallina, Axel Voss

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Emilian Pavel, Vladimir Urutchev, Julie Ward

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

16.3.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

44

11

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Jan Philipp Albrecht, Gerard Batten, Heinz K. Becker, Michał Boni, Caterina Chinnici, Ignazio Corrao, Rachida Dati, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Frank Engel, Cornelia Ernst, Tanja Fajon, Laura Ferrara, Lorenzo Fontana, Mariya Gabriel, Ana Gomes, Nathalie Griesbeck, Jussi Halla-aho, Monika Hohlmeier, Sophia in ‘t Veld, Iliana Iotova, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Timothy Kirkhope, Barbara Kudrycka, Kashetu Kyenge, Marju Lauristin, Juan Fernando López Aguilar, Roberta Metsola, Louis Michel, Claude Moraes, Birgit Sippel, Branislav Škripek, Csaba Sógor, Helga Stevens, Bodil Valero, Udo Voigt, Beatrix von Storch, Josef Weidenholzer, Cecilia Wikström, Kristina Winberg, Tomáš Zdechovský

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Marina Albiol Guzmán, Kostas Chrysogonos, Carlos Coelho, Anna Maria Corazza Bildt, Gérard Deprez, Anna Hedh, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Miltiadis Kyrkos, Gilles Lebreton, Andrejs Mamikins, Petri Sarvamaa, Elly Schlein, Barbara Spinelli, Geoffrey Van Orden, Axel Voss

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Margrete Auken

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

44

+

ALDE

Gérard Deprez, Nathalie Griesbeck, Louis Michel, Cecilia Wikström, Sophia in 't Veld

EFDD

Ignazio Corrao, Laura Ferrara

GUE/NGL

Marina Albiol Guzmán, Kostas Chrysogonos, Cornelia Ernst, Barbara Spinelli

EPP

Heinz K. Becker, Michał Boni, Carlos Coelho, Anna Maria Corazza Bildt, Rachida Dati, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Frank Engel, Mariya Gabriel, Monika Hohlmeier, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Barbara Kudrycka, Roberta Metsola, Petri Sarvamaa, Csaba Sógor, Axel Voss

S&D

Caterina Chinnici, Tanja Fajon, Ana Gomes, Anna Hedh, Iliana Iotova, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Kashetu Kyenge, Miltiadis Kyrkos, Marju Lauristin, Juan Fernando López Aguilar, Andrejs Mamikins, Claude Moraes, Elly Schlein, Birgit Sippel, Josef Weidenholzer

GREENS/EFA

Jan Philipp Albrecht, Margrete Auken, Bodil Valero

11

-

ECR

Jussi Halla-aho, Timothy Kirkhope, Geoffrey Van Orden, Beatrix von Storch, Branislav Škripek, Helga Stevens

EFDD

Gerard Batten, Kristina Winberg

EFDD

Lorenzo Fontana, Gilles Lebreton

NI

Udo Voigt

1

0

EPP

Tomáš Zdechovský

Značenje simbola:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  uzdržani

(1)

SL C 93, 9.3.2016., str. 165.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0176.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0317.

(4)

http://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2015/09/28-eunavfor/.

(5)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0105.

(6)

Novosti Frontexa, http://frontex.europa.eu/news/number-of-migrants-arriving-in-greece-dropped-by-half-in-november-cITv3V.

(7)

IOM i UNICEF, Kratko izvješće s podacima: Migracija djece u Europu, http://www.iom.int/sites/default/files/press_release/file/IOM-UNICEF-Data-Brief-Refugee-and-Migrant-Crisis-in-Europe-30.11.15.pdf.

(8)

Bilten EASO-a, studeni – prosinac 2015., https://easo.europa.eu/wp-content/uploads/EASO-Newsletter-NOV-DEC_-20151.pdf.

(9)

Države EU+ čine 28 država članica EU-a te Norveška i Švicarska.

(10)

UNHCR – Kratki podaci o Grčkoj – 7. ožujka 2016.

(11)

IOM, Projekt „Nestali migranti”, http://missingmigrants.iom.int/.

(12)

Odluka Vijeća (EU) 2015/1523 i Odluka Vijeća (EU) 2015/1601.

(13)

Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka) (SL L 180, 29.6.2013., str. 31.).

(14)

Direktivom Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. utvrđuju se minimalne norme za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te mjere za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001., str. 12.).

(15)

Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL L 337, 20.12.2011., str. 9.).

(16)

Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL L 180, 29.6.2013., str. 60.).

(17)

zaključci Vijeća od 19. studenog 2004.

(18)

Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, OJ 180, 29.6.2013., str. 96.

(19)

Direktiva 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, SL L 168, 30.6.2009., str. 24.

(20)

Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika, SL L 94, 28.3.2014., str. 375.

(21)

Direktiva Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi visokokvalificiranog zapošljavanja, SL L 155, 18.6.2009., str. 17.

(22)

3 Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru, Uredba 33. („Poziv u pomoć: obaveze i postupci”).

2 Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982., članak 98. („Dužnost pružanja pomoći”).

1 Konvencija UN-a o statusu izbjeglica iz 1951.

(23)

4 Međunarodna konvencija o traganju i spašavanju na moru iz 1979., izmijenjena verzija.

(24)

5 Rezolucija MSC.167(78) Međunarodne pomorske organizacije i „Spašavanje na moru: smjernice o načelima i praksama koji se primjenjuju na migrante i izbjeglice”.

(25)

6 Prema statistikama Udruženja brodovlasnika Europske zajednice (ECSA).

(26)

7 http://data.unhcr.org/mediterranean/regional.php

(27)

Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju normi za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, OJ L 180, 29.6.2013, str. 96.

(28)

COM(2015)0240.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti