IZVJEŠĆE o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a

13.6.2016 - (2015/2340(INI))

Odbor za vanjske poslove
Izvjestiteljica: Barbara Lochbihler
Izvjestiteljice za mišljenje (*):
Bodil Valero, Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove
Catherine Bearder, Odbor za prava žena i jednakost spolova
(*)   Pridruženi odbori – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a

(2015/2340(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i sve relevantne međunarodne sporazume o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (2000.) i njezine protokole, a posebno Protokol o sprječavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, posebno ženom i djecom (2000.) i Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom (2000.),

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji (1990.),

–  uzimajući u obzir rad međunarodnih mehanizama za ljudska prava, pa i rad UN-ova posebnog izvjestitelja za trgovinu ljudima, a posebno ženama i djecom, i drugih relevantnih posebnih izvjestitelja UN-a te univerzalno periodično izvješće i rad tijela UN-a mjerodavnih za praćenje provedbe sporazuma o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Vijeća UN-a za ljudska prava o trgovini ljudima, a posebno ženom i djecom (2014.),

–  uzimajući u obzir globalno izvješće Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal o trgovini ljudima iz 2014.,

–  uzimajući u obzir UN-ov predložak za zakon o suzbijanju trgovine ljudima kako bi se zemljama pomoglo pri reviziji i izmjenjivanju postojećeg zakonodavstva te pri donošenju novog zakonodavstva za borbu protiv trgovine ljudima (2009.),

–  uzimajući u obzir preporučena načela i smjernice o ljudskim pravima i trgovini ljudima, predstavljene Gospodarskom i socijalnom vijeću kao dodatak Izvješću visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHCHR) (E/2002/68/Add. 1),

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, kojima se uvodi okvir UN-a naslovljen „Zaštita, poštovanje i pomoć”,

–  uzimajući u obzir osnovna načela UN-a o pravu žrtava trgovine ljudima na djelotvornu pravnu zaštitu;

–  uzimajući u obzir smjernice UNICEF-a za zaštitu djece koja su žrtve trgovine ljudima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o prisilnom radu iz 1930. (br. 29), Protokol iz 2014. Konvenciji o prisilnom radu iz 1930., ukidanje Konvencije o prisilnom radu iz 1957. (br. 105) i Preporuku o prisilnom radu (dopunske mjere) iz 2014. (br. 203),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o minimalnoj dobi iz 1973. (br. 138) i Konvenciju o najgorim oblicima dječjeg rada iz 1999. (br. 182),

–  uzimajući u obzir Konvenciju MOR-a o pristojnom radu radnika u kućanstvima iz 2011. (br. 189),

–  uzimajući u obzir studiju Međunarodne organizacije rada naslovljenu Profit i siromaštvo: ekonomija prisilnog rada (2014.),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Europsku socijalnu povelju i Povelju o temeljnim pravima EU-a, osobito njezin članak 5.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovine ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za postupke darivanja, prikupljanja, testiranja, obrade, čuvanja, skladištenja i distribucije tkiva i stanica;

–  uzimajući u obzir Dokument za djelovanje u pogledu jačanja vanjske dimenzije EU-a u borbi protiv trgovine ljudima (2009.) i njegova dva izvješća o implementaciji (iz 2011. i 2012.),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima (2012. – 2016),

–  uzimajući u obzir izvješće na sredini razdoblja o primjeni Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima (COM(2014)0635),

–  uzimajući u obzir rad koordinatora EU-a za suzbijanje trgovine ljudima,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014. i politici Europske unije u tom području[1]

–  uzimajući u obzir okvir za aktivnosti EU-a u vezi s rodnom ravnopravnošću i poboljšanjem položaja žena u vanjskim odnosima EU-a 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju iz veljače 2016. godine naslovljeno „Trafficking in human beings in the EU” (Trgovina ljudima u EU-u),

–  uzimajući u obzir globalni pristup migraciji i mobilnosti (GAMM),

–  uzimajući u obzir Europski migracijski program od 13. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir akcijski plan sa sastanka na vrhu u Valletti održanog u studenome 2015.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovine ljudima (2005.),

–  uzimajući u obzir najnovije opće izvješće o aktivnostima Grupe eksperata za suzbijanje trgovine ljudima (GRETA) u kojemu se ocrtava implementacija Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovine ljudima (2014.),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o trgovanju ljudskim organima, otvorenu za potpisivanje od ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Istanbula o trgovini organima i transplantacijskom turizmu (2008.),

–  uzimajući u obzir vodeća načela OESS-a o ljudskim pravima prilikom povratka osoba koje su bile žrtvama trgovine (2014.),

–  uzimajući u obzir izvješće međuvladine Radne skupine za financijsko djelovanje (2011.),

–  uzimajući u obzir Hašku konvenciju o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije za migracije o borbi protiv trgovine ljudima i pomoći ugroženim migrantima (2012.),

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije za migracije o rješavanju problema trgovine ljudima i izrabljivanja tijekom krize (2015.),

–  uzimajući u obzir Konvenciju ASEAN-a protiv trgovine ljudima, a posebno ženama i djecom (2015.),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za prava žena i jednakost spolova i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0205/2016),

A.  budući da je trgovanje ljudima, koje je dio organiziranog kriminala, jedan od najgorih oblika kršenja ljudskih prava jer ljude svodi na robu, duboko i trajno krši dostojanstvo, integritet i prava žrtava i pogađa njihove cijele obitelji i zajednice te svjesno zloupotrebljava teški položaj ljudi kao što su siromaštvo ili izolacija;

B.  budući da Ujedinjeni narodi u Protokolu iz Palerma trgovanje ljudima definiraju kao vrbovanje, transport, organiziranje prijelaza, skrivanje ili prihvat osoba te pridobivanje pristanka osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom u svrhu iskorištavanja, i to prijetnjom ili upotrebom sile ili drugih oblika prinude, otmicom, prijevarom, obmanom, zlouporabom ovlasti ili položaja ranjivosti ili davanjem odnosno primanjem novca ili usluga; budući da izrabljivanje nužno obuhvaća prisilnu prostituciju osoba i druge oblike seksualnog ili reproduktivnog iskorištavanja, prisilni rad i usluge, ropstvo i radnje slične ropstvu, uključujući ropstvo djece u svrhu novačenja djece, podčinjavanje i odstranjivanje organa; budući da je riječ o postupanju iz mržnje, osobito kada ljudi djecu podvrgavaju najgorem obliku izrabljivanja;

C.  budući da u članku 2. točki (a) Fakultativnog protokola uz Konvenciju UN-a o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji prodaja djece znači „svako djelo ili transakciju u kojoj dijete prenosi neka osoba ili skupina osoba drugim osobama za naknadu ili bilo kakvu drugu nagradu”;

D.  budući da prema globalnom izvješću o trgovini ljudima iz 2014. Ureda UN-a za droge i kriminal (UNODC) 70 % ukupnog broja prepoznatih žrtava čine žene i djevojčice; budući da žene čine 79 % prepoznatih žrtava seksualnog iskorištavanja, što je 53 % prepoznatih oblika iskorištavanja na globalnoj razini, i budući da muškarci čine 83 % prepoznatih žrtava prisilnog rada, što je 40 % prepoznatih oblika iskorištavanja na globalnoj razini;

E.  budući da složeni i isprepleteni faktori kao što su sustavna i strukturna diskriminacija, kršenja ljudskih prava, siromaštvo, nejednakost, korupcija, nasilni sukobi, zapljena zemljišta, izostanak obrazovanja, nezaposlenost i nefunkcionirajući režimi za migracije radnika povećavaju izloženost osoba izrabljivanju i zloporabama jer su im zbog toga izbori suženi, a resursi umanjeni; budući da je u strategiji EU-a za sprječavanje trgovine ljudima, koja se odnosi na razdoblje od 2012. do 2016. godine, nasilje nad ženama prepoznato kao osnovni uzrok trgovine ljudima;

F.  budući da je trgovina ljudima rodno uvjetovan zločin; budući da žene i djevojčice također čine zamjetan postotak žrtava drugih oblika trgovine ljudima kao što su prisilan rad u kućanstvu i pružanju njege te u sektoru proizvodnje, prehrane i čišćenja;

G.  budući da je trgovina ljudima, uz ilegalnu trgovinu drogama i oružjem, jedna od najunosnijih aktivnosti organiziranog kriminala u svijetu; budući da prema najnovijim procjenama MOR-a ilegalna godišnja zarada od prisilnog rada, u što se ubraja i zarada od pranja novca, iznosi oko 150 milijardi USD, pri čemu se procjenjuje da se oko 90 % žrtava izrabljuje u privatnom sektoru i da dvije trećine zarade dolazi od komercijalnog seksualnog izrabljivanja, koje se smatra najisplativijim oblikom izrabljivanja;

H.  budući da se trgovina ljudima mora sagledati i iz perspektive potražnje i iz perspektive zarade s obzirom na to da izrabljivanje žena, posebno za seksualne usluge, pokreće potražnja takvih usluga i zarada koja se ostvaruje;

I.   budući da su nedostatna provedba pravnog okvira protiv trgovine ljudima na nacionalnoj razini i nedostatak odgovarajućeg pravnog okvira u trećim zemljama jedne od najvažnijih prepreka u suzbijanju trgovine ljudima;

J.  budući da je pristup pravdi žrtvama trgovine ljudima naprosto otežan ili je potpuno uskraćen većini svjetskog stanovništva; budući da u mnogim zemljama manje od jedan posto počinjenih zločina rezultira uspješnim progonom; budući da su korupcija i manjak kapaciteta još uvijek glavni problemi policije i pravosuđa u mnogim zemljama;

K.  budući da, prema Europolu, širenje pristupa internetu diljem svijeta omogućuje sve veći procvat trgovine ljudima u internetskom okružju; budući da se time potiču novi oblici vrbovanja i iskorištavanja žrtava;

L.  budući da postoji veza između trgovine migrantima i trgovine ljudima; budući da se mreže trgovine ljudima, među ostalim, oslanjaju na internet kako bi potencijalnim migrantima nudile svoje usluge;

M.  budući da trgovina ljudima i krijumčarenje ljudi nisu privremeni i prolazni fenomeni i da će u godinama koje dolaze još porasti zbog toga što su žarišta sukoba, represivni režimi ili bezizlazna gospodarska situacija u svijetu plodno tlo za kriminalne aktivnosti trgovaca i krijumčara ljudima;

N.  budući da tokovi nezakonite migracije povećavaju opasnost od trgovine ljudima jer su neregularni migranti zbog svoje izloženosti riziku i neregistrirane prisutnosti osobito ugroženi; budući da velik udio tih migranata koji pristižu u Europu čine maloljetne osobe, koje su ciljna skupina za mreže trgovine ljudima;

O.  budući da je trgovina ljudima regionalan odnosno globalan problem kojeg nije uvijek moguće rješavati isključivo na nacionalnoj razini;

P.  budući da prema najnovijem svjetskom indeksu ropstva 35,8 milijuna osoba u svijetu živi u suvremenom ropstvu, iz čega se može zaključiti da je trgovina ljudima endemskog karaktera, ali da je prisutna u svim dijelovima svijeta;

Q.  budući da se tradicionalni i novi trendovi trgovine ljudima uvelike razlikuju ovisno o regiji, pa i unutar samih regija;

R.  budući da pojava trgovine ljudima nije ograničena samo na zemlje koje se smatra manje razvijenima, nego je prisutna i u razvijenim zemljama, iako na manje vidljiv način;

S.  budući da je prema podacima MOR-a 56 % procijenjenog broja žrtava prinudnog rada i seksualnog izrabljivanja u svijetu u azijsko-pacifičkoj regiji, što je daleko najveći udio u svijetu;

T.  budući da se procjenjuje da diljem svijeta 300 000 djece sudjeluje u oružanim sukobima; budući da se u Africi najviše trguje djecom u svrhu novačenja djece vojnika;

U.  budući da u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku odrasle osobe čine 95 % identificiranih žrtava; budući da su bliskoistočne zemlje glavno odredište radnika migranata, a u njima tzv. sustav sponzorstva Kafala radnike veže za određenog poslodavca zbog čega se stvaraju uvjeti koji pogoduju zloporabi i izrabljivanju na radu, što katkada rezultira prisilnim radom;

V.  budući da je u zemljama istočnog susjedstva EU-a seksualno izrabljivanje glavni uzrok prijavljenih slučajeva trgovine ljudima; budući da sustavna diskriminacija i rasizam spram romskih zajednica dovodi do toga da su i Romi i Romkinje posebno izloženi trgovanju u razne svrhe;

W.  budući da je šest zemalja s najvećim udjelom osoba u stanovništvu koje su robovi modernog doba, termin povezan s trgovanjem ljudima, iz Latinske Amerike (Haiti, Suriname, Guyana, Meksiko, Kolumbija i Peru)[2];

X.  budući da je suradnja između država članica, Europola i zemalja podrijetla i tranzita žrtava trgovine ljudima ključan alat za borbu protiv mreža trgovine ljudima;

Y.  budući da je EU radi dodatnog jačanja i unapređenja suradnje u suzbijanju trgovine ljudima odredio određeni broj prioritetnih zemalja i regija;

Z.  budući da je 2010. Komisija imenovala koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima kako bi poboljšala koordinaciju i koherentnost između institucija EU-a, agencija, država članica, zemalja izvan EU-u i međunarodnih aktera;

Globalni trendovi u trgovanju ljudima

1.  osuđuje i odbija praksu trgovine ljudima, koja je sve učestalija, koja prouzročava ljudsku patnju i koja trajno te duboko pogađa sva društva i gospodarstva;

2.  naglašava činjenicu da je trgovina ljudima moderna vrsta ropstva i težak zločin koji čini jedan od najgorih oblika kršenja ljudskih prava te je neprihvatljiv u društvima utemeljenima na poštovanju ljudskih prava, uključujući rodnu jednakost; štoviše, smatra da problemu trgovine ljudima treba pristupiti na sveobuhvatan način, ne fokusirajući se samo na seksualno iskorištavanje, već i na prisilni rad, trgovinu organima, prisilno prosjačenje, prisilne brakove, djecu vojnike i trgovinu novorođenom djecom;

3.   podsjeća na to da je trgovanje ljudima transnacionalni zločin svjetskih razmjera i da bi u sklopu svih mjera kojima se taj fenomen nastoji suzbiti trebalo povesti računa o njegovim korijenskim uzrocima i globalnim kretanjima; u tom pogledu naglašava važnost dosljednosti u okviru vanjske i unutarnje dimenzije politika EU-a za borbu protiv trgovanja ljudima;

4.   uviđa da se trgovanje ljudima kao oblik organiziranog kriminala odvija i kao prekogranična i nacionalna aktivnost te su stoga za borbu protiv tog fenomena nužni strogi zakoni i međudržavna suradnja;

5.  žali zbog toga što u mnogim zemljama svijeta još uvijek nije doneseno odgovarajuće zakonodavstvo kojim bi se ozakonila djelotvorna borba protiv trgovine ljudima;

6.   nadalje, žali zbog velikog jaza između postojećeg zakonodavstva i njegove primjene, u što se, s jedne strane, ubraja ograničen ili nepostojeći pristup pravdi i, s druge strane, činjenica da se protiv počinitelja ne pokreću kazneni progoni;

7.  posebno žali zbog činjenice da je broj identificiranih žrtava još uvijek puno niži od procjena broja osoba zahvaćenih trgovanjem ljudima i što je stopa podizanja optužnica i dalje izuzetno niska; i dalje je duboko zabrinut zbog činjenice da velik broj žrtava trgovine ljudima ne može računati na odgovarajuću pomoć, osobnu zaštitu i mjere kojima bi se sankcionirala kršenja njihovih temeljnih prava;

8.   podsjeća na to da su žrtve trgovanja u zemljama u kojima ih se izrabljuje često „nevidljivi ljudi”, da su suočene s poteškoćama zbog kulturne i jezične barijere i da im je stoga još teže prijaviti zločine čije su žrtve; osuđuje činjenicu da su te poteškoće još ozbiljnije kada je riječ o posebno ugroženim kategorijama žrtava poput žena i djece;

9.  naglašava da potražnja za seksualnim uslugama u razvijenim zemljama potiče trgovinu ljudima u zemljama u razvoju te stavlja ljude, osobito žene i djevojčice, u osjetljiv položaj; poziva države članice da kriminaliziraju svjesno korištenje uslugama žrtava trgovine ljudima;

10.  podsjeća na to da međunarodno organizirane skupine, u tajnosti ili uz pristanak žrtava koje su zavarane lažnim obećanjima, prevoze žrtve u bogatija područja ponajprije za trgovinu ljudima u seksualne svrhe, pri čemu se na vrhu popisa nalaze europske zemlje u kojima ima klijenata veće platežne moći;

11.   osuđuje to što je prema izjavi za tisak šefa kabineta EUROPOL-a u Europi nestalo više od 10 000 izbjeglica i djece migranata bez pratnje; skreće pozornost EU-a i država članica na činjenicu da su mnoga od te djece prisilno stjerana u lance seksualnog krijumčarenja, prošenja te ilegalnog i unosnog presađivanja organa ili trgovanja robovima;

12.   naglašava da je koncept trgovine ljudima ključno razlikovati od krijumčarenja migranata; usto napominje da se kriminalne mreže i organizirani kriminal bave i krijumčarenjem ljudi, što može dovesti do trgovine ljudima, ali naglašava da te dvije aktivnosti podrazumijevaju drugačiji pravni i praktični okvir te drugačije državne obveze; snažno potiče EU i države članice da osposobljavaju osoblje zaduženo za prihvat i prepoznavanje migranata/tražitelja azila služeći se specifičnim programima o podizanju razine osviještenosti usredotočenih na jasno raspoznavanje trgovine i krijumčarenja ljudima, osobito u pogledu prepoznavanja i zaštite djece žrtava krijumčarenja i djece bez pratnje izložene riziku od krijumčarenja;

13.  podsjeća na to da migranti pristaju na krijumčarenje, koje završava njihovim dolaskom na odredište, dok se žrtve trgovine ljudima iskorištava prisilom, obmanom i zlostavljanjem, bez ikakve mogućnosti pristanka; naglašava činjenicu da može doći do kombinacije tih dviju pojava jer postoji opasnost da bi zločinačke skupine koje se bave krijumčarenjem izbjeglica i drugih migranata u EU mogle prisiliti te osobe na iskorištavanje kao žrtve trgovine ljudima, posebice maloljetne osobe bez pratnje i žene koje putuju same; snažno potiče nadležne vlasti u državama članicama da obrate pozornost na tu podudarnost u okviru svojih policijskih aktivnosti, aktivnosti kaznenog progona te pravosudne suradnje;

14.   konstatira da se kriminalne mreže sve više koriste internetom i društvenim mrežama za privlačenje i iskorištavanje žrtava; stoga traži od Europske unije i njezinih država članica da u borbi protiv trgovine ljudima ulože dovoljna sredstva u tehnologiju i stručno znanje za otkrivanje, praćenje i borbu protiv zloupotrebe interneta koju kriminalne mreže provode za privlačenje žrtava i ponudu usluga kojima je cilj iskorištavanje žrtava;

15.  priznaje važnost i ulogu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u trgovini ljudima te uviđa da se tehnologija može koristiti za lakše vrbovanje i iskorištavanje žrtava, ali i kao sredstvo za sprječavanje trgovine ljudima; smatra da bi se više istraživanja trebalo usredotočiti na ulogu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u odnosu prema trgovini ljudima;

16.  poziva Komisiju da ocijeni uporabu interneta u kontekstu trgovine ljudima, posebno u pogledu seksualnog iskorištavanja na internetu; traži da Europol pojača borbu protiv trgovine ljudima preko interneta u okviru jedinice EU-a za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima (IRU) u svrhu otkrivanja, izvješćivanja i uklanjanja internetskih materijala o trgovini ljudima;

17.  traži od Komisije da prilagodi svoju suradnju s trećim zemljama kako bi se povelo računa o novoj situaciji nastaloj zbog razvoja trgovine ljudima preko interneta; poziva Komisiju i Europol da razmotre mogućnosti suradnje između europskih tijela za borbu protiv kiberkriminala (posebice u okviru Europola) i istovjetnih tijela trećih zemalja; traži od Komisije da također razmotri sve korisne načine suradnje s pružateljima internetskih usluga radi otkrivanja i suzbijanja internetskih sadržaja povezanih s trgovinom ljudima; traži od Komisije da redovito obavještava Parlament;

Ekonomska strana trgovine ljudima

18.   osuđuje činjenicu da je trgovanje ljudima vrlo unosna poslovna aktivnost i da se prihode od te kriminalne aktivnosti u velikoj mjeri ponovno ubrizgava u globalno gospodarstvo i financijske tokove; osuđuje to što su najstrukturiranije i najjače međunarodne kriminalne organizacije umiješane u trgovanje ljudima i to što su stvorile pravu međunarodnu i razgranatu kriminalnu mrežu; poziva sve države i relevantne aktere u tom području da niskorizičnu/vrlo isplativu aktivnost trgovanja ljudima učine visokorizičnom/neisplativom aktivnošću;

19.   smatra da financijske istrage kojima se ulazi u trag, oduzima i vraća nezakonito stečena imovina te mjere protiv pranja novca imaju presudnu ulogu u borbi protiv trgovine ljudima; podsjeća na to da postoji potreba za prikupljanjem više podataka i većom usredotočenošću na pranje novca; osuđuje činjenicu da je korištenje mjerama za prikupljanje, obradu i širenje financijskih informacija kojima se potpomažu kaznene istrage trgovanja ljudima i dalje ograničeno, a često i prepreka cjelovitom integriranju financijskih istraga u istrage o slučajevima trgovanja ljudima; poziva EU i njegove države članice da aktivnije surađuju s trećim zemljama odnosno da se s njima koordiniraju i međusobno dijele informacije kada je riječ o lokaliziranju i oduzimanju prihoda nezakonito stečenih u tim kriminalnim aktivnostima; poziva na to da se zaplijenjena imovina koristi za pružanje potpore žrtvama trgovanja i njihovo obeštećenje;

20.   poziva vlade da postupaju s dužnom pažnjom u suzbijanju korupcije koja pogoduje trgovanju ljudima i da utvrđuju i iskorjenjuju umiješanost ili sudioništvo javnog sektora u trgovanju ljudima, uključujući mjere kojima se zaposlenicima u javnom sektoru pruža osposobljavanje za prepoznavanje tih slučajeva i unutarnje smjernice kojima im se pomaže pri postupanju u sumnjivim slučajevima;

21.   podsjeća na to da se izrabljivanja povezana s vrbovanjem događaju u mnogim zemljama i regijama u svijetu te napominje da su ta izrabljivanja, neovisno o zemlji u kojoj se odvijaju, usko povezana s trgovanjem ljudima, bilo preko agencija za zapošljavanje koje su izravno umiješane u trgovanje ljudima uporabom obmanjujućih i prinudnih praksi novačenja, bilo stvaranjem uvjeta za izrabljivanje na radu tako što traže visoke naknade za zapošljavanje, čime se ponajprije dovodi do financijske ugroženosti i ovisnosti migranata i niskokvalificirane radne snage;

22.  poziva EU i njegove države članice da više surađuju s trećim zemljama kako bi se istražile sve faze trgovine ljudima, uključujući fazu vrbovanja, da poboljšaju razmjenu informacija te da započnu anticipativne operacije, (financijske) istrage i kaznene progone; poziva sve države da poboljšaju regulaciju agencija za zapošljavanje i nadzor nad njima;

23.  smatra da u situaciji u kojoj je državljanin treće zemlje odveden iz svoje zemlje i doveden u EU (ili kada je državljanin EU-a odveden u drugu državu članicu) u svrhu prostitucije, bilo kojeg drugog oblika seksualnog iskorištavanja ili prisilnog rada ne može postojati valjan pristanak;

24.  smatra da bi vlade trebale poticati dijalog u kojemu sudjeluje više dionika i partnerstva radi približavanja poslovnog sektora, stručnjaka za trgovanje ljudima i nevladinih organizacija te provoditi zajedničke akcije za suzbijanje trgovanja ljudima, a radnicima zajamčiti poštovanje njihovih prava, uključujući osnovna radna prava; također poziva vlade da donesu pravne mjere kojima će se zajamčiti transparentnost i sljedivost proizvoda iz lanca opskrbe, a za poduzeća uvesti obveza da pruže uvid u rad uložen u iskorjenjivanje trgovine ljudima u svojim lancima opskrbe; poziva EU i države članice da aktivno surađuju s domaćim i međunarodnim poduzećima u cilju jamčenja da njihovi proizvodi budu lišeni izrabljivanja duž cijelog lanca opskrbe i da ih se drži odgovornima za slučajeve trgovine ljudima duž njihova lanca opskrbe, pa i kada je riječ o njihovim povezanim društvima i podugovarateljima;

25.  poziva EU i države članice da se konstruktivno uključe u pregovore o otvorenoj međuvladinoj radnoj skupini za izradu međunarodnog, pravno obvezujućeg instrumenta za transnacionalne korporacije i druge poslovne subjekte u pogledu ljudskih prava te da implementiraju Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

Razni oblici izrabljivanja

26.  potiče EU i države članice da poduzmu potrebne napore oko borbe protiv prisilnog rada u industriji EU-a u inozemstvu i u odnosu prema trećim zemljama, i to provedbom i primjenom radnih standarda i podržavanjem vlada u usvajanju zakona o radu kojima se propisuju minimalni standardi za zaštitu radnika, uključujući strane radnike, te da zajamče da europska poduzeća koja posluju u tim zemljama poštuju te standarde; potiče vlade da primjenjuju radne zakone, da pošteno postupaju prema svim radnicima i da svim radnicima zajamče ista prava bez obzira na njihovo državljanstvo ili podrijetlo te da iskorijene korupciju; poziva na daljnju međunarodnu suradnju radi jačanja politika u području radne migracije te na razradu i implementaciju boljih propisa o zapošljavanju radnika;

27.  poziva na veće globalno pridržavanje temeljnih radnih i ekoloških standarda Međunarodne organizacije rada, i to, između ostalog, jačanjem socijalne sigurnosti i inspekcija rada; također poziva na ratifikaciju i implementaciju Konvencije MOR-a o radnicima u kućanstvu, 2011. (br. 189), i na prijenos njezinih odredbi u nacionalno zakonodavstvo, u što se ubrajaju i odredbe o radnicima u kućanstvima diplomatskog osoblja;

28.  ističe da jasna veza između prostitucije i trgovine ljudima u seksualne svrhe iziskuje mjere kojima će se stati na kraj potražnji za prostitucijom;

29.  napominje da je žrtvama prisilne prostitucije u većini država članica teško ostvariti pristup psihološkoj pomoći i da se zato gotovo isključivo oslanjaju na podršku dobrotvornih organizacija; stoga zagovara veću podršku takvim organizacijama i poziva države članice da smanje prepreke u pristupu psihološkoj pomoći;

30.  naglašava da se prisilni brak može smatrati oblikom trgovine ljudima ako ima obilježja iskorištavanja žrtve i poziva sve države članice da tu odrednicu uvrste u svoju definiciju trgovine ljudima; naglašava da iskorištavanje može biti seksualne naravi (bračno silovanje, prisilna prostitucija i pornografija) ili ekonomske (prisilno obavljanje kućanskih poslova i prisilno prosjačenje) i da prisilni brak može biti krajnji cilj trgovine ljudima (prodaja žrtve radi stupanja u brak ili sklapanja prinudnog braka); podsjeća na potencijalnu transnacionalnu narav prisilnih brakova; stoga poziva države članice da se pobrinu za odgovarajuće osposobljavanje nacionalnih tijela zaduženih za migracije o problemu prisilnih brakova u kontekstu trgovine ljudima; poziva Komisiju da također pojača razmjenu najboljih praksi u tom pogledu;

31.  osuđuje praksu trgovine ljudima u cilju prisilnog zamjenskog majčinstva kao kršenje prava žena i prava djeteta; napominje da potražnju potiču razvijene zemlje na štetu ugroženih i siromašnih osoba koje često žive u zemljama u razvoju te traži od država članica da razmotre posljedice vlastitih restriktivnih reproduktivnih politika;

32.   snažno potiče na to da se djeci koja su žrtve trgovine ljudima taj status i prizna te da se pritom najveća važnost dade njihovim pravima i potrebama te onome što je u njihovu najboljem interesu; poziva na to da im se pruži pravna, tjelesna, psihološka i druga pomoć i zaštita, i kratkoročna i dugoročna, te da se donesu mjere kojima će se potpomognuti, prema potrebi i u skladu s najboljim interesom djeteta poštujući njegovo dostojanstvo i njegova prava, spajanje obitelji ili da se uvedu odgovarajući režimi za pružanje skrbi;

33.  podsjeća na to da trgovina djecom često dovodi do slučajeva seksualnog zlostavljanja, prostitucije, prisilnog rada ili odstranjivanja organa i trgovine organima te naglašava da se u slučaju djeteta žrtve trgovine ljudima nikakav pristanak na rad ili pružanje usluga ne može smatrati valjanim; žali zbog činjenice da policijski i pravosudni službenici često tretiraju ugroženu djecu kao prijestupnike ili neregularne migrante te da ne primjenjuju sustavan pristup kako bi otkrili znakove trgovine ljudima i identificirali žrtve;

34.  smatra da je, u pogledu maloljetnih osoba bez pratnje, od presudne važnosti da se postigne kvalitetnija i proaktivnija identifikacija djece žrtava trgovine ljudima, osobito na graničnim prijelazima i u prihvatnim centrima, kao i jača multidisciplinarna suradnja kako bi se zajamčila stvarna zaštita najboljih interesa djeteta; smatra da je potrebno ojačati sustave skrbništva u državama članicama EU-a kako bi se spriječilo da djeca bez pratnje i djeca odvojena od obitelji padnu u ruke organizacija za organiziranu trgovinu ljudima;

35.   poziva na jačanje nacionalnih sustava skrbništva za djecu u Europi, kao dio strategije EU-a za suzbijanje krijumčarenja u kojoj skrbništvo ima ključnu ulogu u zaštiti djeteta;

36.   snažno potiče EU da se i dalje bori protiv fenomena djece vojnika, ponajprije pružanjem podrške vladama koje se suočavaju s tim problemom i lokalnim skupinama civilnog društva aktivnima na terenu, da donese mjere kojima će se spriječiti buduće novačenje i izrabljivanje djece, da podrži izradu zakonodavstva kojim se štite prava djeteta, u što se ubraja i kriminalizacija novačenja djece, te da mobilizira resurse kojima će se izgraditi otpornost i poduprijeti sigurno okruženje za djecu; poziva EU da snažno potiče treće zemlje da ratificiraju i implementiraju mjerodavne međunarodne norme, uključujući Fakultativni protokol o sudjelovanju djece u oružanim sukobima priložen Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

37.  naglašava da djecu i osobe s invaliditetom treba smatrati osobito ugroženim žrtvama trgovine ljudima; ističe da bi, s jedne strane, u žrtava trgovine ljudima moglo doći do pojave invaliditeta zbog zlostavljanja koje je nad njima počinio trgovac ljudima, dok bi osobe s invaliditetom, s druge strane, mogle postati mete trgovaca ljudima zbog svoje ranjivosti;

38.   pozdravlja to što je prisilno prosjačenje uvršteno u Direktivu 2011/36/EU kao oblik trgovine ljudima; snažno potiče države članice da usklade domaća zakonodavstva te da od vlada trećih zemalja zahtijevaju donošenje i primjenu zakonskih odredbi u tom pogledu; osuđuje svako kriminaliziranje žrtava prisilnog prosjačenja i poziva da im se omogući pristup zapošljavanju i stanovanju; ustraje na nužnosti osposobljavanja za policijske i druge službenike u vezi s prepoznavanjem i prijavljivanjem tih slučajeva ne bi li se žrtvama prisilnog prosjačenja pružila odgovarajuća pomoć; naglašava da mnoge žrtve dolaze iz siromašnih i marginaliziranih sredina; poziva na to da preventivne mjere budu usredotočene na smanjenje ugroženosti rizičnih skupina, počevši od osnovnih struktura kao što su obrazovanje i integracija na tržištu rada, i na povećanje broja skloništa i mjesta na kojima ugrožene osobe mogu potražiti pomoć;

39.  ističe da se UN-ovim Protokolom iz Palerma prinudni rad kriminalizira kao oblik trgovanja ljudima; snažno potiče vlade da primjenjuju zakone i da se pobrinu za to da se kazne oni koji profitiraju od prinudnog rada;

40.  primjećuje da se pojavio novi oblik trgovine ljudima koji podrazumijeva trgovinu osobama radi traženja otkupnine uz primjenu praksi teškog mučenja; napominje da taj novi oblik komodifikacije ljudskih bića obilježavaju iznude, premlaćivanja i silovanja kao način da se od obitelji i rođaka koji borave unutar i izvan EU-a iznudi plaćanje dugova;

41.  osuđuje nezakonitu djelatnost trgovine ljudskim organima, tkivima i stanicama, uključujući nezakonitu trgovinu spolnim stanicama (jajašca, sperma), tkivima i stanicama fetusa te matičnim stanicama odraslih i embrija;

42.  ističe da je prema izvješću organizacije Global Financial Integrity trgovina ljudskim organima među deset najunosnijih ilegalnih aktivnosti na svijetu te se njome godišnje stvara dobit u vrijednosti od 600 milijuna do 1,2 milijarde USD diljem brojnih zemalja; nadalje, ističe da prema Ujedinjenim narodima žrtve mogu biti osobe svih dobi, ali da su posebno u opasnosti migranti, beskućnici i osobe koje ne znaju čitati;

43.  ističe da gospodarska stagnacija, rupe u zakonodavstvu i nedostaci u provođenju zakona u zemljama u razvoju, zajedno sa sve većom globalizacijom i poboljšanom komunikacijskom tehnologijom, stvaraju savršene uvjete za kriminalnu djelatnost nezakonite trgovine organima; naglašava da nedostatak ekonomskih prilika prisiljava ljude da razmotre mogućnosti koje bi inače vjerojatno smatrali opasnima ili neprihvatljivima, a nedostatno izvršavanje zakona omogućuje trgovcima ljudima da djeluju bez velikog straha od kaznenog progona;

44.  ističe da je kupnja ljudskih organa, tkiva i stanica nezakonita; napominje da su ljudi kojima se trguje radi odstranjivanja organa suočeni s posebnim izazovima i da žrtve često nisu svjesne dugoročnih i iscrpljujućih zdravstvenih posljedica odstranjivanja organa, nedostatka postoperativne skrbi i psihičkog utjecaja operacije; poziva na bolje usmjerene inicijative za podizanje razine osviještenosti kako bi se istaknula šteta povezana s prodajom organa, posebno među najsiromašnijima i najugroženijima, kojima se može činiti da je prodaja organa prihvatljiv način za poboljšanje ekonomske situacije;

45.  poziva Komisiju da osudi trgovanje ljudima čija je svrha odstranjivanje organa i da zauzme jasan stav u pogledu ilegalne trgovine organima, tkivom i stanicama; poziva EU da potiče zdravstvene udruge i udruge za presađivanje organa da za djelatnike u zdravstvu i centre za presađivanje organa sastave kodeks etičkog postupanja o načinu na koji se organ za presađivanje može dobiti u inozemstvu i procedurama za dobivanje skrbi nakon presađivanja; ističe da su građani iz najsiromašnijih svjetskih zajednica osobito izloženi opasnosti da postanu žrtve nezakonite trgovine organima;

46.  poziva na to da se ratificira i implementira Konvencija Vijeća Europe protiv trgovine ljudskim organima; traži od EU-a da apelira na vlade trećih zemalja da podignu optužnice protiv zaposlenika u zdravstvu, bolnicama i privatnim klinikama koji djeluju na ilegalnom i unosnom tržištu organa za presađivanje;

47.  poziva države članice da potaknu daljnje napore kako bi se medicinska zajednica više angažirala u borbi protiv takvog oblika trgovine ljudima, i to podizanjem razine osviještenosti o pitanjima povezanima s trgovinom ljudima te pružanjem obveznog osposobljavanja;

48.  naglašava važnost prevencije te multisektorskog, multidisciplinarnog pristupa u rješavanju problema nezakonite nabave ljudskih organa, pa i trgovine ljudima radi odstranjivanja organa, što se pretvara u globalni problem; poziva na bolje usmjerene inicijative za podizanje razine osviještenosti kako bi se istaknula šteta povezana s prodajom organa te inicijative za bolje informiranje žrtava i mogućih žrtava o fizičkim i psihičkim rizicima, posebno među najsiromašnijima i najugroženijima u smislu nejednakosti i siromaštva, kojima se može činiti da je prodaja organa prihvatljiv način za poboljšanje ekonomske situacije; ističe činjenicu da bi kampanje za podizanje razine osviještenosti trebale biti obvezne i u okviru europske politike susjedstva i u okviru razvojne suradnje EU-a;

49.  ističe važnost uloge liječnika, medicinskih sestara i tehničara, socijalnih radnika i ostalih zdravstvenih djelatnika, koji jedini imaju profesionalni kontakt sa žrtvama dok su pritvorene te imaju ključnu ulogu u sprečavanju trgovine ljudima; izražava zabrinutost da je to trenutno neiskorištena prilika za intervenciju; napominje da zdravstvene djelatnike treba osposobiti za prepoznavanje znakova upozorenja u vezi s trgovinom ljudima i uputiti ih u postupke prijave kako bi se žrtvama pružila kvalitetnija pomoć, kao i da treba uvesti stroge kazne za svako sudjelovanje u nezakonitoj trgovini organima;

50.  potiče na to da se u brojnim zemljama uspostave programi pretpostavljenog pristanka ili sustavi kojima se građanima daje mogućnost da se pri izvršenju pojedinih administrativnih postupaka izravno pridruže registru donatora organa, čime se smanjuje oslanjanje pacijenata na crno tržište, a istodobno povećava broj dostupnih organa u cilju smanjenja financijskog troška transplantacije i smanjenja privlačnosti medicinskog turizma;

51.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za sprečavanje „transplantacijskog turizma” donošenjem mjera kojima će se povećati dostupnost zakonito pribavljenih organa kako bi se unaprijedila prevencija nezakonite nabave organa te uspostavio transparentan sustav za sljedivost transplantiranih organa, uz jamčenje anonimnosti davatelja; poziva Komisiju da izradi smjernice kojima će se ohrabriti sudjelovanje država članica u suradničkim partnerstvima kao što su Eurotransplant i Scandiatransplant;

52.  ističe da prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji nema mnogo znanstvenih podataka o utjecaju trgovine ljudima na zdravlje, posebno kada je riječ o duševnom i psihičkom zdravlju; također ističe da su potrebe žrtava i preživjelih često podcijenjene; stoga poziva Komisiju i nadležna tijela država članica da uspostave sustav nadzora te da šire informacije o posljedicama trgovine ljudima i o potrebama žrtava u pogledu njihova fizičkog i psihičkog zdravlja;

Prava žrtava, uključujući pravo na pravnu zaštitu

53.  poziva EU i države članice da usvoje pristup koji se zasniva na ljudskim pravima i u kojemu žrtva ima središnju ulogu te da žrtve i ugroženo stanovništvo stave u središte svih nastojanja u borbi protiv trgovine ljudima, njegovu sprječavanju i pružanju zaštite žrtvama;

54.   osuđuje zabrinjavajući jaz između obveza koje su zemlje preuzele i mjere u kojoj se one ispunjavaju u stvarnosti kada je riječ o pravima žrtava; pozdravlja Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela; nada se da je navedena direktiva dobro prenesena u zakonodavstvo država članica jer je datum određen za početak provedbe 16. studenog 2015.; poziva države članice, uključujući zemlje porijekla, tranzita i odredišta da omoguće ili potpomognu pristup pravnim sredstvima koja su pravedna, adekvatna i prilagođena svim žrtvama krijumčarenja na njihovu teritoriju i u skladu s jurisdikcijom pod kojom se nalaze, pa i kada je riječ o stranim državljanima;

55.  podsjeća na to da je brza i precizna identifikacija žrtava presudna za ostvarivanje prava koja im zakonski pripadaju; ustraje u tome da se donesu mjere za izgradnju kapaciteta za identifikaciju žrtava trgovine ljudima, posebno za tijela koja se bave migracijom, sigurnošću i nadzorom nad granicama;

56.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da s trećim zemljama razmjenjuje najbolje prakse, u prvom redu o osposobljavanju policijskih tijela i humanitarnih radnika o tome kako najbolje pristupiti žrtvama, a u drugom redu o primjeni načela pojedinačne procjene žrtava radi utvrđivanja njihovih specifičnih potreba za pomoć i zaštitom;

57.  naglašava važnost uzajamnog priznavanja, utvrđenog u članku 82. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; poziva Komisiju, države članice i agencije EU-a da ojačaju status žrtava trgovine ljudima potpunim međusobnim priznavanjem pravosudnih i upravnih odluka, pa i onih povezanih s mjerama zaštite za žrtve trgovanja ljudima, što znači da status žrtve nakon priznavanja u jednoj državi članici mora biti primjenjiv u cijeloj Europskoj uniji i da stoga žrtvama (ili udruženjima koja ih zastupaju) treba pružiti pomoć i potporu u slučaju nepriznavanja njihova statusa kada putuju unutar Unije;

58.   ustraje na tome da bi se mjerama kaznenog pravosuđa žrtvama trebao zajamčiti jednak i učinkovit pristup pravdi i informacijama o njihovim pravima; poziva sve države da se pridržavaju svojih međunarodnih obveza prema kojima su dužne poštovati prava žrtava u svojoj jurisdikciji te da uznastoje oko pružanja pune podrške žrtvama, uključujući pružanjem psihološke pomoći, neovisno o tome jesu li spremne surađivati u okviru kaznene istrage;

59.  potvrđuje da žrtve trgovine ljudima imaju pravo na djelotvoran pravni lijek, uključujući pristup pravdi, zakonsko priznanje identiteta i državljanstva, povrat imovine, odgovarajuću odštetu te medicinsku i psihološku skrb, pravne i socijalne usluge te dugoročnu pomoć pri (re)integraciji, u što se ubraja i novčana pomoć;

60.  prima na znanje važnost univerzalnog pristupa zdravstvenoj zaštiti i uslugama iz područja reproduktivnog i seksualnog zdravlja, osobito za žrtve trgovine ljudima, koje kao izravnu posljedicu izrabljivanja mogu iskusiti mnoge fizičke i psihičke probleme; poziva države članice da uspostave pristupačne zdravstvene usluge i brigu za žrtve trgovine ljudima;

61.  poziva države članice da žrtvama trgovine ljudima koje su u njima izrabljivane pruži adekvatnu i potrebnu zdravstvenu zaštitu kojom se u obzir uzima rodna dimenzija i individualne potrebe te da posebnu pozornost usmjere na žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualnog izrabljivanja;

62.   napominje da osobe s invaliditetom ili osobe s invaliditetom tijekom krijumčarenja trebaju dodatnu zaštitu od izrabljivanja te poziva EU i države članice da se pobrinu za to da se tim žrtvama pruži primjerena pomoć koja odgovara njihovim posebnim potrebama;

63.  naglašava nužnost ponovne integracije žrtava trgovanja ljudima i poštovanja njihova prava na zaštitu; poziva države članice da osnuju i ojačaju javne mreže centara za potporu i sklonište, da zajamče pružanje usluga na jezicima koje žrtve razumiju te da im pruže pristup obrazovanju; poziva na zajednička nastojanja NVO-a, međunarodnih organizacija, vladinih tijela i agencija iz zemalja odredišta i porijekla u pogledu socijalne uključenosti i pružanja pomoći, posebno kada se žrtve vraćaju u svoje zemlje porijekla;

64.  naglašava da je važno zajamčiti sigurnost žrtava trgovine ljudima koje svjedoče na suđenjima protiv počinitelja kaznenih djela trgovine ljudima;

65.  poziva da se u okviru kaznenih postupaka žrtvama posveti posebna pažnja; poziva nadležna tijela da ne pritvaraju žrtve trgovanja ljudima i da ih ne izlažu riziku od kažnjavanja za prijestupe koje su počinile kao žrtve te aktivnosti, posebno kada je riječ o prostituciji, bilo kojem drugom obliku seksualnog iskorištavanja ili prisilnog rada; poziva države članice da poštuju načelo nekriminalizacije;

66.  poziva države članice da uspostave pravne instrumente kojima se žrtvama trgovine ljudima omogućava da stupe u kontakt s nadležnim tijelima bez ugrožavanja vlastite sigurnosti i prava koje uživaju kao žrtve;

67.  poziva države članice da bez odgode provedu Direktivu 2011/36/EU, a osobito njezin članak 8., kao i sve mjerodavne pravne okvire u vezi s trgovinom ljudima; potiče Komisiju da poduzme pravne korake protiv država članica koje ne uspiju provesti tu direktivu te da što prije objavi izvješće o provedbi koje je trebalo biti objavljeno u travnju 2015.;

68.   poziva vlade da uvedu vatrozidove između tijela za imigraciju i inspekcija na radu ne bi li se potaknulo žrtve da podnose pritužbe i postiglo to da, ako se uoče slučajevi trgovanja ljudima, žrtve ne moraju strahovati od toga da će tijela za imigraciju poduzeti mjere protiv njih;

69.  poziva države članice da kriminaliziraju korištenje svim uslugama koje pružaju žrtve trgovine ljudima od strane svojih državljana ako je taj čin počinjen izvan države članice i/ili izvan EU-a, uključujući prostituciju ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prosjačenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kriminalnih aktivnosti ili odstranjivanje organa;

70.  smatra da bi status izbjeglice, tražitelja azila, nositelja humanitarne vize ili osobe kojoj je potrebna međunarodna zaštita trebao biti faktor izloženosti riziku kada je riječ o žrtvama trgovine ljudima; poziva države članice da se pobrinu za suradnju tijela za kazneni progon i tijela za azil kako bi se žrtvama trgovine ljudima kojima je potrebna međunarodna zaštita pomoglo pri podnošenju zahtjeva za zaštitu; ponovno naglašava da mjere protiv trgovine ljudima ne bi smjele negativno utjecati na prava žrtava trgovine ljudima, migranata, izbjeglica i osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita;

71.  poziva države članice da uvedu mjere kojima se vodi računa o rodnim pitanjima kako bi se u postupcima azila i postupcima vraćanja lakše prepoznale žrtve trgovine ljudima, da vode detaljniju evidenciju rodno raščlanjenih podataka te da se pobrinu da žrtve dobiju informacije o odgovarajućoj pomoći;

72.   podsjeća države članice da se Direktivom 2011/36/EU ne dira u načelo non refoulement iz Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951.;

73.   potiče države članice da tražiteljima azila koji su žrtve trgovanja ljudima zajamče ista prava kao i ona koja se daju drugim žrtvama trgovanja;

74.  napominje da, prema Međunarodnoj organizaciji za migracije, povratak migranata i izbjeglica sa sobom nosi inherentne sigurnosne rizike koji podrazumijevaju opasnost od ponovnog postajanja žrtvom trgovine ljudima i koje treba prepoznati, procijeniti i ublažiti jer su migranti koji su žrtve trgovine ljudima često u još većoj opasnosti od izrabljivača nakon što uspiju pobjeći te nakon interakcije s policijskim i pravosudnim službenicima ili svjedočenja na sudu[3];

75.  poziva EU i države članice da podignu razinu osviještenosti stanovništva o borbi protiv trgovine ljudima, osobito se usredotočujući na zračne luke, željezničke postaje, autobuse, škole, sveučilišta i odgovarajuća radna mjesta; poziva EU i države članice da podižu razinu osviještenosti među svojim javnim dužnosnicima o smjernicama EU-a za prepoznavanje žrtava trgovanja ljudima te o publikacijama Komisije o pravima žrtvama trgovanja ljudima u EU-u te potiče na njihovu aktivnu primjenu;

76.   potiče ciljana sredstva kojima EU financira lokalne NVO-e da identificiraju žrtve trgovine ljudima i da im pruže podršku te da podižu razinu osviještenosti stanovništva izloženog riziku od izrabljivanja i trgovanja ljudima; u tom kontekstu pozdravlja ulogu medija koji mogu pomoći pri podizanju razine osviještenosti i informiranju o tim rizicima;

Suradnja u borbi protiv trgovine ljudima na regionalnoj i međunarodnoj razini

77.   zabrinut je zbog nedovoljne razine međunarodne suradnje u području trgovanja ljudima, osobito kada su obuhvaćene zemlje porijekla i zemlje tranzita, i zbog toga što ta situacija predstavlja veliku prepreku uspješnoj borbi protiv trgovanja ljudi; poziva na poboljšanu koordinaciju i suradnju te sustavnu razmjenu informacija u cilju istrage i borbe protiv transnacionalnog trgovanja ljudima jačanjem financijske i tehničke pomoći i poboljšanjem prekogranične komunikacije, i to suradnjom i izgradnjom kapaciteta na razini vlada i policijsko-pravosudnih tijela, uključujući graničnu policiju, službenike za imigraciju i azil, istražitelje i agencije za potporu žrtvama, agencije civilnog društva i agencije UN-a, pa i na tome kako identificirati i zaštititi žrtve te postupati sa zemljama podrijetla, tranzita i odredišta koje nisu ratificirale Protokol UN-a iz Palerma; poziva EU da razvije regionalni pristup koji se usredotočuje na krijumčarske rute i pruža odgovore koji su prilagođeni vrsti iskorištavanja u različitim regijama; također naglašava korisnost međunarodnih programa razmjene za stručnjake koji se bave suzbijanjem krijumčarenja;

78.  poziva Komisiju, nadležne agencije EU-a i države članice da osmisle rodno specifične programe osposobljavanja namijenjene službenicima koji rade u pravnoj službi i službi za nadzor granice kako bi se potencijalne žrtve trgovine ljudima, a osobito žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualnog izrabljivanja, lakše identificirale te kako bi im se lakše pružila pomoć;

79.  ustraje na potrebi za time da EU unaprijedi policijsku i pravosudnu suradnju između država članica i s trećim zemljama, osobito sa zemljama podrijetla i tranzita žrtava trgovine ljudima, u okviru prevencije, istraga i kaznenog progona odgovornih za trgovanje ljudima, a posebno u sklopu Europola i Eurojusta, uključujući razmjenu informacija, posebno u pogledu poznatih ruta za trgovinu ljudima, kao i sudjelovanje u zajedničkim istražnim timovima i u borbi protiv vrbovanja osoba preko interneta i drugim digitalnim kanalima u svrhu trgovine ljudima; naglašava važnost sustavne razmjene podataka između država članica i važnost njihova unošenja podataka u baze Europola, Focal Point Phoenix i Focal Point Twins; potiče veću suradnju između Europola i Interpola u borbi protiv trgovine ljudima i podsjeća da pri razmjeni podataka između država članica i s trećim državama treba u potpunosti poštovati standarde EU-a o zaštiti podataka; poziva države članice da prikupe više usporedivih podataka o borbi protiv trgovine ljudima te da poboljšaju međusobnu razmjenu podataka te razmjenu podataka s trećim zemljama;

80.  poziva EU i države članice da osiguraju potrebno osoblje i sredstva za pravosudne i policijske agencije kako bi također mogle primati informacije od obitelji žrtava ili iz drugih izvora, razmjenjivati te informacije s relevantnim europskim i nacionalnim tijelima, pravilno postupati s njima te ih pravilno analizirati;

81.   naglašava da su države tranzita jedne od ključnih u borbi protiv trgovine ljudima budući da u toj fazi još nije započela eksploatacija žrtve; Naglašava važnost provođenja dodatne edukacije pogranične policije kako bi se poboljšala osposobljenost za postupak identifikacije,

82.  naglašava brojne izazove povezane s prekograničnom migracijom radnika, a posebno rizik od toga da migranti postanu ilegalni i da ih se liši njihovih najvažnijih temeljnih prava; poziva na to da se uvede mehanizam za prekograničnu migraciju radnika u EU-u i na međunarodnoj razini kako bi se povećala i formalizirala zakonita radnička migracija;

83.   prepoznaje nastojanje EU-a da uvede službene kanale prekogranične migracije radnika, koji bi trebali dobiti više pozornosti, te poziva na dosljednije i pojačano djelovanje u tom pogledu; ističe potencijal zakonski uređene migracije radnika kao sredstva za sprječavanje trgovine ljudima i spašavanje njihovih života;

84.   potiče EU da osnaži suradnju s NVO-ima i drugim relevantnim međunarodnim organizacijama, uključujući jamčenjem odgovarajućeg financiranja i koordinirane pomoći, kako bi se povećala razmjena najboljih praksi, razvile politike, unaprijedila implementacija te povećalo istraživanje, pa i s lokalnim akterima, posebno stavljanjem naglaska na pristup žrtava pravdi i na progon počinitelja tih kaznenih djela;

85.  podsjeća da bi, u skladu s Direktivom 2011/36/EU, države članice trebale poticati organizacije civilnog društva i blisko surađivati s njima, posebno u okviru inicijativa za izradu politika, u kampanjama za informiranje i podizanje razine osviještenosti, istraživačkim i obrazovnim programima te u okviru osposobljavanja, kao i u okviru praćenja i ocjenjivanja utjecaja mjera za suzbijanje trgovine ljudima; nadalje, naglašava da bi nevladine organizacije također trebale pomoći pri ranom identificiranju žrtava te pružanju pomoći i potpore žrtvama; inzistira na tome da države članice zajamče zaštitu nevladinih organizacija od odmazdi, prijetnji i zastrašivanja, a posebice da ih kazneno ne progone kada pružaju pomoć žrtvama trgovine ljudima koje se nalaze u neregularnom položaju;

86.   poziva EU, države članice i međunarodnu zajednicu da posebnu pozornost obrate na pitanje sprečavanja i borbe protiv trgovine ljudima u situacijama humanitarne krize, poput prirodnih katastrofa i oružanih sukoba, ne bi li se umanjila izloženost žrtava trgovcima ljudima i drugim zločinačkim mrežama; naglašava da zaštita mora biti pružena svima onima koji u skladu s međunarodnim i regionalnim konvencijama na nju imaju pravo;

87.  ističe činjenicu da su osobe koje moraju napustiti svoje domove zbog iznenadnih ili postupnih klimatskih promjena koje negativno utječu na njihove živote ili životne uvjete izložene velikoj opasnosti da postanu žrtve trgovine ljudima; ističe da ta vrsta ljudske mobilnosti povezana s klimatskim promjenama ima jaku gospodarsku dimenziju, uključujući gubitak izvora zarade i smanjenja u dohotku kućanstava, te stoga postoji izravna opasnost da će dotične osobe biti izložene iskorištavanju u obliku prisilnog rada ili ropstva;

Politika EU-a o trgovanju ljudima u okviru njegovih vanjskih odnosa

88.   prepoznaje i podržava rad koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima uspostavljenog radi koordinacije i koherencije između institucija EU-a, agencija, država članica te trećih zemalja i međunarodnih aktera te snažno potiče koordinatora da dodatno razradi konkretne zajedničke akcije i mjere u koje će biti uključeni EU, države članice i treće zemlje ne bi li se uspostavio dosljedniji pristup i djelotvorna suradnja pri uvođenju sustava u sklopu kojega se žrtve trgovanja prepoznaju, štite te im se pruža pomoć, jača sprječavanje trgovanja, traži uspješniji progon krijumčara i uspostavlja mreža u sklopu koje je moguće pružiti odgovor na goruća pitanja koja se javljaju;

89.   snažno potiče EU da poduzima nužne napore na međunarodnoj razini radi sprječavanja i suzbijanja trgovanja robovima te da postupno i što prije u potpunosti dokine ropstvo u svim njegovim oblicima;

90.   smatra da je od presudne važnosti da se u okviru strategija za sprječavanje trgovanja ljudima povede računa o čimbenicima koji ga potpomažu te o uzrocima i okolnostima zbog kojih dolazi do te pojave te da se slijedi integrirani pristup kojim će se obuhvatiti različiti akteri, mandati i gledišta na nacionalnom i međunarodnom planu; smatra da bi strategije za sprečavanje trebale obuhvaćati mjere za rješavanje siromaštva, opresije, nepoštovanja ljudskih prava, oružanih sukoba te ekonomske i društvene nejednakosti i da bi trebale biti usmjerene na smanjenje izloženosti potencijalnih žrtava, obeshrabrenje potražnje za uslugama osobama kojima se trguje, koje se može smatrati glavnim uzrokom, povećanje javnog obrazovanja i iskorjenjivanje korupcije u javnoj upravi; poziva sve države da djelotvorno primjenjuju svoje obveze iz Protokola iz Palerma;

91.   poziva sve države članice da ratificiraju sve mjerodavne međunarodne instrumente, sporazume i pravne obveze, uključujući Istanbulsku konvenciju, te da ulože više truda u borbu protiv trgovine ljudima ne bi li bila uspješnija, koordiniranija i dosljednija; potiče EU da poziva na ratifikaciju svih relevantnih međunarodnih instrumenata;

92.   poziva predstavnike EU-a da u političkom dijalogu EU-a s trećim zemljama posebnu pažnju posvete pitanju trgovanja ljudima, kao i u okviru programa suradnje i multilateralnih i regionalnih foruma, pa i u izjavama za javnost;

93.   poziva EU da preispita svoje programe pomoći u vezi s trgovanjem ljudima, da ta financijska sredstva budu više orijentirana na trgovanje ljudima te da ono postane zasebno područje suradnje; u tom kontekstu potiče povećanje sredstava za službe koje se u institucijama EU-a bave trgovanjem ljudima; snažno potiče Komisiju da redovito preispituje svoj popis prioritetnih zemalja, uključujući kriterije odabira, kako bi se zajamčilo da odražavaju stvarnost na terenu i budu fleksibilni i prilagodljivi promjenjivim okolnostima i novim trendovima;

94.  poziva Komisiju i države članice da uz jačanje pravnih mjera protiv trgovine ljudima istovremeno prošire definiciju trgovine ljudima upućivanjem na nove oblike trgovine;

95.   poziva EU i države članice da provode mjere povezane s borbom protiv krijumčarenja u okviru postojećeg Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju i u skladu sa strategijom EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima;

96.  poziva Komisiju da ocijeni nužnost eventualne revizije mandata budućeg Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se, kada se taj ured uspostavi, borba protiv trgovine ljudima uvrstila u njegove zadaće;

97.  poziva na povećanje djelotvornosti politike EU-a protiv trgovine ljudima njezinim ugrađivanjem u sveobuhvatne strategije EU-a za sigurnost, jednakost između žena i muškaraca, gospodarski rast, računalnu sigurnost, migracije i vanjske odnose;

98.  poziva sve institucije EU-a i države članice da provode dosljednu politiku i unutar i izvan Unije stavljanjem ljudskih prava u središte odnosa EU-a sa svim trećim zemljama u skladu s temeljnim vrijednostima Unije, oslanjajući se pritom posebno na gospodarske i trgovinske odnose;

99.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da ljudska prava, rodna jednakost i borba protiv trgovine ljudima i dalje budu u središtu razvojnih politika EU-a i njegovih partnerstava s trećim zemljama; poziva Komisiju da pri definiranju novih razvojnih politika i preispitivanju postojećih donese mjere kojima se vodi računa o rodnim pitanjima;

100.  ističe da bi ekonomsko i društveno osnaženje žena i djevojčica smanjilo vjerojatnost da postanu žrtve te poziva Komisiju da nastavi s ciljanim djelovanjem u pogledu uvođenja perspektive rodne jednakosti u sve razvojne operacije te u pogledu nastojanja da u okviru političkog dijaloga s trećim zemljama rodna jednakost zajedno s pravima žena i dalje bude na dnevnom redu;

101.  naglašava važnost ciljeva održivog razvoja, posebno cilja 5.2., kojim se poziva na okončanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u javnoj i privatnoj sferi, uključujući trgovinu te seksualno i svako drugo izrabljivanje;

102.   poziva EU da podrži treće zemlje u njihovim nastojanjima da povećaju stope identifikacije, pomoći i reintegracije žrtava i broj podignutih optužnica za trgovinu ljudima, da donesu i implementiraju odgovarajuće zakonodavstvo te da pravne definicije, postupke i suradnju usklade s međunarodnim normama;

103.  snažno potiče Komisiju i države članice da zajamče da se policijskim i pravosudnim djelatnicima, pa i onima u agencijama kao što su Frontex, Europol i Europski potporni ured za azil, kao i drugim službenicima koji bi mogli doći u kontakt sa žrtvama ili potencijalnim žrtvama trgovine ljudima, pruži odgovarajuće osposobljavanje kako bi mogli raditi na slučajevima trgovine ljudima, uz integriranu međusektorsku perspektivu te s naglaskom na posebnim potrebama žena, djece i drugih ugroženih skupina žrtava kao što su Romi i izbjeglice i na pitanju kako potaknuti žrtve trgovine ljudima i druge osobe na prijavljivanje trgovaca ljudima i pritom im pružiti odgovarajuću zaštitu;

104.  smatra da je žrtve trgovine ljudima iz trećih zemalja nužno prepoznati u najranijoj mogućoj fazi nakon njihova ulaska u mrežu te da stoga treba poduzeti veće napore na granicama kako bi se žrtve prepoznale pri ulasku u EU; poziva države članice da surađuju s trećim zemljama u unaprjeđenju postojećih smjernica za pomoć pri identifikaciji žrtava trgovine ljudima, čime se može pomoći konzularnim i pograničnim službama u obavljanju tog zadatka, a u tom pogledu ističe važnost razmjene najboljih praksi, osobito u pogledu provođenja razgovora na granicama; također ističe nužnost toga da granična i obalna straža imaju pristup bazama podataka Europola;

105.  poziva države članice da poboljšaju suradnju s trećim zemljama radi suzbijanja svih oblika trgovine ljudima, pri čemu treba posebno voditi računa o rodnoj dimenziji trgovine ljudima kako bi se konkretno borilo protiv dječjeg braka, seksualnog iskorištavanja žena i djece te seksualnog turizma; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da se više angažiraju oko Khartoumskog procesa povećanjem broja konkretnih projekata spremnih za provedbu i poticanjem aktivnog sudjelovanja većeg broja država;

106.  traži od Komisije, Vijeća i ESVD-a da u pregovorima s trećim zemljama o međunarodnim sporazumima, sporazumima o ponovnom prihvatu i sporazumima o suradnji stave naglasak na potrebu da se treće zemlje djelotvorno bore protiv trgovine ljudima, da povećaju broj slučajeva kaznenog progona počinitelja i da poboljšaju zaštitu žrtava;

107.   potiče EU da se u svojim nastojanjima učinkovito usredotoči na pitanje trgovanja ljudima i na borbu protiv krijumčarenja; potiče EU i države članice da ulažu u identifikaciju žrtava trgovine ljudima među izbjeglicama i migrantima i među žrtvama kršenja prava i zloporaba kao dio operacija krijumčarenja koje kontroliraju zločinačke mreže;

108.   naglašava nužnost pripremnog rada i osposobljavanja za međunarodne civilne policijske misije te za osposobljavanje diplomata, časnika za vezu i konzularnih dužnosnika i dužnosnika za razvojnu suradnju kako bi se poboljšalo prepoznavanje žrtava trgovine ljudima; smatra da je osposobljavanje za te skupine nužno jer je često riječ o pojedincima s kojima žrtve krijumčarenja stupaju u prvi kontakt i da bi tu mjeru trebalo poduzeti kako bi se zajamčilo da ti dužnosnici imaju pristup prikladnom materijalu kako bi ugrožene osobe mogli informirati o riziku od krijumčarenja;

109.   podsjeća da pokretanje druge faze operacije EUNAVFOR Med, zvane još i Operacija Sophia, od 7. listopada 2015. omogućava konkretnu borbu protiv trgovine ljudima jer je u okviru te operacije dozvoljena provedba ukrcavanja, pretrage, zapljene i preusmjeravanja plovila na otvorenom moru za koja se sumnja da se upotrebljavaju za trgovinu ljudima; podsjeća da je dosad presretnuto 48 osoba koje se sumnjiči za krijumčarenje i trgovinu te su one sada u rukama talijanskog pravosuđa; poziva Uniju da nastavi i pojača svoje operacije na Mediteranu;

110.   potiče EU da iznađe konkretna rješenja za zakonite, redovne, neugnjetavajuće i sigurne načine da migranti i izbjeglice dođu u EU; podsjeća države članice i EU da moraju poštovati međunarodno pravo, uključujući načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, u svim svojim politikama, a posebno u onima povezanima s migracijama; podsjeća na to da bi zemlja odredišta i zemlja podrijetla žrtvama trgovine ljudima trebala omogućiti siguran i dobrovoljan povratak te alternative repatrijaciji ako bi se njome te žrtve izložilo riziku za njihovu sigurnost i/ili sigurnost njihovih obitelji; tvrdi da država domaćin i država podrijetla moraju zajamčiti potrebne sigurnosne uvjete i ponovnu integraciju za žrtve po njihovu povratku;

111.  traži od Komisije i država članica da poštuju Povelju Ujedinjenih naroda i načela prava o azilu.

112.   poziva EU da promiče programe kojima se podržava angažman migranata i izbjeglica, uz sudjelovanje ključnih aktera iz trećih zemalja te kulturnih medijatora, u podizanju razine osviještenosti u zajednicama o krijumčarenju te da ih učini otpornijima na utjecaj organiziranog kriminala;

113.   potiče Komisiju i države članice da ulože napore kako bi se zaštitili i pronašli svi izbjeglice i migranti, osobito djeca, koji su nestali nakon registracije prilikom dolaska na europsko tlo;

114.  pohvaljuje rad Europola, osobito u okviru baze Focal Point Twins, na otkrivanju ljudi koji putuju u treće zemlje s namjerom da zlostavljaju djecu; poziva države članice da surađuju s Europolom omogućavanjem sustavne i brze razmjene podataka;

115.  podsjeća na to da Komisija prije sklapanja sporazuma o liberalizaciji viznog režima mora procijeniti rizike koje predstavlja treća zemlja, osobito u pogledu nezakonite imigracije; naglašava da se mreže trgovine ljudima mogu koristiti i zakonitim migracijskim kanalima; stoga traži od Komisije da u popis kriterija koje treba zadovoljiti prije sklapanja svakog sporazuma o liberalizaciji viznog režima uvrsti kriterij djelotvorne suradnje relevantnih trećih zemalja u vezi s trgovinom ljudima;

116.  napominje da je Uniji potreban obvezujući i obvezan zakonodavni pristup preseljenju, kao što je navedeno u Migracijskom programu Komisije; ističe da se humanitarni prihvat može upotrebljavati kao dopuna postupku preseljenja u cilju pružanja hitne zaštite najugroženijim osobama, često na privremenoj osnovi, primjerice maloljetnim osobama bez pratnje, izbjeglicama s invaliditetom ili osobama kojima je potrebna hitna medicinska evakuacija;

117.   poziva EU da s trećim zemljama podijeli nacrt standardiziranog sustava za prikupljanje kvalitativnih i kvantitativnih podataka i analiza u vezi s trgovinom ljudima kako bi se izradio zajednički ili barem usporediv obrazac u EU-u i trećim zemljama za prikupljanje i analiziranje podataka o svim aspektima trgovine ljudima; snažno naglašava nužnost toga da se izdvoje dostatna sredstva za prikupljanje podataka i istraživanje trgovine ljudima;

118.  potiče EU da razradi novu strategiju za suzbijanje trgovine ljudima sa snažnijom i naglašenijom vanjskom dimenzijom za razdoblje nakon 2016. u sklopu koje će se veća važnost dati razvijanju partnerstava s lokalnim civilnim društvom u trećim zemljama podrijetla, tranzita i odredišta, vladama i privatnim sektorom te rješavanju financijskih i ekonomskih pitanja povezanih s trgovinom ljudima;

119.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje (ESVD) i delegacijama EU-a.

• [1]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0470.
• [2]  Svjetski indeks ropstva za 2014. godinu.
• [3]  Vidi 23. str. godišnjeg izvješća o radu Međunarodne organizacije za migracije o borbi protiv trgovine ljudima i pomoći ugroženim migrantima (2011.).

MIŠLJENJE Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove(*) (3.5.2016)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a
(2015/2340(INI))

Izvjestiteljica (*): Bodil Valero

(*)  Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOZI

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951.,

A.  budući da tokovi nezakonite migracije povećavaju opasnost od trgovine ljudima jer su neregularni migranti zbog svoje izloženosti riziku i neregistrirane prisutnosti osobito ugroženi; budući da velik udio tih migranata koji pristižu u Europu čine maloljetne osobe, koje su ciljna skupina za mreže trgovine ljudima; budući da se prema Europolu 10 000 maloljetnih osoba već smatra nestalima;

B.  budući da prema Europolu širenje pristupa internetu diljem svijeta omogućuje veći procvat trgovine ljudima u internetskom okružju; budući da se time potiču novi oblici vrbovanja i iskorištavanja žrtava;

C.  budući da postoji veza između trgovine migrantima i trgovine ljudima; budući da se mreže trgovine ljudima, među ostalim, oslanjaju na internet kako bi potencijalnim migrantima nudile svoje usluge;

D.  budući da je suradnja između država članica, Europola i zemalja podrijetla i tranzita žrtava trgovine ljudima ključan alat za borbu protiv mreža trgovine ljudima;

E.  budući da je u trogodišnjem razdoblju od 2010. do 2012. godine 69 % registriranih žrtava trgovine ljudima prodano u svrhu seksualnog iskorištavanja, 19 % radi prisilnog rada, a 12 % za ostale oblike iskorištavanja kao što su odstranjivanje organa ili kriminalne aktivnosti; budući da je među registriranim žrtvama trgovine ljudima u tom razdoblju bilo 67 % žena, 17 % muškaraca, 13% djevojčica i djevojaka i 3 % dječaka; budući da se različitim oblicima trgovine ljudima mora pristupiti posebnim i prilagođenim političkim mjerama;

1.  poziva države članice da bez odgode provedu Direktivu 2011/36/EU, kao i sve mjerodavne pravne okvire u vezi s trgovinom ljudima; potiče Komisiju da poduzme pravne korake protiv država članica koje ne uspiju provesti tu direktivu te da što prije objavi izvješće o provedbi koje je trebalo biti objavljeno u travnju 2015.;

2.  naglašava da je trgovina ljudima moderna vrsta ropstva i težak zločin koji čini jedan od najgorih oblika kršenja ljudskih prava te je neprihvatljiv u društvima utemeljenima na poštovanju ljudskih prava, uključujući rodnu jednakost; štoviše, smatra da problemu trgovine ljudima treba pristupiti na sveobuhvatan način, ne fokusirajući se samo na seksualno iskorištavanje, već i na prisilni rad, trgovinu organima, prisilno prosjačenje, prisilne brakove, djecu vojnike i trgovinu novorođenom djecom;

3.  ustraje na potrebi za time da EU unaprijedi policijsku i pravosudnu suradnju između država članica i s trećim zemljama, osobito sa zemljama podrijetla i tranzita žrtava trgovine ljudima, u okviru prevencije, istraga i kaznenog progona odgovornih za trgovanje ljudima, a posebno u sklopu Europola i Eurojusta, uključujući razmjenu informacija, posebno u pogledu poznatih ruta za trgovinu ljudima, kao i sudjelovanje u zajedničkim istražnim timovima i u borbi protiv vrbovanja osoba preko interneta i drugim digitalnim kanalima u svrhu trgovine ljudima; naglašava važnost sustavne razmjene podataka između država članica i važnost njihova unošenja podataka u baze Europola, Focal Point Phoenix i Focal Point Twins; potiče veću suradnju između Europola i Interpola u borbi protiv trgovine ljudima i podsjeća da pri razmjeni podataka između država članica i s trećim državama treba u potpunosti poštovati standarde EU-a o zaštiti podataka; poziva države članice da prikupe više usporedivih podataka o borbi protiv trgovine ljudima te da poboljšaju međusobnu razmjenu podataka te razmjenu podataka s trećim zemljama;

4.  poziva Europsku uniju i države članice da osiguraju potrebno osoblje i sredstva za pravosudne i policijske agencije kako bi također mogle primati informacije od obitelji žrtava ili iz drugih izvora, razmjenjivati te informacije s relevantnim europskim i nacionalnim tijelima, pravilno postupati s njima te ih pravilno analizirati;

5.  ističe da jasna veza između prostitucije i trgovine ljudima u seksualne svrhe iziskuje mjere kojima će se stati na kraj potražnji za prostitucijom;

6.  snažno potiče Komisiju i države članice da zajamče da se policijskim i pravosudnim djelatnicima, pa i onima u agencijama kao što su Frontex, Europol i Europski potporni ured za azil, kao i drugim službenicima koji bi mogli doći u kontakt sa žrtvama ili potencijalnim žrtvama trgovine ljudima, pruži odgovarajuće osposobljavanje kako bi mogli raditi na slučajevima trgovine ljudima, uz integriranu međusektorsku perspektivu te s naglaskom na posebnim potrebama žena, djece i drugih ugroženih skupina žrtava kao što su Romi i izbjeglice i na pitanju kako potaknuti žrtve trgovine ljudima i druge osobe na prijavljivanje trgovaca ljudima i pritom im pružiti odgovarajuću zaštitu;

7.  smatra da je žrtve trgovine ljudima iz trećih zemalja nužno otkriti u najranijoj mogućoj fazi nakon njihova ulaska u mrežu te da stoga treba poduzeti veće napore na granicama kako bi se žrtve otkrile pri ulasku u EU; poziva države članice da surađuju s trećim zemljama u unaprjeđenju postojećih smjernica za pomoć pri identifikaciji žrtava trgovine ljudima, čime se može pomoći konzularnim i pograničnim službama u obavljanju tog zadatka, a u tom pogledu ističe važnost razmjene najboljih praksi, osobito u pogledu provođenja razgovora na granicama; također ističe nužnost toga da granična i obalna straža imaju pristup bazama podataka Europola;

8.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da s trećim zemljama razmjenjuje najbolje prakse, u prvom redu o osposobljavanju policijskih tijela i humanitarnih radnika o tome kako najbolje pristupiti žrtvama, a u drugom redu o primjeni načela pojedinačne procjene žrtava radi utvrđivanja njihovih specifičnih potreba, pomoći i zaštite;

9.  poziva EU i tijela kaznenog progona država članica da poboljšaju svoje kapacitete u pogledu financijskih istraga i pokretanja kaznenih postupaka protiv pojedinaca i kriminalnih mreža koje zarađuju na trgovini ljudima i da im ključna strategija pritom bude praćenje traga novca; naglašava potrebu da se riješi problem dobiti od trgovine ljudima i također naglašava da se ta dobit može koristiti za financiranje drugih oblika teških kriminalnih aktivnosti kao što su terorizam, krijumčarenje droge i oružja te pranje novca; naglašava da se financijsko-obavještajne jedinice država članica trebaju više angažirati u borbi protiv trgovine ljudima i surađivati u tu svrhu boljom razmjenom informacija i najboljih praksi; u tom kontekstu smatra da bi države članice trebale ojačati suradnju u zamrzavanju i pljenidbi imovine pojedinaca uključenih u trgovinu ljudima jer bi to mogao biti djelotvoran način da se trgovina ljudima iz djelatnosti niskog rizika i visokog profita preobrazi u djelatnost visokog rizika i niskog profita;

10.  traži od Europske komisije, Europskog vijeća i ESVD-a da u pregovorima s trećim zemljama o međunarodnim sporazumima, sporazumima o ponovnom prihvatu i sporazumima o suradnji stave naglasak na potrebu da se treće zemlje djelotvorno bore protiv trgovine ljudima, da povećaju broj slučajeva kaznenog progona počinitelja i da poboljšaju zaštitu žrtava;

11.  poziva Komisiju da ocijeni nužnost eventualne revizije mandata budućeg Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se, kada se taj ured uspostavi, borba protiv trgovine ljudima uvrstila u njegove zadaće;

12.  poziva države članice da kaznenim djelom proglase svjesno korištenje uslugama žrtava trgovine ljudima, među ostalim i žrtava trgovine ljudima u svrhu prostitucije, iskorištavanje prostitucije drugih osoba ili drugih oblika seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prosjačenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu, služenje ili iskorištavanje kriminalnih aktivnosti ili odstranjivanje organa;

13.  podsjeća na to da su krijumčarenje migranata i trgovina ljudima različite pojave, a glavna je razlika u tome da migranti pristaju na krijumčarenje, koje završava njihovim dolaskom na odredište, dok se žrtve trgovine ljudima iskorištava prisilom, obmanom i zlostavljanjem, bez ikakve mogućnosti pristanka; naglašava da može doći do kombinacije tih dviju pojava jer postoji opasnost da bi zločinačke skupine koje se bave krijumčarenjem izbjeglica i drugih migranata u EU mogle prisiliti te osobe na iskorištavanje kao žrtve trgovine ljudima, posebice maloljetne osobe bez pratnje i žene koje putuju same; snažno potiče nadležne vlasti u državama članicama da obrate pozornost na tu podudarnost u okviru svojih policijskih aktivnosti, aktivnosti kaznenog progona te pravosudne suradnje;

14.  smatra da u situaciji u kojoj je državljanin treće zemlje odveden iz svoje zemlje i doveden u EU (ili kada je državljanin EU-a odveden u drugu državu članicu) u svrhu prostitucije, bilo kojeg drugog oblika seksualnog iskorištavanja ili prisilnog rada ne može postojati valjan pristanak;

15.  naglašava važnost uzajamnog priznavanja, utvrđenog u članku 82. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; poziva Komisiju, države članice i agencije EU-a da ojačaju status žrtava trgovine ljudima potpunim međusobnim priznavanjem pravosudnih i upravnih odluka, pa i onih povezanih s mjerama zaštite za žrtve trgovanja ljudima, što znači da status žrtve nakon priznavanja u jednoj državi članici mora biti primjenjiv u cijeloj Europskoj uniji i da stoga žrtvama (ili udruženjima koja ih zastupaju) treba pružiti pomoć i potporu u slučaju nepriznavanja njihova statusa kada putuju unutar Unije;

16.  smatra da bi status izbjeglice, tražitelja azila, nositelja humanitarne vize ili osobe kojoj je potrebna međunarodna zaštita trebao biti faktor izloženosti riziku kada je riječ o žrtvama trgovine ljudima; poziva države članice da se pobrinu za suradnju tijela za kazneni progon i tijela za azil kako bi se žrtvama trgovine ljudima kojima je potrebna međunarodna zaštita pomoglo pri podnošenju zahtjeva za zaštitu; ponovno naglašava da mjere protiv trgovine ljudima ne bi smjele negativno utjecati na prava žrtava trgovine ljudima, migranata, izbjeglica i osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita;

17.  upozorava na zabrinjavajuću pojavu administrativnog pritvaranja, koje neke države članice sustavno zloupotrebljavaju, iako bi tome trebalo pribjegavati samo u krajnjem slučaju; naglašava da pritvaranje često dovodi do kršenja temeljnih prava migranata i tražitelja azila; poziva države članice da smjesta stanu na kraj pritvaranju žrtava trgovine ljudima i djece; zahtijeva više transparentnosti u pogledu trenutačnog stanja u pritvornim centrima (osiguranjem boljeg pristupa civilnom društvu, novinarima i parlamentarcima); poziva države članice da na kvalitetniji i sustavniji način iskoriste postojeće alternative pritvaranju, uzimajući u obzir potrebe ranjivih skupina kao što su žrtve trgovine ljudima;

18.  poziva države članice da u potpunosti i propisno primjenjuju članak 8. Direktive 2011/36/EU; podsjeća na to da se žrtve trgovine ljudima ne bi smjele kriminalizirati i snositi odgovornost za kriminalne aktivnosti u kojima su bile prisiljene sudjelovati, posebno kada je riječ o prostituciji, bilo kojem drugom obliku seksualnog iskorištavanja ili prisilnog rada;

19.  naglašava da su osobe kojima se trguje žrtve zločina te da bi im se trebala pružiti zaštita i dati dozvola boravka, neovisno o tome jesu li voljne surađivati s pravosudnim i policijskim tijelima; smatra da je od presudne važnosti da se, nakon izrade iscrpne procjene rizika izvedivosti povratka žrtve trgovine ljudima, uzimajući u obzir žrtvinu ocjenu situacije, onim žrtvama i njihovim obiteljima kojima po povratku u zemlju podrijetla sigurnost nije zajamčena odobri dozvola boravka; u tom pogledu podsjeća na to da svaki slučaj povratka uvijek mora biti usklađen s načelom non-refoulement (zabrana prisilnog udaljenja ili vraćanja), u skladu s obvezom država članica prema međunarodnom pravu; poziva Komisiju da revidira Direktivu Vijeća 2004/81/EZ o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima; ističe da bi ta revizija trebala također obuhvatiti odredbe o dozvolama boravka, čak i u slučaju nesuradnje s nadležnim tijelima, te trajanje razdoblja prilagodbe usklađeno na razini EU-a;

20.  ističe da žrtve, osobito one iz trećih zemalja, često ne razumiju kulturu ni jezik zemlje u koju su stigle kao žrtve trgovine ljudima; naglašava da zbog toga pate od dodatnog psihičkog stresa i frustracije;

21.  smatra da je uloga žrtava trgovine ljudima kao svjedoka ključna za razbijanje mreža trgovine ljudima te kazneni progon i osudu počinitelja; ističe potrebu da se osigura stvarna zaštita žrtava tako da mogu svjedočiti bez opasnosti; u tom pogledu potiče tijela kaznenog progona država članica da se koriste dostupnim tehnološkim rješenjima kako bi se žrtvama omogućilo da svjedoče sa sigurnih lokacija;

22.  napominje da, prema Međunarodnoj organizaciji za migracije, povratak migranata i izbjeglica sa sobom nosi inherentne sigurnosne rizike koji podrazumijevaju opasnost od ponovnog postajanja žrtvom trgovine ljudima i koje treba prepoznati, procijeniti i ublažiti jer su migranti koji su žrtve trgovine ljudima često u još većoj opasnosti od izrabljivača nakon što uspiju pobjeći te nakon interakcije s policijskim i pravosudnim službenicima ili svjedočenja na sudu[1];

23.  poziva države članice da se pobrinu za to da žrtve trgovine ljudima i članovi njihovih obitelji imaju pristup besplatnoj pravnoj pomoći i savjetovanju, među ostalim u kaznenim i građanskim postupcima i migrantskim procedurama; ističe postojanje potrebe za specijalnim i ciljanim pristupom trgovini ljudima i zaštitom skupina u osjetljivim situacijama, kao što su izbjeglice, osobe s invaliditetom, Romi i djeca, pa i maloljetne osobe iz trećih zemalja bez pratnje;

24.  podsjeća na to da trgovina djecom često dovodi do slučajeva seksualnog zlostavljanja, prostitucije, prisilnog rada ili odstranjivanja organa i trgovine organima te naglašava da se u slučaju djeteta žrtve trgovine ljudima nikakav pristanak na rad ili pružanje usluga ne može smatrati valjanim; izražava zabrinutost zbog procjene Europola iz siječnja 2016. da je najmanje 10 000 izbjegle djece bez pratnje nestalo nakon dolaska u EU; žali zbog činjenice da policijski i pravosudni službenici često tretiraju ugroženu djecu kao prijestupnike ili neregularne migrante te da ne primjenjuju sustavan pristup kako bi otkrili znakove trgovine ljudima i identificirali žrtve;

25.  smatra da je, u pogledu maloljetnih osoba bez pratnje, od presudne važnosti da se postigne kvalitetnija i proaktivnija identifikacija djece žrtava trgovine ljudima, osobito na graničnim prijelazima i u prihvatnim centrima, kao i jača multidisciplinarna suradnja kako bi se zajamčila stvarna zaštita najboljih interesa djeteta; smatra da je potrebno ojačati sustave skrbništva u državama članicama EU-a kako bi se spriječilo da djeca bez pratnje i djeca odvojena od obitelji padnu u ruke organizacija za organiziranu trgovinu ljudima;

26.  podsjeća da, u skladu s Direktivom 2011/36/EU, „države članice poduzimaju potrebne mjere s ciljem pronalaženja trajnog rješenja na temelju pojedinačne ocjene najboljih interesa djeteta”; smatra da trajno rješenje može podrazumijevati integraciju djeteta u zajednicu njegovih domaćina ili olakšavanje spajanja obitelji kako bi se djetetu omogućilo da se pridruži svojoj obitelji u drugoj državi članici;

27.  potiče države članice da ojačaju zaštitu i prava žrtava trgovine ljudima prije, tijekom i nakon kaznenog postupka; preporučuje da države članice prilikom obavljanja procjene rizika u svrhu pružanja odgovarajuće zaštite žrtvama također uzmu u obzir faktore izloženosti riziku, kao što su rod, trudnoća, zdravstveno stanje, invaliditet, seksualna orijentacija, dob te status žrtve kao izbjeglice, tražitelja azila ili osobe kojoj je potrebna međunarodna zaštita; poziva države članice da ojačaju svoje politike spajanja obitelji za žrtve trgovine ljudima, osobito kada je to potrebno zbog njihove zaštite;

28.  podsjeća na to da Komisija prije sklapanja sporazuma o liberalizaciji viznog režima procjenjuje rizike koje predstavlja treća zemlja, osobito u pogledu nezakonite imigracije; naglašava da se mreže trgovine ljudima mogu koristiti i zakonitim migracijskim kanalima; stoga traži od Komisije da u popis kriterija koje treba zadovoljiti prije sklapanja svakog sporazuma o liberalizaciji viznog režima uvrsti kriterij djelotvorne suradnje relevantnih trećih zemalja u vezi s trgovinom ljudima;

29.  napominje da je Uniji potreban obvezujući i obvezan zakonodavni pristup preseljenju, kao što je navedeno u Migracijskom programu Komisije; ističe da se humanitarni prihvat može upotrebljavati kao dopuna postupku preseljenja u cilju pružanja hitne zaštite najugroženijim osobama, često na privremenoj osnovi, primjerice maloljetnim osobama bez pratnje, izbjeglicama s invaliditetom ili osobama kojima je potrebna hitna medicinska evakuacija;

30.  smatra da države članice trebaju razviti sustave zaštite i pomoći žrtvama kako bi im se pomoglo da se spase od iskorištavanja, ponajprije pružanjem odgovarajućeg smještaja, što ne bi smjelo ovisiti o boravišnom statusu žrtve, ali i pružanjem savjetovanja i informacija, socijalne, obrazovne i stručne potpore, programa reintegracije te terapijske i psihološke pomoći, u suradnji sa socijalnim i obrazovnim akterima;

31.  poziva države članice da obrate posebnu pozornost na ugrožene skupine izložene prisilnom prosjačenju, kao što su Romi, te da to razmotre imajući na umu nacionalni kontekst strategija za integraciju Roma;

32.  naglašava da djecu i osobe s invaliditetom treba smatrati osobito ugroženim žrtvama trgovine ljudima; ističe da bi s jedne strane u žrtava trgovine ljudima moglo doći do pojave invaliditeta zbog zlostavljanja koje je nad njima počinio trgovac ljudima, dok bi osobe s invaliditetom s druge strane mogle postati mete trgovaca ljudima zbog svoje ranjivosti;

33.  priznaje važnost i ulogu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u trgovini ljudima te uviđa da se tehnologija može koristiti za lakše vrbovanje i iskorištavanje žrtava, ali i kao sredstvo za sprječavanje trgovine ljudima; smatra da bi se više istraživanja trebalo usredotočiti na ulogu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u odnosu prema trgovini ljudima;

34.  poziva Komisiju da ocijeni uporabu interneta u kontekstu trgovine ljudima, posebno u pogledu seksualnog iskorištavanja na internetu; traži da Europol pojača borbu protiv trgovine ljudima preko interneta u okviru jedinice EU-a za rad u vezi s prijavljenim internetskim sadržajima (IRU) u svrhu otkrivanja, izvješćivanja i uklanjanja internetskih materijala o trgovini ljudima;

35.  traži od Komisije da prilagodi svoju suradnju s trećim zemljama kako bi se povelo računa o novoj situaciji nastaloj zbog razvoja trgovine ljudima preko interneta; poziva Komisiju i Europol da razmotre mogućnosti suradnje između europskih tijela za borbu protiv kiberkriminala (posebice u okviru Europola) i istovjetnih tijela trećih zemalja; traži od Komisije da također razmotri sve korisne načine suradnje s pružateljima internetskih usluga radi otkrivanja i suzbijanja internetskih sadržaja povezanih s trgovinom ljudima; traži od Komisije da redovito obavještava Parlament;

36.  poziva EU i države članice da im borba protiv trgovine ljudima, koja predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava, i dalje bude prioritet u vanjskim odnosima i dijalogu s trećim zemljama;

37.  ističe potrebu da se u vanjskim odnosima EU-a promiče puna ratifikacija i primjena Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima;

38.  naglašava da se prisilni brak može smatrati oblikom trgovine ljudima ako ima obilježja iskorištavanja žrtve i poziva sve države članice da tu odrednicu uvrste u svoju definiciju trgovine ljudima; naglašava da iskorištavanje može biti seksualne naravi (bračno silovanje, prisilna prostitucija i pornografija) ili ekonomske (prisilno obavljanje kućanskih poslova i prisilno prosjačenje) i da prisilni brak može biti krajnji cilj trgovine ljudima (prodaja žrtve radi stupanja u brak ili sklapanja prinudnog braka); podsjeća na potencijalnu transnacionalnu narav prisilnih brakova; stoga poziva države članice da se pobrinu za odgovarajuće osposobljavanje nacionalnih tijela zaduženih za migracije o problemu prisilnih brakova u kontekstu trgovine ljudima; poziva Komisiju da također pojača razmjenu najboljih praksi u tom pogledu;

39.  primjećuje da se pojavio novi oblik trgovine ljudima koji podrazumijeva trgovinu osobama radi traženja otkupnine uz primjenu praksi teškog mučenja; napominje da taj novi oblik komodifikacije ljudskih bića obilježavaju iznude, premlaćivanja i silovanja kao način da se od obitelji i rođaka koji borave unutar i izvan EU-a iznudi plaćanje dugova;

40.  poziva EU i njegove države članice da priznaju trgovinu ljudima radi traženja otkupnine uz primjenu mučenja kao oblik trgovine ljudima; smatra da izrazito traumatiziranim preživjelim osobama treba priznati status žrtava jednog oblika trgovine ljudima koji se može kazneno procesuirati te da im treba pružiti zaštitu, skrb i potporu[2];

41.  smatra da bi sigurni i zakoniti putovi ulaska u EU doprinijeli smanjenju izloženosti riziku i trgovine ljudima;

42.  podsjeća da bi, u skladu s Direktivom 2011/36/EU, države članice trebale poticati organizacije civilnog društva i blisko surađivati s njima, posebno u okviru inicijativa za izradu politika, u kampanjama za informiranje i podizanje razine osviještenosti, istraživačkim i obrazovnim programima te u okviru osposobljavanja, kao i u okviru praćenja i ocjenjivanja utjecaja mjera za suzbijanje trgovine ljudima; nadalje, naglašava da bi nevladine organizacije također trebale pomoći pri ranom identificiranju žrtava te pružanju pomoći i potpore žrtvama; inzistira na tome da države članice zajamče zaštitu nevladinih organizacija od odmazdi, prijetnji i zastrašivanja, a posebice da ih kazneno ne progone kada pružaju pomoć žrtvama trgovine ljudima koje se nalaze u neregularnom položaju;

43.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu ciljane i odgovarajuće preventivne mjere, kao što su obrazovanje i osposobljavanje te kampanje za podizanje razine osviještenosti i istraživački programi, čiji je cilj smanjenje rizika od postajanja žrtvom trgovine ljudima; poziva države članice da educiraju svoje građane o trgovini ljudima i identifikaciji žrtava preko kampanja za informiranje, pa i podizanjem razine osviještenosti o utjecaju i posljedicama seks-turizma i iskorištavanja mnogih žena i djece u osjetljivom položaju koji služe industriji seks-turizma upuštajući se u seksualne odnose kako bi preživjeli;

44.  pohvaljuje rad Europola, osobito u okviru baze Focal Point Twins, na otkrivanju ljudi koji putuju u treće zemlje s namjerom da zlostavljaju djecu; poziva države članice da surađuju s Europolom omogućavanjem sustavne i brze razmjene podataka;

45.  preporučuje međunarodnoj zajednici da posebnu pozornost obrati na pitanje trgovine ljudima u kriznim situacijama, kao što su prirodne katastrofe i oružani sukobi, te u zemljama u kojima je prisutno teško kršenje ljudskih prava i u kojima ljudi nemaju drugog izbora osim da napuste zemlju, ne bi li se smanjila izloženost žrtava trgovcima ljudima i drugim zločinačkim mrežama;

46.  poziva države članice da uspostave bolje sustave za praćenje aktivnosti privatnih agencija za zapošljavanje preko kojih građani trećih zemalja dolaze na rad u EU;

47.  poziva EU i države članice da surađuju s privatnim sektorom i svim relevantnim dionicima radi sprečavanja trgovine ljudima uzduž opskrbnog lanca, posebno uzimajući u obzir slučajeve dječjeg rada; naglašava potrebu da se u tom pogledu bez odgađanja i u cijelosti uspostavi Europska poslovna koalicija za borbu protiv trgovine ljudima, kao što je navedeno u Strategiji EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	28.4.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	46 0 5
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Martina Anderson, Malin Björk, Michał Boni, Ignazio Corrao, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Laura Ferrara, Monika Flašíková Beňová, Lorenzo Fontana, Eugen Freund, Ana Gomes, Nathalie Griesbeck, Sylvie Guillaume, Jussi Halla-aho, Monika Hohlmeier, Filiz Hyusmenova, Iliana Iotova, Eva Joly, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Barbara Kudrycka, Marju Lauristin, Monica Macovei, Roberta Metsola, Claude Moraes, József Nagy, Soraya Post, Judith Sargentini, Birgit Sippel, Branislav Škripek, Traian Ungureanu, Bodil Valero, Marie-Christine Vergiat, Beatrix von Storch, Tomáš Zdechovský
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Hugues Bayet, Carlos Coelho, Anna Maria Corazza Bildt, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Marek Jurek, Ska Keller, Miltiadis Kyrkos, Gilles Lebreton, Jeroen Lenaers, Angelika Mlinar, Morten Helveg Petersen, Salvatore Domenico Pogliese, Barbara Spinelli, Axel Voss
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Beatriz Becerra Basterrechea, Jean-François Jalkh, Peter Lundgren

• [1]  Vidi 23. str. godišnjeg izvješća o radu Međunarodne organizacije za migracije o borbi protiv trgovine ljudima i pomoći ugroženim migrantima (2011.).
• [2]  Taj je novi oblik trgovine ljudima već spomenut u Rezoluciji Parlamenta od 10. ožujka 2016. o stanju u Eritreji.

MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova(*) (28.4.2016)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a
(2015/2340(INI))

Izvjestiteljica: Catherine Bearder

PRIJEDLOZI

Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u svoj prijedlog rezolucije uključi sljedeće prijedloge:

A.  budući da je trgovina ljudima teška povreda ljudskih prava i fizičkog integriteta ljudi i budući da se radi o rodno uvjetovanom zločinu, pri čemu žene i djevojčice kojima se pretežno trguje u svrhu seksualnog izrabljivanja čine nerazmjerno velik broj žrtava; budući da žene i djevojčice također čine zamjetan postotak žrtava drugih oblika trgovine ljudima kao što su prisilan rad u kućanstvu i pružanju njege te u sektoru proizvodnje, prehrane i čišćenja;

B.  budući da trgovina ljudima može biti posljedica globalnih ekonomskih i društvenih nejednakosti te da je društvene nejednakosti između žena i muškaraca mogu dodatno pogoršati; budući da je u strategiji EU-a nasilje nad ženama prepoznato kao jedan od glavnih uzroka trgovine ljudima;

C.  budući da se trgovina ljudima mora sagledati i iz perspektive potražnje i iz perspektive zarade s obzirom na to da izrabljivanje žena, posebno za seksualne usluge, pokreće potražnja takvih usluga i zarada koja se ostvaruje;

1.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da u razvojnim politikama EU-a i partnerstvima s trećim zemljama najveći naglasak i dalje bude na ljudskim pravima, rodnoj jednakosti i borbi protiv trgovine ljudima; poziva Komisiju da pri definiranju novih razvojnih politika i preispitivanju postojećih donese mjere kojima se vodi računa o rodnim pitanjima;

2.  ističe da bi ekonomsko i društveno osnaženje žena i djevojčica smanjilo vjerojatnost da postanu žrtve te poziva Komisiju da nastavi s ciljanim djelovanjem u pogledu uvođenja perspektive rodne jednakosti u sve razvojne operacije te u pogledu nastojanja da u okviru političkog dijaloga s trećim zemljama rodna jednakost zajedno s pravima žena i dalje bude na dnevnom redu;

3.  prima na znanje učinak normativnog švedskog modela koji je rezultirao smanjenjem potražnje te predlaže uvođenje sličnih normativnih mjera u 28 država članica EU-a i u okviru vanjskih odnosa;

4.  naglašava da potražnja za seksualnim uslugama u razvijenim zemljama potiče trgovinu ljudima u zemljama u razvoju te stavlja ljude, ponajprije žene i djevojčice, u osjetljiv položaj, te poziva države članice da kriminaliziraju svjesno korištenje uslugama žrtava trgovine ljudima;

5.  ističe da je važno da države članice kriminaliziraju korištenje svim uslugama koje pružaju žrtve trgovine ljudima od strane svojih državljana čak i ako je taj čin počinjen izvan države članice i/ili izvan EU-a;

6.  naglašava važnost ciljeva održivog razvoja, posebno cilja 5.2., kojim se poziva na okončanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u javnoj i privatnoj sferi, uključujući trgovinu te seksualno i svako drugo izrabljivanje;

7.  prima na znanje važnost univerzalnog pristupa zdravstvenoj zaštiti i uslugama iz područja reproduktivnog i seksualnog zdravlja, osobito za žrtve trgovine ljudima, koje kao izravnu posljedicu izrabljivanja mogu iskusiti mnoge fizičke i psihičke probleme; poziva države članice da uspostave pristupačne zdravstvene usluge i brigu za žrtve trgovine ljudima;

8.  poziva države članice da žrtvama trgovine ljudima koje su u njima izrabljivane pruži adekvatnu i potrebnu zdravstvenu zaštitu kojom se u obzir uzima rodna dimenzija i individualne potrebe te da posebnu pozornost usmjere na žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualnog izrabljivanja;

9.  poziva države članice da uvedu mjere kojima se vodi računa o rodnim pitanjima kako bi se u postupcima azila i postupcima vraćanja lakše prepoznale žrtve trgovine ljudima, da vode detaljniju evidenciju rodno raščlanjenih podataka te da se pobrinu da žrtve dobiju informacije o odgovarajućoj pomoći;

10.  poziva države članice da uspostave pravne instrumente kojima se žrtvama trgovine ljudima omogućava da stupe u kontakt s nadležnim tijelima bez ugrožavanja vlastite sigurnosti i prava koje uživaju kao žrtve;

11.  poziva Komisiju, nadležne agencije EU-a i države članice da osmisle rodno specifične programe osposobljavanja namijenjene službenicima koji rade u pravnoj službi i službi za nadzor granice kako bi se potencijalne žrtve trgovine ljudima, a osobito žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualnog izrabljivanja, lakše identificirale te kako bi im se lakše pružila pomoć;

12.  poziva na povećanje djelotvornosti politike EU-a protiv trgovine ljudima njezinim ugrađivanjem u sveobuhvatne strategije EU-a za sigurnost, jednakost između žena i muškaraca, gospodarski rast, računalnu sigurnost, migracije i vanjske odnose;

13.  poziva Komisiju i države članice da uz jačanje pravnih mjera protiv trgovine ljudima istovremeno prošire definiciju trgovine ljudima na nove oblike trgovine; prima na znanje Rezoluciju Parlamenta 2015/2229(INI) donesenu u prosincu 2015. u kojoj je zamjensko majčinstvo definirano kao trgovanje ljudskim tijelima i stoga izjednačeno s trgovinom ljudima;

14.  poziva države članice da ratificiraju i implementiraju Istanbulsku konvenciju jer se trgovina ljudima može smatrati teškim oblikom nasilja nad ženama;

15.  naglašava da je važno zajamčiti sigurnost žrtava trgovine ljudima koje svjedoče na suđenjima protiv počinitelja kaznenih djela trgovine ljudima;

16.  poziva države članice da poboljšaju suradnju s trećim zemljama radi suzbijanja svih oblika trgovine ljudima, pri čemu treba posebno voditi računa o rodnoj dimenziji trgovine ljudima kako bi se konkretno borilo protiv dječjeg braka, seksualnog izrabljivanja žena i djece te seksualnog turizma; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da se više angažiraju oko Khartoumskog procesa tako da povećaju broj ciljanih projekata i potaknu aktivno sudjelovanje većeg broja država;

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	19.4.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	26 1 4
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Maria Arena, Catherine Bearder, Beatriz Becerra Basterrechea, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Maria Corazza Bildt, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Elisabeth Köstinger, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Angelika Mlinar, Maria Noichl, Marijana Petir, Pina Picierno, João Pimenta Lopes, Terry Reintke, Jordi Sebastià, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Jadwiga Wiśniewska, Anna Záborská, Jana Žitňanská
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Rosa Estaràs Ferragut, Kostadinka Kuneva, Constance Le Grip, Evelyn Regner, Marc Tarabella
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Julia Reid, Marco Zanni

MIŠLJENJE Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (22.3.2016)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a
(2015/2340(INI))

Izvjestitelj: Miroslav Mikolášik

PRIJEDLOZI

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  podsjeća na to da je u preambuli Povelje o temeljnim pravima Europske unije utvrđeno da EU stavlja pojedinca i ljudsko dostojanstvo u središte svog djelovanja, zabranjujući, među ostalim, mučenje i neljudsko ili ponižavajuće postupanje, trgovinu ljudima i ropstvo;

2.  ističe da je svako iskorištavanje organa u komercijalne svrhe kojim se onemogućuje pravičan pristup transplantaciji organa neetično, da nije u skladu s osnovnim ljudskim vrijednostima i da je zabranjeno u skladu s člankom 3. stavkom 2. Povelje o temeljnim pravima EU-a;

3.  podsjeća na to da međunarodno organizirane skupine, u tajnosti ili uz pristanak žrtava koje su zavarane lažnim obećanjima, prevoze žrtve u bogatija područja, pri čemu se na vrhu popisa nalaze europske zemlje, u kojima ima klijenata veće platežne moći, ponajprije za trgovinu ljudima u seksualne svrhe;

4.  ističe da je prema izvješću organizacije Global Financial Integrity trgovina ljudskim organima među deset najunosnijih ilegalnih aktivnosti na svijetu te se njome godišnje stvara dobit u vrijednosti između 600 milijuna i 1,2 milijarde USD diljem brojnih zemalja; nadalje, ističe da prema Ujedinjenim narodima žrtve mogu biti osobe svih dobi, ali da su posebno u opasnosti migranti, beskućnici i osobe koje ne znaju čitati;

5.  poziva sve institucije EU-a i države članice da provode dosljednu politiku i unutar i izvan Unije stavljanjem ljudskih prava u središte odnosa EU-a sa svim trećim zemljama u skladu s temeljnim vrijednostima Unije, oslanjajući se pritom posebno na gospodarske i trgovinske odnose;

6.  poziva Europsku uniju da nastavi s dijalogom u području ljudskih prava i da taj dijalog promiče u odnosima sa svojim međunarodnim partnerima, bilo da je riječ o državama ili ne, da formalizira partnerstva s međunarodnim i nacionalnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava te da učini sve kako bi se pojačala suradnja i koordinacija s trećim zemljama i poboljšalo otkrivanje žrtava, pojačale mjere za sprječavanje trgovine ljudima te zajamčio djelotvoran progon trgovaca ljudima;

7.  poziva institucije EU-a i države članice da zajamče da svi proizvodi koji se nalaze na tržištu Unije u cijelom proizvodnom lancu ispunjavaju međunarodne norme u pogledu poštovanja ljudskih prava i borbe protiv trgovine ljudima;

8.  s velikom zabrinutošću napominje da su prema podacima Međunarodne organizacije rada oko 21 milijun osoba diljem svijeta žrtve najčešćih oblika modernog ropstva, uključujući prisilni rad, koji svake godine generira dobit u iznosu od više od 30 milijardi EUR, trgovinu organima i prisilno seksualno iskorištavanje, što pogađa 80 % svih žrtava trgovine ljudima; napominje da muškarci nisu iznimka, no da su u većoj mjeri zahvaćene najugroženije skupine kao što su starije osobe, žene, bolesnici, invalidi i djeca te da se procjenjuje da je među žrtvama trgovine ljudima 5,5 milijuna djece; naglašava da prema opreznim procjenama Međunarodne organizacije za migracije dobit od trgovine maloljetnim osobama iznosi oko 7,6 milijardi EUR godišnje;

9.  ističe činjenicu da su osobe koje moraju napustiti svoje domove zbog iznenadnih ili postupnih klimatskih promjena koje negativno utječu na njihove živote ili životne uvjete izložene velikoj opasnosti da postanu žrtve trgovine ljudima; ističe da ta vrsta ljudske mobilnosti povezana s klimatskim promjenama ima jaku gospodarsku dimenziju, uključujući gubitak izvora zarade i smanjenja u dohotku kućanstava, te stoga postoji izravna opasnost da će dotične osobe biti izložene iskorištavanju u obliku prisilnog rada ili ropstva;

10.  ističe ozbiljnost neizbježne krize klimatskih migranata i veliku vjerojatnost da će ti migranti postati žrtve trgovine ljudima; smatra da bi trebalo poduzeti proaktivne mjere i posvetiti posebnu pozornost trgovini ljudima u kriznim situacijama, kao što su prirodne katastrofe, te klimatskim migrantima; izražava zabrinutost zbog ograničene primjenjivosti trenutačnih međunarodnih standarda ljudskih prava u situacijama raseljavanja prouzročenog klimatskim promjenama; stoga poziva EU da inzistira na međunarodnoj, pravno prepoznatljivoj definiciji pojma „klimatskih izbjeglica”;

11.  osuđuje nezakonitu djelatnost trgovine ljudima, među ostalim u svrhu odstranjivanja organa, i svaku drugu djelatnost kojom se iskorištavaju ljudi povezanu s kršenjem prava na fizički integritet i primjenom nasilja; protivi se svakoj komercijalizaciji ljudskih bića, njihovih tijela i dijelova tijela; ističe znatne zdravstvene posljedice koje trgovina ljudima ima za žrtve svih oblika iskorištavanja, i fizičkog i psihičkog; ističe da su osobe iz najsiromašnijih svjetskih zajednica osobito izložene opasnosti da postanu žrtve nezakonite trgovine organima;

12.  naglašava važnost prevencije te multisektorskog, multidisciplinarnog pristupa u rješavanju problema nezakonite nabave ljudskih organa, pa i trgovine ljudima radi odstranjivanja organa, što se pretvara u globalni problem; poziva na bolje usmjerene inicijative za podizanje razine osviještenosti kako bi se istaknula šteta povezana s prodajom organa te inicijative za bolje informiranje žrtava o fizičkim i psihičkim rizicima, posebno među najsiromašnijima i najugroženijima u smislu nejednakosti i siromaštva, kojima se može činiti da je prodaja organa prihvatljiv način za poboljšanje ekonomske situacije; naglašava da bi kampanje za podizanje razine osviještenosti trebale biti obvezne i u okviru europske politike susjedstva i u okviru razvojne suradnje EU-a;

13.  ističe da gospodarska stagnacija, rupe u zakonodavstvu i nedostaci u provođenju zakona u zemljama u razvoju, zajedno sa sve većom globalizacijom i poboljšanom komunikacijskom tehnologijom, stvaraju savršene uvjete za kriminalnu djelatnost nezakonite trgovine organima; naglašava da nedostatak ekonomskih prilika prisiljava ljude da razmotre mogućnosti koje bi inače vjerojatno smatrali opasnima ili neprihvatljivima, a nedostatno izvršavanje zakona omogućuje trgovcima ljudima da djeluju bez velikog straha od kaznenog progona;

14.  poziva sve države članice EU-a da što prije ratificiraju i provedu Konvenciju Vijeća Europe protiv trgovine ljudskim organima; naglašava da bi se države članice trebale više angažirati u bržem uvođenju europskih direktiva i konvencija protiv trgovine organima, tkivima i stanicama u svoje domaće zakonodavstvo kako bi zajamčile da osobe odgovorne za trgovinu organima, tkivima i stanicama budu na odgovarajući način kazneno progonjene i kako bi odvratile moguće primatelje od potražnje za organima koji su predmet nezakonite trgovine;

15.  osuđuje nezakonitu trgovinu djecom u svrhu toga da ih usvoje roditelji iz Europe koji plaćaju velike iznose kako bi dobili željenu djecu, što se odnosi i na praksu kupovanja djece koju su rodile surogat-majke u trećim zemljama;

16.  osuđuje praksu trgovanja ljudima u cilju prisilnog surogatskog majčinstva kao kršenje prava žena i prava djeteta; napominje da potražnju potiču razvijene zemlje na štetu ugroženih i siromašnih osoba koje često žive u zemljama u razvoju te traži od država članica da razmotre posljedice vlastitih restriktivnih reproduktivnih politika;

17.  naglašava da sve žrtve trgovine ljudima moraju imati pristup odgovarajućim zdravstvenim uslugama; napominje da su većina identificiranih žrtava u EU-u žene i djevojke koje se iskorištavaju u seksualne svrhe, da je potreban pristup koji je usredotočen na žrtve i da takva vrsta iskorištavanja uzrokuje posebnu štetu za koju je potrebna visoka razina usluga; ističe da su siromaštvo, diskriminacija na rodnoj i etničkoj osnovi, neznanje, dezinformiranost, političke i gospodarske krize, oružani sukobi i prirodne katastrofe plodno tlo za trgovce maloljetnim osobama;

18.  naglašava da trgovina maloljetnim osobama podrazumijeva iskorištavanje djece u razne svrhe, kao što je prostitucija, rad u domaćinstvima i na plantažama, priključivanje vojsci ili oružanim skupinama, bavljenje kriminalnim aktivnostima ili prosjačenje;

19.  naglašava potrebu da se prione na rješavanje problema nestanka maloljetnih migranata bez pratnje nakon njihova dolaska u Europu te skreće pozornost na činjenicu da se prema podacima Europola 10 000 maloljetnih osoba trenutačno smatra nestalima; snažno potiče Komisiju i države članice da učine sve što je u njihovoj moći kako bi iskorijenile trgovinu ljudima, da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se pronašli maloljetni migranti bez pratnje koji su nestali nakon registracije pri dolasku na europsko tlo te osigurala njihova zaštita, kao i da poboljšaju rad sustava upozoravanja na nestanak djece, te podsjeća na to da su osobe koje nemaju rodni list najizloženije opasnosti od izrabljivanja, zlostavljanja i nasilja;

20.  ističe da bi države članice trebale pojačati svoju suradnju pod okriljem Interpola i Europola kako bi učinkovitije odgovorile na problem trgovine organima i ljudima, među ostalim neutralizacijom aktivnosti na internetu i kontrolama mjesta na kojima bi moglo biti žrtava trgovine ljudima; potiče na stalnu suradnju i razmjenu informacija između međunarodnih organizacija; poziva države članice da zajamče odgovarajući kazneni progon osoba odgovornih za trgovinu organima;

21.  ističe da je kupnja ljudskih organa, tkiva i stanica nezakonita; napominje da su ljudi kojima se trguje radi odstranjivanja organa suočeni s posebnim izazovima i da žrtve često nisu svjesne dugoročnih i iscrpljujućih zdravstvenih posljedica odstranjivanja organa, nedostatka postoperativne skrbi i psihičkog utjecaja operacije; poziva na bolje usmjerene inicijative za podizanje razine osviještenosti kako bi se istaknula šteta povezana s prodajom organa, posebno među najsiromašnijima i najugroženijima, kojima se može činiti da je prodaja organa prihvatljiv način za poboljšanje ekonomske situacije;

22.  osuđuje nezakonitu djelatnost trgovine ljudskim organima, tkivima i stanicama, uključujući nezakonitu trgovinu spolnim stanicama (jajašca, sperma), tkivima i stanicama fetusa te matičnim stanicama odraslih i embrija;

23.  naglašava da žrtve trebaju primiti svu moguću pomoć, ne samo za otklanjanje neposrednih i kroničnih zdravstvenih posljedica nego i za otklanjanje učinaka na njihovo dugoročno psihičko zdravlje; stoga skreće pozornost na ključnu ulogu koju vlasti i organizacije imaju u informiranju žrtava o njihovim pravima u pogledu pristupa pravosuđu, pomoći i zdravstvenoj skrbi;

24.  napominje da je žrtvama prisilne prostitucije u većini država članica teško ostvariti pristup psihološkoj pomoći i da se zato gotovo isključivo oslanjaju na podršku dobrotvornih organizacija; stoga zagovara veću podršku takvim organizacijama i poziva države članice da smanje prepreke u pristupu psihološkoj pomoći;

25.  ističe važnost uloge liječnika, medicinskih sestara i tehničara, socijalnih radnika i ostalih zdravstvenih djelatnika, koji jedini imaju profesionalni kontakt sa žrtvama dok su pritvorene te imaju ključnu ulogu u sprečavanju trgovine ljudima; izražava zabrinutost da je to trenutno neiskorištena prilika za intervenciju; napominje da zdravstvene djelatnike treba osposobiti za prepoznavanje znakova upozorenja u vezi s trgovinom ljudima i uputiti ih u postupke prijave kako bi se žrtvama pružila kvalitetnija pomoć, kao i da treba uvesti stroge kazne za svako sudjelovanje u nezakonitoj trgovini organima;

26.  potiče na to da se u brojnim zemljama uspostave programi pretpostavljenog pristanka ili sustavi kojima se građanima daje mogućnost da se prilikom izvršenja pojedinih administrativnih postupaka izravno pridruže registru donatora organa, čime se smanjuje oslanjanje pacijenata na crno tržište, a istovremeno povećava broj dostupnih organa u cilju smanjenja financijskog troška transplantacije i smanjenja potrebe za medicinskim turizmom;

27.  poziva države članice da potaknu daljnje napore kako bi se medicinska zajednica više angažirala u borbi protiv takvog oblika trgovine ljudima, i to podizanjem razine osviještenosti o pitanjima povezanima s trgovinom ljudima te pružanjem obveznog osposobljavanja;

28.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za sprečavanje „transplantacijskog turizma” donošenjem mjera kojima će se povećati dostupnost zakonito pribavljenih organa kako bi se unaprijedila prevencija nezakonite nabave organa te uspostavio transparentan sustav za sljedivost transplantiranih organa, uz jamčenje anonimnosti davatelja; poziva Komisiju da izradi smjernice kojima će se ohrabriti sudjelovanje država članica EU-a u suradničkim partnerstvima kao što su Eurotransplant i Scandiatransplant;

29.  ističe da prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji nema mnogo znanstvenih podataka o utjecaju trgovine ljudima na zdravlje, posebno kada je riječ o duševnom i psihičkom zdravlju; također ističe da su potrebe žrtava i preživjelih često podcijenjene; stoga poziva Komisiju i nadležna tijela država članica da uspostave sustav nadzora te da šire informacije o posljedicama trgovine ljudima i o potrebama žrtava u pogledu njihova fizičkog i psihičkog zdravlja;

30.  traži od Komisije i država članica da poštuju Povelju Ujedinjenih naroda i načela prava o azilu.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	22.3.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	65 0 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Marco Affronte, Pilar Ayuso, Zoltán Balczó, Catherine Bearder, Ivo Belet, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Lynn Boylan, Nessa Childers, Birgit Collin-Langen, Mireille D’Ornano, Miriam Dalli, Seb Dance, Angélique Delahaye, Ian Duncan, Stefan Eck, Bas Eickhout, Eleonora Evi, José Inácio Faria, Karl-Heinz Florenz, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Gerben-Jan Gerbrandy, Jens Gieseke, Julie Girling, Sylvie Goddyn, Matthias Groote, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Jytte Guteland, Anneli Jäätteenmäki, Jean-François Jalkh, Benedek Jávor, Karin Kadenbach, Kateřina Konečná, Giovanni La Via, Peter Liese, Norbert Lins, Susanne Melior, Miroslav Mikolášik, Massimo Paolucci, Piernicola Pedicini, Bolesław G. Piecha, Pavel Poc, Frédérique Ries, Daciana Octavia Sârbu, Annie Schreijer-Pierik, Davor Škrlec, Renate Sommer, Dubravka Šuica, Tibor Szanyi, Nils Torvalds, Glenis Willmott, Damiano Zoffoli
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Paul Brannen, Mark Demesmaeker, Jan Huitema, Peter Jahr, Merja Kyllönen, Anne-Marie Mineur, Alessandra Mussolini, James Nicholson, Christel Schaldemose, Bart Staes, Keith Taylor
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	José Blanco López

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	24.5.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	44 6 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Petras Auštrevičius, Bas Belder, Goffredo Maria Bettini, Elmar Brok, Klaus Buchner, James Carver, Lorenzo Cesa, Javier Couso Permuy, Mark Demesmaeker, Georgios Epitideios, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Michael Gahler, Iveta Grigule, Afzal Khan, Janusz Korwin-Mikke, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Ryszard Antoni Legutko, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, Ramona Nicole Mănescu, David McAllister, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Javier Nart, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Vincent Peillon, Alojz Peterle, Tonino Picula, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Jaromír Štětina, Charles Tannock, Boris Zala
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Luis de Grandes Pascual, Andrzej Grzyb, Marek Jurek, Jean-Luc Schaffhauser, Bodil Valero, Janusz Zemke
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Therese Comodini Cachia, Judith Sargentini, Ricardo Serrão Santos, Renate Weber