PREPORUKA o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i država SADC SGP-a, s druge strane

19.7.2016 - (10107/2016 – C8-0243/2016 – 2016/0005(NLE)) - ***

Odbor za međunarodnu trgovinu
Izvjestitelj: Alexander Graf Lambsdorff

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i država SADC SGP-a, s druge strane

(10107/2016 – C8-0243/2016 – 2016/0005(NLE))

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (10107/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i država SADC SGP-a, s druge strane (05730/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu člankom 207. stavcima 3. i 4., člankom 209. stavkom 2., člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0243/2016),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0242/2016),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica EU-a i država članica SADC SGP-a (Bocvana, Lesoto, Mozambik, Namibija, Južna Afrika i Svazi).

KRATKO OBRAZLOŽENJE

Povijest sporazuma o gospodarskom partnerstvu

Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua, potpisan 2000., bio je poziv na provedbu korjenitih promjena u pogledu dugoročnih jednostranih trgovinskih povlastica koje su gotovo četiri desetljeća usmjeravale gospodarske i političke odnose između Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) i Europske unije. Glavni je razlog taj što je učinak tih jednostranih povlastica iznevjerio očekivanja. Za početak, udio trgovine AKP-a na tržištu EU-a bio je u stalnom padu i većina zemalja nije uspijevala učiniti svoju gospodarsku strukturu raznovrsnijom uz pomoć tih povlastica. Zatim, povlastice nisu bile u skladu s pravilima WTO-a jer su bile diskriminatorne prema zemljama u razvoju koje nisu članice AKP-a.

EU i AKP odlučili su otvoriti pregovore oko uzajamnih, iako asimetričnih, trgovinskih sporazuma poznatih kao sporazumi o gospodarskom partnerstvu (SGP). Države AKP-a same su odlučile u kakvom regionalnom sastavu žele pregovarati. Pregovori o SGP-ima započeli su 2002. i trebali su završiti do kraja 2007., kada je prestajalo važiti i izuzeće WTO-a. Osim toga što zahvaljujući njima proizvodi država AKP-a uživaju neograničen pristup tržištu EU-a, bez carina i kvota, SGP-i su u prvom redu zamišljeni kao razvojni instrumenti pomoću kojih bi članice AKP-a trebale poboljšati vlastitu dinamiku regionalne integracije i koji će ubrzati njihovu integraciju u svjetsko gospodarstvo.

Danas se na sve države koje nisu sklopile sporazume o gospodarskom partnerstvu primjenjuje opći sustav povlastica EU-a (OSP) ili inicijativa „Sve osim oružja”. No, kako bi spriječio narušavanje tržišta i omogućio dovoljno vremena za potpisivanje i ratifikaciju sporazuma, EU je, imajući na umu one države koje su 2007. sklopile privremeni SGP, donio Uredbu o pristupu tržištu, Uredbu Vijeća (EZ) br. 1528/2007, kojom su ranije nego što je predviđeno, 1. siječnja 2008., stupili na snagu sporazumi o gospodarskom partnerstvu. Poslije je odlučeno da će se Uredba (slobodan pristup EU-u) prestati primjenjivati 1. listopada 2014. za države koje nisu sklopile regionalni sporazum ili nisu poduzele potrebne mjere za provedbu vlastitih privremenih SGP-a. Bocvana, Namibija i Svazi među državama su na koje se Uredba primjenjivala, a koje su sklopile regionalni SGP prije 1. listopada 2014. Komisija je uredno donijela delegirane akte kojima se nastavila primjena Uredbe na njih, navodeći pritom da se od njih očekuje da ispune svoju obvezu i ratificiraju regionalni SGP do 1. listopada 2016.

Sporazum o gospodarskom partnerstvu između EU-a i Južnoafričke razvojne zajednice (SADC)

SADC se sastoji od 15 članica. Sedam njih započelo je pregovore o SGP-u s EU-om kao države SADC SGP-a: Angola, Bocvana, Lesoto, Mozambik, Namibija, Svazi i Južna Afrika. Južna Afrika na početku je samo pružala podršku i sudjelovala kao promatrač, no 2007. službeno se priključila pregovorima.

Sporazum između EU-a i SADC-a temelji se na Južnoafričkoj carinskoj uniji (SACU), najstarijoj carinskoj uniji na svijetu. Svojim su pristupanjem toj konfiguraciji država Mozambik i Angola namjeravali dodatno učvrstiti svoje ionako stabilne gospodarske i trgovinske odnose sa SACU-om. Preostalih osam država članica SADC-a (Demokratska Republika Kongo, Madagaskar, Malavi, Mauricijus, Sejšeli, Tanzanija, Zambija i Zimbabve) dio su drugih regionalnih sporazuma o gospodarskom partnerstvu.

Krajem 2007. Bocvana, Lesoto, Svazi, Mozambik i Namibija sklopili su privremeni međuregionalni SGP s EU-om. Privremeni SGP sadrži klauzulu koja omogućava Angoli i/ili Južnoj Africi brzo pristupanje sporazumu, odluče li to učiniti. U međuvremenu, Angola, koja se ubraja među najslabije razvijene zemlje, i dalje ima pristup EU-u bez carina i bez kvota u okviru inicijative „Sve osim oružja”, dok je trgovina između EU-a i Južne Afrike uređena Sporazumom o trgovini, razvoju i suradnji potpisanom 1999.

Bocvana, Lesoto, Svazi i Mozambik potpisali su privremeni SGP u lipnju 2009. Iako je Namibija parafirala sporazum prije više od četiri godine, naposljetku je odlučila da ga neće potpisati.

Obje su se strane dogovorile da će nastaviti pregovore oko sveobuhvatnog regionalnog SGP-a koji obuhvaća usluge, ulaganja i trgovinske propise. Zapravo, zemlje potpisnice privremenog SGP-a 2010. godine obustavile su proces ratifikacije sporazuma dok se ne zaključe sveobuhvatni regionalni pregovori.

Dana 15. srpnja 2014. EU je zaključio pregovore sa šest država SADC SGP-a: Bocvanom, Lesotom, Namibijom, Mozambikom, Južnom Afrikom i Svazijem. Angola je naposljetku odlučila da neće parafirati sporazum, ali ima mogućnost pristupiti mu poslije zahvaljujući posebnoj klauzuli o pristupanju uvrštenoj u sporazum.

Regionalna integracija i složenost

Skupina SADC SGP iznimno je raznolika. Stanovništvo šest zemalja te skupine čini otprilike 100 milijuna ljudi, od kojih polovica živi u Južnoj Africi. Prema podacima Svjetske banke njihov je BDP 2014. godine iznosio 410 milijardi EUR, a 85 % toga proizvela je Južna Afrika.

Skupini pripadaju barem dvije zemlje koje su među najslabije razvijenim zemljama (Lesoto i Mozambik), kao i jedna zemlja skupine BRICS (Južna Afrika), koja je 1999. sklopila Sporazum o trgovini, razvoju i suradnji s EU-om. Bez sporazuma o gospodarskoj suradnji, zbog svoje razine BDP-a Svazi bi ušao u sustav OSP-a, a Bocvana i Namibija dobile bi status najpovlaštenijih država.

Pet članica skupine SADC SGP pripada i Južnoafričkoj carinskoj uniji (SACU). Osnovana 1910., riječ je o najstarijoj carinskoj uniji na svijetu, koja ima i zajedničku uvoznu carinu. Mozambik nije dio SACU-a, ali s njim je čvrsto povezan kad je riječ o trgovini i ulaganjima.

Godine 2013. u EU je iz država SADC SGP-a uvezena roba u vrijednosti od 31 milijarde EUR, a izvoz u njih iznosio je 33 milijarde EUR. Države SADC-a u EU izvoze naftu (23 %, Angola), dijamante (11 %, Bocvana), ugljen (12 %), drago kamenje, metale i ribu (Namibija) i šećer (Svazi).

Rezolucija Parlamenta iz 2009. o SADC SGP-u

U ožujku 2009. Europski parlament glasovao je o rezoluciji o privremenom SGP-u između SADC-a i EU-a te, među ostalim, pozvao na:

•  usklađivanje SGP-a s WTO-om

•  bescarinski i beskvotni pristup tržištu EU-a

•  podršku postojećoj regionalnoj integraciji (Južnoafrička carinska unija, SACU)

•  postupno ukidanje subvencija EU-a za izvoz poljoprivrednih proizvoda

•  fleksibilnost EU-a u pogledu izvoznih poreza, klauzule o najpovlaštenijoj državi i zaštite industrija u povojima

•  jednostavnija i bolja pravila o podrijetlu kojima se promiče regionalna kumulacija

•  uvrštenje poglavlja o razvojnoj suradnji uz povećanu i adekvatnu pomoć

•  važnost poštovanja konvencija Međunarodne organizacije rada

•  praćenje provedbe uz koordinaciju nadležnog parlamentarnog odbora

Međutim, sporazum nikad nije stupio na snagu jer je potpisan, ali ne i ratificiran.

Ključne odredbe u SGP-u

Premda taj regionalni trgovinski sporazum usmjeren na razvoj trenutačno obuhvaća samo odredbe o robnoj razmjeni, razvojnoj suradnji te trgovini i održivom razvoju, on ostavlja otvorena vrata i za pregovore o daljnjim odredbama o uslugama, ulaganjima, intelektualnom vlasništvu, javnoj nabavi te o poboljšanim odredbama o održivom razvoju.

Asimetričnost sporazuma odgovorna je za „pozitivnu diskriminaciju” partnera iz SADC-a, kojom im se jamči bescarinski pristup tržištu EU-a, a istovremeno se uzajamno uklanjaju prepreke „gotovo cjelokupnoj trgovini”, jamči usklađenost s WTO-om i promiču regionalna integracija, gospodarska suradnja i dobro upravljanje. EU će ponuditi pristup bez carina i bez kvota za pet država SADC-a, što je nastavak sadašnje prakse koja neće biti ugrožena izmjenom Uredbe o pristupu tržištu. Umjesto jednostranih povlastica, trgovinski odnosi između država SADC SGP-a i EU-a sada su utvrđeni ugovornom obvezom. U okviru odredbi o postupnom otvaranju tržišta države SADC SGP-a liberalizirat će 86 % trgovine s EU-om (Mozambik 74 %) tijekom razdoblja od deset godina, dok su jedine iznimke osjetljivi proizvodi poljoprivrede i ribarstva.

Promicanje regionalne integracije

SGP-om nije samo izbjegnut rasap najstarije carinske unije na svijetu zbog izmjene Uredbe o pristupu tržištu, nego je, naprotiv, SACU osnažen jer je Južna Afrika postala usklađenija s njim, a Mozambik mu se približio. Sporazum o trgovini, razvoju i suradnji između EU-a i Južne Afrike u stvarnosti se primjenjivao na cijeli SACU kao na jednu pravnu osobu. Njegove će trgovinske odredbe zamijeniti sporazum u čijim su pregovorima svi sudjelovali. Uvoz iz EU-a bit će podložan jedinstvenoj uvoznoj carini.

SGP-om se poboljšava regionalna integracija na različite druge načine, među ostalim i zahvaljujući mogućnostima koje pruža u pogledu pravila o podrijetlu i regionalne kumulacije, otvorenosti pristupanju ostalih država SADC-a (Angola) SGP-u te institucijskim jačanjem SACU-a. Mehanizam SGP-a za rješavanje sporova temelji se na odredbama o istim mehanizmima iz Sporazuma o trgovini, razvoju i suradnji i primjenjivat će se na sve države SADC SGP-a. Osim toga, zajedničke odredbe o upravljanju trgovinom (primjerice, zaštitne mjere) i zajednička tijela za donošenje odluka dodatno će osnažiti proces regionalne integracije.

Nadalje, „odredbe o regionalnim povlasticama” onemogućuju državama SADC SGP-a da za proizvode iz drugih država SADC SGP-a odobre manje povlašten tretman nego za proizvode uvezene iz EU-a.

Strane su obvezne pospješiti regionalnu trgovinu poticanjem carinske suradnje i provedbom reformi, posebice usklađivanjem i pojednostavljivanjem postupaka i propisa u regiji SADC-a, olakšavajući tranzit i boreći se protiv prijevara.

Promicanje trgovine i ulaganja

Predviđeno je nekoliko zaštitnih mjera: multilateralne, bilateralne i poljoprivredne zaštitne mjere, kao i prijelazna zaštitna klauzula za niz proizvoda iz Bocvane, Lesota, Namibije i Svazija kako bi se ublažio potencijalni negativni učinak u tim zemljama.

S obzirom na to da isplata subvencija za izvoz poljoprivrednih proizvoda više neće biti moguća stupanjem na snagu SGP-a, ispunjen je još jedan ključni zahtjev država SADC SGP-a.

Postupno ukidanje carina na međuproizvode i sirovine, poput gnojiva i strojeva, dodatno će potaknuti proces dodavanja vrijednosti.

Kad je riječ o uslugama, SGP sadrži klauzulu rendez-vous. Pregovori o uslugama nastavit će se s ograničenim brojem država SADC-a. Klauzula rendez-vous omogućava da se odredbe o uslugama, ali i o javnoj nabavi i pravu intelektualnog vlasništva, provedu u kasnijoj fazi.

Uvršten je i važan Protokol o oznakama zemljopisnog podrijetla između Južne Afrike i EU-a, što je bio jedan od ključnih zahtjeva EU-a. Protokolom je obuhvaćeno 105 južnoafričkih proizvoda (od kojih su 102 vina), a ukupno 251 proizvod. EU će štititi južnoafrička imena poput Rooibosa te brojna imena vina kao što su Stellenbosch i Paarl.

U poglavlju o razvojnoj suradnji detaljno su utvrđena područja povezana s trgovinom koja bi mogla imati koristi od financijske potpore EU-a. Međutim, za razliku od SGP-a potpisanog sa skupinom ECOWAS, u kojem je predviđena pozamašna financijska omotnica, u ovoj fazi nisu dogovorene nikakve financijske obveze. Ipak, predviđeno je financiranje konkretnih programa iz nacionalnih i regionalnih okvirnih programa za Instrument za razvojnu suradnju i jedanaesti ERF u kontekstu pripreme i provedbe SGP-a.

Prostor za provedbu politika

EU je pokazao fleksibilnost u SGP-u time što je dopustio državama SADC SGP-a da i dalje primjenjuju postojeće izvozne carine, a da nove izvozne poreze primjenjuju u iznimnim okolnostima u slučaju konkretne potrebe za prihodima, promicanje industrija u povoju ili zaštitu okoliša. Općenito je više prostora ostavljeno za Bocvanu, Lesoto, Namibiju i Svazi, zajedno s određenim ograničenim mogućnostima za Južnu Afriku kad je riječ o ograničenom broju proizvoda (osam), u slučaju opravdane potrebe za industrijskim razvojem u razdoblju od najviše 12 godina. Zahvaljujući sporazumu, zemlje SADC-a mogu imati korist od sirovina.

Uvrštena je i klauzula o najpovlaštenijoj državi, ali povlastice se neće automatski odnositi na EU. Njih prvo treba razmotriti, a primjenjivale bi se ionako samo na sporazume s glavnim trgovinskim partnerima. Klauzula o najpovlaštenijoj državi primjenjuje se samo na carinske pristojbe i naknade, a ne obuhvaća pravila o podrijetlu.

Kao što je već navedeno, predviđeno je mnogo zaštitnih mjera, među ostalim i radi zaštite industrija u povoju. Osim toga, SADC ima mogućnost izuzeti osjetljive proizvode iz postupka liberalizacije.

Poštovanje vrijednosti i praćenje provedbe sporazuma

Sporazum sadrži klauzulu o neizvršenju (članak 110.2), koja pruža osnovu za poduzimanje „odgovarajućih mjera” u okviru postojećeg Sporazuma iz Cotonoua ako jedna od strana ne ispunjava svoje obveze u pogledu temeljnih načela iz članka 2. Sporazuma. Jedna od tih mjera je i privremeno ukidanje trgovinskih povlastica, premda se ona koristi samo u krajnjoj nuždi.

Prvi dio SGP-a odnosi se na održivi razvoj, čime se ističe važnost tih odredbi. Strane ponovno potvrđuju svoje obveze u okviru međunarodnog prava, uključujući konvencije Međunarodne organizacije rada, te se obvezuju na poštovanje zakona koji se odnose na okoliš i rad. SGP-om se utvrđuje i postupak savjetovanja za bilo kakvo sporno pitanje u vezi s okolišem ili radom. Dijalog o takvim pitanjima može uključivati relevantna nadležna tijela i dionike. Sporazumom je određen sveobuhvatan popis područja u kojima će partneri surađivati na poticanju održivog razvoja.

Izvjestitelj smatra važnim poboljšati odredbe sporazuma koje se odnose na praćenje. U članku 4. strane su se dogovorile oko stalnog praćenja nad provedbom i učinkom sporazuma, „u okviru vlastitih postupaka sudjelovanja”, kako bi se pobrinule da je „korist za stanovništvo” na najvećoj mogućoj razini. Osim toga, sporazum se revidira svakih pet godina (članak 116.). Međutim, treba poboljšati praktične instrumente potrebne za praćenje. Dok se ne uspostavi spomenuti dijalog o održivom razvoju i ne pokrenu relevantni postupci sudjelovanja u praćenju, nepostojanje zajedničkog parlamentarnog odbora i zajedničkog savjetodavnog odbora (koji postoje u okviru SGP-a s Cariforumom, ali nisu uvršteni u tekst SGP-a s SADC-om) može se osjetiti ne budu li se mogle koristiti postojeće strukture (sjednice regionalne zajedničke parlamentarne skupštine, parlamentarni odbor EU-a i Južne Afrike itd.). Šteta je što je do takvih propusta došlo i potrebno je pronaći pragmatična rješenja za ispravljanje tih slabosti.

Zaključak

Izvjestitelj preporučuje davanje suglasnosti za sporazum o gospodarskom partnerstvu između SADC-a i EU-a. Taj SGP ima potencijal donijeti korjenite pozitivne promjene, doprinijeti održivom gospodarskom rastu i produbiti međuregionalnu trgovinu i integraciju.

Međutim, sporazum o trgovini i partnerstvu može biti samo manji dio šire strategije. Države SADC-a trebaju usmjeriti domaću politiku prema trgovini i razvoju i provoditi strukturne reforme. Regulatorni okvir koji privlači ulaganja još je jedan element u toj jednadžbi. Te zemlje također trebaju imati na umu potencijal SGP-a i ne ograničavati se samo na robnu razmjenu nego se u budućnosti okrenuti i prema uslugama. EU im treba pružati pomoć u pogledu trgovine i izgradnje kapaciteta. Zadaća Europskog parlamenta bit će nadzirati provedbu i, u slučaju potrebe, upozoriti na sporna pitanja. Potrebno je uvesti odgovarajuće mehanizme praćenja kako bi se ostvario puni potencijal sporazuma.

MIŠLJENJE Odbora za razvoj (12.7.2016)

upućeno Odboru za međunarodnu trgovinu

o prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i država SADC SGP-a, s druge strane
(10107/2016 – C8-0243/2016 – 2016/0005(NLE))

Izvjestitelj za mišljenje: Pedro Silva Pereira

KRATKO OBRAZLOŽENJE

Sporazumima o gospodarskom partnerstvu (SGP), odnosno partnerstvima o trgovini i razvoju između afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) i Europske unije, želi se podržati trgovina, regionalna integracija i postupna integracija zemalja AKP-a u svjetsko gospodarstvo te istovremeno poticati njihov održiv razvoj.

EU je 15. srpnja 2014. zaključio pregovore o Sporazumu o gospodarskom partnerstvu koji se odnosi isključivo na robu sa 6 od 15 država članica Južnoafričke razvojne zajednice (SADC): Bocvanom, Lesotom, Mozambikom, Namibijom i Svazijem (BLMNS) te Južnom Afrikom. Države partneri SADC SGP-a raznolika su skupina te se među njima nalaze i najslabije razvijene zemlje te zemlje sa srednje visokim dohotkom. EU je njihov najveći regionalni trgovinski partner. Sporazumom o gospodarskom partnerstvu zemljama BLMNS-a omogućit će se jedinstveni režim pristupa koji podrazumijeva pristup tržištu EU-u bez carina i bez kvota. Kada je riječ o Južnoj Africi, SGP će zamijeniti relevantne odredbe Sporazuma o trgovini, razvoju i suradnji te će pružiti dodatni pristup tržištu. U okviru SGP-a predviđeno je moguće naknadno pristupanje Angole, koja se ubraja u najslabije razvijene zemlje i također sudjeluje u pregovorima.

SADC SGP ima mnoge razvojne aspekte. Njegova asimetrična narav omogućuje partnerima u okviru SGP-a da zaštite osjetljive sektore od europskih konkurenata. Na temelju nekoliko zaštitnih mjera države SGP-a sačuvat će određeni politički prostor kako bi zaštitile svoju domaću industriju, poljoprivredna tržišta i zajamčile sigurnost opskrbe hranom. Korištenje subvencija za izvoz poljoprivrednih proizvoda isključeno je i ne postoji klauzula o mirovanju za proizvode koji ne podliježu liberalizaciji. Štoviše, pravila o podrijetlu prilično su fleksibilna, a porez na izvoz može se primijeniti samo u iznimnim slučajevima. Međutim, tijekom provedbe bit će iznimno važno pomno pratiti stvaran razvoj događaja te, ako se problemi zaista pojave, brzo reagirati unutar institucija Sporazuma o gospodarskom partnerstvu.

Uz to, odredbama o razvojnoj suradnji utvrđuju se kapaciteti i druga područja povezana s trgovinom koji bi mogli imati koristi od financijske potpore EU-a. Za provedbu sporazuma bit će potrebni adekvatni resursi, a osim Europskog razvojnog fonda i Pomoći za trgovinu, države SADC-a možda će trebati dodatna sredstva da pokriju troškove prilagodbe u vezi s SGP-om, kao što su smanjeni prihodi. Izvjestitelj smatra da je važno provesti u djelo ideju fonda SGP-a, predviđenog sporazumom, i da bi raspored obveza država SADC SGP-a u pogledu liberalizacije trebao biti u skladu s rasporedom razvojne pomoći. Nadalje, potrebno je i da EU pruži potporu za fiskalne reforme i dobro upravljanje porezima.

SGP sadrži poglavlje o trgovini i održivom razvoju kojim se potvrđuje obvezivanje stranaka na međunarodno priznate standarde i njihova predanost provedbi zakona o radu i okolišu. U postupku savjetovanja za pitanja održivog razvoja mogu sudjelovati mjerodavna tijela i zainteresirane strane. Međutim, izvjestitelj izražava zabrinutost zbog ograničenog sudjelovanja civilnog društva u pregovorima te naglašava da bi se sudjelovanje civilnog društva trebalo snažno poticati u fazi provedbe.

Nažalost, SADC SGP ne sadrži samostalnu klauzulu o ljudskim pravima, nego se u njemu upućuje na Sporazum iz Cotonoua prema kojemu stranke mogu donijeti „odgovarajuće mjere” u slučaju ozbiljnog kršenja ljudskih prava. U tom je pogledu važno zajamčiti da klauzule o povezivanju u tom i u ostalim sporazumima o gospodarskom partnerstvu ne izgube učinak s istekom Sporazuma iz Cotonoua 2020.

SADC SGP je osmišljen tako da bude u skladu s funkcioniranjem Južnoafričke carinske unije. Izvjestitelj vjeruje da ovaj SGP može biti pokretač daljnje regionalne integracije pod uvjetom da se poduzmu potrebne daljnje mjere, osobito one povezane s promicanjem tehničkog kapaciteta (npr. pravila o podrijetlu) i olakšavanjem trgovine.

Naravno da ključ za potpuno iskorištavanje pogodnosti novog pristupa tržišnim prilikama leži u učinkovitoj provedbi. Stoga će biti ključno osigurati stvarnu uspostavu predviđenih struktura i mehanizama, ali i pobrinuti se za transparentnost u njihovom funkcioniranju. Također je važno promicati duboke poslovne veze, posebno radi podupiranja afričkog privatnog sektora. Izvjestitelj skreće pozornost na činjenicu da se praćenje SADC SGP-a treba provoditi na učinkovit način te ističe da je sklapanje partnerstava s civilnim društvom neophodno. U tom pogledu raspodjela resursa bit će važna kako bi organizacije civilnog društva mogle lakše sudjelovati u procesu praćenja. Bit će posebno nužno pratiti doprinos SGP-a održivoj i pravednoj trgovini te naposljetku održivom razvoju i smanjenju siromaštva.

Štoviše, izvjestitelj poziva Zajedničko vijeće da predstavi izvješća o napretku, o kojima bi se trebalo raspravljati u Europskom parlamentu, afričkim parlamentima i Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a, kako bi se ocijenio doprinos tog partnerstva održivom razvoju.

Naposljetku, izvjestitelj smatra da ugrađene mjere fleksibilnosti i zaštite u sporazumu, posebno u pogledu trgovine i održivog razvoja, mogu doprinijeti uzajamno korisnom sporazumu čiji je cilj postizanje razvoja te time zajamčiti usklađenost politika u interesu razvoja, pod uvjetom da se osigura učinkovita provedba i praćenje.

******

Odbor za razvoj poziva Odbor za međunarodnu trgovinu da kao nadležni odbor preporuči davanje suglasnosti za prijedlog odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i država SADC SGP-a, s druge strane.

POSTUPAK U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Naslov	Economic Partnership Agreement between the EU and its Member States, of the one part, and the SADC EPA States, of the other part
Referentni dokumenti	10107/2016 – C8-0243/2016 – COM(2016)0018 – 2016/0005(NLE)
Nadležni odbor	INTA
Odbori koji su dali mišljenje   Datum objave na plenarnoj sjednici	DEVE 7.7.2016
Izvjestitelj za mišljenje   Datum imenovanja	Pedro Silva Pereira 28.4.2016
Razmatranje u odboru	23.5.2016	20.6.2016
Datum usvajanja	12.7.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	15 6 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Louis Aliot, Ignazio Corrao, Nirj Deva, Doru-Claudian Frunzulică, Maria Heubuch, György Hölvényi, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Arne Lietz, Linda McAvan, Norbert Neuser, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Eleni Theocharous, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Seb Dance, Jordi Sebastià, Adam Szejnfeld, Joachim Zeller
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Maria Arena, Petras Auštrevičius

POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov	Sporazum o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i država SADC SGP-a, s druge strane
Referentni dokumenti	10107/2016 – C8-0243/2016 – COM(2016)0018 – 2016/0005(NLE)
Datum savjetovanja / zahtjeva za odobrenje	29.6.2016
Nadležni odbor        Datum objave na plenarnoj sjednici	INTA 7.7.2016
Odbori čije se mišljenje traži        Datum objave na plenarnoj sjednici	DEVE 7.7.2016	ENVI 7.7.2016
Odbori koji nisu dali mišljenje        Datum odluke	ENVI 17.2.2016
Izvjestitelji        Datum imenovanja	Alexander Graf Lambsdorff 15.2.2016
Razmatranje u odboru	24.5.2016	15.6.2016
Datum usvajanja	14.7.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	22 10 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	William (The Earl of) Dartmouth, Laima Liucija Andrikienė, Maria Arena, Karoline Graswander-Hainz, Yannick Jadot, Ska Keller, Jude Kirton-Darling, Alexander Graf Lambsdorff, Bernd Lange, Emmanuel Maurel, Anne-Marie Mineur, Sorin Moisă, Godelieve Quisthoudt-Rowohl, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Marietje Schaake, Helmut Scholz, Joachim Schuster, Joachim Starbatty, Iuliu Winkler, Jan Zahradil
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Reimer Böge, Victor Boştinaru, Klaus Buchner, Seán Kelly, Gabriel Mato, Bolesław G. Piecha, Pedro Silva Pereira, Ramon Tremosa i Balcells, Wim van de Camp, Jarosław Wałęsa, Pablo Zalba Bidegain
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Mara Bizzotto, Jozo Radoš, Dariusz Rosati, Paul Rübig, Mylène Troszczynski
Datum podnošenja	19.7.2016