IZVJEŠĆE o procjeni strategije EU-a za mlade 2013. – 2015.

28.7.2016 - (2015/2351(INI))

Odbor za kulturu i obrazovanje
Izvjestiteljica: Andrea Bocskor


Postupak : 2015/2351(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A8-0250/2016
Podneseni tekstovi :
A8-0250/2016
Doneseni tekstovi :

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o procjeni strategije EU-a za mlade 2013. – 2015.

(2015/2351(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 14., 15., 21., 24. i 32.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ[1],

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća o Planu rada Europske unije za mlade za razdoblje od 2016. do 2018.[2] i Rezoluciju Vijeća od 20. svibnja 2014. o Planu rada Europske unije za mlade za razdoblje od 2014. do 2015.[3],

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Jamstva za mlade[4],

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. i 8. veljače 2013. o pokretanju Inicijative za zapošljavanje mladih[5],

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 27. studenog 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih (2010. − 2018.)[6],

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o uspostavi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020.”)[7],

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju[8],

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja EU-a 17. ožujka 2015. u Parizu,

–  uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.), koje je Vijeće donijelo 23. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. rujna 2015. naslovljenu „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.)” (COM(2015) 0429) i radne dokumente službi Komisije priložene toj komunikaciji „Rezultati otvorene metode koordinacije u području mladih s posebnim naglaskom na drugi ciklus (2013. – 2015.)” (SWD(2015) 0168) i „Položaj mladih u EU-u” (SWD(2015) 0169),

  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. kolovoza 2015. naslovljenu „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) – Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja” (COM(2015) 0408),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o provedbi strategije EU-a za mlade 2010. – 2012.[9] i Rezoluciju od 18. svibnja 2010. o strategiji EU-a za mlade – Ulaganje i osnaživanje[10],

  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta,

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o učenju o EU-u u školama[11],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem[12],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. o praćenju provedbe Bolonjskog procesa[13],

  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a[14],

  uzimajući u obzir izvješće iz sjene o politici EU-a za mlade koje je objavio Europski forum mladih,

  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 10. ožujka 2014. o kvalitativnom okviru za pripravništvo,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje te mišljenja Odbora za proračunski nadzor i Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0250/2016),

A.  budući da bi mladi trebali aktivno sudjelovati u planiranju, razvoju, provedbi, praćenju i ocjenjivanju svih politika za mlade;

B.  budući da postoji potreba da se pomogne mladim ljudima i ojača njihova pozicija u rješavanju vrlo ozbiljnih problema s kojima se trenutačno suočavaju kao i izazova s kojima se će se suočiti u budućnosti, i to uz pomoć adekvatnijih, učinkovitijih i bolje koordiniranih politika za mlade te u vidu ciljane uporabe resursa ekonomske i socijalne politike kao i politike zapošljavanja na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a;

C.  budući da je potrebno ojačati integraciju politike mladih, međusektorsku suradnju, socijalne mjere u EU-u te sinergiju među Europskom strategijom za mlade i drugim europskim strategijama, kao što su one u području obrazovanja, osposobljavanja, zdravlja i zapošljavanja, kako bi se zajamčilo da aktualno kreiranje politika kao i ono buduće predstavlja učinkovit odgovor na položaj i potrebe mladih, koji se suočavaju s teškim ekonomskim i socijalnim problemima kao i s problemom pronalaženja radnog mjesta, te budući da je u tom pogledu sudjelovanje organizacija mladih u kreiranju politika od presudne važnosti;

D.  budući da se po uzoru na europsku suradnju u području zapošljavanja otvorena metoda koordinacije primjenjuje i u području mladih;

E.  budući da je jedan od predviđenih ciljeva cjelokupnog programa Erasmus+ pridonijeti uspostavi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.); budući da je u tom smislu za organizacije mladih potrebno osigurati pristup bespovratnim sredstvima u okviru obnovljenog programa Erasmus+ kao i ukloniti prepreke za prihvatljivost malih projekata;

F.  budući da strategija EU-a za mlade (2010. – 2018.) ima osam glavnih područja djelovanja unutar kojih je potrebno poduzeti inicijative: obrazovanje i osposobljavanje, zapošljavanje i poduzetništvo, zdravlje i dobrobit, sudjelovanje, volonterske aktivnosti, socijalna uključenost, mladi i svijet te kreativnost i kultura;

G.  budući da će se u trećem i konačnom trogodišnjem ciklusu strategije EU-a za mlade (2010. – 2018.) prednost dati socijalnoj uključenosti mladih, posebno mladih u nepovoljnom položaju, većem sudjelovanju u demokratskom i građanskom životu te lakšem prelasku iz svijeta obrazovanja na tržište rada;

H.  budući da se u strategiji EU-a za mlade (2010. – 2018.) naglašava potreba za kontinuiranim strukturiranim dijalogom između donositelja odluka te mladih i organizacija mladih; ipak, ističe da 57 % organizacija mladih u EU-u smatra da se pri kreiranju politika za mlade ne uzima dovoljno u obzir njihovo stručno znanje;

I.  budući da bi se politika za mlade trebala zasnivati na pravima i da bi se njome trebao poticati razvoj mladih, jamčiti ostvarivanje njihovih prava i potencijala, a sprečavati stigmatizacija određenih skupina;

J.  budući da je važno istaknuti da su mladi politički aktivni u mnogo različitih vidova, ali da se udio mladih koji sudjeluju na izborima smanjuje;

K.  budući da je potrebno zajamčiti da svi mladi imaju pristup kvalitetnom obrazovanju, i formalnom i neformalnom, kao i osposobljavanju, s obzirom na to da se mladi u Europi danas u brojnim državama članicama suočavaju s visokim stopama nezaposlenosti, nestabilnim radnim mjestima te povećanim rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti, a to se posebno odnosi na mlade s nižim kvalifikacijama, mlade koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET skupina), mlade s posebnim potrebama, mlade iz socijalno i ekonomski prikraćenih sredina, kao što su etničke manjine, izbjeglice, migranti i tražitelji azila, za koje je vjerojatnije da će biti nezaposleni i marginalizirani;

L.  budući da su potrebni kontinuirani napori da se poveća razina sudjelovanja na tržištima rada među mladim ženama, osobito nakon rodiljnog dopusta i među samohranim majkama, mladim migrantima, mladima koji su rano prekinuli školovanje, nisko kvalificiranim osobama, mladima s invaliditetom i svi mladima kojima prijeti diskriminacija;

M.  budući da obrazovanje i osposobljavanje mogu doprinijeti rješavanju problema nesudjelovanja mladih u društvu, njihove marginalizacije i radikalizacije te rješavanju problema njihove nezaposlenosti kao i podizanju razine svijesti mladih o važnosti temeljnih vrijednosti na kojima počiva EU; budući da su interkulturni i međureligijski pristup presudni za izgradnju uzajamnog poštovanja, integraciju mladih u obrazovanju i društvenom životu kao i za borbu protiv predrasuda i netolerancije;

N.  budući da zbog svoje specifične prirode sportske aktivnosti i njihov doprinos socijalnoj uključenosti mladih u nepovoljnom položaju, posebno izbjeglica i migranata, pomažu u prevladavanju ksenofobije i rasizma;

O.  budući da su mladi budućnost i da bi ih trebalo smatrati resursom s golemim potencijalom za budućnost europskih društava;

P.  budući da je u svim fazama političkog procesa od iznimne važnosti u politike za mlade uključiti rodnu perspektivu, kojom bi se u obzir uzele posebne okolnosti i izazovi s kojima se suočavaju mlade žene, djevojke i djevojčice; budući da u područjima kao što su borba protiv nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, spolno obrazovanje i obrazovanje o odnosima te obrazovanje o ravnopravnosti spolova politika za mlade mora sadržavati mjere kojima se u obzir uzima rodna perspektiva;

Q.  budući da su potrebama mladih koji su višestruko diskriminirani, između ostalog mladih s invaliditetom ili s duševnim poremećajima te mladih koji su se opredijelili kao LGBTI osobe, također mora posvetiti posebna pozornost pri kreiranju i provedbi politika za mlade;

R.  budući da socijalna uključenost i socijalna mobilnost moraju biti glavni prioriteti strategije EU-a za mlade, koja stoga u prvom redu mora biti usmjerena na mlade iz ugroženih skupina, kao što su mladi koji se suočavaju sa siromaštvom i socijalnom isključenosti, mladi iz izoliranih ruralnih područja ili oni iz marginaliziranih zajednica poput etničkih manjina, izbjeglica i tražitelja azila;

Opće preporuke

1.  pozdravlja Izvješće EU-a o mladima od 15. rujna 2015., temeljeno na Komunikaciji Komisije o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.), koje sadrži glavne rezultate posljednjeg trogodišnjeg ciklusa strategije EU-a za mlade i u kojem su predloženi prioritete za sljedeći ciklus (COM(2015)0429); da bi se odgovorilo na nove potrebe povezane s budućim socijalnim i obrazovnim izazovima, preporučuje lokalnim, regionalnim i nacionalnim tijelima kao i tijelima EU-a da zajamče kvalitetnu komunikaciju o različitim programima na razini EU-a kojima su obuhvaćene politike za mlade kao i njihovu kvalitetnu provedbu i koordinaciju;

2.  otvorenu metodu koordinacije smatra prikladnim, ali i dalje nedostatnim sredstvom za kreiranje politika za mlade, zbog čega je treba dopuniti drugim mjerama; ponavlja svoj poziv na užu suradnju i razmjenu najboljih praksi u vezi s pitanjima mladih, i to na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kao i na razini EU-a; poziva države članice da dogovore jasne pokazatelje i mjerila kako bi se omogućilo praćenje postignutog napretka;

3.  naglašava da je uključivanje mladih s invaliditetom u tržište rada potrebno kako bi oni mogli voditi neovisan život i bili u potpunosti integrirani u društvo u kojem bi aktivno sudjelovali i stvarno mu doprinosili;

4.  naglašava važnost strukturiranog dijaloga kao sredstva koje uključuje mlade, bilo da oni sudjeluju u radu organizacija mladih ili ne; u tom smislu ističe da je potrebno povećati i poboljšati domet, vidljivost i kvalitetu procesa, uz posebnu pozornost posvećenu uključenosti ugroženih i marginaliziranih skupina, a u cilju djelotvornijeg razvoja, provedbe i ocjene politika za mlade na svim razinama i poticanja aktivnog građanstva među mladima; poziva na to da se u sljedećem okviru suradnje za mlade ojača strukturirani dijalog kao kvalitetan participativni alat za mlade;

5.  napominje ulogu drugog ciklusa strategije EU-a za mlade (2013. – 2015.) kada je riječ o važnosti koja se pridaje fleksibilnom pristupu politici mladih uz sudjelovanje različitih sektora i na više razina; u tom pogledu pozitivno vrednuje strukturirani dijalog s organizacijama mladih; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju pristup visokokvalitetnom obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju mladih; podsjeća na osam područja djelovanja koja se promiču strategijom EU-a za mlade;

6.  ističe važnost strategije EU-a za mlade s obzirom na zabrinjavajuće visok broj mladih nezaposlenih osoba i visok postotak onih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju, a koji znatno varira među državama članicama, te ističe izazove koje predstavljaju siromaštvo i socijalna isključenost mladih; naglašava da bi se u sljedećem ciklusu (2016. – 2018.) trebalo doprinijeti postizanju dvaju ciljeva strategije EU-a za mlade utvrđivanjem i rješavanjem uzroka nezaposlenosti mladih (npr. ranog prekida školovanja), poticanjem poduzetništva među mladima, ulaganjem u obrazovanje, pripravništva, strukovna naukovanja i strukovno osposobljavanje u vještinama koje odražavaju mogućnosti, potrebe i promjene tržišta rada kao i olakšavanjem ulaska mladih na tržište rada na temelju mjera kojima se jamči bolje usklađivanje među obrazovnim programima, politikama zapošljavanja i zahtjevima tržišta rada; ističe da se aktere na tržištu rada mora podupirati u njihovim nastojanjima da provedu Jamstvo za mlade kako bi mladi najkasnije četiri mjeseca od završetka školovanja pronašli radno mjesto, nastavili se obrazovati ili stručno se osposobljavati/usavršavati;

7.  naglašava da učinkovita provedba strategije EU-a za mlade treba biti usko povezana s postizanjem glavnih ciljeva strategije Europa 2020., posebno ciljeva koji se odnose na ostvarenje stope zaposlenosti od 75 % stanovništva u dobi između 20 i 64 godine i izlazak najvećeg mogućeg broja mladih iz siromaštva i socijalne isključenosti; napominje da je, iako se u nekim državama članicama od 2013. bilježi smanjenje stope nezaposlenosti mladih, i dalje prisutna zabrinutost da će ona i dalje biti dvostruko veća od ukupne stope nezaposlenosti, s oko 8 milijuna mladih Europljana koji su i danas bez posla; stoga naglašava važnost prevladavanja geografske neusklađenosti između ponude i potražnje rada unutar i između država članica uz pomoć izmjena Europskog portala mobilnosti (EURES), a u cilju poboljšanja mogućnosti za zapošljavanje mladih i postizanja veće društvene kohezije;

8.  naglašava da je ključno da se u sljedećem ciklusu strategije EU-a za mlade njezinim ciljevima obuhvate i mlade izbjeglice i tražitelji azila te da se s njima postupa ravnopravno i nediskriminirajuće, da im se omogući pristup obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju te socijalna uključenost, čime će im se pomoći da izgrade vlastiti identitet u državama domaćinima i u potpunosti iskoriste svoj talent i potencijal te da izbjegnu marginalizaciju i razočaranje;

9.  izražava zabrinutost zbog odljeva mozgova i opasnosti te pojave za određene države članice, osobito one koje se suočavaju s poteškoćama i koje su uključene u programe prilagodbe, gdje je sve veći broj diplomaca zbog masovne nezaposlenosti prisiljen otići u inozemstvo, zbog čega dotične države ostaju bez svojih najvrednijih i najproduktivnijih ljudskih resursa;

10.  naglašava potencijal novih tehnologija za povezivanje s mladima i poziva EU i države članice da iskoriste te tehnologije da ojačaju dijalog s mladima kao i njihov kapacitet za sudjelovanje u društvu;

11.  ističe važnost uključivanja mladih i organizacija mladih u oblikovanje prioriteta te pripremu novog okvira EU-a za suradnju u području mladih nakon 2018.;

12.  preporučuje da države članice i EU provedu ocjenu učinka politika usmjerenih na mlade;

13.  smatra da su razmjena najboljih praksi, oblikovanje politika na temelju dokaza, stručne skupine, aktivnosti uzajamnog učenja i revizije alati međusektorske suradnje usmjerene na rezultate važni za pružanje potpore mladima; naglašava da je važno širiti rezultate tih aktivnosti da bi se u najvećoj mjeri povećao njihov učinak;

14.  ističe važnost međusektorske suradnje na svim razinama, a osobito među različitim strategijama EU-a koje utječu na mlade (sadašnje i buduće strategije EU-a za mlade, strategije usmjerene na obrazovanje i osposobljavanje, zdravlje, zapošljavanje itd.);

15.  naglašava da je bitno i potrebno ojačati te dalje razvijati strategije i inicijative usmjerene na sprečavanje nasilja i vršnjačkog nasilja u školama;

16.  naglašava važnost visokokvalitetne suradnje utemeljene na potrebama pojedinog djeteta ili mlade osobe, uključujući između obitelji, vjerskih zajednica i škola, lokalnih zajednica, organizacija mladih, osoba koje rade s mladima te formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja, za usmjeravanje i podupiranje mladih na putu prema njihovoj punoj integraciji u društvo, i to na način da im se pruži siguran okoliš za razvoj i učenje;

17.  predlaže uključivanje lokalnih i regionalnih tijela u područje politike za mlade, posebno u onim državama članicama u kojima navedena tijela u tom području imaju nadležnost;

18.  naglašava važnost promicanja zdravog stila života kako bi se spriječile bolesti i smatra da je mladima potrebno pružiti točne informacije i pomoć u vezi s ozbiljnim duševnim smetnjama koje proizlaze iz konzumiranja duhana, alkohola i droga te ovisnosti;

19.  podsjeća na vrijednost uključivanja međugeneracijske dimenzije u politike za mlade i na potrebu za ostvarivanjem kvalitetnijeg dijaloga među različitim generacijama;

20.  naglašava važnost rješavanja problema siromaštva među mladima iz socijalno i ekonomski prikraćenih sredina, onima s nezaposlenim roditeljima i onima koji nisu uspjeli pronaći izlaz iz socioekonomskog kruga svoje obitelji;

21.  poziva države članice da osiguraju učinkovite programe osposobljavanja na nacionalnom jeziku, u skladu s načelima višejezičnosti i nediskriminacije i na temelju nacionalnog zakonodavstva i europskih načela, te da povećaju potporu obrazovnim institucijama u kojima se podučava na materinskom jeziku nacionalnih ili jezičnih manjina;

22.  podsjeća na glavni cilj strategije Europa 2020. prema kojemu bi udio osoba koje rano prekinu svoje obrazovanje i osposobljavanje morao biti manji od 10 %; naglašava da se treba boriti protiv ranog prekida školovanja, koje utječe na rast nezaposlenosti, tako što će se povesti dijalog između obrazovnog sektora, javnih službi za zapošljavanje i socijalnih partnera, utvrditi nedostaci školskog sustava i društva, učenici i studenti podupirati u pronalaženju vlastitih metoda učenja, provoditi prikladni i zanimljivi nastavni planovi, uspostaviti robustan i dobro razvijen sustav individualnog i visokokvalitetna savjetovanja i orijentacije dostupan svim učenicima i studentima, posebno pri prvim znakovima da bi učenik ili student mogao prekinuti školovanje, zatim pružiti odgovarajuće informacije o budućim mogućnostima na tržištu rada i karijerama, uključujući tehnička i zanatska zanimanja, te osigurati obrazovanje u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i prirodoslovlja (STEM) i dvojnog učenja, zajamčiti kvalitetna strukovna naukovanja, pripravništva i radna mjesta, a učenicima i studentima pružiti drugu priliku u vidu strukovnog osposobljavanja;

23.  poziva države članice da objave izvješća o socijalnom položaju i životnim uvjetima mladih koja se temelje na znanju i činjenicama te da sastave nacionalne akcijske planove i dosljedno ih provode;

24.  naglašava da bi za ostvarivanje ciljeva strategije EU-a za mlade trebalo biti ključno promicanje većeg broja mogućnosti za sve mlade, uključujući jednakih mogućnosti, poticanje socijalne uključenosti, rodne jednakosti i solidarnosti te suzbijanje svih vrsta diskriminacija mladih, posebno na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla ili invaliditeta;

25.  napominje da se politike i nacionalne strategije za mlade moraju razvijati u suradnji s mladima te biti namijenjene mladima;

26.  u prvom redu pozdravlja korisnost okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.) u poboljšanju suradnje između država članica i Europske unije te otvaranju i razvoju mogućnosti i prednosti koje mladima nudi projekt europske integracije te shodno tome poziva Komisiju za nastavi s provedbom i razvojem okvira i nakon 2018.;

27.  poziva države članice da uspostave obrazovne strukture potrebne za integraciju mladih izbjeglica koje će im omogućiti da nauče jezik zemlje u kojoj im je odobren azil, da završe svoje započeto obrazovanje ili postojeće vještine prilagode europskoj razini kako bi se olakšala njihova integracija na tržište rada i u europsko društvo;

28.  poziva na primjenu ciljanih mjera usmjerenih na osobe koje rano prekidaju školovanje, koji trebaju usmjeravanje, obuku i osposobljavanje te na djelotvoran sustav u ranom obrazovanju koji identificira osobe za koje postoji rizik od ranog prekida školovanja, od njihove nezaposleni ili nesudjelovanja u sustavu obrazovanja i osposobljavanja, na način da im se pruži pomoć još u mladoj dobi i usmjeri dalje od tog nepovoljnog položaja;

29.  potiče države članice da ugrade načelo međugeneracijske solidarnosti u svoje mirovinske politike i uzmu u obzir sadašnji i budući utjecaj tih politika na mlade;

30.  pozdravlja Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o učenju o EU-u u školama i u skladu s time poziva države članice da u vidu formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja potiču sveobuhvatnije znanje o EU-u, pri čemu se bi se prvenstveno trebale temeljiti na suradnji onih koji pružaju to obrazovanje, što se može postići u okviru kontinuirane primjene strategije EU-a za mlade;

31.  poziva države članice da u proces provedbe, posebice na lokalnoj razini, u većoj mjeri uključe neovisne organizacije te da poboljšaju koordinaciju između postojećih postupaka u strategiji za razdoblje nakon 2018. (npr. sudjelovanjem u odborima za skrb o mladima u cijelom EU-u itd.) kako bi strategija EU-a za mlade i dalje bila korisna;

32.  naglašava potrebu da se mladima pruži solidno poznavanje i razumijevanje EU-a, između ostalog, u vidu učenja o temeljnim vrijednostima Europske unije kao i o upravljanju i procesu donošenja odluka na razini EU-a, omogućavajući im na taj način da se uključe u kritičko promišljanje o EU-u i da postanu odgovorni i aktivni europski građani; poziva Komisiju i države članice da ulože veće napore u promicanje obrazovne dimenzije EU-a s ciljem priprema učenika za život i rad u sve složenijoj i integriranoj Uniji, u čijem oblikovanju mogu i trebaju sudjelovati;

Zapošljavanje i obrazovanje

33.  poziva države članice da na najbolji način iskoriste dostupne nacionalne politike i politike EU-a kao i financijske okvire radi poticanja primjerenih ulaganja u mlade i stvaranja kvalitetnih i sigurnih radnih mjesta; ustraje na programima mobilnosti na svim razinama koji dovode do unapređenja vještina i kompetencija mladih, njihova većeg samopouzdanja, poticanja znatiželje i interesa za druge načine učenja i njihove uključenosti u društvo; snažno preporučuje priznavanje i ocjenjivanje tih vještina, koje su u okviru programa mobilnosti dovedene na veću razinu; poziva EU i države članice da mladima zajamče bolji pristup informacijama o svim programima i inicijativama od kojih mogu imati koristi;

34.  potiče države članice da u potpunosti provedu program Erasmus+, posebno njegov dio koji se odnosi na strukovno naukovanje, čime se promiče daljnje prekogranično osposobljavanje, karijere i mobilnost mladih radnika te se mladima omogućuje da steknu doživotne vještine i kompetencije za život, uključujući jezične vještine, te šire njihove mogućnosti i prilike za sudjelovanje i na tržištu rada i u društvu, bez obzira na njihove akademske kvalifikacije, vještine ili stupanj obrazovanja; izražava zabrinutost zbog toga što mobilnost naučnika još nije dostigla željenu razinu i poziva Komisiju, države članice, poduzeća i škole da pronađu način za prevladavanje preostalih prepreka koje stoje na putu mobilnosti naučnika; naglašava važnost podupiranja mladih u njihovim projektima mobilnosti, s obzirom na njihovu dob i često nestabilnu financijsku situaciju, između ostalog uklanjanjem određenih neizravnih ograničenja mobilnosti, kao što su poteškoće sa smještajem i prijevozom;

35.  poziva na bolje prilike za mlade u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u pogledu radnih praksi u susjednim zemljama radi promicanja boljeg razumijevanja o tome kako funkcioniraju rad i osposobljavanje u drugim državama članicama, primjerice financiranjem putnih troškova učenika i studenata koji po povratku nastave boraviti u svojim matičnim zemljama; ističe da je mobilnost pri osposobljavanju ključna prednost kada je riječ o ulasku na tržište rada, ali i razumijevanju europskog projekta na temelju vlastita iskustva i angažmana; ističe važnost europskog okvira za promicanje mobilnosti kao dijela strukovnog naukovanja i osposobljavanja; štoviše, poziva države članice da iskoriste sve pogodnosti mreže EURES kako bi poduprle mobilnost mlade radne snage unutar EU-a, uključujući mobilnost kada je riječ o strukovnom naukovanju;

36.  ističe važnost podučavanja i učenja općih osnovnih vještina kao što su informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT), matematika, kritičko razmišljanje, strani jezici, mobilnost itd., koje će mladima omogućiti da se lako prilagode promjenjivom socijalnom i gospodarskom okružju;

37.  poziva Komisiju i države članice da potiču osposobljavanje u području IKT-a kako bi se svim mladima pružile odgovarajuće digitalne vještine korisne na tržištu rada, npr. preraspodjelom financiranja u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih;

38.  ponavlja da IKT imaju važnu ulogu u osobnom i profesionalnom razvoju mladih te priznaje njihov potencijal za osnaživanje mladih time što ih spajaju u traženju odgovora na društvene probleme te im omogućavaju da pritom premoste zemljopisne, socijalne, vjerske, spolne i ekonomske prepreke; stoga poziva države članice da poduzmu mjere kako bi osigurali da svi mladi raspolažu s najnovijom vještinama i kompetencijama u području IKT-a;

39.  poziva Komisiju i države članice da nastave s provedbom programâ za mlade i obrazovnih programa kojima se osnažuju mlade žene, djevojke i djevojčice te kojima im se olakšava ulazak u tradicionalno muške sektore, u kojima nisu dovoljno zastupljene, kao što su poduzetništvo, IKT, znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika (STEM);

40.  ponavlja da sinergije između sektora STEM-a i IKT-a te područja umjetnosti i dizajna i kreativne industrije imaju golem potencijal na temelju kojih bi STEM mogao postati STEAM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost, matematika) te ističe potencijal takvih sinergija za privlačenje više mladih, posebno žena, djevojka i djevojčica u područje STEM-a;

41.  poziva države članice da potiču žene da se odluče na osposobljavanje i karijere u sektorima u kojima su slabije zastupljene od muškaraca, kao što su STEM i informatičke tehnologije.

42.  naglašava da je potrebno zajamčiti da mladi imaju priliku da usvoje barem osnovne digitalne vještine i steknu znanje i razumijevanje o medijima kako bi radili, učili i aktivno sudjelovali u modernom društvu;

43.  napominje da čak i ako mladi prevladaju veliki izazov i pronađu posao, u mnogim državama članicama to ne znači nužno da će raspolagati sredstvima za život iznad granice siromaštva;

44.  poziva na nastavak provedbe Inicijative za zapošljavanje mladih (YEI); poziva na to da se predlože naknadne prilagodbe pravnih propisa i sredstava kako bi se do kraja aktualnog financijskog okvira premostile postojeće prepreke u provedbi;

45.  poziva na bolju koordinaciju nastavnih planova i programa na svim razinama u okviru obrazovanja i osposobljavanja s potrebama promjenljivog tržišta rada; poziva na provedbu kampanja za pružanje informacija, podizanje razine svijesti i unaprjeđenje programâ mobilnosti koje se trebaju organizirati u svim općim i strukovnim obrazovnim ustanovama u EU-u kako bi se, s obzirom na trajne nejednakosti između gradskih, prigradskih i ruralnih područja, ispunili ciljevi politike EU-a u okviru ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije; ipak, ističe da je važno i podupirati vrijednost znanja te ulagati napore u pružanje svestranog obrazovanja i čvrstog akademskog temelja; potiče unapređenje dijaloga i suradnje između poduzeća i sveučilišta s ciljem razvijanja obrazovnih programa koji bi mladima prenijeli potreban skup vještina, znanja i kompetencija; u tom kontekstu poziva na bliskiju suradnju među obrazovnim institucijama, poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, i službama za zapošljavanje; predlaže da države članice u tom smislu međusobno razmjenjuju primjere najbolje prakse;

46.    naglašava činjenicu da je holistički i uključiv pristup obrazovanju presudan kako bi svi učenici i studenti osjećali da su dobrodošli i uključeni te da imaju pravo donositi odluke o vlastitom obrazovanju; ističe da je činjenica da učenici i studenti prekidaju školovanje bez kvalifikacija jedan od najvećih izazova našeg društva, s obzirom na to da ta pojava vodi prema socijalnoj isključenosti, zbog čega je njezino suzbijanje jedan od naših glavnih ciljeva; ističe da se osim prilagođavanja sustava osposobljavanja trebaju uvesti i posebne mjere za one koji se nalaze u najnepovoljnijem položaju; podsjeća da bi stažiranja i strukovna naukovanja trebala voditi prema zapošljavanju te da bi radni uvjeti i dodijeljene zadaće mladim stažistima trebale omogućiti da steknu praktično iskustvo i odgovarajuće vještine za ulazak na tržište rada; smatra da je uključenost regionalnih i lokalnih javnih i privatnih dionika u osmišljavanje i provedbu relevantne kombinacije politika od temeljne važnosti za hvatanje u koštac s nezaposlenosti mladih;

47.  poziva države članice na provedbu mjera kojima će se mladima olakšati prijelaz iz obrazovanja na tržište rada, između ostalog tako da im se osiguraju kvalitetna pripravništva i strukovna naukovanja, da im se zajamče jasno utvrđena prava koja uključuju pristup socijalnoj zaštiti, pisane i obvezujuće ugovore i pravične naknade kako se mlade ne bi diskriminiralo pri ulasku na tržište rada, te da se učenike i studente adekvatno informira o budućim mogućnostima na tržištu rada;

48.  naglašava da s rastom razine obrazovanja pada stopa nezaposlenosti te da je zato potrebno promicati mogućnosti visokog obrazovanja koje se pružaju mladima u EU-u i ulagati u njih;

49.  međutim, podsjeća na to da obrazovanje ne bi trebalo biti usmjereno samo na razvoj vještina i kompetencija traženih na tržištu rada, nego bi se njima također trebalo doprinositi osobnom razvoju i rastu mladih kako bi se oni razvili u proaktivne i odgovorne građane; stoga ističe potrebu za uvođenjem građanskog obrazovanja u cijeli obrazovni sustav, i njegov formalni i neformalni dio;

50.  poziva države članice da mladima koji su sportski nadareni omoguće ostvarivanje dvojnih karijera kako bi oni mogli razvijati svoj talent kao sportaši i istodobno stjecati obrazovne vještine;

51.  ističe da je u sve razine obrazovanja i osposobljavanja potrebno uvrstiti elemente poduzetničke izobrazbe jer je rano poticanje poduzetničkog duha među mladima učinkovit način borbe protiv njihove nezaposlenosti; u tom kontekstu poziva na aktivni dijalog i suradnju između sveučilišta i poduzeća s ciljem razvijanja obrazovnih programa koji će mladima pružiti potrebne vještine i kompetencije; naglašava, nadalje, potrebu za promicanjem i podupiranjem politika kojima se potiče poduzetništvo mladih, posebice u kulturnom i kreativnom području i području sporta, kako bi se stvorila sigurna i kvalitetna radna mjesta, kao i potrebu za poticanjem društvenog razvoja zajednice i kohezije među zajednicama; također ističe potencijal volonterskog rada u području stjecanja vještina, podupiranju osobnog razvoja i omogućavanju mladima da pronađu svoje zvanje;

52.  ističe da je za rad u poduzetništvu potrebno razviti transverzalne vještine poput kreativnosti, kritičkog razmišljanja, timskog rada i smisla za preuzimanje inicijative, koje doprinose osobnom i profesionalnom razvoju mladih i olakšavaju njihov prelazak iz obrazovanja na tržište rada; stoga smatra da je potrebno omogućiti i poticati sudjelovanje poduzetnika u procesu obrazovanja;

53.  naglašava važnost većeg ulaganja u start-up poduzeća i mlade koji ulaze u svijet poduzetništva te olakšavanja njihova pristupa temeljnom kapitalu i prokušanim savjetodavnim centrima za poduzetnike;

54.    podsjeća da su zapošljavanje i poduzetništvo jedan od osam prioriteta utvrđenih u strategiji EU-a za mlade (2010. – 2018.); naglašava da rad mladih i neformalni oblici učenja, posebno u okviru organizacija mladih poduzetnika i organizacija mladih, koji mladima nude mogućnost razvijanja inovativnih projekata, stjecanja poduzetničkog iskustva, potrebnih sredstava i samopouzdanja da pokrenu vlastiti posao, imaju ključnu ulogu u razvoju potencijala mladih za kreativnost i inovacije, uključujući njihova poduzetničkog duha i građanskih vještina; naglašava da je potrebno stvoriti okruženje pogodno za poduzetništvo i pokretanje inovativnih start-up poduzeća radi zapošljavanja mladih u Europi; naglašava da se sve prepreke koje sprečavaju mlade da razvijaju svoje ideje, potencijal i stavove moraju ukloniti;

55.    preporučuje da se u strategiji EU-a za mlade stavi veći naglasak na poduzetništvo s obzirom na njegovu ključnu ulogu u poticanju gospodarskog rasta; napominje da je 2014. samo jedan od pet mladih Europljana želio pokrenuti vlastiti posao te da i danas tu ideju smatraju teško izvedivom; podržava davanje prioriteta razvoju poduzetničke kulture u ranoj dobi, fleksibilnom radnom zakonodavstvu koje omogućuje kombinaciju rada i studiranja, dvojnog obrazovanja i pristup financiranju;

56.  podsjeća na to da se kreativne industrije ubrajaju u najpoduzetnije sektore i sektore s najbržim rastom te da se kreativnim obrazovanjem razvijaju prenosive vještine poput kreativnog razmišljanja, rješavanja problema, timskog rada i snalažljivosti; potvrđuje da su umjetnički i medijski sektor posebno privlačni mladima;

57.  naglašava važnost socijalnog poduzetništva kao pokretača inovacija, društvenog razvoja i zapošljavanja te stoga poziva EU i države članice da ga potpomažu u većoj mjeri i osnaže njegovu ulogu;

58.  potiče države članice da poduzmu mjere za poticanje poduzetništva stvaranjem okruženja pogodnijeg za poduzetništvo i start-up poduzeća, tj. osnivanje start-up poduzeća, što bi moglo uključivati programe i mjere za lakši pristup bankovnim zajmovima, pojednostavljene pravne propise, programe poreznih olakšica te mjere kojima bi se mladima omogućilo da ostvare svoje poslovne ideje; zagovara metode osposobljavanja kojima se potiče poduzetničko i kreativno razmišljanje te zapošljavanje diplomiranih studenata kao mladih poduzetnika;

59.  ističe da u cilju borbe protiv nezaposlenosti mladih države članice trebaju dobro osposobljeno osoblje zaduženo za profesionalno usmjeravanje koje vrlo dobro poznaje i akademske i profesionalne obrazovne mogućnosti kao i trenutačnu situaciju na tržištu rada, smjer zbivanja u državama članicama i nove sektore u njihovim gospodarstvima;

60.  potiče države članice da podupiru mlade koji započinju samostalan život i vlastite obitelji u vidu stambenih doplataka, preferencijalnih režima i smanjenja poreza na osobni dohodak te da osiguraju povlaštene studentske kredite;

61.  ističe važnost uzajamnog priznavanja i vrednovanja vještina, kompetencija i znanja stečenih informalnim, neformalnim i cjeloživotnim učenjem jer je njihovo vrednovanje od presudne važnosti za isticanje i valorizaciju raznolikog i bogatog obrazovnog puta pojedinaca, osobito kada je riječ o osobama koje imaju manje prilika; ističe da vrednovanje vještina doprinosi poboljšanju pristupa formalnom obrazovanju i novim profesionalnim mogućnostima i da pritom jača osjećaj samopoštovanja i motivaciju za učenje, doprinosi razvoju vrijednosti, sposobnosti i vještina mladih kao i učenju o građanstvu i demokratskom sudjelovanju na svim razinama; poziva države članice da ulože veće napore kako bi se u bliskoj suradnji sa svim relevantnim ključnim dionicima, uključujući organizacije mladih, do 2018. uspostavili sveobuhvatni mehanizmi za vrednovanje, kao što se navodi u Preporuci Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja od 20. prosinca 2012.;

62.    naglašava da je formalno, informalno i neformalno učenje, među ostalim i ono koje se stječe u okviru aktivnosti udruga, bitno za razvoj vrijednosti, sposobnosti i vještina mladih kao i učenja o građanstvu i demokratskom sudjelovanju; skreće pozornost na cijeli niz mogućnosti i modela osposobljavanja dostupnih u državama članicama, posebno kada je riječ o dvojnom učenju, čime se može olakšati prijelaz iz obrazovanja ili osposobljavanja u radni odnos; podržava provedbu cjeloživotnog učenja; poziva Komisiju i države članice da zajamče jedinstveno priznavanje vještina i kompetencija stečenih formalnim, informalnim i neformalnim učenjem te stažiranjem, koje će vrijediti u cijeloj Europi, kako bi se premostio jaz između nedostatka vještina i njihove neusklađenosti sa zahtjevima europskog tržišta rada te ih poziva da pruže potporu za takve aktivnosti u relevantnim programima EU-a; nadalje, poziva da se u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja veći naglasak stavi na učenje jezika, posebno jezika koji se govore u susjednim zemljama, kako bi se osnažio položaj i zapošljivost učenika i studenata na prekograničnom tržištu rada;

63.    napominje da se zbog aktualnog vala digitalizacije i novih trendova na tržištu rada sve više mladih susreće s novim oblicima zapošljavanja, kojima se nastoji postići ravnoteža između fleksibilnosti i sigurnosti; naglašava važnost primjerenog obrazovanja mladih u kojemu je naglasak stavljen na ulogu mehanizama socijalne zaštite u razvoju karijere;

64.  smatra da rana intervencija i proaktivne politike tržišta rada predstavljaju zaokret od bavljenja simptomima višegeneracijskog siromaštva prema utvrđivanju i uklanjanju rizika rano u životu kako bi se spriječila nezaposlenost i olakšala reintegracija; posebno skreće pozornost na situaciju u kojoj se nalaze oni koji su najviše marginalizirani i izloženi najvećem riziku od nezaposlenosti;

65.    naglašava važnost otvorenih programa i programa niskog praga za rad s mladima iz prikraćenih sredina;

66.  ističe da je u pogledu cjeloživotnog učenja i stvaranja boljih mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje mladih važno zajamčiti uzajamno prekogranično priznavanje i usklađivanje kvalifikacija i akademskih diploma radi jačanja sustava za osiguranje kvalitete; poziva na kontinuirano širenje, evaluaciju i prilagodbu prekograničnog priznavanja kvalifikacija i diploma promjenjivim zahtjevima u vezi s osposobljavanjem te napominje da bi se ono trebalo zajamčiti na europskoj razini i u svim državama koje pripadaju europskom prostoru visokog obrazovanja kao i onima navedenima u Europskom kvalifikacijskom okviru;

67.  u tom pogledu naglašava da neformalno i informalno učenje te sudjelovanje u sportskim i volonterskim aktivnostima ima važnu ulogu u poticanju razvoja građanskih, društvenih i interkulturnih kompetencija i vještina; ističe činjenicu da su neke zemlje postigle velik napredak u razvoju relevantnog pravnog okvira, dok druge imaju teškoće pri izradi sveobuhvatnih strategija za vrednovanje diploma i kvalifikacija; stoga naglašava da je potrebno izraditi sveobuhvatne strategije kako bi se to vrednovanje omogućilo;

68.  naglašava da je važno odgovoriti na problem nedostatka i neusklađenosti vještina i potreba na tržištu omogućavanjem i promicanjem mobilnosti učenika i nastavnog osoblja uz pomoć bolje uporabe svih alata i programa EU-a; ističe da je mobilnost pri osposobljavanju ključna prednost pri ulasku na tržište rada; ističe da je potrebno poduzeti mjere usmjerene na osiguravanje koordinacije, komplementarnosti i usklađenosti među strukturnim fondovima za mobilnost, npr. Europskog socijalnog fonda (ESF), i drugih programa, kao što je Erasmus+; u tom smislu naglašava važnu ulogu programa mobilnosti kao što je Erasmus+ u poticanju razvoja horizontalnih vještina i kompetencija interkulturnih razmjena među mladima; pozdravlja preoblikovanje postojeće internetske stranice „Europska panorama vještina”;

69.  ističe da je potrebno osnažiti ulogu programa Erasmus za mlade poduzetnike u postizanju dugoročne kvalitetne zaposlenosti; smatra da je mobilnost radne snage potrebna kako bi se oslobodio potencijal mladih; napominje da je u EU-u trenutačno 217,7 milijuna zaposlenih osoba, od čega 7,5 milijuna (3,1 %) radi u drugoj državi članici; također napominje da je prema istraživanjima EU-a vjerojatnije da će mobilne biti mlade osobe, koje će se vratiti kući s novim vještinama i kvalifikacijama;

70.  poziva Komisiju da osnaži i podupre mobilnost studenata u području obrazovanja i strukovnog osposobljavanja promicanjem programa Erasmus za naučnike;

71.  poziva države članice da u cijelosti iskoriste preustroj mreže EURES kako bi poduprle mobilnost mlade radne snage unutar EU-a, uključujući mobilnost pri strukovnom naukovanju i stažiranju; poziva države članice da redovito ažuriraju obavijesti o slobodnim radnim mjestima i životopise; poziva Komisiju da poboljša postupak usklađivanja poslova i vještina u okviru mreže EURES kako bi se zajamčilo da se mladima nude primjerena, visokokvalitetna radna mjesta u skladu s njihovim životopisima;

72.  potiče države članice da nakon razmjene najboljih praksi i u skladu sa specifičnom prirodom svakog pojedinog obrazovnog sustava uspostave kvalitetne sustave dvojnog obrazovanja i strukovnog osposobljavanja u koordinaciji s lokalnim i regionalnim gospodarskim čimbenicima kako bi se prevladao problem sadašnje i buduće neusklađenosti između ponude i potražnje vještina na tržištu;

73.  poziva države članice i Komisiju da uvedu inovativna i fleksibilna bespovratna sredstava za razvijanje talenata te umjetničkih i sportskih sposobnosti u području kulture, obrazovanja i osposobljavanja; podupire one države članice koje se žele uvesti programe stipendiranja za učenike i studente s dokazanim obrazovnim, sportskim i umjetničkim sposobnostima;

74.  napominje da je rani prekid školovanja bez kvalifikacija među najvećim izazovima koji stoje pred našim društvom i da se, s obzirom na to da ono dovodi do neizvjesne egzistencije i socijalne isključenosti, rješavanje tog problema mora biti među našim najvažnijim ciljevima; ističe da mobilnost, prilagođavanje obrazovnih sustava i provedba individualiziranih mjera mogu dovesti do rješenja kad je riječ o osobama u najnepovoljnijem položaju, s ciljem smanjenja stope prekida školovanja u sustavima obrazovanja i osposobljavanja;

75.  naglašava potrebu za uvođenjem studentskog ugovora koji će studentima omogućiti da uz sveučilišno obrazovanje i strukovno osposobljavanje mogu i raditi, po mogućnosti u poduzećima u struci za koju stječu izobrazbu i uz jamstvo da će završiti započeto školovanje;

76.  naglašava da je potrebno ulagati daljnje napore za smanjenje ranog prekida školovanja i poticati obrazovanje mladih u nepovoljnom položaju;

77.    napominje da je, unatoč tome što je u većini država članica nakon vrhunca 2013. zabilježen pad, nezaposlenost mladih i dalje ozbiljan razlog za zabrinutost u EU-u te da oko 8 milijuna mladih Europljana ne može pronaći posao, a da je udio onih kojima prijeti dugoročna nezaposlenost ili koji su primorani raditi na nepuno radno vrijeme ili stažirati i dalje visok;

Financijski izvori

78.  naglašava važnost strateških ulaganja, između ostalog iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, u prvom redu Europskog socijalnog fonda, u cilju ostvarivanja regionalnog razvoja, konkurentnosti te stvaranja visokokvalitetnih pripravničkih staževa, strukovnih naukovanja i održivih radnih mjesta; napominje da bi posebnu pozornost trebalo pridati mladima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju;

79.    napominje da je trebalo nekoliko mjeseci da se pokrene programsko razdoblje 2014. – 2020. te da prva ocjena politika Unije za to razdoblje, posebno onih usmjerenih na mlade, ne može dati uvid u cjelovitu sliku stanja kada je riječ o njihovu stvarnom učinku;

80.    ističe da je za prošlo programsko razdoblje Revizorski sud stopu pogreške za transakcije u okviru Programa za cjeloživotno učenje i programa Mladi na djelu procijenio na više od 4 %; očekuje da će Komisija ispraviti te pogreške u provedi programa Erasmus+;

81.    napominje činjenicu da je 2013. postignuta stopa izvršenja proračuna od 100 % za programe u razdoblju od 2007. do 2013., a osobito za Program za cjeloživotno učenje te programe Kultura, MEDIA i Mladi na djelu; međutim, smatra da stopa izvršenja nije sama po sebi dovoljan pokazatelj učinkovitosti programa kada je riječ o ocjeni njihove uspješnosti;

82.    zabrinut je zbog toga što je na kraju 2013. zbog neusklađenosti između preuzetih obveza i plaćanja zabilježen manjak plaćanja koji je imao negativne posljedice za sljedeću godinu (primjerice, u slučaju programa Erasmus+ manjak je iznosio 202 milijuna EUR); traži od Komisije da se pobrine da se to neće ponoviti u okviru novih programa;

83.    podsjeća da je oklijevanje mladih da pokrenu vlastiti posao također doprinijelo sporom gospodarskom rastu u Europi te stoga smatra da im je u tom smislu potrebno pomagati;

84.    pozdravlja činjenicu je za borbu protiv nezaposlenosti mladih tijekom novog programskog razdoblja iz Europskog socijalnog fonda i Inicijative za zapošljavanje mladih namijenjeno više od 12,4 milijarde EUR;

85.    sa zadovoljstvom napominje da je 110 300 nezaposlenih mladih osoba 2014. sudjelovalo u djelovanjima koja se financiraju iz Inicijative za zapošljavanje mladih; pozdravlja činjenicu da su čelnici država i vlada EU-a odlučili Jamstvu za mlade dodijeliti 6,4 milijarde EUR iz sredstava Unije (3,2 milijarde EUR iz Europskog socijalnog fonda i 3,2 milijarde EUR iz nove proračunske linije); međutim, naglašava da u nekim državama članicama u provedbi Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih i dalje postoje poteškoće;

86.  poziva EU i države članice da ulože veće napore kako bi zajamčili da se strukovna naukovanja i pripravnički staževi ne koriste kao oblici nesigurnog rada umjesto osiguravanja pravih radnih mjesta te da zajamče svu potrebnu zaštitu na radu, među ostalim i kada je riječ o plaćama i drugim financijskim pravima;

87.  poziva na ciljane i pojednostavljene mjere za povećanje sposobnosti država članica da iskoriste sredstva dostupna u okviru europskih strukturnih fondova, Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog kohezijskog fonda i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), Inicijative za zapošljavanje mladih, inicijative „Mladi u pokretu”, programa „Tvoj prvi posao preko EURES-a”, programa Obzor 2020. te programa i mjera u području građanstva;

88.  poziva Komisiju i države članice da pojednostave administrativne postupke za dodjelu financijskih sredstava organizacijama mladih, s obzirom na to da one često ne raspolažu s dovoljno kapaciteta za složene postupke prijavljivanja za dodjelu sredstava iz raznih programa EU-a;

89.  potiče države članice da u cijelosti iskoriste program Erasmus+ boljim usmjeravanjem djelovanja na mlade na svim razinama obrazovanja kako bi se povećali izgledi za njihovo zapošljavanje te potaklo ostvarivanje prekograničnih karijera i pravedne mobilnosti radne snage; podupire interkulturno učenje, europsko građanstvo i obrazovanje mladih u području demokracije i vrijednosti te stoga poziva Komisiju da pri provedbi reviziji u sredini razdoblja nastoji utvrditi i ukloniti prepreke u postupku financiranja koje otežavaju postizanje tih ciljeva kako bi Erasmus+ u tom području postao učinkovitiji;

90.    pozdravlja činjenicu da je program Erasmus nadmašio cilj od 3 milijuna studenata; prima na znanje kontinuirani uspjeh koji prati taj vodeći program Unije od njegova začetka te smatra da je riječ o programu od iznimne važnosti koji treba nastaviti financijski podupirati;

91.  izražava žaljenje zbog velikih razlika među državama članicama u pogledu broja studenata koje šalju, tj. primaju u sklopu programa Erasmus; preporučuje provedbu prodornijih informativnih kampanja te pojednostavljenje pravila;

92.  podsjeća države članice da bi se trebale obvezati na veće financiranje na nacionalnoj razini, čime bi se dopunila odobrena sredstva za Europski socijalni fond i Inicijativu za zapošljavanje mladih i time omogućila neophodna potpora zapošljavanju mladih; također smatra da bi korišteni instrumenti i financijske potpore trebali omogućiti dostojanstven život; stoga poziva da se ocjeni razina financijskih potpora u kontekstu stvarnih troškova života u svakoj državi članici;

93.  poziva države članice da poduzmu potrebne mjere za provedbu programa Jamstvo za mlade; poziva na daljnju političku predanost programu Jamstvo za mlade kao dugoročnoj, strukturnoj reformi, kojom će se zajamčiti održivo uključivanje u tržište rada uz pomoć visokokvalitetnih ponuda;

94.  poziva države članice da u potpunosti provedu Jamstvo za mlade i da se pritom temelje na bliskoj suradnji nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, sustava obrazovanja i službi za zapošljavanje; ističe da bi se Jamstvo za mlade trebalo u cijelosti integrirati u nacionalne planove za zapošljavanje, ali i u planiranje obrazovne politike i politike za mlade, i da bi sve mlade trebalo šire upoznati s tim programom; podsjeća na to da je uključivanje organizacija mladih u komunikaciju, ali i u ocjenjivanje i provedbu Jamstva za mlade mehanizam ključan za uspjeh tog programa;

95.  podsjeća na to da se mlade žene i muškarci iz različitih socioekonomskih sredina u različitoj životnoj dobi suočavaju s različitim uvjetima na tržištu rada; poziva Komisiju i države članice da takve rodno specifične i socioekonomske kriterije uzmu u obzir pri osmišljavanju i provedbi politika za mlade i politika tržišta rada, kao što je Jamstvo za mlade;

96.  smatra da posebno visoke razine nesigurnosti radnih mjesta među mladima i starenje europskog stanovništva predstavljaju velik izazov za održivost, dostatnost i prikladnost mirovinskih sustava i ozbiljno štete međugeneracijskoj solidarnosti; stoga poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne mjere da se spriječi zlouporaba barem potpora koja se daju u sklopu Jamstva za mlade i da daju prednost, barem za ugovore sklopljene u okviru Jamstva za mlade, ugovorima koji mladima omogućuju da uplaćuju doprinose u nacionalne sustave socijalne sigurnosti;

97.    potiče države članice da u potpunosti provedbu Jamstvo za mlade i prate njegovu učinkovitost te da u tu svrhu koriste sredstava koje im je EU osigurao za provedbu mjera za poticanje zapošljavanja mladih, što će pak postići uključivanjem mladih u tržište rada, a među njima i mladih s invaliditetom, u vidu njihova zapošljavanja ili početka strukovnog naukovanja ili pripravništva u roku od četiri mjeseca od završetka školovanja ili prestanka radnog odnosa, na primjer uvođenjem sustava cjeloživotnih i pojedincu prilagođenih sustava profesionalnog usmjeravanja, registracijskih i informacijskih ureda te metoda prikupljanja podataka kao i poticanjem prijava u evidenciju nezaposlenih u cilju dobivanja uvida u stvarno stanje nezaposlenosti mladih i poboljšanja usluga koje mladima u potrazi za poslom nude zavodi za zapošljavanje;

98.    apelira na države članice da bez odgode prouče ključne čimbenike za uspjeh provedbe europskog Jamstva za mlade, poput kvalitete ponuđenih poslova i njihove održivosti, nastavka obrazovanja i osposobljavanja, socijalne uključenosti, sinergija s drugim područjima politika (obrazovanje, tržište rada, socijalne usluge i mladi) i suradnje među svim relevantnim dionicima, kako bi se mladi uključili na tržište rada, smanjila stopa njihove nezaposlenosti te ostvarili dugoročni pozitivni rezultati u pogledu sprečavanja socijalne isključenosti i isključenosti mladih iz tržišta rada pri njihovu prijelazu iz škole na tržište rada;

99.  poziva na to da se naglasak u okviru europskog Jamstva za mlade u pogledu obrazovanja i osposobljavanja nekvalificiranih i niskokvalificiranih nezaposlenih mladih osoba stavi i na mlade osobe koje su nedavno završile strukovno obrazovanje te da se dobna granica Jamstva za mlade podigne s 25 na 29 godina s obzirom na činjenicu da su mnoge osobe koje diplomiraju ili prvi puta ulaze na tržište rada u kasnim dvadesetima;

100.  poziva države članice i regije da razmjenjuju dobre prakse i uče jedne od drugih; ističe da je važno da države članice provedu ocjenu provedbe Inicijative za zapošljavanje mladih za godine 2014. i 2015.; naglašava važnost ocjene srednjoročne učinkovitosti Jamstva za mlade s naglaskom na postignutim rezultatima kada je riječ o tome da se mladima omogući da steknu vještine i da se zaposle te ističe važnost daljnje provedbe ove inicijative; nadalje, ističe da je sudjelovanje organizacija mladih u ocjenjivanju i provedbi Jamstva za mlade ključno za uspjeh tog programa;

101.  pozdravlja sveobuhvatno izvješće o provedbi Jamstva za mlade, koje će Komisija predstaviti kasnije ove godine;

102.  napominje da će se izvješćem Revizorskog suda o Jamstvu za mlade EU-a i njegovoj provedbi u državama članicama, čiji je dovršetak predviđen za početak 2017., ponuditi jasnija ocjena rezultata programa; smatra da bi u izvješće, između ostalog, trebali biti uvršteni analiza učinkovitosti i dugoročni rezultati tog programa;

103.  poziva sve države članice da uvedu zajamčeni minimalni dohodak kako bi se mladima koji su završili srednjoškolsko ili visokoškolsko obrazovanje omogućilo da u razdoblju dok još nemaju posao raspolažu sredstvima dovoljnima za dostojanstven život;

104.  podsjeća Komisiju da je važno da među mladima postoji visoka razina osviještenosti o dostupnim programima i mogućnostima za sudjelovanje te da informacije koje se daju o programima budu visoke kvalitete i utemeljene na mjerljivim pokazateljima (npr. odgovori i uključenost ciljne skupine);

105.  apelira na Komisiju i države članice da provedu ekspanzivne ekonomske politike koje nude više slobodnog prostora u području javnih ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje i visokokvalitetno strukovno naukovanje;

106.  poziva države članice da ulažu više financijskih sredstava u nacionalni proračun za politike za mlade, umjetnost, kulturu, obrazovanje, zdravstvenu skrb i socijalne usluge, tj. da ga ne smanjuju; nadalje, poziva države članice da usmjere ulaganja u uključivo obrazovanje kojim se odgovora na društvene izazove kako bi se zajamčio jednak pristup i mogućnosti za sve, uključujući mlade iz različitih socioekonomskih sredina kao i ugrožene skupine te skupine osoba u nepovoljnom položaju;

107.  preporučuje da se poduzetništvo mladih uvrsti u VFO te smatra da bi države članice trebale raditi na izradi nacionalnih strategija za postizanje sinergija između Erasmusa+, ESF-a, Inicijative za zapošljavanje mladih te Erasmusa za mlade poduzetnike kao i na izradi jasnih smjernica za procjenu učinka, koje bi Komisija trebala proslijediti državama članicama;

108.  traži od Komisije da provede sveobuhvatan program praćenja programâ za mlade, koji bi obuhvatio planirane pokazatelje rezultata, konkretne ishode i dugoročne rezultate;

109.  naglašava da je potrebno staviti naglasak na uspješnost i rezultate te izražava zadovoljstvo time što su novim regulatornim okvirom za europske strukturne i investicijske fondove za programsko razdoblje 2014. – 2020. obuhvaćene odredbe za izvješćivanje o rezultatima država članica;

110.  podsjeća da je 68 % proračuna ESF-a namijenjeno projektima čija bi potencijalna ciljana publika mogli biti mladi;

111.  naglašava da je potrebno podupirati davanje stambenih potpora kako bi se zadovoljile potrebe učenika i studenata koji se ne mogu strukovno osposobljavati ili studirati u svom gradu, odnosno mjestu stanovanja, ili u nekom od gradova udaljenom manje od 50 km;

Sudjelovanje u donošenju odluka

112.  poziva na ostvarivanje jačih partnerstava između organizacija mladih i tijela javnih vlasti s ciljem povećanja mogućnosti za sudjelovanje mladih i njihovih organizacija u oblikovanju politika; smatra da je uloga mladih, umjetnosti i sportskih organizacija u razvoju participativnih sposobnosti mladih i u poboljšanju kvalitete postupka donošenja odluka osobito važna, s posebnim naglaskom na činjenici da mladi doprinose društvu i da isto tako iznalaze rješenja za aktualne izazove s kojima se suočava europsko društvo; naglašava jedinstvenu ulogu organizacija mladih u razvoju osjećaja građanstva, a na temelju prakticiranja demokratskih vrijednosti i procesa;

113.  ističe važnost organizacija mladih kao nositelja građanskog obrazovanja i obrazovanja o demokratskim vrijednostima, vještinama i kompetencijama te priznaje njihov doprinos ostvarivanju većeg sudjelovanja mladih u demokratskom procesu;

114.  ističe presudnu važnost informalnog i neformalnog obrazovanja, umjetnosti, sporta, volontiranja i društvenih aktivnosti za poticanje sudjelovanja mladih i socijalne kohezije kao alata koji mogu imati velik utjecaj na lokalne zajednice te pomoći u suočavanju s mnogim društvenim izazovima;

115.  poziva države članice da u radu s mladima strogo poštuju načela uključivosti i da pritom poseban naglasak stave na mlade ljude s invaliditetom;

116.  naglašava da treba intenzivno razvijati osviještenost o građanstvu, medijsku i digitalnu pismenost, kritičko razmišljanje i interkulturno razumijevanje, pri čemu se treba služiti širokom lepezom instrumenata s kojima su mladi dobro upoznati (npr. društvenim mrežama); naglašava važnu ulogu koju takvi programi i obrazovanje imaju u sprečavanju radikalizacije među mladima;

117.  poziva Komisiju i države članice da u obzir uzmu nove oblike gospodarskog sudjelovanja mladih, kao što je među mladima sve raširenije korištenja alata ekonomije dijeljenja;

118.  ističe da bi trebalo podupirati dobrovoljne političke, socijalne, kulturne i sportske aktivnosti mladih na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini i u većoj mjeri priznati njihovu vrijednost kao važan oblik neformalnog učenja koji doprinosi razvoju ključnih kompetencija za život i promicanju vrijednosti kao što su suradnja, solidarnost, jednakost i pravednost; naglašava, međutim, da se spremnost mladih ljudi da razvijaju volonterske aktivnosti u konačnici ne može smatrati mogućom jeftinom zamjenom za usluge koje bi trebale pružati države članice; zahtijeva da se volonterstvo prepozna i traži njegovo puno priznavanje ili vrednovanje;

119.  poziva države članice da promiču demokratsko sudjelovanje mladih studenata i da mladima koji se obrazuju pomognu da sudjeluju u vlastitom obrazovanju i da mu kao članovi studentskih organizacija i doprinose;

120.  naglašava da je bolje razumijevanje vrijednosti i funkcioniranja EU-a te europske raznolikosti presudno za poticanje sudjelovanja u demokraciji kao i aktivnog građanstva među mladima;

121.  poziva Komisiju da u što većoj mjeri upotrijebi nove digitalne alate, u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje u obrazovanju i osposobljavanju pružaju društveni mediji, pruži ciljanu visokokvalitetnu medijsku obuku kojom se potiče razvoj medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja te da potiče i podupire sudjelovanje mladih u donošenju odluka te u građanskom, kulturnom i socijalnom životu društva kako bi se povećala zapošljivost i unaprijedilo poduzetništvo, inovacije i kultura; također priznaje potencijal digitalnih alata kao učinkovitog sredstva za borbu protiv vršnjačkog nasilja, govora mržnje i radikalizacije;

122.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

OBRAZLOŽENJE

Ljudski i društveni kapital mladih jedan je od najboljih resursa Europe te je jamstvo za njezinu budućnost. Zbog toga Europska unija i države članice ne smiju ostaviti neiskorištenim potencijal koji 90 milijuna mladih Europljana predstavlja u smislu znanja, kreativnosti, sposobnosti i vještina.

Mladi su osobito teško pogođeni gospodarskom krizom. Dodatno se povećao jaz između pojedinih skupina mladih, a dio njih biva u sve većoj mjeri isključen iz društvenog i građanskog života. Situaciju dodatno pogoršava to što nekima od njih prijeti društvena pasivnost, isključenost, izolacija ili čak nasilna radikalizacija.

Politika za mlade u nadležnosti je država članica, dok je Europska unija zadužena za koordinaciju, usmjeravanje i davanje potpore. Budući da se u tom području ne mogu donijeti zakonodavne mjere na razini EU-a, uspostavljena je takozvana otvorena metoda koordinacije. Ova metoda u okviru Vijeća EU-a okuplja resorne ministre država članica koji utvrđuju brojna načela i ciljeve u svojem području. Shodno tome, države članice mogu slobodno odlučivati o tome u kojem će obliku i u kojoj mjeri usvojiti ta načela i ciljeve, odnosno hoće li ih uključiti u svoje nacionalne strategije za mlade. U državama s lošim statističkim pokazateljima bilo bi korisno u većoj mjeri usvojiti najbolje prakse te iskušane i provjerene mjere u okviru politike za mlade te u većem opsegu primijeniti mjere utvrđene u sklopu otvorene metode koordinacije koje su dale pozitivne rezultate. (S obzirom na to da svaka država članica ima jedinstvene značajke i da se suočava s vlastitim problemima, očito se ne može „propisati isti opći lijek za svaku bolest”, već je mnogo lakše ići provjerenim putem, odnosno usvojiti već drugdje iskušane i provjerene pristupe).

Okvirom za suradnju u području mladih podupiru se različite nacionalne mjere i mjere Unije, između ostaloga prikupljanjem podataka, uzajamnim učenjem, razmjenom iskustava i dijalogom s mladima.

Obnovljenim okvirom za europsku suradnju u području strategije EU-a za mlade, odnosno politike za mlade, za razdoblje 2010. – 2018., obuhvaćeno je osam područja djelovanja, uključujući sljedeće: obrazovanje i osposobljavanje, zapošljavanje i poduzetništvo, zdravlje i dobrobit, sudjelovanje, volonterstvo, socijalna uključenost, mladi i svijet, kreativnost i kultura. Strategija ima 2 opća prioriteta:

1.  olakšavanje prijelaza iz škole u svijet rada i

2.  podupiranje aktivnog građanstva, socijalne uključenosti i solidarnosti svih mladih. U posljednje vrijeme to je posebno važno zbog radikalizacije mladih i u svrhu njezina sprečavanja.

Pokazatelji obrazovanja upućuju na pozitivne pomake. No i dalje postoje znatne razlike među podacima nekih država članica. Općenito se smanjuje broj mladih koji rano napuštaju školovanje: taj je postotak pao s 13,9 % u 2010. na 11,1 % u 2014. za dobnu skupinu od 18 do 24 godine. Ipak, ti su postotci i dalje visoki u Španjolskoj, Italiji, Malti, Portugalu i Rumunjskoj. Stopa mladih s visokim obrazovanjem porasla je s 33,8 % u 2010. na 37,9 % u 2014. To znači da jedna trećina mladih Europljana (dobna skupina od 30 do 34 godine) visoko obrazovana, a 82 % mladih Europljana (dobna skupina od 20 do 24 godine) ima završeno srednjoškolsko obrazovanje. Iako je stopa nezaposlenosti u EU-u porasla za osobe sa završenim visokim obrazovanjem, ona je i dalje mnogo niža nego među osobama iste dobi s najnižim razinama obrazovanja. Isto tako, osobe sa završenim visokim obrazovanjem suočavaju se s problemom nedovoljne zaposlenosti i činjenicom da su prekvalificirani za mogućnosti koje im se pružaju na tržištu rada ili da pak posjeduju kvalifikacije za drugo područje.

Mnogi mladi grade svoje mreže kontakata ne samo na lokalnoj, nego i na globalnoj razini: 2014. godine 82 % mladih bilo je aktivno na nekoj internetskoj društvenoj mreži. Mladi često sudjeluju u društvenom i političkom životu zahvaljujući društvenim mrežama, ali uglavnom glasaju manje nego starije generacije. Unatoč tome, mnogi su i dalje aktivni članovi svoje lokalne zajednice. Godine 2014. svaka druga mlada osoba bila je član najmanje jedne organizacije, kluba ili zajednice, a svaka četvrta je volontirala.

Mnoge mlade osobe teško pronalaze kvalitetna radna mjesta, što je velika prepreka na njihovu put prema samostalnosti. U posljednje se vrijeme u većini država članica nezaposlenost mladih smanjila, no njezine brojke i dalje predstavljaju razlog za zabrinutost. U veljači 2013. europski prosjek nezaposlenosti mladih (u dobi od 15 do 29 godina) bio je najviši te je iznosio 23,9 %, no u studenome 2015. ta se stopa smanjila na 20 %. Ipak, u nekim državama članicama situacija je i dalje vrlo zabrinjavajuća: stopa nezaposlenosti mladih ondje je veća od 40 %.

Godine 2014. stopa nezaposlenosti mladih u EU-u bila je 26,3 % za dobnu skupinu od 15 do 19 godina, 20,6 % za dobnu skupinu od 20 do 24 godine te 13,6 % za dobnu skupinu od 25 do 29 godina. 8,7 milijuna mladih osoba u Europi ne može pronaći posao te se suočava s dugoročnom nezaposlenošću ili pak radi na nepuno radno vrijeme.

Ukupno 13,7 milijuna mladih u Europi nije zaposleno, ne obrazuje se niti se osposobljava. Gotovo 27 milijuna mladih izloženo je riziku od siromaštva ili društvene isključenosti. Stopa siromaštva veća je među mladima nego u ukupnom stanovništvu, a zbog rada na nepuno radno vrijeme iz nužnosti ili produljenjâ ugovora na određeno vrijeme toj generaciji prijeti dugoročno niska kvaliteta života.

Rizik od neaktivnosti, siromaštva i socijalne isključenosti ne pogađa sve mlade jednako. Oni koji od početka kreću u život sa slabijim izgledima često se suočavaju s višestrukim nepogodnostima. Mladi rođeni u siromašnim obiteljima, koji dolaze iz migrantskih obitelji ili koji pripadaju jezičnoj i kulturnoj manjinskoj zajednici (npr. Romi), mladi koji su odrasli u državnoj skrbi, niže obrazovani ili sa zdravstvenim problemima započinju svoj životni put s nepovoljnijeg položaja pa stoga i imaju veće izglede da jednog dana budu bez posla, tj. da budu izvan sustava obrazovanja i osposobljavanja. Stopa nezaposlenosti mladih rođenih u Europskoj uniji čiji su roditelji imigrirali iz zemalja koje nisu članice EU-a gotovo je za 50 % veća nego među ostalim mladim osobama u EU-u.

Stoga postoji velika razlika između dviju skupina mladih: onih koji imaju viziju vlastite budućnosti, nastavljaju se školovati, vjeruju da će pronaći dobar posao te sudjeluju u društvenom, građanskom i kulturnom životu i, s druge strane, onih koji imaju malo nade za uspjeh i kojima prijeti marginalizacija. Ta podjela ugrožava socijalnu koheziju te dugoročan i održivi gospodarski rast. Budući da je stanovništvo Europe sve starije, potrebno je hitno pokrenuti mlade i poticati ih na odgovorno roditeljstvo.

Države članice i Komisija nastavile su svoju suradnju u razdoblju 2013. – 2015. kako bi poboljšale zapošljavanje mladih, njihovu integraciju na tržište rada te njihovu socijalnu uključenost i aktivno građansko sudjelovanje. Kad je riječ o rezultatima, može se reći da je napredak postignut u mnogim područjima, no potrebno je pronaći dodatna rješenja za smanjenje nezaposlenosti mladih, poboljšanje kvalitete života mladih i njihovih izgleda za budućnost, stvaranje jednakih mogućnosti, jačanje građanske svijesti mladih, povećanje socijalne uključenosti te sprečavanje njihove nasilne radikalizacije. Da bi se svi ti ciljevi postigli, potrebna je sustavnija suradnja u brojnim područjima politike na razini EU-a i država članica, kao što su zapošljavanje, obrazovanje i osposobljavanje, socijalna politika, politika za mlade, ali i područje kulture, sporta i zdravlja. Osim toga, važno je osigurati odgovarajuća financijska sredstva namijenjena za provedbu programa za mlade, pri čemu važnu ulogu podjednako imaju i EU i države članice. Sve u svemu, može se reći da je otvorena metoda koordinacije djelotvorna, no da je u budućnosti potrebna bolja i intenzivnija suradnja. Važni su i dobra suradnja i dijalog među različitim dionicima.

Uvjeren sam da je strukturirani dijalog Europske nije, koji se vodi između tvoraca politika, mladih i njihovih predstavnika, najvažniji alat za upoznavanje mišljenja mladih. Strukturirani se dijalog kontinuirano razvijao od 2013. te je danas bolje utemeljen u strategiji za mlade. Dijalog Europske unije utječe i na pokrenute nacionalne dijaloge. Osim strukturiranog dijaloga, države članice trebale bi uložiti dodatne napore kako bi programi EU-a i potpore namijenjeni mladima obuhvatili što više mladih osoba (prilagođavajući se navikama i potrebama mladih, posebno u vidu korištenja modernih društvenih medija).

U razdoblju 2016. – 2018. okvirom suradnje za mlade potrebno je poticati što više raznovrsnih skupina mladih na aktivno sudjelovanje u lokalnim i globalnim zajednicama te u građanskom i demokratskom životu. U sklopu tog istog okvira trebalo bi im također pomoći da pronađu posao i sudjeluju u društvenom životu. Suradnja u području politika koje se odnose na rad mladih, volontiranje i sudjelovanje u građanskom životu mora se u okviru programa Erasmus+ upotpuniti sredstvima EU-a. Uključivanje mladih na tržište rada i razvoj njihova ljudskog kapitala podupirat će se i drugim instrumentima, kao što su Europski socijalni fond, Plan ulaganja za Europu te Inicijativa za zapošljavanje mladih. Za učinkovitije dodjeljivanje financijskih sredstava bilo bi korisno preispitati okvire koji se upotrebljavaju u pojedinim slučajevima

.

MIŠLJENJE oDBORA ZA PRORAČUNSKI NADZOR (21.4.2016)

upućeno Odboru za kulturu i obrazovanje

o ocjeni Strategije EU-a za mlade za razdoblje 2013. – 2015.
(2015/2351(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Derek Vaughan

PRIJEDLOZI

Odbor za proračunski nadzor poziva Odbor za kulturu i obrazovanje da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  napominje da je trebalo nekoliko mjeseci da se pokrene programsko razdoblje 2014. – 2020. te da prva ocjena politika Unije za to razdoblje, posebno onih usmjerenih na mlade, ne može dati uvid u cjelovitu sliku stanja kada je riječ o njihovom stvarnom učinku;

2.  ističe da je za prošlo programsko razdoblje Revizorski sud stopu pogreške za transakcije u okviru programa za cjeloživotno učenje i programa Mladi na djelu procijenio na više od 4 %; očekuje da će Komisija ispraviti te pogreške u provedi programa Erasmus +;

3.  napominje činjenicu da je 2013. postignuta stopa izvršenja proračuna od 100 % za programe u razdoblju od 2007. do 2013., a osobito za program cjeloživotnog učenja te programe Kultura, MEDIA i Mladi na djelu; međutim, smatra da stopa izvršenja nije sama po sebi dovoljan pokazatelj učinkovitosti programa kada je riječ o ocjeni njihove uspješnosti;

4.  zabrinut je da je na kraju 2013. zbog neusklađenosti između preuzetih obveza i plaćanja zabilježen manjak plaćanja koji je imao negativne posljedice za sljedeću godinu (primjerice u slučaju programa Erasmus + u iznosu od 202 milijuna EUR); traži od Komisije da se pobrine da se to neće ponoviti u okviru novih programa;

5.  pozdravlja činjenicu da je program Erasmus nadmašio cilj od 3 milijuna studenata; prima na znanje kontinuirani uspjeh koji prati taj važan program Unije od njegova začetka te smatra da je riječ o programu od iznimna značaja koji treba nastaviti financijski podržavati;

6.  izražava žaljenje zbog velikih razlika među državama članicama u pogledu broja studenata Erasmus koje šalju, odnosno primaju; preporučuje provedbu prodornijih informativnih kampanja te pojednostavljenje pravila;

7.  napominje da je, unatoč tome što je u većini država članica nakon vrhunca 2013. zabilježen pad, nezaposlenost mladih i dalje ozbiljan razlog za zabrinutost u EU-u, te da oko 8 milijuna mladih Europljana ne može pronaći posao, a udio onih kojima prijeti dugoročna nezaposlenost, ili koji su primorani raditi na nepuno radno vrijeme ili stažirati i dalje je visok;

8.  preporučuje da se u Strategiji EU-a za mlade stavi snažniji naglasak na poduzetništvo s obzirom na njegovu ključnu ulogu u poticanju gospodarskog rasta; napominje da je 2014. samo jedan od pet mladih Europljana želio pokrenuti vlastiti posao, smatrajući da je to teško izvediva ideja; podržava davanje prioriteta razvoju poduzetničke kulture u ranoj dobi, fleksibilnom radnom zakonodavstvu koje omogućuje kombinaciju rada i studiranja, dvojnog obrazovanja i pristup financiranju;

9.  podsjeća da je nevoljkost mladih da pokrenu vlastiti posao također doprinijela sporosti gospodarskog rasta u Europi, te stoga smatra da je potrebno podržati mlade ljude da pokrenu vlastiti posao;

10.  pozdravlja činjenicu da je više od 12,4 milijarde EUR iz Europskog socijalnog fonda i Inicijative za zapošljavanje mladih namijenjeno za borbu protiv nezaposlenosti mladih tijekom novog programskog razdoblja;

11.  sa zadovoljstvom napominje da je 110 300 nezaposlenih mladih osoba 2014. sudjelovalo u djelovanjima koja se financiraju iz Inicijative za zapošljavanje mladih; pozdravlja činjenicu da su čelnici država i vlada EU-a odlučili Jamstvu za mlade dodijeliti 6,4 milijarde EUR iz sredstava EU-a (3,2 milijarde EUR iz Europskog socijalnog fonda i 3,2 milijarde EUR iz nove proračunske linije); međutim, naglašava da u nekim državama članicama postoje još neke poteškoće u provedbi Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih;

12.  podsjeća države članice da bi se trebale obvezati na veće financiranje na nacionalnoj razini, čime bi se dopunila odobrena sredstva za Europski socijalni fond i Inicijativu za zapošljavanje mladih i time omogućilo neophodno povećanje zapošljavanja mladih; također smatra da bi korišteni instrumenti i financijske potpore trebali omogućiti dostojanstven život; stoga poziva da se ocjeni razina financijskih potpora u kontekstu stvarnih troškova života u svakoj državi članici;

13.  ističe da je potrebno osnažiti ulogu programa Erasmus za mlade poduzetnike kako bi se postigla dugoročna kvalitetna zaposlenost; smatra da je radna mobilnost potrebna kako bi se oslobodio potencijal mladih; napominje da je u EU-u trenutačno 217,7 milijuna zaposlenih osoba, od čega 7,5 milijuna (3,1 %) radi u drugoj državi članici; također napominje da je prema ispitivanjima EU-a više vjerojatno da će mlade osobe biti mobilne te da će se vratiti kući s novim vještinama i kvalifikacijama;

14.  preporučuje da se poduzetništvo mladih uvrsti u VFO, te da bi države članice trebale raditi na izradi nacionalnih strategija za postizanje sinergija između Erasmusa+, ESF-a, Inicijative za zapošljavanje mladih te Erasmusa za mlade poduzetnike, kao i na izradi jasnih smjernica za procjenu učinka, koje bi Komisija trebala dostaviti državama članicama;

15.  poziva Komisiju da provede sveobuhvatan program praćenja programâ za mlade koji bi obuhvatio planirane pokazatelje rezultata, konkretne ishode i dugoročne rezultate;

16.  naglašava da je potrebno staviti naglasak na uspješnost i rezultate te izražava zadovoljstvo time što su novim regulatornim okvirom za europske strukturne i investicijske fondove za programsko razdoblje 2014. – 2020. obuhvaćene odredbe za izvješćivanje o rezultatima država članica;

17.  podsjeća da je 68 % proračuna ESF-a namijenjeno projektima čija bi potencijalna ciljana publika mogli biti mladi;

18.  napominje da se politike i nacionalne strategije za mlade moraju izraditi u suradnji s mladima te biti namijenjene mladima;

19.  napominje da će izvješće Revizorskog suda o jamstvu za mlade EU-a – provedba u državama članicama, čiji je dovršetak predviđen za početak 2017., ponuditi jasniju ocjenu rezultata programa.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

20.4.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

21

2

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Nedzhmi Ali, Inés Ayala Sender, Zigmantas Balčytis, Dennis de Jong, Martina Dlabajová, Luke Ming Flanagan, Ingeborg Gräßle, Bogusław Liberadzki, Verónica Lope Fontagné, Dan Nica, Georgi Pirinski, Petri Sarvamaa, Claudia Schmidt, Bart Staes, Michael Theurer, Marco Valli, Derek Vaughan, Anders Primdahl Vistisen, Tomáš Zdechovský

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Richard Ashworth, Caterina Chinnici, Cătălin Sorin Ivan, Benedek Jávor, Karin Kadenbach, Marian-Jean Marinescu, Markus Pieper, Julia Pitera, Miroslav Poche, Patricija Šulin

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Georg Mayer

MIŠLJENJE oDBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA (30.5.2016)

upućeno Odboru za kulturu i obrazovanje

o ocjeni strategije EU-a za mlade 2013. – 2015.
(2015/2351(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Tom Vandenkendelaere

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za kulturu i obrazovanje da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  prima na znanje učinak drugog ciklusa strategije za mlade (2013. – 2015.) kada je riječ o važnosti fleksibilnog pristupa politici mladih uz sudjelovanje različitih sektora i na više razina; pozitivno vrednuje strukturirani dijalog s organizacijama mladih u tom pogledu; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju pristup visokokvalitetnom obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju za mlade; podsjeća na osam područja djelovanja koja se promiču u strategiji za mlade;

2.  ističe važnost strategije za mlade s obzirom na zabrinjavajuće visok broj mladih nezaposlenih osoba i visok broj onih koji nisu zaposleni niti su u sustavu obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) u EU-u, a koji se znatno razlikuju među državama članicama, te ističe izazove koje predstavljaju siromaštvo i socijalna isključenost mladih; naglašava da bi se u sljedećem ciklusu (2016. – 2018.) trebalo doprinijeti postizanju dvaju ciljeva strategije za mlade utvrđivanjem i rješavanjem uzroka nezaposlenosti mladih (npr. rano napuštanje školovanja), poticanjem poduzetništva među mladima, ulaganjem u obrazovanje, pripravništva, strukovna naukovanja i strukovno osposobljavanje u vještinama koje odražavaju mogućnosti, potrebe i promjene tržišta rada, kao i olakšavanjem njihova ulaska na tržište rada na temelju mjera kojima se jamči bolje usklađivanje među obrazovnim programima, politikama zapošljavanja i zahtjevima tržišta rada; ističe da se aktere na tržištu rada mora podupirati u njihovim nastojanjima da provedu Jamstvo za mlade kako bi mladima u roku od četiri mjeseca od završetka obrazovanja bilo ponuđeno radno mjesto, školovanje ili stručno osposobljavanje/usavršavanje;

3.  apelira na Komisiju i države članice da provedu ekspanzivne ekonomske politike koje nude više slobodnog prostora u području javnih ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje i visokokvalitetno naukovanje;

4.  naglašava da učinkovita provedba strategije za mlade treba biti usko povezana s postizanjem glavnih ciljeva strategije Europa 2020., tj. onih koji se odnose na ostvarenje stope zaposlenosti od 75 % stanovništva u dobi između 20 i 64 godine i izvođenje najvećeg mogućeg broja mladih ljudi iz siromaštva i socijalne isključenosti; napominje da, iako se u nekim državama članicama od 2013. bilježi smanjenje stope nezaposlenosti mladih, još uvijek postoji stvarna zabrinutost da će ona i dalje biti dvostruko veća od ukupne stope nezaposlenosti, s oko 8 milijuna nezaposlenih mladih Europljana; stoga naglašava važnost prevladavanja geografske neusklađenosti između ponude i potražnje rada unutar i između država članica uz pomoć izmijenjenog Europskog portala mobilnosti (EURES) i u cilju poboljšanja mogućnosti za zapošljavanje mladih i postizanja veće društvene kohezije;

5.  podsjeća na glavni cilj strategije Europa 2020. prema kojemu udio osoba koje rano napuste obrazovanje i osposobljavanje mora biti manji od 10 %; naglašava da se treba boriti protiv ranog napuštanja školovanja koje utječe na rast nezaposlenosti, tako što će se povesti dijalog između obrazovnog sektora, javnih službi za zapošljavanje i socijalnih partnera, utvrditi nedostaci školskog sustava i društva, podupirati učenici i studenti u pronalaženju vlastitih metoda učenja, provoditi prikladni i zanimljivi nastavni planovi, uspostaviti robustan i dobro razvijeni sustav za individualno i visokokvalitetno savjetovanje i orijentaciju dostupan svim učenicima i studentima, a posebno u trenutku u kojemu se naziru prvi znakovi da bi učenik ili student mogao napustiti školovanje, zatim pružiti odgovarajuće informacije o potencijalnim mogućnostima na tržištu rada i karijerama, uključujući tehnička i zanatska zanimanja, osigurati obrazovanje u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i prirodoslovlja (STEM) i dvojnog učenja, zajamčiti kvalitetna naukovanja, pripravništva i radna mjesta te učenicima i studentima pružiti drugu priliku u vidu strukovnog osposobljavanja;

6.  naglašava činjenicu da je holistički i uključiv pristup obrazovanju neophodan kako bi se svi učenici i studenti osjećali dobrodošlima i istinskim sudionicima te kako bi imali priliku donositi odluke o vlastitom obrazovanju; ističe da je činjenica da učenici napuštaju školovanje bez kvalifikacija jedan od najvećih izazova za društvo s obzirom na to da vodi prema socijalnoj isključenosti te stoga jedan od naših glavnih ciljeva mora biti suzbijanje tog fenomena; ističe da se osim prilagođavanja sustava osposobljavanja trebaju uvesti i posebne mjere za one koji se nalaze u najnepovoljnijem položaju; podsjeća da bi stažiranja i naukovanja trebala voditi prema zapošljavanju te da bi radni uvjeti i dodijeljene zadaće mladim stažistima i naučnicima trebale omogućiti da steknu praktično iskustvo i odgovarajuće vještine za ulazak na tržište rada; smatra da je uključenost regionalnih i lokalnih javnih i privatnih dionika u osmišljavanje i provedbu relevantne kombinacije politika od temeljne važnosti za hvatanje u koštac s nezaposlenosti mladih;

7.  smatra da bi politike mladih država članica trebale biti bolje usklađene s drugim politikama i da bi se trebalo raditi na postizanju više sinergija; preporučuje jačanje suradnje među školama, poduzećima, javnim tijelima i drugim dionicima tržišta rada radi procjene budućih potreba za vještinama kako bi se prevladala neusklađenost vještina sa zahtjevima tržišta rada te mladima olakšao odabir profila zanimanja koja doista odgovaraju potrebama tržišta rada;

8.  poziva države članice na provedbu mjera kojima će se mladima olakšati prijelaz iz obrazovanja na tržište rada, uključujući na način da se mladima osiguraju kvalitetna pripravništva i strukovna naukovanja, da im se zajamče jasno utvrđena prava koja uključuju pristup socijalnoj zaštiti, pisane i obvezujuće ugovore i pravične naknade kako se mlade ne bi diskriminiralo pri ulasku na tržište rada, te da se učenike i studente adekvatno informira o budućim mogućnostima na tržištu rada;

9.  naglašava da što je veći stupanj obrazovanja, to je stopa nezaposlenosti niža, te da je zato potrebno promicati mogućnosti visokog obrazovanja koje se pružaju mladima u EU-u i ulagati u njih;

10.  poziva Komisiju i države članice da promiču osposobljavanje u području informatičko-komunikacijske tehnologije kako bi se svim mladima pružile odgovarajuće elektroničke vještine korisne na tržištu rada, npr. preraspodjelom financiranja u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih;

11.  naglašava važnost formalnog, informalnog i neformalnog učenja, na primjer u okviru aktivnosti društvenog angažmana, u cilju razvoja vrijednosti, sposobnosti i vještina mladih, kao i učenja o građanstvu i demokratskoj uključenosti; skreće pozornost na raspon mogućnosti i modela osposobljavanja dostupnih u državama članicama, posebno kada je riječ o dvojnom učenju, čime se može olakšati prijelaz iz obrazovanja ili osposobljavanja u radni odnos; podržava provedbu cjeloživotnog učenja; poziva Komisiju i države članice da zajamče jedinstveno priznavanje vještina i kompetencija stečenih kroz formalno, informalno i neformalno učenje i pripravništva/stažiranja/naukovanja koje će vrijediti na razini čitave Europe, kako bi se premostio jaz između nedostatka vještina i njihove neusklađenosti sa zahtjevima europskog tržišta rada, te ih poziva da osiguraju svoju potporu za takve aktivnosti u relevantnim programima EU-a; nadalje, poziva da se u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja što veći naglasak stavi na učenje jezika, posebno jezika koji se govore u susjednim zemljama, kako bi se osnažio položaj i zapošljivost učenika i studenata na prekograničnom tržištu rada;

12.  smatra da posebno visoke razine nesigurnosti radnih mjesta među mladima i starenje europskog stanovništva predstavljaju velik izazov za održivost, dostatnost i prikladnost mirovinskih sustava i ozbiljno štete međugeneracijskoj solidarnosti; stoga poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne mjere za sprečavanje zlouporaba barem u sklopu Jamstva za mlade i da daju prednost, barem za ugovore sklopljene u okviru Jamstva za mlade, ugovorima koji bi mladima omogućili da uplaćuju doprinose za nacionalne sustave socijalne sigurnosti;

13.  podsjeća da su zapošljavanje i poduzetništvo jedan od osam prioriteta utvrđenih u strategiji EU-a za mlade (2010. – 2018.); naglašava da rad mladih i neformalni oblici učenja, posebno u okviru organizacija mladih poduzetnika i organizacija mladih koji mladima nude mogućnost razvijanja inovativnih projekata, stjecanja poduzetničkog iskustva, kapaciteta i izgradnje samopouzdanja da pokrenu vlastiti posao, imaju ključnu ulogu u razvoju potencijala mladih za kreativnost i inovacije, uključujući poduzetnički duh i građanske vještine; naglašava da je potrebno stvoriti okruženje pogodno za poduzetništvo i pokretanje novih inovativnih poduzeća radi zapošljavanja mladih u Europi; naglašava da se sve prepreke koje sprječavaju mlade da razvijaju svoje ideje, potencijal i stavove moraju ukloniti;

14.  napominje da se zbog aktualnog vala digitalizacije i novih trendova na tržištu rada sve više mladih susreće s novim oblicima zapošljavanja, kojima se nastoji postići ravnoteža između fleksibilnosti i sigurnosti; naglašava važnost primjerenog obrazovanja mladih u kojemu je naglasak stavljen na ulogu mehanizama socijalne zaštite u razvoju karijere;

15.  potiče države članice da u potpunosti provedu program Erasmus +, posebno onaj dio koji se odnosi na naukovanje, čime se promiče daljnja prekogranična izobrazba, karijera i mobilnost mladih te se mladima omogućuje da steknu doživotne vještine i kompetencije, uključujući jezične vještine, i šire njihove mogućnosti i prilike za sudjelovanje i na tržištu rada i u društvu, bez obzira na njihove akademske kvalifikacije, vještine ili stupanj obrazovanja; izražava zabrinutost da mobilnost naučnika još nije dostigla željenu razinu i poziva Komisiju, države članice, poduzeća i obrazovne ustanove da pronađu način za prevladavanje preostalih prepreka koje stoje na putu mobilnosti naučnika; naglašava važnost podupiranja mladih u njihovim projektima mobilnosti, s obzirom na njihovu dob i često nestabilnu financijsku situaciju, među ostalim uklanjanjem određenih neizravnih ograničenja mobilnosti kao što su poteškoće sa smještajem i prijevozom;

16.  poziva na bolje prilike za mlade u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u pogledu radnih praksi u susjednim zemljama radi promicanja boljeg razumijevanja kako funkcioniraju rad i osposobljavanje u susjednim zemljama, primjerice financiranjem putnih troškova učenika koji po povratku nastave boraviti u svojim matičnim zemljama; ističe da je mobilnost pri osposobljavanju velika prednost prilikom ulaska na tržište rada, ali i za razumijevanje europskog projekta na temelju vlastita iskustva i angažmana; ističe važnost europskog okvira za promicanje mobilnosti kao dijela naukovanja i strukovnog osposobljavanja; štoviše, poziva države članice da iskoriste sve pogodnosti mreže EURES kako bi poduprle mobilnost mlade radne snage unutar EU-a, uključujući mobilnost kada je riječ o naukovanju;

17.  potiče države članice da u potpunosti provedbu Jamstvo za mlade i prate njegovu učinkovitost, i to korištenjem raspoloživih sredstava EU-a u cilju provedbe mjera za promicanje zapošljavanja mladih, uključivanjem mladih, među njima i onih s invaliditetom, na tržište rada, u strukovno naukovanje ili pripravništvo u roku od četiri mjeseca od završetka školovanja ili prestanka radnog odnosa, na primjer uvođenjem prilagođenog sustava cjeloživotnoga usmjeravanja, registracijskih i informacijskih ureda te metoda prikupljanja podataka, kao i promicanjem prijava u evidenciju nezaposlenih osoba u cilju dobivanja uvida u stvarno stanje nezaposlenosti mladih i poboljšanja usluga koje nude zavodi za zapošljavanje za mlade ljude koji traže posao;

18.  potiče sve države članice da uvedu zajamčeni minimalni dohodak kako bi se mladima koji su završili školovanje na srednjoškolskoj ili visokoškolskoj razini omogućilo da sve dok ne nađu posao raspolažu dovoljnim sredstvima za dostojanstven život;

19.  poziva Komisiju da osnaži i podupre mobilnost studenata u području obrazovanja i strukovnog osposobljavanja promicanjem programa Erasmus za naučnike;

20.  smatra da rana intervencija i proaktivne politike tržišta rada predstavljaju zaokret od bavljenja simptomima višegeneracijskog siromaštva prema ranom utvrđivanju i uklanjanju rizika kako bi se spriječila nezaposlenost i olakšala reintegracija; posebno skreće pozornost na situaciju u kojoj se nalaze oni koji su najviše marginalizirani i izloženi najvećem riziku od nezaposlenosti;

21.  poziva države članice i regije da razmjenjuju dobre prakse i uče jedne od drugih; ističe da je važno da države članice provedu ocjenu provedbe Inicijative za zapošljavanje mladih za godine 2014. i 2015.; naglašava važnost ocjene srednjoročne učinkovitosti Jamstva za mlade s naglaskom na postignutim rezultatima kada je riječ o tome da se mladima omogući da steknu vještine i da se zaposle, te ističe važnost nastavka ove inicijative; ističe da je sudjelovanje organizacija mladih u ocjeni i provedbi Jamstva za mlade ključno za njegov uspjeh;

22.  podsjeća Komisiju da je važno da među mladima postoji visoka razina osviještenosti o raspoloživim programima i prilikama za sudjelovanje te da informacije o programima moraju biti visoke kvalitete i izrađene na temelju mjerljivih pokazatelja (npr. odgovori i uključenost ciljne skupine);

23.  apelira na države članice da bez odgode prouče ključne čimbenike za uspjeh provedbe europskog Jamstva za mlade, poput kvalitete i održivosti ponuda, nastavka obrazovanja i osposobljavanja, socijalne uključenosti, sinergija s drugim područjima politika (obrazovanje, tržište rada, socijalne usluge i mladi) i suradnje među svim relevantnim dionicima kako bi se mladi uključili na tržište rada, smanjila stopa njihove nezaposlenosti te ostvario dugoročni pozitivni učinak u pogledu sprečavanja socijalne isključenosti i isključenosti mladih s tržišta rada pri njihovu prijelazu iz škole na tržište rada;

24.  napominje da će se izvješćem Revizorskog suda o Jamstvu za mlade EU-a i njegovoj provedbi u državama članicama, čiji je dovršetak predviđen za početak 2017., ponuditi jasnija ocjena rezultata programa; smatra da bi analiza učinkovitosti i dugoročni rezultati također trebali biti uvršteni u izvješće;

25.  poziva države članice da strogo poštuju načela uključivosti u radu s mladima, s posebnim naglaskom na mlade ljude s invaliditetom;

26.  poziva na to da se naglasak u okviru europskog Jamstva za mlade u pogledu pružanja obrazovanja i osposobljavanja za nekvalificirane i niskokvalificirane nezaposlene mlade osobe stavi i na mlade osobe koje su nedavno diplomirale ili stekle stručne kvalifikacije te da se dobna granica Jamstva za mlade podigne s 25 na 29 godina s obzirom na to da su u stvarnosti mnoge osobe koje diplomiraju ili prvi puta ulaze na tržište rada u kasnim dvadesetima;

27.  poziva države članice da objave izvješća o društvenoj situaciji i životnim uvjetima mladih koja se temelje na znanju i činjenicama te da sastave nacionalne akcijske planove i dosljedno ih provode;

28.  naglašava da treba intenzivno razvijati svijest o građanskom angažmanu, medijsku i digitalnu pismenost, kritičko razmišljanje i međukulturno razumijevanje, pri čemu se treba služiti širokom lepezom instrumenata s kojima su mladi dobro upoznati (npr. društvene mreže); naglašava važnu ulogu koju takvi programi i obrazovanje imaju u sprečavanju radikalizacije među mladima;

29.  naglašava da je za postizanje ciljeva strategije EU-a za mlade ključno promicanje više jednakih mogućnosti za sve mlade, čime se jača socijalna uključenost, rodna jednakost i solidarnost te suzbijaju sve vrste diskriminacije u vezi s mladima, posebno na spolnoj, rasnoj ili etničkoj osnovi ili na osnovi invaliditeta;

30.  naglašava da je ključno da se u sljedećem ciklusu strategije EU-a za mlade njezinim ciljevima obuhvate i mlade izbjeglice i tražitelji azila te da se s njima postupa ravnopravno i nediskriminirajuće, da im se omogući pristup obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju te socijalna uključenost, čime će im se pomoći da izgrade vlastiti identitet u državama domaćinima i u potpunosti iskoriste svoj talent i potencijal te da izbjegnu marginalizaciju i razočaranje;

31.  naglašava važnost otvorenih programa za zapošljavanje kojima mladi iz nepoticajnih okruženja mogu lako pristupiti;

32.  poziva države članice da potiču žene da se odluče na osposobljavanje i karijere u sektorima u kojima su slabije zastupljene od muškaraca, kao što su područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i prirodoslovlja (STEM) i informatičke tehnologije.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

24.5.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

47

4

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Laura Agea, Tiziana Beghin, Vilija Blinkevičiūtė, Enrique Calvet Chambon, Ole Christensen, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Elena Gentile, Arne Gericke, Thomas Händel, Marian Harkin, Danuta Jazłowiecka, Agnes Jongerius, Jan Keller, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Kostadinka Kuneva, Jean Lambert, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Javi López, Morten Løkkegaard, Thomas Mann, Dominique Martin, Anthea McIntyre, Joëlle Mélin, Georgi Pirinski, Marek Plura, Terry Reintke, Maria João Rodrigues, Claude Rolin, Anne Sander, Siôn Simon, Jutta Steinruck, Romana Tomc, Ulrike Trebesius, Marita Ulvskog, Tatjana Ždanoka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Michèle Alliot-Marie, Maria Arena, Amjad Bashir, Lynn Boylan, Rosa Estaràs Ferragut, Paloma López Bermejo, Edouard Martin, Joachim Schuster, Csaba Sógor, Helga Stevens, Ivo Vajgl, Tom Vandenkendelaere, Gabriele Zimmer

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Fernando Ruas

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

13.7.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

22

6

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Dominique Bilde, Andrea Bocskor, Nikolaos Chountis, Silvia Costa, Mircea Diaconu, Angel Dzhambazki, Jill Evans, María Teresa Giménez Barbat, Giorgos Grammatikakis, Petra Kammerevert, Andrew Lewer, Svetoslav Hristov Malinov, Curzio Maltese, Stefano Maullu, Luigi Morgano, Michaela Šojdrová, Yana Toom, Helga Trüpel, Sabine Verheyen, Julie Ward, Bogdan Brunon Wenta, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver, Krystyna Łybacka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Mary Honeyball, Dietmar Köster

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Julia Reid, Helga Stevens

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

22

+

ALDE

Mircea Diaconu, María Teresa Giménez Barbat, Yana Toom

ENF

Dominique Bilde

PPE

Andrea Bocskor, Svetoslav Hristov Malinov, Stefano Maullu, Michaela Šojdrová, Sabine Verheyen, Bogdan Brunon Wenta, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver

S&D

Silvia Costa, Giorgos Grammatikakis, Mary Honeyball, Petra Kammerevert, Dietmar Köster, Krystyna Łybacka, Luigi Morgano, Julie Ward

Verts/ALE

Jill Evans, Helga Trüpel

6

-

ECR

Angel Dzhambazki, Andrew Lewer, Helga Stevens

EFDD

Julia Reid

GUE/NGL

Nikolaos Chountis, Curzio Maltese

1

0

EFDD

Isabella Adinolfi

Značenje simbola:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  uzdržani