IZVJEŠĆE o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008

20.10.2016 - (COM(2016)0039 – C8-0021/2016 – 2016/0023(COD)) - ***I

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
Izvjestitelj: Stefan Eck


Postupak : 2016/0023(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A8-0313/2016
Podneseni tekstovi :
A8-0313/2016
Doneseni tekstovi :

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008

(COM(2016)0039 – C8-0021/2016 – 2016/0023(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0039),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. i članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0021/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016.[1],

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0313/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman    1

Prijedlog uredbe

Pozivanje 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1. i članak 207.,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

Amandman    2

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)  Živa je vrlo otrovna tvar koja predstavlja veliku i globalnu prijetnju ekosustavima, divljim životinjama te zdravlju ljudi, uključujući u obliku metil-žive u ribi i morskim prehrambenim resursima. Zbog prekogranične prirode onečišćenja živom, između 40 % i 80 % ukupnog taloženja žive u Uniji dolazi iz izvora izvan Unije te je stoga nužno djelovanje na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

(1)  Živa je vrlo otrovna tvar koja predstavlja veliku i globalnu prijetnju ekosustavima, divljim životinjama te zdravlju ljudi, uključujući u obliku metil-žive u ribi i morskim plodovima. Izloženost visokim razinama žive može dovesti do oštećenja mozga, srca, bubrega, pluća i imunosnog sustava u osoba svake dobi. Visoke razine metil-žive u krvotoku nerođene djece i male djece mogu imati štetni učinak na razvoj živčanog sustava, čime se smanjuje sposobnost djece da razmišljaju i uče, a potencijalno se smanjuje i njihov kvocijent inteligencije. Program Ujedinjenih naroda za okoliš i Svjetska zdravstvena organizacija svrstavaju živu među „deset kemikalija koje predstavljaju značajan problem za javno zdravlje”. Stoga je potrebno uvesti mjere u pogledu žive i uvjete za njezinu uporabu.

Obrazloženje

Vidi US EPA 2014. i http://www.who.int/ipcs/assessment/public_health/chemicals_phc/en/

Amandman    3

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 1.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(1a)  Uporaba žive u proizvodnim procesima trebala bi se postupno ukinuti i u tu bi svrhu trebalo pružiti poticaje za istraživanja alternativnih tvari u odnosu na živu sa svojstvima koja nisu štetna ili su u svakom slučaju manje opasna za okoliš i zdravlje.

Amandman    4

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 1.b (nova)

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(1b)  Zbog prekogranične prirode onečišćenja živom između 40 % i 80 % ukupno odložene žive u Uniji dolazi iz izvora izvan Unije, a 70 % lokacija kontaminiranih živom nalazi se u industrijskim regijama Europe i Sjeverne Amerike; zbog toga je potrebno djelovanje na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Amandman    5

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)  Većina emisija žive i s time povezanih rizika od izlaganja nastaju ljudskim djelovanjem, uključujući primarnim rudarenjem i obradom žive, uporabom žive u proizvodima, proizvodnim procesima i tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu te emisijama žive nastalim osobito izgaranjem ugljena i gospodarenjem otpadnom živom.

(2)  Većina emisija žive i s time povezanih rizika od izlaganja nastaju ljudskim djelovanjem, uključujući primarno rudarenje i obradu žive, uporabu žive u proizvodima, proizvodnim procesima i tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu, kontaminirane lokacije te emisije žive nastale osobito izgaranjem ugljena i gospodarenjem otpadnom živom. Izgaranje fosilnih goriva u elektranama i industrijskim bojlerima zajedno s grijanjem u stambenim zgradama predstavlja gotovo pola svjetskih emisija žive. Stoga bi se prijelaz na proizvodnju obnovljive energije uz mjere energetske učinkovitosti trebao ubrzati kako bi se znatno smanjilo ispuštanje žive u atmosferu.

Amandman    6

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 3.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(3a)  Cilj je Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (E-PRTR) uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća1a da se za nadležna tijela, tvorce politika, znanstvenike i javnost stvori dosljedna baza podataka o industrijskim ispuštanjima i prijenosima na razini Europske unije koja obuhvaća i živu. Korisnici imaju pristup informacijama o ispuštanju i prijenosu iz industrijskih objekata u njihovo susjedstvo ili državu, koje se mogu usporediti s informacijama o drugim industrijskim objektima diljem Unije. Takav pristup podacima može zajamčiti stvarno sudjelovanje građana u pitanjima zaštite okoliša. E-PRTR pridonosi većoj transparentnosti te bi stoga taj postojeći alat za praćenje onečišćivača trebalo proširiti na tokove otpadne žive kako bi se smanjio rizik od prijevara i poboljšao nadzor prijenosa žive u otpadu.

 

__________________

 

1a Uredba (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o osnivanju Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari i o izmjeni direktiva Vijeća 91/689/EEZ i 96/61/EZ (SL L 033, 4.2.2006., str. 1.).

Obrazloženje

Korištenjem baze podataka E-PRTR smanjit će se rizik od prijevara i doprinijet ukupnom cilju koji želimo postići zahtjevom za inventarom na razini cijelog EU-a.

Amandman    7

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 5.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5)  Nakon donošenja Strategije i niza mjera koje se tiču emisija, ponude, potražnje i uporabe žive te upravljanja viškovima i zalihama žive, u posljednjih deset godina u Uniji je postignut znatan napredak u području upravljanja živom.

(5)  Nakon donošenja Strategije i niza mjera koje se tiču emisija, ponude, potražnje i uporabe žive te upravljanja viškovima i zalihama žive, u posljednjih deset godina u Uniji je postignut znatan napredak u području upravljanja živom. Međutim, potrebno je daljnje djelovanje s obzirom na to da se trenutačna potražnja tržišta za živom procjenjuje na 260 – 400 tona godišnje te se čak i nakon predviđenog postupnog ukidanja uporabe žive u industriji klornih lužina do 2017. očekivana potražnja za živom u razdoblju 2025. – 2030. procjenjuje na 40 – 220 tona godišnje. Stoga je potrebno posebnu pozornost posvetiti punoj provedbi ove Uredbe u skladu s primjenjivim propisima.

Obrazloženje

Vidi radni dokument službi Komisije SWD, odnosno procjenu učinka koja je priložena tom prijedlogu 2016 final str. 26/ 186.

Amandman    8

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(6)  Strategijom je utvrđeno da bi dogovaranje i sklapanje međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta trebalo biti prioritet jer Unija djelujući sama ne može jamčiti djelotvornu zaštitu građana Unije od štetnih učinaka žive na zdravlje.

(6)  Uz strategiju, kojom je utvrđeno da bi dogovaranje i sklapanje međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta trebalo biti prioritet, Unija bi se trebala pokušati istaknuti među svojim svjetskim partnerima kako bi zajamčila uistinu učinkovitu zaštitu svojih građana od štetnih učinaka žive na zdravlje, dajući primjere najbolje prakse svim zemljama koje su ugovorne stranke Minamatske konvencije o živi.

Amandman    9

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 6.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(6a)  Kako bi se odrazilo trenutačno znanstveno poznavanje opasnosti metil-žive Komisija bi trebala ocijeniti trenutačne unose utemeljene na zdravstvenim razmatranjima i utvrditi nove zdravstvene referentne vrijednosti za živu prilikom revizije ove Uredbe.

Amandman    10

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 8.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(8)  Brza ratifikacija Konvencije u Uniji i njezinim državama članicama potaknut će velike svjetske potrošače i zagađivače živom, a koji su potpisnici Konvencije, na njezino ratificiranje i provedbu.

(8)  Brza ratifikacija Konvencije u Uniji i njezinim državama članicama potaknut će velike svjetske potrošače i zagađivače živom, a koji su potpisnici Konvencije, na njezino ratificiranje i provedbu. Europska unija mogla bi voditi primjerom tako da poduzme daljnje mjere, koje nadilaze zahtjeve Konvencije, kao što je bio slučaj s Uredbom (EZ) br. 1102/2008 Europskog parlamenta i Vijeća1a za proizvode i procese u kojima se ne upotrebljava živa.

 

_____________________

 

1a  Uredba (EZ) br. 1102/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zabrani izvoza metalne žive i određenih živinih spojeva i smjesa i o sigurnom skladištenju metalne žive (SL L 304, 14.11.2008., str. 75.).

Amandman    11

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 9.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(9)  S obzirom da su u zakonodavstvo Unije već prenesene brojne obveze koje proizlaze iz Konvencije, ovom Uredbom trebalo bi propisati samo odredbe kojima se dopunjuje pravna stečevina Unije, a koje su potrebne za osiguravanje potpune usklađenosti s Konvencijom, čime se Uniji i državama članicama omogućuje njezina ratifikacija i provedba.

(9)  S obzirom da su u zakonodavstvo Unije već prenesene brojne obveze koje proizlaze iz Konvencije, prioritet ove Uredbe trebalo bi biti utvrđivanje odredbi kojima se dopunjuje pravna stečevina Unije, a koje su potrebne za osiguravanje potpune usklađenosti s Konvencijom, čime se Uniji i državama članicama omogućuje njezina ratifikacija i provedba. Ovom se Uredbom također žele uvesti nove odredbe koje bi nadilazile odredbe Konvencije, u skladu sa Strategijom i zakonodavstvom Unije o okolišu i zaštiti ljudskog zdravlja, posebno u području otpada.

Obrazloženje

Nova Uredba ne smije se ograničiti na to da zakonodavstvo Unije prilagođava Konvenciji. Unija može ostvariti brži napredak u pogledu nekih aspekata Konvencije, postavljajući tako temelje razvoja Konvencije u budućnosti.

Amandman    12

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 9.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(9a)  Smatra se da su države članice razvijene zemlje prema Konvenciji, a Unija nije napredna samo u pogledu svojeg zakonodavstva nego i u pogledu posjedovanja alternativnih raspoloživih tehnologija; stoga Unija treba primijeniti što više mogućnosti i mjera koje su predložene i navedene u Konvenciji kako bi se odredio ambiciozan cilj za ostale ugovorne stranke konvencije.

Amandman    13

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 9.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(9b)    Na razini Unije trebale bi se moći uvesti dodatne mjere, s većim ambicijama u odnosu na Konvenciju, koje će omogućiti djelotvorno i učinkovito smanjenje štetnih učinaka žive, u skladu s najnovijim znanstvenim dostignućima. Kao primjer, Unija bi trebala poticati uporabu reciklirane žive za industrijske potrebe.

Obrazloženje

Kako bi se smanjila proizvodnja žive u svijetu i poslala pozitivna poruka, trebalo bi potaknuti recikliranje i uporabu reciklirane žive u Uniji.

Amandman    14

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 10.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(10)  Zabranu izvoza žive utvrđenu Uredbom (EZ) br. 1102/2008 Europskog parlamenta i Vijeća39 trebalo bi dopuniti ograničenjima uvoza žive ovisno o njezinoj vrsti izvora, namjeni i mjestu podrijetla. Administrativne funkcije povezane s provedbom tih ograničenja trebala bi provoditi nacionalna tijela imenovana u skladu s Uredbom (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća40.

(10)  Zabranu izvoza žive utvrđenu Uredbom (EZ) br. 1102/2008 Europskog parlamenta i Vijeća trebalo bi dopuniti zabranom uvoza žive u bilo koje svrhe osim za zbrinjavanje kao otpad. To izuzeće za živu uvezenu u svrhu zbrinjavanja kao otpada trebalo bi primjenjivati do 31. prosinca 2027. godine. U međuvremenu bi Komisija u suradnji s državama članicama i relevantnim dionicima trebala promicati i olakšati izgradnju kapaciteta trećih zemalja u pogledu obrade žive. Administrativne funkcije povezane s provedbom tih mjera zabrane trebala bi provoditi nacionalna tijela imenovana u skladu s Uredbom (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća40.

__________________

__________________

39  Uredba (EZ) br. 1102/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zabrani izvoza metalne žive i određenih živinih spojeva i smjesa i o sigurnom skladištenju metalne žive (SL L 304, 14.11.2008., str. 75.).

 

40  Uredba (EZ) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (SL L 201, 27.7.2012., str. 60.).

40  Uredba (EZ) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (SL L 201, 27.7.2012., str. 60.).

Amandman    15

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 11.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(11)  Trebalo bi zabraniti uvoz, izvoz i proizvodnju niza proizvoda kojima je dodana živa i koji čine znatan dio uporabe žive i živinih spojeva na razini Unije i globalnoj razini.

(11)  Trebalo bi postupno ukinuti uvoz, izvoz i proizvodnju niza proizvoda kojima je dodana živa i koji nisu u skladu s ograničenjima utvrđenima primjenjivim zakonodavstvom Unije, uz krajnji kratkoročni cilj zabrane svih proizvoda koji sadrže namjerno dodanu živu. u međuvremenu bi daljnja uporaba trebala biti strogo nadzirana i ispunjavati uvjete iz članaka 3. i 4. ove Uredbe.

Amandman    16

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 12.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(12)  Stoga bi pravna osnova ove Uredbe trebala biti dvojaka, to jest članak 192. stavak 1. i članak 207. UFEU-a, jer je usmjerena na zaštitu okoliša i zdravlja ljudi te na osiguravanje jednoobraznosti trgovinskih aspekata s pomoću zabrana uvoza i izvoza te ograničenja za živu, živine spojeve i proizvode kojima je dodana živa.

Briše se.

Amandman    17

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 12.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(12a)  Kad je to moguće, trebalo bi poticati uporabu žive dobivene recikliranjem kako bi se smanjio uvoz žive i skladištenje stabilizirane ili djelomično stabilizirane otpadne žive.

Amandman    18

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 13.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(13a)  U skladu s člankom 193. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) ovom Uredbom ne bi se trebalo spriječiti države članice da zadrže ili uvedu strože zaštitne mjere pod uvjetom da su te mjere u skladu s Ugovorima i da je Komisija o tome obaviještena.

Amandman    19

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 13.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(13b)   Ovom se Uredbom želi zaštititi zdravlje ljudi. Stoga se njome ne bi trebali spriječiti izvoz, uvoz i proizvodnja homeopatskih lijekova, pod uvjetom da ti proizvodi pružaju dokazive znatne zdravstvene koristi i da nisu dostupne alternativne aktivne tvari bez žive. S antropozofskim lijekovima opisanima u službenoj farmakopeji i pripravljenima homeopatskom metodom trebalo bi za svrhe ove Uredbe postupati na isti način kao i s homeopatskim lijekovima.

Amandman    20

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 14.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(14)  Zbog nepostojanja odgovarajućih proizvodnih procesa koji ne uključuju živu, trebalo bi odrediti operativne uvjete za proizvodnju natrijeva ili kalijeva etilata ili metilata u kojoj se primjenjuje živa.

(14)  Trebalo bi postupno ukinuti proizvodnju alkoholata koja uključuje uporabu žive kao elektrode te bi je čim prije trebalo zamijeniti izvedivim proizvodnim procesima u kojima se ne upotrebljava živa. Zbog nepostojanja odgovarajućih proizvodnih procesa u kojima se ne upotrebljava živa za proizvodnju kalijeva etilata ili metilata razdoblje za njihovo postupno ukidanje trebalo bi biti dulje. Kako bi industrija mogla dovoljno unaprijed izvršiti ulaganja, trebalo bi čim prije odrediti datum kada će živa biti zabranjena u proizvodnji natrijeva ili kalijeva etilata ili metilata.

Amandman    21

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 15.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(15)  Proizvodnjom i stavljanjem na tržište novih proizvoda kojima je dodana živa i uvođenjem novih proizvodnih procesa na temelju žive povećala bi se emisija te uporaba žive i živinih spojeva u Uniji. Stoga bi takve nove aktivnosti trebalo zabraniti, osim ako se procjenom utvrdi da bi takva uporaba rezultirala znatnim koristima za okoliš i zdravlje ljudi te da ne postoji isplativa i tehnički izvediva alternativa koja ne uključuje živu i koja bi rezultirala takvim koristima.

(15)   Proizvodnjom i stavljanjem na tržište novih proizvoda kojima je dodana živa i uvođenjem novih proizvodnih procesa na temelju žive povećala bi se emisija te uporaba žive i živinih spojeva u Uniji. Stoga bi takve nove aktivnosti trebalo zabraniti, osim ako se procjenom rizika i koristi utvrdi da bi takva uporaba rezultirala znatnim neto koristima za okoliš i zdravlje ljudi te da ne postoji tehnički izvediva alternativa koja ne uključuje živu i koja bi rezultirala takvim koristima.

Amandman    22

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 16.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(16)  Uporaba žive i živinih spojeva u tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu čini veliki dio uporabe i emisija žive u svijetu te bi je trebalo regulirati.

(16)  Uporaba žive i živinih spojeva u tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu čini veliki dio uporabe i emisija žive u svijetu, što ima negativne posljedice i na razini lokalnih zajednica i globalno, te bi je stoga trebalo ukinuti u Uniji i regulirati na međunarodnoj razini. Procjenjuje se da se rudarenje zlata u malom opsegu provodi u 77 zemalja. Na globalnoj razini rudari u malom opsegu proizvode između 20 % i 30 % sveg zlata koje se rudari. Unija bi u okviru Konvencije trebala poticati na suradnju sve ostale ugovorne stranke Konvencije kako bi se pomoću točnog i strogog izvješćivanja o aktivnostima izvoza/uvoza nadzirala trgovina viškom žive namijenjenim za uporabu u tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu te pratio prijevoz žive u otpadu.

Amandman    23

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 16.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(16a)  Sljedivost otpadne žive ključna je kako bi se osigurala njezina ispravna obrada i zbrinjavanje te kako bi se spriječila njezina nezakonita uporaba. Stoga bi u cijeloj Uniji trebalo uvesti učinkovit sustav sljedivosti kroz cijeli lanac gospodarenja otpadnom živom.

Amandman    24

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 16.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(16b)  Države članice i Unija trebale bi nastojati smanjiti učinak koji tradicionalno rudarenje zlata u malom opsegu u kojem se upotrebljava živa ima na ljude i okoliš. Pri osmišljavanju političkih rješenja u tom smislu, Unija i države članice trebale bi voditi računa o ulozi koju ima siromaštvo kao jedan od uzroka tradicionalnog rudarenja zlata u malom opsegu. Države članice trebale bi stoga nastojati razviti gospodarske alternative tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu. Uz to, Unija bi se trebala čvrsto obvezati na suradnju s drugim ugovornim strankama Konvencije i na pružanje tehničke pomoći tim strankama.

Amandman    25

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 16.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(16c)  Pri osmišljavanju političkih rješenja za problem uporabe žive u tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu države članice trebale bi, uz odgovaranje na gospodarske i društvene čimbenike, također nastojati zaštititi zajednicu od kriminalnih struktura uključenih u tradicionalno rudarenje zlata u malom opsegu te osmisliti rješenja za suprotstavljanje nezakonitim aktivnostima rudarenja općenito.

Amandman    26

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 16.d (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(16d)  Države članice na čijem se državnom području provodi tradicionalno rudarenje zlata u malom opsegu u kojem se koristi živa trebale bi osmisliti nacionalne akcijske planove kao što se zahtijeva i člankom 7. stavkom 3. Konvencije.

Amandman    27

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 16.e (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(16e)  Kako bi se istaknuo problem upotrebe žive u tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu i omogućilo potrošačima da donesu utemeljene odluke prilikom kupnje proizvoda od zlata, Unija bi trebala poduzeti potrebne mjere za promicanje, među ostalim ugovornim strankama Konvencije, uspostave sustava označavanja za zlato koje se rudari bez uporabe žive.

Amandman    28

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 16.f (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(16f)   Uporaba i prijevoz žive podrazumijevaju rizike za zdravlje i okoliš. Kako bi se pratila uporaba žive u tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu Komisija bi trebala potaknuti ugovorne stranke Konvencije da uspostave instrument za praćenje na globalnoj razini. Komisija bi trebala nastojati oblikovati novi instrument za praćenje imajući E-PRTR kao uzor u pogledu uspješnosti i djelotvornosti.

Amandman    29

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 17.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(17) Uporabu zubnog amalgama u obliku kapsula i primjenu separatora amalgama trebalo bi propisati kao obveznu, čime bi se stomatolozi i pacijenti zaštitili od izloženosti živi te osiguralo da otpadna živa koja nastaje takvom uporabom ne završi u okolišu, već se prikuplja i zbrinjava na odgovarajući način. Imajući u vidu veličinu gospodarskih subjekata iz stomatološkog sektora obuhvaćenih tom promjenom, primjereno je osigurati dovoljno vremena za prilagodbu na novu odredbu.

(17)  Do potpunog ukidanja uporabe žive u stomatološkom sektoru, uporabu zubnog amalgama u obliku kapsula i primjenu separatora amalgama, koji su već u širokoj uporabi u Uniji, uz minimalnu učinkovitost zadržavanja trebalo bi propisati kao obveznu, čime bi se stomatologe i pacijente zaštitilo od izloženosti živi te osiguralo da otpadna živa koja nastaje takvom uporabom ni u kojem slučaju ne završi u okolišu, već se prikuplja i podvrgava prikladnom i zakonitom gospodarenju otpadom. Kako bi se osigurala učinkovitost separatora amalgama, na razini Unije trebalo bi osigurati postojanje minimalnih uvjeta za učinkovitost opreme i za gospodarenje otpadnom amalgamom koji izvršavaju stomatolozi, kao i osposobljavanje stomatologa.. Kako bi se zaštitili stomatolozi, pacijenti i okoliš od izloženosti živi trebalo bi postupno ukinuti uporabu zubnog amalgama u Uniji, kao što je već poduzeto u nekoliko europskih zemalja.

Amandman    30

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 17.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(17a)  Podizanje razine osviještenosti i educiranje o zdravlju usne šupljine i zuba najučinkovitiji su načini prevencije karijesa te stoga i smanjenja potrebe za popravljanjem zuba pomoću sredstava kao što je zubni amalgam. Države članice trebale bi promicati zdravlje usne šupljine i zuba, na primjer utvrđivanjem nacionalnih ciljeva.

Amandman    31

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 17.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(17b)   Ugovorne stranke Konvencije obvezale su se poduzeti mjere kako bi potaknule stručne organizacije i stomatološke fakultete da stomatologe i studente obrazuju i osposobljavaju o mogućnostima popravka zubi bez uporabe žive i o promicanju najboljih praksi gospodarenja otpadom; takve mjere trebaju se uzeti u obzir pri reviziji Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a.

 

__________________

 

1a Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005., str. 22.).

Amandman    32

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 17.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(17c)  Trebalo bi pozvati države članice da podrže osposobljavanje studenata i stomatologa o upotrebi metoda koje ne uključuju uporabu žive, osobito kada je riječ o osjetljivim skupinama kao što su trudnice i djeca te da potaknu razvoj istraživanja i inovacija u području zdravlja usne šupljine i zubi kako bi se unaprijedilo znanje o postojećim materijalima i tehnikama popravka i kako bi se razvili novi materijali.

Obrazloženje

Trebalo bi se poticati istraživanje o materijalima za popravak zubi, osobito u pogledu novih materijala o kojima je znanje i dalje ograničeno i u pogledu kojih nije moguće provesti potpunu analizu rizika. To je jedna od preporuka Konvencije.

Amandman    33

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 18.

 

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(18)   Većina kriterija utvrđenih Direktivom Vijeća 1999/31/EZ o privremenom skladištenju otpadne žive trebalo bi primijeniti na trajno skladištenje tog otpada u podzemnim objektima za skladištenje. Primjenjivost nekih od tih kriterija trebala bi ovisiti o specifičnim svojstvima svakog podzemnog objekta za skladištenje, kako utvrđuju nadležna tijela države članice koja su odgovorna za primjenu Direktive 1999/31/EZ.

(18)  S obzirom na štetna svojstva žive, njezinu visoku tržišnu vrijednost i njezine male dimenzije, koji je čine vrlo atraktivnom za nabavu na crnom tržištu, kriteriji za privremeno skladištenje žive trebaju biti različiti od onih za njezino trajno zbrinjavanje. Kako bi se osiguralo njezino dugoročno sigurno zbrinjavanje, trajno zbrinjavanje metalne žive trebalo bi biti zabranjeno te bi je prije njezina trajnog zbrinjavanja trebalo pretvoriti u oblik živina sulfida koji je najviše ireverzibilan. Ako je nakon pretvorbe žive u živin sulfid otpadna živa sigurna kao nakon solidifikacije, nije potrebna daljnja obrada. Na taj bi se način također zajamčilo da nije dostupna kao roba. Očekuje se da će se u Uniji do 2017. proizvesti više od 6000 tona otpadne metalne žive, u najvećoj mjeri kao rezultat obveznog stavljanja živinih članaka izvan uporabe u industriji klornih lužina u skladu s Provedbenom odlukom Komisije 2013/732/EU41a. S obzirom na ograničen kapacitet koji je dostupan za provođenje pretvorbe otpadne tekuće žive, privremeno skladištenje otpadne tekuće žive trebalo bi i dalje biti dopušteno u skladu s ovom Uredbom za vremensko razdoblje koje je dovoljno kako bi se osigurala pretvorba sveg tako proizvedenog otpada, ali samo u nadzemnim objektima.

__________________

__________________

41 Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.).

 

 

41a Provedbena odluka Komisije 2013/732/EU оd 9. prosinca 2013. o zaključcima u vezi s najboljim raspoloživim tehnikama (NRT) za proizvodnju klornih lužina, na temelju Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća o industrijskim emisijama (SL L 332, 11.12.2013., str. 34.).

Amandman    34

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 18.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(18a)  Trebalo bi odbaciti mogućnost trajnog zbrinjavanja metalne žive koja se smatra otpadom bez da je se prethodno obradi s obzirom na opasnosti takvog zbrinjavanja jer se radi o tvari koja je u svojem tekućem obliku izuzetno opasna. Prije trajnog zbrinjavanja otpadne žive trebalo bi je pretvoriti u živin sulfid i solidificirati taj otpad kako bi se smanjilo povezane opasnosti, u skladu s člankom 6. Direktive 1999/31/EZ. Trajno zbrinjavanje otpadne žive trebalo bi biti dopušteno samo nakon što je ona pretvorena u živin sulfid i solidificirana.

Obrazloženje

Metalna je živa tekućina, zbog čega je gospodarenje tim otpadom opasnije nego u slučaju krutih tvari. Direktivom 1999/31/EZ odlagalištima je zabranjeno primati tekući otpad. Analogijom te s obzirom na njezinu opasnu narav isto bi trebalo vrijediti i za otpadnu živu. Kako bi se rizici sveli na minimum, trajno skladištenje trebalo bi biti dopušteno samo ako je otpadna živa prethodno bila podvrgnuta postupku stabilizacije i solidifikacije.

Amandman    35

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 18.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(18b)  Kontaminirane lokacije pridonose ponovnoj mobilizaciji i ponovnom ispuštanju emisija žive u zrak, tlo i vodu. S obzirom na nepostojanje sveobuhvatnih informacija o napuštenim kontaminiranim lokacijama, potrebno je sastaviti inventar i smjernice za upravljanje svim kontaminiranim lokacijama u Uniji. Kako bi se omogućilo to sastavljanje, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a treba se delegirati Komisiji u pogledu utvrđivanja metoda i pristupa za ekološki održivo upravljanje i sanaciju lokacija kontaminiranih živom i živinim spojevima u skladu s načelom „onečišćivač plaća”, kad je to moguće.

Amandman    36

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 18.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(18c)  Trebalo bi zabraniti svaki oblik spaljivanja otpadne žive jer ono nije u skladu s ekološki prihvatljivim gospodarenjem otpadnom živom.

Amandman    37

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 19.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(19a)  Kako bi se omogućila prilagodba najnovijim inovacijama i tehnološkom napretku, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi se delegirati Komisiji u pogledu zabrane ili dopuštanja novih proizvoda i procesa u kojima se upotrebljava živa.

Amandman    38

Prijedlog uredbe

Uvodna izjava 20.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(20)  Kako bi se osigurali istovjetni uvjeti provedbe ove Uredbe u pogledu zabranjivanja ili odobravanja novih proizvoda i procesa u kojima se primjenjuje živa te u pogledu obveza izvješćivanja, provedbene ovlasti trebalo bi povjeriti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo primjenjivati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća42.

Briše se.

__________________

 

42 Uredba (EU) br.182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

 

Amandman    39

Prijedlog uredbe

Članak 1. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Ovom se Uredbom uspostavljaju mjere i uvjeti za trgovanje, proizvodnju, uporabu i privremeno skladištenje žive, živinih spojeva, živinih smjesa, proizvoda kojima je dodana živa te gospodarenje otpadnom živom.

Ovom se Uredbom uspostavljaju mjere i uvjeti za trgovanje, proizvodnju, uporabu i skladištenje žive, živinih spojeva, živinih smjesa, proizvoda kojima je dodana živa te gospodarenje otpadnom živom kako bi se zajamčila visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša od žive. Države članice mogu, po potrebi, primijeniti strože zahtjeve od onih koji su utvrđeni u ovoj Uredbi.

Amandman    40

Prijedlog uredbe

Članak 2. – stavak 1. – točka 1.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1a.  „živin spoj” znači svaka tvar koja se sastoji od atomâ žive i jednog ili više atoma drugih kemijskih elemenata, a koju je moguće rastaviti na različite komponente isključivo kemijskim reakcijama;

Amandman    41

Prijedlog uredbe

Članak 2. – stavak 1. – točka 6.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

6a.  „privremeno skladištenje” znači skladištenje žive ili živinih spojeva, definiranih kao otpadna živa, na ograničeno razdoblje prije pretvorbe u živin sulfid uz pomoć najboljih raspoloživih tehnologija i solidifikacije te prije trajnog zbrinjavanja.

Amandman    42

Prijedlog uredbe

Članak 3. – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Prvi podstavak ne primjenjuje se na izvoz živinih spojeva navedenih u Prilogu I. namijenjenih laboratorijskim istraživanjima.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na izvoz živinih spojeva navedenih u Prilogu I. namijenjenih laboratorijskim istraživanjima i ne primjenjuje se ako se takvi spojevi koriste kao aktivne tvari za proizvodnju homeopatskih lijekova iz članka 1. stavka 5. Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a.

 

__________________

 

Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenog 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.).

Amandman    43

Prijedlog uredbe

Članak 4. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.  Zabranjuje se uvoz žive i smjesa žive navedenih na popisu u Prilogu I., a koji nisu namijenjeni za zbrinjavanje kao otpad.

1.  Zabranjuje se uvoz žive, živinih spojeva i smjesa žive navedenih na popisu u Prilogu I.

 

Prvi podstavak ne primjenjuje se na uvoz živinih spojeva navedenih u Prilogu I. ako se takvi spojevi koriste kao aktivne tvari za proizvodnju homeopatskih lijekova iz članka 1. stavka 5. Direktive 2001/83/EZ.

Odstupanjem od prvog podstavka, uvoz se dopušta pod jednim od sljedećih uvjeta:

Odstupanjem od prvog podstavka, uvoz žive, živinih spojeva i smjesa žive navedenih u Prilogu I. u svrhu zbrinjavanja kao otpada dopušta se do 31. prosinca 2027. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 17. kako bi izmijenila ovu Uredbu produženjem tog izuzeća, uzimajući u obzir zaključke izvješća iz podstavka 5.

  država izvoznik je ugovorna stranka Konvencije i izvezena živa ne potječe iz primarnog rudarenja žive kako je opisano u članku 3. stavcima 3. i 4. Konvencije,

U suradnji s državama članicama i relevantnim dionicima Komisija promiče i olakšava razvoj, prijenos i širenje najnovijih alternativnih tehnologija pogodnih za okoliš te pristup njima za zemlje u razvoju koje su ugovorne stranke Konvencije, posebno za najmanje razvijene zemlje. Komisija utvrđuje financijska i tehnička sredstva za doprinos izgradnji kapaciteta i prijenosu tehničke pomoći i tehnologije, sukladno obvezama koje proizlaze iz Konvencije, u pogledu svih područja i faza obrade žive, uključujući zbrinjavanje kao otpad.

  država izvoznik nije ugovorna stranka Konvencije, ali je pružila dokaze da živa ne potječe iz primarnog rudarenja žive niti iz proizvodnje klornih lužina te je država članica uvoznik pisanim putem odobrila uvoz.

Komisija do 1. siječnja 2026. mora podnijeti izvješće o provedbi i izvedivosti kojim se ocjenjuju izgradnja kapaciteta i tehnička pomoć koju Unija, njezine države članice i relevantni dionici pružaju trećim zemljama, te se ocjenjuje omogućuje li situacija u raznim regijama da se živu obrađuje kao otpad na regionalnoj razini.

 

Odstupanjem od prvog podstavka uvoz reciklirane žive u Uniju dozvoljen je do ... [tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

 

Najkasnije do ... [18 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o uporabi reciklirane žive u Uniji, dostupnosti reciklirane žive i predviđanjima o budućoj potražnji za recikliranom živom na temelju trendova i obveza koje proizlaze iz ove Uredbe popraćeno, po potrebi, zakonodavnim prijedlogom o produženju izuzeća za uvoz reciklirane žive.

 

Uvoz reciklirane žive dopušten je samo ako je zemlja izvoznica ugovorna stranka Konvencije, a gospodarski subjekt je pružio dokaze o životnom ciklusu reciklirane žive te je recikliranje obavljeno u ovlaštenom postrojenju za recikliranje u skladu s normama Unije.

Amandman    44

Prijedlog uredbe

Članak 5. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.  Ne dovodeći u pitanje strože zahtjeve propisane drugim primjenjivim zakonodavstvom Unije, od 1. siječnja 2021. na području Unije zabranjuje se izvoz, uvoz i proizvodnja proizvoda kojima je dodana živa opisanih u Prilogu II.

1.  Ne dovodeći u pitanje strože zahtjeve propisane drugim primjenjivim zakonodavstvom Unije, na području Unije zabranjuje se izvoz, uvoz i proizvodnja proizvoda kojima je dodana živa opisanih u Prilogu II. od datuma navedenih u tom prilogu.

Amandman    45

Prijedlog uredbe

Članak 5. – stavak 1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1a.  Komisija do 1. siječnja 2018. sastavlja popis svih proizvoda kojima je dodana živa koji su uvezeni, izvezeni ili proizvedeni u Uniji, a nisu navedeni u Prilogu II.

Amandman    46

Prijedlog uredbe

Članak 5. – stavak 2. – alineja 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

   proizvode za istraživanje, umjeravanje instrumentarija te za uporabu kao referentni standard.

  proizvode za istraživanje te za uporabu kao referentni standard.

Amandman    47

Prijedlog uredbe

Članak 5. – stavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

2a.   Na temelju popisa utvrđenog u skladu sa stavkom 1.a, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 17. radi izmjene Priloga II. kako bi se najkasnije do 1. siječnja 2020.zabranilo proizvodnju, uvoz i izvoz proizvoda kojima je dodana živa.

Amandman    48

Prijedlog uredbe

Članak 5. – stavak 2.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

2b.  Komisija provodi stručno ocjenjivanje uporabe žive u proizvodnji cjepiva, kao što je također navedeno u zaključcima Vijeća od 24. lipnja 2005. i u Rezoluciji Europskog parlamenta od 14. ožujka 2006., u cilju postizanja ograničenja takve uporabe i, ako postoje odgovarajuće i sigurne alternative, potpune zabrane te u cilju pružanja potpore istraživanju izvedivih rješenja za buduću isporuku cjepiva s višestrukim dozama bez tiomersala u zemljama u razvoju.

Amandman    49

Prijedlog uredbe

Članak 7. – stavak 3. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 17. u cilju uvođenja zahtjeva za skladištenje žive i živinih spojeva na način koji je prihvatljiv za očuvanje okoliša, koje je donijela Konferencija ugovornih stranaka Konvencije, ako je Unija poduprla predmetnu odluku.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 17. kako bi dopunila ovu Uredbu u cilju uvođenja zahtjeva za skladištenje žive i živinih spojeva na način koji je prihvatljiv za očuvanje okoliša, koje je donijela Konferencija ugovornih stranaka Konvencije.

Amandman    50

Prijedlog uredbe

Članak 8. – stavak -1. (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

-1.  Najkasnije do ... [jedna godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] gospodarski subjekti obavješćuju nadležna tijela o svim njihovim postojećim proizvodima i proizvodnim procesima koji sadrže ili upotrebljavaju živu i/ili živine spojeve, uključujući podatke o ukupnim količinama i količinama po proizvodu žive i/ili živinih spojeva upotrijebljenih tijekom protekle godine.

Amandman    51

Prijedlog uredbe

Članak 8. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.  Zabranjuje se proizvodnja i stavljanje na tržište proizvoda kojima je dodana živa, a koji nisu obuhvaćeni nijednom primjenom poznatom prije 1. siječnja 2018.

1.  Zabranjuje se proizvodnja i stavljanje na tržište proizvoda kojima je dodana živa, a o kojima nadležna tijela nisu obaviještena najkasnije do ... [jedna godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Amandman    52

Prijedlog uredbe

Članak 8. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2.  Zabranjuju se proizvodni procesi koji uključuju uporabu žive i/ili živinih spojeva, a koji nisu postojali prije 1. siječnja 2018.

2.  Zabranjuju se proizvodni procesi koji uključuju uporabu žive i/ili živinih spojeva, a o kojima nadležna tijela nisu obaviještena najkasnije do ... [jedna godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Ovaj stavak ne primjenjuje se na procese kojima se proizvode i/ili upotrebljavaju proizvodi kojima je dodana živa, osim na one navedene u stavku 1.

 

Amandman    53

Prijedlog uredbe

Članak 8. – stavak 3. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

3.  Odstupanjem od stavaka 1. i 2., ako gospodarski subjekt namjerava proizvoditi i/ili staviti na tržište novi proizvod kojem je dodana živa ili primijeniti novi proizvodni proces, subjekt je dužan obavijestiti nadležna tijela predmetne države članice i pružiti im sljedeće:

3.  Odstupanjem od stavaka 1. i 2. i samo ako bi novi proizvod kojem je dodana živa ili novi proizvodni proces imali značajne neto koristi za okoliš i zdravlje te ako ne postoje tehnički izvedive alternative bez žive koje jamče takve koristi, u slučaju da gospodarski subjekt namjerava proizvoditi i/ili staviti na tržište novi proizvod kojem je dodana živa ili primijeniti novi proizvodni proces, subjekt je dužan obavijestiti nadležna tijela predmetne države članice i pružiti im sljedeće:

Amandman    54

Prijedlog uredbe

Članak 8. – stavak 3. – alineja -1. (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

  dokaze o nepostojanju tehnički izvedivih alternativa koje ne uključuju živu i koje bi donijele značajne neto koristi za okoliš i zdravlje;

Amandman    55

Prijedlog uredbe

Članak 8. – stavak 3. – alineja 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

  procjenu njegovog rizika za okoliš i zdravlje ljudi,

  procjenu opasnosti koju predstavlja za okoliš i zdravlje te koristi koje im može donijeti;

Amandman    56

Prijedlog uredbe

Članak 8. – stavak 3. – alineja 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

  detaljno objašnjenje uvjeta proizvodnje, upotrebe i upravljanja takvim proizvodom ili procesom, a koji su nužni za osiguravanje visoke razine zaštite okoliša i zdravlja ljudi.

  detaljno objašnjenje uvjeta za proizvodnju, upotrebu i upravljanje takvim proizvodom ili procesom te za zbrinjavanje kao otpad takvog proizvoda nakon njegove upotrebe koji su potrebni kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi.

Amandman    57

Prijedlog uredbe

Članak 8. – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

4.  Nakon primanja obavijesti od predmetne države članice, Komisija će posebno provjeriti da li bi se novim proizvodom kojem je dodana živa ili novim proizvodnim procesom ostvarile znatne koristi za okoliš i zdravlje ljudi te postoje li isplative i tehnički izvedive alternative koje ne uključuje živu i koje bi rezultirale takvim koristima.

4.  Nakon primanja obavijesti od predmetne države članice, Komisija će posebno provjeriti je li dokazano da bi se novim proizvodom kojem je dodana živa ili novim proizvodnim procesom ostvarile znatne neto koristi za okoliš i zdravlje ljudi te da ne postoje tehnički izvedive alternative koje ne uključuju živu i koje bi rezultirale takvim koristima.

Komisija putem provedbenih akata donosi odluke o tome dopušta li se relevantni novi proizvod kojem je dodana živa ili novi proizvodni proces.

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 17. kako bi dopunila ovu Uredbu pojašnjavajući dopušta li se relevantni novi proizvod kojem je dodana živa ili novi proizvodni proces.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 18. stavka 2.

 

Amandman    58

Prijedlog uredbe

Članak 9.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Države članice na čijem državnom području postoje znatne aktivnosti tradicionalnog rudarenja zlata u malom opsegu moraju:

Države članice na čijem državnom području postoje aktivnosti tradicionalnog rudarenja zlata u malom opsegu u kojima se koriste živa ili živini spojevi moraju:

-  poduzeti mjere za smanjivanje i, gdje je moguće, potpuno uklanjanje uporabe, emisija i ispuštanja žive i živinih spojeva u okoliš koji nastaju takvim rudarenjem i obradom,

-  ukloniti uporabu, emisije i ispuštanje žive i živinih spojeva u okoliš koji nastaju takvim rudarenjem i obradom;

-  izraditi i provoditi nacionalni akcijski plan u skladu s Prilogom IV.

-  izraditi i provoditi nacionalni plan u skladu s Prilogom IV.

 

Komisija potiče ugovorne stranke Konvencije da izrade alat za praćenje na globalnoj razini kako bi se pratila uporaba žive u tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu.

 

Komisija među ugovornim strankama konvencije promiče stvaranje i provedbu sustava označivanja kojim se povećava osviještenost potrošača diljem svijeta u pogledu zlata koje se rudari bez upotrebe žive.

Amandman    59

Prijedlog uredbe

Članak 10. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.  Od 1. siječnja 2019. zubni amalgam smije se upotrebljavati samo u obliku kapsula.

1.  Od ...[jedna godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] zubni amalgam smije se upotrebljavati samo u obliku unaprijed doziranih kapsula.

Amandman    60

Prijedlog uredbe

Članak 10. – stavak 1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1a.   Od ... [jedna godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] zabranjena je uporaba zubnog amalgama u svakom obliku za liječenje trudnica ili dojilja ili pojedinaca koji liječe mliječne zube.

Amandman    61

Prijedlog uredbe

Članak 10. – stavak 1.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1b.  Uporaba zubnog amalgama postupno se ukida do 31. prosinca 2022. godine.

Amandman    62

Prijedlog uredbe

Članak 10. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2.  Od 1. siječnja 2019. stomatološke ustanove moraju biti opremljene separatorima amalgama u svrhu zadržavanja i prikupljanja čestica amalgama. Ti separatori moraju se održavati kako bi se osigurala visoka razina zadržavanja.

2.  Do ... [jedna godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] stomatološke ustanove moraju biti opremljene separatorima amalgama u svrhu zadržavanja i prikupljanja svih čestica amalgama, uključujući one koje se nalaze u iskorištenoj vodi. Ti se separatori moraju održavati kako bi se osigurala visoka i stalna razina zadržavanja barem 95 % čestica amalgama.

Amandman    63

Prijedlog uredbe

Članak 10. – stavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

2a.  Odstupajući od stavka 1.b upotreba zubnog amalgama i dalje se dopušta za posebne medicinske potrebe i samo ako je to nužno potrebno zbog zdravstvenog stanja određenog pacijenta i ne postoji prihvatljiva alternativa.

Amandman    64

Prijedlog uredbe

Članak 10. – stavak 2.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

2b.  Ne dovodeći u pitanje stavke od 1. do 2.a države članice mogu dodatno ograničiti uporabu zubnog amalgama, u skladu s člankom 193. UFEU-a.

Amandman    65

Prijedlog uredbe

Članak 10. – stavak 2.c (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

2c.   Do ... [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] države članice određuju na koji će način provesti postupno ukidanje zubnog amalgama u skladu sa stavcima 1.a i 1.b te također utvrđuju nacionalne ciljeve za oralno zdravlje te obavješćuju Komisiju o načinu na koji će provesti postupno ukidanje i o navedenim ciljevima.

Amandman    66

Prijedlog uredbe

Članak 10. – stavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

3a.  Stomatolozi su odgovorni za pakiranje i zbrinjavanje svojeg otpada i moraju se pobrinuti da se te faze odvijaju u uvjetima prihvatljivima za okoliš. Moraju se pobrinuti da se pružatelji usluga koji prikupljaju njihov otpad pridržavaju primjenjivih propisa.

Amandman    67

Prijedlog uredbe

Poglavlje IV. – naslov

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Skladištenje i zbrinjavanje otpadne žive

Skladištenje i zbrinjavanje otpadne žive i kontaminirane lokacije

Amandman    68

Prijedlog uredbe

Članak 11. – stavak 1. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Ne dovodeći u pitanje Odluku Komisije 2000/532/EZ44, u skladu s Direktivom 2008/98/EZ niže navedeno smatra se otpadom kojeg je potrebno zbrinuti, a da se zbrinjavanjem ne ugrožava zdravlje ljudi ili zagađuje okoliš:

U skladu s Direktivom 2008/98/EZ niže navedeno smatra se otpadom te ga se zbrinjava ne ugrožavajući pritom zdravlje ljudi i ne nanoseći štetu okolišu:

__________________

 

44 Odluka Komisije 2000/532/EZ od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu (SL L 226, 6.9.2000., str. 3.).

 

Amandman    69

Prijedlog uredbe

Članak 12. – naslov

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Izvješćivanje o otpadnoj živi iz velikih izvora

Izvješćivanje o otpadnoj živi

Obrazloženje

Mjerilo za izvješćivanje ne smije biti veličina izvora, nego količina emisija i otpuštanja. Također treba biti obuhvaćen prijenos otpada te prijenos otpada s kontaminiranih lokacija.

Amandman    70

Prijedlog uredbe

Članak 12. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.  Poduzeća čija je djelatnost obuhvaćena člankom 11. točkama (a), (b) i (c) dužna su svake godine do 31. svibnja dostaviti nadležnim tijelima država članica podatke o ukupnoj količini otpadne žive uskladištene u svakom postrojenju i transportirane pojedinačnim objektima za privremeno ili trajno skladištenje, kao i lokacije i kontaktne detalje tih objekata.

1.  Poduzeća čija je djelatnost obuhvaćena člankom 11. točkama (a), (b) i (c) dužna su svake godine do 31. svibnja dostaviti nadležnim tijelima država članica podatke o ukupnoj količini otpadne žive i sadržaju žive u takvom otpadu skladištenom u svakom postrojenju i poslanom pojedinačnim objektima za privremeno skladištenje, objektima za solidifikaciju i pretvorbu te objektima za konačno zbrinjavanje, kao i lokacije i kontaktne detalje tih objekata.

Amandman    71

Prijedlog uredbe

Članak 12. – stavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

3a.  Do 30. lipnja 2018. Komisija u skladu s člankom 17. donosi delegirane akte kojima će dopuniti ovu Uredbu utvrđivanjem instrumenta za praćenje kako bi se bilježile informacije povezane s prijenosom otpada iz kontaminiranih lokacija. Ako je prag ukupne žive i njezinih spojeva u proizvedenom otpadu veći od 5 kilograma godišnje, subjekt koji se bavi dekontaminacijom ili upravljačko tijelo kontaminirane lokacije upotrebljavaju instrument za praćenje i na godišnjoj osnovi dostavljaju podatke o količini otpadne žive i sadržaja žive u tom otpadu;

Amandman    72

Prijedlog uredbe

Članak 12.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Članak 12.a

 

Kontaminirane lokacije

 

1.  Do ... [jedna godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] države članice moraju utvrditi lokacije kontaminirane živom ili živinim spojevima koje se nalaze na njihovu državnom području i dostaviti popis tih lokacija Komisiji te utvrditi prirodu kontaminacije.

 

2.  Komisija će do 30. lipnja 2018. donijeti delegirane akte u skladu s člankom 17. kojima će dopuniti ovu Uredbu utvrđivanjem metoda i pristupa za ekološki održivo upravljanje i sanaciju lokacija zagađenih živom ili živinim spojevima i koji će sadržavati sljedeće:

 

(a)  uključivanje javnosti;

 

(b)  procjenu opasnosti za zdravlje ljudi i okoliš;

 

(c)  mjere za dekontaminaciju, vodeći računa o različitim nacionalnim pristupima dekontaminaciji;

 

(d)  ocjenu ishoda.

 

3.  Do 1. siječnja 2020. države članice moraju donijeti svoje nacionalne strategije za dekontaminaciju utvrđenih lokacija na njihovom državnom području i dostaviti ih Komisiji. Te strategije mogu biti integrirane u nacionalne strategije za dekontaminaciju koje obuhvaćaju nekoliko tvari.

 

4.  Najkasnije do ... [18 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija sastavlja inventar lokacija kontaminiranih živom ili živinim spojevima, a tim inventarom najkasnije do 1. lipnja 2021. treba obuhvatiti i nacionalne strategije. Te informacije moraju biti javno dostupno, među ostalim na internetu. Komisija prati provedbu nacionalnih strategija.

Amandman    73

Prijedlog uredbe

Članak 13. – stavak -1. (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

-1.  Otpadnu živu treba trajno zbrinuti na način koji je prihvatljiv za okoliš u skladu s tehničkim smjernicama Bazelske konvencije te u skladu sa sljedećim uvjetima:

 

(a)  otpadnu živu se prije njezina zbrinjavanja pretvara u živin sulfid koristeći se najboljom raspoloživom tehnologijom i solidificira i

 

(b)  otpadnu živu zbrinjava se u ovlaštenim rudnicima soli prilagođenim za zbrinjavanje otpadne žive ili u ovlaštenim dubokim podzemnim formacijama tvrde stijene koje pružaju razinu sigurnosti i zatvaranja jednakovrijednu ili veću od one koju pružaju rudnici soli; otpadna živa stavljena je u ambalaže za zbrinjavanje i pohranjena u prostoriju za skladištenje i zbrinjavanje koja je zatvorena i koja ne ostaje otvorena dulje od šest mjeseci ili

 

 

 

(c)  otpadnu živu zbrinjava se u ovlaštenim nadzemnim objektima ili ovlaštenim objektima ispod površine zemlje koji su namijenjeni i opremljeni za trajno zbrinjavanje živina otpada te koji pružaju razinu sigurnosti i zatvaranja jednakovrijednu onoj koju pružaju rudnici soli i

 

(d)  posebni zahtjevi za privremeno skladištenje otpadne žive kako su navedeni u prvoj, trećoj, petoj i šestoj alineji odjeljka 8. Priloga I. i u Prilogu II. Direktivi Vijeća 1999/31/EZ primjenjuju se i na objekte za trajno zbrinjavanje solidificiranog živina sulfida i

 

(e)  posebni zahtjevi za privremeno skladištenje otpadne žive kako su navedeni u prvoj, trećoj, petoj i šestoj alineji odjeljka 8. Priloga I. i u Prilogu II. Direktivi Vijeća 1999/31/EZ primjenjuju se i na objekte za trajno zbrinjavanje solidificiranog živina sulfida ako nadležna tijela država članica koja su odgovorna za provedbu Direktive to smatraju prikladnim.

 

_________________

 

1a Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.).

Amandman    74

Prijedlog uredbe

Članak 13. – stavak -1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

-1a.  Komisija do 31. prosinca 2018. izrađuje izvješće o procjeni sigurnosti različitih alternativa za trajno skladištenje otpadne žive, uključujući nadzemno i podzemno skladištenje te skladištenje ispod površine zemlje. Izvješćem se uzimaju u obzir opasnosti i koristi svih mogućnosti. Na temelju zaključaka izvješća Komisija utvrđuje i predstavlja kriterije povezane s trajnim zbrinjavanjem otpadne žive. Komisija, po potrebi, do 31. prosinca 2019. podnosi zakonodavne prijedloge za uvođenje tih kriterija u priloge Direktivi 1999/31/EZ i za izmjenu ove Uredbe.

Amandman    75

Prijedlog uredbe

Članak 13. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.  Odstupanjem od članka 5. stavka 3. točke (a) Direktive 1999/31/EZ, otpadna živa može se skladištiti na jedan od sljedećih načina:

1.  Odstupanjem od stavka -1. i članka 5. stavka 3. točke (a) Direktive 1999/31/EZ, otpadna živa može se, nakon što postane otpad, privremeno skladištiti u tekućem obliku dok se čeka na njezinu pretvorbu u živin sulfid i solidifikaciju tijekom razdoblja od najviše tri godine, poštujući pritom posebne zahtjeve za privremeno skladištenje otpadne žive iz Priloga I., II. i III. toj Direktivi i pod uvjetom da se tim skladištenjem poštuju sljedeći zahtjevi:

(a)  privremeno skladištiti dulje od jedne godine ili trajno skladištiti u rudnicima soli prilagođenim za zbrinjavanje žive ili u u dubokim podzemnim formacijama tvrde stijene koje pružaju sigurnost i zatvaranje jednakovrijedno onom u rudnicima soli;

(a)  skladištenje se provodi samo u nadzemnim objektima namijenjenima i opremljenima za privremeno skladištenje otpadne žive koji se nalaze blizu posljednjeg korisnika žive ili gospodarskog subjekta koji će otpadnu živu pretvoriti u živin sulfid i solidificirati je i

(b)  privremeno skladištiti u nadzemnim objektima namijenjenima i opremljenima za privremeno skladištenje žive.

(b)  skladištenje je popraćeno planom koji sadrži i rokove za tu pretvorbu u živin sulfid, solidifikaciju i trajno zbrinjavanje otpadne žive.

Amandman    76

Prijedlog uredbe

Članak 13. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2.  Na objekte za trajno skladištenje navedene u stavku 1. točki (a) ovog članka primjenjuju se posebni zahtjevi za privremeno skladištenje otpadne žive navedeni u prilozima I., II. i III. Direktivi 1999/31/EZ te pod sljedećim uvjetima utvrđenima u sljedećim prilozima toj Direktivi:

2.  Subjekti koji upravljaju objektima u kojima se privremeno skladišti otpadni otpad ili se provodi njegova pretvorba u živin sulfid i solidifikacija vode, u sklopu vođenja evidencije propisanog člankom 35. Direktive 2008/98/EZ, registar koji sadrže sljedeće informacije:

(a)  primjenjuju se Prilog I. odjeljak 8. (prva, treća i peta alineja) i Prilog II. Direktivi 1999/31/EZ;

(a)  za svaku primljenu pošiljku otpadne žive:

 

(i.)  podrijetlo i količinu primljene otpadne žive;

 

(ii.)  naziv i kontaktne podatke dobavljača i vlasnika privremeno skladištenog otpada;

(b)  Prilog I. odjeljak 8. (druga, četvrta i šesta alineja) i odjeljak 6. Priloga III. Direktivi 1999/31/EZ primjenjuju se samo ako tijela država članica nadležna za provedbu te Direktive to smatraju prikladnim.

(b)  za svaku pošiljku pretvorene otpadne žive koja napušta postrojenje:

 

(i.)  količinu otpadne žive koja je pretvorena u živin sulfid i solidificirana te sadržaj žive tog otpada;

 

(ii.)  odredište i planirane mjere zbrinjavanja za otpadnu živu koja je pretvorena u živin sulfid i solidificirana;

 

(iii.)  certifikat subjekta koji se bavi trajnim zbrinjavanjem otpadne žive koja je pretvorena u živin sulfid i solidificirana, kao što je navedeno u stavku 2.a;

 

(c)  za svaku pošiljku otpadne žive koja napušta privremeno postrojenje za skladištenje:

 

(i)  količinu otpadne žive i njezin sadržaj žive;

 

(ii)  odredište i planirane mjere zbrinjavanja otpadne žive;

 

(iii)  certifikat subjekta koji se bavi privremenim skladištenjem otpadne žive;

 

(d)  količinu otpadne žive koja je skladištena u objektu krajem svakog mjeseca.

 

Subjekt koji upravlja tim objektom dostavlja registar do 31. siječnja tijelu koji je imenovala dotična država članica.

Amandman    77

Prijedlog uredbe

Članak 13. – stavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

2a.  Kada je zbrinjavanje dovršeno, subjekti koji su odgovorni za trajno zbrinjavanje otpadne žive izdaju certifikat u kojem navode da je cijela pošiljka otpadne žive trajno zbrinuta u skladu s posebnim zahtjevima za trajno zbrinjavanje otpadne žive, kao što je navedeno u ovoj Uredbi i Direktivi 1999/31/EZ. Taj certifikat sadrži informacije o mjestu zbrinjavanja.

Amandman    78

Prijedlog uredbe

Članak 13. – stavak 2.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

2b.  Zabranjen je svaki oblik spaljivanja ili suspaljivanja otpadne žive.

Amandman    79

Prijedlog uredbe

Članak 13. – stavak 2.c (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

2c.  Države članice u kojima poduzeća koja nude tehnologije za pretvorbu imaju poslovni nastan promiču korištenje pretvorbom tekuće otpadne žive u živin sulfid u trećim zemljama.

Amandman    80

Prijedlog uredbe

Članak 13. – stavak 2.d (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

2d.  Najkasnije do 1. siječnja 2019. Komisija uspostavlja instrument kojim će zajamčiti sljedivost otpadne žive duž cijelog lanca i kojim će biti obuhvaćene sve uključene strane, u skladu s ovom Uredbom i primjenjivim pravom Unije.

 

Tim se instrumentom bilježe dolazni i odlazni tokovi otpadne žive za svaku stranu uključenu u lanac, posebno za proizvođače otpada, subjekte koji se bave prikupljanjem otpada, subjekte koji se bave privremenim skladištenjem, subjekte koji upravljaju objektima u kojima se provodi pretvorba i subjekte koji se bave trajnim zbrinjavanjem. Instrumentom se navodi količina otpadne žive koju drži svaka osoba ili svaki subjekt u svim fazama u lancu.

Amandman    81

Prijedlog uredbe

Članak 13. – stavak 2.e (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

2e.  Komisija do 1. siječnja 2019. obavještava Europski parlament i Vijeće o tome je li potrebno izmijeniti razdoblje utvrđeno u stavku 1. za privremeno skladištenje otpadne žive. Komisija, po potrebi, svojem izvješću prilaže zakonodavni prijedlog.

Amandman    82

Prijedlog uredbe

Članak 14. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove primjene. Predviđene sankcije moraju biti djelotvorne, u skladu s težinom prekršaja i odvraćajuće. Države članice moraju do [xxx] obavijestiti Komisiju o tim odredbama i odmah je obavijestiti o svakoj njihovoj naknadnoj izmjeni.

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju u slučaju kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje njihove provedbe. Predviđene sankcije jesu djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do datuma primjene ove Uredbu obavješćuju Komisiju o tim propisima i mjerama te je bez odlaganja obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Obrazloženje

Kaznena djela protiv okoliša predstavljaju ozbiljan i sve veći problem kojeg treba riješiti na razini Unije. Takva kaznena djela jako često imaju prekograničnu dimenziju. U EU-u kaznena djela protiv okoliša obuhvaćaju djelovanja kojima se krši zakonodavstvo o okolišu i nanosi značajna šteta ili opasnost okolišu i ljudskom zdravlju. Najbolje znani oblici kaznenih djela protiv okoliša obuhvaćaju nezakonite emisije, ispuštanja tvari u zrak, vodu ili tlo i nezakonito odlaganje otpada. Razina sankcija za određena kaznena djela protiv okoliša u velikoj se mjeri razlikuje među državama članicama te između direktiva i uredbi.

Amandman    83

Prijedlog uredbe

Članak 15. – stavak 1. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)  informacije nužne za ispunjavanje obveza Unije i država članica o izvješćivanju utvrđene člankom 21. Minamatske konvencije;

(b)  informacije nužne za ispunjavanje obveza Unije i država članica o izvješćivanju utvrđene člancima 8., 9. i 21. Konvencije;

Amandman    84

Prijedlog uredbe

Članak 15. – stavak 1. – točka c

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(c)  sažetak informacija prikupljenih u skladu s člankom 12.;

(c)  sažetak informacija prikupljenih u skladu s člankom 12. i člankom 13. stavkom 2.;

Amandman    85

Prijedlog uredbe

Članak 15. – stavak 1. – točka d

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(d)  popis pojedinačnih zaliha žive većih od 50 metričkih tona koje se nalaze na njihovom teritoriju te, ako je država članica s tim upoznata, popis izvora zaliha žive iz kojih godišnje nastaje više od 10 metričkih tona žive.

(d)  popis zaliha i lokacija žive, živinih spojeva ili otpadne žive u kojima je kumulativno više od 50 tona i koje se nalaze na njihovom teritoriju, kao i količinu žive, živinih spojeva i otpadne žive na svakoj lokaciji;

Amandman    86

Prijedlog uredbe

Članak 15. – stavak 1. – točka da (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(da)  popis izvora zaliha žive koji godišnje proizvode više od 10 tona žive.

Amandman    87

Prijedlog uredbe

Članak 15. – stavak 1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1a.  Preko javnog registra Unije države članice obavješćuju Komisiju o količinama i lokacijama zbrinute otpadne žive te jamče da se postupalo na način koji je prihvatljiv za okoliš.

 

Države članice bilježe svaki prijenos žive i živinih spojeva između industrijskih postrojenja u određenoj državi članici te o tome obavješćuju Komisiju.

Amandman    88

Prijedlog uredbe

Članak 15. – stavak 2. – podstavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Komisija putem provedbenih akata donosi odluke kojima se definiraju obrasci tih upitnika i državama članicama stavlja na raspologanje elektronički alat za izvješćivanje.

Komisija putem provedbenih akata donosi odluke kojima se utvrđuju obrasci tih upitnika kako bi se državama članicama stavio na raspolaganje elektronički alat za izvješćivanje.

Amandman    89

Prijedlog uredbe

Članak 15.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Članak 15.a

 

Izvješćivanje od strane Komisije i preispitivanje

 

Komisija ocjenjuje usklađenost ove Uredbe i Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća1a s člancima 8. i 9. Konvencije i s odredbama Konvencije povezanima s uporabom najboljih raspoloživih tehnika i najboljih praksi u pogledu okoliša za kontrolu ispuštanja žive iz relevantnih izvora žive, poput revidiranih referentnih dokumenata o najboljim raspoloživim tehnikama.

 

Ta se procjena prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću najmanje jedan mjesec prije prve Konferencije ugovornih stranaka Konvencije, a najkasnije 7. siječnja 2019. u skladu s člankom 73. stavkom 1. Direktive 2010/75/EU.

 

U roku od jedne godine od prve Konferencije ugovornih stranaka Konvencije Komisija ponovno ocjenjuje je li zakonodavstvo Unije usklađeno s odredbama donesenima na prvoj Konferenciji stranaka, u skladu s člancima 8. i 9. Konvencije, kao i s njezinim relevantnim revidiranim referentnim dokumentima o najboljim raspoloživim tehnikama.

 

Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o svojim nalazima u vezi s tim ocjenama i po potrebi im prilaže zakonodavne prijedloge.

 

Komisija najkasnije do 31. prosinca 2025. provodi preispitivanje ove Uredbe, između ostaloga s obzirom na razvoj događaja u pogledu Konvencije i na provedbu ove Uredbe. Preispitivanju se po potrebi prilaže zakonodavni prijedlog kojim se izmjenjuje ova Uredba. Revizijom se razmatra mogućnost uključenja mjera za smanjenje upotrebe žive u industrijskim aktivnostima i što bržeg postupnog ukidanja njezine uporabe, a u svakom slučaju u roku od 10 godina od stupanja na snagu Konvencije.

 

____________________

 

1a Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str.17.).

Amandman    90

Prijedlog uredbe

Članak 15.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Članak 15.b

 

Krematoriji

 

Do 1. srpnja 2018. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u pogledu emisija žive iz krematorija te mu po potrebi prilaže zakonodavni prijedlog u cilju znatnog smanjenja tih emisija.

Obrazloženje

Krematoriji su velik izvor emisija žive u okoliš. Komisija treba procijeniti situaciju i pripremiti zakonodavni prijedlog u cilju znatnog smanjenja tih emisija do 1. srpnja 2018.

Amandman    91

Prijedlog uredbe

Članak 20. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Primjenjuje se od 1. siječnja 2018.

Primjenjuje se od datuma stupanja na snagu.

Obrazloženje

Nove obveze država članica u pogledu ove Uredbe vrlo su ograničene, a svi postupci postupnog ukidanja imaju realistične rokove u budućnosti. Nema razloga da se datum primjene razlikuje od datuma stupanja na snagu.

Amandman  92

Prijedlog uredbe

Prilog I. – točka 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Živini spojevi:

Živini spojevi:

Živin(I)-klorid (Hg2Cl2, CAS RN 10112-91-1)

Živin(I)-klorid (Hg2Cl2, CAS RN 10112-91-1)

Živin(II)-oksid (HgO, CAS RN 21908-53-2)

Živin(II)-oksid (HgO, CAS RN 21908-53-2)

Cinabarit

Cinabarit

 

Živin(II)-nitrat (Hg(NO3)2, CAS RN 10045-94-0)

 

Živin(II)-sulfid (HgS, CAS RN 1344-48-5)

 

Živin(II)-sulfat (HgSO4, CAS RN 7783-35-9)

Amandman  93

Prijedlog uredbe

Prilog II. – dio A

Proizvodi kojima je dodana živa

Datum od kojega se zabranjuje izvoz, uvoz i proizvodnja proizvoda kojima je dodana živa

1.  Baterije ili akumulatori, neovisno o tome jesu li ugrađeni u uređaje, koji sadrže više od 0,0005 % žive po masi.

31. prosinca 2020.

2.  električna i elektronička oprema, uključujući žarulje, sklopke i releje koji prelaze relevantne granične vrijednosti za živu utvrđene Prilozima II., III. i IV. Direktivi 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća0a.

31. prosinca 2020.

Briše se.

 

Briše se.

 

Briše se.

 

Briše se.

 

7.  Kozmetički proizvodi sa živom i živinim spojevima, osim u posebnim slučajevima navedenim pod unosom 17. u Prilogu V. Uredbi (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća1

31. prosinca 2020.

8.  Pesticidi, biocidi i topički antiseptici.

31. prosinca 2020.

9.  Sljedeći neelektronički mjerni uređaji:

31. prosinca 2020.

(a)  barometri;

 

(b)  higrometri;

(c)  manometri;

(d)  termometri i ostali neelektrični termometarski uređaji;

(e)  tlakomjeri;

(e a)  ekstenzimetri koji se upotrebljavaju s pletizmografima;

 

(e b)  piknometri koji sadrže živu;

(e c)  mjerni uređaji za određivanje točke razmekšanja koji sadrže živu;

Ovim unosom nisu obuhvaćeni sljedeći mjerni uređaji:

(a)  neelektronički mjerni uređaji ugrađeni u veliku opremu ili uređaji za mjerenja visoke preciznosti za koje ne postoje odgovarajuća alternativna rješenja bez žive;

(b)  mjerni uređaji koji su 3. listopada 2007. bili stariji od 50 godina;

(c)  mjerni uređaji koji se izlažu na javnim izložbama u kulturne i historiografske svrhe.

Amandman  94

Prijedlog uredbe

Prilog III. – dio 1. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)  od 1. siječnja 2019.: proizvodnja acetaldehida;

(a)  od 1. siječnja 2018.: ako se živa upotrebljava kao katalizator;

Amandman  95

Prijedlog uredbe

Prilog III. – dio 1. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)  od 1. siječnja 2019.: proizvodnja vinil klorid monomera

(b)  četiri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe: ako se živa upotrebljava kao elektroda

Amandman  96

Prijedlog uredbe

Prilog III. – dio 1. – točka ba (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(ba)  Odstupanjem od dijela I. točke (a) proizvodnja vinil klorid monomera dopuštena je na razdoblje od tri godine od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

Amandman  97

Prijedlog uredbe

Prilog III. – dio 1. – točka bb (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(bb)  Odstupanjem od dijela I. točke (b) proizvodnja kalijevih etilata ili metilata dopuštena je na razdoblje od četiri godine od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

 

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 17. kako bi izmijenila ovu Uredbu u cilju produženja tog izuzeća na razdoblje od najviše 10 godina od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe], pod uvjetom da nisu raspoložive odgovarajuće alternativne tehnike.

Amandman  98

Prijedlog uredbe

Prilog III. – dio 1. – točka bc (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(bc)  odstupanjem od dijela I. točke (a), od 10. listopada 2017.: poliuretan za koji se upotrebljavaju katalizatori koji sadrže živu.

Amandman  99

Prijedlog uredbe

Prilog III. – dio 1. – točka bd (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(bd)  odstupanjem od dijela I. točke (b), od 11. prosinca 2017.: za proizvodnju klornih lužina u kojoj se živa upotrebljava kao elektroda.

Amandman  100

Prijedlog uredbe

Prilog III. – dio 2. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Proizvodnja natrijevih ili kalijevih etilata ili metilata mora se provoditi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

Proizvodnja natrijevih ili kalijevih etilata ili metilata mora se provoditi u skladu s dijelom I. točkom (b) i sljedećim zahtjevima:

Amandman  101

Prijedlog uredbe

Prilog III. – dio 2. – alineja 2.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

-  podržava se istraživanje i razvoj procesa u kojima se ne upotrebljava živa i

Amandman  102

Prijedlog uredbe

Prilog IV. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)  opće nacionalne ciljeve i pojedinačne ciljeve smanjenja;

(a)  nacionalne ciljeve i ciljeve smanjenja kojima se jamči potpuno ukidanje uporabe žive i živinih spojeva;

  • [1]  SL C 303, 19.8.2016., str. 122.

OBRAZLOŽENJE

Živa – jedan od 10 najvećih onečišćivača na svijetu

Znanstveni dokazi neosporno dokazuju akutnu toksičnost žive, elementa koji je nemoguće uništiti i koji ne može nestati. Živa ima iznimno teške učinke na zdravlje i jedan je od 10 najgorih onečišćivača na svijetu.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) „ne postoje sigurne granice u pogledu žive”. Stoga su emisije žive tip problema koji zahtijeva ambiciozne i snažne odgovore. Međutim, čak i uz snažno djelovanje vlada, trebala bi desetljeća za smanjenje globalne razine onečišćenja živom zbog njezina svojstva bioakumulacije.

Količina žive koja se nalazi blizu površine brojnih svjetskih oceana utrostručena je od industrijske revolucije zbog ljudskih aktivnosti kojima se onečišćuje okoliš. Živa, koja je toksična za ljude i morski život, s vremenom se akumulira u našim tijelima kao rezultat izlaganja izvorima žive. Emisije žive, koje nemaju okus ili miris, zagađuju vodu i nakupljaju se u ribi.

Ako se odlaže u vodu ili zrak, živa se može raspršiti diljem svijeta, što znači da i dijelovi planete koji su udaljeni od industrijskih izvora mogu brzo biti suočeni s povišenim razinama tog toksičnog materijala.

Izloženost živi – rasprostranjeni zdravstveni problem

Izloženost živi predstavlja rasprostranjeni zdravstveni problem i može imati toksične učinke na živčani, probavni i imunosni sustav te na pluća, bubrege, kožu i oči. Čak i male količine žive mogu utjecati na živčani sustav. Tijekom posljednjih 20 godina za živu je utvrđeno da predstavlja opasnost za okoliš te da je povezana s Alzheimerovom bolesti, multiplom sklerozom te oštećenjem bubrega i mozga.

Živa se u okolišu može pretvoriti u složeniji i štetniji spoj pod nazivom metil-živa. U svojem je mišljenju iz 2015.[1] znanstveni odbor Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) procijenio koliko je porcija ribe/morskih plodova tjedno potrebno za postizanje prihvatljivog tjednog unosa (TWI) metil-žive i utvrdio unos od 1,3 μg/kg tjelesne težine tjedno. Budući da je za porcije navedeno da iznose manje od 100 g, EFSA je došla do zaključka da skupinu koja pri najmanjem broju porcija premašuje prihvatljivi tjedni unos čine djeca mlađa od 10 godina, a u nekoliko slučajeva kod ostale djece, adolescenata, žena u reproduktivnoj dobi, odraslih i starijih osoba prihvatljivi tjedni unos postignut je nakon manje od 1 porcije tjedno ili količinom od otprilike 1 porcije tjedno. S druge strane Atlantika, u SAD-u, utvrđeno je da 84 % uzorkovane ribe nije sigurno konzumirati više od jedanput mjesečno (jedan obrok ima 170 g), u skladu s propisima SAD-a. Isto tako, više od 82 % razmotrenih osoba imalo je razine žive veće od trenutačnih zdravstveno preporučenih razina. SZO i Europska komisija ne bi preporučile komercijalnu prodaju više od 13 % uzorkovane ribe diljem svijeta.[2]

Metil-živa prelazi i posteljičnu barijeru i krvno-moždanu barijeru, što znači da može ometati metalni razvoj djeteta čak i prije rođenja. Budući da se mozak nastavlja razvijati i nakon rođenja, mala djeca i djeca koja su redovito izložena razinama metil-žive većima od tjedno prihvatljivog unosa također su izložena riziku od neurotoksičnog učinka metil-žive.

Minamatska konvencija i stajalište EU-a

Stoga je očito da je potrebno hitno ratificirati pravno obvezujuću Minamatsku konvenciju o živi, kojom će se urediti opskrba, trgovina i uporaba te tvari i ići i dalje od toga. U skladu s tim ugovorom poticat će se vlade da donose mjere za upravljanje učincima koje izloženost živi ima na zdravlje.

Opći cilj međunarodne suradnje u okviru Minamatskog procesa jest zaštita ljudskog zdravlja i globalnog okoliša od ispuštanja žive i njezinih spojeva smanjivanjem i konačnim uklanjanjem globalnih ispuštanja u zrak, vodu i tlo za koje je odgovoran čovjek.

Uredba EU-a 1102/2008 otvorila je put za taj međunarodni ugovor, a to se treba nastaviti i trenutačnom Uredbom o izmjeni te uredbe. EU pripada dijelu ugovornih stranaka koji spada među razvijene zemlje te zbog toga izvjestitelj smatra da djelovanje EU-a i njezinih država članica ne smije biti ograničeno na provedbu obveza iz Minamatske konvencije na sve države koje su je potpisale. Europska unija u brojnim je slučajevima već prenijela obveze u pravo EU-a, jedna je od regija u kojima postoje alternativne tehnologije te bi se, u skladu sa zakonodavstvom EU-a, u raznim procesima trebale primijeniti najbolje raspoložive tehnike. Osim toga, EU je u mnogo boljem položaju za izvoz dobrih praksi, tehnologije, znanja i iskustva, proizvoda bez žive i posebice poruke da je uporaba žive štetna za ljude, životinje i okoliš.

Moguća alternativna rješenja za ograničavanje rasprostranjene izloženosti živi

Živa se ponajprije upotrebljava u kontrolnoj opremi, proizvodima i industrijskim procesima, u stomatologiji kao zubni amalgam te u tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu. Živa se također može proizvesti recikliranjem otpadnih materijala i ponekad nastaje kao sekundarni proizvod u okviru proizvodnje drugog materijala, kao što je cink ili kositar ili postoji kao kontaminant gnojiva. Naposljetku, živa se može ispuštati ili emitirati u zrak preko kontaminiranih lokacija koje više nisu u uporabi ali su i dalje veliki izvor onečišćenja ako nisu dekontaminirane.

Od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1102/2008 godišnja potražnja za živom u EU-u pala je, ali se i dalje procjenjuje na oko 400 tona. Uzimajući u obzir bioakumulativna svojstva žive, činjenicu da „ne postoje sigurne granice u pogledu žive”, da je i globalna uporaba žive i dalje visoka s oko 3 600 tona godišnje te da onečišćenje ne poznaje granice, nesumnjivo ima prostora za daljnji napredak.

Izvjestitelj je, s obzirom na to, iznio prijedloge u nadi da će Parlament dati Komisiji snažniji mandat za daljnje i ambicioznije djelovanje u budućim međunarodnim pregovorima.

Zbog toga izvjestitelj smatra da je od ključne važnosti da EU poduzme odlučne mjere te izmjenama predlaže sljedeće:

A)  Širenje opsega zabrane izvoza žive dodavanjem svih proizvoda navedenih u Minamatskoj konvenciji te zabranom izvoza proizvoda kojima je dodana živa za koje nije dopušteno stavljanje na tržište EU-a. Protivno je duhu Konvencije da EU proizvode koji nisu dopušteni u samoj Uniji izvozi u zemlje koje ne posjeduju ni tehnologiju ni kapacitete za obradu svojeg otpada. Slučajevi Indije i Kine, koje su nedavno usvojile norme i ograničenja EU-a, primjeri su uloge koju može imati EU.

B)  Postupno ukidanje uporabe žive u stomatologiji, koja bi na početku trebala biti zabranjena za upotrebu kod trudnica i djece, a potom bi, nakon razdoblja postupnog ukidanja, zubni amalgam trebao biti dopušten samo u specifičnim, vrlo ograničenim slučajevima.

C)  Zabrana industrijske uporabe žive kao katalizatora ili elektroda, posebice s obzirom na činjenicu da postoje tehnologije u kojima se ne upotrebljava živa, a koje se primjenjuju u EU-u i drugim dijelovima svijeta. Njihova uporaba bila bi poticaj industriji za inoviranje i dugoročni izvoz paradigme.

D)  Države članice moraju utvrditi i očistiti sve lokacije kontaminirane živom. Od ključne je važnosti da se prvo provede utvrđivanje kontaminiranih lokacija, a potom i njihovo uklanjanje na način koji je prihvatljiv za okoliš kako bi se zaustavilo onečišćenje prirode, biljnog i životinjskog svijeta te izloženog stanovništva, koje je često već pogođeno gospodarskim posljedicama zatvaranja tih industrija.

E)  EU mora ojačati propise o gospodarenju otpadnom živom koje je prihvatljivo za okoliš. Europa ima tehnologiju za obradu žive na najbolji raspoloživi i najmanje rizičan trenutačno poznati način, tj. solidifikacijom. Očekuje se da će se na tržištu uskoro pojaviti tehnologija koja će omogućiti prijevoz tehnologije za solidifikaciju od postrojenja do postrojenja te do izvora žive. Tekuća živa više se neće prevoziti na velike udaljenosti, čime će se ograničiti svi mogući rizici, kao što su rizici za okoliš ili za zaposlenike, rizik od toga da živa uđe na crno tržište ili od mogućih nesreća itd. Zahvaljujući strogim zahtjevima za gospodarenje otpadom, EU će što prije zajamčiti da živa više ne uđe na tržište i ne onečišćuje okoliš pri svakoj manjoj nesreći. To će istodobno dovesti do poticanja inovacija unutar EU-a i prijenosa znanja u treće zemlje, koje su manje napredne u pogledu tehnološke inovacije.

F)  Zabrana novih postupaka za proizvodnju žive i novih proizvoda kojima je dodana živa, i to retroaktivno, kako ne bi nastale rupe u zakonu za proizvode i postupke koji nisu postojali tijekom pregovora o Minamatskoj konvenciji i u trenutku kada je Komisija donijela prijedlog te stoga nisu bili regulirani.

G)  Uspostavljanje sveobuhvatnog sustava za praćenje žive i izvješćivanje o njoj, s obzirom na to da trenutačna obveza izvješćivanja obuhvaća samo veoma visoke vrijednosti i ne uključuje prijenose otpada, što bi predstavljalo velik nedostatak podataka nakon ukidanja uporabe žive u industriji klornih lužina.

H)  Poticanje i provedba uporabe svih alternativnih proizvoda bez žive i najboljih raspoloživih tehnika za procese i gospodarenje otpadom na razini EU-a.

I)  Države i Komisija trebaju poduzeti potrebne korake za podizanje razine osviještenosti i povećanje transparentnosti u pogledu uporabe, prijenosa i ispuštanja žive.

Za cijeli je svijet važno da Europa zadrži vodeću ulogu u Minamatskom postupku potpunim iskorištavanjem potencijala Konvencije te potpunim poštovanjem prethodnih obveza koje proizlaze iz ranijeg zakonodavstva EU-a o živi. Izvjestitelj smatra da bi minimalistički pristup Minamatskoj konvenciji bio kontraproduktivan i protivan interesu javnosti. Izvjestitelj želi da se Europski parlament zalaže za zdraviji okoliš, sigurniju hranu i bolje zdravlje za sve građane.

  • [1]  EFSA Journal 2015.; 13(1):3982.
  • [2]  Globalne žarišne točke žive (Global Mercury Hotspots), studija koju su proveli Institut za istraživanja o bioraznolikosti i IPEN; siječanj 2013.

MIŠLJENJE ODBORA ZA PRAVNA PITANJA O PRAVNOJ OSNOVI

g. Giovanni La Via

Predsjednik

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

BRUXELLES

Predmet:  Mišljenje o pravnoj osnovi Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 (COM(2016)0039-2016/0023(COD))

Poštovani g. predsjedniče

u pismu od 30. kolovoza 2016., u skladu s člankom 39. stavkom 2., zatražili ste da Odbor za pravna pitanja razmotri primjerenost pravne osnove Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008[1]. Prvotni se prijedlog temelji na članku 192. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o politici Unije u području okoliša i na članku 207. UFEU-a o zajedničkoj trgovinskoj politici. Međutim, izvjestitelj je podnio amandman u cilju izmjene pravne osnove kako bi ona obuhvaćala samo članak 192. stavak 1.

I. – Kontekst

Unija i njezinih dvadeset i šest država članica potpisale su novu međunarodnu konvenciju o živi[2], dogovorenu pod pokroviteljstvom Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), takozvanu Minamatsku konvenciju. Sve države članice obvezale su se ratificirati tu konvenciju. Konvencijom je uređen cijeli životni ciklus žive, od primarnog rudarenja žive do zbrinjavanja otpadne žive, u cilju zaštite zdravlja ljudi i okoliša od antropogenih emisija žive i živinih spojeva u zrak, vodu i tlo. Velik je dio Minamatske konvencije već obuhvaćen zakonodavstvom Unije, posebno Uredbom (EZ) br. 1102/2008[3], kojom se uvodi zabrana izvoza žive i nekoliko živinih spojeva; Uredbom (EU) br. 649/2012[4], kojom je uspostavljen sustav obavještavanja, između ostalog primjenjiv na uvoz žive; te uredbama (EZ) 396/2005[5], 1907/2006[6], 1223/2009[7] i direktivama 2006/66/EZ[8] i 2011/65/EU[9], kojima se uređuje stavljanje niza proizvoda kojima je dodana živa na tržište Unije te se određuje najveći dopušteni udio žive u tim proizvodima. Naposljetku, direktivama 2010/75/EU[10], 2012/18/EU[11], 2008/98/EZ[12] i 1999/31/EZ[13] nastoji se kontrolirati, smanjiti i, ako postoje alternative koje ne uključuju živu, ukloniti točkaste izvore i raspršene emisije žive, njezinih spojeva i otpadne žive iz okoliša.

Prema prijedlogu Komisije obveze koje proizlaze iz Konvencije i koje još nisu prenesene u zakonodavstvo EU-a trebalo bi objediniti u jedinstveni pravni akt. S obzirom na to da je Uredba (EZ) br. 1102/2008 jedini dosadašnji posebni zakonodavni akt Unije o živi, ta bi Uredba trebala poslužiti kao temelj za to objedinjavanje. No imajući u vidu prirodu i opseg potrebnih izmjena Uredbe (EZ) br. 1102/2008 i potrebu za većom dosljednošću i pravnom jasnoćom, tim bi aktom navedenu uredbu trebalo staviti izvan snage i zamijeniti, preuzimajući njezine materijalne obveze gdje je to potrebno.

II. – Relevantni članci Ugovora

Članak 192. stavak 1. iz dijela trećeg o politikama i unutarnjim djelovanjima Unije, zajedno s člankom 207. UFEU-a iz dijela petog o vanjskom djelovanju Unije, navedeni su u prijedlogu Komisije kao pravna osnova i glase (naknadno podcrtano):

Članak 192.

(bivši članak 175. UEZ-a)

1. Europski parlament i Vijeće, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, odlučuju o aktivnostima koje Unija poduzima radi ostvarivanja ciljeva iz članka 191.

[...]

Članak 207.

(bivši članak 133. UEZ-a)

1. Zajednička trgovinska politika temelji se na jedinstvenim načelima, osobito u odnosu na promjene carinskih stopa, sklapanje carinskih i trgovinskih sporazuma o trgovini robom i uslugama te komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva, izravna strana ulaganja i postizanje ujednačenosti mjera liberalizacije, izvoznu politiku i mjere za zaštitu trgovine poput onih koje se poduzimaju u slučaju dampinga ili subvencija. Zajednička trgovinska politika vodi se u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije.

2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući uredbama u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, usvajaju mjere kojima se utvrđuje okvir za provedbu zajedničke trgovinske politike.

[...]

Članak 191. UFEU-a glasi (naknadno podcrtano):

Članak 191.

(bivši članak 174. UEZ-a)

1. Politika Unije u području okoliša doprinosi ostvarivanju sljedećih ciljeva:

očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša,

zaštiti ljudskog zdravlja,

razboritom i racionalnom korištenju prirodnih bogatstava,

promicanju mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih, odnosno svjetskih problema okoliša, a osobito borbi protiv klimatskih promjena.

[...]

4. Unija i države članice surađuju s trećim zemljama i nadležnim međunarodnim organizacijama, svaka u okviru svojih nadležnosti. Pojedinosti suradnje Unije mogu biti predmetom sporazuma između Unije i dotičnih trećih strana.

Prethodnim podstavkom ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica za vođenje pregovora u okviru međunarodnih tijela i sklapanje međunarodnih sporazuma.

III. – Predložena pravna osnova

Komisija je predložila članak 192. stavak 1. i članak 207. UFEU-a kao primjerenu pravnu osnovu za uredbu o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008. Kao što se navodi u obrazloženju Prijedloga, Komisija smatra da sličnosti između Uredbe 1102/2008 i aktualnog prijedloga opravdavaju pozivanje na istu dvojnu pravnu osnovu.[14]

S obzirom na navedeno treba ponoviti da je na plenarnoj sjednici Parlamenta u prvom čitanju Prijedloga uredbe 1102/2008 na preporuku Odbora za pravna pitanja odlučeno da je primjerena pravna osnova samo članak 175. stavak 1. UEZ-a (sada članak 192. stavak 1. UFEU-a), jer je glavna svrha tog prijedloga bila zaštita ljudskog zdravlja i okoliša, a ne promicanje ciljeva trgovinske politike.[15]

Sud EU-a u više je navrata razmatrao upite u vezi s odabirom pravne osnove i područjem primjene članka 192. stavka 1. odnosno članka 207. UFEU-a.[16] Osim toga, ustaljena je sudska praksa Suda da (naknadno podebljano):[17]

„pravna osnova nekog akta mora se odrediti s obzirom na cilj i sadržaj tog akta, a ne s obzirom na pravnu osnovu korištenu pri donošenju drugih mjera Zajednice (sada Unije) koje bi u određenim slučajevima mogle imati slična obilježja.”

U skladu s tim načelom primjerenu pravnu osnovu za aktualni prijedlog Komisije trebalo bi ispitati neovisno o pravnoj osnovi korištenoj pri donošenju Uredbe 1102/2008.

IV. – Sudska praksa o pravnoj osnovi

Sud Europske unije na odabir primjerene pravne osnove tradicionalno gleda kao na pitanje od ustavnopravnog značaja, kojim se jamči poštovanje načela dodjeljivanja ovlasti (članak 5. UFEU-a) i utvrđuje priroda i područje nadležnosti Unije. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU-a „odabir pravne osnove za mjeru Zajednice mora počivati na objektivnim čimbenicima podložnima sudskom preispitivanju, koji posebno uključuju cilj i sadržaj mjere”.[18] Odabir neodgovarajuće pravne osnove može stoga biti opravdanje za poništenje akta o kojemu je riječ. U tom kontekstu želja institucije da aktivnije sudjeluje u donošenju određene mjere, okolnosti u kojima je mjera donesena i rezultati koji su postignuti u drugim aspektima u okviru djelovanja obuhvaćenog određenom mjerom nisu relevantni za utvrđivanje primjerene pravne osnove.[19]

Ako se ispitivanjem mjere pokaže da ona ima dvostruku svrhu ili dvostruku komponentu od kojih je jednu moguće odrediti kao glavnu ili prevladavajuću svrhu ili komponentu, dok je druga samo sporedna, mjera se mora temeljiti na jednoj pravnoj osnovi, tj. onoj koja je potrebna za glavnu ili prevladavajuću svrhu ili komponentu.[20] Međutim, u slučaju kada mjera istodobno ima nekoliko ciljeva ili komponenti koji su nerazdvojivo povezani i od kojih nijedan nije sekundaran i neizravan u odnosu na drugi ili druge, takva će se mjera morati temeljiti na nekoliko odgovarajućih pravnih osnova,[21] ako procedure utvrđene za te pravne osnove nisu nespojive s pravom Europskog parlamenta i ne ugrožavaju ga.[22]

V. Cilj i sadržaj predložene mjere

Cilj je ovog prijedloga, kako navodi Komisija u obrazloženju i u uvodnim izjavama (7) i (9), zajamčiti potpunu usklađenost zakonodavstva Unije s Minamatskom konvencijom objedinjavanjem u jedinstveni pravni akt svih obveza koje proizlaze iz Konvencije i koje još nisu prenesene u pravo EU-a.[23]

U skladu s time u uvodnoj izjavi (1) Prijedloga Komisije ističe se da je „živa vrlo otrovna tvar koja predstavlja veliku i globalnu prijetnju zdravlju ljudi”; u uvodnoj izjavi (3) podsjeća se na Sedmi program djelovanja za okoliš, kojim je utvrđen dugoročni cilj ostvarivanja netoksičnog okoliša i smanjenja znatnog štetnog utjecaja kemikalija na zdravlje ljudi i okoliš na najmanju moguću mjeru do 2020.[24] Uvodna izjava (6) odnosi se na Strategiju Zajednice o živi[25], kojom je predviđeno dogovaranje i sklapanje međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta jer Unija djelujući sama ne može zajamčiti djelotvornu zaštitu građana Unije od štetnih učinaka žive na zdravlje. Naposljetku, u skladu s uvodnom izjavom (24), cilj je ove uredbe zajamčiti visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od žive s pomoću zabrane uvoza i izvoza žive i proizvoda kojima je dodana živa, s pomoću ograničenja uporabe žive u proizvodnim procesima, proizvodima, tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu, zubnom amalgamu te s pomoću obveza primjenjivih na otpadnu živu.

U članku 1. predložene uredbe kao predmet uredbe definiraju se mjere i uvjeti za trgovanje, proizvodnju, uporabu i privremeno skladištenje žive te gospodarenje otpadnom živom. Članak 2. sadrži definicije, uključujući definicije izvoza i uvoza. Člankom 3. uvode se ograničenja izvoza žive i živinih spojeva, a člankom 6. ograničenja uvoza. U skladu s člankom 5. na području Unije do 1. siječnja 2021. moraju se zabraniti izvoz, uvoz i proizvodnja proizvoda kojima je dodana živa opisanih u Prilogu II., dok se člankom 6. uvodi mogućnost da Komisija donese provedbene akte u svrhu provedbe članaka 3. i 4. Člancima 7.–10. uvode se ograničenja uporabe i skladištenja žive, što obuhvaća industrijske djelatnosti, nove proizvodne procese, tradicionalno rudarenje zlata u malom opsegu i zubni amalgam. Naposljetku, u člancima 11.–13. sadržane su odredbe o skladištenju i zbrinjavanju otpadne žive.

VI. – Utvrđivanje primjerene pravne osnove

S obzirom na to da je glavni cilj prijedloga u potpunosti uskladiti zakonodavstvo Unije s Minamatskom konvencijom, svrha je same konvencije ključna za odgovor na pitanje pokušava li se Prijedlogom istodobno postići i cilj zaštite okoliša i cilj trgovine ili je jedan od tih dvaju ciljeva tek sporedan.

Kada je riječ o cilju i sadržaju Minamatske konvencije, člankom 1. utvrđeno je da je „[c]ilj ove Konvencije [...] zaštita zdravlja ljudi i okoliša od antropogenih emisija i ispuštanja žive i živinih spojeva”. U tom kontekstu u preambuli se navodi da mjere donesene kako bi se ostvario taj cilj uključuju „mjere za kontroliranje opskrbe i trgovine živom, što obuhvaća i postavljanje ograničenja za određene specifične izvore žive kao što je primarno rudarenje, i za kontroliranje proizvoda kojima je dodana živa i proizvodnih procesa u kojima se upotrebljava živa ili živini spojevi, kao i tradicionalnog rudarenja zlata u malom opsegu”.[26]

Iako se Minamatskom konvencijom uvode ograničenja izvoza i uvoza žive, ona se bavi u prvom redu zaštitom zdravlja i okoliša. To je potvrđeno i odabirom članka 192. stavka 1. UFEU-a kao jedinstvene pravne osnove za Prijedlog odluke Vijeća o zaključivanju Minamatske konvencije o živi.[27] Prema mišljenju Pravne službe:[28]

„Budući da je (a) cilj Prijedloga provedba određenih obveza u okviru Minamatske konvencije, (b) iz preambule Minamatskoj konvenciji jasno je da je njezina svrha povezana s okolišem i (c) drugi Komisijin prijedlog koji je podnesen kao Prijedlog odluke Vijeća o zaključivanju Minamatske konvencije o živi temelji se na članku 192. stavku 1. UFEU-a, predložena bi se uredba radi dosljednosti a priori trebala temeljiti na istoj pravnoj osnovi.[29]

U tom kontekstu moglo bi se tvrditi da se, unatoč nizu članaka Prijedloga koji se bave ograničenjima koja se odnose na trgovinu, s obzirom na glavni cilj predložene uredbe kao i na niz uvodnih izjava koje smještaju Prijedlog u širi kontekst politike Unije u području okoliša, upućujući primjerice na sedmi Program djelovanja za okoliš i Strategiju Zajednice o živi, ekološka komponentu Prijedloga lako razaznaje i da ona prevladava. Prema mišljenju Pravne službe (naknadno podcrtano):[30]

[Č]ak ni odredbe koje se odnose na izvoz i uvoz nisu zapravo usmjerene na promicanje, poticanje ili uređivanje komercijalne trgovine, ni na utvrđivanje karakteristika materijala i proizvoda koje bi im omogućile slobodan protok u okviru komercijalne trgovine s trećim zemljama. Zabrane i ograničenja uvedeni su kako bi se zajamčila zaštita okoliša.[31] Iz te perspektive očito je da je cilj trgovinskih ograničenja doprinijeti ekološkoj svrsi prijedloga. U skladu s time čini se da ekološka komponenta prevladava i da je na njoj težište Prijedloga.”

VII. – Zaključak i preporuka

U svjetlu navedenoga, budući da je primarni cilj Komisijina prijedloga, premda sadrži ograničenja uvoza i izvoza, zaštita okoliša i ljudskog zdravlja, članak 192. stavak 1. UFEU-a predstavlja jedinu valjanu i primjerenu pravnu osnovu Prijedloga.

Na sastanku održanom 26. rujna 2016. Odbor za pravna pitanja jednoglasno je s 22 glasa za[32] odlučio da će Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane preporučiti da izmijeni pravnu osnovu predložene uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 na način da ona sadrži samo članak 192. članak 1. UFEU-a.

S poštovanjem,

Pavel Svoboda

  • [1]  COM(2016)39 final.
  • [2]  Portugal i Estonija nisu potpisali Minamatsku konvenciju.
  • [3]  Uredba (EZ) br. 1102/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zabrani izvoza metalne žive i određenih živinih spojeva i smjesa i o sigurnom skladištenju metalne žive (OJ L 304, 14.11.2008., str. 75.).
  • [4]  Uredba (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (SL L 201, 27.7.2012., str. 60.).
  • [5]  Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.)
  • [6]  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.)
  • [7]  Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima (SL L 342, 22.12.2009., str. 59.).
  • [8]  Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (SL L 266, 26.9.2006., str. 1.).
  • [9]  Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 174, 1.7.2011., str. 88.)
  • [10]  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim
    emisijama (SL L 334, 17.12.2010., str. 17).
  • [11]  Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (SL L 197, 24.7.2012., str. 1.).
  • [12]  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
  • [13]  Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.).
  • [14]  COM(2016) 39 final, str. 9.
  • [15]  Izvješće s plenarne sjednice A6-0227/2007, str. 38.
  • [16]  Vidi posebno Mišljenje 2/00 EU:C:2001:664; kao i predmete C-281/01 Komisija protiv Vijeća, EU:C:2002:761, C-94/03 Komisija protiv Vijeća, EU:C:2006:2; C-178/03 Komisija protiv Parlamenta i Vijeća, EU:C:2006:4; i C-411/06 Komisija protiv Parlamenta i Vijeća, EU:C:2009:518.
  • [17]  Predmet C-178/03 Komisija protiv Parlamenta i Vijeća, EU:C:2006:4, st. 55.
  • [18]  Predmet C-45/86, Komisija protiv Vijeća (opće carinske povlastice), [1987.] ECR 1439, st. 5.; Predmet C-411/06, Komisija protiv Parlamenta i Vijeća, [2009.] ECR I-7585.
  • [19]  Predmet C-269/97 Komisija protiv Vijeća [2000.] ECR I-2257, st. 44.
  • [20]  Predmet C-137/12 Komisija protiv Vijeća EU:C:2013:675, st. 53.; predmet C-490/10 Parlament protiv Vijeća EU:C:2012:525, st. 45.; predmet C-155/07 Parlament protiv Vijeća [2008.] ECR I-08103, st. 34.
  • [21]  Predmet C-211/01 Komisija protiv Vijeća [2003.] ECR I-08913, st. 40.; predmet C-178/03 Komisija protiv Parlamenta i Vijeća, [2006.] ECR I-107, st. 43.–56.
  • [22]  Predmet C-300/89, Komisija protiv Vijeća („titanov dioksidˮ) [1991.] ECR I-2867, st. 17.–25.; predmet C-268/94 Portugal protiv Vijeća [1996.] ECR I-6177.
  • [23]  Minamatska konvencija o živi, sklopljena pod pokroviteljstvom Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, http://www.mercuryconvention.org/.
  • [24]  SL L 354, 28.12.2013., str. 171.
  • [25]  COM(2010) 723 final.
  • [26]  Ibid., str. 4.
  • [27]  COM(2016) 42 final, str. 4.
  • [28]  SJ-0393/16, str. 4.
  • [29]  Usp. sličan argument u predmetu C-411/06 Komisija protiv Parlamenta i Vijeća, EU:C:2009:518, stavak 66.
  • [30]  SJ-0393/16, str. 4.–5.
  • [31]  Usp. predmet C-411/06 Komisija protiv Parlamenta i Vijeća, EU:C:2009:518, stavci 69.–72.
  • [32]  Na konačnom glasovanju nazočni su bili sljedeći zastupnici: Jean-Marie Cavada (vršitelj dužnosti predsjednika, izvjestitelj), Mady Delvaux (potpredsjednica), Axel Voss (potpredsjednik), Joëlle Bergeron, Marie-Christine Boutonnet, Daniel Buda, Sergio Gaetano Cofferati, Pascal Durand, Angel Dzhambazki, Kostas Chrysogonos, Rosa Estaràs Ferragut, Sajjad Karim, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Dietmar Köster, Gilles Lebreton, António Marinho e Pinto, Stefano Maullu, Emil Radev, Evelyn Regner, Virginie Rozière, József Szájer, Tadeusz Zwiefka.

POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Uredba o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008

Referentni dokumenti

COM(2016)0039 – C8-0021/2016 – 2016/0023(COD)

Datum podnošenja EP-u

2.2.2016

 

 

 

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

ENVI

4.2.2016

 

 

 

Odbori čije se mišljenje traži

       Datum objave na plenarnoj sjednici

INTA

4.2.2016

ITRE

4.2.2016

JURI

4.2.2016

 

Odbori koji nisu dali mišljenje

       Datum odluke

INTA

13.7.2016

ITRE

23.2.2016

JURI

15.3.2016

 

Izvjestitelji

       Datum imenovanja

Stefan Eck

10.3.2016

 

 

 

Osporavanje pravne osnove

       Datum mišljenja odbora JURI

JURI

26.9.2016

 

 

 

Razmatranje u odboru

12.7.2016

 

 

 

Datum usvajanja

13.10.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

55

9

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Margrete Auken, Pilar Ayuso, Zoltán Balczó, Catherine Bearder, Ivo Belet, Nessa Childers, Birgit Collin-Langen, Mireille D’Ornano, Miriam Dalli, Angélique Delahaye, Stefan Eck, Bas Eickhout, Eleonora Evi, José Inácio Faria, Karl-Heinz Florenz, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Gerben-Jan Gerbrandy, Jens Gieseke, Julie Girling, Sylvie Goddyn, Françoise Grossetête, Anneli Jäätteenmäki, Jean-François Jalkh, Josu Juaristi Abaunz, Karin Kadenbach, Kateřina Konečná, Giovanni La Via, Peter Liese, Norbert Lins, Susanne Melior, Miroslav Mikolášik, Massimo Paolucci, Bolesław G. Piecha, Frédérique Ries, Michèle Rivasi, Daciana Octavia Sârbu, Annie Schreijer-Pierik, Davor Škrlec, Renate Sommer, Dubravka Šuica, Tibor Szanyi, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Jadwiga Wiśniewska, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Guillaume Balas, Paul Brannen, Nicola Caputo, Michel Dantin, Mark Demesmaeker, Luke Ming Flanagan, Elena Gentile, Martin Häusling, Krzysztof Hetman, Gesine Meissner, James Nicholson, Marijana Petir, Gabriele Preuß, Christel Schaldemose, Jasenko Selimovic, Mihai Ţurcanu

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Nicola Danti, Anna Hedh, Marco Zullo

Datum podnošenja

20.10.2016