Postupak : 2016/2139(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0322/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0322/2016

Rasprave :

PV 21/11/2016 - 17
CRE 21/11/2016 - 17

Glasovanja :

PV 22/11/2016 - 5.10
CRE 22/11/2016 - 5.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0437

IZVJEŠĆE     
PDF 504kWORD 66k
10.11.2016
PE 589.254v03-00 A8-0322/2016

o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje

(2016/2139(INI))

Odbor za razvoj

Izvjestitelj: Cristian Dan Preda

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU
 POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje

(2016/2139(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”, a osobito cilj 17. u okviru ciljeva održivog razvoja koji su u njemu utvrđeni, a kojim su se države članice UN-a obvezale na jačanje mjera za provedbu i za oživljavanje globalnog partnerstva za održivi razvoj,(1)

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe, zaključni dokument usvojen na trećoj Međunarodnoj konferenciji o financiranju razvoja, održanoj u Addis Abebi (Etiopija) od 13. do 16. srpnja 2015., koji je Opća skupština UN-a podržala svojom rezolucijom 69/313 od 27. srpnja 2015.,(2)

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a naslovljeno „Trendovi i napredak međunarodne razvojne suradnje”, podneseno na Forumu za razvojnu suradnju održanom od 24. do 27. srpnja 2016. (E/2016/65),(3)

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o učinkovitosti pomoći, donesenu 2005. na drugom forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći, Akcijski plan iz Accre donesen 2008. na trećem forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanom u Accri (Gana),(4) i zaključke s četvrtog foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanog u prosincu 2011. u Busanu (Republika Koreja), na kojem je pokrenuto Globalno partnerstvo za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC),(5)

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Dilija od 10. travnja 2010.,(6) koja se odnosi na izgradnju mira i države, te „Novi dogovor za angažman u nestabilnim državama”, pokrenut 30. studenoga 2011. na četvrtom forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći,

–  uzimajući u obzir Priopćenje s prvog sastanka na visokoj razini Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC), održanog u Mexico Cityju u travnju 2014.,(7)

–  uzimajući u obzir predstojeći drugi sastanak na visokoj razini Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju, koji će se održati u Nairobiju od 28. studenoga do 1. prosinca 2016.,(8)

–  uzimajući u obzir izvješće o napretku OECD-a/UNDP-a za 2014., naslovljeno „Poboljšanje učinkovitosti razvojne suradnje”,(9)

–  uzimajući u obzir konsenzus organizacija civilnog društva o međunarodnom okviru za razvojnu učinkovitost organizacija civilnog društva postignut u Siem Reapu 2011.,

–  uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a, u kojem se smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva utvrđuje kao glavni cilj razvojne politike Unije i zahtijeva da Unija i njezine države članice poštuju preuzete obveze u okviru Ujedinjenih naroda i ostalih nadležnih organizacija te da uzmu u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provode i koje će vjerojatno utjecati na zemlje u razvoju,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju iz 2005.(10) i planove za dogovor o novom Konsenzusu 2017.,

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja EU-a o dopunjavanju i podjeli rada u okviru razvojne politike(11),

–  uzimajući u obzir konsolidirani tekst operativnog okvira djelotvorne pomoći,(12) koji se temelji na zaključcima Vijeća od 17. studenoga 2009. o operativnom okviru djelotvorne pomoći, zaključcima Vijeća od 14. lipnja 2010. o podjeli rada među zemljama i zaključcima Vijeća od 9. prosinca 2010. o transparentnosti i uzajamnoj odgovornosti,

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 26. ožujka 2015. naslovljen „Pokretanje okvira EU-a za rezultate međunarodne suradnje i razvoja”(13) i zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o okviru za rezultate,(14)

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. ožujka 2014. o zajedničkom stajalištu EU-a na prvom sastanku na visokoj razini Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju,(15)

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o Novom globalnom partnerstvu za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.,(16)

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2016. o intenziviranju zajedničkog programiranja,(17)

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2016. o godišnjem izvješću za 2016. Europskom vijeću o ciljevima razvojne pomoći EU-a,(18)

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 22. lipnja 2015. naslovljen „Izvješće o odgovornosti EU-a za 2015. godinu o financiranju razvoja – Pregled napretka EU-a i država članica”,(19)

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku – zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa”, koji je u lipnju 2016. predstavila potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,(20)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2008. o popratnim aktivnostima Pariške deklaracije o učinkovitosti pomoći iz 2005.,(21)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2011. o budućnosti pomoći iz proračuna EU-a zemljama u razvoju,(22)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o četvrtom forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći,(23)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. s preporukama Komisiji za koordiniranje donatora u EU-u za razvojnu pomoć,(24)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja,(25)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. travnja 2016. o privatnom sektoru i razvoju,(26)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030.,(27)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o izvješću EU-a za 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja,(28)

– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A8-0322/2016),

A.  budući da su načela utvrđena Pariškom deklaracijom i Akcijskim planom iz Accre i dalje u potpunosti važeća i da je dokazana njihova vrijednost u unaprjeđenju kvalitete razvojne pomoći, kao i u povećanju javne potpore razvojnoj pomoći u donatorskim zemljama;

B.  budući da sva politička obećanja na visokoj razini iz Konsenzusa iz Monterreya (2002.), Rimske deklaracije (2003.), Pariške deklaracije (2005.), Akcijskog plana iz Accre (2008.) i Četvrtog foruma o učinkovitosti pomoći u Busanu (2011.) imaju isti cilj, odnosno poboljšanje kvalitete provedbe, upravljanja i uporabe državne potpore za razvoj radi optimizacije njezinih učinaka;

C.  budući da su načela učinkovitosti pomoći očigledno doprinijela napretku u postizanju milenijskih razvojnih ciljeva u mnogim zemljama, iako je taj napredak i dalje nejednak, a svi dionici razvoja ne provode sva načela u potpunosti, u svim zemljama i u svakom trenutku;

D.  budući da globalno partnerstvo može imati ključnu ulogu u provedbi Programa održivog razvoja do 2030. i postizanju ciljeva održivog razvoja premještajući pozornost s pojma „učinkovitost pomoći”, koji se odnosi na tradicionalnu javnu potporu razvoju, na pojam „učinkovitost razvojne suradnje”;

E.  budući da službena razvojna pomoć može imati ključnu ulogu u ostvarenju ciljeva Programa održivog razvoja do 2030., osobito u zemljama s niskim dohotkom te u pogledu borbe protiv ekstremnog siromaštva i nejednakosti, pod uvjetom da bude usmjerenija i da poštuje načela učinkovite razvojne suradnje, ponajprije demokratsku odgovornost zemalja, prilagodbu, jačanje lokalnih kapaciteta, transparentnost i demokratsku odgovornost, usmjerenost na rezultate i uključivost; naglašava da uvjeti za pružanje pomoći moraju poštovati načela demokratske odgovornosti;

F.  budući da su, osim razvojne pomoći i suradnje, potrebni drugi alati razvojne politike kako bi se učinkovito iskorijenilo siromaštvo i promicali ciljevi održivog razvoja;

G.  budući da proračunska potpora ima brojne prednosti, kao što su odgovornost države, točnije ocjenjivanje rezultata, veća koherentnost politika, djelotvornije predviđanje pomoći i optimalna primjena dostupnih sredstava izravno u korist stanovništva;

H.  budući da privatni sektor postaje, uz druge tradicionalne vladine i nevladine razvojne organizacije, istinskim partnerom u našim razvojnim strategijama u smislu postizanja uključivoga i održivog razvoja;

I.  budući da je za učinkovitost pomoći bitno da zemlje primateljice istodobno primjenjuju ekonomske politike za poticanje rasta kojima se uvode mehanizmi tržišne ekonomije, mobilizacija privatnog kapitala i zemljišne reforme te da postupno otvaraju svoja tržišta globalnom tržišnom natjecanju;

J.  budući da je, prema studiji Komisije, fragmentacija potpore znači dodatni trošak za EU u iznosu od 2 do 3 milijarde EUR godišnje;

K.  budući da je GPEDC uključiv forum koji okuplja vlade, bilateralne i multilateralne organizacije, civilno društvo, parlamente, sindikate i privatni sektor iz svih zemalja;

L.  budući da je GPEDC usredotočen na djelovanje dionika razvoja i njihove međusobne odnose, djelotvornu provedbu razvojnih politika i programa te praćenje napretka u poštovanju ključnih načela utvrđenih tijekom posljednjeg desetljeća u cilju poboljšanja učinkovitosti svih napora koje dionici ulažu u razvoj; budući da bi trebalo pojasniti položaj GPEDC-a unutar globalne razvojne strukture kojom se nadzire provedba Programa održivog razvoja do 2030.;

M.  budući da zemlje kao što su Kina, Brazil, Turska, Rusija i Indija imaju sve važniju ulogu kao rastući donatori i kao prenositelji stručnog znanja i tehnologije u vezi s razvojem, i to ne samo zahvaljujući vlastitom, nedavno stečenom i aktualnom iskustvu u vezi s razvojem; budući da se njihova suradnja s tradicionalnijim donatorima u promicanju globalnih javnih dobara i njihovo sudjelovanje u uključivoj razvojnoj suradnji u okviru GPEDC-a može unaprijediti;

N.  budući da Komisija ima aktivnu ulogu u Upravnom odboru GPEDC-a, a jedan od njegovih supredsjednika dolazi iz države članice EU-a, Nizozemske; budući da Njemačka preuzima tu ulogu supredsjednika;

O.  budući da dimenzija nacionalne odgovornosti u razvojnoj suradnji zahtijeva prilagodbu donatora nacionalnim razvojnim planovima te ciljevima i potciljevima održivog razvoja dogovorenim na međunarodnoj razini, kao i sudjelovanje na nacionalnoj razini u pogledu pripreme i odgovornosti za provedbu razvojnih planova i programa;

P.  budući da se potporom ostvaruje dvostruka dividenda ako ne služi samo za financiranje razvojnih projekata nego se troši i na lokalnoj razini, na lokalno proizvedenu robu i usluge; budući da je stoga jačanje državnih sustava i nacionalnih sustava javne nabave bitan element za učinkovitost pomoći u skladu s Pariškom deklaracijom o učinkovitosti pomoći te za poboljšanje dobrog upravljanja i demokratske odgovornosti u partnerskim zemljama;

Q.  budući da programi za razvojnu suradnju koje predvode donatori i vezana pomoć, među ostalim u području javne nabave, mogu biti izraz raznolikih političkih interesa koji su katkad u sukobu s razvojnim politikama i mogu predstavljati rizik za odgovornost i održivost razvojne pomoći, kao i postignut napredak u pogledu prilagodbe, što može rezultirati neučinkovitošću i povećanjem ovisnosti; budući da lokalna odgovornost ima važnu ulogu u osiguravanju učinkovitoga razvoja za građane;

R.  budući da je, iako se okviri za rezultate sada više koriste za mjerenje postignuća programa razvojne suradnje, preuzimanje potpune odgovornosti i korištenje tim okvirima u zemljama u razvoju i dalje stalan izazov;

S.  budući da se u GPEDC-ovu krugu praćenja iz 2016. pokazalo da je napredak u korištenju državnim sustavima i dalje slab i da nevezana pomoć nije napredovala, ostavši na vrhuncu od 80 % iz 2010.;

T.  budući da parlamentarci iz partnerskih zemalja, lokalne vlasti i civilno društvo i dalje izražavaju nezadovoljstvo razinom svoje uključenosti i količinom informacija koje dobivaju o programiranju i provedbi razvojne suradnje;

U.  budući da razvojna učinkovitost, koja podrazumijeva djelotvornu upotrebu svih sredstava i resursa usmjerenih na razvoj, uključujući smanjenje siromaštva, ovisi i o donatorskim zemljama i zemljama primateljicama pomoći, kao i o postojanju djelotvornih institucija spremnih na suradnju, stabilnih politika, uključivanja lokalnih dionika i civilnog društva, vladavine prava, uključivog demokratskog vladanja, prisutnosti učinkovitih i transparentnih mehanizama praćenja te zaštitnih mehanizama protiv korupcije u zemljama u razvoju i nezakonitih financijskih tokova na međunarodnoj razini; budući da bi GPEDC trebao imati važniju ulogu u olakšavanju i promicanju napretka u pogledu navedenih čimbenika razvoja;

V.  budući da je fragmentacija pomoći i dalje trajan izazov prouzročen širenjem donatora i agencija za pomoć te nedostatkom koordinacije između njihovih aktivnosti i projekata;

W.  budući da je suradnja na potezu jug – jug nastavila rasti unatoč usporavanju gospodarstava u usponu i padu cijena robe;

X.  budući da su okolnosti razvoja sve raznolikije s obzirom na to da više siromašnih ljudi živi u zemljama sa srednjim dohotkom nego u zemljama s niskim dohotkom; budući da se u isto vrijeme promijenila narav razvojnih izazova zbog pojave novih globalnih izazova kao što su migracije, sigurnost opskrbe hranom, mir i stabilnost te klimatske promjene;

1.  poziva sve dionike razvoja da se nadovežu na obveze preuzete u razdoblju od Pariza do Busana te da osvježe i pojačaju napore kako bi postigli najveću moguću učinkovitost razvojne suradnje i ostvarili ambiciozne ciljeve i potciljeve utvrđene u Programu održivog razvoja do 2030. te kako bi u potpunosti iskoristili javna i privatna sredstva namijenjena za razvoj;

2.  poziva na uporabu svih alata razvojne politike u iskorjenjivanju siromaštva i promicanju ciljeva održivog razvoja; smatra da bi se učinkovitost razvojnog financiranja trebala ocjenjivati na temelju konkretnih rezultata i njegova doprinosa razvojnoj politici u cjelini;

3.  ističe ključnu ulogu službene razvojne pomoći u ostvarenju programa razvojne učinkovitosti, iskorjenjivanju siromaštva, smanjenju nejednakosti, pružanju bitnih javnih usluga i podupiranju dobrog upravljanja; naglašava da je službena razvojna pomoć fleksibilnija, predvidljivija i odgovornija od ostalih tokova koji mogu pridonijeti razvoju;

4.  podsjeća na to da je dostatno financiranje preduvjet za učinkovitu razvojnu suradnju; napominje da većina pružatelja službene razvojne pomoći nije ispunila svoju obvezu dodjeljivanja 0,7 % svojeg BND-a za razvojnu pomoć do 2015. godine, što je dovelo do toga da više od 2 bilijuna dolara nije stavljeno na raspolaganje zemljama u razvoju kako bi ostvarile milenijske razvojne ciljeve;

5.  potiče EU i njegove države članice da ispune svoju dugoročnu obvezu dodjeljivanja 0,7 % svojeg BND-a za pomoć, da povećaju pomoć koju izdvajaju za razvoj, među ostalim preko proračuna EU-a i Europskog razvojnog fonda, te da usvoje djelotvoran plan kako bi na transparentan, predvidljiv i odgovoran način postigle cilj u vezi s tom obvezom; upozorava na to da se kriteriji službene razvojne pomoći ne smiju oslabiti kako bi se pokrivali troškovi koji nisu izravno povezani s promicanjem održivog razvoja u zemljama u razvoju;

6.  sa zabrinutošću napominje da je od sredine 2015. samo pet država članica EU-a objavilo planove za ispunjavanje obveza iz Busana; potiče države članice da prije drugog sastanka na visokoj razini GPEDC-a, koji će se održati u Nairobiju od 28. studenoga do 1. prosinca 2016., objave planove za ispunjavanje obveza i podnesu izvješća o poduzetim naporima;

7.  poziva na to da se u zaključnom dokumentu s drugog sastanka na visokoj razini GPEDC-a jasno odrede i dodijele različite uloge i zaduženja dionika razvoja i institucija za provedbu programa i primjenu načela kako bi se ostvario veći napredak i olakšala buduća suradnja;

8.  prima na znanje meksički prijedlog za uključivanje petog načela razvojne učinkovitosti, tj. „ne zapostaviti nikoga”; prima na znanje važnost stavljanja snažnog naglaska na siromašne, ugrožene i marginalizirane skupine, propisno uzimajući u obzir ravnopravnost spolova i situacije nestabilnosti i sukoba, u okviru programa razvojne učinkovitosti; smatra da bi, iako bi to načelo odgovaralo općoj filozofiji i sveobuhvatnoj obvezi Programa održivog razvoja do 2030., njegovo moguće uključivanje trebalo biti popraćeno ozbiljnom raspravom i promišljanjem o njegovoj operacionalizaciji, posebice u pogledu pitanja njegove primjene i pokazatelja;

9.  naglašava potrebu za time da se GPEDC čvrsto postavi u kontekst provedbe Programa održivog razvoja do 2030. i Akcijskog plana iz Addis Abebe; smatra da GPEDC može pružiti dodanu vrijednost ako se faze njegova rada strateški isplaniraju te prilagode radu i rasporedu Foruma za razvojnu suradnju Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a (ECOSOC), Foruma za financiranje razvoja i Političkog foruma na visokoj razini;

10.  naglašava da bi GPEDC trebao imati važnu ulogu u razradi onih aspekata načela učinkovitosti za postizanje ciljeva održivog razvoja koji su povezani s praćenjem provedbe i preuzimanjem odgovornosti te temeljeni na dokazima, kao i u podupiranju njihove potpunije provedbe od strane svih dionika na nacionalnoj razini; ističe da GPEDC treba omogućiti jasno utvrđene mehanizme za suradnju onih dionika razvoja koji ne djeluju u okviru OECD-a, među ostalim, rastućih donatora, lokalnih i regionalnih vlada, organizacija civilnog društva, privatnih filantropa, financijskih institucija, poduzeća iz privatnog sektora i sindikata; smatra da bi aranžmani predsjedanja GPEDC-a trebali odražavati raznovrsnost dionika;

11.  podsjeća da rast od 1 % u Africi predstavlja više od dvostrukog iznosa službene razvojne pomoći;

12.  smatra da bi GPEDC trebao imati vodeću ulogu u jamčenju napretka u vezi sa 17. ciljem održivog razvoja, poglavito u pogledu praćenja i odgovornosti, povećanja učinkovitosti pomoći, aspekata financiranja razvoja koji se tiču kvalitete i kapaciteta, održivosti poreza i duga, mobilizacije privatnog sektora i njegove odgovornosti za održivi razvoj, transparentnosti, usklađenosti politika, partnerstva s više dionika, suradnje na potezu jug – jug te trostrane suradnje;

13.  naglašava važnu ulogu koju GPEDC mora imati u pogledu pokazatelja cilja održivog razvoja 17.16.1, posebice u postizanju učinkovitijih i uključivijih partnerstava s više dionika kako bi se podržala i održala provedba Programa održivog razvoja do 2030., mjerenjem kvalitete napora koje ulažu u razvoj; pozdravlja krug praćenja iz 2016., uz napomenu da se broj razvojnih partnera uključenih u ovu zadaću povećao i da s veseljem očekuje objavljivanje izvješća o napretku;

14.  potiče strane GPEDC-a da razmotre uspostavu neovisnijeg stalnog tajništva GPEDC-a koje će raspolagati prikladnijim sredstvima i nadovezati se na rad zajedničke skupine za potporu te potiče države članice EU-a i partnerske zemlje da odrede nacionalne kontaktne točke;

15.  podsjeća na to da bi Europskom parlamentu trebala biti zajamčena ključna uloga u demokratskom nadzoru nad svim politikama EU-a, uključujući razvojne politike, te inzistira na tome da ga se redovito i pravodobno obavještava o stajalištima koje Komisija zauzima u Upravnom odboru GPEDC-a;

16.  pozdravlja postignuti napredak i predlaže Komisiji da uloži dodatan napor kako bi svim zainteresiranim stranama zajamčila pristup informacijama u pogledu transparentnosti programiranja, mehanizama financiranja, projekata i tokova pomoći razvojne suradnje, osobito u kontekstu Inicijative za transparentnost međunarodne pomoći (IATI) i uspostave internetske stranice za Preglednik humanitarne pomoći EU-a; međutim, podsjeća na to da je potrebno poduzeti još važnih koraka u tom pogledu te zahtijeva da svi donatori hitno ulože znatne daljnje napore kako bi se povećala dostupnost, pravodobnost i usporedivost informacija i podataka; poziva države članice koje još ne doprinose IATI-ju da to počnu činiti; poziva Komisiju i države članice da iskoriste raspoložive podatke, kao i da pruže podršku partnerskim zemljama promicanjem razmjene informacija i dobrih praksi u tom pogledu;

17.  smatra da su praćenje, revizija i razmjena znanja o napretku u razvoju iznimno važni za povećanje odgovornosti i utjecaja suradnje, osobito na razini zemalja; stoga potiče Komisiju da najmanje svaka 24 mjeseca podnosi izvješća o naporima i akcijskim planovima EU-a i država članica u cilju sveobuhvatne provedbe načela iz Busana; poziva EU da pruži dodatnu podršku partnerskim zemljama u poboljšanju njihova administrativnog i logističkog kapaciteta, a posebice njihovih statističkih sustava;

18.  pozdravlja inicijative OECD-a koje bi mogle pridonijeti smanjenju nezakonitih financijskih tokova i poziva međunarodnu zajednicu da pojača suradnju u svrhu općeg povećanja transparentnosti poreznih sustava i financijskih tokova; u tom pogledu ustraje u ključnoj ulozi i odgovornostima multinacionalnih kompanija i financijskih institucija;

19.  poziva Komisiju i delegacije EU-a te agencije države članica da obavještavaju nacionalne parlamente, a u mjeri u kojoj je to moguće i lokalne i regionalne vlasti te privatne dionike i civilno društvo, o programiranju i financijskim obvezama u vezi s razvojnom pomoći, i to na način da se objavljuju pregledi razvojne suradnje za svaku pojedinu zemlju koji bi trebali obuhvatiti prikaz strateških dokumenata, koordinacije donatora, godišnjih akcijskih planova te aktualnih i planiranih programa, kao i poziva na podnošenje projekata i ponuda u okviru javne nabave ili drugih upotrijebljenih mehanizama financiranja;

20.  potiče parlamente zemalja primateljica pomoći da usvoje nacionalne politike o razvojnoj pomoći kako bi se povećala odgovornost donatora i vlada koje primaju pomoć, uključujući i lokalne vlasti, unaprijedilo upravljanje javnim financijama i apsorpcijski kapacitet, iskorijenila korupcija i svaki oblik rasipanja pomoći, porezni sustav učinio učinkovitim te poboljšali uvjeti za primanje proračunske potpore i dugoročno smanjila ovisnost o pomoći;

21.  smatra da je važno promicati pristupanje svih država članica Poreznoj inicijativi iz Adis Abebe kako bi se udvostručila tehnička podrška do 2020. godine i ojačao kapacitet partnerskih zemalja u pogledu oporezivanja;

22.  poziva Komisiju i države članice da surađuju s nacionalnim parlamentima partnerskih zemalja u cilju konstruktivnog podupiranja razvoja takvih politika, dopunjujući ih mehanizmima uzajamne odgovornosti; pozdravlja napore koje Komisija ulaže u povećanje domaće odgovornosti u kontekstu proračunske pomoći podupiranjem institucijskih kapaciteta nacionalnih parlamenata i vrhovnih revizijskih institucija;

23.  ističe ulogu koju u razvoju imaju građani, lokalne zajednice, izabrani predstavnici, vjerske organizacije, organizacije civilnog društva, akademska zajednica, sindikati i privatni sektor te naglašava da svi ti dionici moraju sudjelovati u promicanju i provedbi programa za učinkovitost na više razina; smatra da njihov djelotvoran doprinos nije moguć bez sudjelovanja u planiranju i provedbi, uzajamne odgovornosti i transparentnosti, praćenja i evaluacije te da bi donatori trebali povećati predvidljivost i brzinu u suradnji s tim dionicima kao partnerima u provedbi i pružateljima osnovnih usluga kako bi se doista doprlo do najranjivijih slojeva stanovništva;

24.  naglašava da se pomoć može održati samo ako su korisnici snažno posvećeni i preuzmu odgovornost; inzistira na važnosti zajedničke odgovornosti za rezultate u području razvoja, među ostalim za provedbu Istanbulskih načela, te podsjeća na to da demokratska odgovornost iziskuje snažne institucije koje mogu osigurati potpuno sudjelovanje lokalnih aktera u provedbi, praćenju i evaluaciji razvojnih programa;

25.  naglašava važnost toga da se organizacijama civilnog društva omogući da ostvare svoju ulogu kao nezavisni dionici razvoja, s posebnim naglaskom na poticajnom okruženju koje je u skladu s dogovorenim međunarodnim pravima i koje maksimalno povećava doprinose organizacija civilnog društva razvoju; izražava zabrinutost zbog sve manjeg prostora za organizacije civilnog društva u mnogim partnerskim zemljama; poziva Komisiju da poveća dostupnost financiranja za organizacije civilnog društva;

26.  pozdravlja napredak i predanost EU-a u pogledu zajedničkog programiranja; napominje da bi se zajedničkim programiranjem trebala smanjiti fragmentacija pomoći i troškovi transakcija, povećati komplementarnost boljom podjelom rada te povećati domaća i uzajamna odgovornost i predvidljivost razvojne suradnje, čime će se ponuditi očite prednosti i za EU i za partnerske zemlje; primjećuje da je zajedničko programiranje istraženo u 59 od 110 partnerskih zemalja koje primaju razvojnu pomoć EU-a; poziva države članice i partnerske zemlje da unaprijede suradnju u zajedničkom programiranju kako bi se u cijelosti i u svim mogućim zemljama iskoristile njegove prednosti;

27.  podsjeća na svoj zahtjev(29) za kodifikaciju i jačanje mehanizama i praksi kojima se jamči veća komplementarnost i djelotvorna koordinacija razvojne pomoći među državama članicama i institucijama EU-a te pružaju jasna i provediva pravila kojima se osigurava demokratska odgovornost na nacionalnoj razini, usklađivanje, prilagodba državnim strategijama i sustavima, predvidljivost sredstava, transparentnost i uzajamna odgovornost; traži od Komisije da pruži informacije o izostanku popratnih mjera u vezi s tim zahtjevom te da navede koje je alternativne mjere poduzela ili namjerava poduzeti u tom pogledu;

28.  podsjeća na to da su se EU i njegove države članice obvezale da će osloboditi svoju pomoć i priznaje napredak u tom području; poziva na dodatne napore za ubrzanje oslobađanja pomoći na globalnoj razini koje trebaju uložiti svi pružatelji razvojne pomoći, uključujući gospodarstva u usponu; poziva pružatelje pomoći da kao prvu mogućnost iskoriste sustave javne nabave partnerskih zemalja;

29.  poziva Komisiju i države članice da osmisle nove inicijative kojima bi se razradili primarni projekti suradnje na potezu jug – jug i trostrane suradnje u kojima bi sudjelovali novi rastući donatori i druge zemlje sa srednjim dohotkom i koji bi se temeljili na borbi protiv globalnih izazova od zajedničkog interesa, a da se pritom ne izgubi iz vida iskorjenjivanje siromaštva; ističe da je potrebno u potpunosti iskoristiti potencijal decentralizirane suradnje kako bi se unaprijedio program za razvojnu učinkovitost, pritom poštujući sve zaštitne mehanizme u vezi s transparentnošću, učinkovitošću i dosljednošću te izbjegavajući daljnju fragmentaciju strukture međunarodne pomoći;

30.  naglašava da razvojna pomoć može odigrati važnu ulogu u borbi protiv siromaštva, hvatanju u koštac s nejednakostima i u promicanju razvoja, osobito najnerazvijenijih zemalja, kao i u poboljšanju pristupa kvalitetnim javnim uslugama za najugroženije skupine u najnepovoljnijem položaju te u potpomaganju ostalih ključnih sistemskih čimbenika koji vode prema razvoju, kao što su promicanje ravnopravnosti spolova (kako je elaborirano u Partnerstvu iz Busana), obrazovanje, jačanje zdravstvenih sustava, uključujući borbu protiv bolesti povezanih sa siromaštvom ako ih se iskoristi u kontekstu legitimnog, uključivog vladanja temeljenog na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava;

31.  ističe važnost 16. cilja održivog razvoja za razvojnu učinkovitost općenito i upozorava na to da razvojna pomoć ne može u stvarnosti ispuniti svoju svrhu ako nisu prisutni mir, poštovanje ljudskih prava i vladavina prava, nepristran, učinkovit i neovisan pravosudni sustav, međunarodno priznati socijalni, ekološki i radni standardi te mehanizmi kojima se štiti integritet javnih institucija i vršitelja dužnosti, uključivo, participativno i reprezentativno donošenje odluka na svim razinama te transparentnost i odgovornost;

32.  podsjeća na to da korupcija u zemljama primateljicama pomoći, bila ona izravno ili neizravno povezana s razvojnom pomoći, predstavlja ozbiljno narušavanje demokratskog legitimiteta i javne potpore razvojnoj pomoći u zemljama koje doniraju pomoć; stoga pozdravlja sve mjere poduzete u cilju promicanja dobrog financijskog upravljanja i konačnog iskorjenjivanja korupcije, ali napominje da stanje u mnogim partnerskim zemljama samo po sebi podrazumijeva određen stupanj rizika;

33.  potiče države članice i druge donatore da ulože veće napore i ljudske resurse u dubinsku analizu i promišljanje učinkovitosti u kontekstu nestabilnosti, razdoblja nakon sukoba i sprječavanja sukoba s obzirom na to da željeni rezultati nisu uvijek vidljivi u obliku podataka i unutar okvira za rezultate;

34.  čvrsto je uvjeren da je privatni sektor važan partner u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja i mobilizaciji dodatnih resursa za razvoj; naglašava da se, s obzirom na njihovu rastuću ulogu u razvojnoj suradnji, akteri iz privatnog sektora moraju prilagoditi načelima razvojne suradnje i poštovati načela korporativne odgovornosti tijekom cijelog životnog vijeka projekata; priznaje napore nekih dionika iz privatnog sektora da integriraju obveze u području ljudskih prava, socijalnu uključenost i održivost u središte svojih poslovnih modela i poziva na generalizaciju tog pristupa; ističe potrebu da privatni sektor poštuje načela međunarodnog prava i socijalne i ekološke standarde, kao i Globalni sporazum UN-a o ljudskim pravima, Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, temeljne radne standarde Međunarodne organizacije rada i Konvenciju UN-a protiv korupcije; poziva Komisiju da zajamči da poduzeća koja posluju u poreznim oazama ne sudjeluju u projektima koji se financiraju kroz službenu razvojnu pomoć; osim toga, naglašava potrebu za time da partnerske zemlje stvaraju poticajno okruženje za poduzeća, uključujući transparentne pravne i regulatorne sustave;

35.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, parlamentu i vladi Kenije kao domaćinima drugog sastanka na visokoj razini GPEDC-a, supredsjedateljima GPEDC-a, Programu Ujedinjenih naroda za razvoj, OECD-u i Interparlamentarnoj uniji.

(1)

http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/70/1&Lang=E

(2)

http://www.un.org/esa/ffd/wp-content/uploads/2015/08/AAAA_Outcome.pdf

(3)

https://documents-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N16/132/05/PDF/N1613205.pdf?OpenElement

(4)

http://www.oecd.org/dac/effectiveness/34428351.pdf

(5)

http://www.oecd.org/dac/effectiveness/49650173.pdf

(6)

http://www.g7plus.org/sites/default/files/resources/Dili%20Declaration%20and%20g7%2B%20Statement%20%5BENGLISH%5D.pdf

(7)

http://effectivecooperation.org/2014/03/draft-communique-for-the-first-high-level-meeting-of-the-global-partnership/

(8)

http://effectivecooperation.org/events/2016-high-level-meeting/

(9)

http://effectivecooperation.org/wp-content/uploads/2016/05/4314021e.pdf

(10)

SL C 46, 24.2.2006., str. 1.

(11)

Zaključci Vijeća 9558/07, 15.5.2007.

(12)

18239/10

(13)

SWD(2015)0080 – http://ec.europa.eu/europeaid/staff-working-document-launching-eu-international-cooperation-and-development-results-framework_en

(14)

http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-9145-2015-INIT/hr/pdf

(15)

http://www.consilium.europa.eu/en/workarea/downloadasset.aspx?id=15603

(16)

http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-9241-2015-INIT/hr/pdf

(17)

http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-8831-2016-INIT/hr/pdf

(18)

http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-8822-2016-INIT/hr/pdf

(19)

SWD(2015)0128 – http://ec.europa.eu/europeaid/sites/devco/files/eu-financing-for-development-accountability-report-2015-staff-working-document_en.pdf

(20)

Dokument Vijeća 10715/16

(21)

SL C 279E, 19.11.2009., str. 100.

(22)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0317

(23)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0460

(24)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0558

(25)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0196

(26)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0137

(27)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0224

(28)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0246

(29)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0558


OBRAZLOŽENJE

EU se dugoročno obvezao na poboljšanje učinkovitosti pomoći i razvoja preko razvojne suradnje.

U prosincu 2016. obilježit će se peta godišnjica sklapanja Partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju u Busanu. Istodobno, krajem studenoga 2016. u Nairobiju (Kenija) održat će se drugi sastanak na visokoj razini Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC), koje nadzire ispunjavanje obveza preuzetih u Busanu.

U svojem prijašnjem sazivu Europski parlament zauzeo je stajalište o potrebi poboljšanja učinkovitosti pomoći, koje je sada obuhvaćeno širim pojmom razvojne učinkovitosti, i dao svoj doprinos pripremi četvrtog foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći.

Pet godina kasnije važno je preispitati provedbu globalnih obveza u pogledu učinkovitosti pomoći i razvoja. Također je to dobra prilika da se analizira kako bi učinkovitost razvoja i pomoći mogla doprinijeti provedbi ciljeva održivog razvoja i Planu iz Addis Abebe o financiranju razvoja. U kontekstu novog Programa održivog razvoja do 2030. i s obzirom na potrebu da se „učini više s manje sredstava”, učinkovitija isporuka pomoći i razvojna suradnja i dalje su presudne za ublažavanje siromaštva, jačanje nacionalne otpornosti i osnaživanje lokalnih zajednica.

Nadovezivanje na pravnu stečevinu i održavanje političkog zamaha u pogledu razvojne učinkovitosti

Obveze preuzete u Busanu, koje se nadovezuju na Parišku deklaraciju iz 2005. i Akcijski plan iz Accre iz 2008., pomogle su u određivanju međunarodnog standarda za učinkovitost pomoći koji je primjenjiv na sve dionike razvoja. S vremenom su razvijena četiri načela učinkovitosti pomoći – preuzimanje odgovornosti zemalja u razvoju za ispunjavanje prioriteta u pogledu razvoja, usmjerenost na postizanje rezultata djelovanjima kojima se trajno smanjuje siromaštvo i nejednakost u zemljama u razvoju, uključiva razvojna partnerstva temeljena na uzajamnom poštovanju te transparentnost i zajednička odgovornost – koja su do danas zadržala svoju visoku relevantnost i čija je vrijednost dokazana u smislu poboljšanja kvalitete pomoći, pomaganja zemljama u napredovanju prema ciljevima održivog razvoja te pridobivanja javne potpore u donatorskim zemljama.

Istodobno mnogi smatraju Partnerstvo iz Busana vizionarskim sporazumom koji je obilježio promjenu paradigme u našem načinu razmišljanja i bavljenja razvojnom suradnjom, i to prelaskom s učinkovitosti pomoći na učinkovitost razvoja te s perspektive sjever/jug, donator/primatelj pomoći na model kojim se također ističu načini financiranja i partnerstva koji ne uključuju isključivo pomoć.

Na četvrtom forumu na visokoj razini također je uspostavljen GPEDC, institucijski mehanizam koji se pokazao korisnim za poticanje globalnog dijaloga o učinkovitosti pomoći i razvoja te osiguranje odgovornosti za obveze preuzete u tom području.

Globalno partnerstvo temelji se na sporazumu o Partnerstvu iz Busana iz prosinca 2011., koji je podržala 161 zemlja i područje te 54 međunarodne organizacije. Jedna od njegovih glavnih značajki jest uključivost, s obzirom na to da okuplja širok raspon dionika, ne samo vlade i međunarodne i regionalne organizacije, već i nacionalne parlamente, civilno društvo i privatni sektor, u cilju poticanja i potpomaganja učinkovite razvojne suradnje. GPEDC je također korisna platforma za suradnju s novim donatorima ili rastućim donatorima te za promicanje ujednačenijeg razumijevanja o tome što razvojna učinkovitost podrazumijeva.

Prema mišljenju izvjestitelja, drugi sastanak na visokoj razini GPEDC-a bit će uspješan ako se na njemu utvrde inovativni pristupi održivom razvoju i jasno odrede uloge i zaduženja raznih dionika razvoja na diferenciran način. U kontekstu provedbe Programa održivog razvoja do 2030. sve su glasniji zahtjevi da se razvojna suradnja mobilizira i koristi na učinkovit način, a GPEDC je na dobrom položaju da preuzme vodeću ulogu u poduzimanju tih napora, pod uvjetom da svakom dioniku bude jasan doprinos svih ostalih dionika razvoja. Također će biti od ključne važnosti da sastanak u Nairobiju doprinese održavanju političkog zamaha u pogledu učinkovitosti pomoći i razvoja u svjetlu provedbe Programa održivog razvoja do 2030.

Bolje povezivanje globalne razvojne arhitekture

EU, koji je imao jednu od glavnih uloga i u pripremi trenutačnih standarda za učinkovitost pomoći i razvoja i u usvajanju Programa održivog razvoja do 2030., trebao bi i dalje biti predvodnik u tim područjima i doprinijeti razmatranju njihova povezivanja i međusobnih sinergija sada kada smo ušli u fazu provedbe.

Akcijski plan iz Addis Abebe doveo je do uspostave Foruma ECOSOC-a za financiranje razvoja, uz Forum o razvojnoj suradnji ECOSOC-a koji se održava svake dvije godine i čiji je cilj postati globalni forum za razmjenu znanja o trendovima i napretku u međunarodnoj razvojnoj suradnji, dok GPEDC pruža posebnu perspektivu usredotočujući se na odnose između dionika razvoja i prateći napredak u pogledu poštovanja načela učinkovitosti pomoći i razvoja. Ako se faze njegova rada strateški isplaniraju i prilagode, GPEDC može pružiti dodanu vrijednost tim ostalim forumima koji sudjeluju u provedbi i praćenju Programa održivog razvoja do 2030. Na taj bi način GPEDC zadržao relevantnu ulogu u novoj globalnoj razvojnoj arhitekturi te bi mogao istinski doprinijeti uvođenju načela učinkovite razvojne suradnje u praćenje financiranja za razvoj, Forum za razvojnu suradnju te također u rasprave na Političkom forumu na visokoj razini.

Jedno od područja kojima bi GPEDC mogao znatno doprinijeti jest razvijanje odgovornosti za razvojnu učinkovitost usmjerene na provedbu ciljeva održivog razvoja. Okvir za praćenje koji je GPEDC izgradio pokazao se korisnim za održavanje dijaloga utemeljenog na dokazima o tome kako povećati učinkovitost razvojne suradnje, no mogao bi se dodatno ojačati i prilagoditi. GEPDC također ima velik potencijal za uspostavu mehanizama za suradnju s nizom dionika izuzev donatora u okviru OECD-a.

Izvjestitelj je utvrdio i ostala područja u kojima bi GPEDC mogao imati presudnu ulogu, a to je uloga predvodnika koji će zajamčiti napredak u postizanju 17. cilja održivog razvoja u raznim područjima te podupiranje provedbe Programa održivog razvoja do 2030. na nacionalnoj razini.

Napredak programa razvojne učinkovitosti

Na strani EU-a poduzeti su važni koraci u pogledu povećanja transparentnosti pomoći, unaprjeđenja zajedničkog programiranja, rješavanja problema sukoba i nestabilnosti te mjerenja rezultata. Kada je riječ o potonjem pitanju, pokretanje Okvira za rezultate EU-a u ožujku 2015. bilo je korak naprijed prema povećanju odgovornosti, transparentnosti i prepoznatljivosti pomoći koju pruža EU.

Posebno bi trebalo primiti na znanje napredak u pogledu zajedničkog programiranja, koje sada obuhvaća više od polovice partnerskih država koje primaju razvojnu pomoć EU-a. Europski je parlament, međutim, u svojoj rezoluciji od 13. prosinca 2013. o koordiniranju donatora u EU-u za razvojnu pomoć formulirao niz preporuka Komisiji, među ostalim zahtjev da se kodificiraju i ojačaju mehanizmi kojima se jamči djelotvorna koordinacija razvojne pomoći te jasna i provediva pravila za pitanja kao što su demokratska odgovornost, prilagodba državnim strategijama i sustavima, predvidljivost sredstava, transparentnost i uzajamna odgovornost. Izvjestitelj smatra da bi bilo dobro zatražiti pojašnjenja od Europske komisije o koracima poduzetima kako bi se odgovorilo na zahtjev Parlamenta jer su mnogi od njih i dalje relevantni ako EU želi biti uzor u tom području.

Osim tih aspekata, izvjestitelj bi želio naglasiti da i na razini EU-a i na globalnoj razini treba učiniti više kako bi se povećala učinkovitost pomoći i razvojne suradnje.

U izvješću je utvrđen niz pitanja koja bi mogla pomoći u provedbi programa za razvojnu učinkovitost.

EU i njegove države članice mogli bi, primjerice, raditi na novim inicijativama za razvoj projekata trostrane suradnje u kojima bi sudjelovali rastući donatori i zemlje sa srednjim dohotkom. Europska unija i njezine države članice bi i na razini delegacija trebale djelovati anticipativnije i sustavnije u pogledu angažiranja nacionalnih parlamenata, lokalnih vlasti, civilnog društva i privatnih dionika na programiranju i financijskim obvezama povezanima s razvojnom učinkovitošću, i to na način da objave pregled razvojne suradnje za svaku pojedinu zemlju.

Izvjestitelj bi također želio naglasiti da je legitimno, uključivo vladanje, temeljeno na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava u zemljama u razvoju element bez kojega razvojna pomoć ne može propisno odigrati svoju ulogu u smanjenju siromaštva te poboljšanju situacije i mogućnosti ljudi. Šesnaesti cilj održivog razvoja stoga je od iznimne važnosti za razvojnu učinkovitost.

Daljnji angažman civilnog društva i izabranih predstavnika u provedbi programa za razvojnu učinkovitost trebao bi i dalje biti prioritet. U skladu s logikom demokratske odgovornosti, odgovarajuću potporu treba posebice pružiti parlamentima zemalja primateljica pomoći kako bi im se omogućilo da usvoje nacionalne politike u vezi s razvojnom pomoći, izgrade kapacitete i povećaju domaću odgovornost.

*

EU, kao najveći svjetski donator razvojne pomoći, ima posebnu odgovornost u poboljšanju učinkovitosti i povećanju odgovornosti za pomoć koju pruža diljem svijeta. Osim toga, EU bi trebao biti predvodnik globalnih napora za poticanje provedbe programa razvojne učinkovitosti i pobrinuti se za to da transparentnost, dobro upravljanje i vladavina prava i dalje budu najviši prioritet u zemljama u razvoju.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

8.11.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

22

3

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Louis Aliot, Nicolas Bay, Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Raymond Finch, Enrique Guerrero Salom, Maria Heubuch, György Hölvényi, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Arne Lietz, Linda McAvan, Norbert Neuser, Cristian Dan Preda, Elly Schlein, Eleni Theocharous, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Marina Albiol Guzmán, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Bernd Lucke, Paul Rübig, Judith Sargentini, Patrizia Toia

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Maria Grapini


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

22

+

ALDE

Beatriz Becerra Basterrechea, Paavo Väyrynen

ECR

Bernd Lucke, Eleni Theocharous

EFDD

Ignazio Corrao

ENF

Louis Aliot, Nicolas Bay

GUE/NGL

Marina Albiol Guzmán

PPE

Agustín Díaz de Mera García Consuegra, György Hölvényi, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Cristian Dan Preda, Paul Rübig, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská

S&D

Maria Grapini, Enrique Guerrero Salom, Arne Lietz, Linda McAvan, Norbert Neuser, Elly Schlein, Patrizia Toia

3

-

EFDD

Raymond Finch

Verts/ALE

Maria Heubuch, Judith Sargentini

0

0

 

 

Objašnjenje korištenih znakova:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti