IZVJEŠĆE o Fondu solidarnosti Europske unije: ocjena

17.11.2016 - (2016/2045(INI))

Odbor za regionalni razvoj
Izvjestitelj: Salvatore Cicu

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Fondu solidarnosti Europske unije: ocjena

(2016/2045(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 175. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenog 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije[1],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. o Fondu solidarnosti Europske unije, provedbi i primjeni[2],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 661/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije[3],

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (COM(2013)0522)[4],

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Fond solidarnosti Europske unije – godišnje izvješće za 2014.” (COM(2015)0502),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. rujna 2002. o poplavama u Europi[5],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2005. o elementarnim nepogodama (požarima i poplavama) koje su pogodile Europu u ljeto 2005.[6],

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Budućnost Fonda solidarnosti Europske unije” (COM(2011)0613),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 28. studenoga 2013. – Fond solidarnosti Europske unije[7],

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju[8],

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za proračunski nadzor (A8-0341/2016),

A.  budući da je Fond solidarnosti Europske unije (EUSF) osnovan Uredbom br. 2012/2002 kao odgovor na katastrofalne poplave koje su pogodile srednju Europu tijekom ljeta 2012., kao koristan instrument koji EU-u omogućuje da odgovori na velike elementarne nepogode i izvanredne regionalne nepogode u EU-u i zemljama koje vode pregovore o pristupanju te da pokaže solidarnost s pogođenim europskim regijama i državama; budući da je taj fond ograničen na financiranje hitnih operacija i operacija oporavka koje provode vlade nakon elementarnih nepogoda s izravnim utjecajem na ljudske živote, prirodni okoliš ili gospodarstvo u određenom pogođenom području (iako valja napomenuti da je Komisija 2005. podnijela prijedlog da se dodatno proširi prvotno područje primjene);

B.  budući da se od svojeg osnivanja Fond solidarnosti Europske unije pokazao vrlo korisnim i da je u okviru tog fonda mobilizirano ukupno 3,8 milijardi EUR za više od 70 nepogoda u 24  države članice i države pristupnice te se upotrebljava za širok spektar prirodnih katastrofa, uključujući potrese, poplave, šumske požare, oluje, a nedavno i sušu; budući da je Fond solidarnosti EU-a i dalje jedan od najvećih simbola solidarnosti EU-a u kriznim situacijama;

C.  budući da je taj instrument 2014. bio predmet velike reforme s ciljem da se: poboljšaju i pojednostave postupci te zajamči brža reakcija u roku od šest tjedana od podnošenja zahtjeva; ponovno utvrdi njegovo područje primjene; ustanove jasni kriteriji za regionalne nepogode; ojačaju strategije za prevenciju katastrofa i upravljanje rizicima, čime bi se povećala učinkovitost financiranja pomoći, u skladu s brojnim zahtjevima koje su godinama iznosili Europski parlament te lokalne i regionalne vlasti; budući da je nova revizija Fonda predviđena u tzv. skupnoj uredbi[9] koju je 14. rujna 2016. predložila Komisija u cilju poboljšanja spremnosti i učinkovitosti sustava financiranja hitnih operacija;

D.  budući da Parlament čvrsto podržava predložene izmjene od kojih je većina već zatražena ranijim rezolucijama;

E.  budući su zahtjevi zaprimljeni do lipnja 2014. (kad je reforma stupila na snagu) procjenjivani prema prvotnoj uredbi, dok se kasnije zaprimljeni zahtjevi procjenjuju u skladu s revidiranom uredbom;

F.  budući da su ulaganja u prevenciju prirodnih nepogoda izuzetno važna u odgovoru na klimatske promjene; budući da su znatni iznosi financijskih sredstava EU-a dodijeljeni ulaganjima u prevenciju prirodnih nepogoda i strategijama upravljanja rizicima, prije svega u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;

G.  budući da se sredstva namijenjena za sljedeću godinu mogu iznimno iskoristiti samo u slučaju da sredstva za tu godinu nisu dostatna, uzimajući u obzir godišnju proračunsku granicu Fonda za godinu u kojoj se nesreća dogodila i za iduću godinu;

1.  podsjeća na to da je od samog osnivanja 2002. Fond solidarnosti Europske unije važan izvor financiranja za lokalne i regionalne vlade, kojim se ublažavaju posljedice elementarnih nepogoda širom europskog kontinenta, od poplava i potresa do šumskih požara, te se njime pokazuje europska solidarnost prema pogođenim regijama; naglašava da je Fond solidarnosti, kad je riječ o javnosti, jedna od najkonkretnijih i najopipljivijih manifestacija potpore koju Europska unija može dati lokalnim zajednicama;

2.  ističe da je zbog klimatskih promjena od osnivanja Fonda solidarnosti Europske unije broj elementarnih nepogoda u Europskoj uniji znatno porastao te da su one postale ozbiljnije i intenzivnije; stoga inzistira na dodanoj vrijednosti čvrstog i fleksibilnog instrumenta kojim će se pokazivati solidarnost i zajamčiti odgovarajuća i brza pomoć građanima pogođenima velikim elementarnim nepogodama;

3.  podsjeća da se Fond solidarnosti Europske unije financira izvan proračuna Europske unije u maksimalnom iznosu od 500 milijuna EUR (prema cijenama iz 2011.) i da, unatoč ugrađenoj fleksibilnosti (prijenos N+1), za znatan dio sredstava postoji rizik da se neće iskoristiti svake godine; u tom kontekstu prima na znanje djelomično „uvrštavanje u proračun” godišnje dodjele financijskih sredstava predviđene u predloženoj skupnoj uredbi s ciljem ubrzanja postupka mobilizacije sredstava i pružanja ranijeg i učinkovitijeg odgovora na probleme građana pogođenih katastrofom;

4.  ističe da korištenje godišnjih pragova potvrđuje odgovarajuću godišnju razinu sredstava nakon početka novog programskog razdoblja VFO-a;

5.  naglašava važnost reforme iz 2014. kojom se uspjelo premostiti prepreke u Vijeću i kojom je napokon odgovoreno na opetovane zahtjeve Parlamenta za poboljšanjem reakcije i učinkovitosti pomoći kako bi se zajamčila brza i transparentna pomoć građanima pogođenima elementarnim nepogodama; nadalje, pozdravlja nedavni skupni prijedlog u kojem su predstavljene nove odredbe u pogledu pojednostavljivanja i lakše mobilizacije financijskih sredstava;

6.  ističe glavne elemente reforme kao što su: plaćanje predujma do 10 % iznosa predviđenog financijskog doprinosa koji na zahtjev može biti dostupan ubrzo nakon što se zahtjev za financijski doprinos iz Fonda podnese Komisiji (gornja granica od 30 milijuna EUR); prihvatljivost troškova povezanih s pripremom i provedbom hitnih operacija i operacija oporavka (jedan od glavnih zahtjeva Europskog parlamenta); produženje rokova za podnošenje zahtjeva država koje ispunjavaju propisane uvjete (12 tjedana nakon što se zabilježi prva šteta) i za uspostavljanje projekta (18 mjeseci); uvođenje roka od šest tjedana za odgovor Komisije na zahtjeve; nove odredbe o prevenciji prirodnih nepogoda; te poboljšanja u postupcima u pogledu dobrog financijskog upravljanja;

7.  ipak ističe da su unatoč mogućnosti plaćanja predujma brže nego u okviru normalne procedure, korisnici i dalje oštećeni zbog dugotrajnosti cjelokupnog postupka od podnošenja zahtjeva do plaćanja ukupne svote doprinosa; u tom kontekstu naglašava da zahtjev treba podnijeti u najkraćem mogućem roku nakon katastrofe, kao i potrebu za daljnjim poboljšanjima u fazi ocjenjivanja i kasnijim fazama kako bi se olakšalo izvršenje plaćanja; smatra da nedavno predložene skupne odredbe u pogledu Fonda solidarnosti Europske unije mogu pridonijeti bržoj mobilizaciji kako bi se mogle ispuniti stvarne potrebe u praksi; također ističe da države članice moraju preispitati svoje administrativne procedure u cilju brže mobilizacije pomoći za pogođene regije i države; nadalje, u svrhu mogućih poboljšanja u budućoj reformi predlaže uvođenje zahtjeva za obvezne ažurirane nacionalne programe za upravljanje katastrofama, kao i zahtjeva za dostavljanje informacija o pripremi sporazuma o ugovorima u hitnim situacijama;

8.  poziva same države članice da poboljšaju svoja sredstva komunikacije i suradnje s lokalnim i regionalnim nadležnim tijelima pri procjeni šteta prihvatljivih za financijsku potporu Fonda solidarnosti Europske unije i na razini pripreme zahtjeva, kao i pri provedbi projekata čija je svrha uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, jamčeći pritom učinkovitost pomoći Unije na terenu i promicanje održivih rješenja; nadalje, smatra da bi potpora Fonda solidarnosti Europske unije trebala biti priopćena široj javnosti; poziva predmetna nadležna tijela da poboljšaju komunikaciju i dostave informacije o potpori Fonda solidarnosti Europske unije ne uzrokujući dodatno administrativno opterećenje;

9.  naglašava da je važno osigurati da se države članice pridržavaju postupaka javne nabave pri pružanju odgovora na prirodne katastrofe u cilju utvrđivanja i širenja najboljih praksi i pouka u pogledu sklapanja ugovora u hitnim situacijama;

10.  pozdravlja jasnija pravila Komisije o prihvatljivosti za regionalne elementarne nepogode, no podsjeća da je konačnim sporazumom između Parlamenta i Komisije zadržan prag prihvatljivosti od 1,5 % regionalnog BDP-a kao što je predviđeno prijedlogom Komisije, unatoč nastojanjima Parlamenta da se taj prag smanji na 1 %; napominje da je osjetljivost najudaljenijih regija uzeta u obzir jer je u njihovom slučaju prag spušten na 1 %;

11.  priznaje da Fond pruža pomoć za štete koje se ne mogu osigurati i da se iz njega ne nadoknađuju privatni gubici; ističe da se za dugoročna djelovanja, kao što su održiva obnova ili djelatnosti ekonomskog razvoja i prevencije, mogu koristiti sredstva iz drugih instrumenata Unije, prije svega u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;

12.  poziva države članice da optimiziraju uporabu postojećih financijskih sredstava EU-a, prije svega europskih strukturnih i investicijskih fondova, za ulaganja u svrhu prevencije nastanka prirodnih nepogoda te podsjeća na važnost razvijanja sinergija između različitih fondova i politika Unije kako bi se spriječili učinci elementarnih nepogoda te kako bi se, u slučajevima kad se aktivira Fond solidarnosti Europske unije, zajamčila konsolidacija i dugoročni razvoj projekata obnove; drži da bi se, u trenutku korištenja Fonda solidarnosti Europske unije, predmetna država članica trebala službeno obvezati da će primijeniti sve mjere namijenjene prevenciji katastrofa i održivoj obnovi pogođenih područja; u slučaju aktiviranja sinergija, poziva na maksimalno birokratsko pojednostavljenje postupka za pristup navedenim kombiniranim fondovima;

13.  stoga naglašava da treba pojačati napore za ulaganja u ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih, uzevši u obzir mjere prevencije prilikom potpore za obnovu i pošumljavanje u okviru Fonda solidarnosti Europske unije; smatra da bi prevencija trebala postati horizontalna zadaća te predlaže da se pri ublažavanju posljedica katastrofe u okviru Fonda solidarnosti Europske unije poduzmu mjere u skladu s pristupom utemeljenim na ekosustavima; nadalje, poziva države članice da uspostave strategije za prevenciju rizika i upravljanje rizicima, uzimajući u obzir da su mnoge današnje prirodne katastrofe izravne posljedice ljudske aktivnosti;

14.  naglašava važnost jamčenja maksimalne transparentnosti u dodjeljivanju sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije, upravljanju njime i njegovoj provedbi; smatra da je važno utvrditi jesu li subvencije EUSF-a korištene u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja kako bi se odredile, osmislile i razmijenile najbolje prakse i pouke; stoga poziva Komisiju i države članice da povećaju transparentnost i zajamče dostupnost informacija javnosti tijekom cijelog postupka mobilizacije pomoći, od predavanja zahtjeva do zatvaranja projekta; poziva na izradu tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o funkcioniranju EUSF-a, posebice uzimajući u obzir činjenicu da je posljednje dostupno izvješće nastalo prije revizije Uredbe o EUSF-u iz 2014.;

15.  primjećuje da je 2014. zaprimljeno 13 novih zahtjeva i skreće pozornost na posebnu situaciju iz te godine u kojoj je šest zahtjeva procijenjeno na temelju stare uredbe, dok je preostalih sedam zahtjeva procijenjeno u skladu s revidiranom uredbom;

16.  podsjeća na dva slučaja odbijanja zahtjeva iz 2014. u skladu sa starom Uredbom o Fondu solidarnosti Europske unije jer predmetne nepogode nisu procijenjene kao „izvanredne” u smislu stare uredbe iako su prouzrokovale ozbiljne štete s izravnim posljedicama na gospodarski i društveni razvoj regija pogođenih nepogodama te stoga pozdravlja pojašnjenja koja su u tom pogledu navedena u revidiranoj Uredbi o Fondu solidarnosti Europske unije; međutim, s obzirom na buduće reforme i uzimajući u obzir mogućnost redefiniranja regionalnih prirodnih katastrofa, predlaže da se omogući skupno podnošenje pojedinačnih zahtjeva nekoliko država pogođenih prirodnim katastrofama na prekograničnoj razini, pri čemu uzrok katastrofa treba biti isti, a posljedice se trebaju dogoditi u isto vrijeme, te da se pri ocjeni zahtjeva u obzir uzme neizravna šteta;

17.  u svjetlu budućih reformi poziva Komisiju da u obzir uzme mogućnost povećanja praga predujma s 10 % na 15 %, kao i skraćivanja rokova za obradu zahtjeva sa šest na četiri tjedna; također poziva Komisiju da razmotri mogućnost određivanja praga prihvatljivosti za regionalne prirodne katastrofe od 1 % regionalnog BDP-a, i uzimanja u obzir, pri ocjeni zahtjeva, razine društveno-gospodarskog razvoja pogođenih regija;

18.  ponavlja potrebu da se razmotri upotreba novih pokazatelja kojima se osim BDP-a razmatra, među ostalim, ljudski razvojni indeks i regionalni indeks društvenog napretka;

19.  pozdravlja činjenicu da je Komisija prihvatila sedam zahtjeva za pomoć zaprimljenih u skladu s novom uredbom, uključujući četiri zahtjeva koja su odobrena krajem 2014., ali su sredstva odobrena za njih morala biti prebačena u 2015., kako je navedeno u godišnjem izvješću EUSF-a za 2015.; u tom kontekstu podsjeća da je 2015. bila prva puna godina provedbe u skladu s revidiranim pravilima te da analiza pokazuje da su pravna pojašnjenja uvedena s reformom osigurala uspješne zahtjeve, što nije bio slučaj sa starim odredbama u okviru kojih je za otprilike dvije trećine zahtjeva za pomoć u slučaju regionalnih katastrofa utvrđeno da ne ispunjavaju uvjete;

20.  žali zbog dugotrajnosti postupaka ocjenjivanja izvješća o uspostavi i zatvaranju s kojima se prema staroj uredbi u velikoj mjeri kasnilo te predviđa da će prema revidiranoj uredbi zatvaranja biti učinkovitija i transparentnija, uz istovremenu zaštićenost financijskih interesa Unije;

21.  nadalje, naglašava da se člankom 11. izmijenjene Uredbe Komisiji i Revizorskom sudu daje ovlast za reviziju, a Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) omogućuje da provodi istrage kad god je to potrebno;

22.  poziva Komisiju i Revizorski sud da ocijene funkcioniranje Fonda solidarnosti Europske unije prije isteka trenutačnog višegodišnjeg financijskog razdoblja;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama i regionalnim vlastima.

• [1]  SL L 311, 14.11.2002., str. 3.
• [2]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0003.
• [3]  SL L 189, 27.6.2014., str. 143.
• [4]  SL C 170, 5.6.2014., str. 45.
• [5]  SL C 272E, 13.11.2003., str. 471.
• [6]  SL C 193E, 17.8.2006., str. 322.
• [7]  SL C 114, 15.4.2014., str. 48.
• [8]  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
• [9]  COM(2016)0605, 2016/0282(COD), Bruxelles, 14.9.2016.

OBRAZLOŽENJE

Nakon tragičnih poplava iz 2002., Europska unija uspostavila je Fond solidarnosti Europske unije (Uredba (EZ) br. 2012/2002). Taj fond služi za direktno iskazivanje solidarnosti Unije sa zemljama pogođenim velikim elementarnim nepogodama. Odnosi se ne samo na države članice, već i na države pristupnice. Prvotna uredba je izmijenjena 2014. kako bi se bolje prilagodila problemima korisnika. Na temelju izmijenjene uredbe brže se reagira na zahtjeve pogođenih zemalja, a suša je uvrštena u popis nepogoda koje se pokrivaju iz Fonda (Uredba (EU) br. 661/2014).

Fond solidarnosti Europske unije može pomoći državama članicama ako sveukupna šteta izravno uzrokovana elementarnim nepogodama premašuje 3 milijarde EUR (prema cijenama iz 2011.) ili 0,6 % bruto nacionalnog dohotka (BND-a) države. Postoje i odredbe za pomoć u slučaju manjih regionalnih nepogoda (1,5 % BDP-a regije odnosno 1 % za najudaljenije regije).

U listopadu 2015. Europska komisija predstavila je izvješće o korištenju Fonda solidarnosti Europske unije za 2014. U tom je izvješću iznesena posebna situacija Fonda iz 2014. Ono je također predstavljalo priliku da se bolje promotri način funkcioniranja tog instrumenta solidarnosti. Zato je Odbor za regionalni razvoj Europskog parlamenta odlučio sastaviti izvješće o vlastitoj inicijativi.

Naravno, nemoguće je poduzeti mjere za sve izvanredne situacije i katastrofe. Međutim, uvijek je moguće poboljšati upravljanje njihovim utjecajem. Katastrofama se uvijek upravlja u nekoliko koraka. Prvi korak čini žaljenje i uviđanje snage prirode popraćeno osjećajem nemoći pred prirodnim elementima. Zatim slijedi međusobna pomoć susjeda, ali i pomoć nacionalnih i međunarodnih službi za spašavanje. Izvjestitelj se pak želi podrobnije pozabaviti trećim i četvrtim korakom, jer se nakon upravljanja neposrednim posljedicama žrtve moraju suočiti s popravljanjem nastale šteta i ponovnom održivom izgradnjom.

Izvjestitelj će se dotaknuti nekoliko aspekata upravljanja Fondom solidarnosti Europske Unije. Cilj mu je naglasiti brzinu interveniranja Fonda i potrebu za politikom prevencije koja je neodvojiva od nužne komplementarnosti Fonda i drugih europskih instrumenata, prije svega kohezijske politike. Izvjestitelj također želi istaknuti učinkovitu suradnju nadležnih tijela na nacionalnoj razini i regionalnoj te lokalnoj razini.

Brzina reakcije

Zbog nepredvidljivog karaktera, elementarne nepogode ne donose samo tegobe za pogođeno stanovništvo već se postavlja i pitanje brzine djelovanja javnih tijela koja se moraju suočiti s nepredviđenim troškovima.

Kad je Fond solidarnosti Europske unije uspostavljen, zakonodavac je predvidio rok od 10 tjedana za podnošenje zahtjeva. Tim se rokom lokalnim vlastima htjelo omogućiti pokretanje postupka. No prve su godine postojanja Fonda solidarnosti Europske unije pokazale da je to razdoblje prekratko. Revidiranom uredbom iz 2014. rok za podnošenje zahtjeva produžen je na 12 tjedana. Na prvi pogled to nije u skladu sa zahtjevom izvjestitelja. Sukladno tomu, u mnogim slučajevima lokalne vlasti nisu imale dovoljno vremena da pripreme svoje zahtjeve na odgovarajući način. Stoga ovo produženje nije kontradiktorno jer daje lokalnim službenicima više prostora za pripremu zahtjeva.

Izvjestitelj želi naglasiti da je brzina obrade zahtjeva važna prije svega od trenutka kada je predan potpuni zahtjev (u roku od najviše 12 tjedana). Nakon toga na svim razinama odlučivanja, od razine država članica do službi Komisije, treba djelovati učinkovito, kako bi se što brže mobilizirala financijska pomoć.

Moramo izbjeći situacije u kojima se između hitne intervencije i pristizanja sredstava iz Fonda za solidarnost Europske unije žrtve osjećaju napušteno.

Ovaj je poziv tim hitniji što su posljednjih godina najveće elementarne nepogode često pogađale zemlje juga i jugoistoka Europe koje su već opterećene gospodarskom krizom. Primjerice, na Sardiniji je nakon poplava u studenom 2013. umrlo 16 osoba, a 1 700 osoba oštećeno je na različite načine. Službe za spašavanje koje odmah interveniraju omogućavaju da se smanje štetni utjecaji nepogoda koliko god je to moguće. Nakon toga red je na zakonodavcu da pruži svoju potporu kako bi se postupci prilagodili na razini zakonodavstva. Europski parlament ima važnu ulogu u sprečavanju situacija poput one u Hrvatskoj 2013., gdje je odobrenje dobiveno tek 7 mjeseci nakon predaje zahtjeva. U hitnim situacijama potrebni su hitni postupci. U ovom konkretnom slučaju, prošlo je 18 mjeseci prije no što su sredstva došla u ruke korisnika.

Za cijeli taj postupak potrebna je dobra koordinacija, ali i pripremni rad te rad nakon katastrofa.

Prevencija i komplementarnost

Kad dođe do katastrofe, često je prekasno za prevenciju. No ona mora činiti dio sljedeće faze. Odista je važno da se iskoristi prilika da se tijekom obnove uništenih građevina i izvršenja popravaka na infrastrukturnim objektima te građevine i objekte uskladi sa standardima. Tekstovima na snazi već se zahtijevaju izvješća o načinima na koje države članice planiraju uspostaviti strategiju prevencije i upravljanja rizicima.

I u tom se pogledu može težiti komplementarnosti između Fonda solidarnosti Europske unije i kohezijskih fondova. Potonji bi morali, pogotovo kad je riječ o infrastrukturnim projektima, uzimati u obzir aspekte povezane sa sprečavanjem rizika. Na taj bi se način mogli smanjiti troškovi popravaka nakon katastrofa.

Transparentnost i suradnja među različitim razinama odlučivanja

Korištenje Fonda solidarnosti Europske unije od same je njegove uspostave bilo predmet izvješća Europskog revizorskog suda. U tom je izvješću istaknuto nekoliko mogućnosti za poboljšanje upravljanja Fondom. Te su preporuke uzete u obzir prilikom revizije Fonda solidarnosti Europske unije 2014. Ipak, i dalje ima mjesta za veću transparentnost, posebno kada je riječ o različitim sredstvima koja se dodjeljuju za popravak šteta prouzrokovanih katastrofama. Kako bi se ostvario taj cilj, izvjestitelj predlaže bolju suradnju među različitim razinama odlučivanja. Čini se da odnosi korisnika i Europske komisije, koja zaprima zahtjeve za financiranje u okviru Fonda solidarnosti Europske unije, nisu upitni. No trebalo bi usmjeriti pažnju na mehanizme suradnje među različitim lokalnim i regionalnim vlastima i centralnim službama na razini svake pojedine države članice.

Izvjestitelj predlaže i bolju komunikaciju s javnošću tijekom trajanja čitavog postupka kojom bi se korisnicima i zainteresiranim osobama omogućilo praćenje postupka za svaki pojedini zahtjev. To bi se moglo organizirati na razini Europske komisije, pod uvjetom da postoji dobar protok informacija među različitim operativnim razinama.

MIŠLJENJE Odbora za proračune (1.9.2016)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o Fondu solidarnosti Europske unije: ocjena
(2016/2045(INI))

Izvjestitelj: Lefteris Christoforou

PRIJEDLOZI

Odbor za proračune poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

A.  budući da se od svojeg osnivanja 2002. godine Fond solidarnosti Europske unije pokazao vrlo korisnim i da je njime pružen odgovor na 69 katastrofa diljem Europe; budući da su pomoć u slučaju katastrofe primile 24 zemlje te da je ona ukupno iznosila 3,7 milijardi EUR;

B.  budući da su izmjenom Uredbe (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti EU-a procedure poboljšane i pojednostavljene; budući da je rok za podnošenje zahtjeva za pomoć produžen tako da države članice imaju 18 mjeseci za upotrebu bespovratnih sredstava od dana njihove isplate, da su uvedeni predujmovi i da su neke odredbe dodatno pojašnjene, u skladu s brojnim zahtjevima koje su godinama iznosili Europski parlament i lokalna tijela;

C.  budući da su se do izmjene skoro svi odbijeni zahtjevi odnosili na regionalne katastrofe, a novom se uredbom pojašnjavaju pravila o prihvatljivosti i daje jedinstveni kriterij za regionalne katastrofe koji se temelji na pragu od 1,5 % regionalnog bruto domaćeg proizvoda odnosno 1 % za najudaljenije regije na razini NUTS 2;

D.  budući da je u skladu s odredbama revidirane Uredbe o Fondu solidarnosti Europske unije Komisija 2014. godine zaprimila sedam novih zahtjeva, a 2015. tri nova zahtjeva;

E.  budući da je Fond postojao i u prethodnom programskom razdoblju Uredbe o VFO-u, no da su njegova godišnja odobrena sredstva smanjena; budući da je, kako bi se nadoknadilo to smanjenje (opravdano ukupnom razinom izvršenja sredstava), u novu Uredbu uvršten prijenos sredstava u godinu N+1;

F.  budući da se sredstva namijenjena za sljedeću godinu mogu iznimno iskoristiti samo u slučaju nedovoljnih sredstava za tu godinu, uzimajući u obzir godišnju proračunsku granicu Fonda za godinu u kojoj se nesreća dogodila i za iduću godinu;

1.  ističe da korištenje godišnjih pragova potvrđuje odgovarajuću godišnju razinu sredstava nakon početka novog programskog razdoblja VFO-a;

2.  ističe da je Fond solidarnosti, kada je riječ o javnosti, jedna od najkonkretnijih i najopipljivijih manifestacija potpore koju Europska unija može dati lokalnim zajednicama;

3.  pozdravlja to što je u novu uredbu uvrštena mogućnost isplate predujma u visini do 10 % vjerojatnog iznosa pomoći, uz gornju granicu od 30 milijuna EUR; međutim, izražava žaljenje zbog toga što prolazi dosta vremena između podnošenja zahtjeva i plaćanja; preporučuje dodatna poboljšanja u fazi ocjene i daljnjim fazama kojima će se olakšati izvršenje plaćanja; preporučuje određivanje pravnog okvira kojim se će definirati trajanje razdoblja ocjene;

4.  žali zbog toga što završna procedura za dobivanje pomoći iz Fonda u nekim slučajevima predugo traje, što je u suprotnosti s člankom 8. stavcima 1. i 3. Fonda solidarnosti Europske unije: Komisija je 2014. još uvijek radila na zaključenju predmeta iz 2005., 2007. i 2010. godine; stoga naglašava potrebu da se ubrza procedura jer je pravodobno dobivanje svih zatraženih i odobrenih pomoći od strahovite važnosti;

5.  poziva na donošenje jasnih kriterija u vezi s nadzornim posjetom državama koje su primile pomoć radi ocjene sustava izvršenja sredstava te na nadzor odgovarajuće upotrebe sredstava;

6.  radi olakšavanja transparentne upotrebe sredstava poziva na sastavljanje posebnog izvješća Revizorskog suda Europske unije o funkcioniranju Fonda solidarnosti Europske unije, posebno s obzirom na to da je posljednje dostupno izvješće iz razdoblja koje prethodi izmijenjenoj Uredbi o Fondu solidarnosti; posebno poziva na studiju mogućih preklapanja upotrebe sredstava Fonda solidarnosti sa strukturnim fondovima i nacionalnim programima;

7.  ističe da unatoč ugrađenoj fleksibilnosti (prijenos N+1) za znatan dio sredstava postoji rizik da se neće iskoristiti sljedeće godine; nadalje predlaže da se razmotri na koji bi se način u budućnosti mogla ograničiti neiskorištenost tih sredstava vodeći pritom računa o neizbježno promjenjivoj naravi predmeta (koja ovisi o varijabilnom broju zaprimljenih zahtjeva i/ili financijskih potreba u danoj godini);

8.  pozdravlja činjenicu da su 2014. uvedene odredbe s ciljem jačanja prevencije rizika od prirodnih katastrofa; podsjeća da je broj ekstremnih vremenskih nepogoda koje dovode do prirodnih katastrofa povećan zbog klimatskih promjena; stoga naglašava da treba pojačati napore za ulaganja u ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih, ali da pritom pri potpori za obnovu i pošumljavanje u okviru Fonda solidarnosti Europske unije prioritet treba dati mjerama prevencije.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	31.8.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	37 1 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Nedzhmi Ali, Jean Arthuis, Lefteris Christoforou, Jean-Paul Denanot, Gérard Deprez, José Manuel Fernandes, Eider Gardiazabal Rubial, Jens Geier, Esteban González Pons, Iris Hoffmann, Monika Hohlmeier, Bernd Kölmel, Zbigniew Kuźmiuk, Vladimír Maňka, Ernest Maragall, Clare Moody, Siegfried Mureşan, Victor Negrescu, Jan Olbrycht, Urmas Paet, Paul Rübig, Petri Sarvamaa, Patricija Šulin, Eleftherios Synadinos, Paul Tang, Isabelle Thomas, Monika Vana, Daniele Viotti, Marco Zanni, Auke Zijlstra
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Giovanni La Via, Stanisław Ożóg, Pavel Poc, Ivan Štefanec, Tomáš Zdechovský
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	David Coburn, Estefanía Torres Martínez

MIŠLJENJE Odbora za proračunski nadzor (13.7.2016)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o Fondu solidarnosti Europske unije: ocjena
(2016/2045(INI))

Izvjestitelj: Marco Valli

PRIJEDLOZI

Odbor za proračunski nadzor poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

–  uzimajući u obzir članak 175. stavak 3. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije[1] i Uredbu (EU) br. 661/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije[2],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. o Fondu solidarnosti Europske unije, provedbi i primjeni[3],

A.  budući da je Fond solidarnosti Europske unije (EUSF) osnovan Uredbom br. 2012/2002 kao odgovor na katastrofalne poplave koje su pogodile srednju Europu tijekom ljeta 2002.;

B.  budući da EUSF prije svega služi za pružanje pomoći u slučaju prirodnih katastrofa velikih razmjera s ozbiljnim posljedicama za životne uvjete, prirodni okoliš ili gospodarstvo jedne ili više regija u određenoj državi članici ili zemlji koja je podnijela zahtjev za pristupanje;

C.  budući da su od 2002. sredstva EUSF-a iskorištena u slučaju 63 katastrofe – uključujući poplave, šumske požare, potrese, oluje i sušu – u 24 različite europske države, u ukupnom iznosu od više od 3,7 milijardi EUR;

D.  budući da je u lipnju 2008. Europski revizorski sud (dalje u tekstu: Revizorski sud) predstavio rezultate revizije uspješnosti te zaključio da su, unatoč tome što je EUSF ostvario cilj iskazivanja solidarnosti s državama članicama u vrijeme katastrofe, uvjeti za odobrenje zahtjeva bili prilično nejasni, posebno u slučaju regionalnih katastrofa; budući da je Revizorski sud također kritizirao sporost postupka dodjele sredstava;

E.  budući da je Revizorski sud u prosincu 2012. donio sljedeću reviziju uspješnosti: „Reakcija Fonda solidarnosti Europske unije na potres u regiji Abruzzo 2009. godine: važnost i troškovi operacija”;

1.  skreće pozornost na svoju Rezoluciju od 3. travnja 2014. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za 2012., u kojem je izraženo slaganje sa zaključkom Revizorskog suda da je oko 30 % (144 milijuna EUR) doprinosa EUSF-a bilo namijenjeno za operacije koje su bile u potpunosti prihvatljive prema Uredbi o EUSF-u; međutim, neki projekti, iako su relevantni za stvarne potrebe, nisu poštovali posebne odredbe Uredbe o EUSF-u, primjerice, jedan projekt nije na vrijeme i s dostatnim kapacitetima odgovorio na stvarne potrebe stanovništva; traži od Komisije da objasni kako su u revidiranoj Uredbi o Fondu solidarnosti Europske unije, koja je stupila na snagu 28. lipnja 2014., riješeni propusti koje je utvrdio Revizorski sud;

2.  ponovno naglašava da je u to vrijeme izvješće Komisije o reviziji za 2012. otkrilo nepravilnosti za koje nisu snošene financijske posljedice jer su zahtjevi za plaćanje prekoračili dopuštene iznose, a nepravilni zahtjevi za plaćanje nisu ispoštovani;

3.  razumije da katastrofe i želja da se što brže pomogne ljudima u nevolji mogu opteretiti nacionalne uprave; međutim, smatra da bi države članice trebale provesti zakonodavstvo EU-a o sprečavanju rizika od katastrofe i upravljanju njime te uvesti programe za postupanje u hitnim situacijama i prirodnim katastrofama kojima bi se relevantnim nadležnim tijelima omogućilo da primaju brzu pomoć EU-a, pritom poštujući načelo dobrog financijskog upravljanja; podsjeća na potrebu da se utvrdi jesu li subvencije EUSF-a korištene u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja kako bi se identificirale, osmislile i razmijenile najbolje prakse i pouke u pogledu ekonomske prihvatljivosti;

4.  mišljenja je da EUSF zahtijeva određenu fleksibilnost da bi mogao brže i djelotvornije pružati odgovor na katastrofe; stoga pozdravlja činjenicu da se zemlje mogu prijaviti za predujam;

5.  priznaje da su revizijom Uredbe o EUSF-u uvedena važna poboljšanja u skladu sa zahtjevima Parlamenta[4];

6.  ističe i pozdravlja uvedena poboljšanja u pogledu dobrog financijskog upravljanja[5], osobito u pogledu obveza država korisnica da:

–  provjeravaju jesu li postavljeni aranžmani upravljanja i kontrole te provode li se na način koji osigurava da se sredstva Unije koriste na učinkovit i pravilan način, u skladu s načelom dobroga financijskog upravljanja;

–  provjeravaju izvršavaju li se financirana djelovanja pravilno;

–  osiguravaju da se financirani rashodi temelje na provjerljivoj popratnoj dokumentaciji, te da su pravilni i uredni;

–  sprečavaju, prepoznaju i ispravljaju nepravilnosti i osiguravaju povrat nepropisno isplaćenih iznosa zajedno s kamatama na zakašnjele isplate kada je to prikladno, obavještavaju Komisiju o tim nepravilnostima te je informiraju o napretku upravnih i sudskih postupaka;

7.  žali zbog stalnih teškoća pri ocjenjivanju zadovoljavaju li zahtjevi povezani s regionalnim katastrofama iznimne kriterije utvrđene Uredbom; poziva Komisiju da prilikom sljedeće revizije EUSF-a pojednostavni i poboljša administrativne procedure;

8.  žali zbog činjenice da je u nekim slučajevima zabilježen ozbiljan nedostatak transparentnosti u pogledu uporabe i krajnje namjene EUSF-a; traži poboljšanje ex post sustava za praćenje potrošnje te precizno i koherentno opravdanje te potrošnje, te snažno vjeruje da bi završna izvješća država članica trebala biti javno dostupna;

9.  naglašava važnost postupaka javne nabave kojih se države članice pridržavaju pri pružanju odgovora na prirodne katastrofe u cilju utvrđivanja i širenja najboljih praksi i pouka u vezi sa sklapanjem ugovora u hitnim situacijama;

10.  smatra da bi nužna poboljšanja Uredbe mogla podrazumijevati uvrštenje zahtjeva za obvezne ažurirane nacionalne planove za upravljanje katastrofama, uvođenje konkretnog akcijskog plana i pripremu sporazuma o ugovorima u hitnim situacijama;

11.  ističe da i države članice moraju preispitati svoje administrativne procedure u cilju brže mobilizacije pomoći za pogođene regije;

12.  nadalje, naglašava da se člankom 11. izmijenjene Uredbe Komisiji i Revizorskom sudu daje ovlast za reviziju, a Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) omogućuje da provodi istrage kad je god to potrebno;

13.  smatra da bi EUSF trebao, kad god je to moguće, stvoriti sinergije s drugim izvorima financijske potpore, osobito s europskim strukturnim i investicijskim fondovima; stoga poziva države članice da, kako bi se zajamčila pravilna provedba EUSF-a, jasno odrede koju štetu EUSF treba pokriti i koje će se mjere poduzeti uz potporu drugih fondova;

14.  smatra da bi trebali postojati dodatni uvjeti za veću prepoznatljivost pomoći EUSF-a u područjima koje ju primaju kako bi se demonstrirala njegova europska dodana vrijednost;

15.  poziva Komisiju i Revizorski sud da ocijene funkcioniranje Fonda solidarnosti Europske unije prije isteka trenutačnog višegodišnjeg financijskog razdoblja.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	13.7.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	22 0 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Nedzhmi Ali, Louis Aliot, Inés Ayala Sender, Zigmantas Balčytis, Dennis de Jong, Martina Dlabajová, Luke Ming Flanagan, Jens Geier, Ingeborg Gräßle, Bogusław Liberadzki, Georgi Pirinski, Petri Sarvamaa, Claudia Schmidt, Igor Šoltes, Michael Theurer, Marco Valli, Derek Vaughan, Joachim Zeller
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Benedek Jávor, Marian-Jean Marinescu, Julia Pitera, Miroslav Poche

• [1]  SL L 311, 14.11.2002., str. 3.
• [2]  SL L 189, 27.6.2014., str. 143.
• [3]  SL C 440, 30.12.2015., str. 13.
• [4]  Vidi Rezoluciju Parlamenta od 15. siječnja 2013. o Fondu solidarnosti Europske unije, provedbi i primjeni, SL C 440, 30.12.2015., str. 13.
• [5]  Uredba (EU) br. 661/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije, SL L 189, 27.6.2014., str. 143., članci 5. i 11.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	9.11.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	31 4 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Franc Bogovič, Victor Boştinaru, Mercedes Bresso, Steeve Briois, Rosa D’Amato, Iratxe García Pérez, Michela Giuffrida, Krzysztof Hetman, Ivan Jakovčić, Marc Joulaud, Constanze Krehl, Sławomir Kłosowski, Andrew Lewer, Iskra Mihaylova, Jens Nilsson, Andrey Novakov, Mirosław Piotrowski, Stanislav Polčák, Julia Reid, Liliana Rodrigues, Fernando Ruas, Monika Smolková, Olaf Stuger, Ruža Tomašić, Ramón Luis Valcárcel Siso, Monika Vana, Matthijs van Miltenburg, Lambert van Nistelrooij, Derek Vaughan, Kerstin Westphal, Joachim Zeller
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Daniel Buda, James Carver, Miroslav Mikolášik, Bronis Ropė, Damiano Zoffoli