Postupak : 2016/2036(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0360/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0360/2016

Rasprave :

PV 13/12/2016 - 14
CRE 13/12/2016 - 14

Glasovanja :

PV 14/12/2016 - 9.16
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0503

IZVJEŠĆE     
PDF 557kWORD 78k
30.11.2016
PE 587.509v04-00 A8-0360/2016

o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike

(2016/2036(INI))

Odbor za vanjske poslove

Izvjestitelj: Elmar Brok

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 MIŠLJENJE MANJINE
 MIŠLJENJE Odbora za proračune
 MIŠLJENJE Odbora za kulturu i obrazovanje
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike

(2016/2036(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici,

–  uzimajući u obzir članke 21. i 36. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o političkoj odgovornosti,

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi od 21. rujna 2015. naslovljen „Rodna jednakost i osnaživanje žena: promijeniti život djevojčica i žena uz pomoć vanjskih odnosa EU-a 2016. – 2020.ˮ (SWD(2015)0182),

–  uzimajući u obzir govor predsjednika Junckera o stanju Unije održan 14. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koju je 28. lipnja 2016. izložila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Federica Mogherini i njezine prijedloge iznesene na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova održanom 2. rujna 2016. u Bratislavi,

–  uzimajući u obzir zaključke sa sastanka na vrhu održanog u Bratislavi 16. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir ishod neformalnog sastanka ministara obrane EU-a u Bratislavi 27. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o operacijama potpore miru – suradnja EU-a s Ujedinjenim narodima i Afričkom unijom(1),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu ministara vanjskih poslova Weimarskog trokuta, Frank-Waltera Steinmeiera (Njemačka), Jean-Marca Ayraulta (Francuska) i Witolda Waszczykowskog (Poljska) o budućnosti Europe, usvojenu u Weimaru 28. kolovoza 2016.,

–  uzimajući u obzir francusko-njemačku obrambenu inicijativu iz rujna 2016. naslovljenu „Obnova ZSOP-a”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove te mišljenja Odbora za proračune i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0360/2016),

A.  budući da se Europska unija suočava s nezabilježenim unutarnjim i vanjskim izazovima, uključujući sukobe među državama, raspade država, terorizam, hibridne prijetnje, kibernetičku i energetsku nesigurnost, organizirani kriminal i klimatske promjene; budući da će EU moći djelotvorno odgovoriti na nove izazove samo ako njegove strukture i države članice surađuju u okviru zajedničkih i istinski koordiniranih nastojanja u sklopu ZVSP-a/ZSOP-a;

B.  budući da je EU danas okružen nestabilnošću s obzirom na to da velike dijelove Bliskog istoka i sjeverne Afrike potresaju sukobi na temelju etničke i vjerske pripadnosti i ratovi preko posrednika, a terorističke skupine poput takozvane Islamske države/Daiša i fronte Džabat Fatah al-Šam šire se regijom; budući da al-Kaida iskorištava postojanje sigurnosnog vakuuma na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi kako bi zadobila na snazi te da njezina predanost globalnom džihadu ostaje nepoljuljana;

C.  budući da ti sukobi imaju izravne i ozbiljne posljedice za sigurnost i dobrobit europskih građana jer se sve više prenose u EU, bilo u vidu terorizma i masivnih izbjegličkih tokova, bilo kampanja dezinformiranja usmjerenih na podjelu naših društava;

D.  budući da Europi prijeti opasnost od terorizma na njezinu području; budući da su nedavna teroristička djela koja su u europskim gradovima počinili radikalni džihadisti povezana s Islamskom državom/Daišom dio sveukupne strategije te skupine i nadovezuju se na kopneni rat u Siriji, Iraku i Libiji, ekonomski rat usmjeren na turističku industriju u sjevernoj Africi te internetsku propagandu i kibernapade; budući da tisuće građana EU-a koji su se pridružili takvim terorističkim skupinama predstavljaju sve veću prijetnju našoj sigurnosti kod kuće, kao i drugdje na svijetu;

E.  budući da agresivna Rusija i dalje krši suverenost i neovisnost svojih susjeda i otvoreno osporava europski i svjetski mirovni i sigurnosni poredak; budući da je Rusija danas sve više autokratska i agresivnija prema svojim susjedima nego u bilo kojem trenutku nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. naovamo; budući da službena ruska propaganda prikazuje Zapad kao protivnika te aktivno pokušava potkopati jedinstvo Europske unije i dosljednost transatlantskog savezništva, bilo u vidu kampanja dezinformiranja ili u vidu pružanja financijske potpore euroskeptičnim i fašističkim skupinama u Uniji i zemljama kandidatkinjama;

Nastavak europske priče o uspjehu: djelovanjem do preobrazbe

1.  podsjeća da je Europska unija jedno od najvećih postignuća u europskoj povijesti i da je transformativna moć EU-a njegovim građanima i susjednim zemljama, od kojih su mnoge danas države članice EU-a, donijela mir, stabilnost i boljitak; naglašava da je EU i dalje najveća gospodarska sila, najvelikodušniji donator humanitarne i razvojne pomoći te u kontekstu globalne multilateralne diplomacije predvodnik u pitanjima kao što su klimatske promjene, međunarodna pravda, sprječavanje širenja oružja za masovno uništenje i ljudska prava; poziva na povećanje vidljivosti djelovanja EU-a u tim područjima;

2.  smatra da trenutačna unutarnja i vanjska kriza također predstavlja priliku za EU, iskoristi li se za poboljšanje njegova funkcioniranja i suradnje; smatra da je za trenutačne izazove potrebna reforma kojom bi EU postao bolji i demokratskiji i sposoban pružiti ono što građani očekuju; podsjeća na to da europski građani uspješnu zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku vide kao prioritetno područje djelovanja EU-a i da je to jedno od područja u kojemu europska suradnja može polučiti najveću dodanu vrijednost; stoga naglašava da države članice moraju promijeniti svoj način razmišljanja jer je u današnje vrijeme razmatranje vanjske politike i sigurnosti iz uskogrudne nacionalne perspektive zastarjelo; uvjeren je da izazove s kojima se danas suočavamo nijedna država članica ne može riješiti sama; čvrsto je uvjeren da je ranjivost EU-a izravna posljedica nepotpune integracije i nedostatka usuglašenosti; naglašava da procesi integracije kao što je EU postaju nužni uslijed globalizacije i multipolarnosti; apelira na države članice da konačno pokažu dostatnu razinu jedinstva i političke volje i uzajamnog povjerenja kako bi se raspoloživi instrumenti mogli uporabiti zajedničkim snagama radi ostvarivanja naših interesa i vrijednosti; ponavlja da EU može biti snažan globalni akter ravnopravan s ostalim velesilama samo ako sve države članice budu govorile jednim glasom i zajedno djelovale u okviru snažne vanjske i sigurnosne politike EU-a;

3.  pozdravlja plan i obveze preuzete na sastanku na vrhu u Bratislavi i očekuje konkretni angažman država članica u smislu njihove provedbe;

4.  podsjeća da je nužno da vanjske politike Unije budu usuglašene međusobno, ali i s drugim politikama koje imaju vanjsku dimenziju, te da budu usmjerene prema ispunjavanju ciljeva utvrđenih u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji; primjećuje, s obzirom na to da bi jačanje otpornosti trebalo biti jedan od glavnih ciljeva ZVSP-a, da to zahtijeva sveobuhvatan pristup različitih sektora koji upotrebom širokog raspona diplomatskih, sigurnosnih, obrambenih, ekonomskih, trgovinskih, razvojnih i humanitarnih instrumenata, ali i jačanjem neovisnosti u području energetske sigurnosti, propituju tradicionalne pristupe vanjskoj i sigurnosnoj politici; smatra da bi zajednička vanjska i sigurnosna politika trebala biti odlučnija i učinkovitija te počivati na vrijednostima; ističe da je usklađenost politika u interesu razvoja jedinstven alat za postizanje sveobuhvatnog operativnog pristupa EU-a u skladu s ciljevima Programa održivog razvoja do 2030.;

5.  pozdravlja usvajanje nove trgovinske strategije Komisije „Trgovina za sve” kojom se teži učvrstiti uloga ljudskih prava u trgovinskoj politici i iskoristiti položaj EU-a kao trgovinskog bloka u cilju poticanja poštovanja ljudskih prava u trećim zemljama; naglašava da će za to biti potrebna potpuna konvergencija i komplementarnost trgovine i vanjskopolitičkih inicijativa, uključujući blisku suradnju između različitih glavnih uprava, ESVD-a i mjerodavnih tijela država članica; naglašava važnost toga da Skupina povjerenika za vanjsko djelovanje kojom predsjeda potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica dade zamah provođenju sveobuhvatnog pristupa; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu na redovito obavještavanje Europskog parlamenta o radu te skupine; poziva delegacije EU-a da primijene zajedničko programiranje u svim područjima politike vanjskog djelovanja kako bi se izbjeglo udvostručavanje, ostvarile uštede, poboljšala učinkovitost i otkrili mogući nedostaci;

6.  uviđa da bi klimatske promjene mogle imati ozbiljne posljedice na regionalnu i globalnu stabilnost s obzirom na činjenicu da globalno zagrijavanje utječe na sporove o teritoriju, hrani, vodi i drugim resursima, oslabljuje gospodarstva i stvara prijetnju regionalnoj sigurnosti te da je jedan od uzroka migracijskih tokova; dodatno potiče EU i njegove države članice da razmotre na koji se način u vojne planove pojedinih država članica i EU-a mogu uvrstiti strategije za prilagodbu klimatskim promjenama i što bi se smatralo odgovarajućim kapacitetom, prioritetom i odgovorom;

7.  poziva Komisiju i države članice da povećaju svoje kapacitete za suzbijanje kampanja dezinformiranja i propagande koje dopiru do građana u EU-u i u njegovom susjedstvu; poziva institucije EU-a i države članice da potvrde da informacijsko ratovanje koje je u tijeku nije samo vanjski nego i unutarnji problem EU-a; izražava žaljenje zbog nemogućnosti EU-a da europskoj javnosti priopći i primjereno predstavi djelovanja, prednosti i postignuća zajedničke sigurnosne i obrambene politike; poziva Vijeće, Komisiju i države članice da premoste taj jaz čineći vanjsko djelovanje EU-a odgovornijim i vidljivijim;

8.  uviđa da su informacijsko i kibernetičko ratovanje namjeran pokušaj da se na državnoj i nedržavnoj razini destabiliziraju i diskreditiraju političke, gospodarske i društvene strukture; u tom smislu naglašava hitnu potrebu da se kibernetička sigurnost i kibernetička obrana uključe u unutarnje i vanjske politike EU-a te u odnose s trećim zemljama; poziva države članice da uspostave sustav automatskog dijeljenja informacija o kibernetičkim i hibridnim prijetnjama i napadima; poziva EU da u međunarodnim forumima brani ideju da je otvorena, globalna osnovna infrastruktura interneta neutralna zona; uvjeren je također da bi se EU trebao udružiti sa svojim partnerima i povećati svoju pomoć za izgradnju kapaciteta u području kibersigurnosti i u borbi protiv kiberkriminala i kiberterorizma;

9.  podsjeća na to da se EU obvezao na razvijanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike nadahnute načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanjem Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava; podsjeća na akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju kojim se naglašava važnost toga da EU uključi svoje politike u području ljudskih prava i rodne politike u misije i operacije upravljanja krizom; podsjeća na važnost takozvane klauzule o ljudskim pravima uvrštene u sve okvirne sporazume potpisane s trećim zemljama od ranih 1990-ih.;

10.  podsjeća da je politika proširenja jedna od najuspješnijih politika EU-a i da je doprinijela osiguranju stabilnosti, demokracije i blagostanja na europskom kontinentu; stoga ponavlja svoju snažnu potporu procesu proširenja pod uvjetom da su kriteriji iz Kopenhagena, uključujući integracijski kapacitet, ispunjeni; naglašava potrebu za boljom suradnjom između EU-a i zemalja kandidatkinja i potencijalnih zemalja kandidatkinja na pitanjima kao što su migracije, sigurnost, borba protiv terorizma i organiziranog kriminala i borba protiv trgovine ljudima; poziva zemlje kandidatkinje da učine sve što je potrebno da se usklade sa ZVSP-om/ZSOP-om EU-a;

11.  ističe predanost EU-a međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima i učinkovitom sustavu multilateralnih odnosa koji predvodi UN; prepoznaje strateško partnerstvo EU-a i UN-a od 2003. u očuvanju mira i upravljanju kriznim situacijama; potiče EU i države članice da podupiru ulogu UN-a u očuvanju mira i da surađuju s UN-om u jačanju kapaciteta za očuvanje mira regionalnih organizacija, osobito Afričke unije, uzimajući u obzir Instrument mirovne pomoći za Afriku; poziva države članice EU-a da znatno povećaju svoje doprinose u vidu vojnog i policijskog osoblja za UN-ove misije očuvanja mira; pozdravlja, u okviru globalne strategije EU-a, predanost NATO-u kao kamenu temeljcu kolektivne sigurnosti Europe i osnaživanju Ujedinjenih naroda kao temelja međunarodnog poretka;

12.  ističe da su uslijed aktualnih kriza na vidjelo izašla ograničenja Ujedinjenih naroda; poziva Europsku uniju i njezine države članice da svom snagom nastoje postići reformu Vijeća sigurnosti, osobito u pogledu ukidanja prava na veto u slučaju masovnih zločina;

13.  naglašava da stvarna provedba globalne strategije EU-a koju je u lipnju 2016. predstavila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica nije moguća bez velike predanosti, odgovornosti, političke volje i vodstva država članica; ističe da države članice trebaju za provedbu te strategije dodijeliti odgovarajuća ljudska i financijska sredstva, posebno u ključnom području sprečavanja sukoba, sigurnosti i obrane; naglašava praktične i financijske koristi daljnje integracije europskih obrambenih kapaciteta;

14.  pozdravlja namjeru izrade provedbenog plana za sigurnost i obranu; naglašava da bi se taj provedbeni plan trebao dopuniti postupkom izrade bijele knjige, u kojoj bi se točno utvrdila razina prioriteta u pogledu ambicija, zadaća, zahtjeva i kapaciteta europske obrane; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da u suradnji s državama članicama i Komisijom prioritetno započnu raditi na takvoj bijeloj knjizi kako bi prvi rezultati bili vidljivi 2017.;

15.  pozdravlja prijedlog o godišnjem osvrtu na stanje provedbe strategije; vjeruje da bi se taj osvrt trebao predstaviti u obliku godišnje rasprave u Parlamentu te na temelju izvješća o provedbi koji sastavlja potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica;

16.  smatra da bi se globalna strategija trebala redovito revidirati te da bi se trebala pružiti analiza njezine provedbe, i to usporedno s izbornim ciklusom i početkom mandata svakog novog sastava Komisije kako bi se utvrdilo odgovaraju li još uvijek njezini ciljevi i prioriteti izazovima i prijetnjama;

17.  ističe da se vanjsko djelovanje EU-a mora temeljiti na tri stupa: diplomaciji, razvoju i obrani;

Preuzimanje odgovornosti za našu sigurnost: sprečavanje, obrana, odvraćanje, odgovor

18.  naglašava da EU mora osnažiti svoje sigurnosne i obrambene kapacitete jer svoj puni potencijal svjetske sile može iskoristiti samo ako svoju superiornu meku silu bude kombinirao sa svojom tvrdom silom, kao dio sveobuhvatnog pristupa EU-a; podsjeća na to da su zajednički i snažniji civilni i vojni kapaciteti ključni elementi za to da EU u potpunosti odgovori na krize, poboljša otpornost svojih partnera i zaštiti Europu; napominje da su, s obzirom na to da politika moći ponovno vlada međunarodnim odnosima, sposobnosti obrane i odvraćanja ključne za naš pregovarački položaj u diplomatskim razgovorima; u tom pogledu ponavlja da je potrebno osnažiti i produbiti zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku jer je u vrijeme proračunskih ograničenja jedini realističan način jačanja naših vojnih sposobnosti povećanje sinergija unapređenjem obrambene suradnje na temelju potreba svih država članica i ciljanih ulaganja; smatra da bi snažnija europska sigurnosna i obrambena suradnja dovela do veće učinkovitosti, jedinstva i djelotvornosti te da bi Europska unija i njezine države članice na temelju takve produbljene suradnje osigurale potrebne tehnološke i industrijske kapacitete;

19.  uvjeren je da su zbog već nedostatnog proračuna EU-a potrebna dodatna sredstva iz država članica za operacije, administrativne troškove, pripremna djelovanja i pilot-projekte, kao i napori radi povećanja sinergija, u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike; poziva Komisiju i države članice da iskoriste priliku koja se nudi u okviru trenutačne revizije/preispitivanja višegodišnjeg financijskog okvira kako bi riješile pitanje proračunskih potreba za sve veće sigurnosne izazove; poziva države članice da povećaju svoja izdvajanja za obranu kako bi ispunile cilj u pogledu kapaciteta koji je postavio NATO, a kojim se zahtijeva da za obranu izdvajaju barem 2 % BDP-a; naglašava da bi se boljom koordinacijom i smanjenjem preklapanja aktivnosti EU-a i država članica omogućila ušteda i preraspodjela sredstava;

20.  smatra da je od ključne važnosti konačno provesti instrumente predviđene Ugovorom iz Lisabona, a ponajprije stalno strukturiranu suradnju (PESCO); smatra da je fleksibilan uključiv pristup kojim se potiče otvoreno i proaktivno sudjelovanje svih država članica ključno za provedbu PESCO-a; pozdravlja zajednički dokument ministara obrane Francuske i Njemačke o obnovi ZSOP-a i talijanski prijedlog „za jaču europsku obranu” i u potpunosti podržava njihov cilj donošenja pozitivne odluke o uspostavi PESCO-a na sastanku Vijeća za vanjske poslove i obranu u studenome 2016.; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da preuzme glavnu riječ u toj inicijativi i u drugim nedavnim prijedlozima o jačanju ZSOP-a radi pripremanja terena za dodatne ambiciozne odluke u vezi sa ZSOP-om koji će biti doneseni na sastanku Vijeća za vanjske poslove i obranu u studenom i sastanku Europskog vijeća u prosincu, a među koje se ubrajaju:

•  stvaranje stalnog civilnog i vojnog stožera, zajedno s jednako važnim vojnim kapacitetom za planiranje i vođenje operacija te civilnim kapacitetom za planiranje i vođenje operacija, čime bi se ojačalo strateško i operativno planiranje tijekom čitava ciklusa planiranja, poboljšalo civilno-vojnu suradnju te unaprijedilo sposobnost EU-a da brzo reagira na krize;

•  unapređenje mehanizama EU-a za brzo reagiranje, ponajprije dodatnim poboljšanjem uporabljivosti borbenih skupina, i to aktivacijom članka 44., te jačanjem i većom uporabom Eurocorpsa za misije i operacije ZSOP-a;

•  proširenje zajedničkog financiranja operacija ZSOP-a, pa i hitnom i temeljitom revizijom mehanizma Athena, koja bi uključivala izjavu o borbenim skupinama te je potrebna kako bi se osiguralo da se misije EU-a mogu financirati iz zajedničkih sredstava umjesto da većina troškova pada na pojedine uključene države članice, čime se uklanja potencijalna prepreka za države članice da stave na raspolaganje svoje snage;

•  osnivanje obrambene konfiguracije Vijeća;

21.  potiče preispitivanje pristupa EU-a civilnim misijama u okviru ZSOP-a, počevši od prirode intervencija pa do njihovih ciljeva i uključenih osoba, kako bi se osiguralo da budu pravilno osmišljene, provedene i podržane; pozdravlja napredak u pogledu misija i operacija ZSOP-a unatoč njihovim nedostacima; poziva na veću fleksibilnost u financijskim pravilima EU-a kako bi se pružila potpora njegovoj sposobnosti da odgovori na krize te poziva na provedbu postojećih odredbi Ugovora iz Lisabona; podržava uspostavu novih fondova za hitno financiranje početnih faza vojnih operacija; smatra da bi se novim, učinkovitijim, postupkom donošenja odluka u pogledu vojnih misija EU-a, unaprijedila pripravnost i snaga odgovora EU-a na prijetnje i krize, istodobno priznajući da se odluka o slanju postrojbi u takve misije mora donijeti na razini država članica;

22.  ustraje u tome da bilo koja odluka koji vodi prema stvaranju Europske obrambene unije, uključujući razvoj snažnije stalne strukturirane suradnje i stvaranje zajedničkih obrambenih instrumenata, mora biti donesena jednoglasno među državama članicama EU-a;

23.  žali zbog činjenice da Europska komisija, ESVD, Europska obrambena agencija i države članice i dalje nisu u cijelosti provele sveobuhvatne zadaće koje proizlaze iz sastanka Vijeća za vanjske poslove u studenome 2013. i sastanaka Europskog vijeća u 2013. i 2015.; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i povjerenicu za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te mala i srednja poduzeća da Parlamentu predstave procjenu provedbe prethodnih odluka prije predlaganja novih zadaća; potiče ubrzanje tekućeg rada na europskom obrambenom akcijskom planu i nastojanja Komisije da maksimizira suradnju u području obrane, među ostalim poticajima u područjima poput unutarnjeg tržišta, javne nabave, istraživanja, prijevoza, svemira te kibernetskih, energetskih i industrijskih politika; prima na znanje prijedlog francuskog predsjednika o europskom sigurnosnom i obrambenom fondu te podržava razvoj novih i inovativnih koncepata financiranja i ulaganja, pa i preko Europske investicijske banke i javno-privatnih partnerstva;

24.  napominje da su države članice suočene s poteškoćama u pokušaju da održe široki raspon potpuno operativnih obrambenih kapaciteta te da postoji potreba za većom koordinacijom i jasnijim izborima o kapacitetima koje treba zadržati ne bi li se države članice mogle specijalizirati za pružanje određenih kapaciteta; naglašava praktične i financijske koristi daljnje integracije europskih obrambenih kapaciteta i prima na znanje razne postojeće inicijative u tu svrhu koje bi se mogle uspostaviti u širem okviru radi donošenja pametnoga plana; podržava prijedloge za „europski semestar za obranu” i poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da iznese konkretne prijedloge u vezi s time; smatra da je interoperabilnost od ključne važnosti za veću kompatibilnost i bolju integriranost snaga država članica; potiče države članice da traže druge načine zajedničke nabave, servisa i održavanja snaga i vojne opreme;

25.  pohvaljuje ulogu Europske obrambene agencije u poticanju i koordiniranju razvoja kapaciteta te poziva na njezino jačanje, ponajprije povećanjem njezina proračuna; ustraje u tome da bi se troškovi osoblja i tekući troškovi Agencije trebali financirati iz proračuna Unije; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da preispitaju postupke i prethodne aktivnosti Europske obrambene agencije;

26.  podsjeća, nadalje da Europa mora zadržati konkurentnu i inovativnu industrijsku i tehnološku bazu koja može razvijati i proizvoditi potrebne kapacitete; podsjeća na to da su integrirano tržište obrane i konsolidacija europske obrambene industrije apsolutno nužni za ekonomiju razmjera i veću učinkovitost;

27.  pozdravlja prijedlog predsjednika Junckera o stvaranju europskog obrambenog fonda za poticanje istraživanja i inovacija; pozdravlja dosadašnji rad na uspostavi pripremnog djelovanja u vezi s istraživanjima u području obrane nakon čega bi u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira trebao uslijediti veći posebni europski obrambeni istraživački program financiran sredstvima EU-a, pri čemu bi dodatna financijska sredstva trebale osigurati države članice;

28.  poziva na aktivniju ulogu EU-a u području razoružanja, neširenja i kontrole naoružanja; poziva Vijeće da omogući da potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica ima aktivniju ulogu u pogledu rješavanja sukoba i izgradnje mira;

29.  prepoznaje sve veću međuovisnost između unutarnje i vanjske sigurnosti te smatra da su zbog trenutačnih sigurnosnih izazova potrebne temeljite kritičke analize naših sigurnosnih politika radi izrade dosljedne i jedinstvene politike kojom će biti obuhvaćena i unutarnja i vanjska dimenzija, uključujući aspekte kao što su borba protiv terorizma, kibersigurnost, energetska sigurnost, hibridne prijetnje, strateška komunikacija i ključna infrastruktura; poziva sigurnosne službe država članica da poboljšaju suradnju i povećaju razmjenu obavještajnih podataka i informacija te poziva sve države članice da se pridržavaju svojih pravnih obveza dijeljenja podataka s Europolom i Eurojustom u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala; poziva EU da dodatno pojača svoju suradnju i razmjenu obavještajnih podataka s trećim zemljama u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala poštujući pritom međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima; pohvaljuje pokretanje Europske agencije za graničnu i obalnu stražu;

30.  pozdravlja zajedničku izjavu o suradnji NATO-a i EU-a donesenu tijekom sastanka na vrhu u Varšavi; u potpunosti podržava produbljenje suradnje NATO-a i EU-a u područjima kibersigurnosti, migracija, strateške komunikacije i pružanja odgovora na hibridne prijetnje; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da do kraja 2016. iznese konkretne prijedloge za daljnje mjere u vezi sa zajedničkom izjavom iz Varšave; uvjeren je da je NATO ključan za kolektivnu sigurnost Europe, no inzistira na potrebi održavanja adekvatnih kapaciteta EU-a za pružanje odgovora; podsjeća da su jači NATO i jači EU komplementarni i da se uzajamno nadopunjuju; pozdravlja, u okviru globalne strategije EU-a, predanost NATO-u kao kamenu temeljcu kolektivne sigurnosti Europe naglašava da EU treba na najbolji mogući način iskoristiti dostupna sredstva za sigurnost i obranu i izbjeći moguće udvostručenje troškova; nadalje smatra da EU i njegove države članice moraju bliskije surađivati s NATO-om kako bi osigurali komplementarnost i uzajamno nadopunjavanje inicijative NATO-a za pametnu obranu i inicijative EU-a za udruživanje i dijeljenje;

31.  naglašava da je sigurnost država članica EU-a nedjeljiva i da prema članku 42. stavku 7. UEU-a sve države članice moraju uživati jednaku razinu sigurnosti te stoga trebaju razmjerno doprinositi i sudjelovati u sigurnosti EU-a, i ispunjavati preuzete obveze; nadalje napominje da je u tom članku također navedeno da se time ne dovodi u pitanje poseban karakter politike sigurnosti i obrane određenih država članica;

32.  prepoznaje potrebu za pronalaskom kreativnih rješenja za suradnju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u području ZVSP-a/ZSOP-a;

33.  smatra da je ključno osnažiti europsku sigurnosnu arhitekturu koja se temelji na Helsinškom završnom aktu iz 1975. i njegovim četirima „košarama” i kojoj su nezakonite vojne intervencije Rusije na Krimu te u istočnoj Ukrajini nanijele veliku štetu;

34.  smatra da je vrijeme za utvrđivanje nove, realističnije strategije odnosa EU-a s Rusijom koja će se temeljiti na vjerodostojnoj sposobnosti odvraćanja, ali i na dijalogu u područjima od zajedničkog interesa, kao što su protuterorizam, neširenje oružja i trgovina; istovremeno naglašava važnost većeg ulaganja u suradnju i potporu ruskom civilnom društvu kako bi se ojačali temelji dugoročnih odnosa EU-a i Rusije; naglašava da su sankcije bile potrebne kao reakcija na rusku agresiju u Ukrajini te da su se dokazale kao učinkovito sredstvo odvraćanja njezine daljnje agresije u toj zemlji; ponavlja da je suspenzija povezanih sankcija uvjetovana potpunom provedbom Sporazumâ iz Minska; u potpunosti podupire mjere ograničavanja koje je EU uveo protiv pojedinaca i subjekata u Rusiji kao odgovor na nezakonito pripajanje Krima i namjerno destabiliziranje Ukrajine i ustraje u tome da bi EU trebao ostaviti otvorenom mogućnost daljnjih postupnih sankcija, posebno na visokotehnološke proizvode u sektorima nafte i plina, informatičke tehnologije i naoružanja, nastavi li Rusija s kršenjem međunarodnog prava; smatra da je poboljšanje odnosa u interesu i EU-a i Rusije, pod uvjetom da se poštuje međunarodno pravo;

35.  poziva države članice EU-a i međunarodnu zajednicu da pošalju jednoglasnu, jasnu poruku ruskoj vladi da će snositi cijenu i posljedice svojih postupaka; nadalje, zahtijeva smirivanje trenutačne krize i ustraje u tome da EU i države članice surađuju s međunarodnim partnerima u nametanju diplomatskih, političkih, gospodarskih i drugih pritisaka na rusku vladu da prekine s agresijom; u tom kontekstu pozdravlja odluke sa sastanka na vrhu NATO-a održanog u Varšavi; ističe svoju predanost jedinstvu, suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine; naglašava da su izbori održani na okupiranim područjima Krima nevažeći;

36.  smatra da je važno pronaći načine za smirivanje trenutačnih napetosti i voditi konstruktivan dijalog s Rusijom radi utvrđivanja mjera usmjerenih na smanjivanje rizika od opasnih nesporazuma i pogrešnih procjena; ističe važnost povećane obostrane transparentnosti vojnog djelovanja kako bi se izbjegli zračni i pomorski incidenti s Rusijom, kao i potrebe za razvojem zajedničkih standarda postupanja u slučaju nesreća i incidenata; smatra da su nekooperativni vojni letovi bez uključenih transpondera ozbiljna prijetnja civilnom zrakoplovstvu te da je neophodno razviti mjere kako bi se što je moguće ranije otkrili takvi letovi i na međunarodnoj razini pronašao put prema okončavanju takvih sigurnosnih rizika; nadalje, smatra da suradnja s Rusijom na nedavnom nuklearnom sporazumu s Iranom daje nadu za bolje odnose u drugim područjima, pa i s NATO-om, kako bi se ublažile napetosti poput onih na Baltiku, u Siriji i u Ukrajini;

37.  poziva EU da pojača suradnju sa zemljama Istočnog partnerstva radi jačanja njihovih demokratskih institucija, otpornosti i neovisnosti, među ostalim pokretanjem ambicioznih cjelovitih misija u okviru ZSOP-a s ciljem poboljšanja sigurnosti i stabilnosti; poziva EU da ima aktivniju i djelotvorniju ulogu u pogledu sprečavanja sukoba i izgradnje mira; poziva države članice da povećaju pomoć Ukrajini, uključujući odgovarajuće sustave za obranu, u cilju odvraćanja od vojne eskalacije u istočnoj Ukrajini i da učine radnu skupinu East StratCom stalnom strukturom EU-a te da raspodijele odgovarajuće ljudske i financijske resurse za njezino bolje funkcioniranje; daje daljnju potporu težnjama tih zemalja za pristupanje EU-u i programima reforme u područjima kao što su vladavina prava, gospodarstvo, javna uprava i borba protiv korupcije i zaštita manjina;

38.  podsjeća na predanost EU-a svojim partnerima u svojemu susjedstvu i podupiranju socijalnih i političkih reformi, konsolidaciji vladavine prava, zaštiti ljudskih prava i promicanju gospodarskog razvoja kao najboljeg načina jačanja međunarodnog poretka i osiguravanja stabilnosti u susjedstvu; prepoznaje činjenicu da politika EU-a ne smije usvojiti jedinstveni pristup te da stoga mora biti fleksibilnija i osjetljivija na promjenjive situacije u istočnim i južnim susjedstvima EU-a; napominje da revidirani Europski instrument za susjedstvo nije ispunio svoje ciljeve, posebice kada se radi o načelu „više za više”; dodatno potiče razmatranje mogućnosti primjene politike „manje za manje” u pogledu onih zemalja koje nazaduju u pogledu upravljanja, demokracije i ljudskih prava;

39.  smatra da je produbljivanje odnosa s SAD-om i Kanadom od strateškog interesa za EU, no istodobno je važno i da jača svoje odnose sa Srednjom i Južnom Amerikom, ne samo radi osnaživanja biregionalnog partnerstva nego i kako bi zajednički rješavali najvažnije globalne izazove; uviđa da je EU daleko najvažniji gospodarski partner SAD-a i obrnuto, te da su oboje ključni međunarodni saveznici na bilateralnoj razini i u NATO-u, te u područjima kao što je nuklearni sporazum s Iranom ili Sirija i Ukrajina; potiče EU i države članice da i nakon održanih predsjedničkih izbora u SAD-u u studenome osiguraju nastavak takvog odnosa na temelju zajedničkih vrijednosti;

Izgradnja otpornosti i ulaganje u istinski sveobuhvatan pristup: razvoj, podrška i jačanje

40.  ističe da jamčenje mira i stabilnosti na našem kontinentu te u našem susjedstvu i u Africi sada moraju biti u samom središtu djelovanja Europe; uviđa da održivi razvoj nije moguć bez sigurnosti te da je održivi razvoj preduvjet za sigurnost, stabilnost, socijalnu pravdu i demokraciju; smatra da je potrebno uhvatiti se u koštac s temeljnim uzrocima nestabilnosti i prisilne i nezakonite migracije, kao što su siromaštvo, nedostatak ekonomskih prilika, oružani sukobi, loše upravljanje i klimatske promjene te trgovinske politike koje ne rješavaju te izazove; smatra da su sigurnost, ekonomski i društveni razvoj i trgovina dio iste sveobuhvatne strategije i da moraju biti usklađeni s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja, kako je utvrđeno u članku 208. Ugovora iz Lisabona; poziva na europsko i međunarodno djelovanje (UN/G20) protiv nezakonitih financijskih transfera iz Afrike;

41.  naglašava da EU posebnu pozornost mora pridati poboljšanju životnih uvjeta u svojem susjedstvu uporabom svih dostupnih alata politike, uključujući trgovinu, razvojnu pomoć, politiku okoliša i diplomaciju, kao i sposobnosti upravljanja krizama; u tom pogledu prima na znanje nova migracijska partnerstva EU-a i plan vanjskog ulaganja i želi biti uključen u provedbu tih instrumenata; ističe potrebu za razvojem novog pristupa Africi na temelju vrijednosti i načela EU-a kojim će se pružati bolje prilike za trgovinu, ulaganja, pristup energiji i gospodarski rast, a afričke zemlje podupirati u izgradnji demokratskih, transparentnih i učinkovitih institucija i donošenju mjera za ublažavanje učinaka klimatskih promjena; uvjeren je da bi EU trebao preispitati svoje razvojne i trgovinske politike kako bi bio siguran da su usklađene s njegovim vrijednostima te da se njima zaista pridonosi tim ciljevima; poziva EU, a posebno države članice, da se bore protiv nezakonitih financijskih transfera i znatno povećaju svoje financijske obveze prema toj regiji, pa i preko Uzajamnog fonda za Afriku, Plana za vanjska ulaganja i Europskog razvojnog fonda; ističe važnu ulogu EU-a u postizanju ciljeva Programa do 2030.; vjeruje da bi privatni sektor mogao imati važnu ulogu u razvoju ako djeluje unutar pravno obvezujućeg okvira kojim su utvrđene odgovornosti poslovnog sektora koje se odnose na poštovanje ljudskih, socijalnih i ekoloških prava;

42.  prepoznaje da je pomoć koju je EU pružio žrtvama katastrofa, izbjeglicama i drugima kojima je ona potrebna donijela raznolike rezultate;

43.  naglašava i potrebu za jačanjem borbe protiv temeljnih uzroka koji potiču terorizam i radikalizaciju, koji uglavnom pogađa zapadnu Afriku, Sahel, Afrički rog i Bliski istok i ima za metu Europu na dosad nezabilježenoj razini; poziva EU da zajedno s SAD-om i ostalim međunarodnim saveznicima poduzme zajedničke diplomatske napore kako bi partnere u regiji kao što su Turska, Saudijska Arabija i Iran uvjerili u potrebu za zajedničkom i pravno utemeljenom strategijom u pogledu tog globalnog izazova; dodatno potiče na ulaganje napora da se postigne suradnja i koordinacija s drugim zemljama u ovoj borbi i također apelira na državne i nedržavne dionike u regiji da se suzdrže od potpirivanja bilo kakvih daljnjih sektaških i etničkih napetosti; izražava duboku zabrinutost zbog teškog kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava o ljudskim pravima u Jemenu, kao i zbog bombardiranja pogreba u gradu Sanaa 8. listopada; zahtijeva hitnu neovisnu međunarodnu istragu tog i drugih kršenja međunarodnih humanitarnih i ljudskih prava; poziva EU i njegove države članice da obustave svaku suradnju u Jemenu sve dok se ta kršenja prava ne istraže, a odgovorni ne budu snosili odgovornost; zahtijeva da se smjesta prekine blokada Jemena i poziva sve strane u sukobu da nastave dijalog radi suradnje u cilju održivog prekida vatre; ustraje u stajalištu da nema vojnog rješenja sukoba;

44.  potiče izradu tematskih okvira za donošenje prijedloga za suradnju između Unije, partnerskih zemalja u južnom susjedstvu i ključnih regionalnih aktera, osobito onih afričkih, u regionalnim izazovima kao što su oni u području sigurnosti, energije, pa i u upravljanju migracijskim tokovima; smatra da bi naše susjedstvo bilo otpornije kad bi se organiziralo u okviru regionalne suradnje, čime bi se omogućilo donošenje zajedničkih odgovora na izazove, među ostalim u pogledu migracije, terorizma i razvoja; stoga poziva Uniju da surađuje sa susjedima u zemljama Magreba u svrhu ponovnog pokretanja i razvoja Unije arapskog Magreba;

45.  podsjeća da regija Sahela i ostala povezana zemljopisna područja predstavljaju prioritetne regije za jamčenje sigurnosti Europske unije i ističe krhkost tamošnjeg sigurnosnog stanja i mogućih posljedica trenutačnih nemira; poziva Uniju da radi na jačanju suradnje sa zemljama sjeverne Afrike i Sahela u borbi protiv sve jačeg terorističkog djelovanja u sahelo-saharskoj regiji; naglašava da izrazito teški životni uvjeti prisutni na određenim mjestima mogu gurnuti dio stanovništva prema alternativi, koju predstavlja islamistički terorizam; potiče razvoj dosljedne i pouzdane strategije u regiji Sahela s ciljem poboljšanja upravljanja, odgovornosti i legitimnosti državnih i regionalnih institucija, povećanja sigurnosti, hvatanja u koštac s radikalizacijom, trgovinom ljudima, oružjem i drogama, te jačanjem gospodarskih i razvojnih politika; uvjeren je da je jačanje kapaciteta regionalnih i podregionalnih organizacija, osobito u Africi, od ključne važnosti za sprečavanje sukoba, razrješavanje sukoba i suradnju u području sigurnosti; ističe da EU mora pružiti pravi odgovor na to stanje u pogledu sigurnosti, i to ne samo u ekonomskom smislu nego i politički i vojno;

46.  ističe važnost pronalaska održivog rješenja za sukob u Siriji u skladu s prijelaznim procesom utvrđenim u Priopćenju iz Ženeve i rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2254 (2015); podržava napore koje predvodi UN kako bi se potpomogli pregovori svih strana sirijskog sukoba o uključivom političkom dogovoru; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da hitno pripremi europsku strategiju za Siriju; uvjeren je da bilateralni pregovori između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država nisu dostatni da bi se došlo do trajnog rješenja sirijske krize; poziva Europsku uniju da prekine s politikom koja je stavlja u položaj diplomatske marginaliziranosti i da uporabi svoj utjecaj na ključne aktere kao što su Iran, Saudijska Arabija, Turska, Katar i Rusija te se pobrine za to da zauzmu konstruktivno stajalište i da se suzdrže od doprinošenja daljnjoj eskalaciji situacije; i dalje apelira na sve članice Vijeća sigurnosti UN-a da poštuju svoje odgovornosti u vezi s krizom; podsjeća na to da su Rusija i druge države u više navrata upotrijebile pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a te smatra da je to u suprotnosti s međunarodnim nastojanjima za postizanje mira i rješavanje sukoba u Siriji i regiji; naglašava da se protiv svih pojedinaca i subjekata uključenih u zločine protiv čovječnosti u Siriji moraju izreći sankcije; izražava duboku zabrinutost zbog toga što sve strane u sirijskom sukobu masovno i rašireno krše međunarodno humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima i ističe važnost jamčenja odgovornosti za takve povrede prava; ponovno izražava svoju potporu susjednim zemljama Sirije koje su suočene s vrlo velikim izazovima u pružanju smještaja za milijune izbjeglica; ponavlja da u potpunosti podržava neovisnost, teritorijalnu cjelovitost i suverenitet Iraka u kojem se u potpunosti poštuju prava svih etničkih i vjerskih skupina;

47.  prepoznaje ulogu Turske kao važnog partnera u rješavanju sirijskog sukoba i borbi protiv Islamske države/Daiša u Siriji i Iraku te migracijske krize; odlučno osuđuje pokušaj vojnog državnog udara usmjerenog protiv demokratski izabrane vlade Turske; potiče tursku vladu da štiti ustavni poredak, u skladu sa svojim obvezama kao članice Vijeća Europe, a istodobno naglašava važnost toga da se nakon udara poštuju ljudska prava, vladavina prava, sloboda izražavanja te neovisnost pravosuđa i medija; naglašava da bi Turska trebala tijesno surađivati s Vijećem Europe kako bi se osiguralo da se svim procedurama poštuje vladavina prava; izražava zabrinutost zbog represivne prirode i opsega čistki započetih nakon pokušaja udara koje ozbiljno narušavaju osnovne slobode i ljudska prava u Turskoj; posebno je zabrinut zbog sve većeg broja slučajeva pretjerane uporabe sile policijskih snaga i zlostavljanja pritvorenika, ustrajnog nekažnjavanja kršenja ljudskih prava i narušavanja neovisnosti pravosuđa;

48.  ističe potrebu da se postigne dvodržavno rješenje sukoba na Bliskom istoku na temelju parametara utvrđenih u zaključcima Vijeća iz srpnja 2014., čime bi se na temelju granica iz 1967. zajamčile sigurnost države Izraela i dugoročna perspektiva palestinske države i razriješila sva pitanja u pogledu trajnog statusa ne bi li se sukob okončao; poziva EU da preuzme svoju odgovornost i postane istinski akter i posrednik u diplomatskom procesu; poziva institucije EU-a i države članice da bez odgode poduzmu korake kako bi zaštitile održivost dvodržavnog rješenja te stvorile pozitivnu dinamiku istinskih mirovnih pregovora; poziva izraelske vlasti da smjesta zaustave i promijene svoju politiku naseljavanja; naglašava da je presudan preduvjet za postizanje pravednog i trajnog mira i dalje taj da sve strane u svim okolnostima poštuju međunarodno pravo o ljudskim pravima i humanitarno pravo; ističe važnost jamčenja dosljednosti politike EU-a kada je riječ o situacijama koje podrazumijevaju okupaciju ili pripojenje teritorija;

49.  smatra da je borba protiv trgovaca ljudima moguća samo ako postoji suradnja sa zemljama s druge strane Sredozemlja te iz cijele Afrike, i ako se temelji na poštovanju ljudskih prava te u tom pogledu smatra da Europska unija i njezine države članice moraju surađivati s međunarodnim partnerima kako bi se riješila pitanja uzročnih čimbenika koji dovode do migracija;

50.  snažno podupire osnaživanje koncepta „odgovornosti za pružanje zaštite” (R2P) kao važnog načela za upravljanje u djelovanju Europske unije i njezinih država članica u cijelom spektru sukoba te u pogledu ljudskih prava i razvoja;

Moć europske diplomacije: znanje, angažman i učinak

51.  ističe golemi potencijal EU-a kao diplomatske velesile, koji se temelji na širokom nizu instrumenata kojima raspolažemo i na našoj normativnoj moći u području demokracije, slobode i ljudskih prava; u tom pogledu želi skrenuti pozornost na središnju koordinirajuću ulogu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice, ESVD-a i delegacija EU-a u trećim zemljama;

52.  smatra da posebnu pozornost treba posvetiti sprečavanju sukoba, rješavanju temeljnih uzroka nestabilnosti i brizi za sigurnost ljudi; prepoznaje da su rane preventivne mjere protiv dugoročnih rizika od nasilnih sukoba učinkovitije, vremenski kraće i jeftinije od mirovnih operacija; potiče EU da iskaže političko vodstvo u preventivnoj diplomaciji i posredovanju u sukobu; pozdravlja, u tom pogledu, ulogu sustava EU-a za rano upozoravanje o sukobu, tima ESVD-a za potporu u posredovanju i Europskog mirovnog instituta; poziva na daljnji razvoj kapaciteta EU-a za prevenciju sukoba i posredovanje u sukobima; ističe da je sudjelovanje žena u pregovorima o razrješenju sukoba od ključne važnosti za promicanje prava i sudjelovanja žena, što je prvi korak prema njihovu potpunom uključivanju u buduće tranzicijske procese; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i Komisiju da povećaju financijska i administrativna sredstva namijenjena za posredovanje, dijalog, pomirenje i hitno reagiranje na krizu; potiče države članice da se strogo pridržavaju normi uspostavljenih u zajedničkom stajalištu EU-a o izvozu oružja i prekinu trgovinu oružjem s trećim zemljama koje ne ispunjavaju navedene kriterije; ustraje u tome da EU osnaži politički dijalog i suradnju u pogledu razoružanja, neširenja oružja i kontrole naoružanja;

53.  snažno potiče daljnje pregovore o ujedinjenju Cipra kako bi se postiglo brzo i uspješno rješenje;

54.  smatra da Europska unija i njezine države članice moraju razviti učinkovitu vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku kojom se poštuju nacionalni interesi, ali i nastoji surađivati s međunarodnim partnerima, Ujedinjenim narodima, nevladinim organizacijama, borcima za ljudska prava i ostalima u pogledu pitanja od zajedničkog interesa radi promicanja mira, blagostanja i stabilnosti diljem svijeta; naglašava potrebu za uskom suradnjom s drugim globalnim i regionalnim silama kada je riječ o globalnim prijetnjama i izazovima; posebno ističe ključnu važnost transatlantskih odnosa, koji se temelje na zajedničkim interesima i vrijednostima; ističe da bi revitalizacija tih strateških partnerstava, kojom ih se nastoji pretvoriti u djelotvoran instrument vanjske politike, trebala biti prioritet za EU;

55.  zauzima stajalište da bi EU trebao unaprijediti i intenzivirati svoja diplomatska nastojanja u Aziji, pa i sa savezom ASEAN, kako bi doprinio većoj stabilnosti i sigurnosti u sukobljenim područjima u kojima su ponovno izbile napetosti, usko surađujući pritom s regionalnim partnerima i pridržavajući se međunarodnog prava, među ostalim u Južnom kineskom moru, i kako bi se riješila pitanja koja se odnose na zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava; napominje da EU treba nastaviti s podupiranjem razvoja miroljubivih odnosa između Kine i njezinih susjeda uz Južno kinesko more, uključujući Vijetnam, Tajvan i Filipine, u okviru konstruktivnih bilateralnih i uključivih multilateralnih mehanizama; smatra da se jačanje i obnavljanje struktura međunarodnog poretka ne može postići bez Azije i posebice Kine; naglašava da se, u svjetlu globalnih ambicija Kine, odnosi između EU-a i Kine moraju proširiti izvan okvira samo gospodarskih odnosa kako bi obuhvaćali više aspekata i kako bi se usredotočilo na ulogu Kine u UN-u, njezin utjecaj na regionalne sukobe u svojem susjedstvu te na njezin doprinos u rješavanju problema globalnih prijetnji;

56.  poziva Europsku uniju da se ne odrekne u potpunosti zona koje trenutačno imaju manju stratešku vrijednost, ali koje u budućnosti mogu postati ključne, kako u gospodarskom, tako i u ljudskom i vojnom pogledu, kao što su središnja Azija, supsaharska Afrika ili Arktik, koje su predmet osobitog interesa drugih velikih svjetskih sila;

57.  podsjeća na važnost europske normativne moći i poziva na daljnje jačanje kulturne i znanstvene diplomacije EU-a kako bi se europska snaga i vrijednosti projicirale i promicale izvan naših granica; ističe i moć ekonomske diplomacije i, među ostalim, sankcija, kao instrumenta za provođenje politika EU-a;

58.  ističe ulogu parlamentarne diplomacije u jačanju političke suradnje s partnerima EU-a;

59.  ističe potrebu za važnijom ulogom nacionalnih parlamenata u provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike, uključujući pojačanu suradnju između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u pitanjima o vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a;

60.  ističe ulogu nedržavnih dionika i organizacija civilnog društva kao diplomatskih aktera i ključnih partnera EU-a i naglašava važnost pomoći koju im EU pruža, kao i suradnje EU-a s njima;

61.  ističe potrebu za ubrzavanjem konsolidacije punopravne europske diplomatske službe, a posebno za jačanjem njezine tematske stručnosti i planiranjem strateških politika te izradom prognoza, kao i područja obavještajnih službi; smatra da je važno osigurati da predstavništvo ESVD-a u kriznim područjima ima i konzularnu ulogu u cilju pružanja pomoći građanima EU-a; ustraje na potrebi za pravednom ravnotežom u ESVD-u između upućenih diplomata iz država članica i dužnosnika EU-a, pa i na rukovodećim položajima;

62.  naglašava da financijska sredstva dostupna za vanjsko djelovanje EU-a nisu razmjerna izazovima s kojima se suočavamo; u tom pogledu poziva na znatno povećanje sredstava dostupnih u okviru naslova IV. višegodišnjeg financijskog okvira u kontekstu narednog preispitivanja u sredini razdoblja;

63.  poziva na više odgovornosti i transparentnosti, posebno u pogledu pregovora o međunarodnim sporazumima;

64.  izražava duboko žaljenje zbog ograničenih sredstava za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku od otprilike 320 milijuna EUR (0,2 % proračuna EU-a) te poziva na bolje upravljanje financijskim tokovima za izvršenje tog proračuna; ističe da je iznos dodijeljenih sredstava za 2016. na istoj razini kao i 2015. te da su, uz dodatnih pet milijuna EUR za mjere sigurnosti odobrenih za misiju EUCAP Sahel Mali i 10 milijuna EUR za misiju EUBAM Libya, raspoloživa sredstva na koncu ožujka iznosila 170 milijuna EUR; izražava zabrinutost zbog nedostatka raspoloživih sredstava, imajući u vidu obveze koje se moraju ispuniti tijekom 2016. i činjenicu da je samo za nastavak tih misija koje završavaju 2016. na raspolaganju još 169 milijuna EUR;

65.  ističe važnu ulogu koju kultura ima u promicanju dijaloga i međusobnog razumijevanja i učenja u okviru vanjske politike EU-a; naglašava da ciljane kulturne i obrazovne politike mogu poduprijeti ključne ciljeve vanjske i sigurnosne politike EU-a te doprinijeti jačanju demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava; ponavlja ulogu međukulturnog i međuvjerskog dijaloga u borbi protiv ekstremizma, radikalizacije i marginalizacije; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da kulturnu diplomaciju i međukulturni dijalog uvrste u sve instrumente vanjskih odnosa EU-a i razvojni plan EU-a; poziva ESVD i delegacije EU-a diljem svijeta da u svim predstavništvima EU-a u trećim partnerskim zemljama imenuju kulturne atašee; nadalje naglašava ključnu ulogu obrazovanja u razvijanju građanskih i međukulturnih vještina, kao i u stvaranju boljih gospodarskih izgleda te poboljšanju zdravlja; potiče trenutna nastojanja Komisije usmjerena na jačanje uloge suradnje u području znanosti i istraživanja kao tzv. meke moći u europskim vanjskim odnosima; naglašava da znanstvena suradnja može pridonijeti izgradnji koalicije i rješavanju sukoba, posebno u odnosima sa susjednim zemljama EU-a;

°

°  °

66.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću i Komisiji.

(1)

P8_TA(2016)0249.


MIŠLJENJE MANJINE

o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike 2016/2036(INI))

Odbor za vanjske poslove, izvjestitelj: Elmar Brok

Mišljenje manjine koje su podnijeli zastupnici Europskog parlamenta Sabine Lösing, Javier Couso Permuy, Jean-Luc Mélenchon i Takis Hadjigerogiou iz Kluba zastupnika GUE/NGL-a

U izvješću se tvrdi da je EU donio mir, stabilnost i blagostanje svojim građanima i susjednim zemljama te se naglašava da je EU najvelikodušniji donator humanitarne i razvojne pomoći, no istovremeno se zanemaruje činjenica da je EU među najvećim izvoznicima oružja u svijetu, da se slaže s prisutnošću nuklearnog oružja na svome teritoriju i njegovom modernizacijom kao i zatvaranjem svih zakonitih i sigurnih ruta za izbjeglice/migrante prema EU-u, kao i da je razvojna pomoć EU-a odnedavna uvjetovana zadržavanjem i vraćanjem migranata.

U izvješću se potiče daljnja militarizacija EU-a i jačanje suradnje EU-a i NATO-a te se podupire objedinjavanje unutarnje i vanjske sigurnosti.

Protivimo se izvješću zato što se u njemu:

•  od država članica zahtijevaju povećana ulaganja pri izdvajanjima za obranu, odnosno postizanje cilja u pogledu kapaciteta koji je postavio NATO (najmanje 2% BDP-a na obranu), kao i povećana ulaganja u istraživanja u području obrane;

•  EU karakterizira kao „predvodnik u diplomaciji” i traži više djelovanja u razoružanju, no istovremeno se zahtijeva povećanje kapaciteta obrane i odvraćanja;

•  zahtijeva proširenje mehanizma Athena onkraj parlamentarnog nadzora, zagovara trajna strukturna suradnja zajedno s borbenim skupinama koja bi bila financirana sredstvima EU-a;

•  pozdravljaju istraživanja u području obrane i osnivanje obrambenog fonda EU-a te europski obrambeni akcijski plan, od čega koristi imaju obrambena i sigurnosna industrija EU-a i vojno industrijski kompleks;

Zahtijevamo:

-  potpuno razoružanje (uključujući nuklearno) na razini EU-a i na globalnoj razini;

-  da se sredstva iz proračuna EU-a ne izdvajaju u vojne svrhe te strogo tumačenje članka 41 stavka 2. UEU-a;

-  raspuštanje NATO-a.


MIŠLJENJE Odbora za proračune (23.5.2016)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike

(2016/2036(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Jean Arthuis

PRIJEDLOZI

Odbor za proračune poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  izražava duboko žaljenje zbog toga što je u ionako ograničenom proračunu od otprilike 320 milijuna EUR (0,2 % proračuna EU-a) nedovoljno sredstava izdvojeno za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (96 milijuna EUR u 2015.), što je znak manjka ambicije pa čak i poricanja stvarnosti u kojoj se nalaze žitelji Europe, čiju sigurnost čak i u srcu kontinenta ugrožavaju međunarodni sukobi;

2.  ističe da je iznos dodijeljenih sredstava za 2016. na istoj razini kao i 2015. te da je, uz dodatnih pet milijuna EUR za mjere sigurnosti odobrenih za misiju EUCAP Sahel Mali i 10 milijuna EUR za misiju EUBAM Libya, iznos raspoloživih sredstava na koncu ožujka bio 170 milijuna EUR; izražava zabrinutost zbog nedostatka raspoloživih sredstava, imajući u vidu obveze koje se moraju ispuniti tijekom 2016. i činjenicu da je samo za nastavak tih misija koje završavaju 2016. na raspolaganju još 169 milijuna EUR;

3.  napominje da zajednička vanjska i sigurnosna politika ima jedinstvenu i komplementarnu ulogu u globalnoj sigurnosti te da EU svojim djelovanjem može postići rezultate ondje gdje je ostalima to veoma teško; nadalje, ističe da EU svojim djelovanjem, kao što je to činio u prošlosti, može izbjeći potrebu za skupljim i riskantnijim intervencijama u okviru NATO-a i UN-a;

4.  napominje da je, izuzev operacije EUNAVFOR Med, tj. Operacije Sophia, zahvaljujući kojoj je uz proračun manji od 12 milijuna EUR spašeno više od 13 tisuća migranata na moru i čiji će mandat trebati produljiti i prilagoditi nakon što sadašnji istekne u srpnju 2016., te mjera za poboljšanje upravljanja migracijama misije EUCAP Sahel Niger, doprinos civilnih misija u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike europskom odgovoru na migracijsku krizu bio vrlo ograničen i nije bio plod istinske strategije;

5.  iznenađen je da u vrijeme proračunske oskudice i, donedavno, znatnog pada vojnih izdataka za razliku od drugih područja u svijetu, države članice ne uviđaju da je hitno potrebno uvesti ekonomije razmjera uz pomoć „trajne strukturne suradnje”, tj. udruživanja vojnih sredstava onih država koje to žele i mogu (članak 46. UEU-a); pozdravlja postojanje borbenih skupina EU-a, ali izražava žaljenje zbog činjenice da se ne koriste jer im je struktura nedjelotvorna i previše složena, a način financiranja problematičan, što ugrožava i samu ideju o učinkovitoj europskoj obrani;

6.  poziva države članice da se pridržavaju kriterija o potrošnji 2 % BDP-a na obranu; potiče države članice da mudrije ulažu u svoje obrambene kapacitete kako bi kvalitetnije doprinosile djelovanju NATO-a i EU-a;

7.  žali što države članice nisu dovoljno iskoristile potencijal suradničkih projekata koje je predložila Europska obrambena agencija i zabrinut je zbog činjenice da su države članice zamrznule proračun Agencije još 2010.; smatra ključnim pitanje udruživanja istraživačkih kapaciteta u području obrane radi izbjegavanja rasipanja sredstava i pripreme za budućnost; pozdravlja uspostavu pilot-projekta Parlamenta u tom području i podupire njegovo širenje u obliku pripremnog djelovanja dodjelom prikladnih sredstava od 2017.;

8.  poziva Komisiju da uzme u obzir sve veće sigurnosne izazove s kojima se suočavaju i EU i države članice kako bi ih odlučno riješila u kontekstu preispitivanja višegodišnjeg financijskog okvira koje će započeti krajem 2016.;

9.  podržava trud Komisije i Vijeća u provedbi inicijative čiji je cilj poboljšati izgradnju kapaciteta kojima se podupiru sigurnost i razvoj;

10.  poziva države članice da, kako ne bi ugrozile sve što je EU postigao svojim djelovanjem ili naškodile njegovoj vjerodostojnosti i vidljivosti, ispune svoje obveze u pogledu doprinosa uzajamnim fondovima koje je EU osnovao upravo zbog nedostatka proračunskih sredstava; podsjeća da je Parlament, kao dio proračunskog tijela, odgovoran za obranu i zaštitu financijskih interesa EU-a;

11.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da se usredotoči na sprečavanje sukoba te da usko surađuje i s UN-om i s NATO-om.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

23.5.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

17

8

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Jean Arthuis, Lefteris Christoforou, Jean-Paul Denanot, José Manuel Fernandes, Bernd Kölmel, Zbigniew Kuźmiuk, Vladimír Maňka, Ernest Maragall, Sophie Montel, Liadh Ní Riada, Jan Olbrycht, Younous Omarjee, Urmas Paet, Paul Rübig, Patricija Šulin, Eleftherios Synadinos, Paul Tang, Daniele Viotti, Auke Zijlstra

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Georgios Kyrtsos, Andrej Plenković, Ivan Štefanec, Nils Torvalds

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Laura Agea, Rosa Estaràs Ferragut, Rainer Wieland


MIŠLJENJE Odbora za kulturu i obrazovanje (27.4.2016)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike

(2016/2036(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Angel Dzhambazki

PRIJEDLOZI

Odbor za kulturu i obrazovanje poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  ističe važnu ulogu koju kultura ima u promicanju dijaloga i međusobnog razumijevanja i učenja u okviru vanjske politike EU-a; podsjeća na potrebu da se zajamči usklađenost između unutarnjih i vanjskih politika EU-a; naglašava da usmjerene kulturne i obrazovne politike mogu poduprijeti ključne ciljeve vanjske i sigurnosne politike EU-a te doprinijeti jačanju demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava, u skladu s načelima iz članka 21. Ugovora o EU-u; ponavlja ulogu međukulturnog i međuvjerskog dijaloga u sprečavanju ekstremizma, radikalizacije i marginalizacije kroz međuvladinu suradnju, djelovanjem u uskoj suradnji s lokalnim partnerima i civilnim društvom te NVO-ima u području kulture, a sve u cilju izgradnje mira i sprečavanja te rješavanja sukoba; poziva Komisiju da kulturnu diplomaciju i međukulturni dijalog uvrsti u sve instrumente vanjskih odnosa EU-a i razvojni plan EU-a;

2.  ponavlja važnost Deklaracije o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja koja je usvojena u Parizu u ožujku 2015. i kojom se ističe potreba za poticanjem aktivnog dijaloga među kulturama, kao i globalne solidarnosti i međusobnog poštovanja;

3.  ističe važnost obrazovanja u humanitarnim kriznim situacijama i poziva EU da 4 % sredstava iz humanitarne pomoći dodijeli obrazovanju; nadalje naglašava ključnu ulogu obrazovanja u razvijanju građanskih i interkulturnih vještina, kao i u stvaranju boljih gospodarskih mogućnosti te poboljšanju zdravlja;

4.  žali zbog činjenice da se godišnje izvješće o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici za 2014. ne odnosi na kulturnu diplomaciju te naglašava potrebu da države članice usvoje strateški pristup kulturi i međukulturnom te međuvjerskom dijalogu koji bi se trebao odražavati u vanjskim odnosima EU-a, uključujući uspostavu europske strategije za kulturnu diplomaciju; nadalje ističe važnu ulogu kulturne diplomacije, kulturne suradnje i obrazovanja te kulturne razmjene u jačanju zajedničke srži univerzalnih vrijednosti; predlaže da se u predstojećoj komunikaciji Komisije o kulturnoj diplomaciji predloži takav strateški okvir za međunarodnu kulturnu suradnju kojim bi se pružila odgovarajuća dugoročna podrška javnim i privatnim kulturnim akterima;

5.  poziva Komisiju da u obzir uzme ključne poruke i 12 preporuka pripremnog djelovanja o kulturi u vanjskim odnosima EU-a, zaključenog 2014., te ih uključi u novu strategiju kulturne diplomacije kao i u globalnu strategiju EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku;

6.  potiče Komisiju i države članice da pojačaju suradnju i učvrste partnerstva u područjima politika povezanih s kulturom, obrazovanjem, audiovizualnim sadržajima, mladima i sportom; naglašava potrebu za razmjenom najboljih praksi sa strateškim partnerima EU-a u tim područjima;

7.  podsjeća da se kulturnom diplomacijom moraju promicati razmjena i suradnja s lokalnim organizacijama i civilnim društvom, i to iz država članica EU-a i trećih zemalja, kako bi se promicalo temeljne vrijednosti EU-a te odgovorilo na izazove poput migracijskih kriza, povećanja ekstremizma i ksenofobije, uništavanja kulturne baštine i prijetnji slobodi izražavanja i stvaranja;

8.  pozdravlja rad Glavne uprave za obrazovanje i kulturu Komisije (DG EAC) na širenju kulturnih i obrazovnih veza na treće zemlje poput Kine, Koreje i Indije; podržava suradnju između DG EAC-a i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), kako je navedeno u preporukama pripremnog djelovanja o kulturi u vanjskim odnosima EU-a, te imenovanje kulturnog atašea u predstavništvu EU-a u Kini;

9.  vjeruje da EU pri promicanju temeljnih vrijednosti, međukulturnog dijaloga i kulturne raznolikosti na međunarodnoj razini treba snažno osuđivati svako nehumano i ponižavajuće postupanje i sva kršenja ljudskih prava kako bi se na konkretan način promicalo puno poštovanje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima;

10.  poziva institucije i vođe EU-a da kulturnu i znanstvenu diplomaciju uključe u sljedeću globalnu strategiju EU-a;

11.  pozdravlja novu europsku politiku susjedstva i poziva na veću uključenost kulture, obrazovanja, sporta i mladih u politike koje se bave zemljama pristupnicama i kandidatkinjama, kao i u bilateralne i regionalne programe suradnje u okviru europske politike susjedstva, uz inicijative poput Europskog instrumenta za susjedstvo, a posebno u cilju ostvarivanja izravnih kontakata među ljudima kojima se teži uključivanju građana u kulturne i obrazovne aktivnosti te razvijanju snažnog civilnog društva; napominje da bi se ti programi trebali temeljiti na širokoj definiciji civilnog društva i da bi trebali podržavati veliki broj aktera i javno utemeljenih aktivnosti; pozdravlja pripremno djelovanje o kulturi u vanjskim odnosima EU-a i njegovo praćenje kao važan temelj za jačanje strateške uloge kulture u ljudskom, društvenom i gospodarskom razvoju, čime se doprinosi postizanju ciljeva vanjske politike;

12.  poziva EU da pojača suradnju s UN-om kako bi se postigla snažnija integracija kulture i obrazovanja u program UN-a za održivi razvoj za razdoblje nakon 2015., a posebno u ciljeve održivog razvoja;

13.  potiče trenutna nastojanja Komisije usmjerena na jačanje uloge suradnje u području znanosti i istraživanja kao tzv. meke moći u europskim vanjskim odnosima; naglašava da znanstvena suradnja može pridonijeti izgradnji koalicije i rješavanju sukoba, posebno u odnosima sa susjednim zemljama EU-a;

14.  pozdravlja potpisivanje Memoranduma o razumijevanju između EU-a i UNESCO-a te rezultirajuću užu suradnju između te dvije strane; smatra da je za jačanje te suradnje, uz financijsku pomoć i zajedničko upravljanje projektima, potrebno dugoročno jačanje partnerstva u području obrazovanja i kulture; stoga poziva na uspostavljanje godišnjeg strateškog dijaloga na visokoj razini u cilju pronalaska održivijeg načina rješavanja zajedničkih izazova;

15.  poziva EU i države članice da u suradnji s UNESCO-om podupru međunarodne napore o uspostavi mehanizma za brzo djelovanje u pogledu zaštite lokaliteta kulturne baštine koji su postali ideološke mete u oružanim sukobima; zagovara provođenje usklađenije strategije u borbi protiv nezakonite trgovine predmetima od kulturne vrijednosti i u zaštiti svjetske baštine kroz uspostavu pojačane međunarodne suradnje u područjima sukoba, a sve u užoj suradnji s Međunarodnim odborom ICOM-a „Plavi štit” (ICBS); potiče države članice da nadalje, u suradnji s EU-om, poduzmu odgovarajuće radnje za promicanje i zaštitu kulturnog nasljeđa od ciljanog uništenja i pljačke, posebno na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi;

16.  podsjeća da je prošlog lipnja UNESCO pokrenuo međuvladinu kampanju „Unite4Heritage” kojom je zatraženo raspoređivanje plavih kaciga za kulturu u intervencijama sprečavanja kriza, zaštite i obnove ugrožene ili oštećene kulturne baštine i kulturnih dobara; u tom pogledu podsjeća da je Memorandum o razumijevanju između talijanske vlade i UNESCO-a potpisan 16. veljače 2016.; potiče i druge države članice da slijede talijanski primjer te da memorandum o razumijevanju preuzmu kao model budućih bilateralnih sporazuma između vlada država članica i UNESCO-a; potiče Komisiju da u okviru UN-a kao jedinstven glas EU-a promiče tu inicijativu;

17.  prima na znanje rezultate nedavne studije Europskog parlamenta o europskim kulturnim institutima u inozemstvu, naročito skupa vodećih načela za učinkovito udruživanje i dijeljenje resursa između kulturnih instituta i institucija EU-a radi postizanja veće vidljivosti djelovanja EU-a u inozemstvu, posebno u područjima demokracije, ljudskih prava i izgradnje mira, radi osnaživanja lokalnih dionika civilnog društva i jačanja dijaloga s trećim zemljama; stoga poziva EU na poticanje aktivne suradnje između nacionalnih instituta EU-a za kulturu i delegacija EU-a u inozemstvu; naglašava da bi kulturna raznolikost Europe trebala predstavljati prednost u vanjskom djelovanju EU-a i preporuča državama članicama da potaknu svoje kulturne institucije na aktivnije sudjelovanje u kulturnoj diplomaciji EU-a;

18.  prima na znanje ulogu koju kulturne i kreativne industrije imaju u poticanju rasta i održivog gospodarskog napretka te potiče na pružanje daljnje podrške kreativnim industrijama u EU-u i trećim zemljama, uključujući socijalna poduzeća kao što su zadruge, npr. pilot projektom koji započinje 2016., a u okviru kojeg će biti podržane mreže mladih kreativnih poduzetnika u EU-u i trećim zemljama; ističe da je potrebno organizirati statističke podatke o kulturi i kulturnoj industriji kako bi se doprinijelo raspravi o kulturnoj politici i dodatno naglasio gospodarski potencijal kulturnih i kreativnih industrija te njihov utjecaj na dobrobit društva; poziva na nastavak održavanja zajedničkih projekata EU-a i UNESCO-a koji uključuju suradnju sa stručnjacima;

19.  pozdravlja rad Komisije i komunikaciju o kulturnoj diplomaciji čija je objava najavljena za 2016.;

20.  ističe da je za ostvarenje ciljeva vanjske i sigurnosne politike EU-a važno osigurati usklađenu i međusobno komplementarnu suradnju u pogledu tzv. trokuta znanja, a posebno u vezi s aktivnostima povećanja javne sigurnosti, čime se pomaže traženju inovativnih rješenja globalnih problema i izazova s kojima su suočene pojedine države, a podržava se i europska konkurentnost;

21.  prima na znanje važnu i vrijednu ulogu koju informalno učenje, sport, rad s mladima i volontiranje mogu imati u podržavanju međunarodnih ciljeva, posebno ciljeva održivog razvoja, u jačanju međukulturnih razmjena i izravnih kontakata među ljudima te promicanju univerzalnih vrijednosti, globalnog građanstva i mira, posebno u područjima zahvaćenima ratom; u tom pogledu naglašava potencijal sporta za promicanja pomirbe, međusobnog razumijevanja, uzajamnosti, povjerenja i suradnje, posebno u razdoblju nakon sukoba; ističe da sport može pridonijeti razvoju učinkovitih kulturnih veza; raduje se godišnjem pregledu EUNIC-a (Nacionalni instituti za kulturu EU-a) za 2016. posvećenom toj temi kao i njegovim zaključcima;

22.  upozorava na odlučujuću ulogu koju institucije mogu imati u podržavanju poštenog postupanja i sprečavanju dopinga, namještanja utakmica i svih oblika nezakonitih aktivnosti u sportu, unutar i izvan Europe, a sve u cilju promicanja pravednog i zdravog natjecateljskog duha u svim sportskim aktivnostima;

23.  potiče ESVD i delegacije EU-a da istraže potencijal informacijskih i komunikacijskih tehnologija kako bi se povećala važnost kulturne diplomacije i kulturnih veza u digitalnom dobu;

24.  potiče sudjelovanje prihvatljivih trećih zemalja u glavnim programima EU-a u području obrazovanja, kulture, građanstva i znanstvenog istraživanja, kao što su Erasmus+, Kreativna Europa, Europa za građane i Obzor 2020.; podržava sve aktivnosti koje mladima omogućuju kontakt s trećim zemljama i obrnuto kako bi jedni od drugih učili te se otvorili susjedima, kao što su pripremne aktivnosti za razmjenu mladih između EU-a i Ukrajine te EU-a i Rusije; ističe da je potrebno podijeliti europsko iskustvo u izgradnji kapaciteta i upravljanju u području kulture te ukloniti prepreke mobilnosti umjetnika i kulturnih stručnjaka u skladu s Konvencijom UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005.;

25.  uviđa važnost podržavanja suradnje između europskih medija i medija trećih zemalja, posebno javnih radiotelevizijskih kuća, u cilju razmjene međusobnog razumijevanja i poticanja međukulturnih dijaloga, zajedničkih projekata i koprodukcija;

26.  naglašava važnost obrazovanja za djecu u kriznim situacijama i dugotrajnim krizama te potrebu za promicanjem edukativnih projekata u takvim slučajevima; prima na znanje obavijest Komisije da će 2016. dodijeliti 445 milijuna EUR humanitarne pomoći krizi u Siriji, a dio te pomoći bit će namijenjen obrazovanju;

27.  poziva ESVD i delegacije EU-a u cijelom svijetu da imenuju kulturnog atašea u svakom od predstavništava EU-a u trećim zemljama partnerima te da osoblju ESVD-a kao i drugom relevantnom osoblju EU-a omoguće osposobljavanje u području međukulturnih kompetencija i kulturne dimenzije vanjske politike;

28.  poziva Europsku komisiju i države članice da za financiranje kulturnih aktivnosti i veću uporabu kulture u vanjskim odnosima EU-a u potpunosti iskoriste postojeće instrumente financiranja, uključujući Europski razvojni fond, ukupna sredstva Instrumenta za razvojnu suradnju, Europski instrument za susjedstvo, Instrument pretpristupne pomoći (IAP II), Instrument za partnerstvo i proračune ureda za tisak i informacije delegacija EU-a.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

26.4.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

23

0

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Dominique Bilde, Andrea Bocskor, Nikolaos Chountis, Silvia Costa, Jill Evans, María Teresa Giménez Barbat, Giorgos Grammatikakis, Petra Kammerevert, Andrew Lewer, Svetoslav Hristov Malinov, Stefano Maullu, Luigi Morgano, Momchil Nekov, Michaela Šojdrová, Yana Toom, Helga Trüpel, Sabine Verheyen, Julie Ward, Bogdan Brunon Wenta, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver, Krystyna Łybacka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Therese Comodini Cachia, Mary Honeyball, Ilhan Kyuchyuk, Martina Michels


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

24.11.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

41

9

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Michèle Alliot-Marie, Francisco Assis, Petras Auštrevičius, Amjad Bashir, Bas Belder, Mario Borghezio, Elmar Brok, Fabio Massimo Castaldo, Aymeric Chauprade, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Arnaud Danjean, Georgios Epitideios, Eugen Freund, Michael Gahler, Iveta Grigule, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Afzal Khan, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, Ramona Nicole Mănescu, David McAllister, Jean-Luc Mélenchon, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Jaromír Štětina, Dubravka Šuica, Charles Tannock, László Tőkés, Ivo Vajgl, Johannes Cornelis van Baalen, Geoffrey Van Orden, Boris Zala

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Ana Gomes, Andrzej Grzyb, Antonio López-Istúriz White, Norbert Neuser, Soraya Post, Jean-Luc Schaffhauser, Bodil Valero, Janusz Zemke

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti