Postupak : 2015/2283(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0114/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0114/2017

Rasprave :

PV 16/05/2017 - 15
CRE 16/05/2017 - 15

Glasovanja :

PV 17/05/2017 - 10.2
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0210

IZVJEŠĆE     
PDF 530kWORD 57k
29.3.2017
PE 587.620v02-00 A8-0114/2017

o godišnjem izvješću za 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti

(2015/2283(INI))

Odbor za pravna pitanja

Izvjestitelj: Sajjad Karim

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za ustavna pitanja
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o godišnjem izvješću za 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti

(2015/2283(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva od 16. prosinca 2003. i najnoviju verziju, Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.,

  uzimajući u obzir Protokol br. 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir praktične modalitete za provedbu članka 294. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u slučaju sporazuma u prvom čitanju o kojima su se 22. srpnja 2011. dogovorile nadležne službe Europskog parlamenta i Vijeća,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o godišnjim izvješćima za 2012. i 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o prikladnosti propisa EU-a, supsidijarnosti i proporcionalnosti ‒ 19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2012. o 18. izvješću o boljoj izradi zakonodavstva – primjena načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (2010.)(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2011. o boljoj izradi zakonodavstva, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pametnom donošenju propisa(4),

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europskog parlamenta i Odbora regija koji je potpisan 5. veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (COM(2015)0315),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Odbora regija o supsidijarnosti za 2014.,

–  uzimajući u obzir dvogodišnja izvješća Konferencije odbora za europske poslove (COSAC) o Promjenama u postupcima i praksama Europske unije važnim za parlamentarni nadzor od 19. lipnja 2014., 14. studenog 2014., 6. svibnja 2015. i 4. studenog 2015.,

–  uzimajući u obzir članke 52. i 132. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A8-0114/2017),

A.  budući da je Komisija 2014. primila 21 obrazloženo mišljenje o 15 prijedloga Komisije; budući da je ukupan broj primljenih podnesaka bio 506, uključujući podneske u okviru političkog dijaloga;

B.  budući da su 2014. tri nacionalne komore (Danski parlament, nizozemski Zastupnički dom i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine) objavile izvješća s detaljnim prijedlozima za jačanje uloge nacionalnih parlamenata u postupku donošenja odluka;

C.  budući da su se Sporazumom o suradnji između Europskog parlamenta i Odbora regija potpisanim 5. veljače 2014. obje institucije obvezale na jačanje legitimnosti Europske unije;

D.  budući da je 19. svibnja 2015. Komisija donijela paket mjera za bolju regulativu s novim integriranim smjernicama za bolju regulativu, uključujući ažurirane smjernice za procjenu supsidijarnosti i proporcionalnosti u kontekstu procjene učinka novih inicijativa;

E.  budući da je 2014. Odjel Europskog parlamenta za procjenu učinka donio 31 početno vrednovanje, dva detaljna vrednovanja te tri zamjenske ili dopunske procjene procjena učinka Komisije i jednu procjenu učinka o izmjenama;

F.  budući da se delegirane ovlasti u zakonodavnim aktima Unije dodjeljuju kad je potrebna fleksibilnost i učinkovitost koja se ne može ostvariti u okviru redovnog zakonodavnog postupka; budući da je donošenje propisa nužnih za predviđeni predmet rezervirano za zakonodavce;

G.  budući da su supsidijarnost i proporcionalnost ključne teme razmatranja u kontekstu retrospektivnih evaluacija kojima se procjenjuje ostvaruju li se djelovanjem EU-a uistinu očekivani rezultati u smislu učinkovitosti, djelotvornosti, koherentnosti, relevantnosti i dodane vrijednost EU-a;

1.  pozdravlja kontinuirano uzimanje u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti koja su, u skladu s Ugovorima, među vodećim načelima djelovanja Europske unije i koja bi trebalo smatrati sastavnim dijelom postupka oblikovanja politika EU-a; podsjeća na to da, u pogledu svake nove zakonodavne inicijative, Ugovor obvezuje Komisiju da preispita je li Europska unija ovlaštena djelovati i je li to djelovanje opravdano u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti te je li svaka inicijativa popraćena obrazloženjem kojim se, među ostalim, određuje na koji je način sukladna s tim načelima;

2.  ističe da su provjere supsidijarnosti koje provode nacionalni parlamenti država članica među važnim alatima za smanjenje takozvanog „demografskog deficita” i suradnju između europskih i nacionalnih institucija; ističe da nacionalni parlamenti imaju važnu ulogu u jamčenju da se odluke donose na najučinkovitijoj razini koja je što bliža građanima; ističe da je za donošenje pravnih akata potrebna suglasnost velike većine u Vijeću, koje se sastoji od nacionalnih ministara svih država članica koji su politički odgovorni svojim nacionalnim parlamentima, te ističe da je to još jedan način da se u cijelosti poštuje načelo supsidijarnosti;

3.  napominje da se znatno smanjio broj obrazloženih mišljenja zaprimljenih od nacionalnih parlamenata tijekom 2014.; međutim, ukazuje na to da bi takvo smanjenje moglo biti rezultat manjeg broja zakonodavnih prijedloga Komisije; skreće pozornost na činjenicu da 2014. nijedan prijedlog Komisije nije bio predmetom postupka „žutog kartona” ili „narančastog kartona” u skladu s Protokolom br. 2. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; podsjeća na to da je u prošlosti postupak „žutog kartona” pokrenut dvaput (jedanput 2012. i jedanput 2013.), što pokazuje da sustav funkcionira;

4.  napominje da je 2014. samo 15 domova nacionalnih parlamenata uputilo obrazložena mišljenja, što znači da je u usporedbi s 2013. razina sudjelovanja ukupno 41 doma smanjena za otprilike 50 %;

5.  pozdravlja činjenicu da su 2014. sve institucije EU-a imale aktivnu ulogu u jamčenju kontrole načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u skladu s člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji; pozdravlja činjenicu da je politički dijalog između Komisije i nacionalnih parlamenata poboljšan, među ostalim posjetima povjerenika nacionalnim parlamentima;

6.  međutim, napominje da većinu mišljenja nacionalnih parlamenata podnosi samo nekoliko nacionalnih domova; potiče ostale domove nacionalnih parlamenata da se više uključe u raspravu na europskoj razini;

7.  napominje da je nekoliko nacionalnih parlamenata naglasilo da je obrazloženje supsidijarnosti i proporcionalnosti u nekim zakonodavnim prijedlozima Komisije nepotpuno ili da zapravo ne postoji; poziva Komisiju da poboljša svoja obrazloženja tako da uvijek pruži iscrpnu, sveobuhvatnu i činjenično potkrijepljenu analizu svojih prijedloga u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti, što bi nacionalnim parlamentima pomoglo da učinkovitije razmotre te prijedloge;

8.  napominje da Odbor za procjenu učinka (IAB – Impact Assessment Board) za otprilike 32 % procjena učinka (IAs – impact assessments) koje je pregledao 2014. smatra da su obuhvaćale nezadovoljavajuću analizu načela supsidijarnost ili proporcionalnosti, ili obaju načela; primjećuje da je taj postotak sličan postotcima iz prethodnih godina i stoga smatra da su potrebna poboljšanja;

9.  napominje, u vezi s prethodno navedenim, da su procjene učinka od presudne važnosti kao sredstva za pomoć pri donošenju odluka u zakonodavnom postupku te u tom kontekstu naglašava potrebu za odgovarajućim razmatranjem pitanja koja se odnose na supsidijarnost i proporcionalnost; u tom pogledu pozdravlja paket mjera za bolju regulativu koji je Komisija donijela 19. svibnja 2015. kako bi se zajamčilo da zakonodavstvo EU-a bolje služi interesima građanima, i u kojem se, među ostalim, razmatra zabrinutost Odbora za procjenu učinka u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti; pozdravlja uključivanje detaljnijeg obrazloženja Komisije u paket mjera za bolju regulativu o tome kako se u okviru zakonodavnih prijedloga poštuju pravne obveze u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti, posebno u analizama učinka; ističe, u svakom slučaju, da se paket mjera za bolju regulativu mora iskoristiti za izradu čvrstog europskog zakonodavstva koje se odnosi na pitanja u pogledu kojih se stvarni napredak i dodana vrijednost najbolje mogu postići na europskoj razini;

10.  podsjeća na važnost godišnjih izvješća o supsidijarnosti i proporcionalnosti koje priprema Komisija; u tom pogledu poziva Komisiju da dostavi detaljnija godišnja izvješća o supsidijarnosti i proporcionalnosti, uključujući temeljitiju analizu načela proporcionalnosti;

11.  pozdravlja izvješća brojnih nacionalnih parlamenata, posebno ona koja su sastavili Danski parlament, nizozemski Zastupnički dom i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine, kao vrijedan doprinos raspravi o ulozi nacionalnih parlamenata u postupku donošenja odluka u EU-u te prima na znanje prijedloge koji su njima obuhvaćeni; napominje da ona sadržavaju ideje o tome kako proširiti djelokrug mehanizma kontrole poštovanja supsidijarnosti i da se u njima predlaže da bi se obrazložena mišljenja također trebala odnositi na sukladnost prijedloga s načelom proporcionalnosti; međutim, smatra da praktičnost tih prijedloga zahtijeva temeljitu evaluaciju i reviziju odgovarajućih Ugovora i protokola s obzirom na to da oni nisu obuhvaćeni postojećim Ugovorima; potiče ostale nacionalne parlamente da razmijene stajališta o ulozi koju bi nacionalni parlamenti trebali imati u postupku donošenja odluka u EU-u; pozdravlja sudjelovanje nacionalnih parlamenata u raspravi na europskoj razini i potiče ih na još bližu međusobnu suradnju i suradnju s Europskim parlamentom;

12.  predlaže da bi se u mogućem pregledu Ugovora i njihovih Protokola u obzir trebalo uzeti pitanje trebaju li obrazložena mišljenja biti ograničena na preispitivanje razloga za supsidijarnost ili trebaju li se njima obuhvatiti procjene proporcionalnosti, na odgovarajući broj odgovora nacionalnih parlamenata potreban za pokretanje postupka „žutog kartona” ili „narančastog kartona” te na to koji bi trebao biti učinak u slučajevima u kojima je dosegnut prag za te postupke u skladu s člankom 7. stavkom 2. Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

13.  napominje da je nekoliko nacionalnih parlamenata, u okviru Konferencije parlamentarnih odbora za poslove Unije (COSAC), izrazilo svoj interes za prijedlog uvođenja mehanizma „zelenog kartona” kao instrumenta za poboljšanje političkog dijaloga; mišljenja je da bi se moglo razmotriti uvođenje tog mehanizma „zelenog kartona”, čime bi se nacionalnim parlamentima pružila mogućnost da Komisiji predlože zakonodavnu inicijativu za preispitivanje; s tim u vezi predlaže da bi se u obzir mogao uzeti broj nacionalnih parlamenata potreban za pokretanje takvog postupka i razmjer njegova učinka; ističe da moguće uvođenje takvog mehanizma ne bi trebalo ugroziti institucije EU-a i redovni zakonodavni postupak;

14.  prima na znanje zahtjev nekih nacionalnih parlamenata za produljenje roka od osam tjedana tijekom kojeg mogu uputiti obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 6. Protokola br. 2; smatra da bi, u tom pogledu, trebalo razmotriti pitanje odgovarajućeg roka u kojemu bi nacionalni parlamenti trebali objavljivati obrazložena mišljenja ako to žele zatražiti na temelju vremenskih ograničenja utemeljenih na opravdanim objektivnim razlozima, kao što su elementarne nepogode i razdoblja stanki, koja dogovaraju nacionalni parlamenti i Komisija; smatra da bi se to moglo postići političkim pothvatom o kojemu se dogovaraju institucije i nacionalni parlamenti u prvostupanjskom postupku, a da se pritom ne prouzroči kašnjenje pri donošenju relevantnog zakonodavstva; ističe da bi takvo razdoblje trebalo biti rezultat postizanja pravedne ravnoteže između prava nacionalnih parlamenata da podnose prigovore na temelju supsidijarnost i učinkovitosti kojom bi Unija trebala odgovoriti na zahtjeve svojih građana; u tom pogledu napominje da nacionalni parlamenti imaju priliku uključiti se u pitanja o poštovanju načela supsidijarnosti i raspravljati o njima prije nego što Komisija predstavi zakonodavnu inicijativu u okviru predstavljanja Zelene ili Bijele knjige ili svojeg godišnjeg programa rada; smatra da se od donošenja Ugovora iz Lisabona sudjelovanje nacionalnih parlamenata u poslovima EU-a znatno proširilo, među ostalim njihovim redovitim međusobnim povezivanjem;

15.  smatra da ako se države članice usuglase u vezi s produljenjem roka danog nacionalnim parlamentima da objave obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 6. Protokola br. 2, to bi trebao uključiti u iduću reviziju Ugovora; trajanje tog produženja tada bi se moglo utvrditi i u sekundarnom zakonodavstvu;

16.  podsjeća na to da u okviru postupka savjetovanja ili političkog dijaloga nacionalni parlamenti u svakom trenutku mogu izraziti dvojbe u pogledu supsidijarnosti dostavljanjem mišljenja Komisiji;

17.  poziva nacionalne parlamente i Europski parlament na učinkovitiju međusobnu suradnju, među ostalim uspostavom neformalne komunikacije zastupnika u Europskom parlamentu i zastupnika u nacionalnim parlamentima o određenim područjima politike;

18.  smatra da je važno podržati nacionalne i regionalne parlamente instrumentima kojima se omogućuje razmjena informacija, kao što je informatička platforma kojoj mogu pristupiti građani EU-a; ističe da bi, osobito s obzirom na to da je količina zaprimljenih obrazloženih mišljenja nacionalnih parlamenata tijekom 2014. ostala jednaka u odnosu na broj prijedloga Komisije, trebalo razviti mehanizam za poboljšanje sudjelovanja nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a, iako se u potpunosti moraju poštovati nadležnosti svake institucije i načelo supsidijarnosti;

19.  potiče na međuparlamentarnu suradnju kako bi se ojačala uloga nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a; ističe važnost bolje primjene međuparlamentarnih mehanizama koji su stavljeni na raspolaganje nacionalnim parlamentima, kao što su Konferencija odbora za europske poslove (COSAC), međuparlamentarni sastanci koje organizira Europski parlament i međuparlamentarna konferencija za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku;

20.  smatra da je važno podići razinu osviještenosti nacionalnih parlamenata o njihovoj posebnoj ulozi u donošenju odluka na europskoj razini te i dalje promicati upotrebu platforme Međuparlamentarne razmjene informacija o EU-u (IPEX), čime se olakšava razmjena informacija; podsjeća na to da bi javna savjetovanja koja redovito organizira Komisija mogla biti izvor informacija, no da ih zastupnici u nacionalnim parlamentima i dalje uglavnom ne koriste;

21.  preporučuje daljnju uporabu mreže predstavnika nacionalnih parlamenata radi podizanja razine osviještenosti o načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti te poboljšanja funkcioniranja IPEX-a;

22.  smatra da bi sve institucije EU-a uključene u postupak donošenja odluka u Uniji trebale propisno u obzir uzeti obrazložena mišljenja koja su objavili nacionalni parlamenti u skladu s člankom 7. stavkom 1. Protokola br. 2. te, s tim u vezi, potiče institucije EU-a da provedu odgovarajuće modalitete kako bi to osigurale;

23.  podsjeća na to da se načelom proporcionalnosti sadržanim u članku 5. UEU-a zahtijeva „da u sadržaj i oblik djelovanja Unije ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovora”; ističe da je Sud Europske unije procijenio da se načelom proporcionalnosti „zahtijeva da mjere provedene u skladu s odredbama zakona Europske unije budu primjerene za postizanje legitimnih ciljeva predmetnog zakonodavstva i da ne smiju premašiti okvire koji su potrebni za njihovo postignuće”;

24.  poziva Komisiju da sustavno provodi bolje procjene proporcionalnosti svakog zakonodavnog prijedloga, što bi trebalo obuhvaćati primjerenu analizu različitih zakonodavnih mišljenja koja su joj dostupna i opsežno obrazloženje okolišnih, socijalnih i gospodarskih učinaka koji se očekuju iz odabrane alternative te njezinih potencijalnih učinaka na konkurentnost i MSP-ove; smatra da bi te bolje procjene proporcionalnosti trebale pomoći Komisiji da odbaci alternative s nerazmjernim učinkom ili koje su nepotrebno opterećujuće dotičnim pojedincima, poduzećima, posebno MSP-ovima, civilnom društvu, zaposlenicima i ostalim subjektima, i omogućiti bolje razmatranje prijedloga o razlozima za proporcionalnost; smatra da bi se moglo razmotriti proširenje područja primjene obrazloženih mišljenja kako bi se obuhvatilo pridržavanje načela proporcionalnosti;

25.  poziva Komisiju da procijeni, uz pomoć nacionalnih parlamenata, mogućnost utvrđivanja neobvezujućih smjernica kojima bi se nacionalnim parlamentima omogućilo procjenjivanje sukladnosti zakonodavnih prijedloga s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

26.  pozdravlja izjavu predsjednika talijanskog Zastupničkog doma, francuske Nacionalne skupštine, njemačkog Saveznog parlamenta i luksemburškog Zastupničkog doma, koji su istaknuli „da je potrebna jača, a ne slabija Europa kako bi se odgovorilo na unutarnje i vanjske izazove s kojima se suočavamo”;

27.  ponovno ističe da bi se moglo uvesti više inicijativa za poboljšanje suradnje između europskih institucija i nacionalnih parlamenata te ih učiniti efikasnijima, a posebice:

– predlaže da se suzakonodavcima bez odgađanja proslijede obrazložena mišljenja nacionalnih parlamenata upućena u skladu s člankom 6. Protokola br. 2 priloženog UEU-u i UFEU-u

– predlaže da bi Komisija mogla izraditi smjernice za obrazložena mišljenja o pitanjima supsidijarnosti uz sudjelovanje nacionalnih parlamenata i bez ugrožavanja njihove diskrecije;

– potiče nacionalne parlamente na razmjenu zapažanja o procjenama koje je izradila Europska komisija;

28.  mišljenja je da bi Komisija, Vijeće i Parlament trebali u obzir uzeti procjene Odbora regija o sukladnosti s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti ako Odbor objavi mišljenja o zakonodavnim prijedlozima;

29.  ističe da zakonodavstvo treba biti razumljivo i jasno, da stranama treba omogućiti lako razumijevanje prava i obaveza, da treba obuhvaćati odgovarajuće uvjete u pogledu izvješćivanja, praćenja i ocjenjivanja, da njime treba izbjegavati nerazmjerne troškove te da treba biti praktično za provedbu;

30.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0103.

(2)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0061.

(3)

SL C 353 E, 3.12.2013., str. 117.

(4)

SL C 51 E, 22.2.2013., str. 87.


OBRAZLOŽENJE

Godišnjim izvješćem iz 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti utvrđeno je da je Komisija 2014. primila 21 obrazloženo mišljenje nacionalnih parlamenata o 15 prijedloga što je predstavljalo smanjenje od 76 % u usporedbi s brojem obrazloženih mišljenja koje je primila u prethodnoj godini (88 tijekom 2013). Taj znatno manji broj obrazloženih mišljenja ne treba smatrati rezultatom gubitka interesa nacionalnih parlamenata za supsidijarnost, već većinom rezultatom smanjenja ukupnog broja prijedloga Komisije krajem njezina mandata. U suprotnosti s godinama 2012. i 2013., tijekom kojih je dosegnut prag za „žute kartone” s obzirom na prijedlog svake godine, 2014. nije pokrenut postupak „žutog” ni „narančastoga kartona”.

Vaš izvjestitelj smatra da su načela supsidijarnosti i proporcionalnosti sastavni dio stvaranja politika kako bi se utvrdilo može li Europska unija ciljeve politika postići bolje od nacionalnih ili regionalnih inicijativa.

Tri nacionalne komore (Danski parlament, nizozemski Zastupnički dom i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine) 2014. godine su objavile izvješća s detaljnim prijedlozima za jačanje uloge nacionalnih parlamenata u postupku donošenja odluka. Vaš izvjestitelj smatra da bi se te prijedloge trebalo ozbiljno shvatiti jer čine obrasce onog što smatra proširenijom spremnošću nacionalnih parlamenata da se aktivnije uključe u postupak donošenja odluka u EU-u. U izvješćima tih triju komora ukazuje se na to da bi obrazložena mišljenja trebala proširiti svoje trenutačno područje primjene kako bi obuhvatila i načelo proporcionalnosti i pravnu osnovu prijedloga te se u njima predlaže i produljenje vremenskog ograničenja u roku kojeg nacionalni parlamenti mogu predati obrazložena mišljenja. Izvjestitelj smatra da ostale nacionalne parlamente treba potaknuti da izraze svoja stajališta o ulozi koju žele imati u okviru postupka donošenja odluka u EU-u.

Nadovezujući se na prethodna izvješća i rezolucije vaš izvjestitelj ponovno ističe da treba uzeti u obzir uvođenje postupka „crvenoga kartona” kojim bi više nacionalnih parlamenata moglo odgoditi donošenje zakonodavnih prijedloga ako nisu usklađeni s načelom supsidijarnosti, osim ako se njihovi ciljevi odgovarajuće prilagode, te uvođenje mehanizma „zelenoga kartona” koji će nacionalnim parlamentima dati mogućnost da predlože donošenje, izmjenu ili stavljanje zakonodavstva Unije izvan snage. Oba prijedloga predstavili su nacionalni parlamenti.

Vaš izvjestitelj smatra da bi načelu proporcionalnosti trebalo dodijeliti važniju ulogu u postupku donošenja zakonodavnih odluka. Komisija bi u tu svrhu trebala provoditi pojačane ocjene proporcionalnosti drukčijih alternativa koje su joj na raspolaganju kako bi osigurala da se poduzme minimalno potrebno djelovanje za postizanje regulatornih ciljeva te bi suzakonodavcima trebala dostaviti dovoljno detaljne opise svih alternativa koje su razmatrane kako bi se omogućio bolji nadzor njezinih prijedloga o razlozima za proporcionalnost. Također treba uzeti u obzir mogućnost proširenja područja primjene obrazloženih mišljenja kako bi obuhvaćala načelo proporcionalnosti.

Naposljetku, vaš izvjestitelj prima na znanje da provjeru sukladnosti s načelom supsidijarnosti ne bi trebalo provoditi samo na početku, već i tijekom zakonodavnog postupka kad je izvjesno da će se donijeti važna izmjena kako bi se mogle razumjeti posljedice takvog donošenja te svakako i pri zaključivanju zakonodavnog postupka jer bi prijedlog mogao biti znatno izmijenjen prije donošenja.


MIŠLJENJE Odbora za ustavna pitanja (21.4.2016)

upućeno Odboru za pravna pitanja

o godišnjem izvješću za 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti

(2015/2283(INI))

Izvjestitelj: Kazimierz Michał Ujazdowski

PRIJEDLOZI

Odbor za ustavna pitanja poziva Odbor za pravna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.   pozdravlja paket mjera za bolju regulativu donesen 19. svibnja 2015. kako bi se osiguralo da zakonodavstvo EU-a služi interesima građanima; također pozdravlja činjenicu da paket mjera za bolju regulativu sadrži podrobnije objašnjenje o tome kako se u okviru zakonodavnog prijedloga poštuju pravne obveze u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti; međutim smatra da su potrebni konkretni i pojednostavljeni kriteriji za dosljedno preventivno ispitivanje supsidijarnosti i proporcionalnosti zakonodavstva EU-a te za utvrđivanje kršenja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

2.  podupire snažniji i učinkovitiji EU; no ističe da se paket mjera za bolju regulativu mora iskoristiti za izradu čvrstog europskog zakonodavstva koje se odnosi na pitanja u pogledu kojih se stvarni napredak i dodana vrijednost najbolje mogu postići na europskoj razini te također ističe da rezultat tog paketa mjera ne smije biti nedjelovanje na europskoj razini;

3.  podsjeća da se svakom prijedlogu Komisije prilaže obrazloženje u kojemu se, među ostalim, objašnjava je li inicijativa u skladu s načelom supsidijarnosti i proporcionalnosti;

4.  izričito naglašava da su procjene učinka ključan instrument za jamčenje poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te promicanje odgovornosti; potiče Komisiju da se pri provedbi procjena učinka u okviru smjernica za bolju regulativu više usredotoči na supsidijarnost i proporcionalnost;

5.  osim toga, ističe da je za donošenje pravnih akata potrebna suglasnost velike većine u Vijeću, a ono se sastoji od nacionalnih ministara svih država članica EU-a koji su politički odgovorni svojim nacionalnim parlamentima, te da se na taj način u potpunosti poštuje načelo supsidijarnosti;

6.  primjećuje da se smanjio broj obrazloženih mišljenja zaprimljenih od nacionalnih parlamenata tijekom 2014.; prima na znanje mišljenje Komisije u skladu s kojim to može biti posljedica manjeg broja zakonodavnih prijedloga Komisije, a ne znak manjeg interesa nacionalnih parlamenata (jer je količina zaprimljenih obrazloženih mišljenja ostala jednaka u odnosu na broj prijedloga Komisije), ali da bi to također moglo odražavati činjenicu da se nepoštovanje načela supsidijarnosti rijetko smatra problemom; ipak potiče nacionalne parlamente da aktivnije sudjeluju u raspravi na europskoj razini te da dodatno ojačaju međusobnu suradnju; poziva Komisiju da poboljša kvalitetu svojih obrazloženja o supsidijarnosti te svoj angažman u pogledu obrazloženih mišljenja;

7.  također napominje da je tijekom 2014. samo 15 domova nacionalnih parlamenata uputilo obrazložena mišljenja, što znači da je u usporedbi s 2013. stupanj sudjelovanja 41 doma smanjen za oko 50 %;

8.  pozdravlja činjenicu da su tijekom 2014. sve institucije EU-a imale aktivnu ulogu u jamčenju kontrole načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u skladu s člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji; pozdravlja činjenicu da je politički dijalog između Komisije i nacionalnih parlamenata poboljšan, među ostalim posjetima povjerenika nacionalnim parlamentima;

9.  međutim, napominje da većinu mišljenja nacionalnih parlamenata podnosi samo nekoliko nacionalnih domova; potiče ostale domove nacionalnih parlamenata da se više uključe u raspravu na europskoj razini;

10.  ipak smatra da je važno podržati nacionalne i regionalne parlamente instrumentima kojima se omogućuje razmjena informacija, kao što je informatička platforma kojoj mogu pristupiti građani EU-a; ističe da bi, osobito s obzirom na to da je količina zaprimljenih obrazloženih mišljenja nacionalnih parlamenata tijekom 2014. ostala jednaka u odnosu na broj prijedloga Komisije, trebalo razviti mehanizam za poboljšanje sudjelovanja nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a, iako se u potpunosti moraju poštovati nadležnosti svake institucije i načelo supsidijarnosti;

11.  u tom pogledu potiče na međuparlamentarnu suradnju kako bi se ojačala uloga nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a; ističe važnost bolje primjene međuparlamentarnih mehanizama koji su na raspolaganju nacionalnim parlamentima, kao što su Konferencija odbora za europske poslove, međuparlamentarni sastanci koje organizira Europski parlament i međuparlamentarna konferencija za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku;

12.  stoga smatra da je važno podići razinu svijesti nacionalnih parlamenata o njihovoj posebnoj ulozi u donošenju odluka na europskoj razini te i dalje promicati upotrebu IPEX-a, čime se olakšava razmjena informacija; podsjeća na to da bi javna savjetovanja koja redovito organizira Komisija mogla biti izvor informacija, no da ih zastupnici u nacionalnim parlamentima i dalje uglavnom ne koriste;

13.  poziva nacionalne parlamente i Europski parlament na učinkovitiju međusobnu suradnju, među ostalim uspostavom neformalne komunikacije zastupnika u Europskom parlamentu i zastupnika u nacionalnim parlamentima o određenim područjima politike;

14.  prima na znanje zahtjev koji je podnijelo nekoliko nacionalnih parlamenata za produljenje roka od osam tjedana u kojemu mogu uputiti obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 6. Protokola o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; smatra da bi taj rok od osam tjedana koji je dan nacionalnim i regionalnim parlamentima trebalo tumačiti fleksibilno kako bi se potaknulo aktivnije sudjelovanje nacionalnih parlamenata u raspravi na europskoj razini; smatra da se od donošenja Ugovora iz Lisabona sudjelovanje nacionalnih parlamenata u poslovima EU-a znatno proširilo, među ostalim njihovim redovitim međusobnim povezivanjem; čvrsto potiče nacionalne parlamente da u potpunosti iskoriste ulogu koja im je dodijeljena u okviru postojećih ugovora;

15.  podsjeća da, osim toga, u okviru postupka savjetovanja ili političkog dijaloga nacionalni parlamenti u svakom trenutku mogu izraziti dvojbe u pogledu supsidijarnosti dostavljanjem mišljenja Komisiji;

16.  smatra da bi Komisija trebala primjereno odgovoriti na zahtjev nekoliko nacionalnih domova da se uvede bolji postupak nadzora supsidijarnosti; preporučuje daljnje korištenje mreže predstavnika nacionalnih parlamenata radi podizanja razine svijesti o načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti te poboljšanja funkcioniranja IPEX-a; podržava zahtjev nekih nacionalnih domova da im se dodijeli važnija uloga te predlaže da se to ostvari time što bi Komisija trebala odgovoriti nacionalnim parlamentima koji upotrijebe žuti karton; istodobno smatra da bi bilo korisno znati mišljenje Komisije o ideji „zelenog kartonaˮ.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

20.4.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

22

1

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Mercedes Bresso, Fabio Massimo Castaldo, Kostas Chrysogonos, Richard Corbett, Esteban González Pons, Danuta Maria Hübner, Ramón Jáuregui Atondo, Constance Le Grip, Jo Leinen, Morten Messerschmidt, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Paulo Rangel, György Schöpflin, Pedro Silva Pereira, Barbara Spinelli, Claudia Tapardel, Josep-Maria Terricabras, Kazimierz Michał Ujazdowski

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Max Andersson, Gerolf Annemans, David McAllister, Andrej Plenković, Cristian Dan Preda

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Axel Voss


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

23.3.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

20

0

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Max Andersson, Joëlle Bergeron, Marie-Christine Boutonnet, Jean-Marie Cavada, Kostas Chrysogonos, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Mary Honeyball, Sajjad Karim, Sylvia-Yvonne Kaufmann, António Marinho e Pinto, Jiří Maštálka, Emil Radev, Julia Reda, Pavel Svoboda, Tadeusz Zwiefka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Daniel Buda, Angelika Niebler, Virginie Rozière, Rainer Wieland

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Eugen Freund, Maria Noichl


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

20

+

EPP

S&D

 

ECR

ALDE

GUE/NGL

Verts/ALE

EFDD

Daniel Buda, Angelika Niebler, Emil Radev, Pavel Svoboda, Rainer Wieland, Tadeusz Zwiefka

Eugen Freund, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Mary Honeyball, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Maria Noichl, Virginie Rozière

Sajjad Karim

Jean-Marie Cavada, António Marinho e Pinto

Jiří Maštálka

Max Andersson, Julia Reda

Isabella Adinolfi, Joëlle Bergeron

0

2

0

GUE/NGL

ENS

Kostas Chrysogonos

Marie-Christine Boutonnet

Značenje simbola:

+  :  glasovale su u prilog

–  :  protiv

0  :  suzdržan

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti