IZVJEŠĆE o stanju ribljih stokova i socioekonomskom položaju sektora ribarstva na Sredozemlju
11.5.2017 - (2016/2079(INI))
Odbor za ribarstvo
Izvjestitelj: Marco Affronte
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o stanju ribljih stokova i socioekonomskom položaju sektora ribarstva na Sredozemlju
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ[1],
– uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji)[2],
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94[3],
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (Uredba o ribolovu NNN), o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999[4],
– uzimajući u obzir strategiju na sredini razdoblja Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju (GFCM) (2017. – 2020.) kojom se želi ostvariti održivost ribarstva na Sredozemlju i Crnom moru,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2016. o prijedlogu direktive Vijeća o provedbi Sporazuma sklopljenog između Općeg udruženja poljoprivrednih zadruga u Europskoj uniji (COGECA), Europskog saveza transportnih radnika (ETF) i Udruženja nacionalnih organizacija ribolovnih poduzeća (EUROPÊCHE) od 21. svibnja 2012., kako je izmijenjen 8. svibnja 2013., o provedbi Konvencije Međunarodne organizacije rada o radu u ribolovu iz 2007.[5],
– uzimajući u obzir Rezoluciju UN-a koju je Opća skupština donijela 25. rujna 2015., naslovljenu „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”,
– uzimajući u obzir Regionalnu konferenciju o izgradnji budućnosti za održivi mali ribolov na Sredozemlju i Crnom moru (Alžir, Alžir 7.–9. ožujka 2016.),
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0179/2017),
A. budući da je Sredozemlje sa svojih 17 000 morskih vrsta jedno od područja s najvećom biološkom raznolikošću na svijetu; budući da je stoga potreban pristup za velik broj vrsta prilikom utvrđivanja načina upravljanja Sredozemljem;
B. budući da Komisija u svojoj komunikaciji pod naslovom „Savjetovanje o ribolovnim mogućnostima za 2017. u okviru zajedničke ribarstvene politike” (COM(2016)0396) upućuje na to da je prekomjerni izlov ribe i dalje glavni problem i potiče na pronalazak rješenja kako bi se situacija promijenila; budući da Komisija u tom dokumentu izražava zabrinutost zbog činjenice da se mnoge procijenjene vrste love u znatno većem broju od procijenjenog cilja najvišeg održivog prinosa (MSY);
C. budući da se Sredozemlje treba suočiti s važnim izazovom postizanja cilja postupne obnove i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase sposobnih za postizanje najvećeg održivog prinosa za sve stokove najkasnije do 2020.; budući da će taj izazov zahtijevati sudjelovanje i predanost zemalja koje nisu članice EU-a; budući da je opća razina prekomjernog izlova u Sredozemlju otprilike 2–3 puta veća od razine najvišeg održivog prinosa; budući da, unatoč znatnim naporima na razini EU-a i izvan njega u cilju jamčenja provedbe i usklađenosti zakonodavstva u sektoru ribarstva, više od 93 % procijenjenih vrsta u Sredozemlju i dalje se prekomjerno lovi;
D. budući da ribarstvo u toj regiji ima velik socioekonomski značaj za obalno stanovništvo; budući da je u tom sektoru zaposleno na tisuće ljudi, što obuhvaća i sektor sekundarne prerade te znatan broj žena koje posebno ovise o ribarstvu za zapošljavanje; budući da Sredozemlje daje ključan doprinos u pogledu sigurnosti opskrbe hranom, posebno za najugroženije stanovništvo u regiji; budući da se ribarstvom omogućuje dopuna prihoda i opskrbe hranom te da se njime doprinosi regionalnoj stabilnosti;
E. budući da je na Sredozemnom moru nekoliko različitih čimbenika koji zajedno s ribolovom utječu na zdravlje stokova, primjerice, onečišćenje prouzročeno pomorskim prijevozom;
F. budući da mali ribolov obuhvaća 80 % ribolovne flote i 60 % radnih mjesta na Sredozemlju; budući da je žalosna činjenica da nema zajednički dogovorene definicije malog ribolova na europskoj razini, iako je to vrlo teško postići zbog raznih specifičnosti i karakteristika morskih ekosustava i sektora ribarstva; budući da je „mali obalni ribolov” službeno definiran samo za potrebe Europskog fonda za ribarstvo (Uredba Vijeća (EZ) br. 1198/2006) kao „ribolov koji obavljaju ribarska plovila čija ukupna duljina preko svega ne prelazi 12 metara i koja ne koriste povlačne alate” (kao što su koćarice); budući da bi se definicijom malog ribolova trebalo uzeti u obzir niz nacionalnih i regionalnih karakteristika;
G. budući da je na sastanku na vrhu o stanju stokova u Sredozemlju održanom u veljači 2016. u Kataniji postignut dogovor da je hitno potrebno obrnuti takve negativne trendove te se primio na znanje veliki izazov obnove i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase sposobnih za postizanje najvećeg održivog prinosa za sve vrste najkasnije do 2020., uz istovremeno poštovanje obveze u okviru zajedničke ribarstvene politike povezane s najvećim održivim prinosima;
H. budući da se Sredozemlje uz prekomjerni izlov suočava s brojnim izazovima, a uzrok većine tih izazova jest gusto naseljena obala (višak hranjivih tvari, onečišćujuće tvari, izmjene staništa i obale), ali i pomorski promet i prekomjerno iskorištavanje resursa, uključujući, među ostalim, ekstrakciju nafte i plina; nadalje, budući da je Sredozemlje vrlo osjetljivo na klimatske promjene, što u kombinaciji s intenzivnim pomorskim prometom pogoduje pojavi i stvaranju novih invazivnih vrsta;
I. budući da nemogućnost korištenja određenim alatima i tehnikama koji su prihvatljiviji i imaju manji utjecaj na stanje ugroženih stokova ozbiljno utječe na održivost obalnih i otočnih zajednica koje su ionako marginalizirane te sprečava razvoj i dovodi do povećane depopulacije;
J. budući da obalne zajednice sredozemnih država članica uvelike ovise o ribarstvu, osobito o malom ribolovu, pa su stoga ugrožene nedostatkom održivosti ribljih stokova;
K. budući da je veći broj obalnih zajednica u EU-u uvelike ovisan o tradicionalnom, artizanalnom i malom ribolovu na Sredozemlju;
L. budući da rekreacijski ribolov u brojnim regijama Sredozemlja ima društveno-ekonomsku vrijednost te izravan i neizravan utjecaj na zapošljavanje;
M. budući da valja uzeti u obzir ulogu koju rekreacijski ribolov ima na stanje stokova u Sredozemlju;
1. ističe važnost brze i potpune provedbe ciljeva i mjera u okviru zajedničke ribarstvene politike (ZRP), kao i pravovremene izrade nacrta i učinkovite provedbe višegodišnjih planova upravljanja u skladu s pristupom koji je usmjeren na regionalizaciju i raznolikost vrsta; posebno naglašava da je potrebno ostvariti cilj dobrog stanja okoliša koji je utvrđen Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji (Direktiva 2008/56/EZ), s time da bi se o mjerama upravljanja ribarstvom trebalo odlučivati u kontekstu zajedničke ribarstvene politike;
2. smatra da bi sa Sredozemljem i dalje trebalo postupati drugačije nego s ostalim morskim bazenima obuhvaćenima zajedničkom ribarstvenom politikom jer njegov velik dio čine međunarodne vode u kojima treće zemlje imaju odlučujuću ulogu kad je riječ o stanju stokova;
3. smatra da je hitno potreban zajednički odgovor koji se temelji na suradnji koja se provodi na raznim razinama: međunarodnoj, europskoj, nacionalnoj i regionalnoj; smatra da svi relevantni dionici, uključujući profesionalne i rekreacijske ribare, ribarsku industriju, tradicionalan i artizanalan mali ribolov, znanstvenike, regionalne organizacije, upravitelje zaštićenih morskih područja, sindikate i nevladine organizacije, trebaju biti dio uključivog procesa koji kreće od najnižih razina prema gore; ističe stratešku ulogu Savjetodavnog vijeća za Sredozemlje u tom kontekstu;
4. ističe da bez osviještenosti, pune podrške i uključenosti obalnih zajednica, koje moraju biti informirane o opasnostima koje smanjenje stokova i vrsta može imati na njihovu gospodarsku i socijalnu budućnost, mjere upravljanja i propisi neće ostvariti svoj puni potencijal;
5. stoga ističe da nema zajedničkih preciznih definicija malog i artizanalnog ribolova; ističe da je za daljnje političke aktivnosti potrebno što prije utvrditi takve definicije na razini EU-a;
6. naglašava da se pri definiranju ribarstvenih politika u procese odlučivanja trebaju uključiti i integrirati ribari i njihova udruženja te organizacije proizvođača, sindikati, obalne akcijske skupine i lokalne zajednice, u skladu s načelom regionalizacije zajedničke ribarstvene politike i uključujući treće zemlje na istočnim i južnim obalama sredozemnoga bazena; naglašava da će jedino stvaranjem pravednih, uravnoteženih i ujednačenih uvjeta za sve uključene zemlje i za sve ribolovne subjekte u Sredozemlju biti moguće jamčiti zdrave ribarske resurse te održivo i profitabilno ribarstvo, a time održati i aktualne razine zaposlenosti i u najboljem slučaju stvoriti nova radna mjesta u sektoru ribarstva; ističe važnu ulogu jakih i neovisnih socijalnih partnera u sektoru ribarstva te institucionaliziranog socijalnog dijaloga i sudjelovanja radnika u pitanjima koja se tiču poduzeća;
7. napominje da zajednička ribarstvena politika selektivno daje poticaje ribolovu, uključujući ribolovne mogućnosti, i na način kojim se jamči ograničeni učinak na morski ekosustav i ribolovne resurse; u tom pogledu ističe da je nužno da države članice primjenjuju transparentne i objektivne kriterije, uključujući ekološke, socijalne i gospodarske kriterije (članak 17. Uredbe o ZRP-u); ističe da je potrebno usmjeriti napore u to, pogledu kako bi se zajamčili poticaji i povlašteni pristup obalnim ribolovnim zonama za flote za mali (artizanalni i tradicionalni) ribolov, pod uvjetom da se bave selektivnim ribolovom kojim se ograničeno utječe na okoliš; ističe važnost savjetovanja s dotičnim priobalnim zajednicama.
8. napominje da utjecaj rekreacijskog ribolova na stokove i njegov socioekonomski potencijal u Sredozemlju nisu dovoljno istraženi; smatra da broj rekreacijskih ribara, njihov ulov i dodana vrijednost koju donose obalnim zajednicama moraju biti predmetom budućih prikupljanja podataka;
9. napominje da rekreacijski ribolov donosi velik gospodarski prihod lokalnim zajednicama, s pomoću aktivnosti kao što je turizam, te ima nizak utjecaj na okoliš i stoga ga treba poticati;
10. smatra bitnim definirati obalni, mali obalni i tradicijski ribolov u skladu sa socioekonomskim karakteristikama i primjenjujući regionalni pristup;
11. naglašava da se u obalnom ribolovu upotrebljavaju tradicionalni alati i tehnike, koji svojom specifičnošću određuju identitet i način života obalnih područja, te da je stoga potrebno očuvati i zaštiti njihovo korištenje kao dio kulturno-povijesne i tradicijske baštine;
12. smatra da se u kontekstu regionalizacije, a uzimajući u obzir posebnosti pojedinih oblika ribolova, trebaju dopustiti određena opravdana odstupanja u pogledu korištenja pojedinih ribolovnih alata i tehnika;
13. ističe da se, prema Organizacija za hranu i poljoprivredu, za očuvanje i iskorištavanje živih morskih resursa te upravljanje njima mora primijeniti predostrožan pristup kojim se vodi računa o socioekonomskim okolnostima kako bi se postigao održivi ribolov i u cijelosti zaštitio i očuvao morski okoliš; ističe da nedostatak znanstvenih podataka ne smije biti izgovor za neprimjenjivanje mjera očuvanja i upravljanja; smatra da je od ključne važnosti brzo riješiti problem nedostatka podataka i opipljivih znanstvenih podataka o stanju stokova; ističe da se u taj proces moraju uključiti svi dionici i da se s njima valja savjetovati;
14. smatra da za zaštitu i očuvanje ribarstva i resursa morskog okoliša u Sredozemlju politike upravljanja ribolovom moraju biti djelotvorne i popraćene snažnim, sveobuhvatnim i hitnim politikama i mjerama za uklanjanje čimbenika koji negativno utječu na te resurse, a to su: klimatske promjene (globalno zatopljenje, zakiseljavanje, padaline), zagađenje (kemijsko, biološko, makroskopsko i mikroskopsko), nekontrolirano istraživanje i ekstrakcija plina i nafte, pomorski promet, invazivne vrste te uništavanje ili izmjenjivanje prirodnih staništa, posebno obalnih; ističe da je stoga važno bolje razumjeti utjecaj tih čimbenika na riblje stokove; poziva u tom pogledu na jačanje postojećih europskih kapaciteta za nadziranje i praćenje Sredozemnog mora, kao što su EMODnet te program Copernicus i njegova pomorska komponenta;
15. smatra da se zaštita i očuvanje ribolovnih i pomorskih resursa Sredozemlja ne smije temeljiti samo na mjerama koje se odnose na ribolovni sektor nego treba uključiti i druge sektore djelatnosti koji utječu na morski okoliš;
16. smatra da se moraju povećati napori za upoznavanje morskog okoliša, osobito vrsta koje se komercijalno iskorištavaju, te je na temelju tih saznanja potrebno planirati njihovo održivo iskorištavanje;
17. snažno ističe da je u Sredozemlju i dalje raširen problem nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, čak i u državama članicama EU-a; smatra da svaka mjera za očuvanje resursa, čak i ponajviše gospodarstava malog ribolova, treba ići ruku pod ruku sa snažnom i odlučnom borbom protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; smatra da EU treba osigurati potporu trećih zemalja na Sredozemlju u cilju borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; nadalje smatra da je shodno tomu potrebno uskladiti postupke kontrole u cijelom Sredozemlju, uzimajući u obzir velike razlike u primjeni postupaka kontrole i sankcija;
18. podsjeća da obalne zajednice imaju velik utjecaj na učinkovitost mjera kojima je cilj sprečavanje, otkrivanje i identifikacija nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;
19. smatra da je prioritet pojačati nadzorne aktivnosti na kopnu, u cijelom distribucijskom lancu (tržištima i ugostiteljstvu) i na moru, posebno u područjima gdje su ribolovne aktivnosti privremeno prekinute ili zabranjene;
20. smatra da je, kako bi se izbjegla socijalna nejednakost, potrebno dodijeliti ribolovne mogućnosti koristeći se objektivnim i transparentnim kriterijima, uključujući okolišne, socijalne i gospodarske kriterije, uzimajući u obzir metode sa smanjenim utjecajem na okoliš; smatra da je potrebno pravedno raspodijeliti ribolovne mogućnosti unutar različitih segmenata ribolova, uključujući tradicionalni i mali ribolov; također smatra da je potrebno pružati poticaj flotama da se koriste selektivnijim alatima i tehnikama ribolova koji imaju smanjeni utjecaj na morski okoliš, u skladu s člankom 17. Uredbe o ZRP-u;
21. smatra da se problem osiromašenja stokova u Sredozemlju mora riješiti mjerama upravljanja ribolovom i mjerama očuvanja ribolova za komercijalni i rekreacijski ribolov, uključujući korištenjem prostornih i vremenskih ograničenja, dnevnih i tjednih gornjih granica kapaciteta ribolova te, kada je to prikladno, kvota; smatra da bi se na taj način zajamčili jednaki uvjeti za treće zemlje sa zajedničkim stokovima; smatra da se ove mjere moraju donijeti u uskoj suradnji s dotičnim sektorom kako bi se postigla njihova učinkovita provedba;
22. pozdravlja povećanje broja inspekcija Europske agencije za kontrolu te ističe potrebu za jačanjem napora za rješavanje dvaju glavnih problema u pogledu poštovanja propisa u 2016.: neistiniti navodi u ispravama (brodski dnevnik, iskrcajne i transportne deklaracije, prodajni listovi itd.) i uporaba zabranjenih ili nepropisnih ribolovnih alata;
23. ističe da odgovornosti koje proizlaze iz obveze iskrcavanja utvrđene reformiranim ZRP-om ni u kojem slučaju ne smiju pasti na ribare;
24. poziva da se ispitaju posljedice koje okončanje odbacivanja ulova ima na to da morski organizmi i druge vrste, npr. galebovi, budu lišeni hranjivih tvari;
25. napominje da je sustavima zaštićenih morskih područja u Sredozemlju pokriven nedovoljan postotak površine te se pokrivenost različitih bazena uvelike razlikuje; ističe da općenito nedostaju gospodarski resursi; smatra da je ključno prepoznati i jačati ulogu koju zaštićena morska područja imaju kao napredni laboratoriji za znanstveno istraživanje te u provedbi konkretnih mjera, suradnji i zajedničkom upravljanju djelatnošću ribara, te da je nužno optimizirati njihovo korištenje u svjetlu znanstveni savjeta i ciljeva očuvanja; smatra da je u tom pogledu važno zajamčiti stabilno povećanje sredstava kojima sustav raspolaže; smatra da je ključno bliže surađivati s Općom komisijom za ribarstvo Sredozemlja i trećim zemljama kako bi se utvrdila područja koja je potrebno obuhvatiti mjerama zaštite te uspostavio učinkoviti sustav za nadzor i kontrolu u cilju provjere djelotvornosti tih područja;
26. ističe da je važno zajamčiti da zaštićena morska područja obuhvaćaju barem 10 % Sredozemnog mora do 2020., u skladu s UN-ovim ciljem održivog razvoja 14.5; poziva Opću komisiju za ribarstvo Sredozemlja da se na godišnjem zasjedanju 2018. usuglasi u pogledu rasporeda aktivnosti i uvjeta za postizanje navedenog cilja; ističe da se postojećim zaštićenim morskim područjima često ne upravlja na pravilan način; stoga smatra da je osim uvođenja učinkovitog sustava nadzora i kontrole potrebna uspostava i primjena mjera upravljanja u skladu s pristupom koji se temelji na ekosustavima kako bi se mogla utvrditi djelotvornost zaštitnih mjera;
27. posebno ističe da je potrebno zaštititi suradnju u upravljanju osjetljivim područjima koja predstavljaju značajna mrjestilišta gospodarski najvažnijih vrsta (npr. Jabučka kotlina u Jadranskom moru);
28. ističe da Sredozemlje karakteriziraju biološki jedinstvene populacije koje izlovljavaju flote različitih zemalja, te je stoga neophodna uska suradnja i usuglašavanje mjera regulacije ribolova među svim sudionicima i na svim razinama;
29. poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere radi rješavanja problema morskog otpada i plastike u moru koji dovode do vrlo ozbiljne okolišne, ekološke i gospodarske štete te štete po zdravlje;
30. smatra bitnim da se u okviru politika primjenjuje raznolik i detaljan pristup u pogledu planova upravljanja s različitim kriterijima koji se temelje na biološkim karakteristikama vrsta i tehničkim karakteristikama metoda ribolova; također smatra da bi svaki višegodišnji plan trebao predvidjeti prikladno prostorno planiranje (rotiranje područja u kojima je zabranjen ribolov, potpuna ili djelomična obustava ovisno o ribolovnim sustavima) i vremensko planiranje (sezona zabrane ribolova), kao i promicanje tehničkih mjera kojima je cilj postići maksimalnu selektivnost alata; ističe da je potrebno predvidjeti odgovarajuću financijsku naknadu;
31. pozdravlja obveze koje je Komisija preuzela za višegodišnji plan upravljanja Sredozemnim morem; ističe važnost regionalizacije ZRP-a u upravljanju ribolovom u Sredozemnom moru; poziva Savjetodavno vijeće za Sredozemlje (MEDAC) da tijekom cijelog procesa sudjeluje u osmišljavanju i provedbi višegodišnjeg plana i regionaliziranih mjera;
32. naglašava da se ribarima u sezoni zabrane ribolova moraju zajamčiti odgovarajuća primanja;
33. ističe da je u Sredozemlju potrebno utvrditi minimalnu dozvoljenu veličinu svih komercijalnih i rekreacijskih ciljnih vrsta, ovisno o spolnoj zrelosti i na temelju najboljih dostupnih znanstvenih saznanja; naglašava da je potrebno poduzeti mjere kojima se jamči strože pridržavanje tih minimalnih veličina;
34. smatra da je potrebno potaknuti koordinirano djelovanje s trećim zemljama Sredozemlja jačanjem političke i tehničke suradnje pod okriljem međunarodnih institucija koje djeluju u ovom području; pozdravlja inicijativu koju je pokrenula Komisija nedavnim uvođenjem programa MedFish4Ever, koji je poziv na djelovanje kako bi se zaustavilo smanjenje ribljih stokova u Sredozemlju; ističe da je u okviru ove inicijative potrebno uložiti sve moguće napore kako bi se u zemljama Sredozemlja promicao održivi ribolov;
35. naglašava da je potrebno promicati i provesti dogovor za prostorne i vremenske zabrane ribolova, čime će se ribolov vremenski ograničiti u područjima mriještenja određenih vrsta tijekom cijele godine; ističe da će takvo raspoređivanje i specijalizacija ribolovnog napora urodit visokom produktivnošću i mora se planirati u dogovoru s ribolovnim zajednicama i znanstvenim savjetnicima;
Mjere povezane s trećim zemljama
36. poziva Komisiju da promiče mjere u okviru Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja kako bi se poboljšalo stanje stokova koji se dijele s trećim zemljama, koristeći se istovremeno aktivnostima suradnje koje su već uspostavljene između predstavničkih tijela flota i poduzeća koja djeluju u sektoru ribarstva i nadležnih ili odgovarajućih tijela dotičnih trećih zemalja;
37. prima na znanje da nedostatak zajedničkog regulatornog okvira za flote EU-a i trećih zemalja koje djeluju u Sredozemlju dovodi do nepoštenog tržišnog natjecanja među ribarima i istodobno prijeti dugoročnoj održivosti ulova zajedničkih vrsta;
38. ističe važnost suradnje i potrebe za promicanjem poštovanja propisa i jednakih uvjeta u pogledu nadzora u ribarstvu s trećim zemljama i regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom te jačanja horizontalne koordinacije upravljanja morskim područjima i ribljim stokovima izvan nacionalne jurisdikcije:
39. poziva Komisiju da pomogne trećim zemljama u Sredozemlju da ostvare održivi ribolov podupiranjem malog i obalnog ribolova, razmjenom najboljih praksi i održavanjem otvorenog komunikacijskog kanala, te da uspostave potreban dijalog između uključenih različitih nacionalnih administracija radi pružanja odgovarajuće potpore provedbi strategije na sredini razdoblja (2017. – 2020.) Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju te preokretanja zabrinjavajućeg trenda u pogledu stanja sredozemnih stokova; poziva Komisiju da s trećim zemljama Sredozemlja učinkovito razmjenjuje informacije o aktivnostima flota trećih zemalja koje djeluju u Sredozemlju;
40. poziva na to da se pod okriljem Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja uvede regionalni plan u cilju jamčenja jednakih uvjeta za sva plovila koja provode ribolovne aktivnosti na Sredozemlju, kao i pravedne ravnoteže između ribolovnih resursa i kapaciteta flota svih zemalja na obalama Sredozemlja; nadalje poziva na osnivanje regionalnog centra za određivanje položaja brodova satelitom i zajedničkih operacija nadzora;
41. preporučuje da Komisija obustavi uvoz iz trećih zemalja koje ne provode potrebne mjere za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, na koje ih, kao države zastave, države luke, obalne države ili države trgovine, obvezuje međunarodno pravo;
42. poziva države članice i Komisiju da podupiru treće zemlje, pruže im svu moguću pomoć i surađuju s njima u cilju boljeg suzbijanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova na cijelom Sredozemlju;
43. poziva obalne zemlje da surađuju u cilju uspostave ograničenih područja za ribolov i zaštićenih morskih područja, uključujući u međunarodnim vodama;
44. ističe da je potrebno uvesti temeljne propise za upravljanje rekreacijskim ribolovom na cijelom Sredozemlju;
Socioekonomski aspekti
45. ističe da je 250 000 ljudi izravno zaposleno na plovilima i da se broj osoba koje u sektoru ribarstva zarađuju za život eksponencijalno povećava ako se u obzir uzmu obitelji koje žive zahvaljujući potpori regionalnog ribolova i koje su zaposlene u sekundarnim industrijama kao što je prerada, održavanje brodova i turizam, uključujući turizam povezan s rekreacijskim ribolovom; napominje da se 60 % aktivnosti povezanih s ribolovom odvija u zemljama u razvoju južnog i istočnog Sredozemlja, što pokazuje koliko su mali (artizanalni i tradicionalni) i rekreacijski ribolov važni za održiv razvoj tih regija, a osobito za najugroženije obalne zajednice;
46. smatra da je ključno poboljšati uvjete rada ribara, počevši od dostojanstvene naknade i poštenog tržišnog natjecanja, uz usmjeravanje posebne pozornosti na visoku stopu nesreća u tom sektoru i visok rizik od profesionalnih bolesti; predlaže da države članice uspostave instrumente potpore dohotku, uz propisno poštovanje zakona i običaja svake države članice; na kraju preporučuje da države članice osnuju fond za stabilnu naknadu za dohodak kako bi se pokrila razdoblja zabrane ribolova zbog nepovoljnih klimatskih pojava koje mogu dovesti do obustave te aktivnosti, kao i do razdoblja odmora (biološko obnavljanje) u cilju zaštite životnog ciklusa iskorištavanih vrsta, zbog ekološke katastrofe, produljene pojave onečišćenja okoliša i onečišćenja morskim biotoksinima;
47. prima na znanje da sektor ribarstva EU-a posljednjih nekoliko godina prolazi kroz razdoblje teškoća zbog povećanja troškova proizvodnje, propadanja ribljih stokova, manjeg ulova i stalnog pada dohotka;
48. primjećuje da se socioekonomsko stanje u tom sektoru pogoršalo zbog različitih razloga, koji obuhvaćaju i smanjenje ribljih stokova, pad vrijednosti ribe pri prvoj prodaji (što se nije odrazilo na maloprodajnu cijenu zbog toga što većina posrednika nepravedno raspodjeljuje dodanu vrijednost u vrijednosnom lancu tog sektora te zbog monopola u raspodjeli u nekim regijama) te povećanje cijene goriva; primjećuje da su te teškoće doprinijele povećanju ribolovnoga napora, što posebno zabrinjava u slučaju maloga ribolova i može uistinu ugroziti budućnost toga tradicionalnoga načina života i opstanak lokalnih zajednica koje u velikoj mjeri ovise o ribolovu;
49. ističe važnost osmišljavanja inicijativa koje bi mogle imati pozitivan učinak na zapošljavanje i koje su kompatibilne sa smanjenjem ribolovnoga napora, kao što su ribolovni turizam i aktivnosti istraživanja;
50. poziva Komisiju i države članice da unaprijede dostupnost dostojanstvenih radnih uvjeta i odgovarajuću socijalnu zaštitu za sve radnike u sektoru ribarstva, bez obzira na veličinu ili vrstu poduzeća koje ih zapošljava, mjesta zapošljavanja ili ugovor prema kojem su zaposleni, među ostalim uporabom sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu koji se potpisuju u toj regiji radi borbe protiv socijalnog dampinga i poboljšanja pristupa tržištima i financiranju, suradnje s javnom upravom i institucijama te diversifikacije načina stjecanja sredstava za život; ističe važnost učinkovitih inspekcija i kontrola rada;
51. ističe potrebu za poboljšanjem radnih uvjeta ribara s obzirom na visoku stopu nezgoda u tom sektoru kao i na nerazmjerno visok rizik od profesionalnih bolesti, kako fizičkih tako i mentalnih; naglašava da je potrebno jamčiti odgovarajuću ravnotežu između poslovnog i privatnog života ribara; ističe važnost pružanja odgovarajućih sanitarnih uvjeta, i na ribarskim plovilima i na kopnu, te zadovoljavajućeg smještaja i mogućnosti za rekreacijske aktivnosti; naglašava potrebu da se zajamči da luke, pristaništa i vodni putovi i dalje budu operativno sigurni i plovni;
52. naglašava potrebu za jamčenjem da svaka riba i ribarski proizvod koji se uvezu u EU ispunjavaju uvjete koji su u skladu s međunarodnim normama koje se odnose na okoliš, rad i ljudska prava; poziva Komisiju i države članice da zajamče pošteno natjecanje i održivost u sektoru ribarstva radi očuvanja radnih mjesta i rasta; naglašava da je to ključno ne samo u pogledu tržišnoga natjecanja u Uniji već također i osobito u vezi s konkurentima iz trećih zemalja;
53. smatra da Komisija i države članice trebaju promicati potpuno korištenje sredstava iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) i Europskog instrumenta za susjedstvo; smatra da Komisija treba dati sve od sebe da državama članicama i zemljama koje nisu članice EU-a pruži pomoć u korištenju svih dostupnih fondova na najučinkovitiji mogući način, posebno u pogledu:
– poboljšanja uvjeta rada i sigurnosti na plovilu
– vrednovanja radnog i stručnog osposobljavanja te poticanja pokretanja i razvoja novih gospodarskih aktivnosti u sektoru s pomoću zapošljavanja, obrazovanja i multidisciplinarnog osposobljavanja mladih ljudi
– jačanja uloge žena u ribarstvu i izravno povezanim proizvodnim sektorima, uzimajući u obzir činjenicu da one čine 12 % ukupne radne snage u tom sektoru;
54. podsjeća da Europski fond za pomorstvo i ribarstvo mora pomoći artizanalnom ribolovu u obnavljanju opreme kako bi mogao poštovati znatna ograničenja u pogledu obveze iskrcavanja;
55. poziva Komisiju da potiče osnivanje i rad lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu (FLAG-ovi) koje promiču model održivog ribarstva;
56. smatra da je ključno promicati, valorizirati i pružati poticaje za suradnju među ribarima, posebno među malim ribarima unutar istog područja ili regije, kako bi se zajednički riješila pitanja planiranja i upravljanja lokalnim ribolovnim resursima u cilju učinkovite i konkretne regionalizacije u skladu s ciljevima ZRP-a; smatra da je velika fragmentacija i raznolikost zanimanja, ciljeva, tehničkih karakteristika i korištenih alata posebna značajka ribolova u Sredozemlju te da se stoga horizontalnim i jedinstvenim pristupom ne bi poštovale lokalne specifičnosti Sredozemlja;
57. prima na znanje da je, unatoč nedavnim poboljšanjima, i dalje visok broj stokova za koje nije provedena pouzdana procjena njihova statusa te da Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF) žali zbog činjenice da je broj procjena zapravo pao, od 44 procjene 2012. do svega 15 procjena 2014. godine; ističe važnost osiguranja brzog i pravilnog prikupljanja podataka te poticanja i podržavanja povećanja broj studija i vrsta pokrivenih podacima, čime se povećavaju saznanja o stokovima, utjecaju rekreacijskog ribolova i vanjskim čimbenicima kao što je zagađenje radi ostvarenja održivog upravljanja stokovima;
58. smatra da se ne može racionalno i održivo upravljati resursima bez prikupljenih podataka i njihove znanstvene uporabe u pogledu čimbenika kao što su podaci o ribolovnim kapacitetima, poduzetim ribolovnim aktivnostima i njihovu socioekonomskom stanju te biološkom statusu iskorištenih stokova;
59. napominje da samo 40 % iskrcane ribe u području djelovanja Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju dolazi iz stokova za koje postoje znanstvene procjene podnesene Komisiji te da postotak dodatno pada kada je riječ o stokovima za koje postoji plana upravljanja; ističe da je potrebno poboljšati pokrivenost znanstvenih procjena o statusu stokova i povećati postotak ribe iskrcane u okviru ribolova reguliranog višegodišnjim planovima upravljanja;
60. smatra važnima procjene ribolovnog napora rekreacijskog ribolova te prikupljanja podataka o ulovu s morskog dna i iz mora u Sredozemlju;
61. naglašava da su potrebni integrirani pristupi kojima se u obzir istovremeno uzimaju heterogenost morskog okoliša, složenost morskih vrsta (koje se love i koje se ne love), različite karakteristike i provođenje ribolovnih aktivnosti, pojava deprecijacije ribe prve prodaje i monopol u distribuciji u nekim područjima, kao i svi drugi čimbenici koji utječu na zdravlje ribljih stokova;
62. prima na znanje da su podaci koji su dostupni za mjerenje opsega i učinka ribolovnih aktivnosti u sektoru malog ribolova ograničeni te se mogu razlikovati od jedne države članice do druge; napominje da se zbog tog nedostatka podataka artizanalni ribolov podcjenjuje;
63. ističe da bi bolje razumijevanje gospodarskog i socijalnog utjecaja različitih vrsta ribolova, posebno malog i rekreacijskog ribolova, pomoglo pri utvrđivanju najboljih mjera upravljanja;
64. čvrsto podržava prijedlog Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja da se uspostavi katalog ribolovnih aktivnosti te da se u njega uvrste informacije o ribolovnom alatu i operacijama, opisi ribolovnih područja te indikacije o ciljnim vrstama i usputnom ulovu kako bi se pružio potpuni opis ribolovnih aktivnosti u određenom području i interakcija s drugim sektorima kao što je rekreacijski ribolov;
65. smatra da bi se na rekreacijski ribolov trebala primjenjivati nova pravila i da bi se morao izraditi katalog aktivnosti rekreacijskog ribolova koji bi sadržavao informacije o ribolovnom alatu i operacijama, opise ribolovnih područja te indikacije o ciljnim vrstama i usputnom ulovu;
66. poziva Komisiju da promiče snažnu znanstvenu suradnju i da radi na poboljšanju prikupljanja podataka o najvažnijim stokovima, u cilju smanjenja vremenskog razdoblja između prikupljanja i konačne procjene podataka, te da zatraži od STECF-a procjenu novih stokova; snažno žali zbog činjenice da u Sredozemlju većina iskrcane ribe pripada vrstama za koje postoji malo podataka;
67. ističe snažnu i ključnu potrebu za povećanom razmjenom podataka i suzbijanjem njihove nedostupnosti i disperzije razvijanjem zajedničke baze podataka sa sveobuhvatnim i vjerodostojnim podacima o ribolovnim resursima te uspostavom mreže stručnjaka i istraživačkih institucija koje bi pokrivale različita područja znanosti o ribarstvu; ističe da bi tu bazu podataka financirao EU, a ona bi uključivala sve podatke o ribarstvu i ribolovnim aktivnostima po zemljopisnim potpodručjima, uključujući podatke o rekreacijskom ribolovu, kako bi se olakšala kontrola kvalitete, neovisni i sveobuhvatni podaci i tako poboljšale procjene stokova;
68. napominje da se učinci, dimenzije i karakteristike ribolova NNN trenutačno nedovoljno procjenjuju, različito se procjenjuju u različitim zemljama Sredozemlja te stoga te zemlje nisu pravilno zastupljene u okviru informacija o aktualnom statusu ribarstva i trendovima kroz vrijeme; naglašava da je potrebno prikladno uzeti u obzir te zemlje u sklopu razvoja znanstvenih procjena u svrhu upravljanja ribarstvom;
69. poziva države članice da aktivno rješavaju problem krivotvorenja morskih proizvoda njihovim označivanjem i sljedivošću te da povećaju napore oko suzbijanja nezakonitog ribolova; žali zbog manjka dostupnih informacija o stanju većine stokova („stokovi o kojima ne postoji dovoljno podataka”) i činjenice da se oko 50 % ulova ne prijavljuje službeno, dok 80 % iskrcaja dolazi iz „stokova o kojima ne postoji dovoljno podataka”;
70. poziva države članice da ratificiraju i u cijelosti provode sve relevantne konvencije ILO-a o radnicima u sektoru ribarstva radi osiguranja dobrih radnih uvjeta, kao i jačanja institucija za kolektivno pregovaranje, kako bi pomorski radnici, uključujući samozaposlene, mogli iskoristiti svoja radna prava;
71. poziva Komisiju da potiče i podržava ulaganja u diversifikaciju i inovacije ribarskog sektora razvijanjem komplementarnih djelatnosti;
Osviještenost
72. ističe da je moguće postići učinkovite rezultate i potpuno ostvarenje ciljeva jamčenjem visoke razine odgovornosti i osviještenosti među subjektima u sektoru razvojem vještina i obrazovanja svih ribara (profesionalnih i rekreativnih) i njihove uključenosti u postupak odlučivanja, uz dodavanje konkretnih mjera za širenje dobrih praksi;
73. smatra važnim promicati obavezno pružanje potrošačima prikladnih informacija o točnom podrijetlu proizvoda te metodi i datumu ulova; također se mora provesti analiza i ocijeniti je li mjerama sadržanima u novom ZOT-u postignuto poboljšanje informacija koje se pružaju potrošaču;
74. također smatra da je važno podići razinu osviještenosti i obrazovanja među potrošačima kako bi odgovorno konzumirali ribu davanjem prednosti lokalnim vrstama koje su ulovljene održivim tehnikama i koje po mogućnosti dolaze iz stokova koji nisu prekomjerno iskorišteni i koji se manje prodaju; smatra da je u tu svrhu potrebno promicati učinkovit i pouzdan sustav sljedivosti i označivanja, u suradnji s relevantnim dionicima, kako bi se, među ostalim, informirali potrošači i suzbile prijevare povezane s hranom;
75. smatra da je potrebno uspostaviti ravnotežu između poštenoga tržišnoga natjecanja, zahtjeva potrošača, održivosti sektora ribarstva i očuvanja radnih mjesta; naglašava da su potrebni sveobuhvatan pristup i snažna politička volja svih sredozemnih zemalja za suočavanje s problemima i poboljšanje situacije u Sredozemnome moru;
76. pozdravlja kampanju MEDFISH4EVER, koju je pokrenula Komisija kako bi podigla razinu osviještenosti javnosti o stanju u Sredozemnom moru;
77. smatra da škole i bolnice i druge javne ustanove treba opskrbljivati lokalnom ribom;
78. naglašava činjenicu da je, u svjetlu tog novog scenarija i svih tih novih međusobno povezanih čimbenika na Sredozemlju, potrebno revidirati Uredbu (EZ) br. 1967/2006 u pogledu Sredozemlja kako bi se ona prilagodila aktualnoj situaciji;
79. ističe da Uredbu (EZ) br. 1967/2006 treba revidirati u dijelu koji se odnosi na propisanu zabranu korištenja određenih tradicionalnih alata (zabrana korištenja mreža stajaćica izvan gospodarskog ribolova), zatim odredbe koje se odnose na specifične karakteristike ribarskih alata kao što su visina ribarskih mreža, veličina oka ribarskih mreža, dubine i udaljenosti od obale na kojoj je dozvoljeno korištenje alata;
o
o o
80. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
OBRAZLOŽENJE
Sredozemno more je sa svojih 17 000 morskih vrsta jedna od područja s najvećom biološkom raznolikošću na svijetu. Međutim, ukupna razina prekomjerno iskorištenih ribljih stokova je dva ili tri puta veća od razine najvišeg održivog prinosa. Postoji opasnost da ćemo Sredozemno more pretvoriti u pustinju.
Osim prekomjernog izlova, veliku opasnost za Sredozemno more predstavljaju prekomjerne količine hranjivih tvari i gnojiva, zagađenje te promjene na obali i staništu, kao i pomorski promet te ekstrakcija nafte i plina. Sredozemlje je, osim toga, vrlo osjetljivo na klimatske promjene. Potrebno ga je zaštititi.
Slijede neke od ključnih točaka izvješća:
– višegodišnje upravljanje resursima za veću održivost, među ostalim s pomoću selektivnijih ribolovnih alata
– suradnja s trećim zemljama koje djeluju u Sredozemlju
– sezona zabrane ribolova na temelju bioloških karakteristika vrste
– zatvaranje određenih područja za uzgajališta ili povećanje stokova koji su prekomjerno iskorišteni
– povlašteni pristup resursima za artizanalni ribolov
– veća kontrola nad nezakonitim ribolovnim aktivnostima zajedno s posebnim mjerama za osobe koje ne poštuju pravila i nemaju dozvolu
– moguće uvođenje kvota za određene vrste koje su prekomjerno iskorištene
– poštovanje najmanje dopuštene veličine i definiranje veličine na temelju znanstvenih kriterija
– veća kontrola nad lancem opskrbe sve do ribljih tržnica, uz pružanje detaljnijih informacija potrošačima
– veća uključenost regionalnih ribolovnih organizacija u postupak odlučivanja u skladu s regionalizacijom o kojoj je riječ u okviru zajedničke ribarstvene politike;
Izvješćem o vlastitoj inicijativi općenito se žele postići sljedeći ciljevi:
– višegodišnje upravljanje resursima za veću održivost, među ostalim s pomoću selektivnijih ribolovnih alata
– suradnja s trećim zemljama koje djeluju u Sredozemlju
– sezona zabrane ribolova
– zatvaranje određenih područja za uzgajališta ili povećanje stokova koji su prekomjerno iskorišteni
– povlašteni pristup resursima za artizanalni ribolov
– veća kontrola nad nezakonitim ribolovnim aktivnostima zajedno s posebnim mjerama za osobe koje ne poštuju pravila i nemaju dozvolu
– uvođenje kvota za određene vrste koje su prekomjerno iskorištene
– poštovanje najmanje dozvoljene veličine
– veća kontrola nad lancem opskrbe sve do ribljih tržnica, uz pružanje detaljnijih informacija potrošačima
– veća uključenost Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju i regionalnih ribolovnih organizacija u postupak odlučivanja u skladu s regionalizacijom o kojoj je riječ u okviru zajedničke ribarstvene politike (ZRP).
MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA (9.12.2016)
upućeno Odboru za ribarstvo
o stanju ribljih stokova i socioekonomskom položaju sektora ribarstva na Sredozemlju
(2016/2079(INI))
Izvjestitelj za mišljenje: João Pimenta Lopes
PRIJEDLOZI
Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za ribarstvo da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
A. budući da obalu Sredozemnoga mora dijeli 19 zemalja koje na tom geografskom području imaju pravne i administrativne odgovornosti; budući da je ribarstvo u Sredozemlju iznimno raznoliko i da se, iako obuhvaća i industrijske ribolovne aktivnosti, uglavnom sastoji od artizanalnoga ribolova, koji je katkad namijenjen samo za prehranu obitelji, s raznim tehničkim obilježjima i stupnjevima selektivnosti, zbog čega je teško primjenjivati klasične ili tradicionalne metode procjene i upravljanja ribarstvom;
B. budući da je bogata biološka raznolikost Sredozemlja (≈ 10 000 – 12 000 vrsta) pod ozbiljnom prijetnjom pojava povezanih s klimatskim promjenama u svijetu, onečišćenjem mora i iznad svega prelova; budući da se bilježi opće i oštro smanjenje ribljih stokova u Sredozemlju (> 90 % stokova se prekomjerno lovi), pri čemu postoji rizik od potpunog iscrpljivanja nekih osiromašenih stokova;
C. budući da socioekonomsko stanje sektora ribarstva u Sredozemlju ponajprije ovisi o održivoj razini ribljih stokova;
1. ističe da je mali ribolov osnovni ekonomski i socijalni faktor na Sredozemlju te da obuhvaća 80 % ribolovne flote i 60 % radnih mjesta u tom sektoru; ističe važnost malog neindustrijskog ribolova za održivost ribljih stokova koje dijele razne zemlje, za biološko i ekološko očuvanje vrsta, održivu uporabu morske biološke raznolikosti i socioekonomski razvoj ribarskih zajednica, a posebno ruralnih zajednica; ističe da se identitet, kulturna baština, tradicije i vrijednosti mnogih lokalnih zajednica uvelike zasnivaju na aktivnostima u sektoru ribarstva;
2. poziva države članice da aktivno rješavaju problem krivotvorenja morskih proizvoda njihovim označivanjem i sljedivošću te da povećaju napore oko suzbijanja nezakonitog ribolova; žali zbog manjka dostupnih informacija o stanju većine stokova („stokovi o kojima ne postoji dovoljno podataka”) i činjenice da se oko 50 % ulova ne prijavljuje službeno, dok 80 % iskrcaja dolazi iz „stokova o kojima ne postoji dovoljno podataka”;
3. primjećuje da se socioekonomsko stanje u tom sektoru pogoršalo zbog različitih razloga, koji obuhvaćaju i smanjenje ribljih stokova, pad vrijednosti ribe pri prvoj prodaji (što se nije odrazilo na maloprodajnu cijenu zbog toga što većina posrednika nepravedno raspodjeljuje dodanu vrijednost u vrijednosnom lancu tog sektora te zbog monopola u raspodjeli u nekim regijama) te povećanje cijene goriva; primjećuje da su te teškoće doprinijele povećanju ribolovnoga napora, što posebno zabrinjava u slučaju maloga ribolova i može uistinu ugroziti budućnost toga tradicionalnoga načina života i opstanak lokalnih zajednica koje u velikoj mjeri ovise o ribolovu;
4. smatra da je potrebno uspostaviti ravnotežu između poštenoga tržišnoga natjecanja, zahtjeva potrošača, održivosti sektora ribarstva i očuvanja radnih mjesta; naglašava da su potrebni sveobuhvatan pristup i snažna politička volja svih sredozemnih zemalja za suočavanje s problemima i poboljšanje situacije u Sredozemnome moru;
5. naglašava da su potrebna dosljedna pravila o sportskom ribolovu za zaštitu morskog ekosustava; ističe da pri rekreacijskim ribolovu moraju poštovati ista razdoblja zabrane ribolova koja se primjenjuju na profesionalni ribolov;
6. naglašava da se pri definiranju ribarstvenih politika u procese odlučivanja trebaju uključiti i integrirati ribari i njihova udruženja te organizacije proizvođača, sindikati, obalne akcijske skupine i lokalne zajednice, u skladu s načelom regionalizacije zajedničke ribarstvene politike i uključujući treće zemlje na istočnim i južnim obalama sredozemnoga bazena; naglašava da će jedino stvaranjem pravednih, uravnoteženih i ujednačenih uvjeta za sve uključene zemlje i za sve ribolovne subjekte u Sredozemlju biti moguće jamčiti zdrave ribarske resurse te održivo i profitabilno ribarstvo, a time održati i aktualne razine zaposlenosti i u najboljem slučaju stvoriti nova radna mjesta u sektoru ribarstva; ističe važnu ulogu jakih i neovisnih socijalnih partnera u sektoru ribarstva te institucionaliziranog socijalnog dijaloga i sudjelovanja radnika u pitanjima koja se tiču poduzeća;
7. poziva Komisiju i države članice da poboljšaju upravljanje, koordinaciju i izgradnju kapaciteta, da promiču pružanje informacija i tehničke podrške te ih učine dostupnijima ribarskim organizacijama i organizacijama proizvođača koje se prijavljuju za dobivanje sredstava iz EFPR-a (ili drugih fondova EU-a), čime bi se trebale zadovoljiti posebne logističke, kadrovske i financijske potrebe u sektoru ribarstva, i to sljedećim mjerama:
– promicanjem obnove i modernizacije flota radi poboljšanja radnih i sigurnosnih uvjeta, smanjenjem ribolovnoga napora uz istodobno poboljšanje ulova na održiv način uporabom manje invazivne i selektivne ribolovne opreme i smanjenjem usputnog i odbačenog ulova, optimiziranjem procesa u lancu opskrbe, unapređenjem energetske učinkovitosti, jačanjem sustava sljedivosti te poboljšanjem i jamčenjem postojanja aktivnih i pasivnih sigurnosnih sustava na brodu, kao što su individualizirani sustav lokalizacije u prslucima za spašavanje i radiofar za određivanje položaja u nuždi (EPIRB), koji se među ostalima smatraju prikladnima prema zakonodavstvu država članica, i jamčenjem odgovarajućeg osposobljavanja u vezi sa sigurnošću na brodu i uporabom pripadajuće opreme;
– promicanjem zapošljavanja, obrazovanja i višedisciplinskog osposobljavanja mladih, čime se jača položaj radnog i strukovnog osposobljavanja te podupire nastajanje i razvoj novih ekonomskih aktivnosti u tom sektoru, te razvijanjem izgleda za rad u regiji u područjima zapošljavanja koja će omogućiti pristojan dohodak u budućnosti, radi jamčenja održivosti i teritorijalne kohezije; naglašava da je u tom pogledu potrebno da nadležna tijela ribarima na odgovarajući način pružaju osposobljavanje i informiraju ih o njemu (uključujući usvajanje najboljih praksi i podizanje razine osviještenosti o pitanjima okoliša);
– poticanjem zaposlenih u sektoru ribarstva i industriji ribarskih proizvoda da udruže snage i organiziraju se, primjerice u sindikate, organizacije u okviru zajednice, zadruge i/ili organizacije predstavnika ribara i vlasnika ribarskih plovila, ili provođenjem zajedničkih procjena izgleda za budućnost i osmišljavanjem mogućnosti za pristojan dohodak u budućnosti, bilo u ribarstvu bilo u drugim sektorima;
– isticanjem uloge žena u ribarstvu i proizvodnim sektorima povezanima s njime kako bi se povećala njihova prepoznatljivost, imajući na umu da žene čine 12 % radne snage u tome sektoru, i promicanjem jednakosti muškaraca i žena;
8. ističe važnost osmišljavanja inicijativa koje bi mogle imati pozitivan učinak na zapošljavanje i koje su kompatibilne sa smanjenjem ribolovnoga napora, kao što su ribolovni turizam i aktivnosti istraživanja;
9. predlaže da države članice odrede minimalnu plaću ili usporedivu potporu dohotku kako bi se omogućilo da ribari zarađuju dovoljno za život, i to u okviru zakonodavstva ili kolektivnog pregovaranja, uz dužno poštovanje njihovih zakona i praksi; preporučuje da države članice uspostave kompenzacijski fond za stabilan dohodak kako bi se obuhvatila razdoblja tijekom kojih se ne lovi riba, a u koja bi se mogle ubrojiti i nepovoljne vremenske pojave koje onemogućuju ribolov, sezone zabrane ribolova (razdoblja biološkog oporavka) koje služe očuvanju životnoga ciklusa eksploatiranih vrsta, ekološke katastrofe, ili događanja koja obuhvaćaju produljeno onečišćenje okoliša ili zatrovanost morskim biotoksinima, te da se prema tim razdobljima odnosi kao prema stvarnom radnom vremenu u svrhe računanja staža za mirovinu i drugih prava u okviru socijalne sigurnosti;
10. naglašava da je potrebno promicati kolektivno pregovaranje i potiče socijalne partnere u sektoru ribarstva da pregovaraju o kolektivnim ugovorima u skladu s nacionalnim zakonima i praksama jer su oni učinkovit instrument za očuvanje socijalnih i radnih normi i za jamčenje dostojanstvene plaće za sve radnike i poštenoga natjecanja u tom sektoru; ističe potrebu za zaštitom i unapređenjem prava radnika u sektoru ribarstva, koja su u nekim državama članicama posebno ugrožena;
11. ponavlja svoj poziv državama članicama koje to još nisu učinile da ratificiraju Konvencije MOR-a br. 188 o radu u ribolovu kojom se nastoje zajamčiti dostojanstveni uvjeti rada za ribare na ribarskim plovilima;
12. poziva Komisiju i države članice da unaprijede dostupnost dostojanstvenih radnih uvjeta i odgovarajuću socijalnu zaštitu za sve radnike u sektoru ribarstva, bez obzira na veličinu ili vrstu poduzeća koje ih zapošljava, mjesta zapošljavanja ili ugovor prema kojem su zaposleni, pa i uporabom sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu koji se potpisuju u toj regiji radi borbe protiv socijalnog dampinga i poboljšanja pristupa tržištima i financiranju, suradnje s javnom upravom i institucijama te diversifikacije načina stjecanja sredstava za život; ističe važnost učinkovitih inspekcija i kontrola rada;
13. ističe potrebu za poboljšanjem radnih uvjeta ribara s obzirom na visoku stopu nezgoda u tom sektoru kao i na nerazmjerno visok rizik od profesionalnih bolesti, i fizičkih i mentalnih; naglašava da je potrebno jamčiti odgovarajuću ravnotežu poslovnog i privatnog života ribara; ističe važnost pružanja odgovarajućih sanitarnih uvjeta, i na ribarskim plovilima i na kopnu, te zadovoljavajućeg smještaja i mogućnosti za rekreacijske aktivnosti; naglašava potrebu da se zajamči da luke, pristaništa i vodni putovi i dalje budu operativno sigurni i plovni;
14. potvrđuje da ribari imaju važnu ulogu u spašavanju izbjeglica koje dožive brodolom u Sredozemlju;
15. naglašava potrebu za jamčenjem da svaka riba i ribarski proizvod koji se uvezu u EU ispunjavaju uvjete koji su u skladu s međunarodnim normama koje se odnose na okoliš, rad i ljudska prava; poziva Komisiju i države članice da zajamče pošteno natjecanje i održivost u sektoru ribarstva radi očuvanja radnih mjesta i rasta; naglašava da je to ključno ne samo u pogledu tržišnoga natjecanja u Uniji već također i osobito u vezi s konkurentima iz trećih zemalja;
16. naglašava da se Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između EU-a i Maroka, kao i svakim drugim sporazumom s Marokom, moraju poštovati legitimna prava pripadnika naroda Sahrawi, u skladu s mjerodavnim rezolucijama UN-a.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
Datum usvajanja |
8.12.2016 |
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
43 6 1 |
|||
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Laura Agea, Brando Benifei, Mara Bizzotto, Vilija Blinkevičiūtė, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Ole Christensen, Martina Dlabajová, Czesław Hoc, Agnes Jongerius, Rina Ronja Kari, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jean Lambert, Patrick Le Hyaric, Jeroen Lenaers, Verónica Lope Fontagné, Javi López, Thomas Mann, Dominique Martin, Anthea McIntyre, João Pimenta Lopes, Georgi Pirinski, Marek Plura, Sofia Ribeiro, Maria João Rodrigues, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Romana Tomc, Ulrike Trebesius, Marita Ulvskog, Renate Weber, Jana Žitňanská |
||||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Daniela Aiuto, Georges Bach, Deirdre Clune, Karima Delli, Tania González Peñas, Edouard Martin, Evelyn Regner, Joachim Schuster, Monika Vana, Tom Vandenkendelaere, Flavio Zanonato, Gabriele Zimmer |
||||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
John Stuart Agnew, Adam Gierek, Hannu Takkula |
||||
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
Datum usvajanja |
25.4.2017 |
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
18 1 1 |
|||
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Marco Affronte, Clara Eugenia Aguilera García, Renata Briano, Alain Cadec, Richard Corbett, Linnéa Engström, Sylvie Goddyn, Carlos Iturgaiz, Werner Kuhn, António Marinho e Pinto, Gabriel Mato, Norica Nicolai, Ulrike Rodust, Remo Sernagiotto, Ricardo Serrão Santos, Ruža Tomašić, Peter van Dalen, Jarosław Wałęsa |
||||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Jens Gieseke, Verónica Lope Fontagné |
||||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
John Stuart Agnew |
||||
POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU
18 |
+ |
|
ALDE |
António Marinho e Pinto, Norica Nicolai |
|
ECR |
Remo Sernagiotto, Ruža Tomašić, Peter van Dalen |
|
PPE |
Alain Cadec, Jens Gieseke, Carlos Iturgaiz, Werner Kuhn, Verónica Lope Fontagné, Gabriel Mato |
|
S&D |
Clara Eugenia Aguilera García, Renata Briano, Richard Corbett, Ulrike Rodust, Ricardo Serrão Santos |
|
Verts/ALE |
Marco Affronte, Linnéa Engström |
|
1 |
- |
|
EFDD |
John Stuart Agnew |
|
1 |
0 |
|
ENF |
Sylvie Goddyn |
|
Objašnjenje korištenih znakova:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani