IZVJEŠĆE o zahtjevu za ukidanje imuniteta Marine Le Pen

13.6.2017 - (2017/2021(IMM))

Odbor za pravna pitanja
Izvjestitelj: Sajjad Karim

PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA

o zahtjevu za ukidanje imuniteta Marine Le Pen

(2017/2021(IMM))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Marine Le Pen koji je 9. prosinca 2016. proslijedio Pascal Guinot, glavni državni odvjetnik pri Prizivnom sudu u Aix-en-Provenceu, i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 19. siječnja 2017.,

–  uzimajući u obzir da je, u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika, Marine Le Pen bila pozvana da bude saslušana 29. svibnja i 12. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.[1],

–  uzimajući u obzir članak 23. stavak 1., članak 29. stavak 1., članak 30. i članak 31. stavak 1. Zakona od 29. srpnja 1881. te članke 93.-2. i 93.-3. Zakona od 29. srpnja 1982.,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0223/2017),

A.  budući da je glavni državni odvjetnik Prizivnog suda zatražio ukidanje imuniteta zastupnici u Europskom parlamentu Marine Le Pen u vezi s tužbom u kojoj se navodi da je počinila kazneno djelo;

B.  budući da u skladu s člankom 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasanja pri obnašanju svojih dužnosti;

C.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 zastupnici u Europskom parlamentu tijekom njegova zasjedanja na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima parlamenta te države;

D.  budući da se u članku 26. stavku 2. francuskog Ustava navodi da se nijedan zastupnik u parlamentu ne može uhititi zbog teškog kaznenog djela ili drugog oblika kaznenog djela i da mu se ne može izreći mjera pritvora ili druga mjera lišavanja slobode bez odobrenja predsjedništva doma u kojemu je zastupnik, a da to odobrenje nije potrebno u slučaju kada je zastupnik zatečen u počinjenju teškog kaznenog djela ili drugog oblika kaznenog djela ili ako mu je izrečena pravomoćna presuda;

E.  budući da je Marine Le Pen optužena za javnu klevetu javno izabranog dužnosnika, kazneno djelo propisano francuskim zakonodavstvom, točnije člankom 23. stavkom 1., člankom 29. stavkom 1., člankom 30. i člankom 31. stavkom 1. Zakona od 29. srpnja 1881. te člancima 93.-2. i 93.-3. Zakona od 29. srpnja 1982.;

F.  budući da je 28. srpnja 2015. Christian Estrosi višoj sutkinji istrage u Nici podnio zahtjev za sudjelovanje u građanskoj tužbi protiv Marine Le Pen zbog klevete javno izabranog dužnosnika s privremenim mandatom; budući da on tvrdi da je Marine Le Pen 3. svibnja 2015. u emisiji Le Grand Rendez-vous, koja se istovremeno emitirala na kanalima iTÉLÉ i Europe 1, iznijela sljedeće tvrdnje kojima se protiv njega iznose neosnovani navodi ili ga se lažno okrivljava i koje škode njegovoj časti ili ugledu:

„Slušajte, ono što ja znam jest sljedeće: g. Estrosi financirao je UOIF (Savez islamskih organizacija Francuske); u okviru upravnog postupka proglašen je krivim jer je prostore za džamiju UOIF-a iznajmio za tako nisku najamninu da mu je čak i upravni sud dao po prstima, a to zapravo odražava način na koji ti gradonačelnici nezakonito financiraju džamije u suprotnosti sa Zakonom iz 1905. godine; kad vas ulove s prstima u klijentelističkom pekmezu vjerske zajednice, naravno da morate glasno reći šokantne stvari, ali ja manje pridajem riječima, a više djelima...”; kada ju je novinar koji ju je intervjuirao upitao: „Znači Estrosi je u sudioništvu s džihadistima?”, Marine Le Pen je prema navodima izjavila: „Pomoć, davanje sredstava, podrška; ako pomažete islamskom fundamentalizmu da se uspostavi, da se širi, da vrbuje ljude, pa onda ste negdje u svemu tome moralno i vi jednim dijelom umiješani”;

G.  budući da je Marine Le Pen u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika dva puta bila pozvana na saslušanje; budući da, međutim, nije iskoristila priliku da iznese svoje primjedbe nadležnom odboru;

H.  budući da tužba po kojoj se Marine Le Pen tereti nije izravno ili očigledno povezana s obnašanjem njezinih zastupničkih dužnosti u Europskom parlamentu odnosno da ono što je rekla ne predstavlja mišljenje koje je iznijela ili glasove koje je dala pri obnašanju svojih dužnosti zastupnice u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

I.  budući da optužbe, uzimajući u obzir članak 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, očigledno nisu nepovezane s položajem Marine Le Pen kao zastupnice u Europskom parlamentu, već se tiču aktivnosti isključivo nacionalnog ili regionalnog karaktera pa stoga članak 8. nije mjerodavan;

J.  budući da se može ukinuti samo imunitet obuhvaćen člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

K.  budući da, uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, ne postoji razlog za sumnju da je zahtjev za ukidanje imuniteta podnesen kako bi se pokušao omesti parlamentarni rad Marine Le Pen ili s namjerom da joj se nanese politička šteta (fumus persecutionis);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Marine Le Pen;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu u Francuskoj i Marine Le Pen.

• [1]  Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.

OBRAZLOŽENJE

1. Kontekst

Na sjednici 19. siječnja 2017. predsjednik je u skladu s člankom 9. stavkom 1. Poslovnika priopćio da je primio dopis glavnog državnog odvjetnika pri Prizivnom sudu u Aix-en-Provenceu, dr. Pascala Guinota, poslanog 9. prosinca 2016., kojim se traži ukidanje imuniteta Marine Le Pen.

Glavni državni odvjetnik pri Prizivnom sudu u Aix-en-Provenceu podnio je zahtjev nakon što je primio zahtjev za ukidanje imuniteta koji je uputila gđa Tallone, potpredsjednica i sutkinja istrage Regionalnog suda u Nici.

U skladu s člankom 9. stavkom 1. Poslovnika predsjednik je zahtjev uputio Odboru za pravna pitanja.

Zahtjev za ukidanje imuniteta Marine Le Pen podnosi se na temelju činjenice da postoji opravdana sumnja da je Marine Le Pen počinila kazneno djelo klete protiv javno izabranog dužnosnika iz članka 23. stavka 1., članka 29. stavka 1., članka 30. i članka 31. stavka 1. Zakona od 29. srpnja 1881. te članaka 93.-2. i 93.-3. Zakona od 29. srpnja 1982.

Prema članku 23. stavku 1. Zakona od 29. srpnja 1881., „osobe koje govorom, uzvicima ili prijetnjama na javnim mjestima ili javnim skupovima ili pisanim tekstom, tiskanim materijalima, crtežima, gravurama, slikama, amblemima ili bilo kojim drugim medijem pisane riječi, govora ili slike koji se prodaju ili dijele, daju u prodaju ili izlažu na javnim mjestima ili javnim skupovima, plakatima izloženim javnosti ili bilo kojim načinom komunikacije s javnošću elektroničkim putem, izravno potaknu počinitelja ili počinitelje na kazneno djelo, kažnjavaju se, ako se kazneno djelo doista počini, kao supočinitelji tog djela.”

Prema članku 29. stavku 1. istog Zakona, „kleveta je svako iznošenje činjenične tvrdnje ili imputiranje činjeničnog stanja kojima se škodi časti ili ugledu osobe ili tijela na koje se činjenica odnosi. Izravno objavljivanje ili prenošenje takvog navoda ili imputiranja kažnjivo je čak i kad je ostavljen prostor za dvojbu ili kad se odnosi na osobu ili tijelo koji nisu izričito imenovani, ali se njihov identitet može utvrditi na temelju predmetnog govora, uzvika, prijetnji, teksta, tiskanih materijala ili plakata”, a prema članku 30. i članku 31. stavku 1., „kleveta počinjena na neki od načina navedenih u članku 23. protiv sudova, sudišta, kopnene vojske, mornarice, zrakoplovstva, tijela javne vlasti ili javne uprave kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 45 000 EUR”; „istom kaznom kaznit će se kleveta počinjena istim sredstvima protiv, zbog njihovih dužnosti ili svojstva, Predsjednika Republike, jednog ili više članova ministarstva, jednog ili više članova nekog od domova parlamenta, javnog dužnosnika, skrbnika ili zastupnika javnog tijela, svećenika neke od religija koji je državni zaposlenik, građana koji obavlja privremenu ili trajnu javnu dužnost ili mandat, porotnika ili svjedoka zbog njegova iskaza. Uvreda je svako pogrdno očitovanje, izraz prezira i verbalni napad koji ne obuhvaća imputiranje činjenica.”

Člancima 93.-2. i 93.-3. Zakona od 29. srpnja 1982. propisano je sljedeće: „Svaki oblik priopćavanja za javnost u elektroničkom obliku mora imati urednika. Ako urednik uživa imunitet u skladu s uvjetima utvrđenima člankom 26. Ustava i člancima 9. i 10. Protokola od 8. travnja 1965. o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, on imenuje zamjenika urednika kojeg odabire među osobama koje ne uživaju parlamentarni imunitet te, ako uslugu priopćavanja obavlja pravna osoba, među članovima udruge, upravnog odbora, izvršnog odbora ili upraviteljima, ovisno o obliku te pravne osobe. Zamjenik urednika mora biti imenovan u roku od jednog mjeseca od datuma od kojeg urednik uživa imunitet iz prethodnog stavka. Urednik i, po potrebi, zamjenik urednika moraju biti punoljetni, moraju imati poslovnu sposobnost i ona im ne smije biti oduzeta sudskom odlukom. Odstupajući od navedenog, maloljetna osoba mlađa od šesnaest godina može biti imenovana urednikom ili zamjenikom urednika ako taj posao obavlja volonterski. Roditelji maloljetne osobe koja je napunila šesnaest godina i koja je imenovana urednikom ili zamjenikom urednika mogu biti odgovorni na osnovi članka 1242. Građanskog zakonika samo ako je maloljetnik počinio djelo zbog kojeg je sam odgovoran skladu s uvjetima iz Zakona od 29. srpnja 1881. o slobodi tiska. Sve pravne obveze urednika primjenjuju se i na zamjenika urednika.

Ako uslugu pruža pravna osoba, urednik je predsjednik izvršnog odbora ili upravnog odbora, upravitelj ili pravni zastupnik, ovisno o obliku pravne osobe. Ako uslugu pruža fizička osoba, urednik je ta fizička osoba.” i „u slučaju da je neko od kaznenih djela iz glave IV. Zakona od 29. srpnja 1881. o slobodi tiska počinjeno sredstvom za elektroničku komunikaciju, urednik ili, u slučaju iz drugog stavka članka 93.-2. ovog Zakona, zamjenik urednika kazneno se progoni kao glavni počinitelj kad je poruka za koju se tereti bila utvrđena prije objavljivanja javnosti. Ako to nije moguće, kao glavni počinitelj kazneno se progoni autor, a ako ni to nije moguće, producent. U slučaju kaznenog progona urednika ili zamjenika urednika, autor se kazneno progoni u svojstvu supočinitelja. Kao supočinitelj kazneno se može progoniti svaka osoba na koju se primjenjuje članak 121.-7. Kaznenog zakona. Ako je kazneno djelo posljedica poruke korisnika interneta objavljene na internetskoj stranici za javnu komunikaciju i ako je poruka na raspolaganje javnosti stavljena u prostoru za osobni doprinos za koji je utvrđeno da je takav, urednik ili zamjenik urednika ne može se kazneno progoniti kao glavni počinitelj ako se utvrdi da nije imao saznanja o poruci prije njezine objave na internetu ili ako je, čim je za nju saznao, postupio na način da se navedena poruka hitno povuče.”

Prema informacijama glavnog državnog odvjetnika Christian Estrosi podnio je 28. srpnja 2015. višoj sutkinji istrage u Nici zahtjev za sudjelovanje u građanskoj tužbi protiv Marine Le Pen zbog javne klevete javno izabranog dužnosnika s privremenim mandatom. Christian Estrosi tvrdi da je Marine Le Pen 3. svibnja 2015. u emisiji Le Grand Rendez-vous, koja se istovremeno emitirala na kanalima iTÉLÉ i Europe 1, iznijela sljedeće tvrdnje kojima se protiv njega iznose neosnovani navodi ili ga se lažno okrivljava i koje škode njegovoj časti ili ugledu: „Slušajte, ono što ja znam jest sljedeće: g. Estrosi financirao je UOIF (Savez islamskih organizacija Francuske); u okviru upravnog postupka proglašen je krivim jer je prostore za džamiju UOIF-a iznajmio za tako nisku najamninu da mu je čak i upravni sud dao po prstima; a to zapravo odražava način na koji ti gradonačelnici nezakonito financiraju džamije u suprotnosti sa Zakonom iz 1905. godine”; „pomoć, davanje sredstava, podrška; ako pomažete islamskom fundamentalizmu da se uspostavi, da se širi, da vrbuje ljude, pa onda ste negdje u svemu tome moralno i vi jednim dijelom umiješani.”

Osim toga, Marine Le Pen dva puta bila je pozvana na ispitivanje, no preko svog odvjetnika obavijestila je sud da uživa imunitet kao zastupnica u Europskom parlamentu.

Nadalje, treba napomenuti da bi u skladu sa sudskom praksom Kasacijskog suda (Cass. Crim. 26. svibnja 1992.) jedina uloga suda bila provesti prvo ispitivanje autora tih izjava jer uloga suca istrage nije da u predmetima koji se tiču tiska prikuplja ili zaprima dokaze o istinitosti klevete. Stoga bi trebalo ukinuti parlamentarni imunitet Marine Le Pen samo kako bi Prizivni sud Aix-en-Provencea mogao u tom predmetu provesti prvo ispitivanje.

U skladu s člankom 9. stavkom 1. Poslovnika predsjednik je taj zahtjev uputio Odboru za pravna pitanja. Marine Le Pen bila je u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika pozvana na saslušanje pred Odborom za pravna pitanja 29. svibnja i 12. lipnja 2017.

2. Propisi i postupak u vezi s imunitetom zastupnika u Europskom parlamentu

U člancima 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi se sljedeće:

Članak 8.

Zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasovanja pri obnašanju svojih dužnosti.

Članak 9.

Tijekom zasjedanja Europskog parlamenta njegovi zastupnici uživaju:

(a) na državnom području svoje države, imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

(b) na državnom području bilo koje druge države članice, imunitet od svake mjere zadržavanja i od sudskih postupaka.

Na isti se način imunitet primjenjuje na zastupnike tijekom putovanja do mjesta ili iz mjesta sastajanja Europskog parlamenta.

Ako je zastupnik zatečen u počinjenju kaznenog djela, nije moguće pozivanje na imunitet te u tom slučaju Europski parlament može ostvariti svoje pravo na ukidanje imuniteta jednom od svojih zastupnika.

U članku 6. stavku 1. i članku 9. Poslovnika Europskog parlamenta navodi se sljedeće:

Članak 6.

Ukidanje imuniteta

1.   Svi zahtjevi za ukidanje imuniteta ocjenjuju se u skladu s člancima 7., 8. i 9. Protokola Europske unije o povlasticama i imunitetima i s načelima na koja se upućuje u članku 5. stavku 2.

Članak 9.

Postupci u vezi s imunitetom

1.   Svaki zahtjev za ukidanje imuniteta zastupnika koji nadležno tijelo države članice uputi predsjedniku, ili zahtjev za zaštitu povlastica i imuniteta koji zastupnik ili bivši zastupnik uputi predsjedniku, objavljuje se u Parlamentu i upućuje nadležnom odboru.

2.   Uz suglasnost zastupnika ili bivšeg zastupnika na kojeg se zahtjev odnosi zahtjev može uputiti drugi zastupnik kojem se odobrava predstavljanje zastupnika ili bivšeg zastupnika u svim fazama postupka.

Zastupnik koji predstavlja zastupnika ili bivšeg zastupnika na kojeg se zahtjev odnosi nije uključen u odluke koje donosi odbor.

3.   Odbor razmatra zahtjeve za ukidanje imuniteta ili zahtjeve za zaštitu povlastica i imuniteta bez odlaganja, ali uzimajući u obzir njihovu relativnu složenost.

4.   Nadležni odbor podnosi prijedlog obrazložene odluke u kojem preporučuje prihvaćanje ili odbijanje zahtjeva za ukidanje imuniteta ili zahtjeva za zaštitu imuniteta i povlastica. Amandmani nisu dopušteni. Ako se prijedlog odbije, smatra se da je donesena suprotna odluka.

5.   Odbor može tražiti da mu nadležno tijelo pruži informacije ili objašnjenja koje smatra neophodnim za stvaranje mišljenja o tome treba li imunitet oduzeti ili zaštititi.

6.   Dotični zastupnik ima mogućnost da bude saslušan i može priložiti dokumente ili druge pisane dokaze koje smatra relevantnima.

Zastupnik neće biti prisutan na raspravi o zahtjevu za ukidanje ili zaštitu svog imuniteta, osim na vlastitom saslušanju.

Predsjednik odbora poziva zastupnika na saslušanje i pritom navodi datum i vrijeme. Zastupnik se može odreći prava da bude saslušan.

Ako se zastupnik ne odazove saslušanju na koje je pozvan, smatrat će se da se odrekao prava da bude saslušan, osim ako se nije ispričao zbog nemogućnosti saslušanja u predloženo vrijeme i pritom za to naveo razloge. Predsjednik odbora donosi odluku o tome može li se isprika prihvatiti u svjetlu danih razloga, a na tu odluku nije moguća žalba.

Ako predsjednik odbora odobri ispriku, poziva zastupnika na saslušanje u nekom drugom terminu. Ako zastupnik ne postupi u skladu s drugim pozivom na saslušanje, postupak se nastavlja bez saslušanja zastupnika. Nije dopušteno podnošenje novih isprika ili novih zahtjeva za saslušanje.

7.   Ako zahtjev za ukidanje ili zaštitu imuniteta sadrži više točaka, o svakoj točki može se donijeti odvojena odluka. U iznimnim slučajevima u izvješću odbora moguće je predložiti da se ukidanje ili zaštita imuniteta primijeni isključivo u postupku kaznenog progona i da do pravomoćnosti presude zastupnik zadržava imunitet od bilo kojeg oblika uhićenja ili zatvaranja te od bilo koje druge mjere koja bi mu onemogućila izvršavanje dužnosti koje proizlaze iz mandata.

8.   Odbor može dati obrazloženo mišljenje o nadležnosti dotičnog tijela i o dopuštenosti zahtjeva, ali se ni pod kojim uvjetima ne može izjasniti o zastupnikovoj krivnji ni o tome opravdavaju li mišljenja ili postupci koji mu se pripisuju kazneni progon, čak ni u slučaju da prilikom razmatranja zahtjeva stekne podrobna saznanja o činjenicama slučaja.

(...)

3. Obrazloženje predložene odluke

Na temelju navedenih činjenica ovaj predmet podliježe primjeni članka 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije.

U skladu s tom odredbom zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države članice. Nadalje, u članku 26. Ustava Francuske Republike navodi se da zastupnici u Parlamentu ne mogu biti kazneno progonjeni, da ne mogu biti predmetom istrage, uhićeni ni pritvoreni te da protiv njih ne može biti pokrenut sudski postupak zbog izraženih mišljenja ili glasovanja tijekom obnašanja dužnosti te da zastupnici ne mogu bez odobrenja Parlamenta biti uhićeni ni zbog kakvog kaznenog djela i da im se ne mogu odrediti nikakve druge mjere lišavanja ili ograničenja slobode.

Europski parlament primjenjuje vlastita dosljedna načela kako bi odlučio treba li zastupniku ukinuti parlamentarni imunitet ili ne. Jedno od tih načela je da se imunitet obično ukida kad je djelo obuhvaćeno člankom 9. Protokola br. 7, pod uvjetom da ne postoji fumus persecutionis, tj. dovoljno ozbiljna i osnovana sumnja da je postupak pokrenut s namjerom nanošenja političke štete dotičnom zastupniku.

U ovom slučaju nema razloga smatrati da se radi o fumus persecutionis.

U pogledu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije Sud Europske unije potvrdio je da zastupnik u Europskom parlamentu, kako bi uživao apsolutni imunitet u skladu s tom odredbom, mišljenje mora iznijeti pri obnašanju svojih dužnosti, čime se uvodi uvjet izravne i očite povezanosti izraženog mišljenja i parlamentarnih dužnosti[1].

Očito je da u skladu s tumačenjem Suda Europske unije u ovom slučaju izjave za koje se navodi da je ih je dala Marine Le Pen ne predstavljaju njezina mišljenja koja je iznijela kao zastupnica u Europskom parlamentu pri obnašanju svojih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije.

4. Zaključak

Slijedom navedenog te u skladu s člankom 9. stavkom 4. Poslovnika Odbor za pravna pitanja preporučuje da Europski parlament ukine zastupnički imunitet Marine Le Pen.

• [1]  Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543, stavak 35.

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	13.6.2017
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	14 1 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Joëlle Bergeron, Mady Delvaux, Rosa Estaràs Ferragut, Laura Ferrara, Mary Honeyball, Sajjad Karim, Sylvia-Yvonne Kaufmann, António Marinho e Pinto, Emil Radev, Evelyn Regner, Pavel Svoboda, Axel Voss, Tadeusz Zwiefka
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Daniel Buda, Angel Dzhambazki, Heidi Hautala, Jens Rohde