IZVJEŠĆE o izvozu oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP
18.7.2017 - (2017/2029(INI))
Odbor za vanjske poslove
Izvjestitelj: Bodil Valero
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o izvozu oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP
Europski parlament,
– uzimajući u obzir načela iz članka 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), posebno u pogledu podrške demokraciji i vladavini prava te očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti,
– uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme (dalje u tekstu „Zajedničko stajalište”)[1],
– uzimajući u obzir 17.[2] i 18.[3] godišnje izvješće EU-a sastavljeno u skladu s člankom 8. stavkom 2. Zajedničkog stajališta,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2015/2309/ZVSP od 10. prosinca 2015. o promicanju učinkovitih kontrola izvoza oružja[4] i Odluku Vijeća ZVSP 2017/915 od 29. Svibnja 2017. o aktivnostima Unije za širenje suradnje u cilju potpore provedbi Ugovora o trgovini oružjem[5],
– uzimajući u obzir ažurirani zajednički popis robe vojne namjene Europske unije koji je Vijeće usvojilo 6. ožujka 2017.[6],
– uzimajući u obzir Smjernice za korisnike Zajedničkog stajališta o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme,
– uzimajući u obzir Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju od 25. lipnja 2012. i njegov članak 11. točku (e) te Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019. od 20. srpnja 2015. i njegov članak 21. točku (d),
– uzimajući u obzir Ugovor o trgovini oružjem (UTO) koji je Opća skupština UN-a usvojila 2. travnja 2013.[7], a koji je stupio na snagu 24. prosinca 2014.,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/768/ZVSP od 16. prosinca 2013. o aktivnostima EU-a za potporu provedbe Ugovora o trgovini oružjem u okviru Europske sigurnosne strategije[8],
– uzimajući u obzir Direktivu 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavnjivanju uvjeta za prijenos obrambenih proizvoda unutar Zajednice[9],
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 428/2009 od 5. svibnja 2009. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom[10], izmijenjenu Uredbom (EU) br. 599/2014 od 16. travnja 2014., te popis robe i tehnologije s dvojnom namjenom iz njezina Priloga I. (dalje u tekstu „Uredba o dvojnoj namjeni”),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/2134 od 23. studenog 2016. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje[11],
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o tom pitanju, posebno one od 17. prosinca 2015.[12] o provedbi Zajedničkog stajališta, od 25. veljače 2016. o humanitarnoj situaciji u Jemenu[13], od 14. prosinca 2016. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području[14] te od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica[15],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o privatnim zaštitarskim društvima[16]
– uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0264/2017),
A. budući da se prema članku 51. Povelje Ujedinjenih naroda priznaje neotuđivo pravo na pojedinačnu ili kolektivnu samoobranu;
B. budući da su prema najnovijim podacima[17] međunarodni prijenosi teškog naoružanja, gledano po petogodišnjim razdobljima, u razdoblju 2012. – 2016. dosegnuli najvišu razinu od završetka Hladnog rata te da su oni bili 8,4 % viši nego u razdoblju 2007. – 2011.;
C. budući da izvoz i prijenos oružja utječu na sigurnost ljudi, ljudska prava, demokraciju, dobro upravljanje i društveno-gospodarski razvoj; budući da izvoz oružja također pridonosi okolnostima u kojima su ljudi prisiljeni pobjeći iz svoje zemlje; budući da to zahtijeva strog, transparentan, učinkovit i općeprihvaćen i definiran sustav kontrole oružja;
D. budući da je prema najnovijim podacima[18] izvoz iz država EU-28 u razdoblju 2012. – 2016. činio 26 % ukupnog svjetskog izvoza oružja, što države EU-28, gledane kao cjelina, čini drugim najvećim opskrbljivačem oružja u svijetu, iza SAD-a (33 %) i ispred Rusije (23 %); budući da su, prema najnovijem izvješću Radne skupina za izvoz konvencionalnog oružja (COARM), zemlje Europske unije 2014. izdale dozvole za izvoz oružja u ukupnoj vrijednosti od 94,40 milijardi EUR;
E. budući da je prema najnovijim podacima[19] izvoz oružja na Bliski istok porastao za 86 % te da izvoz u to područje čini 29 % svjetskog izvoza oružja u razdoblju 2012. – 2016.;
F. budući da je prema najnovijim službenim podacima EU-a Bliski istok 2015. bio najvažnije područje u pogledu izvoza oružja iz država EU-28, s ukupnom vrijednošću izdanih dozvola za izvoz oružja u visini od 78,8 milijardi EUR;
G. budući da je dio oružja koje je iz država članica EU-a preneseno u nestabilne i krizama podložne regije i zemlje korišten u oružanim sukobima ili za unutarnju represiju; budući da je, prema izvještajima, dio tog oružja završio u rukama terorističkih skupina, primjerice u Siriji i Iraku; budući da je u nekim slučajevima oružje izvezeno u određene države, na primjer u Saudijsku Arabiju, upotrijebljeno u sukobima kao što je onaj u Jemenu; budući da se takvim izvozom očito krši Zajedničko stajalište te naglašava potreba za boljim nadzorom i transparentnošću;
H. budući da ne postoji standardiziran sustav provjere i izvješćivanja kojim se pružaju informacije o tome krše li, i u kojoj mjeri, izvozi pojedinačnih država članica osam navedenih kriterija te budući da ne postoji mehanizam sankcioniranja ako država članica sudjeluje u izvozima koji očito nisu u skladu s tih osam kriterija;
I. budući da su istrage Međunarodnog centra za konverziju u Bonnu (BICC) otkrile da je, na primjer, 2015. godine samo u Njemačkoj izdano 4 256 dozvola za izvoz oružja za izvoz u 83 zemlje koje su ocijenjene problematičnima u odnosu na Zajedničko stajalište[20];
J. budući da se i globalno i regionalno sigurnosno okružje dramatično promijenilo, osobito u južnom i istočnom susjedstvu Unije, što ukazuje na hitnu potrebu za poboljšanjem metodologije za podnošenje informacija u svrhu procjene rizika pri donošenju odluka o izdavanju dozvola za izvoz te njezinim boljim osiguranjem;
K. budući da je nekoliko država članica nedavno potpisalo strateške sporazume o vojnoj suradnji koji podrazumijevaju prijenos velikih količina i visokokvalitetne vojne tehnologije, s nedemokratskim zemljama na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi;
L. budući da je, u skladu s Ugovorom iz Lisabona, iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj razvojne politike EU-a, kao i jedan od prioriteta njegova vanjskog djelovanja kojim se nastoji izgraditi stabilniji i prosperitetniji svijet; budući da opskrba oružjem zemalja u sukobu, osim što omogućuje širenje nasilja, ima negativne posljedice na mogućnost razvoja u tim zemljama;
M. budući da je obrambena industrija u Europi sektor od ključne važnosti, a istodobno je karakterizira višak industrijskih kapaciteta, fragmentacija i udvajanje što predstavlja prepreku konkurentnosti obrambene industrije i potaklo je ekspanzivnu izvoznu politiku;
N. budući da je u Rezoluciji Europskog parlamenta od 25. veljače 2016. o humanitarnoj situaciji u Jemenu potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku pozvana da pokrene inicijativu za nametanje embarga na oružje Saudijskoj Arabiji;
O. budući da se stanje u Jemenu dodatno pogoršalo i zbog vojnih intervencija koje provodi koalicija predvođena Saudijskom Arabijom; budući da su neke države članice prestale opskrbljivati Saudijsku Arabiju oružjem zbog njezinih intervencija u Jemenu, dok su druge nastavile s opskrbom vojnom tehnologijom suprotno kriterijima 2., 4., 6., 7. i 8.;
P. budući da je u Rezoluciji Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području naglašeno da ljudska prava trebaju biti prioritet te da su njome države članice pozvane na prelazak na moderniju i fleksibilniju izvoznu politiku koja se temelji na ljudskim pravima, posebice kada je riječ o zemljama za koje postoje dokazi o nasilnoj internoj represiji i kršenjima ljudskih prava;
Q. budući da „Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku” treba poslužiti za poboljšanje usklađenosti politike kontrole izvoza oružja;
1. napominje da države imaju legitimno pravo na nabavu vojne tehnologije u obrambene svrhe; naglašava da se očuvanjem obrambene industrije pridonosi samoobrani država članica; podsjeća na to da je jedan od ključnih razloga za donošenje Zajedničkog stajališta bio spriječiti da se europsko oružje koristi protiv oružanih snaga država članica te spriječiti kršenje ljudskih prava i produljenje oružanog sukoba; ponovno ističe da je Zajedničko stajalište pravno obvezujući okvir kojim su uspostavljeni minimalni zahtjevi koje države članice moraju primjenjivati u području kontrole izvoza oružja te da ono sadrži obvezu da se zahtjev za dozvolu za izvoz evaluira prema svih osam kriterija navedenih u njemu;
2. napominje da je razvoj opreme za obranu važno sredstvo obrambene industrije te da konkurentna i inovativna europska obrambena tehnološka i industrijska baza, koju je još potrebno razviti, treba biti jamac sigurnosti i obrane država članica i građana Unije te doprinijeti provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike, a posebno Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP); poziva države članice da nadiđu sadašnji nedostatak učinkovitosti u potrošnji za obranu koji je uzrokovan udvostručavanjem, rascjepkanošću i nedostatkom interoperabilnosti i da teže tomu da EU postane jamac sigurnosti, između ostalog i tako što će bolje kontrolirati izvoz oružja; ponavlja da se u članku 10. Zajedničkog stajališta navodi da gospodarski, trgovački i industrijski interesi država članica ne smiju utjecati na primjenu osam kriterija kojima se regulira izvoz oružja;
3. primjećuje, međutim, da se vojna tehnologija ponekad nađe na mjestima i u rukama krajnjih korisnika koji ne ispunjavaju kriterije iz Zajedničkog stajališta; zabrinut je zbog mogućnosti da bi širenje oružanih sustava za vrijeme rata i u situacijama znatne političke napetosti moglo nerazmjerno utjecati na civile; iznimno je zabrinut zbog globalne utrke u naoružanju i vojnog pristupa rješavanju političkih sukoba i nemira; naglašava da bi se sukobi ponajprije trebali rješavati diplomatskim putem;
4. poziva države članice i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da puno dosljednije provode Zajedničko stajalište kako bi se poboljšala sigurnost civila koji su u trećim zemljama izloženi patnji zbog sukoba i kršenja ljudskih prava, ojačala sigurnost Unije i njezinih građana te stvorili jednaki uvjeti za poduzeća iz EU-a; ističe u tom pogledu da je dosljedna provedba Zajedničkog stajališta ključna za vjerodostojnost EU-a kao globalnog dionika čije su vrijednosti općeprihvaćene;
5. preporučuje zemljama koje su u postupku dobivanja statusa kandidata i zemljama koje se na neki drugi način žele uključiti u postupak pristupanja EU-u da primjenjuju odredbe Zajedničkog stajališta; pozdravlja činjenicu da su se Albanija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Gruzija, Island, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Crna Gora i Norveška uskladile s kriterijima i načelima Zajedničkog stajališta te da stoga sada rade na usklađivanju sa ZVSP-om i ZSOP-om; poziva države članice da blisko surađuju s trećim zemljama koje su formalno preuzele obvezu poštovanja kriterija Zajedničkog stajališta u cilju poboljšanja razmjene informacija i transparentnosti pri dodjeli dozvola; nadalje poziva ESVD da potakne osobito europske zemlje da se usklade sa Zajedničkim stajalištem kako bi šire europsko područje postalo sigurnije;
6. poziva države članice i ESVD na blisku suradnju u sprječavanju rizika koji proizlaze iz preusmjeravanja i gomilanja oružja, kao što su nezakonita trgovina oružjem i krijumčarenje; naglašava da postoji opasnost da oružje izvezeno u treće zemlje bude ponovno uvezeno u EU upravo krijumčarenjem i trgovinom oružjem;
7. napominje da je na Uniji velika odgovornost u pogledu sigurnosnog rizika jer nedostaje jača potpora i spremnost Europske unije da se rashoduju mnogobrojne zalihe oružja koje i dalje postoje u Bosni i Hercegovini, Albaniji i Ukrajini;
8. smatra da bi u metodologiju procjene rizika pri izdavanju dozvola za izvoz trebalo uvesti načelo predostrožnosti te da bi države članice, uz procjenu može li se konkretna vojna tehnologija koristiti za unutarnju represiju ili druge neželjene svrhe (funkcionalni pristup), trebale također procijeniti rizike uzimajući u obzir opće stanje u zemlji odredištu (pristup temeljen na načelima);
9. napominje da bi u kontekstu Brexita bilo važno da Ujedinjena Kraljevina i dalje bude obvezana Zajedničkim stajalištem te da ona njegove operativne odredbe u budućnosti primjenjuje kao i ostale europske treće zemlje;
10. poziva države članice i ESVD da razviju posebnu strategiju za obveznu zaštitu zviždača koji prijavljuju slučajeve u organizacijama i poduzećima iz industrije oružja kojima se krše kriteriji i načela Zajedničkog stajališta;
11. ističe važnost usklađenosti svih sustava kontrole izvoza Unije, osobito u pogledu tumačenja kriterija kontrole; također ponavlja važnost usklađenosti između kontrole izvoza i drugih instrumenata vanjske politike te instrumenata trgovine, kao što su opći sustav povlastica i propisi o mineralima iz područja pogođenih sukobima;
12. ponavlja negativan učinak koji nekontroliran izvoz tehnologija za kibernadzor poduzeća iz EU-a može imati na sigurnost digitalne infrastrukture EU-a i ljudska prava; u tom pogledu ističe važnost brzog, učinkovitog i sveobuhvatnog ažuriranja Uredbe EU-a o dvojnoj namjeni te poziva Vijeće da usvoji ambiciozan vremenski okvir u vezi s tim pitanjem;
13. naglašava važnost učinkovitog ograničavanja izvoza oružja privatnim sigurnosnim poduzećima kao krajnjim korisnicima te da se takve dozvole dodjeljuju samo nakon što se temeljitom provjerom utvrdi da privatno sigurnosno poduzeće o kojemu je riječ nije sudjelovalo u kršenju ljudskih prava; naglašava da se moraju uspostaviti mehanizmi odgovornosti kako bi se zajamčila odgovorna uporaba oružja u privatnim zaštitarskim poduzećima;
Provedba kriterija iz Zajedničkog stajališta
14. napominje da je prema godišnjim izvješćima prvi kriterij kao razlog odbijanja izdavanja dozvole naveden 81 put 2014. i 109 puta 2015. godine;
15. ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da pokrene inicijativu za uvođenje embarga EU-a na oružje državama koje su optužene za ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, posebno uzimajući u obzir slučajeve namjernog ciljanja civilne infrastrukture; ponovno ističe da daljnje izdavanje dozvola za prodaju oružja tim zemljama predstavlja kršenje Zajedničkog stajališta;
16. napominje da je prema godišnjim izvješćima drugi kriterij kao razlog odbijanja izdavanja dozvole naveden 72 puta 2014. i 89 puta 2015. godine; žali zbog činjenice da podaci ukazuju na nepostojanje zajedničkog pristupa u pogledu stanja u Siriji, Iraku i Jemenu; potiče države članice i ESVD da pokrenu raspravu o tome da se u drugi kriterij uključe i pokazatelji demokratskog upravljanja, s obzirom na to da bi uvođenje tih pokazatelja kao kriterija ocjenjivanja predstavljalo dodatnu zaštitnu mjeru protiv neželjenih negativnih posljedica izvoza; smatra, nadalje, da bi pristup procjeni rizika koji bi se u većoj mjeri temeljio na načelima općenito gledano bio usmjeren na poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava od strane primatelja;
17. smatra da izvoz u Saudijsku Arabiju nije u skladu barem s drugim kriterijem zbog sudjelovanja te zemlje u teškim kršenjima humanitarnog prava, kako su utvrdila nadležna tijela UN-a; ponavlja svoj poziv od 26. veljače 2016. u pogledu hitne potrebe za nametanjem embarga na oružje Saudijskoj Arabiji;
18. napominje da je prema godišnjim izvješćima treći kriterij kao razlog odbijanja izdavanja dozvole naveden 99 puta 2014. i 139 puta 2015. godine; u pogledu trećeg kriterija ističe da je nedavne prijenose oružja od strane država članica nedržavnim akterima, što se odnosi i na pružanje tehničke pomoći te obuku, nužno razmatrati u svjetlu 2002. godine donesene Zajedničke akcije 2002/589/ZVSP o doprinosu Europske unije borbi protiv destabilizirajućeg prikupljanja i širenja malog i lakog oružja (SALW); podsjeća na to da se u Zajedničkoj akciji navodi da malo i lako oružje države članice ne bi smjele prenositi nedržavnim akterima;
19. napominje da je prema godišnjim izvješćima četvrti kriterij kao razlog odbijanja izdavanja dozvole naveden 57 puta 2014. i 85 puta 2015. godine; žali zbog činjenice da se vojna tehnologija izvezena iz država članica koristi u sukobu u Jemenu; poziva države članice da se dosljedno pridržavaju Zajedničkog stajališta u skladu s detaljnim, dugoročnim procjenama rizika;
20. napominje da je prema godišnjim izvješćima peti kriterij kao razlog odbijanja izdavanja dozvole naveden 7 puta 2014. i 16 puta 2015. godine; podsjeća na to da se taj kriterij odnosi se na sigurnosne interese država članica i savezničkih država, ali i da se u njemu navodi da ti interesi ne smiju utjecati na razmatranje kriterija koji se odnose na poštovanje ljudskih prava i mir, sigurnost i stabilnost u regiji;
21. napominje da je prema godišnjim izvješćima šesti kriterij kao razlog odbijanja izdavanja dozvole naveden šest puta 2014. te da se 2015. na njega nije pozivalo; izražava zabrinutost zbog izvješća o slučajevima u kojima je oružje izvezeno iz država članica završilo u rukama nedržavnih aktera, među ostalim i terorističkih skupina, te upozorava da bi ono moglo biti upotrijebljeno protiv civila i unutar i izvan teritorija EU-a; ponovno ističe važnost pojačanih kontrola nad takvim izvozom oružja kako bi se poštovale međunarodne obveze u pogledu borbe protiv terorizma i organiziranog kriminala;
22. zabrinut je zbog mogućeg preusmjeravanja izvoza u Saudijsku Arabiju i Katar oružanim nedržavnim akterima u Siriji koji provode teška kršenja prava o ljudskim pravima i humanitarnog prava te poziva COARM da to pitanje hitno riješi; uzima u obzir da je većina oružja u rukama pobunjenika i terorističkih skupina došla iz neeuropskih izvora;
23. napominje da je prema godišnjim izvješćima sedmi kriterij kao razlog odbijanja izdavanja dozvole naveden 117 puta 2014. i 149 puta 2015. godine; izražava zabrinutost, među ostalim, zbog navoda o preusmjeravanju malog i lakog oružja izvezenog iz europskih država u određena odredišta iz kojih je taj izvoz preusmjeren kako bi se opskrbilo nedržavne aktere i druge krajnje korisnike koji nisu u skladu sa Zajedničkim stajalištem u zemljama kao što su Sirija, Irak, Jemen i Južni Sudan; ističe da je nužno potrebno procjenu rizika takvog preusmjeravanja početi temeljiti na dodatnim kriterijima, a ne samo na pukom prihvaćanju obveza koje je država primateljica preuzela u potvrdi o krajnjem korisniku; naglašava potrebu za djelotvornim mehanizmima kontrole i nakon isporuke, kako bi se zajamčilo da oružje ne bude ponovno izvezeno neovlaštenim krajnjim korisnicima; ističe ulogu koju bi ESVD potencijalno mogao ostvariti pružanjem potpore naporima država članica u tom području;
24. napominje da je prema godišnjim izvješćima osmi kriterij kao razlog odbijanja izdavanja dozvole naveden jednom 2014. te da se 2015. na njega nije pozivalo; uviđa da bi bolja provedba osmog kriterija predstavljala ključan doprinos ostvarivanju ciljeva EU-a u pogledu usklađenosti politika u interesu razvoja te ciljeva održivog razvoja UN-a, posebno cilja 16.4.; poziva države članice i ESVD da u tom smislu ažuriraju Vodič za Zajedničko stajalište Vijeća 2007/944/ZVSP i da se pritom usredotoče na štetu koju uporaba oružja može imati na razvoj;
25. poziva države članice i ESVD da Zajedničkom stajalištu dodaju novi kriterij kako bi se zajamčilo da se pri dodjeli dozvola uzima u obzir rizik od korupcije u vezi s izvozom;
Pojačana razmjena informacija među državama članicama
26. poziva države članice i ESVD da poboljšaju dosljednost provedbe Zajedničkog stajališta i ojačaju mehanizme razmjene informacija pružanjem kvalitativno i kvantitativno boljih informacija o procjeni rizika izdavanja dozvola za izvoz na temelju osigurane, sveobuhvatne digitalizacije trenutačnog sustava, kako slijedi:
a) sistematskim i pravovremenim pružanjem više informacija o izdavanju dozvola za izvoz i konkretnom obavljenom izvozu, s podacima o sumnjivim krajnjim korisnicima, slučajevima preusmjeravanja, krivotvorenim i ostalim sumnjivim potvrdama o krajnjem korisniku te o sumnjivim posrednicima ili prijevoznicima, u skladu s nacionalnim pravom;
b) vođenjem popisa subjekata i osoba osuđenih za kršenje zakona u području izvoza oružja, slučajeva dokazanog preusmjeravanja i osoba za koje se zna ili za koje se sumnja da su umiješane u nezakonitu trgovinu oružjem ili u aktivnosti koje predstavljaju prijetnju međunarodnoj i nacionalnoj sigurnosti;
c) razmjenom najboljih praksi za provedbu osam kriterija;
d) preoblikovanjem postojećeg Vodiča kako bi se mogao upotrijebiti kao interaktivni resurs na internetu;
e) preoblikovanjem, do kraja 2018., godišnjeg izvješća EU-a u internetsku bazu podataka koju će biti moguće pretraživati, s tim da bi se novi oblik trebao primjenjivati na podatke za 2016.;
f) promicanjem jasnih, dobro uspostavljenih postupaka za suradnju između agencija za provedbu zakona i graničnih službi, na temelju razmjene informacija, kako bi se ojačala suradnja u pogledu sigurnosti i iskorijenila trgovina nezakonitim oružjem, što predstavlja rizik za sigurnost EU-a i njegovih građana;
27. Pozdravlja namjeru COARM-a da ESVD sustavnije uključi u pripremu razgovora o stanju u zemljama odredišta i potencijalnim krajnjim korisnicima; ističe da je u tom postupku važno i redovito savjetovanje s Radnom skupinom za ljudska prava (COHOM);
28. napominje da učinkovita razmjena informacija i suradnja također zahtijevaju sastanke osoblja službi za politike, izdavanje dozvola i provedbu te potiče pružanje dovoljnih sredstava u tu svrhu; smatra da je ključni čimbenik jačanja provedbe Zajedničkog stajališta širenje relevantnih kapaciteta država članica; poziva države članice i ESVD da povećaju broj članova osoblja koji rade na pitanjima povezanima s izvozom, na nacionalnoj i europskoj razini; potiče osnivanje fondova EU-a koji će se upotrebljavati za izgradnju kapaciteta među službenicima za izdavanje dozvola i provedbu u državama članicama;
29. ističe potrebu za razvojem načina rješavanja situacija kad države članice različito interpretiraju osam kriterija iz Zajedničkog stajališta za izvoz proizvoda koji su u biti slični, odlaze u slična odredišta i sličnim krajnjim korisnicima, kako bi se sačuvali jednaki uvjeti za sve i vjerodostojnost EU-a u inozemstvu; smatra da je vrijeme da se razmotri snažnija uloga institucija EU-a u pogledu postupka izdavanja dozvola na razini države članice, osobito imajući u vidu takve situacije; poziva države članice da podupru stvaranje nadzornog tijela za kontrolu oružja pod pokroviteljstvom potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije; smatra da bi trebalo uputiti mišljenje onim državama članicama koje namjeravaju izdati dozvolu koju je odbila izdati druga država članica ili više njih;
30. ističe hitnu potrebu za većom ulogom delegacija EU-a u pružanju pomoći državama članicama i ESVD-u u njihovim procjenama rizika u pogledu izdavanja dozvola za izvoz i provedbi kontrole krajnjih korisnika, kontrole nakon isporuke i inspekcije na licu mjesta;
31. potiče države članice da u Zajedničko stajalište unesu odredbu kojom bi se zajamčilo da se u slučaju embarga EU-a nekoj trećoj zemlji automatski opozovu dozvole koje su već bile dodijeljene za robu obuhvaćenu embargom;
32. poziva sve države članice da i dalje pružaju podršku zemljama koje nisu članice Unije u izradi, ažuriranju i provedbi, prema potrebi, zakonodavnih i upravnih mjera za jamčenje sustava kontrole izvoza oružja i vojne tehnologije;
Veće poštovanje obveza izvješćivanja
33. žali zbog činjenice da je 17. godišnje izvješće EU-a objavljeno s velikim zakašnjenjem, odnosno 17 mjeseci nakon što su dozvole izdane i oružje izvezeno; nadalje žali zbog činjenice da je 18. godišnje izvješće EU-a objavljeno tek u ožujku 2017.;
34. kritičan je prema činjenici da države članice krše osam kriterija; smatra da treba promicati ujednačenu i dosljednu primjenu osam kriterija; napominje da ne postoje odredbe o sankcijama za države članice koje pri dodjeli dozvola ne poštuju osam kriterija i državama članicama preporučuje da organiziraju neovisne provjere; smatra da je potrebno pokrenuti postupak kojim bi se uspostavio mehanizam za sankcioniranje država članica koje se ne pridržavaju Zajedničkog stajališta;
35. podsjeća na to da su u skladu s člankom 8. stavkom 2. Zajedničkog stajališta sve države članice obvezne izvješćivati o izvozu oružja te poziva sve države članice da se pridržavaju svojih obveza; žali zbog činjenice da je broj država članica koje su dostavile potpune podatke za Godišnje izvješće EU-a, odnosno razvrstane podatke o dozvolama i stvarnom izvozu, bio 21 za 17. izvješće, a samo 20 za 18. izvješće; poziva sve države članice, uključujući Francusku, Njemačku i Ujedinjenu Kraljevinu, tri države članice koje su najveće izvoznice oružja, a koje nisu dostavile potpune podatke, da dostave kompletne podatke o izvršenom izvozu, uzimajući u obzir iduće godišnje izvješće;
36. poziva na jamčenje ujednačenijih i pravodobnih postupaka izvještavanja i podnošenja podataka, određivanjem strogog roka za podnošenje podataka (najkasnije u siječnju godine koja slijedi onu u kojoj je izvoz izvršen) te fiksnog datuma za objavu tih podataka (najkasnije u ožujku godine koja slijedi onu u kojoj je izvoz izvršen);
37. smatra da Zajedničko stajalište treba dopuniti redovito ažuriranim i javno dostupnim popisom, s detaljnim obrazloženjima, kojim se pruža uvid u informacije o tome u kojoj je mjeri izvoz u određene zemlje u skladu s osam kriterija;
38. smatra da bi se trebao uspostaviti standardizirani sustav provjere i izvješćivanja kojim se pružaju informacije o tome krši li se, i u kojoj mjeri, izvozom iz pojedinačnih država članica bilo koji od osam kriterija;
39. potiče sve države članice da se u cijelosti usklade sa svojim obvezama izvješćivanja utvrđenima u Zajedničkom stajalištu; naglašava da su visokokvalitetni podaci o stvarnim isporukama ključni za razumijevanje načina na koji se osam kriterija primjenjuje; poziva države članice i ESVD da razmotre kako iskoristiti podatke koje pružaju carinska tijela, među ostalim uvođenjem posebnih carinskih oznaka za vojnu robu;
40. uviđa da su sve države članice EU-a potpisnice Ugovora o trgovini oružjem; poziva na univerzalizaciju Ugovora (UTO) i na veću usredotočenost na one zemlje koje nisu potpisnice, uključujući Rusiju i Kinu; također pohvaljuje aktivnosti informiranja u vezi s UTO-om i podržava njegovu učinkovitu provedbu;
Modernizacija povezanih instrumenata
41. potiče na reviziju Zajedničkog popisa robe vojne namjene i popisa priloženih Uredbi o robi s dvojnom namjenom kako bi se osigurala potpuna pokrivenost svih relevantnih bespilotnih sustava; upućuje na svoju rezoluciju od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica u kojoj je u stavci 2. točki (c) istaknut poziv da se naoružane bespilotne letjelice uključe u odgovarajuće režime razoružanja i kontrole oružja;
42. potiče države članice da provedu detaljniji pregled licencirane proizvodnje u trećim zemljama i osiguraju bolju zaštitu od neželjenih uporaba; zahtijeva strogu primjenu Zajedničkog stajališta u vezi s licenciranom proizvodnjom u trećim zemljama; potiče države članice da pri donošenju odluke o prijenosima kojima bi se poboljšao proizvodni i/ili izvozni kapacitet neke države u pogledu vojne opreme razmotre stajališta i status te države u odnosu na Ugovor o trgovini oružjem;
43. smatra da bi provedba Direktive 2009/43/EZ o pojednostavljenju uvjeta za transfer proizvoda za obranu unutar Zajednice trebala biti u skladu s provedbom Zajedničkog stajališta, posebno kada je riječ o zamjenskim i sastavnim dijelovima; napominje da Zajedničko stajalište nema ograničenja u području primjene te se, u skladu s time, osam kriterija ujedno primjenjuje na izvoz unutar EU-a;
44. zabrinut je zbog problema u pogledu kibersigurnosti, osobito napretka u hakerskim metodama za pristup informacijama i podacima nacionalnih tijela za izdavanje dozvola; poziva države članice i Komisiju da ulože dovoljna sredstva u tehnologiju i ljudske resurse u cilju izobrazbe pojedinaca u posebnim programima i metodama u području kibersigurnosti kako bi se spriječili i riješili navedeni izazovi za kibersigurnost;
Uloga parlamenata i javnog mnijenja
45. napominje da svi nacionalni parlamenti ne pregledaju s pažnjom odluke nacionalnih vlada u području izdavanju dozvola tako da, primjerice, pripremaju godišnja izvješća o izvozu oružja te u tom pogledu potiče općenito povećanje parlamentarnog i javnog nadzora; upućuje na Poslovnik Europskog parlamenta, u kojem se predviđa mogućnost redovitog reagiranja na godišnja izvješća EU-a o izvozu oružja;
46. pozdravlja redovita savjetovanja s nacionalnim parlamentima, tijelima za nadzor izvoza oružja, industrijskim udruženjima i civilnim društvom, što je ključno za postizanje istinske transparentnosti; poziva COARM, sve države članice i ESVD na pojačani dijalog s civilnim društvom te savjetovanja s nacionalnim parlamentima i tijelima za nadzor izvoza oružja; potiče nacionalne parlamente, civilno društvo i akademsku zajednicu na provedbu neovisnog nadzora trgovine oružjem i poziva države članice i ESVD da pruže potporu takvim aktivnostima, među ostalim i financijskim sredstvima;
o
o o
47. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladama i parlamentima država članica.
- [1] SL L 335, 13.2.2008., str. 99.
- [2] SL C 163, 4.5.2016, str. 1.
- [3] Još nije objavljeno.
- [4] SL L 326, 11.12.2015, str. 56.
- [5] SL L 139, 30.05.2017, str. 38.
- [6] SL C 97, 28.03.2017., str. 1.
- [7] Ugovor o trgovini oružjem, UN, 13-27217.
- [8] SL L 341, 18.12.2013., str. 56.
- [9] SL L 146, 10.06.2009., str. 1.
- [10] SL L 134, 29.05.2009., str. 1.
- [11] SL L 338, 4.5.2016., str. 1.
- [12] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0472.
- [13] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0066.
- [14] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0502.
- [15] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0172.
- [16] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0289.
- [17] Trendovi u međunarodnom prijenosu teškog naoružanja, 2016., informativni članak Međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI), veljača 2017.
- [18] ibid.
- [19] ibid.
- [20] Izvješće o izvozu oružja za 2016., Gemeinsame Konferenz Kirche und Entwicklung (GKKE) (Zajednička konferencija o crkvi i razvoju), str. 54.
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
|
Datum usvajanja |
11.7.2017 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
36 14 14 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Francisco Assis, Petras Auštrevičius, Bas Belder, Mario Borghezio, Victor Boştinaru, Elmar Brok, Klaus Buchner, James Carver, Fabio Massimo Castaldo, Lorenzo Cesa, Aymeric Chauprade, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Arnaud Danjean, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Michael Gahler, Iveta Grigule, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ryszard Antoni Legutko, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, Alex Mayer, David McAllister, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Javier Nart, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Alojz Peterle, Tonino Picula, Julia Pitera, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Sofia Sakorafa, Jordi Solé, Jaromír Štětina, Charles Tannock, László Tőkés, Miguel Urbán Crespo, Ivo Vajgl, Elena Valenciano, Geoffrey Van Orden, Hilde Vautmans, Boris Zala |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Brando Benifei, Luis de Grandes Pascual, Javi López, Miroslav Poche, Eleni Theocharous, Ernest Urtasun, Bodil Valero, Paavo Väyrynen, Marie-Christine Vergiat |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Inés Ayala Sender, Ádám Kósa |
||||
KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU
|
36 |
+ |
|
|
ALDE |
Petras Auštrevičius, Iveta Grigule, Javier Nart, Jozo Radoš, Ivo Vajgl, Hilde Vautmans, Paavo Väyrynen |
|
|
EFDD |
Fabio Massimo Castaldo |
|
|
GUE/NGL |
Javier Couso Permuy, Sabine Lösing, Sofia Sakorafa, Miguel Urbán Crespo, Marie-Christine Vergiat |
|
|
S&D |
Francisco Assis, Inés Ayala Sender, Brando Benifei, Victor Boştinaru, Andi Cristea, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Arne Lietz, Javi López, Andrejs Mamikins, Alex Mayer, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Miroslav Poche, Elena Valenciano, Boris Zala |
|
|
VERTS/ALE |
Klaus Buchner, Barbara Lochbihler, Tamás Meszerics, Jordi Solé, Ernest Urtasun, Bodil Valero |
|
|
14 |
- |
|
|
ECR |
Bas Belder, Ryszard Antoni Legutko, Charles Tannock, Eleni Theocharous, Geoffrey Van Orden |
|
|
EFDD |
James Carver |
|
|
NI |
Aymeric Chauprade |
|
|
PPE |
Michèle Alliot-Marie, Elmar Brok, Lorenzo Cesa, Arnaud Danjean, Ádám Kósa, Cristian Dan Preda, Luis de Grandes Pascual |
|
|
14 |
0 |
|
|
ENF |
Mario Borghezio |
|
|
NI |
Janusz Korwin-Mikke |
|
|
PPE |
Lars Adaktusson, Michael Gahler, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, David McAllister, Francisco José Millán Mon, Alojz Peterle, Julia Pitera, Jaromír Štětina, László Tőkés |
|
Korišteni znakovi:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani