IZVJEŠĆE o praćenju primjene zakonodavstva Unije 2015.
14.7.2017 - (2017/2011(INI))
Odbor za pravna pitanja
Izvjestitelj: Kostas Chrysogonos
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o praćenju primjene zakonodavstva Unije 2015.
Europski parlament,
– uzimajući u obzir 32. godišnje izvješće o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2014.) (COM(2015)0329),
– uzimajući u obzir 33. godišnje izvješće o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2015.) (COM(2016)0463),
– uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2010)0070),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. o praćenju primjene zakonodavstva Unije: godišnje izvješće za 2014.[1],
– uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Drugo izvješće o ocjeni projekta EU Pilot” (COM(2011)0930),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. ožujka 2002. o odnosu prema podnositelju prigovora o povredi prava Zajednice (COM(2002)0141),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. travnja 2012. naslovljenu „Ažuriranje načina upravljanja odnosima s podnositeljem zahtjeva u pogledu primjene prava Unije” (COM(2012)0154),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (COM(2014)0158),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. prosinca 2016. naslovljenu „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”[2],
– uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije[3],
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2001/470/EZ od 28. svibnja 2001. o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima[4],
– uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 13. travnja 2016.[5],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o 30. i 31. godišnjem izvješću o praćenju primjene prava EU-a[6],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava[7],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2016. o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije[8],
– uzimajući u obzir članke 267. i 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke (A8-0265/2017),
A. budući da se člankom 17. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) definira temeljna uloga Komisije kao „čuvarice Ugovora”;
B. budući da u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU-a, člankom 288. stavkom 3. i člankom 291. stavkom 1. UFEU-a države članice imaju glavnu odgovornost za ispravno prenošenje, primjenu i provedbu prava EU-a u utvrđenim vremenskim rokovima, kao i za pružanje dostatnih pravnih sredstava za jamčenje učinkovite pravne zaštite u područjima pokrivenima pravom EU-a;
C. budući da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, države članice moraju Komisiji dostaviti jasne i precizne informacije o načinu njihova prenošenja direktiva EU-a u nacionalno zakonodavstvo[9];
D. budući da, u skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima (2011/C 369/02)[10] i Zajedničkom političkom izjavom od 27. listopada 2011. Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o dokumentima s objašnjenjima (2011/C 369/03)[11] države članice mogu, prilikom obavješćivanja Komisije o nacionalnim mjerama za prenošenje, imati obvezu, u opravdanim slučajevima, pružiti i dodatne podatke u obliku „dokumenata s objašnjenjima” kojima se utvrđuje način na koji su prenijele direktive u svoje nacionalno zakonodavstvo[12];
E. budući da u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a Povelja Europske unije o temeljnim pravima ima istu pravnu snagu kao Ugovori te se odnosi na institucije, tijela, urede i agencije Unije i na države članice kada primjenjuju pravo Unije (članak 51. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima);
F. budući da Unija raspolaže brojnim instrumentima i postupcima koji omogućuju potpunu i ispravnu primjenu načela i vrijednosti utvrđenih u Ugovorima, ali se u praksi ti instrumenti čine ograničenog dosega, neprikladnim ili neučinkovitim;
G. budući da je stoga potrebno uspostaviti novi mehanizam koji pruža jedinstven i dosljedan okvir na temelju postojećih instrumenata i mehanizama i koji bi se trebao primjenjivati na jedinstven način na sve institucije EU-a i sve države članice;
H. budući da Komisija, u skladu s člankom 258. stavcima 1. i 2. UFEU-a, državi članici daje obrazloženo mišljenje ako smatra da ta država članica nije ispunila neku obvezu na temelju Ugovorâ i može taj predmet uputiti Sudu Europske unije ako dotična država članica ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji odredi Komisija;
I. budući da se Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije predviđa razmjena informacija o svim postupcima povrede na temelju pisama službene opomene, no njime nije obuhvaćen neformalni postupak EU Pilot koji prethodi pokretanju formalnog postupka zbog povrede;
J. budući da je cilj postupaka EU Pilot suradnju između Komisije i država članica učiniti bližom kako bi se u ranoj fazi s pomoću bilateralnog dijaloga ispravila kršenja zakonodavstva EU-a i na taj način, gdje je to moguće, izbjegla potreba za pokretanjem formalnog postupka zbog povrede prava;
K. budući da je Komisija 2015. godine zaprimila 3450 pritužbi o mogućim povredama prava EU-a, pri čemu su Italija (637), Španjolska (342) i Njemačka (274) države članice protiv kojih je podneseno najviše pritužbi;
L. budući da se člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima definira pravo na dobru upravu kao pravo svakoga na to da institucije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku i da se člankom 298. UFEU-a predviđa da u obavljanju svojih zadaća, institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju potporu otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije;
1. pozdravlja godišnje izvješće Komisije o primjeni zakonodavstva Unije 2015. s naglaskom na provedbi zajedničke pravne stečevine EU-a i napominje da su prema tom izvješću mobilnost i promet, energetika te okoliš tri područja u kojima je tijekom 2015. protiv država članica pokrenut najveći broj postupaka zbog povrede u smislu prenošenja u nacionalno zakonodavstvo; ističe da su ta područja ujedno bila predmet većine istraga pokrenutih u okviru sustava EU Pilot tijekom 2015., pri čemu su u prvom redu bile u pitanju Italija, Portugal i Njemačka; poziva Komisiju da detaljnije navede posebne razloge za tu situaciju;
2. posebno napominje da je Komisija riješila problem loše kvalitete zraka u Europi pokretanjem nekoliko postupaka zbog povrede prava koji se odnose na kršenje Direktive 2008/50/EZ u vezi s trajnim prekoračenjem graničnih vrijednosti NO2; međutim, žali zbog toga što Komisija tijekom 2015. nije provodila iste ovlasti kontrole kako bi se izbjeglo da na unutarnje tržište uđu vozila na dizelski pogon koja zagađuju i znatno pridonose oslobađanju NO2 u atmosferu iznad tih graničnih vrijednosti te nisu u skladu s pravilima EU-a o homologaciji i emisijama lakih osobnih i gospodarskih vozila;
3. smatra da veliki broj postupaka zbog povrede tijekom 2015. pokazuje da osiguravanje pravovremene i pravilne primjene zakonodavstva EU-a u državama članicama i dalje predstavlja veliki izazov i prioritet u EU-u; tvrdi da građani EU-a imaju više povjerenja u pravo Unije kad se ono provodi na učinkovit način u državama članicama; poziva države članice da pojačaju napore u pogledu učinkovitog i pravovremenog prenošenja i provedbe prava EU-a;
4. primjećuje da je na kraju 2015. ostalo otvoreno 1 368 predmeta povezanih s povredom, što predstavlja neznatno povećanje u odnosu na prethodnu godinu, ali je i dalje ispod razine iz 2011.;
5. priznaje da glavnu odgovornost za ispravnu provedbu i primjenu prava EU-a imaju države članice, ali ističe da to ne lišava institucije EU-a njihove dužnosti poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi sekundarnog prava EU-a; naglašava, međutim, da Komisija državama članicama daje na raspolaganje cijeli niz instrumenata osmišljenih kako bi im se pomoglo da pronađu zajednička rješenja, kao što su priručnici, skupine stručnjaka i posebne internetske stranice, od dijaloga o planovima za prenošenje sve do dokumenata u kojima se objašnjava način ranog prepoznavanja problema u vezi s prenošenjem i njihovo rješavanje; poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi ispunile svoje obveze, kako je dogovoreno u Zajedničkoj političkoj izjavi država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, uključujući pružanje korelacijskih tablica s jasnim i preciznim informacijama o nacionalnim mjerama za prijenos direktiva u nacionalni pravni poredak;
6. poziva Komisiju još jednom da spoji sve različite portale, pristupne točke i informativne internetske stranice u jedinstveni portal kojim će se građanima omogućiti jednostavan pristup obrascima za podnošenje pritužbe na internetu i lako razumljivim informacijama o postupcima za utvrđivanje povrede;
7. primjećuje da Komisija ustraje u tome da je države članice obavješćuju ako se pri prenošenju direktiva u nacionalno pravo odluče dodati elemente kojima se javnosti pojašnjava koje su odredbe u odgovornosti EU-a, a koje u odgovornosti država članica; ističe istovremeno da to ne dovodi u pitanje pravo država članica da propisuju, na primjer, veće socijalne i ekološke standarde na nacionalnoj razini;
8. naglašava potrebu za time da se Parlamentu omogući da prati Komisijinu provedbu uredaba na isti način kao što mu je to omogućeno za direktive; zahtijeva da Komisija osigura da se podatci o provedbi uredaba uključe u njezina buduća godišnja izvješća o praćenju primjene prava EU-a; poziva države članice da Komisiji dostave nacionalne propise kojima se prenose ili provode uredbe kako bi se osigurala njihova pravilna provedba te da navedu koji dijelovi proizlaze iz zakonodavstva EU-a, a koji dijelovi su dodani na nacionalnoj razini;
9. ističe da rokovi za prijenos u nacionalno pravo moraju biti izvršeni; potiče institucije EU-a da postave realne rokove za izvršenje;
10. naglašava da je EU osnovan kao Unija koja se temelji na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava (članak 2. UEU-a); naglašava da su vrijednosti iz članka 2. UEU-a kamen temeljac Unije i da bi stoga trebalo kontinuirano ocjenjivati poštovanje tih vrijednosti u državama članicama; ponavlja da je od krajnje važnosti pomno praćenje djelovanja i propusta država članica i institucija EU-a te izražava zabrinutost zbog broja predstavki upućenih Parlamentu i pritužbi Komisiji;
11. ističe da zviždači EU-u i nacionalnim institucijama mogu ponuditi korisne informacije o slučajevima pogrešne primjene prava EU-a; ponavlja da bi ih se trebalo poticati, a ne ometati u tome;
12. priznaje da su predstavke važan izvor informacija iz prve ruke, ne samo o kršenju prava EU-a i nedostatcima u njegovoj primjeni u državama članicama, nego i o potencijalnim nedorečenostima u zakonodavstvu EU-a i prijedlozima građana o novom zakonodavstvu koje bi se moglo donijeti, ili mogućim poboljšanjima zakonodavnih tekstova koji su na snazi; potvrđuje da se učinkovitim obrađivanjem predstavki potiče i, na kraju, povećava mogućnost Komisije i Parlamenta da reagiraju na probleme u vezi s prijenosom zakonodavstva i njegovom pogrešnom primjenom te da ih riješe; konstatira da Komisija smatra da je provedba prava EU-a prioritet, tako da građani u svakodnevnom životu mogu imati korist od njega; ističe da je potrebno zajamčiti transparentnost, nepristranost i neovisnost postupaka donošenja odluka, kao i administracije;
13. žali zbog činjenice što se ne pružaju precizni statistički podaci o broju predstavki koje su dovele do pokretanja postupka EU Pilot ili postupka zbog povrede; stoga poziva Komisiju da redovno dostavlja izvješća o slučajevima u vezi s postupcima koji su u tijeku kako bi se olakšao strukturirani dijalog i smanjio vremenski okvir za rješavanja sporova; poziva Komisiju da o tim izvješćima održi raspravu s Odborom za predstavke i da proaktivno uključi potpredsjednika nadležnog za primjenu prava i pojednostavnjenje; traži od Komisije da uključi podnositelje predstavki u postupke EU Pilot koji su pokrenuti zbog njihovih predstavki u cilju, između ostalog, pojednostavnjenja dijaloga među podnositeljima predstavki i nacionalnih tijela kojih se to tiče;
14. žali zbog sve većih kašnjenja u provedbi strategije EU-a za zaštitu i dobrobit životinja 2012. – 2015. čime se u stvari sprječava pokretanje nove strategije na razini EU-a koja je potrebna kako bi se zajamčila potpuna i učinkovita zaštita dobrobiti životinja s pomoću ažuriranog, sveobuhvatnog i jasnog zakonodavnog okvira koji je u potpunosti usklađen sa zahtjevima članka 13. UFEU-a;
15. napominje da je Odbor za predstavke primio mnoge predstavke koji se odnose na dobrobit djece te izražava nadu da će aktualna revizija Uredbe Bruxelles II.a doprinijeti ispravljanju nedostataka uredbe i da će se riješiti propusti u pogledu njezine provedbe;
16. ističe da su zadnjih godina utvrđeni nedostatci u primjeni mjera za suzbijanje prijevare i pranja novca; traži od Komisije da udvostruči svoje napore u cilju jamčenja stroge primjene relevantnih propisa EU-a;
17. napominje da bi pravovremeno i ispravno prenošenje prava EU-a u nacionalna zakonodavstva i njegova primjena, kao i jasan nacionalni zakonodavni okvir, uz puno poštovanje temeljnih vrijednosti, načela i prava utvrđenih u Ugovorima i Povelji Europske unije o temeljnim pravima, trebali biti prioritet državama članicama kako bi se izbjegla kršenja prava EU-a, uz ostvarivanje svih zacrtanih prednosti koje proizlaze iz učinkovite i djelotvorne primjena prava EU-a; u tom kontekstu naglašava da sve institucije EU-a u svom djelovanju ili nedjelovanju podliježu Ugovorima EU-a i Povelji Europske unije o temeljnim pravima[13];
18. poziva Komisiju da potakne države članice na strogu provedbu pravila EU-a o slobodnom kretanju osoba, posebno jamčenjem pune zaštite povezanih gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava; podsjeća na to da je, osim što predstavlja jednu od temeljnih sloboda EU-a i sastavni dio građanstva EU-a, slobodno kretanje osoba, u kontekstu u kojem su temeljna prava u potpunosti zaštićena, od velike važnosti za građane EU-a i njihove obitelji, posebno u pogledu pristupa socijalnoj sigurnosti, kao i za njihovo viđenje EU-a te se često pojavljuje kao predmet u predstavkama;
19. podsjeća na svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. i poziva Komisiju da djeluje u skladu s preporukama iz te rezolucije;
20. priznaje da Parlamentu također pripada ključna uloga u vezi s političkim nadzorom nad mjerama Komisije za izvršenje zakonodavstva, s pomoću analiza godišnjih izvješća o praćenju provedbe zakonodavstva EU-a i usvajanja relevantnih parlamentarnih rezolucija; preporučuje da Parlament da dodatni doprinos pravovremenom i točnom prenošenju zakonodavstva EU-a tako što će svoje stručno znanje o zakonodavnom procesu donošenja odluka zahvaljujući prethodno uspostavljenim vezama podijeliti s nacionalnim parlamentima;
21. ističe važnu ulogu socijalnih partnera, organizacija civilnog društva, Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, Odbora regija i drugih dionika u stvaranju zakonodavstva te praćenju i bilježenju nedostataka u prenošenju i primjeni prava EU-a u državama članicama; u tom pogledu naglašava načelo transparentnosti utvrđeno u Ugovorima EU-a, kao i pravo građana EU-a na pravdu i dobru upravu, kako je navedeno u člancima 41. i 47. Povelje EU-a o temeljnim pravima; podsjeća da bi ta prava i načela, između ostalog, također trebala biti od presudne važnosti državama članicama pri predlaganju nacrta akata kojima se primjenjuje pravo EU-a;
22. pozdravlja smanjenje broja novih spisa u EU Pilotu otvorenih 2015. za 30 % u odnosu na 2014. (881 u usporedbi s 1208 tijekom 2014.); međutim, napominje da prosječna stopa riješenih spisa ostaje stabilna 2015. te je istovjetna onoj iz 2014. (75 %);
23. pozdravlja činjenicu da je po prvi put nakon 2011. broj novih pritužbi smanjen, i to na ukupno 3450, što je za oko 9 % manje u usporedbi s 2014.; međutim, s velikom zabrinutošću napominje da je najveći broj novih pritužbi zabilježen u području zapošljavanja, socijalnih pitanja i uključenosti; napominje da se 72 % svih podnesenih pritužbi protiv država članica tijekom 2015. odnose na područja zapošljavanja, socijalnih pitanja i uključenosti, unutarnjeg tržišta, industrije, poduzetništva te malih i srednjih poduzeća, pravosuđa i potrošača, oporezivanja i carinske unije te okoliša;
24. žali zbog toga što tijekom 2015. države članice nisu u svim slučajevima ispunile svoju obvezu da uz nacionalne mjere kojima se direktive prenose u njihove pravne poretke dostave i dokumente s objašnjenjima; smatra da bi Komisija trebala pružiti veću podršku državama članicama u postupku sastavljanja tih dokumenata s objašnjenjima i korelacijskih tablica; potiče Komisiju da nastavi izvještavati Parlament i Vijeće o dokumentima s objašnjenjima u godišnjim izvješćima o primjeni zakonodavstva EU-a;
25. smatra da bi novčane kazne zbog nepoštovanja zakona EU-a trebale biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće te da bi se pri njihovu određivanju trebalo uzimati u obzir ponovljeno nepoštovanje zakona i poštovati zakonska prava država članica;
26. naglašava da se memorandumi o razumijevanju, čak i ako su države članice prema njima obvezne provoditi mjere štednje, ne smatraju aktima EU-a, zbog čega se Povelja Europske unije o temeljnim pravima ne primjenjuje na njih[14];
27. ističe da su sve institucije EU-a, čak i kada djeluju u svojstvu članica skupina međunarodnih zajmodavaca („trojki”), obvezane Ugovorima EU-a i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima[15];
28. napominje da premda Ugovor o Europskom stabilizacijskom mehanizmu dodjeljuje Komisiji i ESB-u određene zadaće povezane s provedbom ciljeva tog ugovora, funkcije povjerene Komisiji i ESB-u u okviru Ugovora o ESM-u ne podrazumijevaju nikakvu ovlast vlastitog odlučivanja i, štoviše, radnje tih dviju institucija u okviru istog ugovora obvezuju samo ESM[16];
29. ponavlja da zadaće dodijeljene Komisiji ili drugim institucijama EU-a u okviru Ugovora o ESM-u (ili drugih relevantnih ugovora) obvezuju iste, kao što je predviđeno člankom 13. stavcima 3. i 4. Ugovora o ESM-u, da zajamče da su memorandumi o razumijevanju zaključeni u okviru navedenih ugovora u skladu s pravom EU-a; naglašava da bi se kao rezultat toga institucije EU-a trebale suzdržati od potpisivanja memoranduma o razumijevanju u čiju usklađenost s pravom EU-a sumnjaju[17];
30. žali zbog činjenice da se godišnjim revizijama koje Komisija, ESB i Vijeće provode u pogledu programa gospodarske prilagodbe za članice europodručja državama članicama EU-a nameću obveze koje su ponekad u suprotnosti s ciljevima i vrijednostima Unije utvrđenima u Ugovorima EU-a i Povelji Europske unije o temeljnim pravima[18];
31. izražava zabrinutost da su mjere štednje koje su institucije EU-a nametnule prezaduženim državama članicama EU-a, a posebno drastična smanjenja javne potrošnje, dovele do znatnog smanjenja kapaciteta administracije i pravosuđa država članica u pogledu preuzimanja odgovornosti za ispravnu primjenu prava EU-a;
32. ističe važnost prenošenja u domaće zakonodavstvo i praktične provedbe propisa za azil na razini EU-a, na primjer u pogledu provedbe Direktive o uvjetima za prihvat u državama članicama (Direktiva 2013/33/EU[19])[20]; žali zbog nedovoljne primjene i upotrebe mehanizma premještanja koji je predložila Komisija kako bi države članice mogle prevladati izbjegličku krizu; stoga poziva Komisiju da obrati posebnu pažnju na provedbu mjera donesenih u području azila i migracije kako bi se zajamčilo da one budu usklađene s načelima iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima i da, po potrebi, pokrene potrebne postupke zbog povrede;
33. sa zabrinutošću napominje da neke države članice ne poštuju svoje obveze u pogledu azila i migracije; pozdravlja čvrst stav Komisije prema državama članicama u pogledu primjene prava EU-a u području azila i migracije; podsjeća na to da je EU zbog migracijskih tokova prema Europi suočen s nezabilježenim pravnim, političkim i humanitarnim izazovima; žali zbog toga što EU ne poštuje obveze o raspodjeli izbjeglica i što države članice ne ispunjavaju svoje obveze o primanju određenog broja izbjeglica; poziva države članice da prilikom primanja i raspodjele izbjeglica uzmu u obzir i međunarodne konvencije o ljudskim pravima; izražava nadu da će Komisija sustavno nadzirati primjenu Europskog migracijskog programa u državama članicama; podsjeća na to da se učinkovita migracijska politika EU-a mora temeljiti na ravnoteži između odgovornosti i solidarnosti među državama članicama;
34. žali zbog činjenice da u nekim državama članicama i dalje postoje znatni nedostatci u primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu; napominje da je to posebno slučaj u vezi s gospodarenjem otpadom, infrastrukturom pročišćavanja otpadnih voda i usklađenosti s graničnim vrijednostima kvalitete zraka; u tom kontekstu smatra da bi Komisija trebala nastojati utvrditi uzroke te situacije u državama članicama;
35. potiče institucije EU-a da u svakom trenutku preuzmu svoju dužnost poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi propisa sekundarnog prava EU-a, odlučivanju o politikama ili potpisivanju sporazuma ili ugovora s institucijama izvan EU-a te da preuzmu svoju dužnost da svim raspoloživim sredstvima pruže pomoć državama članicama EU-a u njihovim nastojanjima da se prenese zakonodavstvo EU-a u svim područjima te poštuju vrijednosti i načela Unije, osobito u vezi s nedavnim događanjima u državama članicama;
36. žali zbog činjenice da i dalje ne prima transparentne i pravovremene informacije o provedbi prava EU-a; podsjeća da u revidiranom Okvirnom sporazumu o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije „Komisija Parlamentu daje na raspolaganje sažete podatke o svim postupcima povrede sadržane u pismu službene opomene, uključujući, ako tako zatraži Parlament, podatke o pitanjima na koje se postupak povrede odnosi” i očekuje da se ta klauzula u praksi primjenjuje u dobroj vjeri;
37. poziva Komisiju da usklađivanje s pravom EU-a učini istinskim političkim prioritetom koji treba provoditi kroz usku suradnju s Parlamentom, čija je obaveza pozivati Komisiju na odgovornost i osigurati da kao suzakonodavac bude u cijelosti obaviješten kako bi stalno poboljšavao svoj zakonodavni rad; stoga zahtijeva da Komisija osigura praćenje svih rezolucija Europskog parlamenta o praćenju provedbe zakonodavstva EU-a;
38. podsjeća na to da je u svojim rezolucijama od 15. siječnja 2013. i 9. lipnja 2016. Parlament pozvao na donošenje uredbe o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije na temelju članka 298. UFEU-a te poziva Komisiju da dodatno razmotri prijedlog uredbe priložen potonjoj rezoluciji;
39. ističe da nedostatak usklađenog i sveobuhvatnog niza kodificiranih pravila dobre uprave diljem Unije građanima otežava lako i potpuno razumijevanje njihovih administrativnih prava u okviru prava Unije te također doprinosi pogoršanju njihove pravne zaštite; stoga naglašava da je kodificiranje pravila dobre uprave u obliku uredbe kojom se utvrđuju razni aspekti upravnog postupka, uključujući notifikacije, obvezujuće rokove, pravo na saslušanje i pravo svake osobe da pristupi svojem spisu, istovjetno jačanju prava građana i transparentnosti; pojašnjava da se tim pravilima, u slučaju pravnih nedostataka ili problema s tumačenjem, nadopunjuje postojeće pravo Unije i doprinosi njegovoj većoj pristupačnosti; stoga ponovno poziva Komisiju da iznese sveobuhvatan zakonodavni prijedlog o europskom zakonu o upravnom postupku, uzimajući u obzir korake koje je Parlament već poduzeo u tom području, kao i aktualni razvoj u Uniji i njezinim državama članicama;
40. podsjeća na to da prethodne odluke doprinose pojašnjenju načina na koji se pravo Europske unije treba primjenjivati; smatra da primjena tog postupka omogućuje jedinstveno tumačenje i provedbu europskog zakonodavstva; stoga potiče nacionalne sudove da u slučaju sumnje upućuju pitanja Sudu Europske unije i time spriječe pokretanje postupaka zbog povrede prava;
41. ističe da su politika štednje i povezani rezovi koje države članice provode u području svojih državnih sektora i pravnih sustava doveli do pogoršanja zaštite prava građana, uz istodobno zaoštravanje problema u vezi s ispravnim prenošenjem zakonodavstva EU-a; smatra da je pravilna primjena pravne stečevine EU-a ključna kako bi politike EU-a bile korisne kako za pojedince tako i za poduzeća; stoga poziva Komisiju da ojača provedbu prava EU-a na temelju strukturiranog i sustavnog prenošenja i provjera usklađenosti nacionalnog zakonodavstva, u skladu s Ugovorima EU-a i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima; ističe da je zakonodavstvo EU-a rezultat slobodnog i demokratskog procesa; pozdravlja praksu Komisije da pri praćenju primjene prava EU-a u državama članicama u obzir uzima načela bolje izrade zakonodavstva;
42. naglašava kako je važno da institucije EU-a i države članice izrađuju i primjenjuju pravo EU-a na transparentan način; ističe da zakonodavstvo EU-a mora biti jasno, razumljivo, dosljedno i precizno kako bi se državama članicama olakšala primjena prava EU-a i kako bi ono bilo dostupno građanima EU-a, a u njemu se također treba uzeti u obzir sudska praksa Suda Europske unije, koji ustraje u tome da je potrebno da norme EU-a budu predvidive i da se mogu unaprijed procijeniti[21];
43. smatra da će uključivanje nacionalnih parlamenata u dijalog o sadržaju zakonodavnih prijedloga, kada je to prikladno, potaknuti učinkovitu primjenu prava EU-a; ističe da će pomniji nadzor nacionalnih parlamenata nad njihovim vladama kad one budu sudjelovale u zakonodavnom procesu potaknuti učinkovitiju primjenu prava EU-a, kako je predviđeno Ugovorima; iz tog razloga ističe da je potrebno da nacionalni parlamenti imaju pravo glasa u ranim fazama europskih zakonodavnih postupaka te apelira na europske institucije i države članice da pokrenu debatu o protokolima 1. i 2. o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji te o supsidijarnosti i proporcionalnosti, na primjer tako da pokrenu reviziju takozvanog sustava ranog upozoravanja i na taj način osiguraju bolju primjenu postupka „žutog kartona”;
44. potiče užu suradnju i jačanje veza između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata; podsjeća da nacionalni parlamenti imaju funkciju nadzora nad sudjelovanjem njihovih vlada u postupku donošenja odluka u Vijeću Europske unije te naglašava potrebu za savjetovanjima i redovitim razmjenama gledišta između Europskog parlamenata i nacionalnih parlamenata, naročito u početnim fazama zakonodavnog procesa;
45. podsjeća da nacionalni parlamenti imaju ključnu ulogu u nadzoru pravilne provedbe prava EU-a u državama članicama; poziva ih da tu ulogu ispunjavaju na proaktivan način; ističe ulogu nacionalnih parlamenata u izbjegavanju prakse prekomjernog donošenja propisa u vezi sa zakonodavstvom EU-a na nacionalnoj razini, čime se sprječava prekomjerno reguliranje i nepotrebno administrativno opterećenje; očekuje od država članica da jasno naznače i dokumentiraju nacionalne obveze kad su one dodane u zakonodavstvo EU-a u postupku provedbe; zabrinut je zbog toga što se prekomjernim nacionalnim mjerama dodanim zakonodavstvu EU-a nepotrebno pojačava euroskepticizam;
46. napominje da sustav razmjene informacija i suradnje među odborima nacionalnih parlamenata koji rade s EU-om može pomoći u postizanju učinkovitog zakonodavstva te da bi se taj sustav također trebao upotrebljavati za podupiranje učinkovitije primjene prava EU-a u državama članicama; promiče upotrebu platforme IPEX kao sredstva za međusobnu razmjenu informacija između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta; potiče nacionalne parlamente da aktivno sudjeluju u redovitim međuparlamentarnim sjednicama odbora u organizaciji Europskog parlamenta;
47. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0385.
- [2] SL C 18, 19.1.2017., str. 10.
- [3] SL L 304, 20.11.2010., str. 47.
- [4] SL L 174, 27.6.2001., str. 25.
- [5] SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
- [6] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0322.
- [7] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.
- [8] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0279.
- [9] Predmet C-427/07, Komisija protiv Irske, točka 107.
- [10] SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
- [11] SL C 369, 17.12.2011., str. 15.
- [12] U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, države članice obvezale su se da će, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje.
- [13] Vidjeti, među ostalim: Presuda Suda Europske unije od 20. rujna 2016. – Ledra Advertising Ltd (C-8/15 P), Andreas Eleftheriou (C-9/15 P), Eleni Eleftheriou (C-9/15 P), Lilia Papachristofi (C-9/15 P), Christos Theophilou (C-10/15 P), Eleni Theophilou (C-10/15 P) protiv Europske komisije i Europske središnje banke (spojeni predmeti C-8/15 P do C-10/15 P), stavak 67. i dalje;
- [14] Vidjeti, među ostalim: Presuda Suda Europske unije od 27. studenog 2012., Pringle, C-370/12, EU:C:2012:756, stavci 161. i 178. i dalje.
- [15] Presuda Suda Europske unije od 20. rujna 2016. – Ledra Advertising Ltd (C-8/15 P), Andreas Eleftheriou (C-9/15 P), Eleni Eleftheriou (C-9/15 P), Lilia Papachristofi (C-9/15 P), Christos Theophilou (C-10/15 P), Eleni Theophilou (C-10/15 P) protiv Europske komisije i Europske središnje banke (spojeni predmeti C-8/15 P do C-10/15 P), stavak 67. i dalje; SL C 171, 26.5.2015., str. 7.
- [16] Ibid., stavak 51.
- [17] Ibid, stavci 58. i dalje; u tu svrhu vidjeti presudu od 27. studenog 2012., Pringle, C-370/12, EU:C:2012:756, stavak 164.
- [18] Vidjeti, među ostalim: Ghailani, D. (2016.), „Violations of fundamental rights: collateral damage of the Eurozone crisis?” (Kršenja temeljnih prava: kolateralna šteta krize u europodručju?), u Vanhercke, B., Natali, D. i Bouget, D. (izd.), „Social Policy in the European Union: State of Play 2016” (Socijalna politika u Europskoj uniji: trenutačno stanje 2016.), Bruxelles, Europski sindikalni institut (ETUI) i Europski socijalni opservatorij (OSE) – http://www.ose.be/files/publication/OSEPaperSeries/Ghailani_2016_OseResearchPaper32EN.pdf; i „The impact of the crisis on fundamental rights across Member States of the EU – Comparative analysis” (Učinak krize na temeljna prava diljem država članica EU-a – komparativna analiza), studija za Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, 2015. – http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/510021/IPOL_STU%282015%29510021_EN.pdf
- [19] Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju normi za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, SL L 180, 29.6.2013., str. 96.
- [20] Vidjeti, među ostalim: S. Carrera/S. Blockmans/D. Gross/E. Guild, „The EU’s Response to the Refugee Crisis –
Taking Stock and Setting Policy Priorities” (Odgovor EU-a na izbjegličku krizu – analiza i uspostava političkih prioriteta), Centar za europske političke studije (CEPS), članak br. 20, 16. prosinca 2015. – https://www.ceps.eu/system/files/EU%20Response%20to%20the%202015%20Refugee%20Crisis_0.pdf - [21] Presuda Suda Europske unije od 10. rujna 2009., Plantanol GmbH & Co. KG protiv Hauptzollamt Darmstadt, C-201/08 ECLI:EU:C:2009:539, stavak 46.
MIŠLJENJE Odbora za ustavna pitanja (1.6.2017)
upućeno Odboru za pravna pitanja
o praćenju primjene prava EU-a tijekom 2015.
(2017/2011(INI))
Izvjestitelj za mišljenje: Kazimierz Michał Ujazdowski
PRIJEDLOZI
Odbor za ustavna pitanja poziva Odbor za pravna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
1. ističe da je pravilna primjena prava EU-a ključna za poticanje i podupiranje uzajamnog povjerenja među javnim institucijama na razini EU-a i na nacionalnoj razini, kao i uzajamnog povjerenja između institucija i građana, s obzirom na to da povjerenje i pravna sigurnost služe kao temelj dobre suradnje i učinkovite primjene prava EU-a; tvrdi da građani Unije imaju više povjerenja u pravo Unije kad se ono provodi na učinkovit način u državama članicama; poziva države članice da pojačaju napore u pogledu učinkovitog i pravovremenog prenošenja i provedbe prava EU-a;
2. smatra da veliki broj postupaka zbog povrede tijekom 2015. pokazuje da jamčenje pravovremene i pravilne provedbe zakonodavstva EU-a u državama članicama i dalje predstavlja veliki izazov i prioritet za EU;
3. smatra da je pravilna primjena pravne stečevine EU-a ključna kako bi politike EU-a bile korisne kako za pojedince tako i za poduzeća; stoga ističe namjeru Komisije da ojača provedbu prava EU-a na temelju strukturiranog i sustavnog prenošenja i provjera usklađenosti nacionalnog zakonodavstva; naglašava važnost poštovanja načela dodjeljivanja nadležnosti, supsidijarnosti i proporcionalnosti, u skladu s člankom . 5. UEU-a, kao i jednakosti pred zakonom u svjetlu boljeg praćenja primjene prava EU-a; ističe da je zakonodavstvo EU-a rezultat demokratskog procesa i ne može stupiti na snagu, a da ga države članice u Vijeću ne odobre kvalificiranom većinom ili u nekim slučajevima jednoglasno; pozdravlja praksu Komisije da pri praćenju primjene prava EU-a u državama članicama u obzir uzima načela bolje izrade zakonodavstva;
4. uviđa da glavnu odgovornost za ispravnu provedbu i primjenu prava EU-a imaju države članice; no napominje da to ne lišava institucije EU-a njihove dužnosti da poštuju primarno pravo EU-a pri izradi sekundarnog prava EU-a;
5. naglašava kako je važno da institucije EU-a i države članice izrađuju i primjenjuju pravo EU-a na transparentan način; ističe da zakonodavstvo EU-a mora biti jasno, razumljivo, dosljedno i precizno kako bi se državama članicama olakšala primjena prava EU-a i kako bi ono bilo dostupno građanima EU-a, a u njemu se također treba uzeti u obzir sudska praksa Suda Europske unije, koji ustraje u tome da je potrebno da norme EU-a budu predvidive i da se mogu unaprijed procijeniti[1];
6. podsjeća, kao što je već rečeno, da u Europskoj uniji koja se temelji na vladavini prava, pravnoj sigurnosti i predvidivosti zakona građani EU-a imaju pravo da ih se na jasan, dostupan i transparentan način te pravodobno obavijesti o tome jesu li pri prenošenju zakonodavstva EU-a usvojeni nacionalni zakoni te koji su to zakoni;
7. naglašava načelo transparentnosti utvrđeno u Ugovorima EU-a, kao i pravo građana EU-a na pravdu i dobru upravu, kako je navedeno u člancima 41. i 47. Povelje EU-a o temeljnim pravima, s obzirom na to da se tim člancima zahtijeva da građani imaju odgovarajući pristup nacrtima pravnih akata koji ih se tiču; podsjeća da bi ta prava i načela također trebala biti od presudne važnosti državama članicama pri predlaganju nacrta akata kojima se primjenjuje pravo EU-a;
8. u tom pogledu poziva da se sve institucije EU-a koje sudjeluju u zakonodavnom procesu obavežu na daljnje poboljšanje kvalitete izrade zakonodavnih tekstova, u skladu s obvezama iz programa za bolju izradu zakonodavstva; smatra da bi Međuinstitucijski sporazum o zajedničkim smjernicama za kvalitetu izrade zakonodavstva Zajednice iz 1998. trebao biti prilagođen kako bi se mogao postići taj cilj; ponavlja odredbu iz Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva kojom se poziva države članice da se, ako prilikom prenošenja direktiva EU-a u nacionalno pravo odluče dodati elemente koji ni po čemu nisu povezani sa zakonodavstvom Unije, pobrinu da je te dodatke moguće utvrditi kroz akt o prijenosu ili povezane dokumente;
9. ističe važnost uloge socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i drugih dionika u prijavi nedostataka u prenošenju i primjeni prava EU-a u državama članicama; predlaže da nacionalna tijela i institucije EU-a promiču tu ulogu;
10. smatra da će uključivanje nacionalnih parlamenata u dijalog o sadržaju zakonodavnih prijedloga, kada je to prikladno, potaknuti učinkovitu primjenu prava EU-a; ističe da će pomniji nadzor nacionalnih parlamenata nad njihovim vladama kad one budu sudjelovale u zakonodavnom procesu potaknuti učinkovitiju primjenu prava EU-a, kako je predviđeno Ugovorima; iz tog razloga ističe da je potrebno da nacionalni parlamenti imaju pravo glasa u ranim fazama europskih zakonodavnih postupaka te apelira na europske institucije i države članice da pokrenu debatu o protokolima 1. i 2. o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji te o supsidijarnosti i proporcionalnosti, na primjer tako da pokrenu reviziju takozvanog sustava ranog upozoravanja i na taj način osiguraju bolju primjenu postupka „žutog kartona”;
11. potiče užu suradnju i jačanje veza između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata; podsjeća da nacionalni parlamenti imaju funkciju nadzora nad sudjelovanjem njihovih vlada u postupku donošenja odluka u Vijeću Europske unije te naglašava potrebu za savjetovanjima i redovitim razmjenama gledišta između Europskog parlamenata i nacionalnih parlamenata, naročito u početnim fazama zakonodavnog procesa;
12. potiče Komisiju da građanima osigura integriranu platformu kojom bi se pridonijelo centraliziranju pritužbi i nepravilnosti u provedbi zakonodavstva EU-a;
13. podsjeća da nacionalni parlamenti imaju ključnu ulogu u nadzoru pravilne provedbe prava EU-a u državama članicama; poziva ih da tu ulogu ispunjavaju na proaktivan način; ističe ulogu nacionalnih parlamenata u izbjegavanju prakse prekomjernog donošenja propisa u vezi sa zakonodavstvom EU-a na nacionalnoj razini, čime se sprječava prekomjerno reguliranje i nepotrebno administrativno opterećenje; očekuje od država članica da jasno naznače i dokumentiraju nacionalne obveze kad su one dodane u zakonodavstvo EU-a u postupku provedbe; zabrinut je zbog toga što prekomjerne nacionalne mjere dodane zakonodavstvu EU-a nepotrebno pojačavaju euroskepticizam;
14. podržava inicijativu Komisije da pruži poboljšane smjernice i pomoć državama članicama s pomoću konkretnih alata kako bi se ostvarili bolji rezultati u provedbi prava EU-a;
15. napominje da sustav razmjene informacija i suradnje među odborima nacionalnih parlamenata koji rade s EU-om može pomoći u postizanju učinkovitog zakonodavstva te da bi se taj sustav također trebao upotrebljavati za podupiranje učinkovitije primjene prava EU-a u državama članicama; promiče upotrebu platforme IPEX kao sredstva za međusobnu razmjenu informacija između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta; potiče nacionalne parlamente da aktivno sudjeluju u redovitim međuparlamentarnim sjednicama odbora u organizaciji Europskog parlamenta;
16. naglašava potrebu za time da se Parlamentu omogući da prati Komisijinu provedbu uredaba na isti način kao što mu je to omogućeno za direktive; zahtijeva od Komisije da osigura da se podatci o provedbi uredbi uključe u njezina buduća godišnja izvješća o praćenju primjene prava EU-a; poziva države članice da Komisiji dostave nacionalne propise kojima se prenose ili provode uredbe kako bi se osigurala njihova pravilna provedba te da navedu koji dijelovi proizlaze iz zakonodavstva EU-a, a koji dijelovi su dodani na nacionalnoj razini;
17. smatra da su napori Komisije u izdavanju smjernica hvalevrijedni; nadalje pozdravlja širok raspon alata kojima se Komisija koristi u svrhu promicanja usklađenosti u fazi prije povrede; žali zbog toga što provjera pravilnog prenošenja direktiva u državama članicama i dalje predstavlja problem; apelira na države članice da poštuju svoju obvezu da dostave dokumente s objašnjenjima uz nacionalne mjere kojima se direktive prenose u njihove pravne poretke, uključujući po potrebi korelacijske tablice;
18. žali zbog činjenice da i dalje ne prima transparentne i pravovremene informacije o provedbi prava EU-a; podsjeća da u revidiranom Okvirnom sporazumu o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije „Komisija Parlamentu daje na raspolaganje sažete podatke o svim postupcima povrede sadržane u pismu službene opomene, uključujući, ako tako zatraži Parlament, podatke o pitanjima na koje se postupak povrede odnosi” i očekuje da se ta klauzula u praksi primjenjuje u dobroj vjeri;
19. pozdravlja trajni dijalog između Komisije i država članica u cilju jačanja provedbe prava EU-a s pomoću strukturiranog i sustavnog pristupa;
20. podsjeća da učinkovitost europskih integracija također ovisi i o tome u kolikoj su mjeri politike EU-a ugrađene u zakonodavstvo i u kolikoj mjeri države članice primjenjuju te politike; u tom pogledu podsjeća na članak 197. UFEU-a u kojem se navodi: „Učinkovita provedba prava Unije od strane država članica, koja je bitna za pravilno funkcioniranje Unije, smatra se pitanjem od zajedničkog interesa.”
INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
|
Datum usvajanja |
30.5.2017 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
16 3 3 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Mercedes Bresso, Elmar Brok, Fabio Massimo Castaldo, Richard Corbett, Pascal Durand, Danuta Maria Hübner, Ramón Jáuregui Atondo, Markus Pieper, György Schöpflin, Pedro Silva Pereira, Barbara Spinelli, Claudia Țapardel, Josep-Maria Terricabras, Kazimierz Michał Ujazdowski |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Max Andersson, Gerolf Annemans, Kostas Chrysogonos, Ashley Fox, Charles Goerens, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Cristian Dan Preda, Rainer Wieland |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Bogdan Brunon Wenta |
||||
KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU ODBORU
KOJI DAJE MIŠLJENJE
|
16 |
+ |
|
|
ECR |
Ashley Fox, Kazimierz Michał Ujazdowski |
|
|
GUE/NGL |
Kostas Chrysogonos, Barbara Spinelli, |
|
|
EPP |
Elmar Brok, Danuta Maria Hübner, Markus Pieper, Cristian Dan Preda, György Schöpflin, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland |
|
|
S&D |
Mercedes Bresso, Ramón Jáuregui Atondo, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Pedro Silva Pereira, Claudia Țapardel |
|
|
3 |
- |
|
|
ENF |
Gerolf Annemans, |
|
|
Verts/ALE |
Max Andersson, Josep-Maria Terricabras, |
|
|
3 |
0 |
|
|
ALDE |
Charles Goerens |
|
|
EFDD |
Fabio Massimo Castaldo |
|
|
S&D |
Richard Corbett |
|
Korišteni znakovi:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani
- [1] Presuda Suda Europske unije od 10. rujna 2009., Plantanol GmbH & Co. KG/Hauptzollamt Darmstadt, C-201/08 ECLI:EU:C:2009:539, stavak 46.
MIŠLJENJE Odbora za predstavke (22.3.2017)
upućeno Odboru za pravna pitanja
o praćenju primjene zakonodavstva Unije: godišnje izvješće za 2015.
(2017/2011(INI))
Izvjestiteljica za mišljenje: Cecilia Wikström
PRIJEDLOZI
Odbor za predstavke poziva Odbor za pravna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
1. priznaje da Odbor za predstavke služi kao vrijedna poveznica između građana EU-a, poslovnih objekata i organizacija civilnog društva te institucija EU-a, posebno u vremenima prepunima izazova kroz koja Unija trenutno prolazi; ističe važan doprinos potpune zaštite temeljnih prava građana jačanju imidža i vjerodostojnosti Unije s pomoću učinkovite primjene prava EU-a;
2. priznaje da su predstavke važan izvor informacija iz prve ruke, ne samo o kršenju prava EU-a i nedostacima u njegovoj primjeni u državama članicama, nego i o potencijalnim nedorečenostima u zakonodavstvu EU-a i prijedlozima građana o novom zakonodavstvu koje bi se moglo donijeti, ili mogućim poboljšanjima zakonodavnih tekstova koji su na snazi; potvrđuje da se učinkovitim obrađivanjem predstavki potiče i, na kraju, povećava mogućnost Komisije i Parlamenta da reagiraju na probleme u vezi s prijenosom zakonodavstva i njegovom pogrešnom primjenom te da ih riješe; konstatira da Komisija smatra da je provedba prava EU-a prioritet, tako da građani u svakodnevnom životu mogu imati korist od njega; ističe da je potrebno zajamčiti transparentnost, nepristranost i neovisnost postupaka donošenja odluka, kao i administracije;
3. pohvaljuje to što je godišnje izvješće Komisije usredotočeno na provedbu prava EU-a; primjećuje da se podnositelji predstavki nažalost vrlo često pozivaju na kršenja prava EU-a, posebno u području zaštite okoliša, pravosuđa, temeljnih prava, unutarnjeg tržišta, prometa, zdravlja, zapošljavanja i socijalnih pitanja, obrazovanja i kulture; skreće pozornost na činjenicu da se u izvješću ističe da je Komisija ta područja smatrala političkim prioritetima tijekom 2015.; ističe da kašnjenja u provedbi imaju negativan učinak na pravnu sigurnost;
4. poziva Komisiju da potakne države članice na strogu provedbu pravila EU-a o slobodnom kretanju osoba, posebno jamčenjem pune zaštite povezanih gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava; podsjeća na to da je, osim što predstavlja jednu od temeljnih sloboda EU-a i sastavni dio građanstva EU-a, slobodno kretanje osoba, u kontekstu u kojem su temeljna prava u potpunosti zaštićena, od velike važnosti za građane EU-a i njihove obitelji, posebno u pogledu pristupa socijalnoj sigurnosti, kao i za njihovo viđenje EU-a te se često pojavljuje kao predmet u predstavkama;
5. sa zabrinutošću napominje da neke države članice ne poštuju svoje obveze u pogledu azila i migracije; pozdravlja čvrst stav Komisije prema državama članicama u pogledu primjene prava EU-a u području azila i migracije; podsjeća na to da je EU zbog migracijskih tokova prema Europi suočen s nezabilježenim pravnim, političkim i humanitarnim izazovima; žali zbog toga što EU ne poštuje obveze o raspodjeli izbjeglica i što države članice ne ispunjavaju svoje obveze o primanju određenog broja izbjeglica; poziva države članice da prilikom primanja i raspodjele izbjeglica uzmu u obzir i međunarodne konvencije o ljudskim pravima; izražava nadu da će Komisija sustavno nadzirati primjenu Europskog migracijskog programa u državama članicama; podsjeća na to da se učinkovita migracijska politika EU-a mora temeljiti na ravnoteži između odgovornosti i solidarnosti među državama članicama;
6. duboko žali zbog gomilanja zakašnjenja u okviru postupka zbog povrede prava NIF 2014/4231 koji se odnosi na zlouporabu ugovora na određeno vrijeme u javnoj upravi u Italiji, što predstavlja kršenje Direktive 1999/70/EZ; poziva Komisiju da se što prije pozabavi s tim pitanjem kako bi se zajamčila ispravna provedba zakonodavstva EU-a, uz potpunu zaštitu prava građana;
7. ističe da su politika štednje i povezani rezovi koje države članice provode u području svojih državnih sektora i pravnih sustava doveli do pogoršanja razine zaštite prava građana, uz istodobno zaoštravanje problema u vezi s ispravnim prenošenjem zakonodavstva EU-a;
8. napominje da je Komisija riješila problem loše kvalitete zraka u Europi, koji su i građani opetovano osuđivali u svojim predstavkama, pokretanjem nekoliko postupaka zbog povrede prava koji se odnose na kršenje Direktive 2008/50/EZ u vezi s trajnim prekoračenjem graničnih vrijednosti NO2;
9. žali zbog sve većih kašnjenja u provedbi strategije EU-a za zaštitu i dobrobit životinja 2012. – 2015. čime se u stvari sprječava pokretanje nove strategije na razini EU-a koja je potrebna kako bi se zajamčila potpuna i učinkovita zaštita dobrobiti životinja s pomoću ažuriranog, sveobuhvatnog i jasnog zakonodavnog okvira koji je u potpunosti usklađen sa zahtjevima članka 13. UFEU-a;
10. napominje da je Odbor za predstavke primio mnoge predstavke koji se odnose na dobrobit djece te izražava nadu da će aktualna revizija Uredbe Bruxelles II.a doprinijeti ispravljanju nedostataka uredbe i da će se riješiti propusti u pogledu njezine provedbe;
11. ističe da su zadnjih godina utvrđeni nedostaci u primjeni mjera za suzbijanje prijevare i pranja novca; traži od Komisije da udvostruči svoje napore u cilju jamčenja stroge primjene relevantnih propisa EU-a;
12. žali zbog toga što prenošenje direktiva od strane država članica i dalje predstavlja problem, kako je navedeno u godišnjem izvješću 2015.; s uvažavanjem napominje znatan napredak ostvaren u rješavanju nedostataka u primjeni prava EU-a s pomoću postupka EU Pilot koji doprinosi rješavanju pitanja povezanih s primjenom prava EU-a i kojim se mogu spriječiti postupci zbog povrede prava; primjećuje da je tijekom 2015. zabilježen najmanji broj pokrenutih postupaka EU Pilot od priključenja svih država članica sustavu EU Pilot (1. srpnja 2013.), unatoč činjenici da je broj postupaka zbog povrede i dalje visok;
13. žali zbog činjenice što se ne pružaju precizni statistički podaci o broju predstavki koje su dovele do pokretanja postupka EU Pilot ili postupka zbog povrede; stoga poziva Komisiju da redovno dostavlja izvješća o slučajevima u vezi s postupcima koji su u tijeku kako bi se olakšao strukturirani dijalog i smanjio vremenski okvir za rješavanja sporova; poziva Komisiju da o tim izvješćima održi raspravu s Odborom za predstavke i da proaktivno uključi potpredsjednika nadležnog za primjenu prava i pojednostavnjenje; traži od Komisije da uključi podnositelje predstavki u postupke EU Pilot koji su pokrenuti zbog njihovih predstavki u cilju, između ostalog, pojednostavnjenja dijaloga među podnositeljima predstavke i nacionalnih tijela kojih se to tiče;
14. ističe da zviždači EU-u i nacionalnim institucijama mogu ponuditi korisne informacije o slučajevima pogrešne primjene prava EU-a; ponavlja da bi ih se trebalo poticati, a ne ometati u tome;
15. poziva Komisiju da u procjenu učinka prava Unije uključi sve dionike, posebno socijalne partnere, nevladine organizacije i organizacije za zaštitu potrošača;
16. ističe da, premda u okviru odredbi Ugovora države članice imaju primarnu odgovornost za ispravno prenošenje, primjenu i provedbu prava EU-a, to ne isključuje institucije EU-a od njihove obveze jamčenja primjerenog nadzora i posebnih, detaljnih provjera slučajeva navodnog kršenja prava EU-a, posebno ako su ih o tome izvijestili građani u okviru predstavki;
17. ističe da se kašnjenjem i neusklađenostima u pogledu postupaka EU Pilot i postupaka zbog povrede pravila, kojima se sprečava pravodobno ispravljanje kršenja prava EU-a, između ostalog, narušava potpuno uživanje prava na dobru upravu iz članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;
18. podržava uvođenje plana za bolju regulativu s pomoću kojeg zakonodavni postupak mora postati transparentniji, otvoreniji za doprinos dionika i pregledniji; u tom pogledu podržava ulogu REFIT-a kao platforme za razmjenu između Komisije i nacionalnih tijela vlasti; priznaje da je potrebno izraditi jasno, jednostavno i učinkovito zakonodavstvo EU-a koje se može lako prenijeti i provesti kako bi se zajamčila najveća razina socijalne pravde; sa zanimanjem iščekuje daljnji razvoj postojećeg portala i unapređenje njegovih elemenata kako bi se podnositeljima predstavki, prilikom podnošenja njihovih predstavki, pomoglo u boljem razlikovanju između nacionalne nadležnosti i nadležnosti EU-a, sve u cilju smanjenja broja predstavki koje se kasnije proglašavaju nedopuštenim; poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi ispunile svoje obveze, kako je dogovoreno u Zajedničkoj političkoj izjavi država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, uključujući pružanje korelacijskih tablica s jasnim i preciznim informacijama o nacionalnim mjerama za prijenos direktiva u nacionalni pravni poredak;
19. poziva Komisiju da se i dalje aktivno uključuje u osmišljavanje raznih mjera za poboljšanje poštovanja, provedbe i primjene prava EU-a u državama članicama te da u svom sljedećem godišnjem izvješću dostavi podatke o stopama provedbe uredbi EU-a, baš kao što ti već čini za direktive EU-a;
20. pozdravlja napore Komisije da informira građane o njihovim pravima i da im zajamči odgovarajuća sredstva pravne zaštite te poziva Komisiju da u svoje izvješće o ocjeni uključi detaljnije informacije o upotrebi posebnih platformi u tu svrhu;
21. poziva države članice da izbjegavaju praksu prekomjernog donošenja propisa kako bi se smanjila prekomjerna regulacija i administrativne prepreke koje bi imale negativan utjecaj na građane i poduzeća u EU-u; vjeruje da se nepotrebnim nacionalnim mjerama kojima se nadilaze zahtjevi EU-a povećava euroskepticizam i ugrožava legitimitet i djelovanje EU-a.
INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
|
Datum usvajanja |
22.3.2017 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
21 2 2 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Margrete Auken, Heinz K. Becker, Soledad Cabezón Ruiz, Pál Csáky, Rosa Estaràs Ferragut, Eleonora Evi, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Peter Jahr, Rikke Karlsson, Svetoslav Hristov Malinov, Roberta Metsola, Marlene Mizzi, Cristian Dan Preda, Gabriele Preuß, Laurenţiu Rebega, Virginie Rozière, Jarosław Wałęsa, Cecilia Wikström |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Urszula Krupa, Kostadinka Kuneva, Julia Pitera, Julia Reda, Rainer Wieland, Boris Zala |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Florent Marcellesi |
||||
KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
|
21 |
+ |
|
|
ALDE Group ECR Group PPE
S&D
Verts/ALE |
Cecilia Wikström Rikke Karlsson Heinz K. Becker, Pál Csáky, Rosa Estaràs Ferragut, Peter Jahr, Svetoslav Hristov Malinov, Roberta Metsola, Julia Pitera, Cristian Dan Preda, Jarosław Wałęsa, Rainer Wieland Soledad Cabezón Ruiz, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Marlene Mizzi, Gabriele Preuß, Virginie Rozière, Boris Zala Margrete Auken, Florent Marcellesi, Julia Reda |
|
|
2 |
- |
|
|
ECR ENF |
Urszula Krupa Laurenţiu Rebega |
|
|
2 |
0 |
|
|
EFDD GUE/NGL |
Eleonora Evi Kostadinka Kuneva |
|
Korišteni znakovi:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
|
Datum usvajanja |
13.7.2017 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
13 9 1 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Max Andersson, Joëlle Bergeron, Marie-Christine Boutonnet, Jean-Marie Cavada, Kostas Chrysogonos, Mady Delvaux, Rosa Estaràs Ferragut, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Mary Honeyball, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Gilles Lebreton, António Marinho e Pinto, Julia Reda, Evelyn Regner, Pavel Svoboda, Axel Voss, Tadeusz Zwiefka |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Isabella Adinolfi, Daniel Buda, Angel Dzhambazki, Heidi Hautala, Angelika Niebler, Jens Rohde |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Lynn Boylan |
||||
KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU
|
13 |
+ |
|
|
S&D ALDE GUE/NGL VERTS/ALE EFDD |
Mady Delvaux, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Mary Honeyball, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Evelyn Regner, Tiemo Wölken António Marinho e Pinto Lynn Boylan, Kostas Chrysogonos Max Andersson, Julia Reda Isabella Adinolfi, Joëlle Bergeron |
|
|
9 |
- |
|
|
PPE ECR ENF |
Daniel Buda, Rosa Estaràs Ferragut, Angelika Niebler, Pavel Svoboda, Axel Voss, Tadeusz Zwiefka Angel Dzhambazki Marie-Christine Boutonnet, Gilles Lebreton |
|
|
1 |
0 |
|
|
ALDE |
Jean-Marie Cavada |
|
Korišteni znakovi:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani