Postupak : 2016/0288(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0318/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0318/2017

Rasprave :

PV 14/11/2018 - 7
CRE 14/11/2018 - 7

Glasovanja :

PV 14/11/2018 - 14.5

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0453

IZVJEŠĆE     ***I
PDF 3339kWORD 487k
19.10.2017
PE 601.017v02-00 A8-0318/2017

o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (preinaka)

(COM(2016)590 – C8-0379/2016 – 2016/0288(COD))

Odbor za industriju, istraživanje i energetiku

Izvjestiteljica: Pilar del Castillo Vera

Izvjestiteljica za mišljenje (*):

Dita Charanzová, Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

(*) Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

(Preinaka – članak 104. Poslovnika)

AMANDMANI
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača
 MIŠLJENJE Odbora za kulturu i obrazovanje
 MIŠLJENJE Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove
 PRILOG: PISMO ODBORA ZA PRAVNA PITANJA
 PRILOG: MIŠLJENJE SAVJETODAVNE RADNE SKUPINE PRAVNIH SLUŽBI EUROPSKOG PARLAMENTA, VIJEĆA I KOMISIJE
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (preinaka)

(COM(2016)590 – C8-0379/2016 – 2016/0288(COD))

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0590),

–  nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir njihova obrazložena mišljenja,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0379/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje Švedskog parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. siječnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. veljače 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 17. listopada 2016. upućeno Odboru za industriju, istraživanje i energetiku u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0318/2017),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja niže navedeno stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman    1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(4)**

na prijedlog Komisije

---------------------------------------------------------

2016/0288 (COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija

(Preinaka)

(Tekst od važnosti za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske Unije, a posebno njegov članak 114,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir njihova obrazložena mišljenja,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(5),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(6),

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Direktiva 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7), Direktiva 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(8), Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9) i Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(10) znatno su izmijenjene. S obzirom na daljnje izmjene te bi direktive radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)  Komisija periodično ispituje provođenje pet direktiva koje su dio postojećeg regulatornog okvira za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Direktiva 2002/19/EZ, Direktiva 2002/20/EZ, Direktiva 2002/21/EZ, Direktiva 2002/22/EZ i Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(11)), prije svega da bi utvrdila treba li ih izmijeniti s obzirom na razvoj tehnologije i tržišta(12).

(3)  Komisija je u Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta istaknula da će se revizija okvira za telekomunikacije usredotočiti na mjere kojima je svrha poticanje ulaganja u širokopojasne mreže velike brzine, dosljedniji pristup jedinstvenog tržišta politici spektra i upravljanju njime, uspostava uvjeta za istinsko jedinstveno tržište uklanjanjem regulatorne rascjepkanosti, osiguranje učinkovite zaštite potrošača, ravnopravni uvjeti za sve sudionike na tržištu, dosljedna primjena pravila te učinkovitiji regulatorni institucionalni okvir. U okviru Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu najavljena je i revizija Direktive 2002/58/EZ kako bi se osigurala visoka razina zaštite privatnosti korisnika elektroničkih komunikacijskih usluga i ravnopravni uvjeti za sve sudionike na tržištu.

(4)  Ova je Direktiva dio programa o „primjerenosti propisa” koji obuhvaća četiri direktive (Okvirna direktiva, Direktiva o ovlaštenju, Direktiva o pristupu i Direktiva o univerzalnoj usluzi) i jednu uredbu (Uredba BEREC(13)). Svaka od tih direktiva trenutačno sadržava mjere koje se primjenjuju na pružatelje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, u skladu s regulatornom poviješću sektora u kojem su poduzeća bila vertikalno integrirana, tj. njihove djelatnosti obuhvaćale su i davanje na korištenje mreža i pružanje usluga. Revizija pruža priliku da se preinakom tih četiriju direktiva pojednostavni postojeća struktura u cilju njezine bolje usklađenosti i dostupnosti, u skladu s ciljem programa REFIT. Nudi i mogućnost prilagodbe strukture novim tržišnim okolnostima, u kojima pružanje komunikacijskih usluga više nije nužno spojeno s davanjem na korištenje mreže. U skladu s Međuinstitucijskim sporazumom od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata, preinaka je donošenje novog pravnog akta koji u jednom tekstu obuhvaća znatne izmjene prethodnoga akta i nepromijenjene odredbe tog akta. Prijedlog preinake obuhvaća znatne izmjene prethodnoga akta, ali usporedo i kodifikaciju neizmijenjenih odredaba prethodnog akta s tim znatnim izmjenama.

(5)  Ovom Direktivom trebao bi se stvoriti pravni okvir kako bi se osigurala sloboda davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga u skladu s uvjetima predviđenim u ovoj Direktivi i podložno ograničenjima iz članka 52. stavka 1. Ugovora, posebno mjerama u vezi s javnim poretkom, javnom sigurnošću i javnim zdravljem, i iz članka 52. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja).

(6)  Odredbe ove Direktive ne dovode u pitanje mogućnost da svaka država članica poduzima neophodne mjere koje su opravdane zbog razloga navedenih u člancima 87. i 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, s ciljem zaštite njezinih osnovnih sigurnosnih interesa, očuvanja javnog poretka i javne sigurnosti te dopuštanja istražnih radnji, otkrivanja i sudskog gonjenja kaznenih djela, uzimajući u obzir činjenicu da takve mjere moraju biti predviđene zakonom, moraju poštovati bit prava i sloboda priznatih Poveljom te biti usklađene s načelom proporcionalnosti u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje.

(7)  Približavanje sektora telekomunikacija, medija i informatičke tehnologije podrazumijeva da bi sve elektroničke komunikacijske mreže i usluge trebalo u najvećoj mogućoj mjeri obuhvatiti jedinstvenim Europskim zakonikom elektroničkih komunikacija uspostavljenim jedinstvenom direktivom, uz iznimku područja koja se bolje uređuju izravno primjenjivim pravilima koja se utvrđuju uredbama. Potrebno je odvojiti regulativu o elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama od regulative o sadržaju. Stoga se ovim Zakonikom ne pokriva sadržaj usluga koje se isporučuju preko elektroničkih komunikacijskih mreža korištenjem elektroničkih komunikacijskih usluga, kao što je sadržaj radiodifuzijskog emitiranja, financijske i neke usluge informacijskog društva, i zato se njime ne dovode u pitanje mjere koje se u vezi s tim uslugama donose na razini Unije ili na nacionalnoj razini u skladu s pravom Unije s ciljem promicanja kulturne i jezične raznolikosti i očuvanja medijskog pluralizma. Sadržaj televizijskih programa obuhvaćen je Direktivom 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća21. Regulativa koja se bavi audiovizualnom politikom i sadržajem teži postizanju ciljeva od općeg interesa kao što su sloboda izražavanja, medijski pluralizam, nepristranost, kulturna i jezična raznolikost, socijalna uključenost, zaštita potrošača i zaštita maloljetnika. Osim ako nisu izričito isključene iz područja primjene Zakonika, elektroničke komunikacijske mreže i usluge obuhvaćene su ovim Zakonikom. Također, odvajanjem regulative o elektroničkim komunikacijama od regulative o sadržaju ne dovodi se u pitanje uzimanje u obzir veza koje među njima postoje, posebno kako bi se osigurali sloboda izražavanja i informiranja, medijski pluralizam, kulturna raznolikost, zaštita potrošača, privatnost i zaštita osobnih podataka.

(7a)  Države članice trebale bi u interesu medijskog pluralizma i kulturne raznolikosti osigurati da građani Unije imaju univerzalan pristup širokom rasponu informacija i visokokvalitetnom sadržaju koji ima vrijednost za javnost uzimajući u obzir brz razvoj sustava za distribuciju i poslovnih modela koji trenutačno utječu na sektor medija.

(8)  Ova Direktiva ne utječe na primjenu radijske opreme iz Direktive 2014/53/EU, ali obuhvaća opremu potrošača koja se koristi za radio i digitalnu televiziju.

(9)  Kako bi se državnim regulatornim tijelima omogućilo da ispune ciljeve navedene u ovoj Direktivi, posebno one o interoperabilnosti s kraja na kraj, područjem primjene ove Direktive treba obuhvatiti određene značajke radijske opreme, kako je određeno Direktivom 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća(14), i opreme potrošača koja se rabi za digitalnu televiziju kako bi se olakšao pristup korisnicima s invaliditetom. Važno je da regulatori potiču suradnju između mrežnih operatora i proizvođača opreme kako bi se korisnicima s invaliditetom olakšao pristup elektroničkim komunikacijskim uslugama. Neisključivo korištenje spektra poput privatne uporabe radijske terminalne opreme, premda nije vezano uz gospodarsku djelatnost trebalo bi biti obuhvaćeno ovom Direktivom kako bi se osigurao usklađeni pristup u pogledu njihova sustava ovlaštenja.

(10)  Određene elektroničke komunikacijske usluge u skladu s ovom Direktivom mogle bi biti obuhvaćene i definicijom „usluga informacijskog društva” iz članka 1. Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva. Odredbe kojima se uređuju usluge informacijskog društva primjenjuju se na te elektroničke komunikacijske usluge u mjeri u kojoj u ovoj Direktivi ili drugim aktima Unije ne postoje preciznije odredbe primjenjive na elektroničke komunikacijske usluge. Međutim, elektroničke komunikacijske usluge kao što su govorna telefonija, usluge slanja poruka i usluge elektroničke pošte obuhvaćene su ovom Direktivom. Isto poduzeće, npr. jedan pružatelj internetskih usluga, može nuditi oboje, i elektroničke komunikacijske usluge, kao što je pristup internetu, i usluge koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, kao što je pružanje sadržaja na internetu, a ne sadržaja povezanog s komunikacijama.

(11)  Isto poduzeće, na primjer operator kabelske televizije, može istodobno nuditi neku elektroničku komunikacijsku uslugu, kao što je prijenos televizijskih signala. i usluge koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, kao što je komercijalizacija ponude usluga emitiranja zvučnog ili televizijskog sadržaja, i stoga se za to poduzeće mogu propisati dodatne obveze u pogledu njegove aktivnosti kao pružatelja ili distributera sadržaja, prema odredbama koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, ne dovodeći pritom u pitanje uvjete iz popisa u Prilogu I. ovoj Direktivi.

(12)  Regulatorni okvir trebao bi obuhvatiti korištenje radiofrekvencijskog spektra od strane svih elektroničkih komunikacijskih mreža, uključujući sve prisutnije privatno korištenje radiofrekvencijskog spektra od strane novih vrsta mreža koje isključivo čine autonomni sustavi mobilne radijske opreme koja je povezana bežičnim vezama bez središnjeg upravljanja ili centraliziranog mrežnog operatora, a ne koristi se nužno za bilo kakvu gospodarsku djelatnost. S obzirom na razvoj tehnologije mobilnih komunikacija pete generacije, takve će se mreže vjerojatno razvijati izvan zgrada i na cestama, za potrebe prijevoza, energetike, istraživanja i razvoja, e-zdravstva, javne zaštite i pružanja pomoći u slučaju katastrofe, interneta stvari, komunikacije među strojevima i povezanih automobila. Zbog toga bi države članice pri uvođenju posebnih nacionalnih zahtjeva, na temelju članka 7. Direktive 2014/53/EU, za stavljanja takve radijske opreme u uporabu ili njezino korištenje, ili oboje, s obzirom na djelotvornu i učinkovitu uporabu spektra i izbjegavanje štetne smetnje trebali imati na umu načela unutarnjeg tržišta.

(13)  Zahtjevi u pogledu mogućnosti elektroničkih komunikacijskih mreža u stalnom su porastu. Dok je u prošlosti naglasak uglavnom bio na što većoj dostupnosti pojasne širine ukupno i za svakog pojedinačnog korisnika, sve veću važnost stječu ostali čimbenici kao što su latencija, dostupnost i pouzdanost. Trenutačno se na tu potražnju odgovara sve većim približavanjem optičkog vlakna korisniku, a buduće „mreže vrlo velikog kapaciteta” zahtijevat će parametre učinkovitosti jednakovrijedne onima koje može isporučiti mreža zasnovana na elementima od optičkih vlakana barem do razdjelne točke na konačnoj lokaciji. To u slučaju priključka na fiksnu liniju odgovara učinkovitosti mreže jednakovrijedne onoj koja se može ostvariti instalacijom s optičkim vlaknima do višestambene zgrade, koja se smatra konačnom lokacijom, a u slučaju mobilne linije, učinkovitosti mreže sličnoj onoj koja se može ostvariti instalacijom s optičkim vlaknima do bazne stanice koja se smatra konačnom lokacijom. Odstupanja u kakvoći s kojima se susreće krajnji korisnik, uzrokovana različitim svojstvima sredstva s pomoću kojeg se mreža u konačnici povezuje s priključnom točkom mreže, ne bi trebalo uzimati u obzir kada se utvrđuje može li se bežičnom mrežom ostvariti slična mrežna učinkovitost ili ne. U skladu s načelom tehnološke neutralnosti, ne bi trebalo isključiti ostale tehnologije i sredstva za prijenos podataka ako su u pogledu kapaciteta usporedivi s navedenim osnovnim scenarijem. Pokretanjem tih „mreža vrlo velikog kapaciteta” dodatno će se povećati mogućnosti mreža i otvoriti put za pokretanje budućih generacija mobilnih mreža na temelju poboljšanih radijskih sučelja i gušće mrežne arhitekture.

(14)  Definicije se trebaju prilagoditi tako da su sukladne načelu tehnološke neutralnosti i da mogu pratiti tehnološki razvoj kako bi se zajamčila nediskriminacijska primjena ove Direktive na različite pružatelje usluga. Kao posljedica tehnološkog i tržišnog napretka, mreže se sve više prebacuju na tehnologiju internetskog protokola, a krajnji korisnici mogu birati među različitim konkurentskim poduzećima koja pružaju glasovne usluge. Stoga je pojam „javno dostupnih telefonskih usluga”, koji se rabi isključivo u Direktivi 2002/22/EZ i općenito se smatra da se odnosi na tradicionalne analogne telefonske usluge, potrebno zamijeniti suvremenijim i tehnološki neutralnim pojmom „glasovne komunikacije”. Uvjeti pružanja usluge trebali bi biti odvojeni od stvarnih definirajućih elemenata usluge glasovne komunikacije, tj. elektronička komunikacijska usluga dostupna javnosti za slanje i primanje, izravnih ili neizravnih, nacionalnih ili međunarodnih poziva putem određenog broja ili brojeva, u nacionalnom ili međunarodnom planu telefonskog numeriranja, bez obzira na to temelji li se takva usluga na tehnologiji komutacije kanala ili komutacije paketa. Priroda takve usluge je da je dvosmjerna, te svim stranama omogućava komunikaciju. Usluga koja ne ispunjava sve navedene uvjete, kao što je na primjer aplikacija „na klik”, odnosno pretraživanje internetskih stranica usluge podrške za korisnike pomoću miša, nije takva usluga. Usluge glasovne komunikacije također uključuju sredstva komunikacije posebno namijenjena krajnjim korisnicima s invaliditetom koji koriste tekstualne ili video relej usluge ili usluge cjelokupnog razgovora, kao što su glas, tekst u stvarnom vremenu i videozapis, samostalno ili u kombinaciji, unutar istog poziva.

(15)  Usluge koje se koriste za komunikaciju, kao i tehnički načini njihove isporuke, znatno su napredovali. Krajnji korisnici tradicionalnu govornu telefoniju, tekstualne poruke (SMS) i usluge elektroničke pošte sve više zamjenjuju funkcionalno jednakovrijednim internetskim uslugama kao što su govor putem IP-a, usluge slanja poruka i usluge elektroničke pošte na internetu. Kako bi se pri korištenju funkcionalno jednakovrijednih usluga osigurala učinkovita i jednaka zaštita krajnjih korisnika i njihovih prava, definicija elektroničkih komunikacijskih usluga koja obuhvaća i budući razvoj ne bi se trebala temeljiti samo na tehničkim parametrima, nego bi se trebala zasnivati na funkcionalnom pristupu. Područje primjene nužnih propisa trebalo bi biti primjereno za postizanje njihovih ciljeva od općeg interesa. Premda je „prijenos signala” i dalje važan parametar za utvrđivanje usluga obuhvaćenih ovom Direktivom, definicijom bi trebalo obuhvatiti i ostale usluge kojima se omogućuje komunikacija. Sa stajališta krajnjih korisnika i zaštite njihovih prava nije bitno prenosi li operator signal ili se komunikacija ostvaruje putem usluge pristupa internetu. Stoga bi izmijenjena definicija elektroničkih komunikacijskih usluga trebala obuhvaćati tri vrste usluga koje se djelomično mogu preklapati, a to su usluga pristupa internetu u skladu s definicijom iz članka 2. stavka 2. Uredbe (EU) 2015/2120, interpersonalne komunikacijske usluge kako su definirane u ovoj Direktivi i usluge koje se uglavnom ili u cijelosti sastoje od prijenosa signala. Definicijom elektroničke komunikacijske usluge trebalo bi ukloniti nejasnoće utvrđene u primjeni prethodne definicije i omogućiti prilagođenu primjenu svake pojedinačne odredbe u pogledu posebnih prava i obveza obuhvaćenih okvirom na različite vrste usluga. Obrada osobnih podataka u okviru elektroničkih komunikacijskih usluga, neovisno o tome jesu li plaćene ili besplatne, mora se uskladiti s Direktivom 95/46/EZ, koju će 25. svibnja 2018. zamijeniti Uredba (EU) 2016/679 (Opća uredba o zaštiti podataka).

(16)  Određena usluga uobičajeno se treba pružati uz naknadu da bi bila obuhvaćena definicijom elektroničke komunikacijske usluge. U digitalnom gospodarstvu sudionici na tržištu sve više smatraju da podaci o korisniku imaju novčanu vrijednost. Elektroničke komunikacijske usluge često se isporučuju krajnjim korisnicima u zamjenu za nenovčanu protuuslugu, osobito u zamjenu za pružanje osobnih ili drugih podataka. Stoga bi pojam naknade trebao obuhvaćati i situacije u kojima pružatelj usluge zahtijeva, a krajnji korisnik pružatelju usluge svjesno dostavlja osobne podatke, kako su definirani člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679, ili druge podatke, na izravan ili neizravan način. Trebao bi obuhvaćati i situacije u kojima krajnji korisnik bez aktivnog dostavljanja omogućuje pristup podacima, kao što su osobni podaci, uključujući IP adresu ili druge podatke koji se automatski generiraju, kao što su podaci koji se prikupljaju i prenose putem kolačića. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije o članku 57. UFEU-a(15), naknada u smislu Ugovora postoji i ako pružatelj usluga plaćanje dobije od trećih osoba, a ne od primatelja usluge. Stoga bi pojam naknade trebao obuhvaćati i situacije u kojima je krajnji korisnik izložen reklamama kao uvjetu za stjecanje pristupa usluzi ili situacije u kojima pružatelj usluga unovčuje osobne podatke koje je prikupio.

(17)  Interpersonalne komunikacijske usluge jesu usluge kojima se omogućuje interpersonalna i interaktivna razmjena informacija, a obuhvaća usluge kao što su tradicionalni govorni pozivi između dvije osobe, ali i sve vrste e-pošte, usluge slanja poruka ili grupnih razgovora. Interpersonalne komunikacijske usluge obuhvaćaju samo poruke između konačnog broja fizičkih osoba, tj. broja koji nije potencijalno neograničen, a određuje ga pošiljatelj poruke. Komunikacija koja uključuje pravne osobe treba biti unutar opsega definicije u slučaju kada fizičke osobe djeluju u ime tih pravnih osoba ili sudjeluju barem na jednoj strani komunikacije. Interaktivna komunikacija znači da se uslugom primatelju informacije omogućuje odgovor. Usluge koje ne ispunjavaju te uvjete, kao što su linearna radiodifuzija, video na zahtjev, web-mjesta, društvene mreže, blogovi ili razmjena informacija između strojeva, ne bi se trebale smatrati interpersonalnim komunikacijskim uslugama. U iznimnim okolnostima usluga se ne bi trebala smatrati interpersonalnom komunikacijskom uslugom ako je mogućnost interpersonalne i interaktivne komunikacije isključivo pomoćna značajka druge usluge pa se iz objektivnih tehničkih razloga ne može koristiti bez te glavne usluge, a njezino uklapanje nije način za izbjegavanje primjene pravila kojima se uređuju elektroničke komunikacijske usluge. Primjer takve iznimke bio bi načelno komunikacijski kanal u internetskim igrama, ovisno o značajkama komunikacijske mogućnosti usluge.

(18)  Interpersonalne komunikacijske usluge koje se koriste brojevima iz nacionalnog ili međunarodnog plana telefonskog numeriranja povezuju se s javnom komutiranom telefonskom mrežom (komutacija kanala ili komutacija paketa). Te brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge obuhvaćaju usluge u kojima se brojevi krajnjih korisnika dodjeljuju za potrebe osiguravanja povezivosti s kraja na kraj i usluge koje krajnjim korisnicima omogućuju da dođu do osoba kojima su ti brojevi dodijeljeni. Samo korištenje broja kao identifikatora ne bi se trebalo smatrati jednakovrijednim korištenju brojeva za povezivanje s javnom komutiranom telefonskom mrežom, te se stoga samo po sebi ne bi trebalo smatrati dovoljnim da se usluga odredi kao brojevno utemeljena interpersonalna komunikacijska usluga. Osim toga, u slučaju kada se pružena usluga ne oslanja na svoju infrastrukturu te stoga nema znatnu kontrolu nad mrežom koja se koristi za omogućavanje komunikacije, korištenje broja također bi trebalo promatrati na drukčiji način jer obveze ne bi bile razmjerne njihovoj mogućnosti isporučivanja određene kvalitete usluge. Brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge trebale bi podlijegati obvezama samo kada javni interes nalaže primjenu određenih regulatornih obveza svim vrstama interpersonalnih komunikacijskih usluga, bez obzira na to koriste li se brojevima za pružanje svoje usluge. Opravdano je drukčije postupati s brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama jer one sudjeluju u javnom interoperabilnom ekosustavu i stoga od njega imaju koristi.

(19)  U regulatorne svrhe, priključna točka mreže predstavlja granicu između regulatornog okvira za elektroničke komunikacijske mreže i usluge te regulacije telekomunikacijske terminalne opreme. Određivanje lokacije za priključne točke mreže odgovornost je državnih regulatornih tijela. S obzirom na prakse državnih regulatornih tijela i raznolikost fiksnih i bežičnih topologija, Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije („BEREC”) trebalo bi, u bliskoj suradnji s Komisijom, donijeti smjernice o načinu određivanja priključne točke mreže, u skladu s ovom Direktivom, u brojnim konkretnim situacijama.

(20)  Tehnički razvoj krajnjim korisnicima omogućuje pristup hitnim službama ne samo govornim pozivima, nego i putem drugih interpersonalnih komunikacijskih usluga. Stoga bi pojam komunikacija prema hitnim službama trebao obuhvatiti sve one interpersonalne komunikacijske usluge koje omogućuju takav pristup hitnim službama. Nadograđuje se na elemente sustava za hitne službe koji su već utvrđeni u zakonodavstvu Unije, primjerice „pristupna točka sigurnosnog poziva” („PSAP”) i „najprimjereniji PSAP”(16) te „hitne službe”(17).

(21)  Državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela moraju imati usklađen sustav ciljeva i načela kao potporu svojem radu, i moraju, ako je potrebno, u izvršavanju zadaća vezano uz ovaj regulatorni okvir, usklađivati svoje djelovanje s tijelima drugih država članica i s BEREC-om.

(22)  Djelovanje nadležnih tijela osnovanih u skladu s ovom Direktivom doprinosi ispunjavanju širih politika u području kulture, zapošljavanja, zaštite okoliša, socijalne kohezije i urbanističkog i prostornog planiranja.

(23)  Okvirom bi, osim tri postojeća primarna cilja promicanja tržišnog natjecanja, unutarnjeg tržišta i interesa krajnjih korisnika, trebalo obuhvatiti i dodatni cilj ▌, koji se definira sljedećim ishodima: široka dostupnost i prihvaćanje mreža vrlo velikog kapaciteta za sve građane i poduzeća Unije. To će, zajedno s postojećim općim ciljevima, poduprijeti unapređenje gospodarstva Unije, a posebice njezine industrije, na temelju razumne cijene i izbora, ▌učinkovitog i poštenog tržišnog natjecanja, ▌otvorenih inovacija, ▌učinkovitog korištenja radiofrekvencijskog spektra, zajedničkih pravila i predvidivog regulatornog pristupa na unutarnjem tržištu te nužnih sektorskih pravila radi zaštite interesa građana. Državama članicama, državnim regulatornim tijelima i drugim nadležnim tijelima i dionicima taj cilj povezivosti s jedne strane znači nastojanje da se na određenom području izgrade gospodarski održive mreže i usluge najvećeg kapaciteta, a s druge strane, ostvarivanje teritorijalne kohezije u smislu konvergencije kapaciteta dostupnog u različitim područjima. Napredak prema postizanju općih ciljeva ove Direktive trebalo bi podržati snažnim sustavom za stalnu procjenu i komparativnu analizu država članica u pogledu dostupnosti povezivosti vrlo velikog kapaciteta u svim glavnim pokretačima društvenog i gospodarskog rasta kao što su škole, prometna čvorišta i glavni pružatelji javnih usluga te iznimno digitalizirana poduzeća, u pogledu neprekinute pokrivenosti mrežama 5G u urbanim područjima i duž većih kopnenih prometnih pravaca te dostupnosti elektroničkih komunikacijskih mreža koje imaju kapacitet od barem 100 Mbps i koje se mogu brzo nadograditi na gigabitne brzine za sva kućanstva u svakoj državi članici. U tu bi svrhu Komisija trebala hitno pripremiti detaljne političke smjernice kojima se uspostavljaju metode i objektivni, konkretni i mjerljivi kriteriji za komparativnu analizu učinkovitosti mjera država članica u postizanju tih ciljeva te utvrditi najbolje prakse i predvidjeti godišnju kvalitativnu i kvantitativnu ocjenu napretka svake države članice.

(24)  Načelo da države članice trebaju primjenjivati pravo EU-a na tehnološki neutralan način, drugim riječima, da državna regulatorna ili druga nadležna tijela niti nameću korištenje određenog tipa tehnologije niti se za nju zalažu, ne znači da se ne mogu, kad je to opravdano, poduzeti razmjerne mjere s ciljem promoviranja određenih usluga kako bi se ostvarili ciljevi regulatornog okvira, na primjer digitalne televizije kao sredstva povećanja učinkovitosti radiofrekvencijskog spektra. Osim toga, to ne znači da ne treba uzeti u obzir različita fizikalna svojstva i arhitektonske značajke elektroničkih komunikacijskih mreža koje su važne za druge ciljeve okvira.

(25)  Učinkovito ulaganje, kao i tržišno natjecanje, treba zajedno poticati kako bi se povećao gospodarski rast, inovacije i mogućnosti odabira za potrošače.

(26)  Tržišno se natjecanje najbolje može osnažiti putem gospodarski učinkovitog stupnja ulaganja u novu i postojeću infrastrukturu, dopunjenog pravnim uređenjem, kadgod je nužno, kako bi se postiglo učinkovito tržišno natjecanje u maloprodajnim uslugama. Učinkovita razina tržišnog natjecanja, koja se temelji na infrastrukturi, stupanj je udvostručivanja infrastrukture na kojem se od ulagača može razumno očekivati da će ostvariti pošten povrat ulaganja, na temelju razumnih očekivanja razvoja tržišnih udjela.

(27)  Neophodno je dati poticaje ulaganju u nove mreže vrlo velikog kapaciteta koje će podržavati inovacije u internetskim uslugama bogatima sadržajem i osnažiti međunarodnu konkurentnost Europske unije. Takve mreže posjeduju ogromni potencijal pružanja koristi potrošačima i poslovnim subjektima unutar Europske unije. Stoga je od najveće važnosti promicati održivo ulaganje u razvoj tih novih mreža dok se istodobno štiti tržišno natjecanje, a uska grla i fizičke prepreke ulasku ostaju na razini infrastrukture, i stimulira odabir potrošača putem regulatorne predvidivosti i dosljednosti.

(28)  Cilj je postepeno ublažavanje prethodnih (ex ante) pravila svojstvenih za ovo područje s razvojem tržišnog natjecanja na ovom tržištu, te da, u konačnici, područje elektroničkih komunikacija uređuje samo pravo tržišnog natjecanja. S obzirom na jaku konkurentsku dinamiku tržišta elektroničkih komunikacija posljednjih godina, neophodno je da se uvedu prethodne (ex ante) regulatorne obveze samo tamo gdje na predmetnim maloprodajnim tržištima ne postoji učinkovito i održivo tržišno natjecanje. Cilj prethodne (ex ante) regulatorne intervencije ostvariti je koristi za krajnje korisnike postizanjem stvarne i održive konkurentnosti maloprodajnih tržišta. U tu svrhu državna regulatorna tijela trebala bi voditi računa o interesima potrošača i krajnjih korisnika, neovisno o tržištu na kojem se uvode regulatorne obveze, te razmotriti ima li obveza koja se uvodi na veleprodajno tržište također utjecaj na promicanje interesa potrošača i krajnjih korisnika na maloprodajnom tržištu koje nije prepoznato kao tržište podložno prethodnoj (ex ante) regulaciji. Obveze na veleprodajnoj razini trebalo bi uvesti ako u suprotnom jedno ili više maloprodajnih tržišta bez uvođenja tih obveza vjerojatno neće postati stvarno konkurentna. Državna regulatorna tijela vjerojatno će tijekom procesa analize tržišta moći maloprodajna tržišta postupno početi smatrati konkurentnima čak i ako veleprodajna tržišta ne budu regulirana, posebno uzimajući u obzir očekivani napredak u području inovacija i tržišnog natjecanja. U tom slučaju državno regulatorno tijelo trebalo bi zaključiti da regulacija na veleprodajnoj razini više nije potrebna te ocijeniti relevantno veleprodajno tržište u cilju povlačenja prethodne (ex ante) regulacije. Pri tome bi trebalo voditi računa o eventualnim međusobnim utjecajima između veleprodajnih i povezanih maloprodajnih tržišta zbog kojih bi moglo biti potrebno ukloniti prepreke pristupu na infrastrukturnoj razini kako bi se zajamčila dugoročna konkurentnost na maloprodajnoj razini.

(29)  Elektroničke komunikacije postaju ključni element sve većeg broja sektora. Internet stvari primjer je kako se prijenos radijskog signala na kojem se temelje elektroničke komunikacije i dalje razvija te oblikuje društvenu i poslovnu stvarnost. Kako bi se iz tih promjena izvukla najveća korist, ključno je uvođenje i prihvaćanje novih tehnologija bežične komunikacije i aplikacija u području upravljanja radiofrekvencijskim spektrom. S obzirom na rast potražnje za tehnologijama i aplikacijama koje se oslanjaju na radiofrekvencijski spektar, a mogu se poboljšati integracijom ili kombinacijom s elektroničkim komunikacijama, upravljanje radiofrekvencijskim spektrom trebalo bi se, ako je to moguće, temeljiti na međusektorskom pristupu kako bi se poboljšala učinkovitost korištenja radiofrekvencijskog spektra.

(30)  Strateško planiranje, koordinacija i, prema potrebi, usklađivanje na razini Unije mogu pomoći korisnicima radiofrekvencijskog spektra da u potpunosti iskoriste unutarnje tržište te da interesi Unije budu učinkovito zaštićeni u svijetu. Stoga se za te svrhe, prema potrebi, mogu donijeti višegodišnji zakonodavni programi o upravljanju radiofrekvencijskim spektrom, od kojih je prvi definiran Odlukom br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća(18), kojima se utvrđuju smjerovi politika i ciljevi za strateško planiranje i usklađivanje korištenja radiofrekvencijskog spektra u Uniji. Ta politička usmjerenja i ciljevi mogu se odnositi na dostupnost i učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra potrebnog za osnivanje i djelovanje unutarnjeg tržišta u skladu s ovom Direktivom.

(31)   Nacionalne granice sve su manje važne pri određivanju optimalnog korištenja radiofrekvencijskog spektra. Nepotrebna rascjepkanost nacionalnih politika u pogledu upravljanja radiofrekvencijskim spektrom, uključujući neopravdanu razliku među uvjetima pristupa radiofrekvencijskom spektru i njegova korištenja ovisno o vrsti operatora, može korisnicima prouzročiti povećanje troškova i gubitak tržišnih mogućnosti. Rascjepkanost može usporiti inovacije, ograničiti ulaganja, proizvođačima i operatorima umanjiti ekonomije razmjera te dovesti do nesuglasica među nositeljima prava te odstupanja u cijeni pristupa radiofrekvencijskom spektru. Ta rascjepkanost može u konačnici dovesti do poremećaja u djelovanju unutarnjeg tržišta i štetiti potrošačima i cjelokupnom gospodarstvu.

(32)  Odredbe ove Direktive o upravljanju radiofrekvencijskim spektrom trebaju biti usklađene s radom međunarodnih i regionalnih organizacija koje se bave upravljanjem radiofrekvencijskim spektrom, kao što su Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) i Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT), kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje i usklađivanje uporabe radiofrekvencijskog spektra u Uniji te između država članica i drugih članica ITU-a.

(33)  U skladu s načelom razdvajanja regulatornih i operativnih funkcija, države članice trebaju osigurati neovisnost državnog regulatornog tijela i drugih nadležnih tijela s ciljem osiguranja nepristranosti njihovih odluka. Taj zahtjev za neovisnošću ne dovodi u pitanje institucionalnu autonomiju i ustavne obveze država članica ili načelo neutralnosti u vezi s propisima u državama članicama kojima se reguliraju vlasnička prava utvrđena člankom 295. Ugovora. Državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela trebaju imati na raspolaganju sve potrebne resurse, u smislu osoblja, stručnjaka i novčanih sredstava za obavljanje svojih zadaća.

(34)  Nužno je utvrditi popis zadaća koje države članice mogu dodijeliti samo onim tijelima koja odrede kao državna regulatorna tijela kojima se jamči politička neovisnost i regulatorna sposobnost, za razliku od drugih regulatornih zadaća koje mogu dodijeliti državnim regulatornim tijelima ili drugim nadležnim tijelima. Stoga, ako se ovom Direktivom propisuje da bi država članica trebala dodijeliti zadaću nadležnom tijelu ili ga ovlastiti, država članica zadaću može dodijeliti državnom regulatornom tijelu ili drugom nadležnom tijelu.

(35)  Neovisnost državnih regulatornih tijela osnažena je revizijom iz 2009. kako bi se osigurala učinkovitija primjena regulatornog okvira te pojačale njihove ovlasti i predvidljivost njihovih odluka. U tom smislu, u nacionalnom je pravu trebalo predvidjeti izričitu odredbu kako bi se osiguralo da, prilikom izvršavanja svojih zadaća, državno regulatorno tijelo bude zaštićeno od vanjske intervencije ili političkog pritiska, koji mogu ugroziti njegovu neovisnu procjenu predmeta koji mu se podnose. Takav vanjski utjecaj čini nacionalno zakonodavno tijelo nepodobnim za ulogu državnog regulatornog tijela na temelju regulatornog okvira. U tom je smislu trebalo na početku utvrditi pravila u vezi s osnovama za razrješenje dužnosti voditelja državnog regulatornog tijela kako bi se otklonila bilo kakva osnovana sumnja u neutralnost toga tijela i njegovu neovisnost od utjecaja vanjskih čimbenika. Kako bi se izbjegla arbitrarna razrješenja, razriješeni član trebao bi imati pravo zahtijevati da nadležni sudovi utvrde postoje li valjani razlozi za razrješenje, među onima koji su utvrđeni ovom Direktivom. Takvo razrješenje trebalo bi se odnositi samo na osobne ili profesionalne kvalifikacije voditelja ili člana. Važno je da državna regulatorna tijela imaju vlastiti proračun koji im posebno omogućava zapošljavanje dostatnog broja stručnog osoblja. Kako bi se osigurala transparentnost, taj proračun treba objavljivati jednom godišnje. Državna regulatorna tijela u okvirima svojeg proračuna autonomno upravljaju svojim financijskim sredstvima i ljudskim resursima. Kako bi osigurale nepristranost, države članice koje su zadržale vlasništvo ili kontrolu nad poduzećima koja administrativnim naknadama doprinose proračunu državnih regulatornih tijela ili drugih nadležnih tijela, trebale bi osigurati učinkovito strukturno razdvajanje djelatnosti povezanih s ostvarivanjem vlasničkih prava ili nadzora od ostvarivanja nadzora nad proračunom.

(36)  Potrebno je dodatno ojačati neovisnost državnih regulatornih tijela kako bi se osigurala neovisnost njihovih voditelja i članova od utjecaja vanjskih čimbenika, propisivanjem minimalnih kvalifikacija za imenovanje i najkraćeg trajanja njihova mandata. Nadalje, mandat upravljačkog odbora i najvišeg rukovodstva može se obnoviti za najviše jedan mandat, uz obvezu odgovarajućeg plana rotacije, čime bi se trebao riješiti rizik od nelegitimnog utjecaja na regulativu, osigurati kontinuitet i ojačati neovisnost. U tu bi svrhu države članice također trebale osigurati da su državna regulatorna tijela pravno odvojena i funkcionalno nezavisna od sektora i vlade tako da ni od koga ne traže i ne primaju upute, da djeluju transparentno i odgovorno u skladu s pravom Unije i nacionalnim zakonodavstvom te da imaju dostatne ovlasti.

(37)  Državna regulatorna tijela trebala bi biti odgovorna za način obavljanja svojih zadaća i u tom bi smislu trebala imati obvezu izvješćivanja. Ta bi obveza trebala biti u obliku godišnje obveze izvješćivanja, a ne u obliku ad hoc zahtjeva za izvješćivanje, koji bi u nerazmjernom opsegu mogli ograničiti neovisnost državnih regulatornih tijela ili ih ometati u izvršavanju njihovih zadaća. Doista, prema nedavnoj sudskoj praksi(19), opsežne ili bezuvjetne obveze izvješćivanja mogu neizravno utjecati na neovisnost tijela.

(38)  Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o identitetu državnog regulatornog tijela i drugih nadležnih tijela. U slučaju tijela nadležnih za dodjelu prava puta, zahtjev za obavješćivanje može se ispuniti upućivanjem na jedinstvenu informacijsku točku utvrđenu člankom 7. stavkom 1. Direktive 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća(20).

(39)  Za omogućavanje davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga treba koristiti čim manje zahtjevan sustav ovlašćivanja kako bi se potaknuo razvoj novih komunikacijskih usluga i paneuropskih komunikacijskih mreža i usluga i kako bi se pružateljima usluga i potrošačima omogućilo uživanje pogodnosti ekonomije razmjera na jedinstvenom tržištu.

(40)  Najbolji način postizanja koristi jedinstvenog tržišta za pružatelje usluga i krajnje korisnike je kroz sustav općeg ovlašćivanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga ▌, bez zahtijevanja izričite odluke ili upravnog akta državnog regulatornog tijela.

(40a)  Svi postupovni zahtjevi trebali bi se ograničiti na samo jednu deklaratornu obavijest. Ako države članice od pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga zahtijevaju obavijest o početku obavljanja djelatnosti, ta se obavijest treba dostaviti BEREC-u koji djeluje kao jedinstvena kontaktna točka. Takva obavijest pružateljima ne bi trebala prouzročiti administrativni trošak i trebala bi biti dostupna preko pristupne točke na web-mjestu BEREC-a. BEREC bi trebao pravodobno proslijediti obavijesti svim državnim regulatornim tijelima u svim državama članicama u kojima je obavješćivanje obavezno i u kojima pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga namjeravaju davati na korištenje elektroničke komunikacijske mreže ili pružati elektroničke komunikacijske usluge. Države članice mogu zahtijevati dokaz da je obavješćivanje izvršeno putem jedne od pravno priznatih poštanskih ili elektroničkih načina potvrde prijema obavijesti BEREC-u. Takva potvrda ni u kom slučaju ne može biti niti zahtijevati upravni akt državnog regulatornog tijela ili drugog tijela.

(41)  Obavijest BEREC-u obuhvaća samo izjavu pružatelja o namjeri započinjanja davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga. Od pružatelja mreže ili usluga može se samo zahtijevati da uz takvu izjavu priloži informacije utvrđene člankom 12. ove Direktive, što predstavlja minimalne informacije potrebne da se omogući dosljedna provedba ove Direktive te da se BEREC-u i državnim regulatornim tijelima pruži najrelevantnije tržišno znanje. Države članice ne bi trebale uvoditi dodatne ili odvojene zahtjeve za obavješćivanje.

(42)  Pružatelj bilo kojih elektroničkih komunikacijskih ▌usluga trebao bi moći ostvariti korist od ▌sustava općeg ovlaštenja.

(43)  Pri dodjeli prava na korištenje radiofrekvencijskog spektra, brojeva ili prava na instaliranje opreme, nadležna tijela trebala bi obavijestiti poduzeća kojima dodjeljuju ta prava o relevantnim uvjetima.

(44)  Opća ovlaštenja trebaju sadržavati samo uvjete koji se odnose na sektor elektroničkih komunikacija. Ona ne bi trebala sadržavati uvjete koji se već primjenjuju na temelju nekog drugog postojećeg nacionalnog zakona, posebice u pogledu zaštite potrošača, koji nije izričito namijenjen sektoru elektroničkih komunikacija, i ne bi smjela dovoditi u pitanje odredbe potrošačkih ugovora sklopljenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća. Na primjer, državno regulatorno tijelo može obavijestiti operatore o primjenjivim zahtjevima zaštite okoliša i urbanističkog i prostornog planiranja.

(45)  Uvjeti koji se mogu pridodati općim ovlaštenjima trebaju obuhvatiti određene uvjete koji uređuju mogućnost pristupa korisnika s invaliditetom i potrebu da državna tijela i hitne službe komuniciraju između sebe i sa širom javnosti prije, tijekom i nakon katastrofa velikih razmjera.

(46)  Za poduzeća obuhvaćena općim ovlaštenjima potrebno je u tim ovlaštenjima izričito navesti njihova prava i obveze kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti u cijeloj Uniji i olakšalo prekogranično pregovaranje o međusobnom povezivanju javnih komunikacijskih mreža.

(47)  Općim ovlaštenjem daje se pravo pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga da pregovaraju o međusobnom povezivanju pod uvjetima iz ove Direktive. Pružatelji koji elektroničke komunikacijske mreže i usluge ne pružaju javnosti mogu ugovarati međusobno povezivanje pod komercijalnim uvjetima.

(47a)  Pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga koji posluju u više od jedne države članice i dalje podliježu različitim pravilima, zahtjevima i obvezama izvješćivanja unatoč slobodi davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga bilo gdje u Uniji, čime se otežava razvoj i rast unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija. Stoga bi trebalo biti moguće da ti pružatelji, ako imaju glavni poslovni nastan u Uniji, podliježu jednom općem ovlaštenju države članice u kojoj imaju glavni poslovni nastan u Uniji. BEREC bi trebao olakšati koordinaciju i razmjenu informacija. Pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga možda će i dalje morati pribaviti posebna ovlaštenja za prava korištenja brojeva, radiofrekvencijskog spektra i za prava na instalaciju opreme.

(47b)  Za ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta potrebno je izbjegavati poticaje za pružatelje koji žele ostvariti povoljniji pravni položaj na štetu krajnjih korisnika (traženje najblaže pravne jurisdikcije u cilju prijevare ili zloporabe). Stoga bi mjesto glavnog poslovnog nastana u Uniji trebalo odražavati središnju lokaciju na kojoj pružatelj ima stvarni poslovni nastan, donosi strateške poslovne odluke i obavlja značajan dio djelatnosti izravno povezanih s pružanjem elektroničkih komunikacijskih usluga u Uniji.

(48)  U slučaju elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koje se ne pružaju javnosti primjereno je postaviti brojčano manje i lakše uvjete u odnosu na one koji su opravdani za elektroničke komunikacijske mreže i usluge koje se daju na korištenje i pružaju javnosti.

(49)  Posebne obveze koje se mogu uvesti za pružatelje elektroničkih komunikacijskih mreža i elektroničkih komunikacijskih usluga ▌u skladu s pravom Unije na osnovi njihove značajne tržišne snage kako je definirana u ovoj Direktivi trebaju se propisati odvojeno od općih prava i obveza iz općeg ovlaštenja.

(50)  Pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga mogu zatrebati potvrdu svojih prava iz općeg ovlaštenja radi međusobnog povezivanja i prava puta, a posebno radi olakšavanja pregovora s drugim razinama uprave, regionalnim ili lokalnim, ili s pružateljima usluga u drugim državama članicama. U tu bi svrhu BEREC, koji zaprima obavijest o davanju na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanju elektroničkih komunikacijskih usluga javnim ili privatnim subjektima, trebao dati izjave poduzećima ▌automatski kao odgovor na obavijest u okviru općeg ovlaštenja. Te izjave same po sebi ne predstavljaju dodjelu prava niti o takvoj izjavi može ovisiti bilo koje pravo iz općeg ovlaštenja ili pravo korištenja niti ostvarivanje tog prava.

(51)  Za pružatelje elektroničkih komunikacijskih usluga mogu se propisati administrativne naknade kako bi se financirale aktivnosti državnog regulatornog tijela ili drugog nadležnog tijela u pogledu upravljanja sustavom ovlašćivanja i dodjele prava korištenja. Te naknade treba ograničiti na pokrivanje stvarnih administrativnih troškova tih aktivnosti. U tu je svrhu potrebno omogućiti transparentnost prihoda i rashoda državnog regulatornog tijela i drugih nadležnih tijela kroz godišnje izvještavanje o ukupnom iznosu naplaćenih naknada i nastalih administrativnih troškova. Time će se poduzećima omogućiti provjera ravnoteže između administrativnih troškova i naknada.

(52)  Sustavi administrativnih naknada ne bi smjeli narušiti tržišno natjecanje niti stvoriti prepreke ulasku na tržište. S uspostavom sustava općeg ovlaštenja više neće biti moguće administrativne troškove, a time ni naknade, pripisivati po pojedinim poduzećima osim onih za dodjelu prava korištenja brojeva, radiofrekvencijskog spektra i prava na instaliranje opreme. Sve primjenjive administrativne naknade trebaju biti u skladu s načelima sustava općeg ovlaštenja. Primjer pravednog, jednostavnog i transparentnog rješenja za te kriterije podjele naknada mogao bi biti ključ raspodjele prema prometu u poslovanju. Kad su administrativne naknade vrlo niske, može biti primjereno koristiti fiksne naknade ili naknade koje kombiniraju paušal s elementom vezanim uz promet u poslovanju. U onoj mjeri u kojoj se sustav općeg ovlaštenja odnosi i na poduzeća s vrlo malim tržišnim udjelom, kao što su pružatelji komunikacijske mreže na razini zajednice, ili pružatelji usluga čiji poslovni model stvara vrlo ograničene prihode, čak i u slučaju obujmom znatnog tržišnog prodora, države članice trebale bi ocijeniti mogućnost određivanja primjerenog de minimis praga za uvođenje administrativnih naknada.

(53)  Moguće je da će države članice trebati izmijeniti prava, uvjete, postupke i naknade vezane uz opće ovlaštenje i prava korištenja kad je to objektivno opravdano. O tim promjenama treba pravovremeno obavijestiti sve zainteresirane strane tako da imaju priliku izraziti svoja stajališta o tim izmjenama. Uzimajući u obzir potrebu osiguravanja pravne sigurnosti i promicanja regulatorne predvidivosti, sva ograničenja ili ukidanja postojećih prava uporabe radiofrekvencijskog spektra ili postavljanja opreme trebala bi podlijegati predvidivim i transparentnim postupcima; stoga bi se za prava korištenja dodijeljena putem konkurentnih ili usporedivih postupaka mogli uvesti stroži zahtjevi ili mehanizam obavješćivanja. Nadalje, u slučaju pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskog spektra, prava i uvjete koji se primjenjuju na te licence trebalo bi mijenjati samo nakon prethodnog savjetovanja s nositeljem prava. Budući da ograničavanje ili ukidanje općih ovlaštenja ili prava može imati znatne posljedice za njihove nositelje, nadležna državna tijela trebala bi prije donošenja takvih mjera posebno voditi brigu o potencijalnoj šteti koju te mjere mogu uzrokovati i tu štetu procijeniti unaprijed. Potrebno je izbjegavati nepotrebne postupke u pogledu manjih izmjena postojećih prava na instaliranje opreme ili na uporabu radiofrekvencijskog spektra ako se takvim izmjenama ne utječe na prava trećih osoba. Promjena u pogledu uporabe radiofrekvencijskog spektra kao posljedica primjene načela tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluga ne bi se smjela smatrati dovoljnim opravdanjem za ukidanje prava jer ne čini dodjelu novog prava.

(54)  Manje izmjene prava i obveza uglavnom su upravne, ne mijenjaju stvarnu narav općih ovlaštenja te pojedinačnih prava korištenja, pa stoga ne mogu osigurati nikakvu komparativnu prednost drugim poduzećima.

(55)  Državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela trebaju prikupljati informacije od sudionika na tržištu s ciljem učinkovitog obavljanja svojih zadaća. Možda će biti potrebno prikupiti navedene informacije i u ime Komisije ili BEREC-a, čime im se omogućuje ispunjavanje njihovih dužnosti u skladu s pravom Unije. Zahtjevi za dostavu informacija moraju biti razmjerni potrebama i ne smiju nepotrebno opterećivati poduzeća. Informacije koje prikupljaju državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela moraju biti javno dostupne, osim u dijelu u kojem su povjerljive u smislu nacionalnih pravila o javnom pristupu informacijama i podložno pravu Unije i nacionalnom pravu o poslovnoj tajni.

(56)  Kako bi se osiguralo da državna regulatorna tijela učinkovito obavljaju svoje regulatorne zadaće, podaci koje prikupljaju trebaju sadržavati računovodstvene podatke o maloprodajnim tržištima koja su povezana s veleprodajnim tržištima na kojima neki operator ima značajnu tržišnu snagu, i koje kao takve uređuje državno regulatorno tijelo. Podaci također trebaju uključivati podatke koji omogućavaju državnom regulatornom tijelu da procijeni poštovanje uvjeta postavljenih u okviru prava korištenja, mogući utjecaj planiranih poboljšanja ili promjena mrežne topologije na razvoj tržišnog natjecanja ili na veleprodajne proizvode koji su dostupni drugim strankama. Podaci u pogledu usklađenosti s obvezama pokrivenosti povezanima s pravima korištenja radiofrekvencijskog spektra ključni su da se osigura potpunost geografskih mjerenja u pogledu uvođenja mreža koja su obavila državna regulatorna tijela. U tom bi smislu ona trebala imati mogućnost zatražiti da se takvi podaci podnose na raščlanjenoj lokalnoj razini uz dovoljnu granularnost za provedbu geografskog mjerenja mreža.

(57)  Kako bi se olakšale obveze izvješćivanja i informiranja za mrežne operatore i pružatelje usluga i predmetno nadležno tijelo, te obveze trebaju biti proporcionalne, objektivno opravdane i ograničene na ono što je strogo nužno. Posebno bi trebalo izbjegavati ponavljanje zahtjeva nadležnog tijela i BEREC-a za dostavu informacija te sustavno i redovno dokazivanje usklađenosti sa svim uvjetima iz općeg ovlaštenja ili prava korištenja. Obveze izvješćivanja i informiranja za pružatelje elektroničkih komunikacijskih usluga koji posluju u nekoliko država članica trebale bi se, ako pružatelj ima glavni poslovni nastan u Uniji i podliježe općem ovlaštenju države članice svog glavnog poslovnog nastana, koordinirati preko te države članice, ne dovodeći u pitanje zahtjeve za dostavu informacija koji se odnose na dodjelu prava korištenja brojeva, radiofrekvencijskog spektra i prava na instalaciju opreme. BEREC bi trebao olakšati slobodan protok informacija između dotičnih država članica. Te bi informacije BEREC trebao pružati u uobičajenom i standardiziranom formatu. Poduzeća bi trebala biti upoznata s predviđenom namjenom traženih podataka. Pristup tržištu ne bi se smio uvjetovati davanjem informacija. Može se zahtijevati obavijest u statističke svrhe od pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga nakon prestanka njihovih aktivnosti.

(58)  Ne bi trebalo utjecati na obveze država članica da pruže informacije za obranu interesa Unije na temelju međunarodnih sporazuma kao ni na obveze izvješćivanja na temelju zakonodavstva koje nije izričito vezano uz sektor elektroničkih komunikacija kao što je pravo tržišnog natjecanja.

(59)  Informacija koju nadležno tijelo smatra povjerljivom može se, u skladu s pravilima Unije i nacionalnim pravilima o poslovnoj tajni i zaštiti osobnih podataka, dati Komisiji i drugim državnim regulatornim tijelima i BEREC-u ako je takva razmjena potrebna s ciljem primjene odredaba ove Direktive. Razmjena informacija mora se ograničiti na relevantno i mora biti razmjerna svrsi takve razmjene.

(60)  Elektroničke komunikacijske širokopojasne mreže sve više se razlikuju u pogledu tehnologije, topologije, upotrijebljenih sredstava i vlasništva, stoga se regulatorna intervencija mora oslanjati na podrobne informacije u pogledu pokretanja mreže radi postizanja njezine učinkovitosti i usmjerenosti na područja u kojima je potrebna. Te su informacije ključne za promicanje ulaganja, povećanje povezivosti u Uniji i pružanje informacija svim relevantnim tijelima i građanima. Trebale bi sadržavati mjerenja o uvođenju mreža vrlo velikog kapaciteta, kao i o bitnim nadogradnjama ili proširenjima postojećih bakrenih ili drugih mreža koje nužno ne moraju ispunjavati sve zahtjeve u pogledu učinkovitosti mreža vrlo velikog kapaciteta, kao što je pokretanje optičkih mreža do ormarića povezano s aktivnim tehnologijama kao što je vektoriranje. Razina detalja i teritorijalna granularnost informacija koje bi državna regulatorna tijela trebala prikupiti trebala bi se voditi konkretnim regulatornim ciljem i trebala bi odgovarati regulatornoj svrsi za koju su namijenjene. Stoga će se veličina teritorijalne jedinice razlikovati i među državama članicama, ovisno o regulatornim potrebama u konkretnim nacionalnim okolnostima te o dostupnosti lokalnih podataka. U većini slučajeva razina 3 u nomenklaturi teritorijalnih jedinica za statistiku (NUTS) vjerojatno neće biti dovoljno malena teritorijalna jedinica. Državna regulatorna tijela trebala bi se voditi smjernicama BEREC-a o najboljim praksama za izvršavanje tih zadaća, a te će se smjernice moći oslanjati na postojeće iskustvo državnih regulatornih tijela u provedbi geografskog mjerenja pokretanja mreža. Ne dovodeći u pitanje zahtjeve povjerljivosti, državna regulatorna tijela trebala bi informacije prikupljene tim mjerenjima staviti na raspolaganje u otvorenom formatu i bez ograničenja o njihovoj ponovnoj uporabi, ako one već nisu dostupne na tržištu, te bi trebala krajnjim korisnicima staviti na raspolaganje alate za određivanje kakvoće usluge radi podizanja njihove svijesti o dostupnim uslugama povezivosti. Ako državno regulatorno tijelo to smatra prikladnim, može prikupljati i javno dostupne informacije o planovima za puštanje u rad mreža vrlo velikog kapaciteta. Prilikom prikupljanja svih tih informacija, sva uključena tijela trebala bi poštovati načelo povjerljivosti i izbjegavati izazivanje nepovoljnijeg konkurentnog položaja za bilo kojeg operatora.

(61)  Smanjenje digitalnog jaza u Uniji ključno je kako bi se svim građanima Unije omogućio pristup najsuvremenijim internetskim i digitalnim uslugama. U tu svrhu, u slučaju konkretnih i dobro definiranih područja digitalne isključenosti, državna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost organiziranja poziva na iskazivanje interesa radi utvrđivanja poduzeća koja su zainteresirana za ulaganje u mreže vrlo velikog kapaciteta. Državna regulatorna tijela trebala bi radi predvidljivosti uvjeta ulaganja imati mogućnost razmjene informacija s poduzećima koja su iskazala interes za uvođenje mreža vrlo velikog kapaciteta o tome jesu li u predmetnom području u tijeku ▌druge vrste nadogradnje mreža, uključujući i one s brzinom preuzimanja manjom od 100 Mbps.

(62)  Važno je da se državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela savjetuju sa svim zainteresiranim stranama o predloženim odlukama i omoguće im razuman vremenski rok s obzirom na složenost pitanja da iznesu svoje primjedbe, te da uzmu u obzir njihove primjedbe prije donošenja konačne odluke. Kako bi se osiguralo da odluke na nacionalnoj razini nemaju negativan učinak na jedinstveno tržište ili druge ciljeve iz Ugovora, državna regulatorna tijela također trebaju dostaviti nacrte odluka Komisiji i drugim državnim regulatornim tijelima dajući im mogućnost za primjedbe. Primjereno je da državna regulatorna tijela traže mišljenje zainteresiranih strana o svim nacrtima mjera koji utječu na trgovinu među državama članicama. Slučajevi kod kojih se primjenjuju postupci iz članaka 24. i 34. definirani su u ovoj Direktivi.

(63)  Kako bi se primjereno zadovoljili interesi građana, države članice trebale bi uspostaviti odgovarajuće mehanizme savjetovanja. Takav mehanizam mogao bi biti uspostavljen u obliku tijela koje bi, neovisno o državnom regulatornom tijelu i pružateljima usluga, vršilo istraživanje vezano uz pitanja koja se odnose na potrošače, kao što su mehanizmi ponašanja potrošača, te mehanizama kod promjene operatora, a koji bi djelovali na transparentan način te pridonosili postojećim mehanizmima savjetovanja s dionicima. Nadalje, mehanizam bi trebao biti uspostavljen tako da se omogući odgovarajuća suradnja na pitanjima koja se odnose na promicanje zakonitog sadržaja. Svi postupci suradnje koji se dogovore u skladu s takvim mehanizmom međutim ne bi trebali dopuštati sustavan nadzor korištenja interneta.

(64)  U slučaju spora između poduzeća u istoj državi članici po pitanjima obuhvaćenim ovom Direktivom, na primjer vezano za obvezu pristupa i međusobnog povezivanja ili načine prenošenja popisa krajnjih korisnika, oštećena stranka koja je pregovarala s poštenom namjerom, ali nije postigla dogovor trebala bi imati mogućnost obratiti se državnom regulatornom tijelu radi rješavanja spora. Državna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost nametnuti rješenje strankama u sporu. U postupku rješavanja spora između pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga u državi članici, državno regulatorno tijelo treba nastojati osigurati poštovanje obveza iz ove Direktive.

(65)  Uz prava na žalbu prema nacionalnom pravu ili pravu Unije, postoji i potreba za pokretanjem jednostavnog postupka na zahtjev jedne od stranaka u sporu s ciljem rješavanja prekograničnih sporova između poduzeća koja daju na korištenje elektroničke komunikacijske mreže ili pružaju elektroničke komunikacijske usluge ili su za to ovlaštena u različitim državama članicama.

(66)  Jedna je od važnih zadaća dodijeljenih BEREC-u, kada je to primjereno, donošenje odluka u vezi s prekograničnim sporovima. Stoga bi državna regulatorna tijela u takvim slučajevima pri donošenju mjera kojima se određuju sve obveze određenom poduzeću ili na drugi način rješava spor trebala u potpunosti provesti odluku koju je donio BEREC.

(67)  Manjak koordinacije između država članica u pogledu njihovih pristupa dodjeli radiofrekvencijskog spektra i ovlaštenju za njegovo korištenje te u pogledu znatnih problema sa smetnjama mogu ozbiljno utjecati na razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta. Države članice stoga bi trebale međusobno surađivati i u potpunosti iskoristiti posredovanje Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra (RSPG). Nadalje, trebalo bi učinkovitije provoditi koordinaciju među državama članicama u cilju rješavanja štetnih smetnji, i to korištenjem RSPG-a za lakše rješavanja sporova. Uzimajući u obzir specifične probleme i ciljeve Unije, u rješavanju sporova o prekograničnim pitanjima između država članica prednost bi, u odnosu na svako rješavanje sporova prema međunarodnom pravu, trebalo dati postupku Unije.

(68)  Skupina za politiku radiofrekvencijskog spektra (RSPG) Komisijina je savjetodavna skupina visoke razine osnovana Odlukom Komisije 2002/622/EZ radi doprinosa razvoju unutarnjeg tržišta i podrške razvoju politike radiofrekvencijskog spektra na razini Unije, uzimajući u obzir gospodarske, političke, kulturne, strateške, zdravstvene i socijalne okolnosti, kao i tehničke parametre. Zbog uloge RSPG-a u daljnjem jačanju suradnje među državama članicama, trebalo bi ga uspostaviti ovom Direktivom. Trebali bi ga sačinjavati voditelji tijela koja imaju političku odgovornost za strategiju politike radiofrekvencijskog spektra. RSPG bi trebao potpomagati i savjetovati države članice i Komisiju u vezi s politikom radiofrekvencijskog spektra. Time bi se dodatno istaknula politika radiofrekvencijskog spektra u raznim područjima politike EU-a i pridonijelo međusektorskoj usklađenosti na nacionalnoj razini te razini Unije. RSPG bi na zahtjev trebao savjetovati i Europski parlament i Vijeće. Nadalje, RSPG bi trebao djelovati i kao forum za koordinaciju provedbe obveza država članica na temelju ove Direktive koje se odnose na radiofrekvencijski spektar, a trebao bi imati i središnju ulogu u područjima koja su od ključne važnosti za unutarnje tržište, kao što su prekogranična koordinacija ili normizacija. Mogu se osnovati i tehničke ili stručne radne skupine koje će sudjelovati u radu plenarnih sjednica na kojima predstavnici država članica i Komisije na visokoj razini utvrđuju okvir strateške politike.

(69)  Državna regulatorna tijela trebala bi uzeti u obzir gledišta zainteresiranih strana, uključujući korisnike i potrošače, u kontekstu tržišnog natjecanja, kada se bave pitanjima koja se odnose na prava krajnjih korisnika. Postupcima izvansudskog rješavanja sporova krajnji korisnici mogli bi brzo i financijski učinkovito ostvariti svoja prava, a posebno potrošači te mikropoduzeća i mala poduzeća. Učinkoviti, nediskriminirajući i jeftini postupci rješavanja potrošačkih sporova s pružateljima javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga već su osigurani Direktivom 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća(21) u mjeri u kojoj se odnose na relevantne ugovorne sporove, potrošač je rezident, a poduzeće ima poslovni nastan u Uniji. Budući da su brojne države članice uspostavile postupke za rješavanje sporova i za krajnje korisnike koji nisu potrošači, na koje se ne primjenjuje Direktiva 2013/11/EU, razumno je zadržati sektorski postupak za rješavanje sporova za potrošače, a ako ga država članica proširi, onda i za druge krajnje korisnike, posebno za mikropoduzeća i mala poduzeća. Potrošačima bi uvijek trebalo biti omogućeno da, ako to žele, svoje sporove s pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga rješavaju sektorskim postupkom za rješavanje sporova. S obzirom na temeljito poznavanje sektora kojim raspolažu državna regulatorna tijela, države članice trebale bi državnim regulatornim tijelima omogućiti da djeluju kao subjekt za rješavanje sporova, putem zasebnog tijela unutar tog državnog regulatornog tijela koje ne bi trebalo primati nikakve upute. Na postupke za rješavanje sporova na temelju ove Direktive u koje su uključeni potrošači trebalo bi primjenjivati jasne i učinkovite postupke te zahtjeve u vezi s kvalitetom iz Poglavlja II. Direktive 2013/11/EU.

(70)   Nadležna tijela trebala bi imati mogućnost praćenja i osiguranja usklađenosti s odredbama i uvjetima općeg ovlaštenja i prava korištenja, a posebno radi osiguranja djelotvorne i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra i usklađenosti s obvezama pokrivenosti i kakvoće usluge, određivanjem novčanih ili upravnih kazni uključujući privremene mjere i ukidanje prava korištenja u slučaju kršenja odredaba i uvjeta. Poduzeća bi nadležnim tijelima trebala dostaviti što je moguće preciznije i potpunije podatke kako bi im omogućila obavljanje njihovih nadzornih zadaća. Kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka ulasku na tržište, tj. nekonkurentno stvaranje pričuve, potrebno je poboljšati provedbu uvjeta vezanih uz prava na radiofrekvencijski spektar od strane država članica, pri čemu bi uz državna regulatorna tijela trebala sudjelovati sva nadležna tijela. Uvjeti provedbe trebali bi obuhvaćati i primjenu načela „iskoristi ili izgubi prava” kako bi se uspostavila ravnoteža s dodjelom prava na dulji rok. U tu bi svrhu trgovanje radiofrekvencijskim spektrom i najam radiofrekvencijskog spektra trebalo smatrati načinima kojima se osigurava da ga izvorni nositelj prava učinkovito rabi. Kako bi se osigurala pravna sigurnost s obzirom na moguću izloženost bilo kojim sankcijama zbog nekorištenja radiofrekvencijskog spektra, potrebno je unaprijed odrediti pragove uporabe, među ostalim u pogledu vremena, količine ili identiteta radiofrekvencijskog spektra.

(70a)  Dodjela prava korištenja radiofrekvencijskog spektra na 25 ili više godina trebala bi podlijegati uvjetima kojima se jamči zaštita ciljeva od općeg interesa, kao što su djelotvorno i učinkovito korištenje te uzimanje u obzir javnog poretka, sigurnosti i obrane. Stoga bi se ocjena tih prava korištenja sredinom razdoblja trebala provesti najkasnije nakon deset godina.

(71)  Uvjeti koji se mogu postaviti u okviru općih ovlaštenja i pojedinačnih prava korištenja trebaju biti ograničeni samo na one koji su strogo nužni za osiguranje udovoljavanja zahtjevima i obvezama iz nacionalnog prava i prava Unije.

(72)  Svaka stranka koja podliježe odluci nadležnog tijela treba imati pravo podnošenja žalbe tijelu koje je neovisno o strankama u postupku i o bilo kakvoj vanjskoj intervenciji ili političkom pritisku, koji bi mogli ugroziti njegovu neovisnu procjenu predmeta koji mu se podnose. To tijelo može biti sud. Nadalje, svako poduzeće koje smatra da njegov zahtjev za dodjelu prava na instaliranje opreme nije razmatran u skladu s načelima iz ove Direktive mora imati mogućnost podnijeti žalbu protiv takve odluke. Taj žalbeni postupak ne bi trebao dovoditi u pitanje podjelu nadležnosti u nacionalnom pravnom sustavu i prava pravnih ili fizičkih osoba prema nacionalnom pravu. U svakom slučaju, države članice trebale bi omogućiti učinkovitu sudsku kontrolu takvih odluka.

(73)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost sudionicima na tržištu, žalbena tijela trebala bi učinkovito obavljati svoju dužnost, a posebno se žalbeni postupci ne smiju neopravdano oduljiti. Privremene mjere kojima se odgađaju pravni učinci odluke nadležnog tijela trebalo bi odobriti samo u hitnim slučajevima kako bi se spriječila velika i nepopravljiva šteta stranci koja traži takve mjere te ako uravnoteženost interesa to zahtijeva.

(74)  Načini na koja su žalbena tijela primjenjivala privremene mjere radi suspenzije odluka državnih regulatornih tijela jako su se razlikovali. Kako bi se postigla veća dosljednost u pristupu, potrebno je primijeniti zajedničke standarde u skladu sa sudskom praksom Unije. Žalbena bi tijela također trebala imati pravo zahtijevati raspoložive informacije koje objavljuje BEREC. S obzirom na važnost žalbe za cjelokupno djelovanje regulatornog okvira, potrebno je utvrditi mehanizam za prikupljanje informacija u vezi sa žalbama i odlukama donesenim o suspenziji odluka koje su donijela nadležna tijela u svim državama članicama, i za dostavu tih informacija Komisiji i BEREC-u. Tim bi se mehanizmom trebalo osigurati da Komisija i BEREC od država članica mogu preuzeti tekstove odluka i presuda radi izrade baze podataka.

(74a)  U interesu građana i dionika te kako bi se stranama na koje se to odnosi omogućilo da izraze svoja stajališta, između ostalog traženjem od državnih regulatornih tijela da svaki nacrt mjere objavljuju u istom trenutku kada se o njemu obavješćuju Komisija, BEREC i državna regulatorna tijela u drugim državama članicama, trebalo bi povećati transparentnost u primjeni mehanizma Unije za jačanje unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija. Svaki takav nacrt mjere trebao bi biti obrazložen i sadržavati detaljnu analizu.

(75)  Komisija bi trebala imati mogućnost, vodeći u najvećoj mjeri računa o mišljenju BEREC-a, zahtijevati od državnog regulatornog tijela povlačenje nacrta mjere u dijelu koji se tiče definicije relevantnih tržišta ili određivanja odnosno neodređivanja poduzeća sa značajnom tržišnom snagom ako takve odluke mogu zapriječiti pristup jedinstvenom tržištu ili nisu u skladu s pravom Unije, a posebno ciljevima politike koje trebaju slijediti državna regulatorna tijela. Ovaj postupak ne dovodi u pitanje postupak obavješćivanja definiran Direktivom 2015/1535/EU i nadležnostima Komisije prema Ugovoru vezano za povrede prava Unije.

(76)  Raspravu na nacionalnoj razini predviđenu člankom 24. trebalo bi provesti prije rasprave na razini prava Unije predviđene člancima 34. i 35. ove Direktive, kako bi se gledišta zainteresiranih strana mogla razmotriti tijekom rasprave na razini prava Unije. Time bi se u slučaju promjena planiranih mjera koje su proizišle iz rasprave na državnoj razini također izbjegla potreba za drugom raspravom na razini prava Unije.

(77)  Važno je da se regulatorni okvir provede pravovremeno. Kada Komisija donese odluku kojom od državnih regulatornih tijela traži da odustanu od planiranih mjera, državna regulatorna tijela Komisiji trebaju predočiti preinačene mjere. Krajnji rok za obavješćivanje Komisije o revidiranim mjerama trebalo bi utvrditi na temelju članka 34. , kako bi se sudionicima na tržištu omogućilo da budu obaviješteni o trajanju provjere tržišta i kako bi se povećala pravna sigurnost.

(78)  Mehanizam Unije, kojim se omogućava Komisiji da zatraži od državnih regulatornih tijela da odustanu od planiranih mjera koje se odnose na utvrđivanje tržišta i imenovanje operatora koji imaju značajnu tržišnu snagu, znatno je pridonio dosljednom pristupu pri određivanju okolnosti pod kojima se može primijeniti prethodna (ex-ante) regulacija i onih pod kojima operatori podliježu takvoj regulaciji. Iskustvom iz postupaka iz članka 7. i članka 7.a Direktive 2002/21/EZ (Okvirna Direktiva) pokazalo se da nedosljednosti u primjeni korektivnih mjera od strane državnih regulatornih tijela pod sličnim tržišnim uvjetima dovode u pitanje unutarnje tržište elektroničkih komunikacija. Stoga bi Komisija i BEREC trebali, u okviru svojih nadležnosti, sudjelovati u osiguranju više razine dosljednosti pri primjeni korektivnih mjera koje se odnose na nacrte mjera koje predlažu državna regulatorna tijela. Osim toga, ako BEREC dijeli zabrinutost Komisije, Komisija bi trebala imati mogućnost zahtijevati od državnog regulatornog tijela povlačenje nacrta mjere. Kako bi iskoristila stručno znanje državnih regulatornih tijela o analizi tržišta, prije donošenja svojih odluka i/ili preporuka, Komisija se treba posavjetovati s BEREC-om.

(79)  Uzimajući u obzir kratke vremenske rokove u savjetodavnom mehanizmu Unije, potrebno je Komisiju ovlastiti da donosi preporuke i/ili smjernice kako bi se pojednostavili postupci razmjene informacija između Komisije i državnih regulatornih tijela, kao na primjer u slučajevima u vezi sa stabilnim tržištima, ili u slučajevima koji uključuju samo manje promjene u prethodno dostavljenim mjerama. Komisiji bi trebalo dodijeliti i ovlasti kojima se omogućava uvođenje izuzeća od slanja obavijesti kako bi se pojednostavili postupci u nekim slučajevima.

(80)  Od državnih regulatornih tijela treba tražiti da surađuju međusobno, s BEREC-om i s Komisijom na transparentan način kako bi se u svim državama članicama osigurala dosljedna primjena odredaba ove Direktive.

(81)  Diskrecijsko pravo državnih regulatornih tijela treba uskladiti s razvojem dosljednih regulatornih praksi i s dosljednom primjenom regulatornog okvira kako bi se učinkovito pridonijelo razvoju i dovršenju unutarnjeg tržišta. Stoga državna regulatorna tijela trebaju dati potporu aktivnostima Komisije i BEREC-a na unutarnjem tržištu.

(82)  Mjere koje bi mogle utjecati na trgovinu među državama članicama su mjere koje mogu imati utjecaj, izravni ili neizravni, stvarni ili mogući, na oblike trgovine među državama članicama i to na način kojim se mogu stvoriti prepreke jedinstvenom tržištu. One uključuju mjere koje imaju značajan učinak na operatore ili korisnike u drugim državama članicama, i među ostalim obuhvaćaju: mjere koje utječu na cijene za korisnike u drugim državama članicama; mjere koje utječu na mogućnost poduzeća s poslovnim nastanom u drugoj državi članici da pruža elektroničku komunikacijsku uslugu i posebno mjere koje utječu na mogućnost pružanja usluga na transnacionalnoj osnovi te mjere koje utječu na strukturu tržišta ili pristup tržištu, s posljedicama na poduzeća u državama članicama.

(83)  Pri provjeri provođenja ove Direktive , Komisija, u svjetlu razvoja tržišta i s obzirom i na tržišno natjecanje i na zaštitu potrošača, treba procijeniti jesu li potrebne stalne odredbe u okviru prethodne (ex ante) regulacije svojstvene za to područje ili te odredbe treba izmijeniti ili ukinuti.

(84)  Državna regulatorna tijela trebala bi, na temelju svojeg cjelokupnog ekonomskog stručnog znanja i poznavanja tržišta te objektivne i tehničke prirode svojih procjena, a radi osiguravanja usklađenosti sa svojim drugim zadaćama regulacije tržišta, odrediti elemente postupaka odabira i uvjeta vezanih uz korištenje radiofrekvencijskog spektra koji najviše utječu na tržišne uvjete i konkurentnost, uključujući uvjete ulaska i širenja. Među njima su primjerice parametri ekonomskog vrednovanja radiofrekvencijskog spektra u skladu s ovom Direktivom, specifikacija regulatornih mjera i mjera uređenja tržišta, kao što su primjena ograničenja radiofrekvencijskog spektra ili njegovo rezerviranje, određivanje obveza veleprodajnog pristupa ili postupaka za definiranje uvjeta pokrivenosti vezanih uz pravo korištenja. Mehanizmom koordinacije pridonijelo bi se većem stupnju konvergencije uporabe i definiranju tih elemenata, a BEREC, Komisija i državna regulatorna tijela drugih država članica pregledali bi nacrte mjera prije nego određena država članica dodijeli prava korištenja, uz istodobnu javnu raspravu na nacionalnoj razini. Mjere koje odredi državno regulatorno tijelo mogu biti samo dio obuhvatnije nacionalne mjere, koja može obuhvaćati i dodjelu, trgovanje i najam, trajanje, obnovu ili dopunu prava korištenja radiofrekvencijskog spektra kao i postupak odabira ili uvjete vezane uz prava korištenja. Stoga državna regulatorna tijela prilikom obavješćivanja o nacrtu mjere mogu dostaviti i podatke o nacrtima drugih nacionalnih mjera povezanih s odgovarajućim postupkom odabira kojim se ograničava pravo korištenja radiofrekvencijskog spektra koji nije obuhvaćen mehanizmom stručnog ocjenjivanja.

(85)  Kad se na europskoj razini dogovori usklađena dodjela radijskih frekvencija određenim poduzećima, države članice trebale bi strogo provoditi takve dogovore pri dodjeli prava korištenja radijskih frekvencija iz nacionalnog plana korištenja frekvencija.

(86)  Države članice trebalo bi poticati da pri davanju prava na korištenje razmotre mogućnost izdavanja zajedničkih ovlaštenja kada područje očekivanog korištenja obuhvaća prekogranične slučajeve.

(87)  Bilo koja odluka Komisije donesena na temelju članka 38. stavka 1. treba se ograničiti na regulatorna načela, pristupe i metodologije. Da bi se izbjegla dvojba, takvom se odlukom ne smiju propisivati pojedinosti koje će uobičajeno odražavati nacionalne okolnosti te ne smiju zabranjivati alternativni pristupi za koje se može razumno očekivati da će imati istovjetan učinak. Takva bi odluka trebala biti razmjerna i njome se ne bi smjelo utjecati na odluke koje donose državna regulatorna tijela, a koje ne predstavljaju prepreku unutarnjem tržištu.

(88)  Unija i države članice preuzele su obveze u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji u vezi s normama i regulatornim okvirima u sektoru telekomunikacijskih mreža i usluga.

(89)  Normizacija treba biti proces koji je prvenstveno određen tržištem. Međutim, može ipak doći do situacija kad je potrebno tražiti sukladnost s odgovarajućim normama na razini Unije s ciljem poboljšanja interoperabilnosti, omogućavanja slobode izbora za potrošače i poticanja međupovezanosti na jedinstvenom tržištu. Na nacionalnoj razini, države članice moraju poštovati odredbe Direktive 2015/1535/EU. Postupci normizacije koji se navode u ovoj Direktivi ne dovode u pitanje odredbe Direktive o radijskoj opremi 2014/53/EU, Direktive o niskom naponu 2014/35/EU i Direktive o elektromagnetskoj kompatibilnosti 2014/30/EU.

(90)  Od pružatelja javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, ili obiju, trebalo bi zahtijevati da poduzmu mjere da bi se zaštitila sigurnost njihovih mreža i usluga i da bi se spriječile ili umanjile posljedice sigurnosnih incidenata, uključujući i incidente nastale zbog otimanja uređaja. Uzimajući u obzir najnovija dostignuća tim bi se mjerama trebala osigurati razina sigurnosti mreža i usluga primjerena riziku kojem su izložene. Sigurnosnim mjerama trebalo bi kao minimum uzeti u obzir sve relevantne aspekte sljedećih elemenata: u pogledu sigurnosti mreža i opreme: fizička sigurnost i sigurnost okoliša, sigurnost opskrbe, kontrola pristupa mrežama i njihova cjelovitost; u pogledu rješavanja incidenata: postupci za rješavanje incidenata, sposobnost otkrivanja incidenata, izvješćivanje o incidentima i komunikacija o njima; u pogledu upravljanja kontinuitetom poslovanja: strategija za kontinuitet pružanja usluga i krizni planovi, sposobnosti za oporavak od katastrofa; i u pogledu praćenja, revizije i testiranja: politike praćenja i evidencija, vježbe kriznih planova, testiranje mreža i usluga, sigurnosne procjene i praćenje usklađenosti; i usklađenost s međunarodnim normama.

(91)  S obzirom na sve veću važnost brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, nužno je osigurati da se i na njih primjenjuju odgovarajući sigurnosni zahtjevi u skladu s njihovim posebnostima i gospodarskom važnosti. Stoga bi pružatelji takvih usluga trebali osigurati razinu sigurnosti razmjernu stupnju sigurnosnog rizika kojem su izložene elektroničke komunikacijske usluge koje pružaju. S obzirom na to da pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga obično nemaju stvarnu kontrolu nad prijenosom signala mrežama, stupanj rizika tih usluga može se u nekim aspektima smatrati nižim od rizika tradicionalnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Stoga bi sigurnosni zahtjevi za brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, kad god je to opravdano stvarnom procjenom uključenih sigurnosnih rizika, trebali biti manje strogi. U tom bi kontekstu pružatelji trebali moći odlučivati o mjerama koje smatraju primjerenima za upravljanje rizicima kojima je izložena sigurnost usluga koje pružaju. Isti bi se pristup trebao primijeniti mutatis mutandis na interpersonalne komunikacijske usluge koje se koriste brojevima, a koje nemaju stvarnu kontrolu nad prijenosom signala mrežama.

(91a)  Pružatelji javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga trebali bi obavijestiti korisnike o mjerama koje mogu poduzeti kako bi sačuvali sigurnost svojih komunikacija, na primjer korištenjem posebnih vrsta softvera ili tehnologija šifriranja. Obveza obavješćivanja korisnika o određenim sigurnosnim rizicima ne bi smjela podrazumijevati oslobađanje pružatelja od obveze da o vlastitom trošku poduzme odgovarajuće i hitne mjere kako bi nastojao spriječiti ili otkloniti sve nove, nepredviđene sigurnosne rizike i ponovno uspostavio normalnu sigurnosnu razinu. Pružanje informacija o sigurnosnim rizicima za pretplatnika bi trebalo biti besplatno.

(91b)  Kako bi se sačuvala sigurnost i cjelovitost mreža i usluga, trebalo bi poticati upotrebu šifriranja s kraja na kraj, koje bi, po potrebi, trebalo biti obvezno u skladu s načelima zadane i integrirane sigurnosti i privatnosti;

(92)  Nadležna tijela trebaju osigurati održavanje cjelovitosti i dostupnosti javnih komunikacijskih mreža. Europska agencija za mrežnu i informacijsku sigurnost („ENISA”) treba doprinijeti povećanoj razini sigurnosti elektroničkih komunikacija, između ostalog, pružanjem pomoći državama članicama pri sprječavanju i rješavanju mogućih problema u pogledu unutarnjeg tržišta prouzročenih oprečnim posebnim sigurnosnim mjerama, pri izdavanju smjernica o sigurnosnim kriterijima u uskoj suradnji s BEREC-om i Komisijom, savjetovanjem i stručnim mišljenjem te promicanjem razmjene najboljih praksi Nadležna tijela trebala bi imati potrebna sredstva za obavljanje svojih zadaća, uključujući ovlasti za pribavljanje dostatnih informacija kako bi se procijenila razina sigurnosti mreža ili usluga. Ona bi trebala imati i ovlasti za pribavljanje iscrpnih i pouzdanih podataka o stvarnim događajima ugrožavanja sigurnosti koji značajno utječu na rad mreža i usluga. Njima bi po potrebi trebali pomagati timovi za odgovor na računalne sigurnosne incidente (CSIRT-ovi) osnovani na temelju članka 9. Direktive (EU) 2016/1148(22). Od tih se timova konkretno može zahtijevati da nadležnim tijelima dostave podatke o rizicima i incidentima koji utječu na javne komunikacijske mreže i javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge te da daju preporuku za njihovo rješavanje.

(93)  Ako se pružanje elektroničkih komunikacija oslanja na javne resurse čije je korištenje podložno posebnom ovlaštenju, države članice mogu tijelu nadležnom za njihovo izdavanje dodijeliti pravo naplate naknada kako bi se osiguralo optimalno korištenje tih resursa, u skladu s postupcima predviđenima ovom Direktivom. U skladu sa sudskom praksom Suda države članice ne mogu ubirati dodatne poreze ili naknade u odnosu na davanje na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga, osim onih koji su predviđeni ovom Direktivom. U tom bi smislu države članice trebale imati usklađen pristup u pogledu uvođenja tih poreza ili naknada kako ne bi došlo do nepotrebnog financijskog opterećenja pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga povezanog s postupkom općeg ovlaštenja ili pravima korištenja.

(94)  Kako bi se osiguralo optimalno korištenje tih resursa, naknade bi trebale odražavati gospodarsku i tehničku situaciju predmetnog tržišta kao i sve druge bitne čimbenike koji određuju njihovu vrijednost. Istodobno bi naknade trebalo određivati na način koji omogućuje inovacije u pružanju mreža i usluga kao i natjecanje na tom tržištu. Stoga bi države članice trebale osigurati da se naknade za prava korištenja određuju na temelju mehanizma koji predviđa primjerene zaštitne mjere protiv ishoda u kojima se narušava vrijednost naknada kao posljedica politika maksimizacije prihoda, protutržišnog nadmetanja i sličnog ponašanja. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje namjenu za koje se koriste naknade za prava korištenja i prava na instaliranje opreme. Te naknade se mogu koristiti, na primjer, za financiranje aktivnosti državnih regulatornih tijela i nadležnih tijela koje se ne mogu pokriti administrativnim naknadama. Kad se, u okviru natječaja ili poziva na podnošenje ponude, naknade za korištenje radiofrekvencijskog spektra sastoje u cijelosti ili djelomično od jednokratnog iznosa, načini plaćanja moraju osigurati da te naknade u praksi ne dovedu do izbora na osnovi kriterija koji nisu povezani s ciljem osiguranja optimalnog korištenja radiofrekvencijskog spektra. Komisija može redovito objavljivati referentne studije i prema potrebi druge smjernice o najboljim praksama dodjele radiofrekvencijskog spektra, dodjelu brojeva ili dodjelu prava puta.

(95)  Naknade koje se naplaćuju poduzećima za prava korištenja radiofrekvencijskog spektra mogu utjecati na odluke o pokretanju zahtjeva za takva prava i najboljem načinu korištenja resursa radiofrekvencijskog spektra. Stoga bi države članice, kako bi se osiguralo optimalno i učinkovito korištenje spektra, pri određivanju cijene rezervacije trebale osigurati da te cijene odražavaju alternativne načine korištenja resursa i dodatne troškove povezane s ispunjavanjem uvjeta ovlaštenja uvedenih radi ostvarivanja ciljeva politike koji se prema uobičajenim poslovnim mjerilima vjerojatno ne bi mogli ostvariti, npr. uvjeti teritorijalne pokrivenosti.

(96)  Optimalno korištenje resursa radiofrekvencijskog spektra ovisi o dostupnosti primjerenih mreža i povezane opreme. U tom bi smislu naknade za pravo korištenja radiofrekvencijskog spektra i za pravo instaliranja opreme trebale uzeti u obzir potrebu da se olakša stalni razvoj infrastrukture u svrhu najučinkovitijeg korištenja resursa. Stoga bi države članice trebale omogućiti načine plaćanja naknada za prava korištenja radiofrekvencijskog spektra povezane sa stvarnom dostupnošću resursa na način kojim se olakšavaju ulaganja potrebna za promicanje takvog razvoja. Te bi načine trebalo odrediti putem nepristranih, transparentnih, razmjernih i nediskriminirajućih postupaka prije pokretanja postupaka za dodjelu prava korištenja spektra, a naknade jasno definirati.

(97)   Potrebno je osigurati postupke za dodjelu prava na instaliranje opreme koji su pravovremeni, nediskriminirajući i transparentni i omogućavaju pošteno i učinkovito tržišno natjecanje. Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje nacionalne odredbe kojima se regulira izvlaštenje ili korištenje vlasništva, normalno korištenje vlasničkih prava, normalno korištenje javne domene, ili načelo neutralnosti u propisima država članica vezanih za sustav vlasništva nad imovinom.

(98)  Dozvole izdane pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koje im omogućavaju pristup nekretninama u javnom ili privatnom vlasništvu, neophodni su čimbenici za osnivanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili novih dijelova mreža. Stoga, nepotrebna složenost i kašnjenje u postupcima za dodjelu prava puta mogu predstavljati važne zapreke razvoju tržišnog natjecanja. Stoga treba pojednostaviti stjecanje prava puta za ovlaštena poduzeća. Državna regulatorna tijela trebaju imati mogućnosti uskladiti stjecanje prava puta tako što bi na svojim web-mjestima omogućila pristup odgovarajućim informacijama.

(99)  Neophodno je osnažiti ovlasti država članica u vezi s nositeljima prava puta da bi se na pravedan, učinkovit i ekološki odgovoran način, te bez obveze za operatora sa značajnom tržišnom snagom osiguralo uvođenje ili pokretanje nove mreže koje bi omogućilo pristup njegovoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži. Poboljšanjem zajedničkog korištenja opreme mogu se sniziti ekološki troškovi razmještanja elektroničke komunikacijske infrastrukture i ostvariti ciljevi javnog zdravlja, javne sigurnosti kao i ciljevi urbanističkog i prostornog planiranja. Nadležna tijela treba ovlastiti da od poduzeća koja su imala koristi od prava na postavljanje opreme na, preko ili ispod nekretnine u javnom ili privatnom vlasništvu zahtijevaju da zajednički dijele takvu opremu ili nekretninu (uključujući fizičku zajedničku lokaciju) nakon primjerenog razdoblja javnih rasprava tijekom kojih svim zainteresiranim stranama treba dati mogućnost da iznesu svoja stajališta, u konkretnim područjima u kojima se zbog razloga od općeg interesa nameće takvo zajedničko korištenje. To je na primjer moguće u slučajevima kada je podzemlje pretrpano infrastrukturom ili je potrebno premostiti prirodnu prepreku. Nadležna tijela posebno trebaju imati mogućnost odrediti zajedničko korištenje dijelova mreže i povezane opreme, kao što su kabelski kanali, cijevi, antenski stupovi, šahtovi, ormarići, antene, tornjevi i ostale prateće konstrukcije, zgrade ili ulazi u zgrade, kao i bolju koordinaciju građevinskih radova na temelju politike okoliša i drugih javnih politika. Baš nasuprot, državna regulatorna tijela trebala bi odrediti pravila o raspodjeljivanju troškova zajedničkog korištenja opreme ili nekretnine kako bi osigurala da predmetnim poduzećima za rizik pripada i odgovarajuća naknada. S obzirom na obveze uvedene Direktivom 2014/61/EU, nadležna tijela, posebno lokalne vlasti, također trebaju utvrditi odgovarajuće postupke koordinacije, u suradnji s državnim regulatornim tijelima, u odnosu na javne radove i druge odgovarajuće javne objekte ili nekretnine, koji mogu uključiti postupke kojima se jamči da zainteresirane strane raspolažu informacijama o odgovarajućim javnim objektima ili nekretninama te javnim radovima koji su u tijeku ili se planiraju, da su pravovremeno obaviještene o takvim radovima, te da je zajedničko korištenje omogućeno u najvećoj mogućoj mjeri.

(100)  U slučajevima kad operatori mobilnih mreža zbog zaštite okoliša moraju dijeliti tornjeve ili stupove, ovo prisilno zajedničko korištenje može dovesti do toga da svaki operator zbog zaštite javnog zdravlja mora smanjiti maksimalnu razinu prenesene snage zbog čega će morati postaviti više transmisijskih stanica s ciljem pokrivanja cijelog nacionalnog teritorija. Nadležna tijela trebala bi nastojati uskladiti predmetne zahtjeve očuvanja okoliša i zaštite javnog zdravlja, uzimajući u obzir pristup predostrožnosti utvrđen u Preporuci Vijeća br. 1999/519/EZ.

(101)  Radiofrekvencijski spektar rijetko je javno sredstvo koje ima važnu javnu i tržišnu vrijednost. On je bitan element elektroničkih telekomunikacijskih mreža i usluga koje se temelje na radijskim frekvencijama, i, u mjeri u kojoj se odnosi na ove mreže i usluge, njihova raspodjela i dodjela od strane državnog regulatornog tijela mora se učinkovito obavljati u skladu s usklađenim ciljevima i načelima koji reguliraju njihovo djelovanje kao i objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima, koji uzimaju u obzir demokratske, socijalne, lingvističke i kulturne interese vezane za korištenje frekvencija . Odluka br. 676/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o regulatornom okviru za politiku radiofrekvencijskog spektra u Europskoj zajednici (Odluka o radiofrekvencijskom spektru)(23) utvrđuje okvir za usklađenje radiofrekvencijskog spektra .

(102)  Aktivnosti u vezi s politikom radiofrekvencijskog spektra u Uniji ne bi smjele dovoditi u pitanje mjere koje se poduzimaju na razini, Unije ili na državnoj razini, u skladu s pravom Unije, kako bi se slijedili ciljevi od općeg interesa, posebno u vezi sa zakonskim uređivanjem sadržaja i audiovizualnom i medijskom politikom, te pravom država članica da ustroje i koriste svoj radiofrekvencijski spektar za javni poredak, javnu sigurnost i obranu. Budući da korištenje radiofrekvencijskog spektra za vojne potrebe i druge potrebe javne sigurnosti na državnoj razini utječe na dostupnost radiofrekvencijskog spektra na unutarnjem tržištu, politika radiofrekvencijskog spektra trebala bi uzeti u obzir sve sektore i aspekte politika Unije i uravnotežiti njihove pojedinačne potrebe, uz poštovanje prava država članica.

(103)  Osiguravanje najšire moguće pokrivenosti mrežama najvećeg kapaciteta u svakoj državi članici nužno je zbog gospodarskog i društvenog razvoja, sudjelovanja u javnom životu te socijalne i teritorijalne kohezije. Budući da korištenje elektroničkih komunikacija postaje sastavni element europskog društva i dobrobiti, pokrivenost po cijelom EU-u kojom bi se obuhvatilo gotovo 100 posto građana Unije trebala bi se ostvariti uvođenjem odgovarajućih zahtjeva za pokrivenost koje određuju države članice i koji bi trebali biti prilagođeni svakom od područja koje se opslužuje i ograničeni na razmjerna opterećenja kako se ne kočilo uvođenje od strane pružatelja usluga. Pokrivenost teritorija bez praznina mora biti pouzdana i ostvarena u najvećoj mogućoj mjeri u cilju promicanja usluga i aplikacija, kao što su povezani automobili i e-zdravstvo. Stoga bi se primjena obveza pokrivenosti od strane nadležnih tijela trebala uskladiti na razini Unije. Uzimajući u obzir nacionalne posebnosti, takvu bi koordinaciju trebalo ograničiti na općenite kriterije za određivanje i mjerenje obveza pokrivenosti, kao što su gustoća stanovništva ili topografske i topološke značajke.

(104)  Kako bi se osigurali usklađeni uvjeti uvođenja, potrebu osiguravanja da građani nisu izloženi djelovanju elektromagnetskih polja na razini štetnoj za javno zdravlje trebalo bi uskladiti diljem Unije, osobito uzimajući u obzir pristup predostrožnosti iz Preporuke Vijeća br. 1999/519/EZ(24). Kad je riječ o mrežama vrlo velikog kapaciteta, države članice trebale bi po potrebi primijeniti postupak utvrđen Direktivom 2015/1535/EU kako bi se dionicima pružila transparentnost, a drugim državama članicama i Komisiji omogućilo da reagiraju.

(105)  Usklađivanje i koordinacija radiofrekvencijskog spektra i reguliranje opreme popraćeno normizacijom međusobno su komplementarne potrebe koje treba usklađivati kako bi se učinkovito ostvarili njihovi zajednički ciljevi, uz potporu RSPG-a. Koordinacijom sadržaja i vremena naloga upućenih Europskoj konferenciji poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT) na temelju Odluke o radiofrekvencijskom spektru i zahtjevima za normizaciju upućenima tijelima za normizaciju kao što je Europski institut za telekomunikacijske norme, uključujući i one o parametrima radioprijamnika, trebalo bi se olakšati uvođenje budućih sustava, podržati mogućnosti dijeljenja radiofrekvencijskog spektra i osigurati učinkovito upravljanje radiofrekvencijskim spektrom. Pri utvrđivanju bilo koje norme, specifikacije ili preporuke koja se odnosi na mrežne elemente i pripadajuću opremu, fiksnu ili mobilnu, trebalo bi, gdje je to izvedivo, uzeti u obzir sve obveze pristupa koje će možda trebati odrediti na temelju ove Direktive.

(106)  Potražnja za usklađenim radiofrekvencijskim spektrom nije ravnomjerna posvuda u Uniji. U slučajevima kada na regionalnoj ili nacionalnoj razini ne postoji potražnja za usklađenim pojasom države članice mogle bi iznimno dopustiti alternativnu uporabu pojasa dok god traje nedostatak potražnje, uz uvjet da se alternativnom uporabom ne dovodi u pitanje usklađena uporaba navedenog pojasa od strane drugih država članica te da ona prestane kada nastane potreba za usklađenom uporabom.

(107)  Prilagodljivost upravljanja radiofrekvencijskim spektrom i pristup radiofrekvencijskom spektru uspostavljen je putem ovlaštenja na temelju tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluga, i kako bi se omogućilo korisnicima radiofrekvencijskog spektra da odaberu najbolje tehnologije i usluge za primjenu u frekvencijskom pojasu za koji je navedeno da je dostupan za elektroničke komunikacijske usluge unutar odgovarajućih nacionalnih planova za dodjelu frekvencija u skladu s pravom Unije („načela tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluga”). Upravno određivanje tehnologija i usluga treba primijeniti samo kada u pitanje dođu ciljevi od općeg interesa te ih treba jasno opravdati i redovito povremeno preispitivati.

(108)  Ograničenja na načelu tehnološke neutralnosti trebaju biti prikladna i opravdana potrebom da se izbjegnu štetne smetnje, na primjer uvođenjem emisijskih maski i razina snage kako bi se osigurala zaštita javnog zdravlja ograničavanjem izlaganja djelovanju elektromagnetskih polja, osiguralo ispravno djelovanje usluga putem odgovarajuće razine tehničke kakvoće usluge, a da nije nužno isključiti mogućnost korištenja više od jedne usluge u istom frekvencijskom pojasu, osiguralo primjereno zajedničko korištenje radiofrekvencijskog spektra, posebno kada njegovo korištenje podliježe izdavanju općih ovlaštenja, jamčila učinkovita uporaba radiofrekvencijskog spektra ili ispunili ciljevi od općeg interesa sukladno pravu Unije.

(109)  Korisnicima radiofrekvencijskog spektra treba omogućiti slobodan izbor usluga koje žele ponuditi u okviru radiofrekvencijskog spektra . S druge strane, treba dopustiti mjere koje zahtijevaju uvođenje posebne usluge kako bi se ispunili jasno utvrđeni ciljevi od općeg interesa, kao što su zaštita ljudskih života, potreba za promicanjem društvene, regionalne i teritorijalne povezanosti ili izbjegavanje neučinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra, kada su te mjere nužne i razmjerne. Ti bi ciljevi trebali uključiti promicanje kulturne i jezične raznolikosti i medijskog pluralizma koje su odredile države članice u skladu s pravom Unije. Osim u slučajevima kada je nužno zaštititi ljudske živote ili, iznimno, ispuniti druge ciljeve od općeg interesa, koje su odredile države članice u skladu s pravom Unije, iznimke ne bi smjele imati za posljedicu usluge s ekskluzivnim pravom korištenja, već bi im se trebala dati prednost tako da, u najvećoj mogućoj mjeri, i druge usluge ili tehnologije mogu istodobno postojati u istom frekvencijskom pojasu. U nadležnosti je država članica da odrede opseg i prirodu svih iznimaka u vezi s promicanjem kulturne i jezične raznolikosti i medijskog pluralizma.

(110)  Budući da je dodjeljivanje radiofrekvencijskog spektra određenim tehnologijama ili uslugama iznimka od načela neutralnosti tehnologije i usluga i da ograničava slobodu odabira između pruženih usluga ili uporabljene tehnologije, bilo koji prijedlog za takvu dodjelu treba biti transparentan i za njega treba tražiti mišljenje javnosti.

(111)  U iznimnim slučajevima kada države članice odluče ograničiti slobodu davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga zbog razloga javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja, države članice trebale bi objasniti razloge za takvo ograničenje.

(112)  Radiofrekvencijskim spektrom treba upravljati tako da se izbjegnu štetne smetnje. Stoga bi trebalo pravilno utvrditi pojam štetne smetnje kako bi se regulatorna intervencija ograničila u opsegu potrebnom za sprječavanje takvih smetnji, uzimajući u obzir i potrebu da se u mrežnu opremu i uređaje namijenjene krajnjim korisnicima ugrađuje izdržljivija tehnologija prijama. Radijskim propisima Međunarodne telekomunikacijske unije štetne smetnje definirane su, između ostalog, kao smetnje koje ugrožavaju rad sigurnosnih službi koje su pak definirane kao radiokomunikacijske službe namijenjene stalnoj ili povremenoj zaštiti ljudskih života i imovine; stoga bi radi zaštite života ili imovine trebalo izbjegavati štetne smetnje, osobito u kritičnim situacijama kada je ugrožen rad sigurnosne službe. To prema definiciji Međunarodne telekomunikacijske unije uključuje radiodeterminaciju koja je veoma važna za promet i navigaciju, ali bi trebalo obuhvaćati i sve ključne aspekte rada elektroničkih komunikacijskih službi ili mreža kada su ugroženi životi ili imovina, i izvan prometnog sektora, npr. u zdravstvu. Prekograničnost je bitan element prijevoza, a njegova digitalizacija povezana je s izazovima. Vozila (metro, autobusi, automobili, kamioni, vlakovi itd.) postaju sve više autonomni i sve povezaniji. Na jedinstvenom tržištu EU-a vozilima se lakše putuje izvan nacionalnih granica. Pouzdane komunikacije i izbjegavanje štetnih smetnji ključne su za sigurno i dobro funkcioniranje vozila i njihovih ugrađenih komunikacijskih sustava.

(113)  S obzirom na porast potražnje za radiofrekvencijskim spektrom i nove raznovrsne aplikacije i tehnologije koje zahtijevaju fleksibilniji pristup i korištenje radiofrekvencijskog spektra, države članice trebale bi promicati zajedničko korištenje spektra utvrđivanjem najprimjerenijih režima ovlaštenja za svaki scenarij te određivanjem primjerenih i transparentnih povezanih pravila i uvjeta. Zajedničkim korištenjem spektra sve više se osigurava njegova djelotvorna i učinkovita uporaba tako što se nekolicini neovisnih korisnika ili uređaja dopusti pristup istom frekvencijskom pojasu na temelju različitih vrsta pravnih režima, čime se oslobađaju dodatni resursi radiofrekvencijskog spektra, podiže učinkovitost uporabe i novim korisnicima olakšava pristup spektru. Zajedničko korištenje može se temeljiti na općim ovlaštenjima ili uporabi s izuzećem od obveze posjedovanja dozvole kojima se, pod posebnim uvjetima zajedničke uporabe, nekolicini korisnika dopušta pristup i uporaba istog radiofrekvencijskog spektra u različitim geografskim područjima ili u različito vrijeme. Može se temeljiti i na pojedinačnim pravima korištenja na temelju aranžmana kao što je dozvoljeni zajednički pristup u kojem svi korisnici (uz postojećeg korisnika i novi korisnici) prihvaćaju odredbe i uvjete za zajedničku uporabu, uz nadzor nadležnih tijela, tako da se osigura minimalna zajamčena kakvoća radioprijenosa. Kada dopuštaju zajedničko korištenje na temelju različitih režima ovlaštenja, države članice ne bi trebale odrediti znatnu razliku u trajanju takve uporabe unutar različitih vrsta režima ovlaštenja.

(113a)  Općim ovlaštenjima za korištenje spektra moglo bi se olakšati najučinkovitije moguće korištenje spektra i poticati inovacije u nekim slučajevima, dok su pojedinačna prava korištenja spektra vjerojatno najprikladniji sustav ovlaštenja u određenim specifičnim okolnostima. Primjerice, pojedinačna prava korištenja trebala bi se razmotriti kada poželjne značajke propagacije radiofrekvencijskog spektra ili predviđena snaga prijenosa čine takav način korištenja učinkovitijim. To bi trebalo vrijediti i u slučajevima u kojima je zemljopisna koncentracija korištenja visoka ili u kojima je radiofrekvencijski spektar neprestano u upotrebi. Pojedinačno pravo korištenja trebalo bi razmotriti i u situacijama u kojima potrebna kvaliteta usluga sprečava da se općim ovlaštenjima riješi pitanje smetnji. Ako se tehničkima mjerama za unapređenje razine otpornosti prijemnika može omogućiti korištenje općih ovlaštenja ili zajedničko korištenje spektra, trebalo bi ih primijeniti, a sustavno posezanje za odredbama o nezaštićivanju i nesmetanju trebalo bi izbjegavati.

(114)  Kako bi osigurale predvidivost i zaštitile pravnu sigurnost i stabilnost ulaganja, države članice trebale bi pri provedbi uvjeta povezanih s pojedinačnim pravima korištenja i općim ovlaštenjima unaprijed odrediti primjerene kriterije za utvrđivanje usklađenosti s ciljem učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra od strane nositelja prava. Zainteresirane strane trebale bi sudjelovati pri određivanju tih uvjeta te bi trebale biti obaviještene na transparentan način o tome kako će se ocjenjivati njihovo izvršavanje obveza.

(115)  Uzimajući u obzir važnost tehničkih inovacija, države članice trebaju imati mogućnost izdavati ovlaštenja za korištenje radiofrekvencijskog spektra u eksperimentalne svrhe, podložne posebnim ograničenjima i uvjetima koji su strogo opravdani eksperimentalnom naravi takvih prava.

(116)  Zajedničkim korištenjem mrežne infrastrukture, a u nekim slučajevima i zajedničkim korištenjem radiofrekvencijskog spektra, može se ostvariti djelotvornija i učinkovitija uporaba radiofrekvencijskog spektra i osigurati brzo uvođenje mreža, posebno u manje naseljenim područjima. Prilikom određivanja uvjeta koji se odnose na prava korištenja radiofrekvencijskog spektra nadležna tijela trebala bi razmotriti ovlaštenja za razne oblike zajedničkog korištenja ili koordinacije poduzeća radi osiguravanja djelotvorne i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra ili usklađenosti s obvezama pokrivenosti, u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja.

(117)  Tržišne okolnosti kao i važnost i broj sudionika na tržištu može se razlikovati među državama članicama. Premda potreba i mogućnost dodavanja uvjeta pravima uporabe radiofrekvencijskog spektra mogu ovisiti o nacionalnim posebnostima, koje je potrebno na odgovarajući način uzeti u obzir, načini primjene tih obveza trebale bi se uskladiti na razini EU-a s pomoću provedbenih mjera Komisije kako bi se osigurao usklađen pristup pri rješavanju sličnih izazova širom EU-a.

(118)  Uvjeti o neutralnosti usluge i tehnološke neutralnosti pri dodjeli prava korištenja, zajedno s mogućnosti prijenosa prava između poduzeća, potpora su slobodi i sredstvima pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga javnosti, čime se također olakšava i postizanje ciljeva od općeg interesa. Ovom Direktivom ne pravi se razlika između izravne dodjele radiofrekvencijskog spektra pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga i dodjele subjektima koji koriste te mreže ili usluge. Ti subjekti mogu biti pružatelji usluge radiodifuzije radijskog ili televizijskog sadržaja. U svakom slučaju poduzeće kojem je dodijeljeno pravo korištenja radiofrekvencijskog spektra odgovorno je za poštovanje uvjeta postavljenih u okviru prava korištenja radijske frekvencije i odgovarajućih uvjeta postavljenih u okviru općeg ovlaštenja. Određenim obvezama koje su određene nakladnicima radi pružanja usluga audiovizualnih medija može se zahtijevati primjena posebnih mjerila i postupaka radi davanja prava korištenja radiofrekvencijskog spektra radi ostvarenja određenog cilja od općeg interesa koji su odredile države članice u skladu s pravom Unije. Međutim, postupak za dodjelu tog prava u svakom slučaju treba biti objektivan, transparentan, nediskriminirajući i razmjeran. U skladu sa sudskom praksom Suda, bilo koja nacionalna ograničenja prava koja su zajamčena člankom 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebaju biti objektivno opravdana, razmjerna i ne smiju biti veća no što je nužno za postizanje tih ciljeva. Štoviše, radiofrekvencijski spektar koji je dodijeljen bez otvorenog postupka ne bi se trebao koristiti za namjene koje nisu ciljevi od općeg interesa za koji su bili dodijeljeni. U tom bi slučaju zainteresirane strane trebale dobiti mogućnost iznošenja svojih primjedaba u razumnom roku. U okviru postupka podnošenja zahtjeva za dodjelu prava , države članice trebale bi provjeriti je li podnositelj zahtjeva sposoban zadovoljiti uvjete koji će se vezati uz ta prava. Ti bi se uvjeti trebali odražavati u objektivnim, transparentnim, razmjernim i nediskriminirajućim kriterijima prihvatljivosti prije pokretanja bilo kakvog natječajnog postupka odabira. Za potrebe primjene tih kriterija može se od podnositelja zahtjeva zatražiti podnošenje potrebnih podataka kojima dokazuje svoju sposobnost zadovoljavanja tih uvjeta. Zahtjev za pravo korištenja radijske frekvencije može se odbiti ako podnositelj zahtjeva ne dostavi takve podatke.

(119)  Države članice trebale bi prije dodjele prava samo uvesti provjeru elemenata koje prosječno pažljivi podnositelj zahtjeva može opravdano dokazati, uzimajući u obzir važnost javne i tržišne vrijednosti radiofrekvencijskog spektra kao rijetkog javnog resursa. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost naknadne provjere ispunjavanja kriterija prihvatljivosti, na primjer ključnih etapa, u slučaju kada se kriteriji nisu mogli opravdano ispuniti na početku. Kako bi se očuvala djelotvorna i učinkovita uporaba radiofrekvencijskog spektra, države članice ne bi trebale dodjeljivati prava ako njihova ocjena upućuje na to da podnositelj zahtjeva nije sposoban ispuniti uvjete, ne dovodeći u pitanje mogućnost vremenski ograničene eksperimentalne uporabe. Dovoljno dugačkim rokom ovlaštenja za korištenje radiofrekvencijskog spektra trebalo bi povećati predvidivost ulaganja i pridonijeti bržem pokretanju mreža i boljim uslugama te stabilnosti kao potpora trgovanju spektrom i najmu spektra. Osim ako se ovlaštenje za korištenje radiofrekvencijskog spektra izdaje na neodređeno vrijeme, taj bi rok trebao biti dovoljno dugačak da omogući povrat ulaganja, uzimajući u obzir zadane ciljeve. Premda se duljim rokom može osigurati predvidivost ulaganja, mjerama za osiguravanje djelotvorne i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra, kao što su ovlasti nadležnog tijela da izmijeni ili ukine pravo u slučaju nepoštovanja uvjeta vezanih uz pravo korištenja ili olakšavanje trgovanja spektrom i najma spektra, spriječit će se neprimjerena kumulacija prava uporabe radiofrekvencijskog spektra i povećati fleksibilnost pri distribuciji resursa spektra. Širom uporabom godišnjih naknada osigurava se i stalna procjena uporabe radiofrekvencijskog spektra od strane nositelja prava.

(120)  Nadležna tijela trebala bi pri odlučivanju o obnovi dodijeljenog prava uporabe radiofrekvencijskog spektra uzeti u obzir u kojoj mjeri bi se obnovom pridonijelo ciljevima regulatornog okvira i drugim ciljevima na temelju nacionalnog prava ili prava Unije. Sve takve odluke trebaju se donijeti otvorenim, nediskriminirajućim i transparentnim postupkom, a temelje se na procjeni opsega ispunjavanja uvjeta vezanih uz predmetna prava. Države članice trebale bi pri procjeni potrebe obnavljanja prava uporabe ocijeniti učinak produljenja postojećih prava na tržišno natjecanje u odnosu na promicanje učinkovitijeg iskorištavanja ili inovativnih novih uporaba koji bi se mogli postići otvaranjem pojasa novim korisnicima. Nadležna tijela mogu se u tom smislu odlučiti za ograničeno produljenje kako bi se izbjegli ozbiljni prekidi postojeće uporabe. Iako bi odlukama u produljenju prava dodijeljenih prije datuma primjene ove Direktive trebala poštovati sva pravila koja se već primjenjuju, države članice trebale bi u jednakoj mjeri osigurati da se time ne dovode u pitanje ciljevi ove Direktive.

(121)  Države članice trebale bi pri obnavljanju postojećih prava uporabe, uz procjenu potrebe obnove prava, ocijeniti i s njima povezane naknade kako bi osigurala da se tim naknadama i dalje promiče optimalna uporaba, uzimajući u obzir među ostalim stupanj razvoja tržišta i razvoj tehnologije. Radi pravne sigurnosti primjereno je sve izmjene postojećih naknada temeljiti na načelima koja se primjenjuju na dodjelu novih prava uporabe.

(122)  Učinkovito upravljanje radiofrekvencijskim spektrom može se osigurati i stalnom učinkovitom uporabom spektra koji je već dodijeljen. Kako bi se nositeljima prava zajamčila pravna sigurnost, mogućnost obnove prava uporabe trebalo bi razmotriti u primjerenom roku prije isteka predmetnih prava. Radi neprekidnog upravljanja resursima nadležna tijela trebala bi imati mogućnost da obnovu prava razmotre na vlastitu inicijativu ili na zahtjev primatelja prava. Obnova prava korištenja ne može se dodijeliti suprotno volji primatelja.

(123)  Prijenos prava korištenja radiofrekvencijskog spektra može biti djelotvorno sredstvo za povećanje njegova učinkovitog korištenja. Radi prilagodljivosti i učinkovitosti te tržišnog vrednovanja radiofrekvencijskog spektra, države članice trebale bi dopustiti korisnicima radiofrekvencijskog spektra da prenose ili iznajmljuju svoja prava korištenja radiofrekvencijskog spektra trećim stranama nakon provedbe jednostavnog postupka i podložno uvjetima vezanima uz takva prava, odnosno pravilima o tržišnom natjecanju, pod nadzorom nadležnog državnog regulatornog tijela. Kako bi se olakšao prijenos ili iznajmljivanje prava korištenja, uz uvjet stalnog poštovanja mjera usklađivanja donesenih na temelju Odluke o radiofrekvencijskom spektru, države članice trebale bi i razmotriti zahtjeve o razdiobi ili raščlambi prava na spektar ili o reviziji uvjeta korištenja.

(124)  O donošenju mjera koje se pri dodjeli ili obnovi prava korištenja radiofrekvencijskog spektra poduzimaju posebno radi promicanja tržišnog odlučuje državno regulatorno tijelo, koje raspolaže potrebnim gospodarskim, tehničkim i tržišnim znanjem. Uvjeti dodjele spektra mogu utjecati na konkurentnost na tržištima elektroničkih komunikacija i uvjetima ulaska. Ograničen pristup spektru, osobito kada postoji oskudica spektra, može biti prepreka ulasku ili spriječiti ulaganja, pokretanje mreža, pružanje novih usluga ili aplikacija, inovacije i tržišno natjecanje. Na postojeće tržišno natjecanje mogu utjecati i nova prava korištenja, uključujući ona koja su stečena prijenosom ili najmom, te uvođenje novih fleksibilnih kriterija korištenja spektra. Ako se nepravilno primijene, određeni uvjeti namijenjeni promicanju tržišnog natjecanja mogu imati druge učinke; na primjer, ograničenja radiofrekvencijskog spektra ili njegovo rezerviranje mogu dovesti do umjetne oskudice, obveze veleprodajnog pristupa mogu neopravdano ograničavati poslovne modele koji nemaju tržišnu snagu, a ograničavanje prijenosa može priječiti razvoj sekundarnih tržišta. Stoga je pri uvođenju takvih uvjeta nužan usklađen i objektivan test tržišnog natjecanja, koji treba dosljedno primjenjivati. Primjena tih mjera stoga se treba temeljiti na temeljitoj i objektivnoj procjeni tržišta i uvjeta tržišnog natjecanja na njemu, koju provode državna regulatorna tijela. Nacionalna tijela trebala bi, međutim, osigurati da korištenje spektra uvijek bude djelotvorno i učinkovito te bi trebala spriječiti narušavanje tržišnog natjecanja stvaranjem pričuve koja je protivna propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

(125)  Možda će na temelju mišljenja RSPG-a trebati donijeti zajednički krajnji rok za odobravanje korištenja pojasa koji je usklađen na temelju Odluke o radiofrekvencijskom spektru kako bi se izbjegle prekogranične smetnje i u potpunosti iskoristile prednosti povezanih mjera tehničkog usklađivanja za tržišta opreme i uvođenje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga vrlo velikog kapaciteta. Radi znatnog doprinosa ciljevima ovog okvira i lakše koordinacije, određivanje zajedničkih krajnjih rokova podliježe provedbenim aktima Komisije. Ti zajednički krajnji rokovi mogli bi se, osim na pojas od 700 MHz, odnositi osobito na pojaseve 3,4 – 3,8 GHz i 24,25 – 27,5 GHz, koje je Skupina za politiku radiofrekvencijskog spektra u svojem mišljenju o aspektima radiofrekvencijskog spektra za bežične sustave sljedeće generacije (5G) prepoznala kao „pionirske” pojaseve za korištenje do 2020., ali i na dodatne pojaseve iznad 24 GHz koje ta skupina smatra potencijalno iskoristivima za 5G u Europi, primjerice pojaseve 31,8 – 33,4 GHz i 40,5 – 43,5 GHz. Kad je riječ o uvjetima za dodjelu dodatnih pojaseva iznad 24 GHz, trebalo bi uzeti u obzir potencijalne scenarije zajedničkog korištenja spektra s postojećim korisnicima.

(126)  Kad potražnja za pojasom radiofrekvencijskog spektra prelazi raspoloživost, a država članica zbog toga zaključi da se prava korištenja radiofrekvencijskog spektra moraju ograničiti, potrebno je primijeniti odgovarajuće transparente postupke za dodjelu tih prava kako bi se izbjegla svaka diskriminacija i optimiziralo korištenje oskudnih resursa. Ta bi ograničenja trebala biti razmjerna, objektivno opravdana i utemeljena na temeljitoj procjeni tržišnih uvjeta, uz pravilno vrednovanje ukupnih koristi korisnicima te ciljeva nacionalnih tržišta i unutarnjeg tržišta. Ciljeve na kojima se temelje svi postupci ograničavanja potrebno je unaprijed definirati. Države članice trebale bi pri odabiru najprimjerenijeg postupka odabira, te u skladu s mjerama koordinacije poduzetima na razini Unije, provesti pravodobno i transparentno savjetovanje sa svim zainteresiranim stranama u pogledu opravdanosti, ciljeva i uvjeta postupka. Države članice mogu, pri dodjeli radiofrekvencijskog spektra ili brojeva od izuzetnog gospodarskog značaja među ostalim primijeniti postupak odabira zasnovan na tržišnom natjecanju ili uspoređivanju. U provedbi tih postupaka državna regulatorna tijela moraju uzeti u obzir ciljeve ove Direktive. Ako utvrdi da bi u određenom pojasu mogla biti dostupna dodatna prava, država članica trebala bi pokrenuti postupak kojim bi se ta prava učinila dostupnima.

(127)  Snažan rast potražnje za radiofrekvencijskim spektrom te potražnje krajnjih korisnika za bežičnim širokopojasnim kapacitetom zahtijevaju rješenja koja omogućuju alternativna i komplementarna rješenja s učinkovitim pristupom spektru, uključujući bežične pristupne sustave male snage s malim prostornim dosegom, kao što su radijske lokalne mreže (RLAN) i mreže male ćelijske pristupne točke male snage. Tim bi se komplementarnim sustavima bežičnog pristupa, posebno javno dostupnim pristupnim točkama RLAN-a, krajnjim korisnicima poboljšao pristup internetu, a operatorima mobilnih mreža omogućilo preusmjeravanje mobilnog prometa. RLAN-ovi se koriste usklađenim radiofrekvencijskim spektrom bez potrebe za pojedinačnim ovlaštenjem ili pravom korištenja radiofrekvencijskog spektra. Većinu pristupnih točaka RLAN-a koriste privatni korisnici kao lokalni bežični dodatak njihovoj fiksnoj širokopojasnoj vezi. Krajnje korisnike ne bi trebalo sprečavati da u okviru svoje internetske pretplate pristup svojem RLAN-u koriste zajednički s drugima kako bi se povećao broj dostupnih pristupnih točaka, osobito u gusto naseljenim područjima, povećao bežični podatkovni kapacitet ponovnim korištenjem radiofrekvencijskog spektra i stvaranjem troškovno učinkovite dopunske bežične širokopojasne infrastrukture dostupne drugim krajnjim korisnicima. Stoga treba ukloniti i nepotrebna ograničenja za uvođenje i međupovezivanje pristupnih točaka RLAN-a. Javne vlasti ili pružatelji javnih usluga koji se u svojim prostorijama koriste RLAN-ovima za potrebe svojega osoblja, posjetitelja ili korisnika, npr. kako bi se olakšao pristup uslugama e-vlade ili za informacije o javnom prijevozu ili upravljanju cestovnim prometom, također mogu pružati pristup takvim pristupnim točkama za opću uporabu građana kao pomoćnu uslugu u okviru javnih usluga koje pružaju u tim prostorijama, u mjeri u kojoj je to dopušteno pravilima o tržišnom natjecanju i javnoj nabavi. Osim toga, pružatelji tih usluga lokalnog pristupa elektroničkim komunikacijskim mrežama unutar ili oko privatnog vlasništva ili na ograničenom javnom prostoru na nekomercijalnoj osnovi ili kao pomoćna usluga drugoj djelatnosti koja ne ovisi o predmetnom pristupu (kao što su mjesta pristupa RLAN-a dostupna korisnicima drugih komercijalnih djelatnosti ili javnosti u tom području) mogu podlijegati zahtjevima za usklađenost s općim ovlaštenjem za prava korištenja radiofrekvencijskog spektra, ali ne bi trebali biti podložni uvjetima ili zahtjevima vezanima uz opća ovlaštenja koja se primjenjuju na pružatelje javnih komunikacijskih mreža ili usluga ili obvezama u pogledu krajnjih korisnika ili međusobnog povezivanja. Na tog bi se pružatelja i dalje trebala primjenjivati pravila o odgovornosti iz članka 12. Direktive 2000/31/EZ o elektroničkoj trgovini(25). Pojavljuju se i druge tehnologije, primjerice LiFi, koje će nadopuniti trenutačne mogućnosti RLAN-ova i bežičnih pristupnih točaka u pogledu radiofrekvencijskog spektra i uključiti optičke pristupne točke temeljene na vidljivom svjetlu, što će dovesti do hibridnih lokalnih mreža koje omogućuju optičku bežičnu komunikaciju.

(128)  Budući da su bežične pristupne točke male snage s malim prostornim dosegom vrlo malene i u radu se koriste neupadljivom opremom sličnom opremi za rutere RLAN-a u kućanstvima te uzimajući u obzir pozitivan učinak koji imaju na korištenje radiofrekvencijskog spektra i razvoj bežičnih komunikacija, njihova bi tehničke značajke, kao što je izlazna snaga, trebalo odrediti na razini Unije na razmjeran način za lokalno uvođenje, a njihova bi uporaba, uz iznimku RLAN-a, trebala podlijegati samo općem ovlaštenju, koje ne bi trebalo podlijegati zahtjevima za odobrenje osim onih koji su potrebni za korištenje radiofrekvencijskog spektra, a sva dodatna ograničenja u okviru pojedinačnih urbanističkih dozvola ili drugih dozvola trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri ograničiti.

(128a)  Javne zgrade i ostalu javnu infrastrukturu svakodnevno posjećuje i koristi znatan broj krajnjih korisnika kojima je potrebna povezivost kako bi koristili usluge e-uprave, e-prijevoza i druge usluge. Ostali elementi javne infrastrukture, kao što su stupovi ulične rasvjete i semafori, zbog svoje su gustoće raspoređenosti vrijedna mjesta za upotrebu malih ćelija. Operatori bi trebali imati pristup tim javnim mjestima kako bi mogli adekvatno zadovoljiti potražnju. Stoga bi se države članice trebale pobrinuti da takve javne zgrade, kao i ostala javna infrastruktura, pod razumnim uvjetima budu dostupne za uvođenje malih ćelija kako bi se nadopunila Direktiva 2014/61/EU. Direktiva slijedi funkcionalni pristup i nameće obveze pristupa fizičkoj infrastrukturi samo ako je fizička infrastruktura dio mreže i samo ako je u vlasništvu mrežnog operatora ili je on koristi, čime se mnoge zgrade koje su u vlasništvu javnih tijela ili ih javna tijela koriste izostavljaju iz njezina područja primjene. Nasuprot tome, za fizičku infrastrukturu poput vodova ili stupova u vlasništvu mrežnih operatora (pružatelji usluga prijevoza i/ili pružatelji javnih komunikacijskih mreža), u kojima se nalaze dijelovi mreže i koji se koriste za inteligentne prometne sustave nije potrebna posebna obveza, zbog čega ne ulaze u područje primjene Direktive 2014/61/EU.

(129)  U pogledu pristupa i međusobnog povezivanja odredbe ove Direktive primjenjuju se na one mreže koje se koriste za pružanje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Privatne mreže nemaju obveze na temelju ove Direktive u pogledu pristupa i međusobnog povezivanja osim ako uporabom pristupa javnim mrežama ne podliježu uvjetima predloženim od država članica.

(130)  Pojam „pristup” ima širok raspon značenja te je stoga nužno točno definirati kako se on koristi u ovoj Direktivi, a da se to ne kosi s njegovom mogućom uporabom u drugim mjerama Unije. Operator može posjedovati mrežu ili opremu ili ih može potpuno ili djelomično iznajmiti.

(131)  Na otvorenom i konkurentnom tržištu ne bi trebalo biti ograničenja koja bi spriječila poduzeća da međusobno pregovaraju o dogovorima o pristupu i međusobnom povezivanju, a posebno o prekograničnim sporazumima, što podliježe pravilima o tržišnom natjecanju iz Ugovora. Radi stvaranja učinkovitijeg, istinskog paneuropskog tržišta s učinkovitim tržišnim natjecanjem, većim izborom i konkurentnim uslugama za krajnje korisnike, poduzeća koja zaprime zahtjeve za pristup ili međusobno povezivanje od drugih poduzeća koja podliježu primjeni općeg ovlaštenja radi davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga javnosti trebala bi pregovarati u dobroj vjeri i takve sporazume načelno zaključiti na komercijalnoj osnovi.

(132)  Na tržištima gdje i dalje postoje velike razlike u pregovaračkoj snazi među poduzećima i gdje neka poduzeća za obavljanje svojih usluga ovise o infrastrukturi drugih, potrebno je utemeljiti okvir da se osigura učinkovito funkcioniranje tržišta. U slučaju neuspjeha komercijalnih pregovora, državna regulatorna tijela moraju biti ovlaštena da osiguraju prikladan pristup, međusobno povezivanje i interoperabilnost usluga u korist krajnjih korisnika. Ona posebno mogu osigurati povezivost s kraja na kraj određivanjem razmjernih obveza poduzećima koja podliježu primjeni općeg ovlaštenja i koja nadziru pristup krajnjim korisnicima. Nadzor nad načinima pristupa može podrazumijevati vlasništvo ili nadzor nad fizičkom vezom s krajnjim korisnikom (fiksna ili mobilna) i/ili mogućnost promjene ili oduzimanja nacionalnog broja ili brojeva potrebnih za pristup priključnoj točki mreže krajnjeg korisnika. To se, primjerice, događa kad operatori mreže krajnjem korisniku pretjerano ograniče pristup internetskim portalima i uslugama.

(133)  S obzirom na načelo nediskriminacije državna regulatorna tijela trebala bi osigurati da se svi operatori, bez obzira na njihovu veličinu i poslovni model, te jesu li vertikalno integrirani ili su razdvojeni, mogu međusobno povezati pod razumnim uvjetima, kako bi se ostvarila povezivost s kraja na kraj i pristup globalnom internetu.

(134)  Nacionalne zakonske ili administrativne mjere koje povezuju odredbe i uvjete za pristup ili međusobno povezivanje s djelatnošću strane koja zatraži međusobno povezivanje, a posebno s visinom njezina ulaganja u mrežnu infrastrukturu, a ne s pruženim uslugama međusobnog povezivanja ili pristupa, mogu prouzročiti narušavanje tržišta i stoga mogu biti nespojive s pravilima tržišnog natjecanja.

(135)  Operatori mreže koji nadziru pristup svojim vlastitim korisnicima to čine na temelju jedinstvenih brojeva ili adresa iz objavljenog raspona numeriranja ili adresiranja. Drugi operatori mreže moraju biti u stanju tim korisnicima isporučiti promet i stoga moraju biti u stanju međusobno se izravno ili neizravno povezivati. Stoga je primjereno utvrditi prava i obveze za pregovore o međusobnom povezivanju.

(136)  Interoperabilnost je u interesu krajnjih korisnika i važan je cilj ovog regulatornog okvira. Poticanje interoperabilnosti jedan je od ciljeva državnih regulatornih tijela kao što je naznačeno u ovom okviru prema kojemu se također predviđa da će Komisija objaviti popis normi i/ili specifikacija koje obuhvaćaju pružanje usluga, tehnička sučelja i/ili mrežne funkcije kao osnovu za poticanje usklađivanja u elektroničkim komunikacijama. Države članice moraju poticati uporabu objavljenih normi i/ili specifikacija u onoj mjeri koja je prijeko potrebna da se osigura interoperabilnost usluga, a korisnicima poboljša sloboda izbora.

(137)  Trenutačno povezivost s kraja na kraj i pristup hitnim službama ovise o tome da krajnji korisnici prihvate brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge. Budući tehnološki razvoj ili povećana uporaba brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga mogli bi dovesti do nedostatka interoperabilnosti između komunikacijskih usluga. Zbog toga bi mogle nastati znatne zapreke ulasku na tržište i prepreke daljnjim inovacijama, što bi moglo znatno ugroziti učinkovitu povezivost s kraja na kraj među krajnjim korisnicima ▌.

(138)  U slučaju nastanka takvih problema interoperabilnosti, Komisija može zahtijevati izvješće BEREC-a s činjeničnom procjenom situacije na tržištu na razini Unije i na razini država članica. Komisija bi na temelju BEREC-ovog izvješća i drugih dostupnih dokaza te uzimajući u obzir učinke na unutarnjem tržištu trebala odlučiti postoji li potreba da državna regulatorna tijela regulatorno interveniraju. Ako Komisija smatra da bi državna regulatorna tijela trebala razmotriti takvu regulatornu intervenciju, ona može donijeti provedbene mjere u kojima se utvrđuje priroda i opseg mogućih regulatornih intervencija od strane državnih regulatornih tijela, a posebno mjere za uvođenje obvezne primjene normi ili specifikacija za sve ili određene pružatelje. Pojmovi „europske norme” i „međunarodne norme” definirani su u članku 2. Uredbe (EU) br. 1025/2012(26). Državna regulatorna tijela trebala bi, uzimajući u obzir posebne nacionalne okolnosti, procijeniti nužnost i opravdanost bilo koje intervencije radi osiguranja povezivosti s kraja na kraj, a ako je to slučaj, uvesti razmjerne obveze u skladu s provedbenim mjerama Komisije. Kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka na unutarnjem tržištu, države članice ne bi smjele nametati dodatne obveze uz takve provedbene mjere.

(139)  U situacijama u kojima poduzeća nemaju pristup valjanim alternativama imovini mreže koja se ne može ponovno izvesti do prve razdjelne i u cilju promicanja konkurentnog ishoda u korist krajnjih korisnika točke državna regulatorna tijela trebala bi imati ovlasti uvođenja obveze pristupa svim operatorima, bez obzira na njihovu tržišnu snagu. U tim bi smislu državna regulatorna tijela trebale uzeti u obzir sve tehničke i gospodarske prepreke budućem ponavljanju mreža. Međutim, budući da takve obveze mogu biti nametljive, ugrožavati poticaje za ulaganja i imati kontraproduktivan učinak jačanja položaja vladajućih sudionika, potrebno ih je uvesti samo ako je to opravdano i razmjerno kako bi se ostvarilo održivo tržišno natjecanje na relevantnim tržištima. Samu činjenicu da već postoji najmanje jedna takva infrastruktura ne treba uvijek tumačiti kao potvrdu ponovljivosti imovine infrastrukture. Prva razdjelna točka trebala bi se odrediti upućivanjem na objektivne kriterije.

(139a)  Trebalo bi omogućiti uvođenje obveze pružanja pristupa povezanim popratnim uslugama, tj. uslugama pristupa kako bi se krajnjim korisnicima s invaliditetom omogućio odgovarajući pristup te podatcima kojima se podržavaju usluge televizije povezane s internetom i elektronički programski vodiči, u mjeri u kojoj je nužno krajnjim korisnicima osigurati pristup određenim uslugama radiodifuzije.

(140)  Moglo bi se opravdati širenje obveza pristupa na ožičenje i kabele iza prve sabirne točke u područjima s manjom gustoćom naseljenosti, uz istovremeno ograničavanje takvih obveza na točke koje su što je moguće bliže krajnjim korisnicima, ako se pokaže da bi ponavljanje bilo nemoguće i iza prve sabirne točke.

(141)  U tim bi slučajevima bilo primjereno da državna regulatorna tijela, radi usklađenosti s načelom proporcionalnosti, izuzmu obveze koje prelaze prvu sabirnu točku, s obzirom na to da bi obveza pristupa koja se ne temelji na značajnoj tržišnoj snazi dovela u opasnost poslovni model za nedavno uvedene mrežne elemente ili zbog postojanja održivih alternativnih načina pristupa prikladnih za davanje na korištenje mreža vrlo velikog kapaciteta.

(142)  Zajedničko korištenje pasivne ▌infrastrukture koje se primjenjuje u pružanju bežičnih elektroničkih komunikacijskih usluga ▌u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja, može biti posebno korisno za maksimiziranje povezivosti vrlo velikog kapaciteta u cijeloj Uniji, posebno u slabije naseljenim područjima u kojima je ponavljanje teško izvedivo, a postoji rizik da krajnji korisnici možda neće imati takvu povezivost. Državna regulatorna tijela trebala bi iznimno imati ovlasti odrediti obvezu zajedničkog korištenja ▌ili lokaliziranog pristupa roamingu, u skladu s pravom Unije, ako je ta mogućnost jasno utvrđena prvotnim uvjetima dodjele prava korištenja i ako pokažu da postoji korist od takvog zajedničkog korištenja ▌, u smislu rješavanja nepremostivih ekonomskih ili fizičkih prepreka i da je zbog toga ozbiljno narušen ili uopće ne postoji pristup mrežama ili uslugama te uzimajući u obzir više elemenata, uključujući posebno potrebu za pokrivenošću duž glavnih prometnih pravaca, izbor i veću kvalitetu usluga za krajnje korisnike kao i potrebu da se zadrže inicijative za pokretanje infrastrukture. U okolnostima u kojima krajnji korisnici nemaju pristup, a zajedničko korištenje pasivne infrastrukture samo po sebi nije dovoljno za rješavanje te situacije državna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost uvođenja obveznog zajedničkog korištenja aktivne infrastrukture.

(143)  Premda je u nekim slučajevima primjereno da državno regulatorno tijelo odredi obveze operatorima koji nemaju značajnu tržišnu snagu da bi se postigli ciljevi kao što su povezivost s kraj na kraj ili interoperabilnost usluga, ipak je potrebno osigurati da se takve obveze odrede u skladu s regulatornim okvirom te, posebno, njegovim postupcima obavješćivanja.

(144)  Pravila tržišnog natjecanja sama po sebi ne moraju biti dovoljna da se osigura kulturna raznolikost i pluralizam medija u području digitalne televizije. Zbog tehnološkog i tržišnog razvoja obveze redovito trebaju revidirati bilo države članice za njihova nacionalna tržišta ili Komisija za Uniju, kako bi se osigurao uvjetovani pristup na pošten, objektivan i nediskriminirajući način, a posebno da se utvrdi postoji li opravdanje za proširivanje obveza na elektroničke programske vodiče (electronic programme guides – EPG-ovi) i sučelja aplikacijskog programa (application program interfaces – API-ovi), u onoj mjeri u kojoj je nužno krajnjim korisnicima osigurati pristup određenim uslugama digitalne radiodifuzije. Države članice mogu putem zakonskih, regulatornih ili administrativnih sredstava koja smatraju nužnima specificirati usluge digitalne radiodifuzije za koje se krajnjim korisnicima mora osigurati pristup.

(145)  Države članice također mogu svojem državnom regulatornom tijelu dopustiti pregled obveza u vezi s uvjetovanim pristupom uslugama digitalne radiodifuzije kako bi se putem analize tržišta procijenilo treba li povući ili dopuniti uvjete za operatore koji nemaju značajnu tržišnu snagu na relevantnom tržištu. Takvo povlačenje ili dopuna ne smije imati negativan učinak na pristup krajnjih korisnika takvim uslugama ili na izglede za učinkovito tržišno natjecanje.

(146)  U nekim okolnostima postoji potreba za ex ante obvezama da bi se osigurao razvoj tržišnog natjecanja, a takvo okruženje pogoduje uvođenju i prihvaćanju mreža vrlo velikog kapaciteta i maksimizaciji koristi za krajnjeg korisnika. Definicija značajne tržišne snage koja se koristi u ovoj Direktivi ekvivalentna je pojmu vladajućeg položaja prema definiciji tog pojma u sudskoj praksi Suda

(147)  U nekim slučajevima dva ili više poduzeća mogu dijeliti dominantan položaj ne samo kad među njima postoje strukturalne ili druge veze nego i kad je struktura tržišta na kojem se oni pojavljuju povoljna za zajedničko djelovanje i omogućuje im da se ponašaju u znatnoj mjeri neovisno o konkurentima, klijentima i, u konačnici, potrošačima, tj. kad ono potiče paralelno ili udruženo, nenatjecateljsko ponašanje na tržištu. Takva struktura može se dokazati značajkama kao što su visok stupanj koncentracije, dovoljna razina transparentnosti tržišta zahvaljujući kojoj koordinacija ili zajednička politika s vremenom postaju održive, postojanje velikih prepreka koje potencijalnim konkurentima onemogućuju pristup i nedostatak izbora koji onemogućuje reakciju potrošača. U posebnim okolnostima ex ante regulacije tržišta elektroničkih komunikacija kada su prepreke ulasku novih sudionika na tržište tipično velike, situacija u kojoj vlasnik mreže odbije pružiti veleprodajni pristup pod razumnim uvjetima koji omogućuju održivu korist za dinamiku tržišnog natjecanja, koja je vidljiva ili se može predvidjeti u nedostatku ex ante regulacije, u vezi sa zajedničkim interesom da se zadrži visok najam na silaznim ili susjednim maloprodajnim tržištima neproporcionalno izvršenim ulaganjima i nastalim rizicima, može sama po sebi biti pokazatelj zajedničke politike koju su donijeli članovi oligopola među kojima ne postoji tržišno natjecanje.

(148)   Bitno je da se ex ante regulatorne obveze odrede samo na veleprodajnim tržištima na kojima postoji jedno ili više poduzeća sa značajnom tržišnom snagom, kako bi se osiguralo održivo tržišno natjecanje ▌, i gdje korektivne mjere na raspolaganju u nacionalnom pravu ili pravu tržišnog natjecanja Unije nisu dovoljne za rješavanje problema. Komisija je u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja izradila smjernice na razini Unije kojima bi se rukovodila državna regulatorna tijela u ocjenjivanju djelotvornosti tržišnog natjecanja i značajne tržišne snage. Državna regulatorna tijela trebaju utvrditi jesu li određeni proizvod ili usluga stvarno konkurentni u određenoj geografskoj regiji, koja može u cijelosti ili jednim dijelom biti na državnom području te države članice ili je mogu činiti susjedni dijelovi državnih područja država članica. Analiza učinkovitog tržišnog natjecanja treba sadržavati analizu o tome razvija li se tržište u smjeru tržišnog natjecanja, odnosno je li izostanak učinkovitog natjecanja trajan. Ove se smjernice trebaju baviti i pitanjem novih tržišta u nastajanju na kojima onaj tko je de facto tržišni predvodnik vjerojatno drži značajni tržišni udjel, ali ga ne treba podvrgavati neprimjerenim obvezama. Komisija bi trebala redovito preispitivati smjernice, posebno u pogledu revizije postojećeg zakonodavstva, uzimajući u obzir razvoj sudske prakse, ekonomsku znanost i konkretno tržišno iskustvo kako bi se osigurala njihova primjerenost tržištima koja se naglo razvijaju. Državna regulatorna tijela trebat će surađivati kad se za određeno tržište utvrdi da je transnacionalno.

(149)  U ocjenjivanju ima li neko poduzeće značajnu tržišnu snagu na određenom tržištu, državna regulatorna tijela trebaju djelovati sukladno pravu Unije pridajući najveću pozornost smjernicama Komisije o analizi tržišta i procjeni značajne tržišne snage.

(150)  Državna regulatorna tijela trebala bi, vodeći u najvećoj mjeri računa o Preporuci Komisije o relevantnim tržištima proizvoda i usluga, koja je donesena u skladu s ovom Direktivom te uzima u obzir nacionalno i lokalno okruženje, odrediti relevantna geografska tržišta na svojem državnom području. Zbog toga bi državna regulatorna tijela trebala barem analizirati tržišta obuhvaćena Preporukom, uključujući ona tržišta koja su navedena, ali više nisu regulirana u konkretnom nacionalnom ili lokalnom okruženju. Državna regulatorna tijela trebala bi analizirati i tržišta koja nisu obuhvaćena tom preporukom, ali su regulirana na području njihove jurisdikcije na temelju prethodnih tržišnih analiza, ili na temelju analize drugih tržišta, ako imaju dovoljno razloga da smatraju da bi se zahtjevi testa trostrukog kriterija predviđenog ovom Direktivom mogli ispuniti.

(151)  Međudržavna tržišta mogu se odrediti ako je to opravdano definicijom geografskog tržišta, uzimajući u obzir sve čimbenike na strani ponude i na strani potražnje u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja. BEREC je najprimjerenije tijelo za poduzimanje takve analize na temelju opsežnog kolektivnog iskustva državnih regulatornih tijela pri određivanju tržišta na nacionalnoj razini. Ako su međudržavna tržišta određena i na njima je potrebna regulatorna intervencija, predmetno državno regulatorno tijelo trebalo bi surađivati pri određivanju primjerenog regulatornog odgovora, uključujući i u postupku obavješćivanja Komisije. Ona mogu na isti način sudjelovati i kada međudržavna tržišta nisu određena, ali su tržišni uvjeti na njihovim državnim područjima dovoljno homogeni da bi bilo korisno primijeniti koordinirani regulatorni pristup, npr. u pogledu sličnih troškova, tržišnih struktura ili operatora ili u slučaju međudržavne ili usporedive potražnje krajnjih korisnika.

(152)  U nekim su situacijama geografska tržišta definirana kao nacionalna ili podnacionalna, npr. zbog pokretanja mreže na nacionalnoj ili lokalnoj razini, što određuje granice potencijalne tržišne snage poduzeća u odnosu na veleprodajnu ponudu, ali i dalje postoji znatna međudržavna potražnja jedne ili više kategorija konačnih korisnika. To osobito vrijedi za potražnju poslovnih krajnjih korisnika koji posluju na više lokacija u različitim državama članicama. Ako ponuđači ne mogu u dovoljnoj mjeri zadovoljiti tu međudržavnu potražnju, npr. ako su rascjepkani nacionalnim granicama ili lokalno, mogu nastati prepreke unutarnjem tržištu. Stoga bi BEREC trebao imati ovlasti davanja smjernica državnim regulatornim tijelima o zajedničkim regulatornim pristupima kako bi se osiguralo zadovoljavajuće ispunjavanje međudržavne potražnje, osigurala osnova za proizvode veleprodajnog pristupa u cijeloj Uniji te, usprkos rascjepkanosti na strani ponude, postigla učinkovitost i ekonomija razmjera. Državna regulatorna tijela trebala bi temeljiti svoje odluke na smjernicama BERC-a kada, radi ostvarivanja cilja unutarnjeg tržišta, uvode regulatorne obveze operatorima sa značajnom tržišnom snagom (SMP) na nacionalnoj razini.

(153)  ▌.

(154)  ▌.

(155)  ▌.

(156)  Tijekom postupnog prelaska na deregulirana tržišta komercijalni sporazumi, uključujući i one za sufinanciranje i pristup, između operatora postupno će biti sve češći, a ako se pokažu održivima i poboljšaju dinamiku tržišnog natjecanja, mogu biti argument u prilog zaključku da za određeno veleprodajno tržište nije potrebna ex ante regulacija. Slična se logika može primijeniti u obratnom smjeru na nepredviđene raskide komercijalnih sporazuma na dereguliranom tržištu. Pri analizi takvih sporazuma potrebno je uzeti u obzir da mogućnost regulacije vlasnicima mreža može biti poticaj da započnu komercijalne pregovore. Kako bi se na odgovarajući način uzeo u obzir učinak regulacije određene za povezana tržišta, državna regulatorna tijela trebala bi pri utvrđivanju potrebe ex ante regulacije na određenom tržištu osigurati da se analiza tržišta provodi usklađeno te, ako je moguće, istodobno ili u najkraćem mogućem roku između dviju analiza.

(157)  Pri procjeni regulacije na veleprodajnom tržištu radi rješavanja problema na maloprodajnoj razini, državna regulatorna tijela trebala bi uzeti u obzir da određenom maloprodajnom tržištu nekoliko veleprodajnih tržišta može pružati veleprodajne ulazne proizvode, i obratno, jedno veleprodajno tržište može pružati veleprodajne ulazne proizvode većem broju maloprodajnih tržišta. Osim toga, na dinamiku tržišnog natjecanja na određenom tržištu mogu utjecati tržišta koja su susjedna, ali nisu vertikalno povezana, kao što je slučaj s nekim tržištima fiksnih i mobilnih usluga. Državna regulatorna tijela trebala bi tu procjenu provesti za svako pojedinačno veleprodajno tržište za koje se razmatra uvođenje regulacije, počevši od korektivnih mjera za pristup građevinskoj infrastrukturi jer se takvim mjerama obično potiče održivije tržišno natjecanje, uključujući i infrastrukturnu konkurenciju, a zatim analizirati sva veleprodajna tržišta za koja se smatra da bi mogla trebati ex ante regulaciju zbog njihove vjerojatne prikladnosti za rješavanje utvrđenih problema tržišnog natjecanja na maloprodajnoj razini. Državna regulatorna tijela trebala bi pri odlučivanju o konkretnoj korektivnoj mjeri koju treba uvesti ocijeniti njezinu tehničku izvedivost i provesti analizu troškova i koristi, uzimajući u obzir stupanj primjerenosti tog sredstva za rješavanje utvrđenih problema tržišnog natjecanja na maloprodajnoj razini te omogućavanjem tržišnog natjecanja na temelju diferencijacije i tehnološke neutralnosti. Državna regulatorna tijela trebala bi razmotriti posljedice uvođenja bilo koje posebne korektivne mjere koja bi, u slučaju da je primjenjiva samo na određene mrežne topologije, mogla destimulirati uvođenje mreža vrlo velikog kapaciteta u interesu krajnjih korisnika. Osim toga, državna regulatorna tijela trebala bi omogućiti poticaje putem uvedenih korektivnih mjera te, kada je to moguće, razvoj fleksibilne i otvorene mrežne arhitekture prije puštanja u rad infrastrukture, čime bi se u konačnici smanjilo opterećenje i složenost korektivnih mjera uvedenih u kasnijoj fazi. U svakoj fazi procjene, prije nego utvrdi treba li operatoru sa značajnom tržišnom snagom uvesti dodatnu korektivnu mjeru koja predstavlja veće opterećenje, državno regulatorno tijelo trebalo bi nastojati utvrditi bi li na predmetnom tržištu već razmotrene korektivne mjere bile dovoljne za djelotvorno tržišno natjecanje, uzimajući u obzir i sve relevantne komercijalne sporazume ili druge okolnosti veleprodajnog tržišta, uključujući druge vrste regulacije na snazi, primjerice opće obveze pristupa imovini mreže koja se ne može ponovno izvesti ili obveze na temelju Direktive 2014/61/EU, te na svu regulaciju koju državno regulatorno tijelo već smatra primjerenom za operatora sa značajnom tržišnom snagom. Takva procjena po fazama, čiji je cilj osigurati da se uvedu samo najprikladnija pravna sredstva potrebna za učinkovito rješavanje svih problema utvrđenih pri analizi tržišta, ne priječi državnom regulatornom tijelu da zaključi da kombinacija takvih korektivnih mjera, čak iako su one različite jačine, pruža najmanje nametljiv način rješavanja problema. Čak i ako takve razlike ne dovedu do utvrđivanja odvojenih geografskih tržišta, njima se može opravdati razlikovanje primjerenih korektivnih mjera koje su uvedene s obzirom na različitu jačinu ograničenja tržišnom natjecanju.

(158)  Smatra se da je ex ante regulacija uvedena na veleprodajnoj razini, koja je u načelu manje zamjetljiva od regulacije na maloprodajnoj razini, dovoljna za rješavanje potencijalnih problema tržišnog natjecanja na povezanom silaznom maloprodajnom tržištu ili tržištima. Napredak u pogledu djelovanja tržišnog natjecanja od uvođenja regulatornog okvira za elektroničke komunikacije vidljiv je iz sve veće deregulacije maloprodajnih tržišta diljem Unije. Nadalje, pravila o uvođenju ex ante korektivnih mjera poduzećima sa značajnom tržišnom snagom trebalo bi pojednostaviti te, ako je moguće, učiniti ih predvidljivijima. Stoga bi ovlasti za uvođenje ex ante regulatornih kontrola na temelju značajne tržišne snage na maloprodajnim tržištima trebalo ukinuti.

(159)  Ako državno regulatorno tijelo povuče regulatorne mjere za veleprodajno tržište, trebalo bi odrediti odgovarajuće razdoblje obavješćivanja kako bi se osigurao održivi prijelaz na deregulirano tržište. Državno regulatorno tijelo trebalo bi pri određivanju tog roka uzeti u obzir postojeće sporazume između pružatelja usluga pristupa i tražitelja pristupa sklopljene na temelju određenih regulatornih obveza. Konkretno, tim se sporazumima tražiteljima pristupa osigurava pravna zaštita u određenom vremenskom razdoblju. Državno regulatorno tijelo trebalo bi u obzir uzeti i stvarnu mogućnost da sudionici na tržištu prihvate komercijalne ponude za veleprodajni pristup ili zajedničko ulaganje prisutne na tržištu te potrebu izbjegavanja duljih razdoblja regulatorne arbitraže. Nakon što razdoblje obavješćivanja krene teći, prijelaznim aranžmanima koje je uvelo državno regulatorno tijelo trebalo bi uzeti u obzir opseg i rokove regulatornog nadzora u postojećim sporazumima.

(160)  Kako bi se sudionicima na tržištu pružila sigurnost što se tiče regulatornih uvjeta, neophodno je odrediti rok za provjeru tržišta. Analizu tržišta važno je provoditi redovito i u razumnom i prikladnom vremenskom okviru. Ako državno regulatorno tijelo ne uspije u roku analizirati tržište, to može ugroziti unutarnje tržište te uobičajeni postupci radi povrede možda neće na vrijeme dati željeni učinak. Isto tako, dotičnom državnom regulatornom tijelu treba omogućiti da zahtijeva pomoć BEREC-a kako bi analizu tržišta privelo kraju. Na primjer, pomoć bi mogla biti u obliku posebne radne skupine sastavljene od predstavnika drugih državnih regulatornih tijela.

(161)  Zbog visoke razine tehnoloških inovacija i vrlo dinamičnih tržišta u području elektroničkih komunikacija, potrebno je brzo, koordinirano i usklađeno prilagođavanje pravnog uređenja na razini Unije budući da je iskustvo pokazalo da razlike u provedbi regulatornog okvira između državnih regulatornih tijela mogu stvoriti zapreku razvoju unutarnjeg tržišta.

(162)  Međutim, radi veće postojanosti i predvidljivosti regulatornih mjera, najdulje dopušteno razdoblje između dviju analiza tržišta potrebno je produljiti s tri na pet godina u slučaju stabilnih ili predvidivih tržišta, uz uvjet da u međuvremenu ne dođe do promjena na tržištu koje zahtijevaju novu analizu. Pri utvrđivanju je li državno regulatorno tijelo ispunilo svoju obvezu analiziranja tržišta i objavilo odgovarajući nacrt mjere najmanje jednom u pet godina, početkom novog petogodišnjeg tržišnog ciklusa smatra se samo obavijest s novom procjenom definicije tržišta i značajne tržišne snage. Ne smatra se da je ta obveza ispunjena samo objavom obavijesti novih ili izmijenjenih regulatornih korektivnih mjera uvedenih na temelju prethodne i nerevidirane analize tržišta. Međutim, u slučaju dinamičnih tržišta, najdulje razdoblje u kojem je dozvoljeno analiziranje tržišta trebalo bi i dalje biti tri godine. Tržište bi trebalo smatrati dinamičnim ako je za parametre korištene za odlučivanje o nametanju ili ukidanju obveza, uključujući tehnološki razvoj i obrasce potražnje krajnjih korisnika, izgledno da će se razviti na način da bi se zaključci analize mogli promijeniti u razdobljima kraćima od godine dana za značajan broj zemljopisnih područja koja predstavljaju barem 10 % tržišta.

(163)  Specifično obvezivanje poduzeća značajnije tržišne snage ne nalaže dodatnu analizu tržišta nego opravdanje da je relevantna obveza potrebna i proporcionalna s obzirom na narav utvrđenog problema na predmetnom tržištu ▌.

(164)  Državna regulatorna tijela trebala bi pri procjeni razmjernosti obveza i uvjeta koje određuju uzeti u obzir različite uvjete tržišnog natjecanja koji postoje u različitim područjima u njihovim državama članicama, posebno uzimajući u obzir rezultate geografskih mjerenja provedenih u skladu s ovom Direktivom.

(165)  Kada odlučuju o određivanju korektivnih mjera za kontrolu cijena, te o njihovu obliku ako te korektivne mjere uvedu, državna regulatorna tijela trebaju nastojati da se ulagaču omogući pravičan povrat na određeni novi investicijski projekt. Mogu postojati opasnosti povezane s investicijskim projektima koji se posebno odnose na nove pristupne mreže koje podržavaju proizvode za kojima je potražnja u vrijeme ulaganja nesigurna.

(166)  Revizije obveza određenih operatorima sa značajnom tržišnom snagom u vremenskom okviru tržišne analize trebale bi državnim regulatornim tijelima omogućiti da uzmu u obzir učinak novih kretanja na uvjete tržišnog natjecanja, na primjer nedavno sklopljenih dobrovoljnih sporazuma između operatora, kao što su sporazumi o pristupu i zajedničkom ulaganju, kojima se omogućuje fleksibilnost, iznimno važna u kontekstu duljih regulatornih ciklusa. Slično bi razmišljanje trebalo primijeniti i u slučaju nepredviđenog raskida komercijalnih ugovora. U slučaju takvih raskida na dereguliranom tržištu potrebno je provesti novu tržišnu analizu.

(167)  Transparentnost uvjeta za pristup i međusobno povezivanje, uključujući cijene, služi ubrzavanju pregovora i izbjegavanju sporova, a tržišnim sudionicima pruža sigurnost da se usluga ne obavlja prema diskriminacijskim načelima. Otvorenost i transparentnost tehničkih sučelja mogu biti posebno važni u osiguravanju interoperabilnosti. Ako državno regulatorno tijelo nalaže da informacije budu javne, ono također može specificirati način na koji one moraju postati dostupne, te jesu li besplatne ili nisu, uzimajući u obzir narav i svrhu relevantnih informacija.

(168)  S obzirom na raznolikost mrežnih topologija, pristupnih proizvoda i okolnosti na tržištu koji su se pojavili od 2002., ciljevi Priloga II. Direktivi 2002/19/EZ o izdvojenom pristupu lokalnoj petlji i pristupnim proizvodima pružateljima usluga digitalne televizije i radija, mogu se bolje i fleksibilnije ostvariti smjernicama o minimalnim kriterijima za referentnu ponudu koje treba izraditi i periodično ažurirati BEREC. Stoga bi Prilog II. Direktivi 2002/19/EZ trebalo ukloniti.

(169)  Načelom nediskriminacije osigurava se da poduzeća s tržišnom snagom ne naruše tržišno natjecanje, posebno ako su ona vertikalno integrirana poduzeća koja pružaju usluge poduzećima s kojima se natječu na silaznim tržištima.

(170)  Radi rješavanja i sprečavanja diskriminirajućeg ponašanja koje nije povezano s cijenom, istovjetnost ulaznih proizvoda (eng. equivalence of inputs, EoI) načelno je najsigurniji način ostvarivanja učinkovite zaštite od diskriminacije. S druge strane, reguliranje veleprodajnih ulaznih proizvoda na osnovi EoI-a vjerojatno bi dovelo do viših troškova usklađenosti u usporedbi s drugim oblicima obveza nediskriminacije. Te više troškove usklađenosti potrebno je usporediti s koristima od povećanog tržišnog natjecanja na silaznim tržištima i s važnosti jamstava nediskriminacije u okolnostima kada operator sa značajnom tržišnom snagom ne podliježe izravnoj kontroli cijena. Konkretno, državna regulatorna tijela mogu smatrati da će se, s obzirom na usporedno manje inkrementalne troškove osiguravanja sukladnosti novoizgrađenih sustava s modelom EoI, osiguravanjem veleprodajnih ulaznih proizvoda na novim sustavima u skladu s modelom EoI povećati vjerojatnost ostvarivanja dovoljnog opsega neto koristi i time zadovoljiti načelo razmjernosti. S druge strane, državna regulatorna tijela trebala bi procijeniti mogućnost da bi se strožim regulatornim obvezama moglo destimulirati uvođenje novih sustava u odnosu na postupne nadogradnje. U državama članicama s velikim brojem manjih operatora sa značajnom tržišnom snagom (SMP) nametanje modela EoI svim operatorima može se pokazati nerazmjernim.

(171)  Zasebno računovodstvo omogućava da unutarnji prijenosi cijena budu vidljivi, a državnom regulatornom tijelu da provjeri pridržavanje obveza nediskriminacije, ako je to primjenjivo. Komisija je u vezi s time objavila Preporuku 2005/698/EZ od 19. rujna 2005 o zasebnom računovodstvu i sustavima troškovnog računovodstva.

(172)  Građevinska imovina na koju se ugrađuju elementi elektroničke komunikacijske mreže ključna je za uspješno pokretanje novih ▌mreža zbog visokih troškova potrebnih za njihovo udvostručavanje, a ponovnom uporabom građevinske imovine, tamo gdje je to moguće, mogu se ostvariti znatne uštede. Stoga je u slučajevima kada je građevinska imovina vlasništvo operatora sa značajnom tržišnom snagom, uz pravila o fizičkoj infrastrukturi utvrđenih Direktivom 2014/61/EU potrebno donijeti posebne korektivne mjere. Ako građevinska imovina postoji i može se ponovno upotrijebiti, pozitivni učinak ostvarivanja učinkovitog pristupa toj imovini pri pokretanju konkurentske infrastrukture vrlo je visok, stoga je nužno osigurati da se pristup toj imovini može primijeniti kao samostalna korektivna mjera namijenjena poboljšanju dinamike tržišnog natjecanja i uvođenja na svim silaznim tržištima, koju treba razmotriti prije procjene potrebe određivanja drugih potencijalnih korektivnih mjera, a ne samo kao dodatna korektivna mjera za druge veleprodajne proizvode i usluge ili kao korektivna mjera ograničena na poduzeća koja se drugim veleprodajnim proizvodima i uslugama koriste. Postojeća imovina ne bi se trebala smatrati dostupnom za ponovnu uporabu ako tehnička ili fizička ograničenja onemogućavaju funkcionalan pristup toj imovini. Državna regulatorna tijela trebala bi vrednovati stariju građevinsku imovinu koja se može ponovno upotrijebiti na temelju regulatorne računovodstvene vrijednosti umanjene za akumuliranu amortizaciju u trenutku obračuna i indeksirane na temelju odgovarajućeg cjenovnog indeksa, kao što je indeks maloprodajnih cijena, isključujući imovinu koja je u cijelosti amortizirana tijekom razdoblja od najmanje 40 godina, ali se i dalje koristi.

(173)  Kada određuju obveze za pristup novim i poboljšanim infrastrukturama, državna regulatorna tijela osiguravaju da uvjeti pristupa odražavaju okolnosti na kojima se temelji odluka o ulaganju uzimajući u obzir, među ostalim, troškove za postavljanja, očekivanu brzinu prihvaćanja novih proizvoda i usluga te očekivanu razinu maloprodajnih cijena. Osim toga, kako bi se ulagačima pružila sigurnost pri planiranju, državna regulatorna tijela trebaju moći propisati, ako je potrebno, odredbe i uvjete pristupa koji ostaju dosljedni tijekom odgovarajućeg razdoblja provjere. U slučaju da se kontrola cijena smatra primjerenom, te odredbe i uvjeti mogu uključivati dogovore o cijenama koji ovise o količinama i trajanju ugovora u skladu s pravom Unije, te uz uvjet da nemaju diskriminirajući učinak. Svakim se određenim uvjetom pristupa treba uzeti u obzir potreba da se očuva učinkovito tržišno natjecanje u pružanju usluga potrošačima i poslovnim subjektima.

(174)  Određivanje pristupa mrežnoj infrastrukturi, kao što su tamna optička vlakna, može se opravdati kao sredstvo za povećavanje tržišnog natjecanja, ali državna regulatorna tijela moraju uravnotežiti prava vlasnika infrastrukture da koristi svoju infrastrukturu u svoju korist i prava drugih pružatelja usluge na pristup opremi, što je osnova za obavljanje konkurentnih usluga.

(175)  ▌.

(176)  Ako su operatori obavezni udovoljiti opravdanim zahtjevima za pristup i uporabu mrežnih elemenata i pripadajuće opreme, ti se zahtjevi mogu odbiti samo na temelju objektivnih načela kao što je tehnička izvedivost ili potreba za održanjem cjelovitosti mreže. Ako se pristup odbije, oštećena stranka može pokrenuti spor prema postupku za rješavanje sporova iz članaka 27. i 28. Od operatora kojem je određena obveza pristupa ne može se tražiti da pruža one vrste pristupa koje nisu u njegovoj nadležnosti. Obveza pristupa koju su odredila državna regulatorna tijela i kojom se kratkoročno povećava tržišno natjecanje ne bi smjela obeshrabriti tržišne natjecatelje od toga da ulažu u alternativnu opremu čime će se dugoročno osigurati održivo tržišno natjecanje i/ili kvalitetnija usluga i koristi krajnjim korisnicima. Državna regulatorna tijela mogu pružatelje i/ili primatelje određenog pristupa obvezati tehničkim i operacijskim uvjetima u skladu s pravom Unije. Obveza tehničkih normi mora se provoditi u skladu s Direktivom (EU) 1535/2015.

(177)  Kontrola cijena može biti potrebna kada analiza tržišta na određenom tržištu otkrije nedovoljno tržišno natjecanje. Operatori sa značajnom tržišnom snagom posebno moraju izbjeći snižavanje cijena, čime razlika između njihove maloprodajne cijene i cijene za međusobno povezivanje i/ili pristup koja se traži od konkurenata koji obavljaju slične maloprodajne usluge ne bi bila dovoljna da se osigura održivo tržišno natjecanje. Kad državno regulatorno tijelo izračuna troškove nastale prilikom uspostavljanja usluge koja je određena prema ovoj Direktivi, potrebno je dopustiti prihvatljiv povrat uloženog kapitala, uključujući potrebne radne i građevinske troškove, s prilagođenom vrijednosti kapitala gdje je potrebno odraziti trenutačnu vrijednost imovine i djelotvornost operacija. Metoda povrata troškova mora biti prilagođena okolnostima, uzimajući u obzir potrebu da se unaprijedi učinkovitost, održivo tržišno natjecanje i uvođenje mreža vrlo velikog kapaciteta, a time i maksimizacija koristi za krajnjeg korisnika, a trebala bi uzeti u obzir potrebu za predvidivim i stabilnim veleprodajnim cijenama u korist svih operatora koji planiraju uvesti nove i poboljšane mreže, u skladu sa smjernicama Komisije(27).

(178)  Zbog neizvjesnosti u pogledu konkretne potražnje za pružanjem širokopojasnih usluga sljedeće generacije važno je tim operatorima, u cilju promicanja učinkovitog ulaganja i inovacija, koji ulažu u nove ili nadograđene mreže omogućiti određeni stupanj fleksibilnosti pri određivanju cijena. Kako bi se spriječile pretjerane cijene na tržištima na kojima postoje operatori sa značajnom tržišnom snagom, fleksibilnost pri određivanju cijena trebalo bi kombinirati s dodatnim mjerama zaštite kako bi se zaštitilo tržišno natjecanje ili interesi krajnjih korisnika, primjerice stroge obveze nediskriminacije, mjere za osiguranje tehničke i gospodarske replikacije proizvoda na silaznom tržištu i dokazivo ograničenje maloprodajne cijene zbog infrastrukturne konkurencije ili cjenovnog sidra koje se temelji na drugim reguliranim pristupnim proizvodima, ili oboje. Tim se mjerama za zaštitu tržišnog natjecanja ne isključuje mogućnost da državna regulatorna tijela utvrde drugačije okolnosti u kojima bi bilo primjereno ne uvesti regulirane cijene pristupa za određene veleprodajne ulazne proizvode, primjerice kada operatoru sa značajnom tržišnom snagom zbog visoke cjenovne elastičnosti potražnje krajnjih korisnika nije profitabilno naplaćivati cijene koje su znatno više od konkurentne razine.

(179)  Ako državno regulatorno tijelo odredi obveze provedbe sustava troškovnog računovodstva u svrhu postizanja kontrole cijena, ono samo može poduzeti godišnju reviziju kako bi osiguralo usklađenost s takvim sustavom troškovnog računovodstva, pod uvjetom da ima na raspolaganju potrebno kvalificirano osoblje, ili može zahtijevati da reviziju poduzme drugo kvalificirano tijelo, neovisno o dotičnome operatoru.

(180)  Sustav naplate u Uniji za veleprodajnu uslugu završavanja govornog poziva temelji se na načelu da plaća mreža pozivatelja (eng. Calling Party Network Pays). Analiza zamjenjivosti potražnje i ponude pokazuje da trenutačno ili u doglednoj budućnosti još ne postoje zamjene na veleprodajnoj razini koje bi mogle ograničiti određivanje naknada za završavanje poziva u određenoj mreži. S obzirom na dvosmjernost pristupa tržišta završavanja poziva mogu nastati i drugi problemi u vezi s tržišnim natjecanjem, kao što je, na primjer, unakrsno subvencioniranje između operatora. Ti su mogući problemi u vezi s tržišnim natjecanjem zajednički tržištima završavanja govornog poziva u fiksnim i mobilnim mrežama. Također, budući da operatori završetka poziva imaju mogućnost odrediti cijene iznad troškova i interes da to učine, usmjerenost prema tome da cijene slijede troškove smatra se najprimjerenijim sredstvom za srednjoročno rješavanje tog problema.

(181)  Ovom bi se Direktivom, u cilju usklađenog smanjenja regulatornog opterećenja pri rješavanju problema tržišnog natjecanja u pogledu veleprodajnih usluga završavanja govornog poziva diljem Unije, trebao utvrditi zajednički pristup kao temelj određivanju obveza kontrole cijena, koji će se dovršiti obvezujućom zajedničkom metodologijom, koju utvrđuje Komisija, te tehničkim smjernicama, koje će izraditi BEREC.

(182)  Cijene završavanja govornog poziva na tržištima fiksnih i mobilnih komunikacija na veleprodajnoj razini u Uniji utvrđuju se delegiranim aktom kako bi se jednostavnije utvrdile i prema potrebi odredile. Ovom Direktivom trebali bi se utvrditi detaljni kriteriji i parametri na temelju kojih se određuje vrijednost cijena završavanja govornog poziva. Komisija bi pri primjeni tog skupa kriterija i parametara među ostalim trebala uzeti u obzir i da je potrebno pokriti samo inkrementalne troškove povezane s pružanjem veleprodajne usluge završavanja govornog poziva; da se naknade za radiofrekvencijski spektar temelje na pretplatnicima, a ne na prometu, te da bi ih stoga trebalo isključiti, a dodatni spektar uglavnom se dodjeljuje za podatkovni promet i stoga nije relevantan za povećanje troškova povezano sa završavanjem govornog poziva; poznato je da u fiksnim mrežama, za razliku od mobilnih mreža, za koje se procjenjuje da najmanje učinkovit opseg iznosi najmanje 20 % tržišnog udjela, manji operatori mogu ostvariti jednaku učinkovitost i poslovati s jednakim jediničnim troškom kao i učinkoviti operator, bez obzira na njihovu veličinu. Komisija bi pri utvrđivanju točne maksimalne cijene trebala uključiti odgovarajuće pondere kako bi uzela u obzir ukupan broj krajnjih korisnika u svakoj državi članici, ako je to potrebno zbog razlika u preostalim troškovima. Ako tu cijenu utvrđuje Komisija, iskustvo BEREC-a i državnih regulatornih tijela pri izradi prikladnih troškovnih modela bit će iznimno korisno i stoga ga treba uzeti u obzir. Cijene završavanja poziva u cijeloj se Uniji kontinuirano smanjuju i očekuje se da će se taj trend nastaviti. Ako Komisija u prvom delegiranom aktu koji usvoji u skladu s ovom Direktivom utvrdi maksimalne cijene završavanja poziva, trebala bi zanemariti neopravdana iznimna nacionalna odstupanja od tog trenda.

(183)  ▌.

(184)  Zbog trenutačne neizvjesnosti u pogledu konkretne potražnje za širokopojasnim uslugama vrlo velikog kapaciteta kao i opće ekonomije razmjera i gustoće, sporazumi o zajedničkom ulaganju mogu ponuditi znatne koristi u pogledu grupiranja troškova i rizika, što manjim operatorima omogućuje ekonomski racionalno ulaganje, čime se promiče održivo, dugoročno tržišno natjecanje, uključujući i područja u kojima infrastrukturna konkurencija ne bi bila učinkovita ▌.

(185)  Svrha je funkcionalnog razdvajanja, pri čemu se od vertikalno integriranog operatora traži da osnuje operativno razdvojene poslovne subjekte, osigurati potpuno istovjetne pristupne proizvode svim podoperatorima, uključujući i vlastita silazna ovisna društva vertikalno integriranog operatora. Funkcionalnim razdvajanjem može se poboljšati tržišno natjecanje na nekoliko relevantnih tržišta, tako da se smanji poticaj za diskriminaciju te olakša potvrđivanje i ostvari poštovanje obveza nediskriminacije. U posebnim slučajevima, funkcionalno razdvajanje može se opravdati kao korektivna mjera kada se ne uspijeva postići djelotvorna nediskriminacija na nekoliko dotičnih tržišta, i kada ima malo ili nimalo izgleda za infrastrukturnu konkurenciju u razumnom vremenskom okviru, nakon primjene jedne ili više korektivnih mjera koje su se prethodno smatrale prikladnima. Međutim, vrlo je važno osigurati da se uvođenjem funkcionalnog razdvajanja dotično poduzeće ne odvrati od ulaganja u svoju mrežu te da se ne dovede do bilo kakvih mogućih negativnih učinaka na dobrobit potrošača. Uvođenje funkcionalnog razdvajanja zahtijeva usklađenu analizu različitih relevantnih tržišta povezanih s pristupnom mrežom, u skladu s postupkom tržišne analize utvrđenim u članku 67. Kada započnu analizu tržišta i kada oblikuju pojedinosti te korektivne mjere, državna regulatorna tijela trebaju posebnu pozornost posvetiti proizvodima kojima će upravljati funkcionalno razdvojeni poslovni subjekti, uzimajući u obzir opseg pokretanja mreže i stupanj tehnološkog napretka, koji mogu imati negativan utjecaj na zamjenjivost usluga fiksnih i bežičnih veza. Kako bi se izbjegli poremećaji u tržišnom natjecanju na unutarnjem tržištu, Komisija treba unaprijed odobriti prijedloge za funkcionalno razdvajanje.

(186)  Provedba funkcionalnog razdvajanja ne bi smjela spriječiti odgovarajuće mehanizme zajedničkog djelovanja između različitih poslovnih subjekata kako bi se osigurala zaštita gospodarskih prava i prava nadzora uprave matične tvrtke.

(187)  Kada vertikalno integrirano poduzeće odluči prenijeti značajan dio ili svu imovinu svoje lokalne pristupne mreže funkcionalno odvojenom pravnom subjektu pod drugim vlasništvom ili osnivanjem funkcionalno odvojenog poslovnog subjekta koji bi se bavio pristupnim proizvodima, državno regulatorno tijelo treba procijeniti učinak namjeravane transakcije, uključujući sve obveze u pogledu pristupa koje je to poduzeće ponudilo, na sve postojeće regulatorne obveze određene vertikalno integriranom operatoru, kako bi osiguralo usklađenost bilo kakvog novog dogovora sovom Direktivom. Dotično državno regulatorno tijelo treba izvršiti novu analizu tržišta na kojima djeluje funkcionalno odvojeni subjekt i prema tomu odrediti, zadržati, izmijeniti ili ukinuti obveze. U tom smislu, državno regulatorno tijelo treba imati mogućnost da od poduzeća zahtijeva informacije.

(188)  Obvezujućim obvezama mogu se pojačati predvidljivost i transparentnost postupka dragovoljnog razdvajanja vertikalno integriranog poduzeća sa značajnom tržišnom snagom u jednom ili više relevantnih tržišta, utvrđivanjem postupka provedbe planiranog razdvajanja, npr. detaljnim planom provedbe s jasno utvrđenim ključnim koracima i predvidljivim posljedicama u slučaju da se neki ključni korak ne ostvari. Državna regulatorna tijela trebala bi razmotriti obveze iz perspektive buduće održivosti, posebno pri odabiru razdoblja u kojem će obveze postati obvezujuće, te bi trebale uzeti u obzir vrijednost stabilnih i predvidljivih tržišnih uvjeta koju su dionici istakli u javnoj raspravi.

(189)  Obveze mogu uključivati imenovanje nadzornog upravitelja, čiji bi identitet i mandat trebalo potvrditi državno regulatorno tijelo, te obvezu operatora da dostavlja periodična izvješća o provedbi.

(190)  Vlasnici mreža koji ne posluju na maloprodajnom tržištu te im je stoga poslovni model ograničen na pružanje veleprodajnih usluga drugima mogu pridonijeti stvaranju uspješnog veleprodajnog tržišta, s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje na maloprodajnim silaznim tržištima. Osim toga, njihov bi poslovni model mogao biti privlačan mogućim financijskim ulagateljima u manje nestabilnu infrastrukturnu imovinu s dugoročnim perspektivama uvođenja mreža velikog kapaciteta. No, prisutnost operatora koji posluje isključivo na veleprodajnom tržištu ne vodi nužno do djelotvornog tržišnog natjecanja na maloprodajnim tržištima, a operatori koji posluje isključivo na veleprodajnom tržištu mogu imati znatnu tržišnu snagu za određeni proizvod i geografsko tržište. Opasnosti za tržišno natjecanje uzrokovane ponašanjem operatora koji posluju isključivo na veleprodajnom tržištu mogle bi biti manje nego od vertikalno integriranih operatora, uz uvjet da je model poslovanja isključivo na veleprodajnom tržištu autentičan i da ne postoje poticaji za diskriminiranje među silaznim pružateljima. Stoga bi regulatorni odgovor trebao biti razmjerno manje zamjetljiv. S druge strane, državna regulatorna tijela moraju imati mogućnost intervencije ako dođe do problema u vezi s tržišnim natjecanjem na štetu krajnjih korisnika.

(191)  Kako bi se olakšala migracija sa povijesnih bakrenih mreža na mreže sljedeće generacije, što je u interesu krajnjih korisnika, državna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost nadzirati inicijative mrežnih operatora u tom pogledu, a prema potrebi uvesti primjeren postupak migracije, npr. s pomoću prethodne obavijesti, transparentnost i prihvatljive ▌pristupne proizvode, nakon što je vlasnik mreže jasno pokazao svoju namjeru i pripravnost da isključi bakrenu mrežu. Kako bi se izbjegla neopravdana kašnjenja migracije, trebalo bi ovlastiti državna regulatorna tijela da nakon uspostave odgovarajućeg postupka migracije povuku obvezu pristupa u pogledu bakrene mreže. Tražiteljima pristupa koji migriraju s pristupnog proizvoda temeljenog na povijesnoj infrastrukturi na pristupni proizvod temeljen na razvijenijoj tehnologiji ili mediju trebalo bi se, ako to žele, omogućiti da nadograde svoj pristup svim reguliranim proizvodima s većim kapacitetom, no to se od njih ne bi smjelo zahtijevati. U slučaju nadogradnje, tražitelji pristupa trebali bi poštovati regulatorne uvjete za pristup pristupnom proizvodu većeg kapaciteta, kako je u svojoj analizi tržišta utvrdilo nacionalno zakonodavno tijelo.

(192)   Liberalizacija sektora telekomunikacija i porast tržišnog natjecanja i izbora komunikacijskih usluga idu ruku pod ruku s usporednom akcijom stvaranja usklađenog regulatornog okvira koji osigurava pružanje univerzalne usluge. Koncept univerzalne usluge treba se razvijati s ciljem odražavanja tehnološkog napretka, razvoja tržišta i promjena u korisničkoj potražnji.

(193)  Prema članku 169. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Unija treba doprinijeti zaštiti potrošača.

(194)  Univerzalna usluga sigurnosna je mreža kojom se osigurava da je svim potrošačima dostupan minimalni skup usluga po pristupačnoj cijeni, u slučajevima kada rizik socijalnog isključivanja zbog nedostatka takvog pristupa građanima priječi potpuno socijalno i gospodarsko sudjelovanje u društvu.

(195)  Osnovni širokopojasni pristup internetu dostupan je gotovo posvuda u Uniji i naširoko se koristi za širok raspon djelatnosti. Međutim, stopa ukupnog prihvaćanja niža je od dostupnosti jer i dalje postoje osobe koje nisu povezane zbog osviještenosti, troškova, vještina ili zbog odabira. Funkcionalni pristup internetu po pristupačnoj cijeni od ključne je važnosti za društvo i šire gospodarstvo. Osnova je sudjelovanju u digitalnom gospodarstvu i društvu s pomoću ključnih internetskih usluga.

(196)  Temeljni je zahtjev univerzalne usluge svim potrošačima po pristupačnoj cijeni osigurati pristup dostupnim ▌uslugama pristupa internetu i uslugama glasovne komunikacije, barem na fiksnoj lokaciji ▌. Međutim, ne bi trebalo biti ograničenja u smislu tehničkih načina putem kojih se osigurava priključak na fiksnoj lokaciji, neovisno o tomu je li riječ o žičanim ili bežičnim tehnologijama, niti bi trebalo biti ograničenja u pogledu kategorije operatora u smislu pružanja svih obveza iz univerzalne usluge, odnosno njihova dijela. Posebnu bi pozornost u tom kontekstu trebalo posvetiti osiguravanju jednakosti pristupa krajnjim korisnicima s invaliditetom. Države članice trebale bi imati i mogućnost osigurati cjenovnu pristupačnost građanima koji su u pokretu, ako smatraju da je to potrebno kako bi se osiguralo njihovo potpuno socijalno i gospodarsko sudjelovanje u društvu.

(197)   Brzina pristupa internetu za pojedinog korisnika može ovisiti o različitim čimbenicima, uključujući i jednog ili više pružatelja usluge internetske povezivosti, kao i određene aplikacije za koju se priključak koristi. Dostupnost cjenovno pristupačne usluge širokopojasnog pristupa internetu pružene u okviru obveze pružanja univerzalne usluge trebala bi imati dostatnu mogućnost za podržavanje pristupa i uporabe barem minimalnog skupa osnovnih internetskih usluga i barem minimalne pojasne širine koja odražava prosječnu uporabu tih usluga od strane većine stanovništva, u cilju jamčenja odgovarajuće razine socijalne uključenosti i sudjelovanja u digitalnom društvu i gospodarstvu. Nacionalna regulatorna tijela, u skladu sa smjernicama BEREC-a, trebaju utvrditi najprikladniji način za osiguravanje pojasne širine koja je potrebna za podržavanje barem tog minimalnog popisa usluga pokušavajući pritom odraziti mogućnosti internetskog pristupa dostupne većini stanovništva područja ili dijelova područja određene države članice. Na primjer, mogu definirati mogućnosti u smislu minimalnih zahtjeva u vezi s kvalitetom usluga, uključujući minimalnu pojasnu širinu i obujam podataka. Zahtjevi prava Unije u pogledu otvorenog interneta, posebno kako su utvrđeni Uredbom (EU) br. 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća(28), trebali bi se primjenjivati na sve takve usluge pristupa internetu, uključujući svaki popis usluga ili minimalnu pojasnu širinu donesene u okviru obveze pružanja univerzalne usluge.

(198)  Potrošači ne bi trebali biti obvezni pristupati uslugama koje ne žele, stoga bi prihvatljivim potrošačima trebalo omogućiti da na zahtjev ograniče cjenovno pristupačnu univerzalnu uslugu samo na uslugu glasovne komunikacije.

(199)   Državna regulatorna tijela trebala bi nadzirati razvoj i razinu maloprodajnih tarifa za usluge koje su obuhvaćene obvezama univerzalnih usluga. Nadzor bi se trebao provoditi tako da ne predstavlja preveliko administrativno opterećenje za državna regulatorna tijela, niti za poduzeća koja su pružatelji navedene usluge.

(200)  Pristupačna cijena podrazumijeva cijenu koju su države članice definirale na nacionalnoj razini u kontekstu posebnih uvjeta na nacionalnoj razini te bi trebala uključivati opciju posebnih socijalnih tarifa ili paketa kako bi se izišlo ususret potrebama korisnika s nižim primanjima ili korisnika s posebnim socijalnim potrebama. Ti krajnji korisnici mogu obuhvaćati starije osobe, osobe s invaliditetom i potrošače koji žive u ruralnim ili geografski izoliranim područjima. Kako bi se izbjegli poremećaji u funkcioniranju tržišta i kako bi se zajamčilo njihovo pravo na pristup javno dostupnim elektroničkim komunikacijskim uslugama, te ponude uključuju samo osnovne značajke. Pristupačnost za pojedinačne potrošače trebala bi se temeljiti na njihovu pravu sklapanja ugovora s pružateljem, dostupnosti broja, stalnoj povezanosti usluge i njihovoj mogućnosti praćenja i kontrole vlastitih troškova.

(201)  Više ne bi trebalo biti moguće potrošačima odbiti pristup minimalnom skupu usluga povezivosti. Pravo na sklapanje ugovora s pružateljem trebalo bi značiti da bi potrošači koji bi se mogli suočiti s odbijanjem, posebno oni s niskim primanjima ili s posebnim društvenim potrebama, trebali imati mogućnost sklapanja ugovora za pružanje usluge pristupa internetu po pristupačnoj cijeni i usluge glasovne komunikacije barem na fiksnoj lokaciji s bilo kojim pružateljem takvih usluga na toj lokaciji. Kako bi se na najmanju moguću mjeru sveli financijski rizici kao što su neplaćanje računa, pružatelji bi trebali imati mogućnost ponuditi ugovor s uvjetima plaćanja unaprijed, na temelju plaćanja unaprijed za jedinice pristupačne cijene.

(202)  Kako bi se osiguralo da se s građanima može stupiti u kontakt s pomoću usluge glasovne komunikacije, države članice trebale bi osigurati dostupnost telefonskog broja u razumnom razdoblju, uključujući i razdoblja kada se usluge glasovne komunikacije ne koriste. Pružatelji bi trebali imati mogućnost uvesti mehanizme radi provjere je li potrošač i dalje zainteresiran zadržati dostupnost broja.

(203)  Nadoknađivanje troškova pružateljima tih usluga u takvim okolnostima ne mora imati za posljedicu narušavanje tržišnog natjecanja, pod uvjetom se da tim poduzećima nadoknadi specifični uključeni neto trošak te pod uvjetom da se opterećenje neto troška nadoknadi na način koji je neutralan u smislu tržišnog natjecanja.

(204)  Državna regulatorna tijela trebala bi radi procjene potrebe za pristupačnim cijenama imati mogućnost nadzirati razvoj i detalje ponuda tarifnih opcija ili paketa za potrošače s niskim primanjima ili posebnim društvenim potrebama.

(205)  Ako dodatne mjere koje nadilaze socijalne tarifne opcije ili pakete koje nude pružatelji nisu same dovoljne da bi se osigurala pristupačnost svim potrošačima s niskim primanjima ili posebnim potrebama, država članica trebala bi moći odobriti izravnu dodatnu potporu za takve potrošače, kao što su, primjerice, kuponi za takve potrošače ili izravna plaćanja pružateljima. To može biti primjerena alternativa drugim mjerama, uzimajući u obzir potrebu da se poremećaji na tržištu svedu na najmanju moguću mjeru.

(206)  Države članice trebale bi utvrditi mjere koje promiču stvaranje tržišta za pristupačne proizvode i usluge sa značajkama za potrošače s invaliditetom, u skladu s pristupom univerzalnog dizajna, uključujući po potrebi opremu s pomoćnim tehnologijama koje su interoperabilne s javno dostupnom elektroničkom komunikacijskom opremom i uslugama elektroničke komunikacije. To se, između ostalog, može postići upućivanjem na europske norme, kao što je europska norma EN 301 549 V1.1.2 (2015-04), ili uvođenjem zahtjeva u skladu s Direktivom xxx/YYYY/EU Europskog parlamenta i Vijeća▌(29). Države članice trebale bi utvrditi primjerene mjere u skladu s nacionalnim okolnostima, koje državama članicama omogućuju fleksibilnost u poduzimanju posebnih mjera, primjerice ako se na tržištu ne nude proizvodi po pristupačnim cijenama i usluge sa značajkama za potrošače s invaliditetom pod uobičajenim gospodarskim uvjetima. Prosječna cijena relej usluga za potrošače s invaliditetom trebala bi biti jednaka cijeni usluga glasovne komunikacije kako se potrošače s invaliditetom ne bi diskriminiralo. Neto troškovi pružatelja relej usluga trebali bi biti nadoknađeni na temelju članka 84.

(207)  Priključci na fiksnu liniju za podatkovne komunikacije s brzinom prijenosa podataka koje su odgovarajuće za omogućavanje ▌pristupa internetu dostupni su gotovo posvuda u Uniji te ih koristi većina njezinih građana. Pokrivenost standardnim fiksnim širokopojasnim vezama i dostupnost u Uniji iznosi 97 % domaćinstava u 2015., prosječna stopa prihvaćanja iznosi 72 %, a usluge temeljene na bežičnim tehnologijama imaju i veći doseg. Među državama članicama međutim postoje razlike u pogledu dostupnosti i pristupačnosti fiksne širokopojasne veze u urbanim i ruralnim područjima.

(208)  Tržištu je namijenjena vodeća uloga u pogledu osiguravanja dostupnosti širokopojasnog pristupa internetu uz stalni rast kapaciteta. U područjima u kojima tržište ne ostvaruje željene rezultate mogu se primijeniti druge mjere javnih politika radi potpore dostupnosti vezama za funkcionalni pristup ▌internetu, koje su u načelu troškovno učinkovitije i manje narušavaju tržište od obveza pružanja univerzalne usluge, npr. primjena financijskih instrumenata kao što su instrumenti dostupni u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), uporaba javnih sredstava iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova, povezivanje obveza pokrivenosti s pravom korištenja radiofrekvencijskog spektra radi potpore uvođenju širokopojasnih mreža u manje naseljenim područjima i javna ulaganja u skladu s pravilima Unije o državnim potporama. Međutim, ovom Direktivom državama članicama svejedno se treba osigurati mogućnost primjene obveze pružanja univerzalne usluge kao potencijalne mjere radi osiguravanja dostupnosti pristupa internetu ako dotična država članica to smatra potrebnim.

(209)  Ako se nakon provedbe temeljite procjene, pri čemu se u obzir uzimaju rezultati geografskog mjerenja u pogledu uvođenja mreža koje je provelo državno regulatorno tijelo, pokaže da se potrošačima u nekim područjima ni tržišnim mehanizmima ni mehanizmima javne intervencije vjerojatno neće osigurati veza koja omogućuje ▌uslugu pristupa internetu, kako ga definiraju države članice u skladu s člankom 79. stavkom 2., i usluge glasovne komunikacije na fiksnoj lokaciji, države članice trebale bi imati mogućnost iznimno odrediti različite pružatelje ili skupinu pružatelja tih usluga u različitim relevantnim dijelovima državnog područja. Države članice mogu obveze pružanja univerzalne usluge radi dostupnosti usluge funkcionalnog pristupa internetu ograničiti na primarnu lokaciju ili prebivalište potrošača. Ne bi trebala postojati ograničenja s obzirom na tehnička sredstva kojima se osiguravaju usluga funkcionalnog pristupa internetu i usluga glasovne komunikacije na fiksnoj lokaciji, neovisno o tomu je li riječ o žičanim ili bežičnim tehnologijama, niti bi trebalo biti ograničenja za operatore u smislu pružanja svih obveza iz univerzalne usluge, odnosno njihova dijela.

(210)  U skladu s načelom supsidijarnosti, države članice na temelju objektivnih kriterija određuju koja će poduzeća odabrati da budu pružatelji univerzalnih usluga, prema potrebi uzimajući u obzir sposobnost i spremnost poduzeća za prihvaćanje svih ili dijela obveza univerzalnih usluga. Navedeno ne prejudicira da države članice u postupku odabira mogu uključivati posebne uvjete na temelju učinkovitosti, uključujući, između ostalog, grupiranje geografskih područja ili dijelova ili utvrđivanje minimalnog razdoblja za odabir.

(211)  Potrebno je procijeniti troškove osiguravanja dostupnosti veze koja omogućuje uslugu ▌pristupa internetu u skladu s člankom 79. stavkom 2. i uslugu glasovne komunikacije na fiksnoj lokaciji po pristupačnoj cijeni u okviru obveza pružanja univerzalne usluge, posebno procjenom očekivanog financijskog tereta pružateljima i korisnicima u sektoru elektroničkih komunikacija.

(212)  Zahtjevima osiguravanja potpune nacionalne teritorijalne pokrivenosti koji se utvrđuju postupkom određivanja vjerojatno će se a priori određena poduzeća isključiti ili odvratiti od podnošenja zahtjeva za pružanje univerzalne usluge. Određivanje poduzeća s obvezom pružanja univerzalne usluge na predugi ili neodređeni rok može dovesti i do a priori isključivanja određenih poduzeća.

(213)  Kada pružatelj kojemu je naloženo da na fiksnoj lokaciji osigura dostupnost funkcionalnog pristupa internetu ili usluge glasovne komunikacije, kako je utvrđeno člankom 81. ove Direktive, odluči sva svoja sredstva mreže s lokalnim pristupom na nacionalnom državnom području ili znatan dio tih sredstava s obzirom na obvezu pružanja univerzalnih usluga prenijeti na odvojenu pravnu osobu u drugom krajnjem vlasništvu, državno regulatorno tijelo trebalo bi procijeniti učinke prijenosa, kako bi se utvrdio nastavak obveza pružanja univerzalnih usluga na cjelokupnom državnom području ili na dijelovima državnog područja. U tu bi svrhu taj pružatelj o prijenosu trebao unaprijed obavijestiti nacionalno zakonodavno tijelo koje je odredilo obvezu pružanja univerzalnih usluga. Procjena državnog regulatornog tijela ne bi smjela utjecati na dovršetak prijenosa.

(214)  Države članice trebale bi radi stabilnosti i potpore postupnom prelasku moći i dalje osiguravati pružanje univerzalnih usluga na svojem državnom području, osim ▌usluga funkcionalnog pristupa internetu i usluga glasovne komunikacije na fiksnoj lokaciji, koje su obuhvaćene njihovim univerzalnim obvezama na temelju Direktive 2002/22/EZ u trenutku stupanja na snagu ove Direktive, uz uvjet da usluge ili usporedive usluge nisu dostupne pod uobičajenim komercijalnim okolnostima. Države članice trebale bi moći osigurati javne telefonske govornice i komunikacijske pristupne točke na glavnim ulaznim točkama u zemlju, poput zrakoplovnih luka ili željezničkih i autobusnih kolodvora, kao i na mjestima koja se koriste u hitnim slučajevima, poput bolnica, policijskih postaja i područja za zaustavljanje u nuždi na autocesti, kako bi se ispunile razumne potrebe krajnjih korisnika, uključujući krajnje korisnike s invaliditetom. Nastavkom pružanja usluga javnih govornica, telefonskih imenika i službi davanja obavijesti o brojevima pretplatnika u okviru obveze pružanja univerzalne usluge, dok god potreba za njima postoji, državama članicama omogućuje se fleksibilnost potrebna da odgovore na promjenjive nacionalne okolnosti. Međutim, te bi se usluge trebale financirati javnim sredstvima kao i druge obveze pružanja univerzalne usluge.

(215)  Države članice trebaju nadzirati situaciju potrošača u vezi s načinom na koji rabe ▌pristup internetu i usluge glasovne komunikacije, posebno u vezi s njihovom pristupačnosti. Pristupačnost ▌pristupa internetu i usluga glasovne komunikacije povezana je s informacijama koje potrošači primaju u vezi s troškovima uporabe kao i s relativnim troškovima uporabe u usporedbi s drugim uslugama, a također je povezana i s njihovom sposobnošću kontrole troškova. Pristupačnost stoga znači dati prava potrošačima putem obveza određenih pružateljima. Ove obveze uključuju točno određenu razinu izdavanja raščlanjenih računa po stavkama, mogućnost potrošača da selektivno blokiraju određene pozive (poput skupih poziva za usluge s posebnom tarifom), mogućnost potrošača da kontroliraju troškove putem plaćanja unaprijed kao i mogućnost da se potrošačima ublaži plaćanje pristojbi za priključak unaprijed. Takve mjere možda će trebati preispitati i promijeniti u kontekstu razvoja tržišta.

(216)  Osim u slučaju opetovanog kašnjenja s plaćanjem ili neplaćanja računa, potrošači koji imaju pravo na pristupačne tarife trebaju biti zaštićeni od neposrednog isključenja s mreže zbog neplaćenog računa te bi, posebno u slučaju spora uzrokovanog visokim računima za usluge s višom telefonskom pristojbom, trebali i dalje imati pristup osnovnim uslugama glasovne komunikacije dok traje rješavanje spora. Države članice mogu odlučiti da se takav pristup može i dalje pružati samo ako pretplatnik nastavi plaćati troškove najma linije.

(217)  Kada osiguravanje ▌pristupa internetu i usluga glasovne komunikacije ili pružanje drugih univerzalnih usluga u skladu s člankom 82 uzrokuju nepravedno opterećenje određenog pružatelja, uzimajući u obzir troškove i prihode, kao i nematerijalnu korist, koji proizlaze iz pružanja dotičnih usluga, navedeno nepravedno opterećenje može biti uključeno u sve neto izračune univerzalnih obveza.

(218)  Države članice trebaju, kada je to potrebno, uspostaviti mehanizme za financiranje neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge u slučajevima kada proizlazi kako se te obveze mogu pružiti samo uz gubitak odnosno uz neto troškove koji izlaze izvan uobičajenih tržišnih standarda. Važno je osigurati da su neto troškovi obveza pružanja univerzalne usluge ispravno izračunani, da se bilo kakav oblik financiranja provodi uz minimalno narušavanje tržišta, odnosno poduzeća, te da je u skladu s odredbama članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(219)  U svim izračunima neto troškova univerzalne usluge treba nužno uzeti u obzir troškove i prihode, kao i nematerijalnu korist koja proizlazi iz pružanja univerzalne usluge, no ne bi trebao biti preprekom dosezanju općega cilja, a to je osigurati da strukture cijena odražavaju troškove. Bilo koji neto troškovi obveza pružanja univerzalne usluge trebaju se izračunati na temelju transparentnih postupaka.

(220)  Uzeti u obzir nematerijalnu korist znači napraviti financijsku procjenu neizravne koristi koju će određeno poduzeće ostvariti na temelju svojeg položaja kao pružatelja univerzalne usluge, koju treba oduzeti od izravnih neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge s ciljem određivanja ukupnog troškovnog opterećenja.

(221)  Kada obveza pružanja univerzalne usluge predstavlja nepravedno opterećenje za određeno poduzeće, prikladno je dopustiti državama članicama uspostavu mehanizama za učinkovitu naknadu neto troškova. Neto troškovi obveze pružanja univerzalne usluge trebaju se nadoknaditi iz javnih sredstava. U iznimnim slučajevima države članice mogu primijeniti ili zadržati mehanizme za podjelu neto troškova obveze pružanja univerzalne usluge između pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga i poduzeća koja pružaju usluge informacijskog društva. Takve bi mehanizme trebalo preispitati barem svake tri godine u cilju određivanja neto troškova koje treba nastaviti dijeliti i onih koje treba nadoknaditi javnim sredstvima. Funkcionalni pristup internetu donosi koristi ne samo sektoru elektroničkih komunikacija, nego i širem internetskom gospodarstvu te društvu u cjelini. Omogućavanje priključaka koji podupiru brzine širokopojasnog interneta sve većem broju krajnjih korisnika omogućuje im uporabu internetskih usluga, a time i aktivnog sudjelovanja u digitalnom društvu. Osiguravanje tih priključaka na temelju obveze pružanja univerzalne usluge služi javnom interesu u najmanju ruku kao i interesima pružatelja elektroničke komunikacije. Stoga bi države članice trebale nadoknaditi neto troškove takvih priključaka koji podupiru brzine širokopojasnog interneta u okviru univerzalne usluge iz javnih sredstava, što podrazumijeva financiranje iz proračuna opće države.

(222)  Poduzeća koja ostvaruju korist od financiranja univerzalne usluge trebala bi državnim regulatornim tijelima pružiti zadovoljavajuće detaljan prikaz specifičnih elemenata koji traže takvo financiranje kako bi opravdali svoj zahtjev. Programe država članica za troškove i financiranje obveza pružanja univerzalne usluge treba dostaviti Komisiji na provjeru njihove usklađenosti s Ugovorom. Države članice trebaju osigurati učinkovitu transparentnost i kontrolu sredstava kojima se financiraju obveze pružanja univerzalne usluge. Izračunavanje neto troška pružanja univerzalne usluge trebalo bi se temeljiti na objektivnoj i transparentnoj metodologiji kako bi se osiguralo troškovno najučinkovitije pružanje univerzalne usluge i promicali jednaki uvjeti natjecanja za operatore na tržištu. Transparentnost bi se mogla povećati i objavljivanjem metodologije kojom se namjeravaju izračunati neto troškovi pojedinačnih elemenata univerzalne usluge prije početka primjene izračuna.

(223)  Radi učinkovite potpore slobodnom kretanju roba, usluga i osoba unutar Unije, trebalo bi biti moguće izvanteritorijalno korištenje određenih nacionalnih resursa numeriranja, a posebno određenih nezemljopisnih brojeva, tj. izvan državnog područja države članice koja ih dodjeljuje na cijelom području Unije. S obzirom na znatan rizik prijevare u pogledu interpersonalnih komunikacija, takvo izvanteritorijalno korištenje trebalo bi omogućiti elektroničkim komunikacijskim uslugama osim interpersonalnim komunikacijskim uslugama. Stoga bi države članice trebale osigurati da se relevantni nacionalni zakoni, posebno pravila o zaštiti potrošača i druga pravila koja se odnose na korištenje brojeva, primjenjuju neovisno o državi članici u kojoj su dodijeljena prava korištenja tih brojeva. To bi trebalo podrazumijevati da su državna regulatorna i druga nadležna tijela one države članice u kojoj se broj koristi nadležna primijeniti svoje nacionalne propise na poduzeće kojem je taj broj dodijeljen. Osim toga, državna regulatorna tijela tih država članica trebala bi moći zahtijevati od državnih regulatornih tijela nadležnih za dodjeljivanje broja da im pruže pomoć pri provedbi poštovanja pravila primjenjivih u državama članicama u kojima se taj broj koristi. Te mjere pomoći trebale bi obuhvaćati odvraćajuće sankcije, konkretno za ozbiljne povrede, povlačenje prava izvanteritorijalnog korištenja brojeva dodijeljenih predmetnom poduzeću. Stoga države članice ne bi trebale uvoditi dodatne zahtjeve za izvanteritorijalno korištenje takvih brojeva jer bi se njima otežalo njihovo prekogranično korištenje i stvorila prepreka unutarnjem tržištu, ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica da spriječe, od slučaja do slučaja, pristup brojevima ili uslugama kada je to opravdano zbog mogućih slučajeva prijevare ili zlostavljanja. Izvanteritorijalnim korištenjem brojeva ne bi se smjela dovoditi u pitanje pravila Unije o pružanju usluga roaminga, uključujući pravila o sprječavanju zlouporabe ili prekomjerne uporabe usluga roaminga koje podliježu regulaciji maloprodajnih cijena, a uživaju koristi od reguliranih veleprodajnih cijena za roaming. Države članice trebale bi i dalje moći sklapati posebne sporazume o izvanteritorijalnom korištenju resursa numeriranja s trećim zemljama.

(224)  Države članice trebale bi promicati pružanje resursa numeriranja bežičnim putem kako bi se olakšala promjena pružatelja elektroničkih komunikacija. Pružanjem resursa numeriranja bežičnim putem omogućuje se reprogramiranje identifikatora telekomunikacijske opreme bez fizičkog pristupa predmetnim uređajima. Ta je značajka bitna za usluge komunikacije između strojeva, tj. za usluge koje uključuju automatizirani prijenos podataka i informacija između uređaja ili aplikacija temeljenih na softveru s ograničenim sudjelovanjem ljudi ili bez njega. Postoji mogućnost da pružatelji tih usluga komunikacije između strojeva neće imati fizički pristup svojim uređajima zbog njihova korištenja na udaljenim lokacijama, zbog velikog broja korištenih uređaja ili načina njihova korištenja. S obzirom na novo tržište komunikacije između strojeva i nove tehnologije države članice trebale bi pri promicanju pružanja usluga bežičnim putem nastojati osigurati tehnološku neutralnost.

(225)  Pristup resursima numeriranja na osnovi transparentnih, objektivnih i nediskriminirajućih kriterija bitan je za poduzeća koja se natječu u sektoru elektroničkih komunikacija. Države članice trebale bi moći odobriti prava korištenja brojeva poduzećima koja nisu pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga s obzirom na sve veću važnost brojeva u raznim uslugama na internetu stvari. Državna regulatorna tijela moraju upravljati svim elementima nacionalnih planova numeriranja, uključujući i kodne točke koje se koriste u mrežnom adresiranju. Ako je potrebno uskladiti resurse numeriranja u Uniji s ciljem podupiranja razvoja paneuropskih usluga ili prekograničnih usluga, posebno novih usluga koje se temelje na komunikaciji između strojeva, kao što su povezani automobili, i ako se potražnja ne može zadovoljiti postojećim resursima numeriranja, Komisija uz pomoć BEREC-a može donijeti provedbene mjere .

(226)  Zahtjevi za objavljivanje odluka o dodjeli prava korištenja brojeva mogu se ispuniti tako da se te odluke učine dostupnim javnosti na mrežnim stranicama.

(227)   Uzimajući u obzir posebne okolnosti vezane uz prijavu nestale djece, države članice trebale bi nastaviti djelovati kako bi osigurale stvarnu uspostavu djelotvorne službe za prijavljivanje nestanka djece na svojim državnim područjima, pod brojem „116000” Države članice trebale bi zajamčiti provedbu revizije svojih nacionalnih sustava u pogledu prijenosa i provedbe Direktive, uzimajući u obzir mjere potrebne za postizanje dostatne razine kvalitete usluge u pogledu funkcioniranja broja 116000 i pronalaženja financijskih resursa potrebnih za djelovanje te usluge. Definicija nestale djece obuhvaćene brojem 116000 trebala bi uključivati sljedeće kategorije djece: odbjegla djeca, međunarodne otmice djece, nestala djeca, roditeljske otmice, nestala djeca migranti, kriminalne otmice i izgubljena djeca, seksualno zlostavljana djeca i djeca čiji je život u opasnosti.

(227a)  Iako su uloženi napori za podizanje osviještenosti od uspostavljanja prvih dežurnih linija nakon Odluke EZ iz 2007., dežurne linije i dalje imaju problema s različitim i često veoma niskim razinama osviještenosti u svojim zemljama. Jačanje napora dežurnih linija u podizanju osviještenosti oko postojanja tog broja i pruženih usluga važan je korak za bolju zaštitu, potporu i sprečavanje nestanaka djece. U tu bi svrhu države članice i Komisija trebale nastaviti podržavati napore kojima se broj 116000 promiče u javnosti i među relevantnim dionicima u nacionalnim sustavima zaštite djece.

(228)  Jedinstveno tržište podrazumijeva da krajnji korisnici imaju mogućnost pristupa svim brojevima koji su uključeni u nacionalne planove numeriranja drugih država članica i pristupnim uslugama nezemljopisnih brojeva uključujući besplatno telefoniranje i brojeve s višom telefonskom pristojbom unutar Unije, osim u slučaju kada je pozvani krajnji korisnik odabrao, iz komercijalnih razloga, ograničavanje pristupa s određenih zemljopisnih područja. Krajnji korisnici također bi trebali imati pristup brojevima iz Univerzalnih međunarodnih brojeva besplatnih telefonskih usluga (UIFN). Prekogranični pristup resursima numeriranja i pripadajućim uslugama ne bi se smio sprečavati, osim u slučajevima koji su objektivno opravdani, na primjer kako bi se spriječila prijevara ili zlouporaba (npr. kod povezivanja s određenim uslugama s višom telefonskom pristojbom), kada se broj definira kao broj koji ima samo nacionalni opseg (npr. nacionalni pozivni brojevi) ili kada je to tehnički ili ekonomski neizvedivo. Tarife koje se naplaćuju strankama koje zovu izvan dotične države članice ne trebaju biti iste kao one koje se naplaćuju strankama koje zovu unutar te države članice. Korisnici bi trebali biti jasno, u potpunosti i unaprijed obaviješteni o svim vrstama naplata koje se primjenjuju na brojeve besplatnih telefonskih poziva, kao što su troškovi međunarodnih poziva za brojeve koji su dostupni putem standardnih međunarodnih pozivnih brojeva.

(229)  Za dovršenje jedinstvenog tržišta elektroničkih komunikacija potrebno je ukloniti prepreke krajnjim korisnicima za pristup elektroničkim komunikacijskim uslugama diljem Unije. Pružatelji elektroničkih komunikacija javnosti ne bi smjeli uskraćivati ili ograničavati pristup ili praviti razliku među krajnjim korisnicima na temelju njihova državljanstva ili države članice boravka ili poslovnog nastana. Međutim, razlikovanje bi trebalo biti moguće na temelju objektivno opravdanih razlika u troškovima i rizicima, koji mogu prelaziti okvir mjera predviđenih Uredbom 531/2012 u pogledu zlouporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga.

(229a)  Kad je riječ o fiksnim i mobilnim uslugama komunikacije, i dalje prevladavaju znatne razlike u cijeni domaćih glasovnih i SMS usluga i onih koje završavaju u drugoj državi članici. Znatne razlike između zemalja, operatora i tarifnih paketa te između mobilnih i fiksnih usluga i dalje utječu na ranjivije skupine korisnika i stvaraju prepreke nesmetanoj komunikaciji u EU-u. Svaka znatna razlika u maloprodajnoj cijeni elektroničkih komunikacijskih usluga unutar iste države članice i onih prema drugoj državi članici stoga treba biti opravdana upućivanjem na objektivne kriterije.

(230)  Različitom provedbom pravila o zaštiti krajnjeg korisnika stvorene su brojne prepreke na unutarnjem tržištu koje utječu na pružatelje elektroničkih komunikacijskih usluga i krajnje korisnike. Te bi se prepreke trebale smanjiti primjenom istih pravila, čime bi se osigurala visoka zajednička razina zaštite diljem Unije. Prilagođenim potpunim usklađivanjem prava krajnjih korisnika obuhvaćenih ovom Direktivom trebala bi se bitno povećati pravna sigurnost krajnjim korisnicima i pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga te znatno sniziti prepreke ulasku i nepotreban teret usklađenosti koji proizlazi iz rascjepkanosti pravila. Potpuno usklađivanje pridonosi uklanjanju prepreka jedinstvenom tržištu koje su posljedica takvih nacionalnih odredaba o krajnjim korisnicima, koje istodobno štite nacionalne pružatelje od konkurencije iz drugih država članica. Kako bi se ostvarila visoka zajednička razina zaštite, potrebno je ovom Direktivom opravdano doraditi nekoliko odredaba o krajnjim korisnicima uzimajući u obzir najbolje prakse u državama članicama. Potpunim usklađivanjem njihovih prava jača se povjerenje krajnjih korisnika na unutarnjem tržištu jer pri uporabi elektroničkih komunikacijskih usluga uživaju jednako visoku razinu zaštite ne samo u svojoj državi članici, nego i kada putuju, rade ili žive u drugim državama članicama. Na sličan način pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga treba zajamčiti da su odredbe o krajnjim korisnicima i uvjeti općeg ovlaštenja jednaki u pogledu odredbi o krajnjim korisnicima. Države članice trebale bi zadržati mogućnost uvođenja više razine zaštite krajnjih korisnika kada se ovom Direktivom predviđa izričito odstupanje te mogućnost djelovanja u područjima koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom.

(231)  Ugovori su važno oruđe za krajnje korisnike kojima se osigurava transparentnost podataka i pravna sigurnost. Većina pružatelja usluga u okružju tržišnog natjecanja sklopit će ugovore sa svojim kupcima zbog komercijalne poželjnosti. Osim odredaba ove Direktive, na transakcije s potrošačima u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga primjenjuju se i odredbe iz postojećega zakonodavstva Unije koje se odnose na ugovore, a posebno Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača(30) i Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Uvrštavanje zahtjeva u pogledu informacija u ovu Direktivu, što bi se moglo zahtijevati i u skladu s Direktivom 2011/83/EU, ne bi trebalo dovoditi do udvostručivanja istih informacija u predugovornoj i ugovornoj dokumentaciji. Za informacije pružene u skladu s ovom Direktivom, uključujući sve zahtjeve kojima se traže opisnije i detaljnije informacije, treba se smatrati da ispunjavaju zahtjeve u skladu s Direktivom 2011/83/EU.

(232)  Odredbe o ugovorima u ovoj Direktivi trebale primjenjivati ▌ne samo na potrošače, već i na mikro i mala poduzeća, kako su definirana u Preporuci Komisije 2003/361/EZ te neprofitne organizacije kako su definirane pravom država članica, čiji je pregovarački položaj usporediv s položajem potrošača, pa bi stoga trebali imati istu razinu zaštite. Odredbe o ugovorima, uključujući i one iz Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača, trebale bi se izravno primjenjivati na ta poduzeća osim ako radije žele dogovoriti individualizirane ugovorne odredbe s pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga. Za razliku od mikro i malih poduzeća, veća poduzeća obično imaju jači pregovarački položaj i stoga ne ovise o istim zahtjevima u pogledu ugovornih informacija kao potrošači. Ostale odredbe, kao što je prenosivost broja, koje su bitne i većim poduzećima trebale bi se primjenjivati na sve krajnje korisnike. „Neprofitne organizacije” su pravni subjekti koji ne stvaraju dobit za svoje vlasnike ili članove. Neprofitne organizacije su u pravilu dobrovoljne organizacije ili druge vrste organizacija od javnog interesa. Stoga, s obzirom na to da je situacija neprofitnih organizacija slična onoj mikropoduzeća i malih poduzeća, legitimno je tretirati takve organizacije na jednak način kao i mikropoduzeća ili mala poduzeća u okviru ove Direktive, sve dok je riječ o pravima krajnjih korisnika.

(233)  Posebnosti sektora elektroničkih komunikacija zahtijevaju ograničen broj dodatnih odredaba o zaštiti krajnjih korisnika uz horizontalna pravila o ugovorima. Korisnici bi među ostalim trebali biti obaviješteni o svim ponuđenim razinama kakvoće usluge, uvjetima za promotivne akcije i raskid ugovora, primjenjive tarifne planove i tarife za usluge koje podliježu posebnim uvjetima određivanja cijene. Te su informacije relevantne za usluge pristupa internetu, javno dostupne ▌interpersonalne komunikacijske usluge i usluge prijenosa korištene za radiodifuziju. Pružatelj javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ne bi trebao biti podložan obvezama u pogledu zahtjeva o informacijama za ugovore ako pružatelj i povezana poduzeća ili osobe ne dobivaju nikakvu naknadu koja je izravno ili neizravno povezana s pružanjem elektroničkih komunikacijskih usluga. Takva bi se situacija mogla, na primjer, ticati sveučilišta koje posjetiteljima daje slobodan pristup svojoj mreži bežičnog interneta na kampusu bez dobivanja naknade za pružanje elektroničke komunikacijske usluge, ni u obliku plaćanja od korisnika ni u obliku prihoda od reklama. Kako bi se omogućilo da krajnji korisnici pri donošenju odluka budu dobro obaviješteni, nužno je potrebne relevantne informacije, napisane jasnim i razumljivim jezikom, staviti na raspolaganje prije sklapanja ugovora. Iz istog bi razloga pružatelji usluga trebali predočiti sažetak glavnih ugovornih odredaba. Kako bi se olakšala usporedba i smanjili troškovi usklađenosti, Komisija bi trebala, nakon savjetovanja s BEREC-om, donijeti predložak takvih sažetaka ugovora. Predugovorne informacije i predložak sažetka trebali bi biti sastavni dio konačnog ugovora.

(234)  Nakon donošenja Uredbe (EU) 2015/2120 odredbe ove Direktive o podacima o uvjetima kojima se ograničava pristup i/ili korištenje usluga i aplikacija te o oblikovanju prometa zastarjele su i trebalo bi ih ukinuti.

(235)   Uzimajući u obzir terminalnu opremu, ugovori s korisnicima trebali bi navoditi sva ograničenja koja nameće operator s obzirom na korištenje opreme, na primjer mobilne uređaje sa zaključavanjem SIM kartice, ako takva ograničenja nisu zabranjena prema nacionalnom zakonodavstvu, te sve naplate vezane uz raskid ugovora, prije ili na datum istjecanja ugovora, uključujući sve troškove koji su nametnuti kako bi se zadržala oprema. Ako krajnji korisnik odluči zadržati terminalnu opremu koja je došla u paketu u trenutku sklapanja ugovora, nastala naknada ne premašuje svoju vrijednost pro rata temporis u trenutku sklapanja ugovora ili na preostalom dijelu pristojbi za uslugu do isteka ugovora, ovisno o tome koji je iznos manji. Države članice mogu odabrati druge metode izračuna visine naknade ako je ta naknada jednaka ili manja od navedene izračunate naknade. Pružatelj besplatno uklanja sva ograničenja u vezi s korištenjem terminalne opreme na drugim mrežama, najkasnije po plaćanju te naknade.

(236)  Ne dovodeći u pitanje materijalnu obvezu pružatelja usluga u pogledu sigurnosti na temelju ove Direktive, u ugovoru bi se trebala navesti vrsta djelovanja koju pružatelj usluga može poduzeti u slučaju incidenata vezanih uz sigurnost, prijetnju ili ranjivost.

(237)   Dostupnost transparentnih, ažurnih i usporedivih podataka o ponudama i uslugama, ključan je čimbenik za potrošače i konkurentna tržišta kada nekoliko pružatelja usluga nudi svoje usluge. Krajnji korisnici trebali bi moći jednostavno usporediti cijene različitih usluga koje se nude na tržištu, na temelju informacija koje se objavljuju u lako dostupnom obliku. Kako bi im se omogućila jednostavna usporedba cijena i usluga, državna regulatorna tijela trebala bi od pružatelja elektroničke komunikacijske mreže i/ili usluge pristupa internetu, javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga i usluga prijenosa korištenih za radiodifuziju moći zahtijevati veću transparentnost u pogledu podataka (uključujući cijene, kakvoću usluge, ograničenja u pogledu pribavljene terminalne opreme i druge odgovarajuće statističke podatke). Svi takvi zahtjevi trebaju nužno uzeti u obzir značajke predmetnih mreža ili usluga. Državna regulatorna tijela također osiguravaju da treće strane imaju pravo besplatnog korištenja javno dostupnih podataka koje navedena poduzeća objavljuju kako bi osigurala alate za usporedbu.

(238)  Krajnji korisnici pri korištenju elektroničkih komunikacijskih usluga često nisu svjesni troška svoje potrošnje ili s poteškoćama procjenjuju utrošeno vrijeme ili podatkovni promet. Kako bi se povećala transparentnost i krajnjim korisnicima omogućio bolji nadzor njihovih komunikacijskih proračuna, važno im je omogućiti pravodobno praćenje njihove potrošnje.

(239)  Neovisni alati za usporedbu, kao što su web-mjesta, učinkovit su način kojim krajnji korisnici procjenjuju prednosti različitih pružatelja javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga osim brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, te za dobivanje nepristranih informacija, posebno usporedbom cijena, tarifa i parametara kakvoće na jednom mjestu. Takvim alatima trebale bi se pružati jasne, sažete, potpune i obuhvatne informacije. Osim toga, njima bi se trebao obuhvatiti najširi mogući raspon ponuda kako bi se dobio reprezentativni pregled, a istodobno obuhvatio znatan dio tržišta. Informacije koje se pružaju na takvim mjestima trebale bi biti pouzdane, nepristrane i transparentne. Krajnji korisnici trebali bi biti obaviješteni o dostupnosti tih alata. Države članice trebale bi na svojim državnim područjima osigurati da krajnji korisnici imaju slobodan pristup najmanje jednom takvom alatu.

(240)  Neovisni alati za usporedbu trebali bi djelovati neovisno od pružatelja javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Njima mogu upravljati privatna poduzeća ili nadležna tijela, izravno ili u ime tih tijela, uz uvjet da se njima upravlja u skladu s određenim kriterijima kakvoće, uključujući zahtjev za objavu podataka o njihovim vlasnicima, pružanje točnih i ažuriranih informacija, navođenje vremena posljednjeg ažuriranja, navođenje jasnih, objektivnih kriterija na kojima će se temeljiti usporedba te isticanje širokog raspona ponuda za javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge osim brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, koje pokrivaju znatan dio tržišta. Ni jedan pružatelj usluge ne smije uživati povoljniji tretman u rezultatima pretraživanja, osim ako se to ne temelji na navedenim jasnim objektivnim kriterijima. Države članice trebale bi imati mogućnost utvrđivanja koliko često se na alatima za usporedbu trebaju pregledavati i ažurirati informacije koje pružaju krajnjim korisnicima, uzimajući u obzir učestalost kojom pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga osim brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga općenito ažuriraju informacije o svojim tarifama i kvaliteti. Ako u državi članici postoji samo jedan alat, koji više ne djeluje ili više ne zadovoljava kriterije kakvoće, država članica trebala bi osigurati da se krajnjim korisnicima u razumnom roku osigura pristup drugom alatu za usporedbu na nacionalnoj razini.

(241)  Kako bi se zadovoljio interes javnosti s obzirom na korištenje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga te se potaknula zaštita prava i sloboda drugih, nadležna tijela trebala bi moći proizvesti i proširiti, uz pomoć pružatelja usluga, podatke koji su od javnog interesa, povezane s korištenjem takvih usluga. Navedeno bi moglo uključivati podatke od javnog interesa ▌o najčešćim prekršajima i njihovim pravnim posljedicama ▌, savjete i mjere vezane uz zaštitu od rizika za osobnu sigurnost, koji primjerice mogu proizaći razotkrivanjem osobnih podataka u određenim okolnostima, kao i rizike vezane uz privatnost i osobne podatke, te dostupnost softverskih rješenja koja su prilagodljiva i jednostavna za korištenje ili softverskih rješenja koja omogućavaju zaštitu djece ili ranjivih osoba. Podaci se mogu koordinirati putem postupka suradnje, uspostavljenog ovom Direktivom. Takvi podaci, koji su od javnog interesa, trebali bi se prema potrebi ažurirati i predstaviti u lako razumljivim oblicima, kako je određeno u pojedinoj državi članici i na internetskim stranicama javnih državnih tijela. Državna regulatorna tijela trebala bi pružateljima usluga moći propisati širenje takvih standardiziranih podataka svim svojim korisnicima, na način koji odobravaju državna regulatorna tijela. Međutim, širenje takvih podataka ne bi trebalo nametati preveliko opterećenje pružateljima usluga. Države članice trebale bi zahtijevati širenje navedenih podataka onim putem kojim to čine pružatelji usluga u komunikaciji s krajnjim korisnicima, a koja se odvija tijekom uobičajenog poslovanja.

(242)  U nedostatku odgovarajućih pravila u okviru zakonodavstva Unije, sadržaj, aplikacije i usluge smatraju se zakonskima ili štetnima u skladu s nacionalnim materijalnim i procesnim pravom. Odluka o tome jesu li sadržaj, aplikacije ili usluge zakonske ili štetne, zadaća je države članice, a ne samog pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga. Primjena ove Direktive i Direktive o privatnosti i elektroničkim komunikacijama 2002/58/EC ne dovodi u pitanje Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000., o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini)(31), koja, između ostalog, sadrži pravilo o „jednostavnom prijenosu” podataka za pružatelje posredničkih usluga, kako su definirani u navedenoj Direktivi.

(243)  Državna regulatorna tijela trebaju biti ovlaštena za nadzor kakvoće usluga i sustavno prikupljanje podataka o kakvoći usluga, uključujući i one o pružanju usluga krajnjim korisnicima s invaliditetom. Te je podatke potrebno prikupljati na temelju kriterija koji omogućuju usporedbu između različitih pružatelja usluga te između država članica. Pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga koji djeluju u okružju tržišnog natjecanja vjerojatno će odgovarajuće ažurirane podatke o svojim uslugama učiniti javno dostupnima zbog tržišne prednosti. Ako pružatelj elektroničke komunikacijske usluge iz razloga povezanih s tehničkim dijelom pružanja usluge nema kontrolu nad kakvoćom usluge ili ne nudi minimalnu kakvoću usluge, ne bi trebao imati obvezu pružati informacije o kakvoći usluge. Bez obzira na to, državna regulatorna tijela trebaju moći zahtijevati objavljivanje takvih podataka kada se pokaže da takvi podaci nisu dostupni javnosti na prikladan način. Državna regulatorna tijela trebala bi utvrditi i metode mjerenja koje pružatelji usluga trebaju primjenjivati kako bi se poboljšala usporedivost dostavljenih podataka. Kako bi se olakšala usporedivost diljem Unije i smanjili troškovi usklađenosti, BEREC bi trebao donijeti smjernice o odgovarajućoj kakvoći parametara usluge koje bi državna regulatorna tijela trebala uzeti u obzir u najvećoj mogućoj mjeri.

(244)  Kako bi se u potpunosti iskoristila konkurentna okolina, potrošači bi trebali imati mogućnost donositi osviještene odluke i promijeniti pružatelje usluga kada je to u njihovom najboljem interesu. Neophodno je osigurati da tako mogu postupiti, a da ne budu spriječeni pravnim, tehničkim ili praktičnim preprekama, uključujući ugovorne uvjete, postupke, naplate itd. To ne sprječava pružatelje usluga da odrede razumna minimalna ugovorna razdoblja do najviše 24 mjeseca u potrošačkim ugovorima. Međutim, države članice trebale bi imati mogućnost utvrđivanja kraćih maksimalnih ugovornih razdoblja s obzirom na nacionalne okolnosti, kao što su razina tržišnog natjecanja i stabilnost ulaganja u mreže, a pružatelji bi trebali nuditi najmanje jedan ugovor u trajanju od 12 mjeseci ili kraće. Neovisno o ugovoru o elektroničkim komunikacijskim uslugama, potrošači možda više žele dulja razdoblja otplate za fizičke priključke i koristi od njih. Te obveze potrošača mogu biti važan čimbenik lakšeg uvođenja mreža povezivosti vrlo velikog kapaciteta do prostora krajnjeg korisnika ili vrlo blizu njih, uključujući i s pomoću programa okrupnjavanja potražnje, kojima ulagatelji u mreže mogu sniziti rizike početnog prihvaćanja. Međutim, prava potrošača da zamijene jednog pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga drugim, kako je utvrđeno ovom Direktivom, ne bi se trebala ograničiti tim razdobljima otplate u ugovorima za fizičke priključke i takvi ugovori ne bi trebali obuhvaćati terminalnu opremu ili opremu za unutarnji pristup, kao što su telefonski uređaji, ruteri ili modemi.

(245)  Potrošači bi trebali imati mogućnost raskida ugovora bez ikakvih troškova i u slučajevima automatskog produljenja po isteku trajanja ▌ugovora.

(246)  Sve promjene ugovornih uvjeta koje predlože pružatelji javno dostupnih ▌ usluga pristupa internetu ili brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga i usluga prijenosa koje se koriste za radiodifuziju, na štetu krajnjeg korisnika, na primjer u pogledu cijena, tarifa, ograničenja podatkovnog prometa, brzine podatkovnog prometa, pokrivenosti ili obrade osobnih podataka trebaju se smatrati razlozima koji krajnjem korisniku daju pravo da raskine ugovor bez ikakvih troškova, čak i ako su kombinirane s nekim korisnim promjenama. Krajnji korisnici trebaju biti obaviješteni o svim promjenama ugovornih uvjeta na trajnom mediju, kao što su papir, USB priključak, CD-ROM, DVD, memorijska kartica, tvrdi disk računala ili e-pošta.

(247)  Mogućnost promjene pružatelja ključan je uvjet učinkovitog natjecanja u okruženju tržišnog natjecanja. Dostupnošću transparentnih, točnih i pravodobnih informacija o promjeni pružatelja usluga trebalo bi se povećati povjerenje krajnjih korisnika u pogledu promjene te im omogućiti da se aktivnije uključe u tržišno natjecanje. Pružatelji usluga trebali bi osigurati kontinuitet usluge tako da krajnji korisnici mogu promijeniti pružatelja usluge, a da ih u tome ne sprječava rizik gubitka usluge.

(248)  Prenosivost broja ključni je čimbenik koji olakšava izbor potrošača, kao i učinkovitog tržišnog natjecanja na konkurentnim tržištima elektroničkih komunikacija. Krajnji korisnici, koji to zatraže, trebaju moći zadržati svoj(e) broj(eve) na javnoj telefonskoj mreži neovisno o pružatelju usluge i na ograničeno vrijeme dok mijenjaju pružatelja usluge. Pružanje ove mogućnosti između priključaka na javnoj telefonskoj mreži na fiksnoj i nefiksnoj lokaciji nije obuhvaćeno ovom Direktivom. Ipak, države članice mogu primijeniti odredbe o prijenosu brojeva između mreža koje pružaju usluge na fiksnoj lokaciji i mobilnih mreža.

(249)  Utjecaj prenosivosti broja značajno je osnažen tamo gdje postoje transparentni podaci o tarifama, kako za krajnje korisnike, koji prenose svoje brojeve, tako i za krajnje korisnike koji nazivaju one koji su prenijeli svoje brojeve. Državna regulatorna tijela trebaju, tamo gdje je to izvedivo, olakšati odgovarajuću tarifnu transparentnost kao dio provedbe prenosivosti broja.

(250)  Kada osiguravaju da određivanje cijene međusobnog povezivanja u vezi s pružanjem usluge prenosivosti broja bude ekonomično, državna regulatorna tijela mogu također uzeti u obzir cijene dostupne na sličnim tržištima.

(251)   Prenosivost broja ▌trebala bi se primjenjivati uz minimalna kašnjenja, tako da se broj funkcionalno aktivira unutar jednog radnog dana i potrošač ne gubi pristup uslugama na dulje vrijeme od jednog radnog dana od dogovorenog datuma. Kako bi se potrošačima omogućila promjena pružatelja usluga bez problema na jednom mjestu, postupak promjene trebao bi voditi pružatelj javnih elektroničkih komunikacijskih usluga kojem potrošač prelazi. Državna regulatorna tijela mogu propisati cjelovite postupke prijenosa brojeva, uzimajući u obzir nacionalne odredbe o ugovorima i tehnološkom napretku. To bi po mogućnosti trebalo uključivati zahtjev da se prenošenje dovrši bežičnim putem, osim ako krajnji korisnik ne zatraži suprotno. Iskustva u određenim državama članicama pokazala su da postoji rizik prebacivanja potrošača na drugog pružatelja usluga, bez njihova prethodnog pristanka. Dok je to s jedne strane pitanje koje je prije svega potrebno uputiti tijelima koja su nadležna za provedbu zakona, države članice također bi trebale moći uvesti minimalne razmjerne mjere s obzirom na postupak promjene operatora, uključujući i odgovarajuće sankcije koje su potrebne za umanjivanje takvih rizika, te kako bi se osigurala zaštita potrošača tijekom postupka promjene operatora, a da taj postupak potrošačima ne postane manje privlačan. Pravo na prijenos brojeva ne bi se smjelo ograničiti ugovornim uvjetima.

(251a)  Kako bi se osiguralo da se promjena pružatelja usluge i prijenos broja obave u rokovima iz ove Direktive, države članice trebaju imati mogućnost od pružatelja usluge tražiti kompenzacijske mjere u slučaju kršenja ugovora s krajnjim korisnikom. Takve mjere trebaju biti razmjerne duljini kašnjenja u poštovanju ugovora.

(252)  Paketi koji barem sadržavaju javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge osim brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga te druge usluge, kao što je linearna radiodifuzija, ili terminalnu opremu, kao što su uređaji koje nudi isti pružatelj i za koje se sklapa zajednički ugovor, sve su rašireniji i važan su element tržišnog natjecanja. Za potrebe ovog članka smatra se da se paket sastoji od usluge pristupa internetu koja se pruža zajedno s brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama ili od usluge pristupa internetu i/ili brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge s različitim, ali komplementarnim uslugama, osim usluga prijenosa koje se upotrebljavaju za uspostavu komunikacije između uređaja i/ili terminalne opreme koje nudi isti pružatelj usluge (i.) u okviru istog ugovora ili (ii.) u okviru istih ali sporednih ugovora ili (iii.) u okviru istih i međusobno povezanih ugovora po jedinstvenoj zajedničkoj cijeni. Premda paketi potrošačima često pružaju koristi, mogu i otežati promjenu pružatelja usluge ili je učiniti skupom i podići rizik ugovorne „ovisnosti” o pružatelju usluga. Ako se na različite usluge primjenjuju različita ugovorna pravila o raskidu ugovora i promjeni pružatelja usluge i na ugovorne obveze u pogledu stjecanja proizvoda koji tvore paket, u stvarnosti su ugrožena prava potrošača na temelju ove Direktive da konkurentskom ponudom promijene cijeli paket ili njegove dijelove. Stoga bi se odredbe ove Direktive o ugovorima, transparentnosti, trajanju ugovora, raskidu i promjeni pružatelja usluge trebale primjenjivati na sve elemente paketa, osim u mjeri u kojoj su za potrošača pogodnija druga pravila koja se odnose na elemente paketa koji nisu elektroničke komunikacije. Na ostala ugovorna pitanja, kao što su korektivne mjere u slučaju neusklađenosti s ugovorom, trebala bi se primjenjivati pravila koja se primjenjuju na određeni element paketa, npr. pravila ugovora za prodaju robe ili za isporuku digitalnog sadržaja. Zbog istog razloga potrošači ne bi trebali ostati ovisni o pružatelju zbog de facto produljenja ▌ugovornog razdoblja. Države članice trebale bi zadržati diskrecijsko pravo na dodatne zakonodavne elemente koji se odnose na paket u slučajevima kada njihova priroda podrazumijeva različit regulatorni tretman, na primjer zato što su ti elementi obuhvaćeni drugim sektorskim propisom ili radi prilagodbe promjenama u tržišnoj praksi.

(253)  Pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga imaju obvezu pružanja pristupa hitnim službama s pomoću komunikacija prema hitnim službama. U posebnim okolnostima, npr. zbog tehničke neizvedivosti, oni možda neće moći osigurati pristup hitnim službama, lokaciji pozivatelja ili nijedno od navedenog. U takvim bi slučajevima operatori svoje korisnike trebali na odgovarajući način obavijestiti u ugovoru. Ti pružatelji usluga trebali bi svojim korisnicima pružiti jasne i transparentne informacije u prvotnom ugovoru i ažurirati ga u slučaju svih mogućih izmjena u pružanju pristupa hitnim službama, na primjer u računima. Navedeni podaci trebali bi uključivati sva ograničenja vezana uz teritorijalnu pokrivenost, na temelju planiranih tehničkih operativnih parametara komunikacijske usluge i dostupne infrastrukture. Kada se usluga ne pruža putem priključka kojim se upravlja radi ostvarivanja određene kakvoće usluge, podaci bi također trebali uključivati razinu pouzdanosti pristupa kao i podatke o lokaciji pozivatelja, u usporedbi s uslugom koja se pruža putem takvog priključka, uzimajući u obzir postojeću tehnologiju i mjerila kakvoće, kao i sve druge pokazatelje koji se odnose na kakvoću usluge, navedene u ovoj Direktivi.

(254)  U skladu s ciljevima Povelje ▌i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, regulatornim se okvirom treba osigurati da svi krajnji korisnici, uključujući krajnje korisnike s invaliditetom, starije osobe te korisnike s posebnim društvenim potrebama, imaju olakšani i jednak pristup dostupnim i pristupačnim visokokvalitetnim uslugama, bez obzira na njihovo mjesto boravišta unutar Unije. Deklaracijom 22. priloženom Završnom aktu iz Amsterdama predviđa se da institucije Unije uzmu u obzir potrebe osoba s invaliditetom pri donošenju mjera na temelju članka 114. UFEU-a.

(255)  Krajnji korisnici trebali bi imati mogućnost besplatnog pristupa hitnim službama putem komunikacija prema hitnim službama s bilo kojeg uređaja kojim se omogućuju brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge, uključujući i tijekom uporabe usluga roaminga u državi članici ili putem privatnih telekomunikacijskih mreža. Komunikacije prema hitnim službama jesu sredstvo komunikacije koje uz glasovne komunikacije uključuje slanje poruka u stvarnom vremenu, videokomunikaciju i druge vrste komunikacija, među ostalim korištenjem relej usluga treće strane, koje su u državi članici omogućene radi pristupa hitnim službama. Komunikacije prema hitnim službama u ime osobe može aktivirati sustav eCall ugrađen u vozilo kako je određeno Uredbom (EU) 2015/758 Europskog parlamenta i Vijeća(32). Međutim, države članice trebaju odlučiti koje su brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge primjerene za hitne službe, uključujući mogućnost ograničavanja tih opcija na glasovne komunikacije i njihov ekvivalent za krajnje korisnike s invaliditetom ili mogućnost uvođenja dodatnih opcija kako je dogovoreno s nacionalnim PSAP-ovima. Kako bi se u obzir uzeo budući tehnološki razvoj ili povećanje upotrebe brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, Komisija bi nakon savjetovanja s nacionalnim regulatornim tijelima, hitnim službama, tijelima za normizaciju i drugim relevantnim dionicima trebala procijeniti je li moguće osigurati točan i pouzdan pristup hitnim službama putem brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga.

(256)  Države članice trebale bi osigurati da pružatelji koji krajnjim korisnicima pružaju brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge osiguravaju pouzdan i točan pristup hitnim službama, uzimajući u obzir nacionalne specifikacije i kriterije te mogućnosti nacionalnih PSAP-ova. Ako se brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge ne pružaju putem priključka kojim se upravlja radi ostvarivanja određene kakvoće usluge, pružatelj usluga možda ne može osigurati istu pouzdanost usmjeravanja hitnih poziva ostvarenih putem njihove usluge na najprimjereniji PSAP. Takvim pružateljima koji nisu ovisni o određenoj mreži, drugim riječima, pružateljima koji nisu integrirani s pružateljem usluge javne komunikacijske mreže, osiguravanje podataka o lokaciji pozivatelja neće uvijek biti tehnički izvedivo. Države članice trebale bi osigurati da se što prije primijene norme koje osiguravaju precizne i pouzdane usluge usmjeravanja i povezivanja s hitnim službama kako bi se pružateljima brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji nisu ovisni o određenoj mreži omogućilo ispunjavanje obveza povezanih s pristupom hitnim službama i utvrđivanjem lokacije pozivatelja na razini koja je usporediva s onom koja se zahtijeva od drugih pružatelja takvih komunikacijskih usluga. Ako takve norme i povezani sustavi PSAP još nisu uvedeni, za pružanje pristupa hitnim službama ne bi se smjelo zahtijevati brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge neovisne o mreži, osim na način koji je tehnički izvediv ili ekonomski isplativ. To na primjer može uključivati situaciju kada država članica imenuje jednog središnjeg PSAP-a za zaprimanje komunikacije usmjerene prema hitnim službama. Međutim, takvi pružatelji usluga trebaju informirati krajnje korisnike u slučaju da pristup broju 112 ili podacima o lokaciji pozivatelja nije podržan.

(256b)  Trenutačno države članice ne izvješćuju i ne mjere dovoljno uspješnost u pogledu odgovaranja na hitne pozive i njihove obrade. Zato će Komisija, nakon savjetovanja s nacionalnim regulatornim tijelima i hitnim službama, donijeti pokazatelje uspješnosti za hitne službe država članica i podnositi izvješća Europskom parlamentu i Vijeću o uspješnosti primjene europskog broja za hitne službe „112” i o funkcioniranju pokazatelja uspješnosti.

(257)  Države članice trebale bi poduzeti određene mjere kako bi osigurale da su hitne službe, uključujući i pozivni broj „112”, jednako dostupne krajnjim korisnicima s invaliditetom, posebno gluhim osobama i osobama s oštećenjem sluha, osobama s poteškoćama u govoru, te gluhoslijepim osobama putem usluga cjelokupnog razgovora ili korištenjem relej usluga treće strane koje su interoperabilne s telefonskim mrežama diljem EU-a. Navedeno bi također moglo uključivati posebne terminalne uređaje za osobe s invaliditetom kada spomenuti načini komunikacije nisu prikladni za njih.

(258)  Važno je povećati osviještenost o postojanju broja „112” kako bi se poboljšala razina zaštite i sigurnosti građana koji putuju Europskom unijom. U tu svrhu, tijekom putovanja u bilo kojoj državi članici Europske unije, građani bi trebali u potpunosti biti upoznati s mogućnosti korištenja pozivnog broja „112” kao jedinstvenog pozivnog broja za pristup hitnim službama diljem Unije, a posebno putem navođenja tih podataka na međunarodnim autobusnim terminalima, željezničkim stanicama, u lukama ili zračnim lukama, telefonskim imenicima, u materijalima namijenjenima krajnjim korisnicima te kod izdavanja računa. Navedeno je prije svega odgovornost država članica, no Komisija bi trebala nastaviti pružati potporu i dopunjavati inicijative država članica, kako bi se povisila razina osviještenosti o pozivnom broju „112” te povremeno procijeniti razinu osviještenosti javnosti o dotičnom broju.

(259)  Podaci o mjestu s kojega je poziv upućen povećavaju razinu zaštite i sigurnost krajnjih korisnika i pomažu hitnim službama u obavljanju njihovih zadaća, uz uvjet da nacionalni sustav pristupnih točaka sigurnosnog poziva (PSAP-ovi) jamči prijenos komunikacije prema hitnim službama i s njom povezanih podataka predmetnim hitnim službama. Primanje i uporabu podataka o lokaciji pozivatelja, što uključuje i podatke o lokaciji pozivatelja utemeljene na mreži, a kad su dostupni i napredne podatke o lokaciji pozivatelja temeljene na podacima iz telefonskog uređaja, trebalo bi uskladiti s relevantnim pravom Unije o obradi osobnih podataka i sigurnosnim mjerama. Poduzeća koja omogućuju podatke o lokaciji pozivatelja utemeljene na mreži trebala bi hitnim službama omogućiti dostupnost podataka o lokaciji pozivatelja, čim poziv dođe do navedene službe, bez obzira na korištenu tehnologiju. Međutim, tehnologije koje se temelje na lokalizaciji telefonskog uređaja pokazale su se znatno preciznijima i troškovno učinkovitijima zbog dostupnosti podataka koje omogućuju EGNOS i satelitski sustav Galileo te drugi globalni sustavi za satelitsku navigaciju i podaci Wi-Fi mreža. Stoga bi podaci o lokaciji pozivatelja temeljeni na podacima iz telefonskog uređaja trebali nadopunjavati podatke o lokaciji pozivatelja utemeljene na mreži, čak i ako podaci iz telefonskog uređaja postanu dostupni tek nakon uspostave komunikacija prema hitnim službama. Države članice trebale bi osigurati da pristupne točke sigurnosnog poziva mogu preuzeti dostupne podatke o lokaciji pozivatelja i njima upravljati kad je to izvedivo. Utvrđivanje i prijenos podataka o lokaciji pozivatelja trebalo bi biti besplatno za krajnjeg korisnika i tijelo koje upravlja komunikacijama prema hitnim službama bez obzira na način uspostave, npr. putem telefonskog uređaja ili mreže, ili prijenosa, npr. putem govornog kanala, SMS-a ili internetskog protokola.

(260)  Kako bi mogla reagirati na tehnički razvoj u pogledu točnog utvrđivanja lokacije pozivatelja, jednakog pristupa za krajnje korisnike s invaliditetom i usmjeravanja poziva do najprimjerenijeg PSAP-a, Komisiju bi trebalo ovlastiti da donosi mjere potrebne za osiguravanje kompatibilnosti, interoperabilnosti, kakvoće, pouzdanosti i kontinuiteta komunikacija prema hitnim službama u Uniji. Te mjere mogu obuhvaćati funkcionalne odredbe kojima se određuje uloga različitih sudionika u komunikacijskom lancu, npr. pružatelja brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga, operatora elektroničkih komunikacijskih mreža i PSAP-ova, kao i tehničke odredbe kojima se određuju tehnička sredstva za ostvarivanje funkcionalnih odredaba. Takve mjere ne bi smjele dovoditi u pitanje organizaciju hitnih službi u državama članicama.

(260a)  Trenutačno državljanin u državi A koji treba kontaktirati hitne službe u državi B ne može to učiniti jer hitne službe nemaju sustav za međusobnu uspostavu kontakta. Rješenje je sigurna baza podataka na razini EU-a s telefonskim brojevima glavne hitne službe ili službi u svakoj zemlji. Stoga Komisija mora održavati sigurnu bazu podataka brojeva E.164 europskih hitnih službi kako bi ih se moglo kontaktirati iz jedne države članice u drugu.

(260b)  Nedavni teroristički napadi u Europi pokazali su da u državama članicama i diljem Europe nema učinkovitih sustava javnog upozoravanja. Ključno je da države članice mogu obavijestiti sve stanovnike određenog područja o aktualnim nepogodama/napadima ili predstojećim prijetnjama korištenjem elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, uspostavom nacionalnih učinkovitih „obrnutih komunikacijskih sustava 112” za upozoravanje i uzbunjivanje građana u slučaju neposrednih ili prijetećih prirodnih katastrofa i/ili velikih kriznih situacija i katastrofa uzrokovanih čovjekovim djelovanjem, uzimajući u obzir postojeće nacionalne i regionalne sustave i bez kršenja pravila o privatnosti i zaštiti podataka. Komisija bi također trebala ocijeniti je li izvediva uspostava univerzalnog, pristupačnog, prekograničnog „obrnutog komunikacijskog sustava 112” na razini EU-a kojim bi se javnost upozoravalo u slučaju neposredne ili predstojeće katastrofe ili izvanrednog stanja velikih razmjera u raznim državama članicama.

(261)   Države članice trebale bi osigurati da krajnji korisnici s invaliditetom imaju jednakovrijedan pristup uslugama i izbor elektroničkih komunikacijskih usluga, u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) i pristupom temeljenim na univerzalnom dizajnu. Kako bi se osobito osiguralo da krajnji korisnici s invaliditetom imaju istu mogućnost korištenja prednosti koju ima većina krajnjih korisnika, a koje nastaju postojanjem konkurencije i izbora pružatelja usluga, odgovarajuća državna tijela trebala bi zatražiti, prema potrebi i u svjetlu uvjeta na nacionalnoj razini te nakon savjetovanja s predstavničkim organizacijama osoba s invaliditetom, zadovoljavanje zahtjeva za zaštitu potrošača za krajnje korisnike s invaliditetom od strane pružatelja javno dostupnih usluga elektroničkih komunikacija i s time povezane terminalne opreme. Navedeni zahtjevi mogu uključivati, prije svega, da dotični pružatelji usluga krajnjim korisnicima s invaliditetom osiguraju mogućnost odgovarajućeg korištenja prednosti koje nude njihove usluge za osobe s invaliditetom, pod jednakim uvjetima, uključujući cijene, tarife i kakvoću te pristup odgovarajućoj terminalnoj opremi, kao što su one koje se nude drugim krajnjim korisnicima, te bez obzira na sve moguće dodatne troškove koje bi ti pružatelji morali snositi. Drugi zahtjevi mogu se odnositi na veleprodajne ugovore između pružatelja usluga. Kako bi se izbjeglo stvaranje prekomjernog opterećenja pružateljima usluga, državna regulatorna tijela trebala bi provjeriti mogu li se ciljevi jednakog pristupa i izbora usluga stvarno postići bez primjene tih mjera.

(262)  ▌

(262a)  Državna regulatorna tijela trebaju osigurati da pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga u pristupačnom formatu stave na raspolaganje informacije o funkcioniranju usluga koje se pružaju i o njihovim svojstvima pristupačnosti. To znači da sadržaj informacija treba biti dostupan u tekstualnim formatima koji se mogu upotrebljavati za izradu alternativnog asistivnog formata i alternative netekstualnom sadržaju.

(262b)  U odnosu na krajnje korisnike s invaliditetom ova Direktiva treba odražavati ostale propise Unije kojima se provodi Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom. Te mjere uključuju načela i norme iz Direktive (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća(33). Četiri su načela pristupačnosti: mogućnost percepcije, što znači da informacije i sastavni dijelovi korisničkog sučelja moraju biti predstavljeni korisnicima tako da ih mogu percipirati; operabilnost, što znači da se sa sastavnim dijelovima korisničkog sučelja i navigacijom mora moći upravljati; razumljivost, što znači da informacije i način rada korisničkog sučelja moraju biti razumljivi; i pouzdanost, što znači da sadržaji moraju biti dovoljno pouzdani da ih pouzdano može tumačiti širok raspon korisničkih alata, uključujući pomoćne tehnologije. Ta su načela pristupačnosti pretočena u kriterije uspješnosti koji se mogu ispitivati, poput onih koji čine temelj europske norme EN 301 549 V1.1.2 „Zahtjevi pristupačnosti koji su pogodni za javnu nabavu proizvoda i usluga informacijske i komunikacijske tehnologije u Europi” (2015-04) (europska norma EN 301 549 V1.1.2 (2015-04)), putem usklađenih normi i zajedničke metodologije za ispitivanje sukladnosti sadržaja na internetskim stranicama i mobilnim aplikacijama s ovim načelima. Ta europska norma donesena je na temelju mandata M/376 koji je Komisija dala europskim organizacijama za normizaciju. Do objave upućivanja na usklađene norme ili njihove dijelove u Službenom listu Europske unije relevantne odredbe europske norme EN 301 549 V1.1.2 (2015-04) trebalo bi smatrati minimalnim načinom provođenja tih načela u praksi u pogledu ove Direktive i jednakog pristupa uslugama i izbora usluga za krajnje korisnike s invaliditetom.

(263)  U području pružanja usluga telefonskog imenika i usluga službe za korisnike razvilo se učinkovito natjecanje, među ostalim u skladu s člankom 5. Direktive Komisije 2002/77/EZ(34). Radi održavanja učinkovitog tržišnog natjecanja svi pružatelji usluga koji dodjeljuju telefonske brojeve svojim krajnjim korisnicima i dalje bi trebali imati obvezu učiniti dostupnima relevantne podatke na pošten, ekonomičan i nediskriminirajući način.

(264)  Krajnje korisnike trebalo bi informirati o njihovom pravu da odaberu hoće li se njihovi podaci unijeti u imenik. Pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga trebali bi pri pružanju podataka pružateljima usluge imenika poštovati odabir krajnjih korisnika. Člankom 12. Direktive 2002/58/EZ osigurava se krajnjim korisnicima pravo na privatnost u vezi s uključivanjem njihovih osobnih podataka u javni telefonski imenik.

(265)  Krajnji korisnici trebaju imati mogućnost da im se jamči interoperabilnost u pogledu sve opreme za prijam digitalnog radija i digitalne televizije, koja se prodaje u Uniji. Države članice trebaju moći zahtijevati minimum usklađenih normi u vezi s takvom opremom. Takve bi se norme prilagođavale s vremena na vrijeme tehnološkom razvoju te razvoju na tržištu.

(266)  Poželjno je potrošačima omogućiti postizanje najbolje povezivosti s radijskim i televizijskim prijemnicima. Interoperabilnost je koncept koji se tek razvija na dinamičnim tržištima. Tijela za normizaciju trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi osigurala da se odgovarajuće norme razvijaju usporedno s dotičnim tehnologijama. Isto tako, važno je osigurati da na digitalnim televizijskim prijemnicima postoje konektori koji su u mogućnosti prenositi sve nužne elemente digitalnog signala, uključujući prijenos zvuka i slike, podatke o uvjetovanom pristupu, uslužne informacije, podatke o aplikacijskom programskom sučelju (API) te podatke o zaštiti od neovlaštenoga kopiranja. Stoga bi se ovom Direktivom trebalo osigurati da funkcionalnost povezana s i/ili implementirana u konektorima nije ograničena od strane mrežnih operatora, pružatelja usluga ili proizvođača opreme te da se nastavlja razvijati u skladu s tehnološkim razvojem. Stvaranje zajedničke norme putem mehanizma koji diktira tržište prepoznato je kao nešto što ide u korist potrošača kada je riječ o prikazivanju i prezentaciji povezanih televizijskih usluga. Države članice i Komisija mogu pokrenuti političke inicijative, u skladu s Ugovorom, kako bi ohrabrile takav razvoj. Radijska oprema potrošača trebala bi moći primati radijski signal barem preko analogne i digitalne radiodifuzije kako bi se osigurala prekogranična interoperabilnost. Ta se odredba ne bi smjela primjenjivati na jeftinu radijsku opremu za potrošače ili na radijsku opremu kod koje je primanje radijskih emisija tek pomoćna funkcija, kao što su na primjer mobiteli s FM prijamnikom. Također se ne bi trebala primjenjivati na radijsku opremu koju koriste radioamateri, uključujući na primjer komplete radijskih dijelova koje sastavljaju i kojima se služe radioamateri ili opremu koju su izradili pojedinačni radioamateri u eksperimentalne i znanstvene svrhe povezane s radioamaterstvom.

(267)  Mjere veleprodaje kojima se osigurava uključivanje podataka o krajnjem korisniku (na fiksnoj i mobilnoj mreži) u baze podataka trebale bi biti u skladu sa sigurnosnim mjerama koje se odnose na zaštitu osobnih podataka na temelju Direktive 95/46/EZ koju će 25. svibnja 2018. zamijeniti Uredba (EU) 2016/679(35) i uključujući članak 12. Direktive 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama). Troškovno orijentirano podnošenje navedenih podataka pružateljima usluga, uz postojanje mogućnosti za države članice da uspostave centralizirani mehanizam za pružanje cjelovitih zbirnih podataka pružateljima usluga imenika, kao i omogućavanje pristupa mreži pod razumnim i transparentnim uvjetima, trebalo bi se provesti kako bi se krajnjim korisnicima omogućilo da u potpunosti koriste prednosti koje proizlaze iz postojanja tržišnog natjecanja, kojim je u velikoj mjeri omogućeno poništavanje propisa povezanih s maloprodajom u pogledu tih usluga, kao i pružanje ponuda usluga imenika u okviru razumnih i transparentnih uvjeta.

(268)  Nakon ukidanja obveze pružanja univerzalne usluge za usluge imenika te s obzirom na postojanje funkcionalnog tržišta za te usluge, više nije nužno pravo pristupa uslugama upita povezanih s imenikom. Međutim, državna regulatorna tijela trebala bi i dalje imati mogućnost odrediti obveze i uvjete poduzećima koja nadziru pristup krajnjim korisnicima kako bi na tom tržištu zadržali pristup i tržišno natjecanje.

(269)  Države članice trebaju moći odrediti razmjerne obveze „obveznog podržavanja” prema poduzećima pod njihovom nadležnošću, u interesu legitimnih zahtjeva javne politike, no takve obveze trebaju se odrediti samo tamo gdje su potrebne kako bi se ispunili ciljevi od općeg interesa koji su jasno definirale države članice, u skladu s pravom Unije, a uz to moraju biti razmjerne i transparentne. Obveze „obveznog podržavanja” mogu se koristiti za odgovarajuće radijske i televizijske prijenosne kanale i popratne usluge koje utvrđuje utvrđeni operator medijskih usluga. Obveze prijenosa koje odrede države članice moraju biti razumne, drugim riječima, moraju biti razmjerne i transparentne u kontekstu jasno definiranih ciljeva od općeg interesa, kao što su medijski pluralizam i kulturna raznolikost. Države članice trebale bi osigurati objektivno opravdanje obveza koje su obuhvaćene obvezom „obveznog podržavanja” u svojem državnom zakonodavstvu, kako bi osigurale transparentnost, te razmjernu i odgovarajuću jasnu definiciju navedenih obveza. Obveze bi trebale biti osmišljene tako da se njima osiguraju dovoljni poticaji za učinkovito ulaganje u infrastrukturu. Obveze bi trebale podlijegati periodičnim preispitivanjima barem svakih pet godina kako bi se prema potrebi ažurirale u skladu s tehnološkim i tržišnim razvojem, te kako bi se osigurala njihova razmjernost s ciljevima koje je potrebno ostvariti. Obveze bi mogle, tamo gdje je to prikladno, sadržavati odredbu o razmjernoj naknadi.

(269a)  Budući da većina digitalne televizijske i radijske opreme za potrošače koja je danas u uporabi prihvaća i analogne i digitalne prijenose, više ne postoji ni gospodarski niti socijalni razlozi da države članice i dalje nameću obveze „obveznog podržavanja” i za analogne i za digitalne televizijske prijenose. To, međutim, ne bi trebalo sprječavati takve obveze analognog prijenosa kada znatan broj korisnika i dalje upotrebljava analogni kanal ili kada je analogno emitiranje jedini način emitiranja.

(270)  Elektroničke komunikacijske mreže i usluge koje se rabe za distribuciju radijskog ili televizijskog emitiranja javnosti uključuju mreže za kabelsko, IPTV, satelitsko i zemaljsko emitiranje. One također mogu uključivati druge mreže ako značajan broj krajnjih korisnika koristi takve mreže kao glavno sredstvo prijama radijskog i televizijskog emitiranja. Obveze obveznog podržavanja trebaju uključivati prijenos usluga koje su posebno osmišljene kako bi korisnicima s invaliditetom omogućile jednakovrijedan pristup. U skladu s tim, popratne usluge među ostalim uključuju usluge koje su osmišljene u svrhu unaprjeđivanja pristupa za krajnje korisnike s invaliditetom, kao što su videotekst, podnaslovi za gluhe i nagluhe osobe, zvučni opis, izgovoreni podnaslovi i prevođenje na znakovni jezik. Zbog sve veće ponude i prijama povezanih televizijskih usluga i stalne važnosti elektroničkih programskih vodiča za mogućnosti izbora, prijenos podataka povezanih s programom koji su nužni za podržavanje funkcionalnosti elektroničkih programskih vodiča, teleteksta i IP adresa povezanih s programom može se uključiti u obveze obveznog podržavanja.

(271)  Mogućnosti prikaza broja pozivatelja obično su dostupne na modernim telefonskim centralama te ih je stoga sve lakše pružati uz minimalan trošak, odnosno besplatno. Od država članica ne zahtijeva se nametanje obveza u vezi s pružanjem tih mogućnosti tamo gdje su one već dostupne. Direktiva 2002/58/EZ štiti privatnost korisnika u vezi s raščlanjenim računima po stavkama, pružajući im načine na koje mogu zaštititi svoje pravo na privatnost prigodom primjene prikaza broja pozivatelja. Razvoj tih usluga na paneuropskoj osnovi bit će od koristi potrošačima, a ova ga Direktiva potiče.

(272)  Objavljivanje informacija od strane država članica omogućit će tržišnim sudionicima i potencijalnim novim sudionicima da shvate svoja prava i obveze i da saznaju gdje mogu pronaći relevantne podrobne informacije. Objavljivanje u nacionalnom službenom glasilu pomaže zainteresiranim strankama u drugim državama članicama da pronađu relevantne informacije.

(273)  S ciljem osiguravanja učinkovitog paneuropskog tržišta elektroničkih komunikacija, Komisija mora promatrati i objavljivati informacije o pristojbama koje doprinose određivanju cijena za krajnje korisnike.

(274)  U svrhu određivanja pravilne primjene prava Unije, Komisija mora znati koja su poduzeća proglašena kao poduzeća sa značajnom tržišnom snagom i koje su obveze tržišnim sudionicima odredila državna regulatorna tijela. Osim objavljivanja tih informacija na nacionalnoj razini, potrebno je i da države članice te informacije pošalju Komisiji. Ako države članice moraju Komisiji poslati informacije, to može biti u elektroničkom obliku, podložno prethodno dogovorenim primjerenim postupcima autentifikacije.

(275)  Kako bi se uzeo u obzir tržišni, društveni i tehnološki razvoj, radi upravljanja rizicima za sigurnost mreža i usluga i osiguranja učinkovitog pristupa hitnim službama s pomoću komunikacija prema hitnim službama, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s određivanjem mjera radi rješavanja sigurnosnih rizika, prilagođavanjem uvjeta pristupa uslugama digitalne televizije i radija, određivanjem jedinstvene cijene završavanja govornog poziva na tržištima fiksnih i mobilnih komunikacija na veleprodajnoj razini, donošenjem mjera koje se odnose na komunikacije prema hitnim službama u Uniji i prilagodbom priloga II., IV., V., VI., VIII., IX. i X. ovoj Direktivi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(276)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje odluka o rješavanju prekograničnih štetnih smetnji između država članica; za propisivanje obvezne provedbe određenih normi ili za uklanjanje norme i/ili tehničke specifikacije iz popisa obveznih normi; za donošenje odluka kojima se utvrđuje podliježu li prava u usklađenom radiofrekvencijskom pojasu općem ovlaštenju ili pojedinačnim pravima korištenja; za utvrđivanje načina primjene kriterija, pravila i uvjeta u pogledu usklađenog radiofrekvencijskog spektra; za utvrđivanje načina primjene uvjeta koje države članice mogu povezati s ovlaštenjima za korištenje usklađenog radiofrekvencijskog spektra; za utvrđivanje radiofrekvencijskih pojaseva u kojima poduzeća mogu međusobno prenositi ili iznajmljivati prava korištenja radijskih frekvencija; za donošenje zajedničkih krajnjih datuma do kojih se ovlašćuje korištenje specifičnih usklađenih pojaseva radiofrekvencijskog spektra; za donošenje prijelaznih mjera u pogledu trajanja prava korištenja radiofrekvencijskog spektra; za utvrđivanje kriterija za koordinaciju provedbe određenih obveza; za utvrđivanje tehničkih značajki oblikovanja, uvođenja i rada bežičnih pristupnih točaka s malim prostornim dosegom; za odgovaranje na neispunjenu prekograničnu ili paneuropsku potražnju za brojevima te za utvrđivanje vrste i opsega obveza osiguranja učinkovitog pristupa hitnim službama ili povezivosti s kraja na kraj među krajnjim korisnicima unutar jedne ili više država članica ili u cijeloj Europskoj uniji. Navedene se ovlasti trebaju izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije.

(277)  Na kraju, Komisija bi trebala moći po potrebi donijeti preporuke, uzimajući u obzir u najvećoj mogućoj mjeri mišljenje BEREC-a, preporuke u pogledu utvrđivanja mjerodavnih tržišta proizvoda i usluga, obavješćivanja u okviru postupka konsolidacije unutarnjeg tržišta i usklađene primjene odredaba regulatornog okvira.

(278)  Odredbe ove Direktive treba povremeno preispitivati, posebno s ciljem utvrđivanja potrebe za izmjenama u svjetlu promjena u tehnološkim i tržišnim uvjetima. S obzirom na rizik od pojave nekonkurentnih oligopolističkih tržišnih struktura umjesto monopolističkih tržišnih struktura, pri preispitivanju trebalo bi osobito voditi računa o odredbama povezanima s ovlastima državnih regulatornih tijela da određuju obveze pristupa operatorima sa značajnom tržišnom snagom, pojedinačno ili zajednički, primjenjive zajedno s drugim obvezama koje mogu biti određene, kako bi se osiguralo da su ovlasti dovoljne za učinkovito ostvarenje ciljeva ove Direktive.

(279)  Određene direktive i odluke iz ovog područja treba staviti izvan snage.

(280)  Komisija treba pratiti prelazak s postojećeg regulatornog okvira na novi okvir.

(281)  Kako ciljeve predložene akcije, a to su određivanje usklađenog i pojednostavljenog regulatornog okvira elektroničkih komunikacijskih usluga, elektroničkih komunikacijskih mreža te pripadajuće opreme i usluga, uvjeta ovlašćivanja mreža i usluga, korištenja radiofrekvencijskog spektra i brojeva, uređivanja pristupa i međusobnog povezivanja elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme te zaštite krajnjih korisnika ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog razmjera i učinka djelovanja može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, kao što je utvrđeno člankom 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz istog članka ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(282)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(36), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja.

(283)  Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebala bi se ograničiti na one odredbe koje predstavljaju značajnu izmjenu u usporedbi s prethodnim direktivama. Obveza prenošenja odredaba koje su nepromijenjene proizlazi iz prethodnih direktiva.

(284)  Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datuma početka primjene direktiva iz Priloga XI. dijela B,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Dio I. OKVIR (opća pravila za organizaciju sektora)

Glava I.: Područje primjene, ciljevi i definicije

POGLAVLJE I.

PREDMET, CILJ I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i cilj

1. Ovom se Direktivom utvrđuje usklađeni okvir za pravno uređenje elektroničkih komunikacijskih usluga, elektroničkih komunikacijskih mreža, pripadajuće opreme i pripadajućih usluga te određenih značajki terminalne opreme. Ovom se Direktivom navode zadaće državnih regulatornih i, ako je primjenjivo, drugih nadležnih tijela i utvrđuje serija postupaka kako bi se osigurala usklađena primjena regulatornog okvira u cijeloj Uniji.

2. Cilj je ove Direktive s jedne strane ostvarenje unutarnjeg tržišta u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga iz kojega će proizaći pokretanje i korištenje osiguranih mreža vrlo velikog kapaciteta, održivo tržišno natjecanje, interoperabilnost usluga elektroničke komunikacije, pristupačnost i pogodnosti za krajnje korisnike.

S druge strane, želi se osigurati pružanje kvalitetnih, cjenovno pristupačnih, usluga s javnim pristupom na području cijele Unije putem učinkovitog tržišnog natjecanja i odabira, poboljšati okolnosti u kojima na tržištu potrebe krajnjih korisnika, uključujući korisnike s invaliditetom radi jednakog pristupa uslugama kakav imaju ostali korisnici, nisu uspješno zadovoljene te utvrditi potrebna prava krajnjih korisnika.

3. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje:

– obveze koje određuje nacionalno pravo u skladu s pravom Unije ili pravom Unije u pogledu pružanja usluga korištenjem elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga

– mjere donesene na razini Unije ili na nacionalnoj razini u skladu sa zakonodavstvom Unije, u vezi s postizanjem ciljeva od općeg značaja, posebno što se tiče zaštite osobnih podataka i privatnosti, propisivanja sadržaja i audiovizualne politike ▌

– mjere donesene na razini Unije ili na nacionalnoj razini u skladu sa zakonodavstvom Unije, u vezi s postizanjem ciljeva od općeg značaja, posebno što se tiče zaštite osobnih podataka i privatnosti, propisivanja sadržaja i audiovizualne politike ▌

– Uredbu (EU) br. 531/2012 i Uredbu (EU) 2015/2120.

3a. Ako informacije sadrže osobne podatke, Komisija, BEREC i relevantna tijela osiguravaju usklađenost obrade podataka s pravilima Unije o zaštiti podataka.

4. Odredbe ove Direktive koje se odnose na prava krajnjih korisnika primjenjuju se ne dovodeći u pitanje pravila Unije o zaštiti potrošača, posebno Direktive 93/13/EEZ i 2011/83/EU te nacionalna pravila koja su sukladna zakonodavstvu Unije .

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(1) „elektronička komunikacijska mreža” znači sustavi prijenosa, bez obzira na to temelje li se na stalnoj infrastrukturi ili centraliziranom upravljačkom kapacitetu, i, prema potrebi, višefunkcijska oprema za prespajanje ili usmjeravanje te druga sredstva, uključujući elemente mreže koji nisu aktivni, a koji dopuštaju prijenos signala žičanim, radijskim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim sredstvom, što uključuje satelitske mreže, zemaljske fiksne (komutacija kanala ili komutacija paketa, uključujući internet) i mobilne zemaljske mreže, elektroenergetske kabelske sustave, u mjeri u kojoj se rabe za prijenos signala, mreže koje se rabe za radiodifuziju te mreže kabelske televizije, bez obzira na vrstu informacija koju prenose; ne obuhvaća mrežne elemente kojima upravljaju pojedinci u kontekstu neprofitnih aktivnosti;

(2) „mreža vrlo velikog kapaciteta” znači elektronička komunikacijska mreža koja se ili u potpunosti sastoji od svjetlovodnih elemenata najmanje do razdjelne točke na konačnoj lokaciji ili bilo koja druga vrsta mreže koja u uobičajenim uvjetima u vrijeme vršnog opterećenja može ostvariti sličan rad mreže u pogledu propusne širine silazne i uzlazne veze, otpornosti, parametara povezanih s pogreškama te latencije i njezine varijacije; rad mreže ocjenjuje se na temelju tehničkih parametara, neovisno o tome razlikuje li se iskustvo krajnjeg korisnika zbog svojstveno različitih značajki sredstva kojim se mreža u konačnici povezuje s priključnom točkom mreže.

(3)„međudržavna tržišta” znači tržišta utvrđena u skladu s člankom 63., koja obuhvaćaju Uniju ili njezin značajni dio, a koja se nalaze u više od jedne države članice;

(4) „elektronička komunikacijska usluga” znači usluga ▌koja se pruža uz naknadu putem elektroničkih komunikacijskih mreža, što obuhvaća „uslugu pristupa internetu” kako je utvrđena u članku 2. stavku 2. Uredbe (EU) 2015/2120 i/ili „interpersonalnu komunikacijsku uslugu” i/ili usluge koje se sastoje u cijelosti, ili većim dijelom, od prijenosa signala kao što su usluge prijenosa koje se upotrebljavaju za pružanje usluga komunikacije između strojeva i za radiodifuziju, ali isključuje usluge pružanja sadržaja i obavljanja uredničkog nadzora nad sadržajem koji se prenosi korištenjem elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, kao i neprofitne usluge koje pružaju pojedinci;

(5) „interpersonalna komunikacijska usluga” znači usluga koja se ▌pruža uz naknadu, a omogućuje izravnu interpersonalnu i interaktivnu razmjenu informacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža između ograničenog broja osoba, pri čemu osobe koje pokreću komunikaciju ili sudjeluju u njoj određuju njezine primatelje; ona ne uključuje usluge koje omogućuju interpersonalnu i interaktivnu komunikaciju samo kao manje bitnu pomoćnu značajku koja je suštinski povezana s drugom uslugom;

(6) „brojevno utemeljena interpersonalna komunikacijska usluga” znači interpersonalna komunikacijska usluga koja se povezuje s javnom komutiranom telefonskom mrežom putem dodijeljenih resursa numeriranja, odnosno broja ili brojeva u nacionalnim ili međunarodnim planovima numeriranja, ili omogućavanjem komunikacije s brojem ili brojevima u nacionalnim ili međunarodnim planovima numeriranja te u kojoj pružatelj usluge ima znatnu kontrolu nad mrežom kojom se koristi za omogućavanje komunikacije;

(7) „brojevno neovisna interpersonalna komunikacijska usluga” znači interpersonalna komunikacijska usluga koja se ne povezuje s javnom komutiranom telefonskom mrežom putem dodijeljenih resursa numeriranja, odnosno broja ili brojeva u nacionalnim ili međunarodnim planovima numeriranja, ili omogućavanjem komunikacije s brojem ili brojevima u nacionalnim ili međunarodnim planovima numeriranja;

(8) „javna komunikacijska mreža” znači elektronička komunikacijska mreža koja se u cijelosti ili većim dijelom rabi za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga dostupnih javnosti, a koje podržavaju prijenos podataka između priključnih točaka mreže;

(9) „priključna točka mreže” ili „NTP” znači fizička točka na kojoj se krajnjem korisniku omogućuje pristup javnoj komunikacijskoj mreži; kada se radi o mrežama koje uključuju prespajanje ili usmjeravanje, NTP se prepoznaje uz pomoć posebne mrežne adrese koja može biti povezana s brojem ili imenom krajnjeg korisnika;

(10) „pripadajuća oprema” znači one pripadajuće usluge, fizičke infrastrukture i drugu opremu ili dijelove povezane s elektroničkom komunikacijskom mrežom i/ili elektroničkim komunikacijskim uslugama koje omogućuju i/ili podržavaju pružanje usluga preko mreže i/ili usluge, ili za to imaju mogućnost, i koje uključuju, inter alia, zgrade ili ulaze u zgrade, ožičenje zgrade, antene, tornjeve i ostale potporne konstrukcije, kabelske kanale, cijevi, antenske stupove, šahtove i ormariće;

(11) „pripadajuće usluge ” znači one usluge povezane s elektroničkom komunikacijskom mrežom i/ili elektroničkom komunikacijskom uslugom, koje omogućavaju i/ili podržavaju pružanje usluga ▌preko te mreže i/ili usluge ili za to imaju mogućnost, i koje uključuju, inter alia, sustave za pretvaranje brojeva ili sustave koji nude istovjetnu funkcionalnost, uvjetovane pristupne sustave i elektroničke programske vodiče, ▌kao i druge usluge poput usluge utvrđivanja identiteta, lokacije i prisutnosti;

(12) „sustav uvjetovanog pristupa” znači bilo koja tehnička mjera, sustav autentifikacije i/ili rješenje kojim se omogućuje pristup zaštićenim radiodifuzijskim uslugama u razumljivom obliku uz uvjet plaćanja pretplate ili drugi oblik prethodnog pojedinačnog odobrenja;

(13) „korisnik” znači pravna ili fizička osoba koja koristi ili traži javno dostupnu elektroničku komunikacijsku uslugu;

(14) „krajnji korisnik” znači korisnik koji ne daje na korištenje javne komunikacijske mreže ili ne pruža javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge;

(15) „potrošač” znači svaka fizička osoba koja koristi ili traži javno dostupnu elektroničku komunikacijsku uslugu u svrhe koje nisu namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti, obrtu ili djelatnosti slobodnog zanimanja;

(16) „pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža” znači uspostavljanje, rad, nadzor ili stavljanje na raspolaganje takvih mreža;

(17) „napredna oprema za digitalnu televiziju” znači uređaji kojima je svrha spajanje na televizijski prijamnik ili integralni digitalni televizijski prijamnik, koji može primati digitalne interaktivne televizijske usluge;

(18) „sučelje aplikacijskog programa (API)” znači programsko sučelje između aplikacijskih programa, koje su nakladnici elektroničkih medija ili pružatelji usluga učinili dostupnim, kao i sredstva u naprednoj digitalnoj opremi za usluge digitalnog radija i televizije;

(19) „dodjela radiofrekvencijskog spektra” znači označivanje danog frekvencijskog pojasa koji rabe jedna ili više vrsta radiokomunikacijskih službi, kada je primjereno, pod definiranim uvjetima;

(20) „štetna smetnja” znači smetnja koja dovodi u opasnost djelovanje radionavigacijske službe ili drugih sigurnosnih službi, ili koja na drugi način znatno umanjuje kakvoću, ometa ili opetovano prekida radiokomunikacijsku službu koja radi u skladu s mjerodavnim međunarodnim, nacionalnim propisima ili propisima Unije;

(21) „poziv” znači veza uspostavljena putem javno dostupne interpersonalne komunikacijske usluge koja omogućuje dvosmjernu govornu komunikaciju;

(22) „sigurnost” mreža i usluga znači sposobnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga da odolijevaju, na određenoj razini pouzdanosti, bilo kojoj radnji koja ugrožava dostupnost, autentičnost, cjelovitost ili povjerljivost pohranjenih ili prenesenih ili obrađenih podataka ili srodnih usluga koje te mreže ili usluge nude ili kojima omogućuju pristup.

(23) „opće ovlaštenje” znači zakonski okvir koji su ustanovile države članice, a kojim se osiguravaju prava davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga i utvrđuju posebne obveze za sektor koje se mogu primijeniti na sve ili posebne vrste elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, u skladu s ovom Direktivom, osim neprofitnih usluga koje pružaju pojedinci.

(24) „bežična pristupna točka s malim prostornim dosegom” znači oprema za pristup bežičnoj mreži male snage, mala po veličini i s malim prostornim dosegom, koja se koristi dozvoljenim radiofrekvencijskim spektrom ili radiofrekvencijskim spektrom s izuzećem od obveze posjedovanja dozvole ili njihovom kombinacijom, koja može, ali ne mora biti dio javne zemaljske mobilne komunikacijske mreže i koja je opremljena najmanje jednom antenom s malim vizualnim učinkom te kojom se korisnicima omogućuje bežični pristup elektroničkim komunikacijskim mrežama neovisno o tome je li osnovna mrežna topologija mobilna ili fiksna;

(25) „radijska lokalna mreža” (RLAN) znači sustav bežičnog pristupa male snage s malim prostornim dosegom i s malim rizikom od smetnji za ostale takve sustave koje su u blizini postavili ostali korisnici, za koju se na neisključivoj osnovi koristi radiofrekvencijski spektar za koji su uvjeti dostupnosti i učinkovitog korištenja u tu svrhu usklađeni na razini Unije;

(26) „zajedničko korištenje radiofrekvencijskog spektra” znači pristup dvaju ili više korisnika korištenju istih frekvencija na temelju dogovora o definiranom zajedničkom korištenju koji je ovlastilo nadležno tijelo na temelju općeg ovlaštenja, pojedinačnih prava korištenja ili njihove kombinacije, uključujući regulatorne pristupe kao što je dozvoljeni zajednički pristup u cilju olakšavanja zajedničkog korištenja frekvencijskog pojasa, podložno obvezujućem sporazumu svih uključenih strana, u skladu s pravilima zajedničkog korištenja kako su uključena u njihova prava korištenja kako bi se svim korisnicima jamčili predvidljivi i pouzdani dogovori o zajedničkom korištenju i ne dovodeći u pitanje primjenu prava tržišnog natjecanja;

(27) „usklađeni radiofrekvencijski spektar” znači radiofrekvencijski spektar za čiju su dostupnost i učinkovito korištenje utvrđeni usklađeni uvjeti s pomoću tehničke provedbene mjere u skladu s člankom 4. Odluke br. 676/2002/EZ (Odluka o radiofrekvencijskom spektru).

(28) „pristup” znači da se drugom poduzeću stavlja na raspolaganje oprema i/ili usluge uz utvrđene uvjete, na isključivoj ili neisključivoj osnovi, radi pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga, uključujući kada se one rabe za pružanje usluga informatičkog društva ili usluga radiodifuzije sadržaja; pristup obuhvaća, inter alia: pristup dijelovima mreže i pripadajućoj opremi, koji može obuhvaćati priključenje opreme putem fiksnih ili mobilnih sredstava (ovo posebno uključuje pristup lokalnoj petlji te opremi i uslugama potrebnima za pružanje usluga putem lokalne petlje); pristup fizičkoj infrastrukturi koja uključuje zgrade, kabelske kanale i antenske stupove; pristup odgovarajućim programskim sustavima, uključujući sustave za operativnu potporu; pristup informatičkim sustavima ili bazama podataka za zahtjeve za naručivanje unaprijed, pribavljanje, naručivanje, održavanje i popravke, te izdavanje računa; pristup sustavima za pretvaranje brojeva ili sustavima koji nude istovjetnu funkcionalnost; pristup fiksnim i mobilnim mrežama, ▌posebno za roaming; pristup sustavima uvjetovanog pristupa za usluge digitalne televizije te pristup virtualnim mrežnim uslugama;

(29) „međusobno povezivanje (interkonekcija)” znači fizičko i logičko povezivanje javnih komunikacijskih mreža koje koristi isto ili drugo poduzeće kako bi se korisnicima usluga jednog poduzeća omogućilo da komuniciraju s korisnicima istog ili drugog poduzeća ili da pristupaju uslugama koje pruža drugo poduzeće; usluge mogu pružati uključene stranke ili druge stranke koje imaju pristup mreži; međusobno povezivanje je posebna vrsta pristupa koji se provodi između operatora javnih mreža;

(30) „operator” znači poduzeće koje daje ili koje je ovlašteno davati na korištenje javnu komunikacijsku mrežu ili pripadajuću opremu;

(31) „lokalna petlja” znači fizički put signala elektroničke komunikacije kojim se priključna točka mreže povezuje s razdjelnikom ili istovjetnom opremom u fiksnoj javnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži.

(31a) „javna telefonska govornica” znači telefon dostupan javnosti, za uporabu kojega se mogu koristiti sredstva plaćanja poput kovanica i/ili kreditnih/debitnih kartica i/ili kartica s unaprijed uplaćenim sredstvima, uključujući kartice za uporabu s pozivnim brojevima;

(32) „glasovna komunikacija” znači elektronička komunikacijska usluga koja je dostupna javnosti za slanje i primanje, izravno ili neizravno, nacionalnih ili nacionalnih i međunarodnih poziva putem broja ili brojeva iz nacionalnog ili međunarodnog plana telefonskog numeriranja, a uključuje druga komunikacijska sredstva kao alternativu glasovnoj komunikaciji i posebno namijenjena krajnjim korisnicima s invaliditetom, kao što su usluge cjelokupnog razgovora (tekstualna komunikacija u stvarnom vremenu, glasovna komunikacija i video komunikacija) i relej usluge kod tekstualnih poruka i videozapisa;

(33) „geografski broj”: znači broj iz nacionalnog plana telefonskog numeriranja u kojem dio njegovih znamenaka ima geografsko značenje koje se upotrebljava za usmjeravanje poziva na fizičko mjesto priključne točke mreže (NTP);

(34) „negeografski broj” znači broj iz nacionalnog plana telefonskog numeriranja koji nije geografski broj, kao što su brojevi u mobilnim mrežama, brojevi usluga besplatnog poziva i brojevi usluga s dodanom vrijednosti;

(35) „pristupna točka sigurnosnog poziva” (PSAP) znači fizička lokacija na kojoj se najprije prima komunikacija prema hitnim službama, u nadležnosti tijela javne vlasti ili privatne organizacije koju priznaje država članica;

(35a) „relej usluge” znači usluge koje gluhim ili nagluhim osobama ili osobama s govornim poteškoćama omogućavaju da posredstvom prevoditelja koji upotrebljava tekstualni ili znakovni jezik telefonski komuniciraju s drugom osobom na način funkcionalno ekvivalentan komunikaciji osobe bez invaliditeta;

(36) „najprimjereniji PSAP” znači PSAP koji su nadležna tijela unaprijed odredila za primanje komunikacije prema hitnim službama u određenom području ili za komunikaciju prema hitnim službama određene vrste;

(36a) „tekstualna poruka u stvarnom vremenu” znači komuniciranje prijenosom tekstualnih poruka u kojem terminal prenosi znakove istovremeno dok ih se utipkava, tako da korisnik ima doživljaj da komunikacija teče bez vremenskog odmaka;

(37) „komunikacija prema hitnim službama” znači komunikacija putem usluga glasovne komunikacije i relevantnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga između krajnjeg korisnika i PSAP-a u cilju traženja i primanja hitne pomoći od hitnih službi;

(38) „hitna služba” znači služba koju kao takvu priznaje država članica, koja pruža trenutačnu i brzu pomoć u situacijama u kojima osobito postoji izravna opasnost po život i od teških tjelesnih ozljeda, za pojedinca ili javno zdravlje ili sigurnost, za privatnu ili javnu imovinu ili za okoliš, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

(38a) „podaci o lokaciji pozivatelja”, u javnim pokretnim mrežama znači obrađeni podaci, i iz mrežne infrastrukture i iz telefonskog uređaja, koji pokazuju zemljopisni položaj mobilnog terminala krajnjeg korisnika, a u javnim fiksnim mrežama znači podaci o fizičkoj adresi priključne točke.

POGLAVLJE II.

CILJEVI

Članak 3.

Opći ciljevi

1. Države članice osiguravaju da državna regulatorna i druga nadležna tijela u izvršavanju svojih regulatornih zadaća navedenih u ovoj Direktivi poduzmu sve opravdane mjere koje su potrebne i razmjerne za ostvarivanje ciljeva navedenih u stavku 2. Države članice, Komisija i BEREC također pridonose postizanju tih ciljeva.

Državna regulatorna i druga nadležna tijela doprinose u okviru svojih nadležnosti osiguranju provedbe politika koje imaju za cilj promicanje slobode izražavanja i informiranja, kulturne i jezične raznolikosti kao i medijskog pluralizma.

2. Državna regulatorna i druga nadležna tijela te BEREC, Komisija i države članice moraju ostvariti svaki od općih ciljeva navedenih u nastavku, s time da redoslijed popisa ne određuje hijerarhiju prioriteta:

(a) promiču pristup mrežama vrlo velikog kapaciteta te njihovo korištenje od strane svih građana i poduzeća u Uniji;

(b) promiču tržišno natjecanje u davanju na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme, uključujući učinkovitu infrastrukturnu konkurenciju, te u pružanju usluga elektroničke komunikacije i pripadajućih usluga;

(c) pridonose razvoju unutarnjeg tržišta uklanjanjem preostalih prepreka ulaganju i olakšavanjem konvergentnih uvjeta za ulaganje te davanjem na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme te pružanjem pripadajućih usluga i elektroničkih komunikacijskih usluga u cijeloj Uniji, razvijanjem zajedničkih pravila i predvidljivih regulatornih pristupa, davanjem prednosti djelotvornom, učinkovitom i koordiniranom korištenju radiofrekvencijskog spektra, otvorenim inovacijama, ustanovljavanju i razvoju paneuropskih mreža, pružanjem, dostupnosti i interoperabilnosti paneuropskih usluga i povezivosti s kraja na kraj;

(d) promiču interese građana Unije ▌osiguravanjem široko raširene dostupnosti i korištenja mreža vrlo velikog kapaciteta, fiksne i mobilne, te elektroničkih komunikacijskih usluga, omogućavanjem najvećih mogućih pogodnosti u pogledu odabira, cijene i kakvoće na temelju učinkovitog tržišnog natjecanja, održavanjem sigurnosti mreža i usluga, osiguravanjem visoke i zajedničke razine zaštite za krajnje korisnike putem potrebnih pravila specifičnih za sektor, omogućavanjem jednakovrijednog pristupa i izbora krajnjim potrošačima s invaliditetom i odgovaranjem na potrebe, kao što su pristupačne cijene, posebnih društvenih skupina, osobito ▌korisnika s invaliditetom, korisnika starije dobi i korisnika s posebnim društvenim potrebama.

2 a. Komisija može podnijeti detaljne naputke o političkim usmjerenjima kako bi se postigli ciljevi iz stavka 2., utvrdile metode i ciljevi, konkretni i mjerljivi kriteriji za ocjenjivanje učinkovitosti mjera država članica za postizanje tih ciljeva i prepoznavanje najboljih praksi. Političkim usmjerenjima također se utvrđuju godišnje kvalitativne i kvantitativne ocjene napretka svake države članice. Njima se ne dovodi u pitanje neovisnost državnih regulatornih tijela i drugih nadležnih tijela.

3. U provođenju ciljeva politike iz stavka 2., i navedenih u tom stavku državna regulatorna i druga nadležna tijela, ▌između ostalog:

(a) promiču regulatornu predvidljivost osiguravajući dosljedni regulatorni pristup tijekom odgovarajućih rokova provjera i međusobnom suradnjom te suradnjom s BEREC-om i s Komisijom ;

(b) osiguravaju da, u sličnim okolnostima, nema diskriminacije u postupanju prema pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga;

(c) primjenjuju zakonodavstvo EU-a na tehnološki neutralan način, u mjeri u kojoj je to u skladu s postizanjem ciljeva iz stavka 1.;

(d) promiču djelotvorno ulaganje i inovacije u nove i poboljšane infrastrukture, pritom osiguravajući da se u svim obvezama o pristupu uzme u obzir opasnost koju stvaraju poduzeća-ulagači i dopuštajući različite dogovore o suradnji između ulagača i stranaka koje traže pristup, kako bi se diversificirao rizik ulaganja te istodobno osiguralo očuvanje tržišnog natjecanja i načelo nediskriminacije;

(e) uzimaju u obzir raznolikost uvjeta koji se odnose na infrastrukturu, okolnosti krajnjih korisnika i potrošača u različitim geografskim područjima unutar država članica, uključujući lokalnu infrastrukturu kojom upravljaju pojedinci na neprofitnoj osnovi;

(f) uvode prethodne (ex ante) regulatorne obveze samo u mjeri potrebnoj kako bi se osiguralo učinkovito i održivo tržišno natjecanje u interesu krajnjih korisnika te ublažavanjem ili ukidanjem takvih obveza čim se ispuni taj uvjet.

Države članice jamče da državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela djeluju nepristrano, objektivno, transparentno, razmjerno i bez diskriminacije.

Članak 4.

Strateško planiranje i usklađivanje upravljanja radiofrekvencijskim spektrom

1. Države članice surađuju međusobno i s Komisijom pri strateškom planiranju, koordinaciji i usklađivanju korištenja radiofrekvencijskog spektra u Uniji. U tom smislu, one uzimaju u obzir, inter alia, gospodarske, sigurnosne, zdravstvene značajke, javni interes, javnu sigurnost i obranu, slobodu izražavanja, kulturne, znanstvene, društvene i tehničke značajke politika EU-a, kao i različite interese zajednica korisnika radiofrekvencijskog spektra, kako bi optimizirale korištenje radiofrekvencijskog spektra i izbjegle štetne smetnje.

2. Međusobnom suradnjom i suradnjom s Komisijom države članice promiču koordinaciju pristupa upravljanju radiofrekvencijskim spektrom u Europskoj uniji i, prema potrebi, usklađene uvjete u vezi s dostupnosti i učinkovitim korištenjem radiofrekvencijskog spektra, koji su potrebni radi uspostavljanja i djelovanja unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija.

3. Države članice surađuju putem Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra ▌međusobno i s Komisijom, a Skupina za politiku radiofrekvencijskog spektra pomaže Europskom parlamentu i Vijeću i savjetuje ih na njihov zahtjev, kako bi se podržalo strateško planiranje i koordinaciju pristupa politike upravljanja radiofrekvencijskim spektrom u Uniji. BEREC sudjeluje kad je riječ o pitanjima povezanima s regulacijom i tržišnim natjecanjem.

4. Komisija, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra , može podnijeti zakonske prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću za utvrđivanje višegodišnjih programa upravljanja radiofrekvencijskim spektrom, kao i za oslobađanje spektra za zajedničko i nelicencirano korištenje. Takvim se programima utvrđuju usmjerenje politike i ciljevi za strateško planiranje i usklađivanje korištenja radiofrekvencijskog spektra u skladu s odredbama ove Direktive.

Glava II.: Institucionalni ustroj i upravljanje

POGLAVLJE I.

Državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela

Članak 5.

Državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela

1. Države članice osiguravaju da se zadacima utvrđenima u ovoj Direktivi bavi nadležno tijelo .

Unutar područja primjene ove Direktive državno regulatorno tijelo nadležno je barem za sljedeće zadaće:

–  provedbu prethodne (ex ante) regulacije tržišta, uključujući uvođenje obveza pristupa i međusobnog povezivanja;

–  provođenje geografskog mjerenja iz članka 22.;

–  osiguravanje rješavanja sporova između poduzeća ▌;

–  odlučivanje o elementima koji oblikuju tržište, elementima tržišnog natjecanja i regulatornim elementima nacionalnih postupaka za dodjelu, izmjenu ili obnavljanje prava na korištenje radiofrekvencijskog spektra, u skladu s ovom Direktivom;

–  dodjelu općih ovlaštenja;

–  osiguravanje zaštite potrošača i prava krajnjih korisnika u sektoru elektroničkih komunikacija u okviru svojih nadležnosti u skladu sa sektorskom regulacijom i suradnja s relevantnima nadležnim tijelima, ako je primjenjivo;

–  pažljivo nadziranje razvoja interneta stvari radi osiguravanja tržišnog natjecanja, zaštite potrošača i kibersigurnosti;

–  određivanje mehanizama za režim financiranja i ocjenjivanje nepoštenog opterećenja te izračunavanje neto troška pružanja univerzalne usluge;

–  osiguravanje sukladnosti s pravilima povezanima s otvorenim pristupom internetu u skladu s Uredbom (EU) 2015/2120;

–  dodjelu resursa numeriranja i upravljanje planovima numeriranja;

–  osiguravanje prenosivosti broja;

–  izvođenje bilo koje druge zadaće koja je u okviru ove Direktive rezervirana za državna regulatorna tijela.

Države članice mogu državnim regulatornim tijelima dodijeliti druge zadaće predviđene ovom Direktivom.

2. Državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela iste države članice ili različitih država članica prema potrebi ▌sklapaju međusobne dogovore o suradnji radi olakšavanja regulatorne suradnje.

3. Države članice objavljuju, u lako dostupnom obliku, zadaće koje državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela moraju izvršavati, posebno one koje su u nadležnosti više od jednog tijela. Države članice osiguravaju, kad je to potrebno, suradnju i savjetovanje među tim tijelima, kao i među njima i državnim tijelima koja su zadužena za primjenu prava tržišnog natjecanja i državnim tijelima zaduženima za primjenu prava o pravima potrošača, u pitanjima od općeg interesa. Kad je za pojedina pitanja zaduženo više od jednog tijela, država članica jamči da su informacije o zadaćama svakog od njih objavljene na lako dostupan način.

4. Države članice obavješćuju Komisiju o zadaćama koje su slijedom ove Direktive dodijeljene svim državnim regulatornim tijelima i drugim nadležnim tijelima, njihovim odgovornostima vezanima za te zadaće, te o svim njihovim izmjenama.

Članak 6.

Neovisnost državnih regulatornih i drugih nadležnih tijela

1. Države članice jamče neovisnost državnih regulatornih tijela i drugih nadležnih tijela tako što osiguravaju njihovu pravnu odvojenost i operativnu neovisnost o svim organizacijama koje daju na korištenje elektroničke komunikacijske mreže ili opremu ili pružaju elektroničke komunikacijske usluge. Države članice koje su zadržale vlasništvo ili kontrolu nad pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili usluga osiguravaju učinkovito strukturalno odvajanje regulatorne funkcije od djelatnosti koje se tiču vlasništva ili nadzora.

2. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela izvršavaju svoja prava nepristrano, transparentno i pravovremeno. Države članice osiguravaju im odgovarajuća tehnička i financijska sredstva te ljudske resurse kako bi mogla provoditi dodijeljene im zadaće.

Članak 7.

Imenovanje i razrješenje članova državnih regulatornih tijela

1. Voditelj državnog regulatornog tijela ili, prema potrebi, članovi kolegijalnog tijela koji izvršavaju tu dužnost u okviru državnog regulatornog tijela ili njihove zamjene, imenuju se na mandat od najmanje četiri godine i odabiru među osobama priznatog ugleda i stručnog iskustva na temelju postignuća, vještina, znanja i iskustva te prema otvorenom i transparentnom postupku odabira. Ne smiju služiti više od dva mandata, bez obzira na to jesu li ti mandati uzastopni ili ne. Države članice osiguravaju kontinuitet donošenja odluka predviđanjem odgovarajućeg plana rotacije za članove kolegijalnog tijela ili najviše upravljačke razine, primjerice imenovanjem prvih članova kolegijalnog tijela za različita razdoblja kako njihovi mandati te mandati njihovih nasljednika ne bi istekli u isto vrijeme.

2. Države članice osiguravaju da se voditelj državnog regulatornog tijela ili, prema potrebi, članovi kolegijalnog tijela, koji obavljaju tu funkciju u okviru državnog regulatornog tijela ili njihove zamjene, mogu razriješiti tijekom njihova mandata samo ako više ne ispunjavaju uvjete utvrđene u ovom članku.

3. Odluka o razrješenju voditelja državnog regulatornog tijela ili, prema potrebi, članova kolegijalnog tijela koji obavljaju tu funkciju, objavljuje se prilikom razrješenja. Razriješenom voditelju državnog regulatornog tijela ili, prema potrebi, razriješenim članovima kolegijalnog tijela koji vrše tu funkciju dostavlja se obrazloženje razrješenja; oni imaju pravo zahtijevati objavu toga obrazloženja, ako se to inače ne bi dogodilo, te se u tom slučaju obrazloženje objavljuje. Države članice osiguravaju da ta odluka podliježe reviziji suda u pogledu činjeničnih te pravnih pitanja.

Članak 8.

Politička neovisnost i odgovornost državnih regulatornih tijela

1. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 10., državna regulatorna tijela djeluju samostalno i objektivno, te transparentno i odgovorno u skladu s pravom Unije i pravima država članica, imaju dostatne ovlasti te ni od jednog drugog tijela ne traže niti primaju naputke u vezi s provođenjem zadaća koje su im dodijeljene na temelju nacionalnog prava koje provodi pravo Unije. To ne sprječava nadzor u skladu s nacionalnim ustavnim pravom. Samo žalbena tijela osnovana u skladu s člankom 31. imaju ovlasti suspendirati ili ukinuti odluke državnih regulatornih tijela.

2. Državna regulatorna tijela jednom godišnje izvješćuju među ostalim o stanju tržišta elektroničkih komunikacija, odlukama koje objavljuju, svojim ljudskim i financijskim resursima i njihovoj raspodjeli te o budućim planovima. Njihova se izvješća objavljuju.

Članak 9.

Regulatorna sposobnost državnih regulatornih tijela

1. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela imaju odvojene godišnje proračune te autonomiju u primjeni dodijeljenih sredstava. Proračuni se objavljuju.

2. Ne dovodeći u pitanje obvezu osiguravanja da državna regulatorna tijela imaju odgovarajuće financijske i ljudske resurse za izvođenje zadaća koje su im dodijeljene, financijska autonomija ne sprječava nadzor ili kontrolu u skladu s nacionalnim ustavnim pravom. Svaka kontrola proračuna državnih regulatornih tijela izvodi se na transparentan način i objavljuje.

3. Države članice također osiguravaju državnim regulatornim tijelima odgovarajuća financijska sredstva i ljudske resurse kako bi im omogućile da aktivno sudjeluju i pomažu Tijelu europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC)(37).

Članak 10.

Sudjelovanje državnih regulatornih tijela u BEREC-u

1. Države članice osiguravaju da odgovarajuća državna regulatorna tijela daju aktivnu potporu ciljevima BEREC-a za promicanje većeg regulatornog usklađivanja i dosljednosti.

2. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela, kada donose svoje odluke za svoja nacionalna tržišta, u najvećoj mjeri vode računa o zajedničkim mišljenjima, stajalištima ili odlukama koje je donio BEREC.

2a. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela primjenjuju Uredbu 2015/2120 i smjernice BEREC-a donesene na temelju članka 5. stavka 3. prethodno spomenute Uredbe te da u okviru BEREC-a budu koordinirana s ostalim državnim regulatornim tijelima pri njezinoj provedbi.

Članak 11.

Suradnja s državnim tijelima

1. Državna regulatorna tijela, druga nadležna tijela na temelju ove Direktive i nacionalna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja izmjenjuju informacije potrebne u vezi s primjenom odredaba ove Direktive. Vezano za razmjenu informacija, primjenjuju se pravila Unije u pogledu zaštite podataka, a tijelo koje prima informacije osigurava za njih isti stupanj tajnosti kao i tijelo koje ih šalje.

POGLAVLJE II.

Opće ovlaštenje

Odjeljak 1. opći dio

Članak 12.

Opće ovlaštenje za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga

1. Države članice osiguravaju slobodu davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga uz poštovanje uvjeta utvrđenih u ovoj Direktivi. U tom cilju, države članice ne mogu spriječiti poduzeće u davanju na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanju elektroničkih komunikacijskih usluga, osim kada je to nužno zbog razloga utvrđenih u članku 52. stavku 1. Ugovora. Svako takvo ograničenje slobode davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga propisno se obrazlaže, usklađeno je s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i o njemu se obavješćuje Komisija.

2. Davanje na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga ▌ne dovodeći u pitanje posebne obveze iz članka 13. stavka 2. ili prava korištenja iz članaka 46. i 88., može podlijegati jedino općem ovlaštenju. Poduzeće ne smije podlijegati prethodnom ovlaštenju niti bilo kakvom drugom upravnom aktu.

2a. Ako poduzeće koje pruža elektroničke komunikacijske usluge u više od jedne države članice ima glavni poslovni nastan u Uniji, ono podliježe općem ovlaštenju te države članice te ima pravo pružati elektroničke komunikacijske usluge u svim državama članicama.

Za potrebe ove Direktive glavni poslovni nastan odgovara mjestu u kojem poduzeće ispunjava sljedeće kriterije:

a) obavlja značajan dio djelatnosti, a ne samo poslove unutarnjeg upravljanja, poput razvoja poslovanja, računovodstva i ljudskih resursa;

b) donosi strateške poslovne odluke u vezi s pružanjem elektroničkih komunikacijskih usluga u Uniji; i

  ostvaruje značajan dio svojeg prometa.

2b. Nadležno tijelo države članice glavnog poslovnog nastana, koje također djeluje na zahtjev nadležnih tijela druge države članice, poduzima mjere potrebne za praćenje i nadzor usklađenosti s uvjetima općeg ovlaštenja te pruža informacije u skladu s člankom 21. Po potrebi BEREC olakšava tu razmjenu informacija i koordinira je.

Ako se dokaže kršenje relevantnih pravila u državi članici koja nije država članica glavnog poslovnog nastana, nadležna tijela države članice glavnog poslovnog nastana odlučuju o poduzimanju odgovarajućih mjera u skladu s člankom 30.

U slučaju neslaganja s mjerama koje su poduzela tijela države članice glavnog poslovnog nastana ili ako je riječ o suprotnim stajalištima o glavnom mjestu poslovnog nastana, BEREC može djelovati kao posrednik te, ako je potrebno u slučaju neriješenog spora, izdati odluku na temelju dvotrećinske većine članova Odbora regulatora.

3. Ako država članica smatra da je zahtjev za obavješćivanjem opravdan, ta država članica od poduzeća može zahtijevati samo da dostave obavijest BEREC-u , ali ona ne može zahtijevati od njih da ishode izričitu dozvolu ni bilo koji drugi upravni akt od državnog regulatornog tijela ili bilo kojeg drugog tijela prije početka korištenja prava koja proizlaze iz ovlaštenja. Države članice Komisiji i drugim državama članicama dostavljaju obrazloženu obavijest u roku od 12 mjeseci od ... [datum prenošenja] ako smatraju da je zahtjev za obavijest opravdan. Komisija proučava obavijest i, po potrebi, u roku od tri mjeseca od datuma obavješćivanja donosi odluku kojom od dotične države članice traži opoziv zahtjeva za obavješćivanje.

Države članice koje zahtijevaju obavješćivanje dozvoljavaju, ali ne smiju zahtijevati, da pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga koje se pružaju u manje od [tri] države članice i s ukupnim prometom u Uniji za cijelu skupinu manjim od [100] milijuna EUR dostave obavijest.

Nakon obavješćivanja BEREC-a, kad se ono zahtijeva, poduzeće može započeti djelatnost podložno, gdje je to potrebno, odredbama o pravima korištenja u skladu s ovom Direktivom. Ako se u obavijesti ne navodi jedna ili više država članica, smatra se da se obavijest odnosi na sve države članice. BEREC elektroničkim putem i bez odlaganja prosljeđuje svaku obavijest državnom regulatornom tijelu u svim državama članicama na koje se odnosi davanje na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga.

Informacije u skladu s ovim stavkom o postojećim obavijestima koje su već poslane državnom regulatornom tijelu na dan prenošenja ove Direktive BEREC-u pružaju se najkasnije [datum prenošenja].

4. Obavijest iz stavka 3. ne obuhvaća više od izjave pravne ili fizičke osobe BEREC-u o namjeri započinjanja davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga i podnošenje minimalnih informacija potrebnih kako bi BEREC i državno regulatorno tijelo vodili evidenciju ili popis pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga. Ove informacije moraju biti ograničene na:

(1)  ime davatelja;

(2)  davateljev pravni status, oblik i registracijski broj, ako je davatelj registriran u trgovačkom ili drugom sličnom javnom registru u EU-u;

(3)  fizičku adresu davateljeva glavnog poslovnog nastana▌ i, ako je primjenjivo, drugih podružnica u državi članici;(38)

(3a)  davateljevu internetsku stranicu, ako postoji, povezanu s davanjem na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili pružanjem elektroničkih komunikacijskih usluga;

(4)  osobu i pojedinosti za kontakt;

(5)  kratak opis mreža ili usluga koje se namjeravaju dati na korištenje ili pružati;

(6)  dotične države članice i

(7)  predviđeni datum početka aktivnosti.

Države članice ne smiju odrediti dodatne ili odvojene zahtjeve za obavješćivanje.

Članak 13.

Uvjeti u okviru općeg ovlaštenja i u okviru prava na korištenje radiofrekvencijskog spektra i brojeva te posebne obveze

-1. Osim ako nije drukčije navedeno u ovoj Direktivi, pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga s glavnim poslovnim nastanom u jednoj državi članici te koji su aktivni u više od jedne države članice podliježu samo uvjetima u okviru općeg ovlaštenja mjerodavnima u državi članici njihova glavnog poslovnog nastana. Državno regulatorno tijelo te države članice nadležno je za izvršavanje provedbenih ovlasti povezanih s uvjetima općeg ovlaštenja ne dovodeći u pitanje druge obveze koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom i obveze davatelja da poštuje zakone države članice u kojoj pruža elektroničke komunikacijske usluge.

1. Opće ovlaštenje za davanje na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga i prava korištenja radiofrekvencijskog spektra i prava korištenja brojeva mogu podlijegati samo uvjetima navedenim u Prilogu I. Takvi su uvjeti nediskriminirajući, prilagođeni posebnostima mreže ili usluge, razmjerni i transparentni te su, u slučaju prava korištenja radiofrekvencijskog spektra , u skladu s člancima 45. i 51., a u slučaju prava korištenja brojeva u skladu s člankom 88 .

2. Posebne obveze koje se mogu odrediti pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga prema članku ▌36., članku 46. stavku 1., članku 48. stavku 2. te članku 59. stavku 1. ili onima koji su određeni za pružanje univerzalne usluge u skladu s ovom Direktivom, pravno su odvojene od prava i obveza iz općeg ovlaštenja. Kako bi se poduzećima osigurala transparentnost, u općem ovlaštenju upućuje se na kriterije i postupke za uvođenje tih posebnih obveza za pojedinačna poduzeća.

3. Opće ovlaštenje sadrži samo uvjete koji se izričito odnose na taj sektor, a koji su navedeni u dijelovima A, B i C Priloga I. i u njemu se ne mogu ponavljati uvjeti koji se primjenjuju na poduzeća na temelju drugog nacionalnog zakonodavstva.

4. Države članice ne ponavljaju uvjete iz općeg ovlaštenja kod dodjele prava na korištenje radijskih frekvencija ili brojeva.

Članak 14.

Izjave za olakšavanje korištenja prava na instalaciju opreme i prava na međusobno povezivanje

▌ BEREC ▌izdaje potvrdu u standardnom obliku kojom se potvrđuje, ako je to primjenjivo, da je poduzeće podnijelo prijavu prema članku 12. stavku 3. i u kojoj se navode podaci o okolnostima u kojima svako poduzeće koje daje na korištenje elektroničke komunikacijske mreže ili pruža elektroničke komunikacijske usluge na temelju općeg ovlaštenja ima pravo podnijeti zahtjev za dodjelu prava na instalaciju opreme, pregovaranje o međusobnom povezivanju i/ili dobivanje pristupa ili međusobnog povezivanja kako bi se olakšalo korištenje tih prava, na primjer na drugim razinama vlasti ili u odnosu na druga poduzeća. Te izjave izdaju se kao automatski odgovor na obavijest iz članka 12. stavka 3.

Odjeljak 2. Prava i obveze u okviru općeg ovlaštenja

Članak 15.

Popis minimalnih prava koja proizlaze iz općeg ovlaštenja

1. Poduzeća koja su ovlaštena prema članku 12., imaju pravo:

(a) davati na korištenje elektroničke komunikacijske mreže i pružati elektroničke komunikacijske usluge

(b) na to da se njihov zahtjev za stjecanje potrebnih prava na instalaciju opreme razmatra u skladu s člankom 43. ove Direktive

(c) na korištenje radiofrekvencijskog spektra u vezi s elektroničkim komunikacijskim uslugama i elektroničkim komunikacijskim mrežama u skladu s člancima 13., 46. i 54.

(d) na to da se njihov zahtjev za stjecanje potrebnih prava korištenja za brojeve razmatra u skladu s člankom 88.

2. Kada ta poduzeća daju na korištenje elektroničke komunikacijske mreže ili pružaju elektroničke komunikacijske usluge javnosti, tada im opće ovlaštenje daje pravo:

(a) da s drugim davateljima javno raspoloživih komunikacijskih mreža i usluga koji su obuhvaćeni općim ovlaštenjem bilo gdje u Uniji pregovaraju o međusobnom povezivanju ili, gdje je to primjenjivo, dobiju pristup odnosno međusobno povezivanje od drugih pružatelja pod uvjetima i u skladu s ovom Direktivom;

(b) da im se pruži mogućnost da budu određeni za pružanje različitih elemenata univerzalne usluge i/ili za pokrivanje različitih dijelova državnog teritorija u skladu s člankom 81. ili 82.

Članak 16.

Administrativne naknade

1. Sve administrativne naknade određene za pružatelje usluga ili mreža na temelju općeg ovlaštenja ili kojima je dodijeljeno pravo korištenja:

  (a) u ukupnom iznosu pokrivaju samo administrativne troškove koji će nastati prilikom upravljanja, kontrole i provedbe sustava općeg ovlaštenja, prava korištenja i posebnih obveza iz članka 13. stavka 2., a koji mogu uključiti troškove za međunarodnu suradnju, usklađivanje i normizaciju, analizu tržišta, nadzor nad usklađenosti i ostalu kontrolu tržišta, kao i regulatorne poslove na izradi i provedbi sekundarnog zakonodavstva i upravnih odluka, kao što su odluke o pristupu i međusobnom povezivanju; i

  (b) uvode se pojedinačnim poduzećima na objektivan, transparentan i proporcionalan način kojim se na najmanju mjeru svode dodatni administrativni troškovi i naknade. Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati administrativne troškove na poduzeća čiji je promet ispod određenog praga ili čije poslovanje ne postiže minimalan udio na tržištu ili imaju vrlo ograničen teritorijalni obuhvat. Države članice ne smiju pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga prisutnima u manje od [tri] države članice i s ukupnim prometom u Uniji manjim od [100] milijuna EUR naplaćivati naknade osim jednokratne naknade koja ne iznosi više od [10] EUR.

2. Kad državna regulatorna tijela ili druga nadležna tijela propisuju administrativne naknade, ona objavljuju godišnji pregled svojih administrativnih troškova i ukupan iznos naplaćenih naknada. S obzirom na razliku između ukupnog iznosa naknada i administrativnih troškova, vrše se odgovarajuća usklađivanja.

Članak 17.

Računovodstveno odvajanje i financijska izvješća

1. Države članice zahtijevaju od pružatelja javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, koji imaju posebno ili isključivo pravo pružanja usluga u drugim sektorima u istoj ili drugoj državi članici:

  (a) vođenje odvojenih računa za usluge koje se odnose na davanje na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga, u mjeri u kojoj bi to bilo potrebno kad bi tu djelatnost obavljala pravno neovisna trgovačka društva, kako bi se identificirali svi elementi troškova i prihoda, s osnovama njihova izračuna i detaljima o metodama pripisivanja, u odnosu na njihovu djelatnost davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga uključujući i popis dugotrajne imovine i strukturalnih troškova po stavkama; ili

  (b) strukturalno odvajanje djelatnosti u odnosu na davanje na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga.

Države članice mogu odlučiti ne primjenjivati zahtjeve iz prvog podstavka na poduzeća čiji je godišnji promet u djelatnostima vezanima za elektroničke komunikacijske mreže ili usluge u državama članicama manji od 50 milijuna EUR.

2. Kad pružatelji javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ne podliježu zahtjevima prava trgovačkih društava i ne zadovoljavaju kriterije prava Unije o računovodstvu malih i srednjih poduzeća, dužni su sastavljati financijska izvješća i podnositi ih neovisnom revizoru i objavljivati. Njihova se revizija obavlja u skladu s odgovarajućim pravilima Unije i nacionalnim pravilima.

Ovaj se zahtjev također odnosi na odvojene račune u skladu sa stavkom 1. točkom (a).

Odjeljak 3. izmjena i ukidanje

Članak 18.

Izmjena prava i obveza

1. Države članice osiguravaju da se prava, uvjeti i postupci u vezi s općim ovlaštenjima i pravima korištenja za radiofrekvencijski spektar ili za brojeve ili prava postavljanja opreme mogu izmjenjivati samo u objektivno opravdanim slučajevima i na razmjeran način, uzimajući u obzir, prema potrebi, posebne uvjete koji se primjenjuju na prenosiva prava korištenja radiofrekvencijskog spektra i brojeva.

2. Iznimno kada su predložene izmjene bez velikog značenja i kada su dogovorene s nositeljem prava ili općeg ovlaštenja, te ne dovodeći u pitanje članak 35., na odgovarajući se način daje obavijest o namjeri da se izvrše takve izmjene te se zainteresiranim strankama, uključujući korisnike i potrošače, odobrava razumni vremenski rok da iznesu svoja stajališta o predloženim izmjenama, a taj rok iznosi najmanje četiri tjedna, osim u iznimnim okolnostima.

Svaka se izmjena objavljuje uz navođenje razloga za nju.

Članak 19.

Ograničenje ili ukidanje prava

1. Države članice ne ograničavaju niti ukidaju prava za postavljanje opreme ili prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ili brojeva prije isteka roka za koji su odobrena, osim kada je to opravdano u skladu sa stavkom 2. i, prema potrebi, u skladu s Prilogom I. i odgovarajućim nacionalnim odredbama u vezi s naknadom za ukidanje prava.

2. U skladu s potrebom za osiguravanjem učinkovitog i djelotvornog korištenja radiofrekvencijskog spektra ili provedbe usklađenih uvjeta donesenih na temelju Odluke br. 676/2002/EZ, države članice mogu dopustiti ograničenje ili ukidanje prava koja je nadležno državno tijelo dalo nakon... [datum utvrđen u članku 115.] na temelju unaprijed utvrđenih detaljnih postupaka i prema jasno definiranim uvjetima korištenja i pragovima u trenutku dodjele ili obnove, u skladu s načelima proporcionalnosti i nediskriminacije.

3. Promjena korištenja radiofrekvencijskog spektra kao rezultat primjene članka 45. stavka 4. ili 5. nije sama po sebi opravdanje za ukidanje prava na korištenje radiofrekvencijskog spektra.

4. Svaka namjera ograničavanja ili ukidanja ovlaštenja ili pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ili brojeva bez suglasnosti nositelja prava podliježe javnoj raspravi u skladu s člankom 23.

POGLAVLJE III.

Mehanizam pružanja informacija, mjerenja i savjetovanja

Članak 20.

Zahtjev poduzećima za dostavu informacija

1. Države članice osiguravaju da pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, pripadajuće opreme ili pripadajuće usluge dostave sve informacije, uključujući financijske informacije, koje su potrebne državnim regulatornim tijelima, drugim nadležnim tijelima i BEREC-u za osiguravanje usklađenosti s odredbama ili rješenjima donesenim u skladu s ovom Direktivom. Konkretno, državna regulatorna tijela imaju ovlast zahtijevati od tih poduzeća da dostave informacije o razvoju budućih mreža ili usluga koje mogu utjecati na usluge veleprodaje, a koje stavljaju na raspolaganje konkurentima. Mogu zatražiti i informacije o elektroničkim komunikacijskim mrežama i pripadajućoj opremi koje su raščlanjene na lokalnoj razini i dovoljno detaljne da bi državno regulatorno tijelo moglo provesti geografsko mjerenje i odrediti područja digitalne isključenosti u skladu s člankom 22. ▌

Od poduzeća sa značajnom tržišnom snagom na veleprodajnim tržištima također se može tražiti da dostave računovodstvene podatke o maloprodajnim tržištima koja su povezana s tim veleprodajnim tržištima.

Državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela mogu tražiti informacije od jedinstvenih informacijskih točki osnovanih u skladu s Direktivom 2014/61/EU o mjerama za smanjenje troškova elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

Poduzeća takve informacije dostavljaju bez odgode nakon primitka zahtjeva, u skladu sa zahtijevanim rokovima i pojedinostima. Tražene informacije razmjerne su izvršenju te zadaće. Nadležno tijelo navodi razloge koji opravdavaju njegov zahtjev za dostavu informacija i te informacije obrađuje u skladu sa stavkom 3.

2. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela Komisiji na njezin obrazložen zahtjev dostavljaju informacije koje su joj potrebne za izvršavanje zadaća iz Ugovora. Informacije koje traži Komisija proporcionalne su izvršenju tih zadaća. Ako se te informacije tiču informacija koje je poduzeće ranije na zahtjev dalo tom tijelu, spomenuto poduzeće o tome se obavješćuje. U mjeri u kojoj je to potrebno, osim u slučajevima kad je tijelo koje dostavlja informacije izričito i obrazloženo zatražilo da se to ne čini , Komisija dobivene informacije stavlja na raspolaganje drugim takvim tijelima u drugoj državi članici.

Države članice osiguravaju, poštujući zahtjeve iz stavka 3., da informacije koje su date jednom tijelu budu, nakon obrazloženog zahtjeva, dostupne i drugom takvom tijelu, u istoj ili u drugoj državi članici, i BEREC-u, kad je to potrebno radi omogućavanja bilo kojemu od tih tijela, ili BEREC-u, izvršavanje obveza prema pravu Unije.

3. Kad državno regulatorno ili drugo nadležno tijelo smatra određeni podatak povjerljivim u skladu s pravilima Unije i nacionalnim pravilima o poslovnoj tajni, nacionalnoj sigurnosti ili zaštiti osobnih podataka, Komisija, BEREC i tijela osiguravaju navedenu povjerljivost. U skladu s načelom lojalne suradnje, državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela ne uskraćuju pružanje zatraženih informacija Komisiji, BEREC-u ili drugom tijelu na temelju povjerljivosti ili potrebe za savjetovanjem sa strankama koje su dostavile informacije. Kada se Komisija, BEREC ili nadležno tijelo obvežu poštovati povjerljivost informacija koje je takvima utvrdilo tijelo koje ih posjeduje, potonje dijeli informacije na zahtjev za utvrđenu svrhu bez potrebe za daljnjim savjetovanjem sa strankama koje su dostavile informacije.

4. Države članice osiguravaju, u skladu s nacionalnim pravilima o javnom pristupu informacijama, podložno pravilima Unije i nacionalnim pravilima o poslovnoj tajni i zaštiti osobnih podataka, da državna regulatorna i druga nadležna tijela objavljuju one informacije koje doprinose otvorenom tržištu i tržišnom natjecanju.

5. Državna regulatorna i druga nadležna tijela objavljuju uvjete javnog pristupa informacijama u skladu sa stavkom 4., uključujući postupke za dobivanje navedenog pristupa.

Članak 21.

Informacije zahtijevane na temelju općeg ovlaštenja, za prava korištenja i za posebne obveze

1. Ne dovodeći u pitanje bilo kakve informacije koje se traže u skladu s člankom 20. i obveze informiranja i izvješćivanja na temelju nacionalnog zakonodavstva koje se ne odnosi na opće ovlaštenje, državna regulatorna i druga nadležna tijela mogu od poduzeća zahtijevati samo dostavu informacija na temelju općeg ovlaštenja, prava korištenja ili posebnih prava iz članka 13. stavka 2., a koje su proporcionalne i objektivno opravdane posebno radi:

  (a) sustavne ili pojedinačne provjere usklađenosti s uvjetom 1. Dijela A, uvjetima 2. i 6. Dijela D i uvjetima 2. i 7. Dijela E Priloga I. te usklađenosti s obvezama iz članka 13. stavka 2.;

  (b) pojedinačne provjere usklađenosti s uvjetima utvrđenim u Prilogu I. u slučaju da je zaprimljena žalba ili ako nadležno tijelo ima razloga vjerovati da se nije uskladilo s uvjetom, ili u slučaju istrage nadležnog tijela na vlastitu inicijativu;

  (c) postupaka za ocjenu zahtjeva za dodjelu prava korištenja i same ocjene;

  (d) objavljivanja usporednih pregleda kakvoće i cijene usluga u interesu potrošača;

  (e) jasno definiranih statističkih razloga ili u svrhu izvješćivanja ili studija;

  (f) analize tržišta za potrebe ove Direktive, uključujući podatke o silaznim ili maloprodajnim tržištima povezanima s tržištima za koja se provodi analiza tržišta;

  (g) zaštite učinkovitog korištenja i osiguravanje učinkovitog upravljanja radiofrekvencijskim spektrom i resursima numeriranja;

  (h) procjene budućeg razvoja mreže ili usluga koji bi mogao imati utjecaj na veleprodajne usluge koje su stavljene na raspolaganje konkurentima, na teritorijalnu pokrivenost, povezivost dostupnu krajnjim korisnicima ili na određivanje područja digitalne isključenosti.

(ha) provedbe geografskih studija;

(hb) odgovaranja na utemeljene zahtjeve za informacije koje je uputio BEREC.

Informacije iz točaka (a), (b), (d), (e), (f), (g) i (h) prvog podstavka ne smiju se zahtijevati prije, ili kao uvjet, pristupa tržištu.

BEREC do [datum] izrađuje standardizirane formate zahtjeva za informacije.

2. U pogledu prava korištenja radiofrekvencijskog spektra, takve se informacije osobito odnose na djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra te na usklađivanje s obvezama pokrivenosti i kakvoće usluge povezanih s pravima korištenja radiofrekvencijskog spektra i njihovom provjerom.

3. Kad državno regulatorno ili drugo nadležno tijelo zahtijeva od poduzeća dostavu informacija iz stavka 1., ono ih obavješćuje o konkretnoj namjeni za koju će se informacije koristiti.

4. Državna regulatorna tijela ili druga nadležna tijela ne smiju ponavljati zahtjeve za informacije koje je BEREC već poslao u skladu s člankom 30. Uredbe [xxxx/xxxx/EZ (Uredba o BEREC-u)].(39)

4a. Ne dovodeći u pitanje informacije i obveze izvješćivanja za prava korištenja i za posebne obveze, ako poduzeće pruža elektroničke komunikacijske usluge u više od jedne države članice, te mu je glavni poslovni nastan u Uniji, samo državno regulatorno tijelo države članice glavnog poslovnog nastana može zatražiti informacije kao što je navedeno u stavku 1. Državna regulatorna tijela drugih uključenih država članica mogu zatražiti informacije od prvog državnog regulatornog tijela ili BEREC-a. BEREC olakšava koordinaciju i razmjenu informacija između uključenih državnih regulatornih tijela pomoću razmjene informacija utvrđene na temelju članka 30. Uredbe [xxxx/xxxx/EZ (Uredba o BEREC-u).

Članak 22.

Geografska mjerenja uvođenja mreže

1. Državna regulatorna tijela provode geografsko mjerenje obuhvata elektroničkih komunikacijskih mreža koje mogu u najmanju ruku osigurati širokopojasni pristup („širokopojasne mreže”) u roku od tri godine od [roka za prenošenje Direktive] i ažuriraju ga najmanje svake tri godine.

To se geografsko mjerenje sastoji od mjerenja trenutačnog geografskog obuhvata takvih širokopojasnih mreža unutar njihova područja, kako se i traži za izvođenje zadaća iz ove Direktive i za mjerenja potrebna za primjenu pravila o državnim potporama;

Informacije prikupljene mjerenjem sadrže odgovarajuću razinu pojedinosti o lokalnim okolnostima i uključuju dovoljno informacija o kakvoći usluge i njezinim parametrima.

5. Države članice osiguravaju da lokalna, regionalna i državna tijela nadležna za dodjelu javnih sredstava za uvođenje elektroničkih komunikacijskih mreža, za sastavljanje nacionalnih planova širokopojasnih mreža, za definiranje obveza pokrivenosti povezanih s pravima korištenja radiofrekvencijskog spektra i za provjeru dostupnosti usluga obuhvaćenih obvezom univerzalne usluge na njihovu teritoriju uzimaju u obzir rezultate ispitivanja provedenog u skladu sa stavkom 1. te da državna regulatorna tijela dostave takve rezultate i osiguraju istu razinu povjerljivosti i zaštite poslovnih tajni kao tijelo pošiljatelj te obavijeste strane koje su dale informacije. Ti se rezultati stavljaju na raspolaganje BEREC-u i Komisiji na njihov zahtjev i pod istim uvjetima.

6. Ako relevantne informacije nisu dostupne na tržištu, državna regulatorna tijela moraju se pobrinuti da su podaci iz geografskih mjerenja, koji ne podliježu povjerljivosti, izravno dostupni na internetu u otvorenom i strojno čitljivom formatu kako bi se mogli ponovno koristiti. Osim toga, ako takvi alati nisu dostupni na tržištu, ta tijela stavljaju na raspolaganje dostupne alate za informiranje koji omogućuju krajnjim korisnicima da odrede dostupnost povezivosti u različitim područjima, uz pojedinosti koje im olakšavaju da odaberu operatora ili pružatelja usluga, ne dovodeći u pitanje obveze državnih regulatornih tijela u pogledu zaštite povjerljivih informacija i poslovnih tajni.

7. Kako bi se pridonijelo dosljednoj primjeni geografskih mjerenja i prognoza, nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom, BEREC do [datum] izdaje smjernice za pomoć državnim regulatornim tijelima u dosljednoj provedbi njihovih obveza u skladu s ovim člankom.

Članak 22.a

Geografska prognoza

1. Prilikom provedbe geografskih mjerenja u skladu s člankom 22. državna regulatorna tijela mogu priložiti trogodišnju prognozu dosega mreža vrlo velikog kapaciteta na svom teritoriju.

Ta prognoza može isto tako sadržavati informacije o uvođenjima koja planira bilo koje poduzeće ili javno tijelo, a uključuje osobito mreže vrlo velikog kapaciteta i bitne nadogradnje ili proširenja povijesnih širokopojasnih mreža tako da rade barem na razini mreža pristupa sljedeće generacije.

Prikupljene informacije moraju sadržavati odgovarajuću razinu pojedinosti o lokalnim okolnostima i uključivati dovoljno informacija o kakvoći usluge i njezinim parametrima.

2. Državna regulatorna tijela mogu odrediti „područje digitalne isključenosti” koje odgovara području s jasnim teritorijalnim granicama gdje se na temelju informacija prikupljenih u skladu sa stavkom 1. utvrđuje da tijekom trajanja relevantnog razdoblja prognoze nijedno poduzeće ni javno tijelo nije uvelo niti planira uvesti mrežu vrlo velikog kapaciteta niti je znatno nadogradilo ili proširilo svoju mrežu tako da pruža brzine preuzimanja od najmanje 100 Mbps niti to planira učiniti. Državna regulatorna tijela objavljuju informacije o određenim područjima digitalne isključenosti.

3. Državna regulatorna tijela mogu unutar određenog područja digitalne isključenosti objaviti poziv otvoren svim poduzećima da iskažu namjeru uvođenja mreža vrlo velikog kapaciteta tijekom razdoblja relevantne prognoze. Državno regulatorno tijelo navodi sve informacije koje treba uključiti u takve podneske kako bi se osigurala barem slična razina pojedinosti koja je uzeta u obzir u prognozi. Također obavješćuje svako poduzeće koje je pokazalo interes o tome je li određeno područje digitalne isključenosti pokriveno ili postoji vjerojatnost da će biti pokriveno NGA mrežom koja omogućuje brzine preuzimanja manje od 100 Mbps na temelju prikupljenih informacija.

4. Kada državna regulatorna tijela poduzimaju mjere u skladu sa stavkom 3., ona to čine prema učinkovitom, objektivnom, transparentnom i nediskriminirajućem postupku, pri čemu nijedno poduzeće nije već unaprijed isključeno.

Članak 23.

Mehanizam za javnu raspravu i transparentnost

Osim u slučajevima obuhvaćenima člankom 32. stavkom 9., člancima 26. ili 27., države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela ili druga nadležna tijela, kada namjeravaju poduzeti mjere u skladu s ovom Direktivom , ili kada namjeravaju propisati ograničenja u skladu s člankom 45. stavkom 4. i člankom 45. stavkom 5., a koja imaju značajan utjecaj na mjerodavno tržište, pruže zainteresiranim strankama mogućnost davanja primjedbi na prijedlog mjera u razumnom roku, uzimajući u obzir kompleksnost pitanja i u svakom slučaju ne kraće od 30 dana, osim u iznimnim okolnostima.

Državna regulatorna i druga nadležna tijela objavljuju svoje nacionalne postupke rasprave.

Države članice osiguravaju osnivanje jedinstvene informacijske točke preko koje se može pristupiti svim tekućim raspravama.

Rezultati postupka rasprave stavljaju se na raspolaganje javnosti, osim kada su informacije povjerljive sukladno pravu Unije i nacionalnom pravu o poslovnoj tajnosti.

Članak 24.

Savjetovanje sa zainteresiranim stranama

1. Države članice osiguravaju da prema potrebi državna regulatorna tijela poštuju stajališta krajnjih korisnika, potrošača (prije svega ▌potrošača s invaliditetom), proizvođača i poduzeća koja daju na korištenje elektroničke komunikacijske mreže i/ili pružaju elektroničke komunikacijske usluge, vezano za pitanja koja se odnose na sva prava krajnjih korisnika i potrošača, uključujući jednakovrijedan pristup i izbor za krajnje korisnike s invaliditetom, a s obzirom na javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge, posebno u slučajevima kada oni imaju značajan utjecaj na tržište.

Prije svega, države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela uspostavljaju mehanizme savjetovanja, pristupačne osobama s invaliditetom, kojima se osigurava da se, kod donošenja odluka o pitanjima koja se odnose na prava krajnjih korisnika i potrošača s obzirom na javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge, u obzir uzimaju interesi potrošača u području elektroničkih komunikacija.

2. Po potrebi zainteresirane strane mogu razviti, pod vodstvom državnih regulatornih tijela, mehanizme koji uključuju potrošače, korisničke skupine i davatelje usluga, s ciljem poboljšanja opće kakvoće pružanja usluga, između ostalog, razvijanjem i nadziranjem kodeksa ponašanja i operativnih normi.

3. Ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila koja su usklađena sa zakonodavstvom Unije, kod promicanja kulturnih ciljeva i ciljeva politike medija, kao što su kulturna i lingvistička raznolikost te pluralizam medija, državna regulatorna tijela i druga odgovarajuća tijela smiju promicati suradnju između pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili elektroničkih komunikacijskih usluga i sektora zainteresiranih za promicanje zakonskog sadržaja putem elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Navedena suradnja također može uključivati omogućavanje koordinacije podataka od javnog interesa u skladu s člankom 96. stavkom 3. te člankom 95. stavkom 1.

Članak 25.

Izvansudsko rješavanje sporova

1. Države članice osiguravaju da potrošači, uključujući osobe s invaliditetom, imaju pristup transparentnim, nediskriminirajućim, jednostavnim, brzim, poštenim i u financijskom smislu dostupnim izvansudskim postupcima za svoje neriješene sporove s pružateljima javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, obuhvaćenih ovom Direktivom, te koji se odnose na ugovorene uvjete i/ili provođenje ugovora vezanih za davanje na korištenje dotičnih mreža i/ili pružanje usluga. Pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga ne smiju odbiti potrošačev zahtjev za izvansudsko rješavanje spora s potrošačem na temelju jasnih i učinkovitih postupaka i smjernica. Spomenuti postupci u skladu su sa zahtjevima kakvoće utvrđenima u poglavlju II. Direktive 2013/11/EU. Države članice mogu dodijeliti pristup takvim postupcima za krajnje korisnike, osobito mikropoduzećima i malim poduzećima.

2. Države članice osiguravaju da se njihovim zakonodavstvom ne sprečava uspostavljanje ureda za pritužbe kao ni pružanje internetskih usluga na određenoj teritorijalnoj razini, kako bi se olakšao pristup rješavanju sporova potrošačima i drugim krajnjim korisnicima. Ako je državno regulatorno tijelo navedeno u skladu s člankom 20. stavkom 2. Direktive 2013/11/EU, odredbe Uredbe (EU) 524/2013 primjenjuju se na sporove iz stavka 1. ovog članka koji proizlaze iz ugovora za internetske usluge.

3. Ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive 2013/11/EU, ako takvi sporovi uključuju stranke u različitim državama članicama, države članice usklađuju svoje napore u cilju omogućavanja rješavanja spora.

4. Ovim člankom ne dovode se u pitanje sudski postupci na nacionalnoj razini.

Članak 26.

Rješavanje sporova među poduzećima

1. U slučaju spora koji nastane u vezi s postojećim obvezama na temelju ove Direktive između pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili elektroničkih komunikacijskih usluga u određenoj državi članici, ili između takvih poduzeća i drugih poduzeća u toj državi članici koje imaju koristi od obveza pristupa i/ili međusobnog povezivanja ili između pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili elektroničkih komunikacijskih usluga u državi članici i davatelja na korištenje pripadajuće opreme, dotično državno regulatorno tijelo, na zahtjev bilo koje stranke i ne dovodeći u pitanje stavak 2., donosi obvezujuću odluku radi rješavanja spora u najkraćem mogućem roku na temelju jasnih i učinkovitih postupaka i smjernica, a u svakom slučaju, u roku od četiri mjeseca, osim u iznimnim okolnostima. Dotična država članica zahtijeva da sve stranke u potpunosti surađuju s državnim regulatornim tijelom.

2. Države članice mogu donijeti odredbu kojom se državnom regulatornom tijelu omogućuje odbijanje rješavanja spora obvezujućom odlukom ako postoje drugi mehanizmi, uključujući posredovanje, koji bi bolje doprinijeli pravovremenom rješavanju spora u skladu s člankom 3. Državno regulatorno tijelo bez odlaganja o tome obavješćuje stranke u sporu. Ako nakon četiri mjeseca spor nije riješen, i ako stranka koja je tražila rješavanje spora nije iznijela isti pred sud, državno regulatorno tijelo, na zahtjev bilo koje stranke i u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od četiri mjeseca, donosi obvezujuću odluku radi rješavanja spora.

3. Pri rješavanju spora državno regulatorno tijelo donosi odluke radi postizanja ciljeva navedenih u članku 3. Sve obveze koju državno regulatorno tijelo nametne poduzeću s ciljem rješavanja spora, sukladne su s odredbama ove Direktive.

4. Odluka državnog regulatornog tijela javno se objavljuje, uz poštovanje zahtjeva o poslovnoj tajni. Stranke u sporu dobivaju cjelovito obrazloženje o razlozima na kojima se ona zasniva.

5. Postupci iz stavaka 1., 3. i 4. ne sprečavaju stranke u sporu da pokrenu postupak pred sudom.

Članak 27.

Rješavanje prekograničnih sporova

1. U slučaju spora koji proizlazi na temelju ove Direktive između poduzeća u različitim državama članicama primjenjuju se odredbe iz stavaka 2., 3. i 4. Te se odredbe ne primjenjuju na sporove u vezi s koordinacijom radiofrekvencijskog spektra obuhvaćenom člankom 28.

2. Bilo koja stranka može iznijeti spor pred dotično državno regulatorno tijelo ili tijela. Nadležno državno regulatorno tijelo ili tijela o sporu obavješćuju BEREC kako bi donijeli usklađeno rješenje spora u skladu s ciljevima iz članka 3.

3. BEREC iznosi mišljenje kojim se dotičnom državnom regulatornom tijelu ili tijelima navodi da poduzmu određenu mjeru kako bi se riješio spor ili se suzdržalo od djelovanja u najkraćem mogućem roku i u svakom slučaju u roku od četiri mjeseca, osim u iznimnim okolnostima

4. Dotično državno regulatorno tijelo ili tijela čekaju mišljenje BEREC-a prije poduzimanja mjera za rješavanje spora. U iznimnim okolnostima, kada postoji potreba za žurnim djelovanjem kako bi se zaštitilo tržišno natjecanje ili interesi krajnjih korisnika, bilo koje od nadležnih državnih regulatornih tijela može donijeti privremene mjere na zahtjev stranaka ili na vlastitu inicijativu.

4a. U slučajevima prekograničnih sporova, čije rješavanje obuhvaća više od jednog državnog regulatornog tijela i u kojima nadležna državna regulatorna tijela nisu mogla postići dogovor tijekom razdoblja od 3 mjeseca od kad je slučaj upućen zadnjem od tih regulatornih tijela, BEREC je ovlašten donijeti obvezujuće odluke radi osiguravanja dosljednog rješenja spora.

5. Svaka obveza koju državno regulatorno tijelo odredi nekom poduzeću kao dio rješavanja spora usklađena je s ovom Direktivom, donose se u roku od mjesec dana od takvog mišljenja te se njome u najvećoj mjeri u obzir uzima mišljenje koje je donio BEREC.

6. Postupak iz stavka 2 . ne sprječava nijednu stranku da predmet iznese pred sud.

Članak 28.

Koordinacija radiofrekvencijskog spektra među državama članicama

1. Države članice i njihova nadležna tijela osiguravaju da se korištenje radiofrekvencijskog spektra na njihovu državnom području organizira tako da ne ometa nijednu drugu državu članicu ▌ u primjeni radiofrekvencijskog spektra na njezinu državnom području, posebno usklađenog radiofrekvencijskog spektra, u skladu sa zakonodavstvom Unije, osobito zbog prekograničnih štetnih smetnji među državama članicama.

U tu svrhu poduzimaju sve potrebne mjere ne dovodeći u pitanje svoje obveze prema međunarodnom pravu i relevantnim međunarodnim sporazumima kao što su Radijski propisi Međunarodne telekomunikacijske unije.

2. Države članice surađuju međusobno i putem Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra, uspostavljene u skladu sa stavkom 4.a, na prekograničnoj koordinaciji korištenja radiofrekvencijskog spektra kako bi:

(a)  osigurale usklađenost sa stavkom 1.;

(b)  riješile probleme ili sporove povezane s prekograničnom koordinacijom ili prekograničnim štetnim smetnjama;

(ba)  pridonijele razvoju unutarnjeg tržišta.

2a. Države članice isto tako surađuju međusobno i putem Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra u pogledu usklađivanja pristupa dodjeli radiofrekvencijskog spektra i ovlaštenju da se njime služe.

3. Bilo koja dotična država članica, ali i Komisija može zatražiti pomoć od Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra i, po potrebi, da u mišljenju predloži koordinirano rješenje kako bi državama članicama pomogla u usklađivanju sa stavcima 1. i 2., uključujući ako problem ili spor uključuje treće zemlje. Države članice sve neriješene međusobne sporove upućuju Skupini za politiku radiofrekvencijskog spektra, čemu se daje prednost nad svim dostupnim postupcima rješavanja sporova predviđenima međunarodnim pravom.

4. Na zahtjev države članice ili na njezinu inicijativu, Komisija može, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra, donijeti provedbene mjere za rješavanje prekograničnih štetnih smetnji između dvije države članice ili više njih koje ih sprečavaju u korištenju usklađenog radiofrekvencijskog spektra na njihovu državnom području. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4.

4a. Ovime se uspostavlja savjetodavna skupina za politiku radiofrekvencijskog spektra pod nazivom Skupina za politiku radiofrekvencijskog spektra, koja se sastoji od jednog vladinog stručnjaka na visokoj razini iz svake države članice te jednog predstavnika Komisije na visokoj razini.

Skupina pomaže državama članicama i Komisiji i savjetuje ih u pogledu prekogranične koordinacije korištenja radiofrekvencijskog spektra, usklađivanja njihovih pristupa dodjeli radiofrekvencijskog spektra i ovlaštenja da se njime služe te ostalih pitanja u vezi s politikom i koordinacijom radiofrekvencijskog spektra.

Članove tajništva ustupa [Ured BEREC-a/BEREC].

Glava III. Provedba

Članak 29.

Sankcije i naknade

1. Države članice utvrđuju pravila o sankcijama, uključujući novčane kazne i periodične kazne, po potrebi, kako bi se spriječila kršenja nacionalnih odredaba donesenih sukladno ovoj Direktivi ▌te donose sve potrebne mjere kako bi osigurale da se one provedu. Ne dovodeći u pitanje članak 30. tim se pravilima jamči da državna regulatorna tijela i druga nadležna tijela imaju ovlast, ako je to prikladno u trenutku kada uvode obvezu, nametnuti krajnjim korisnicima i/ili drugim poduzećima unaprijed određene financijske kazne koje treba platiti relevantnom tijelu zbog kršenja dotične obveze. Predviđene sankcije moraju biti primjerene, učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. ▌

2. Države članice jamče da svaki krajnji korisnik koji je pretrpio materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog kršenja ove Direktive ima pravo na primanje naknade od prekršitelja za pretrpljenu štetu, osim ako prekršitelj ne dokaže da ni na koji način nije odgovoran za događaj koji je doveo do nastanka štete. Sve unaprijed određene financijske kazne koje se isplaćuju korisniku u skladu sa stavkom 1. odbijaju se od naknade iz tog stavka.

3. Nositelju prava korištenja radiofrekvencijskog spektra isplaćuje se naknada u pogledu ulaganja izvršenih nakon svake izmjene, ograničenja ili povlačenja tih prava, pri čemu se krši članak 18. ili 19.

Članak 30.

Usklađenost s uvjetima općeg ovlaštenja ili uvjetima prava korištenja i posebnim obvezama

1. Države članice osiguravaju da njihova državna regulatorna i druga nadležna tijela prate i nadziru usklađenost s uvjetima općeg ovlaštenja ili prava korištenja radiofrekvencijskog spektra i brojeva s određenim obvezama iz članka 13. stavka 2. i s obvezom djelotvornog i učinkovitog korištenja radiofrekvencijskog spektra u skladu s člancima 4. i 45. te člankom 47. stavcima 1. i 2.

Državna regulatorna i druga nadležna tijela imaju ovlasti zahtijevati od poduzeća obuhvaćenih općim ovlaštenjem ili koja uživaju prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ili brojeva, da u skladu s člankom 21. dostave sve informacije potrebne za potvrđivanje usklađenosti s uvjetima općeg ovlaštenja ili prava korištenja ili usklađenosti s posebnim obvezama iz članka 13. stavka 2. ili članka 47. stavaka 1. i 2..

2. Kada državno nadležno tijelo utvrdi da se neko poduzeće ne pridržava jednog ili više uvjeta općeg ovlaštenja ili prava korištenja, ili se ne pridržava posebnih obveza iz članka 13. stavka 2., ono o zaključcima obavješćuje to poduzeće te poduzeću pruža mogućnost da u razumnom roku iznese svoja stajališta.

3. Odgovarajuće tijelo ima ovlasti zahtijevati prestanak kršenja uvjeta iz stavka 2. bez odgode ili u razumnom roku te donosi odgovarajuće i razmjerne mjere kojima je cilj osigurati usklađenost s uvjetima.

U tom smislu, države članice ovlašćuju odgovarajuća tijela da:

  (a) prema potrebi izriču odvraćajuće novčane kazne, koje mogu uključiti periodične kazne s retroaktivnim djelovanjem; i

  (b) izdaju naloge da se prekine ili odgodi pružanje usluga ili paketa usluga koje bi, ako bi se nastavilo, značajno naštetilo tržišnom natjecanju, dok se ne postigne usklađenost s pristupnim obvezama određenima nakon analize tržišta provedene u skladu s člankom 65.

  Mjere i razlozi na kojima se temelje bez odgode se dostavljaju dotičnom poduzeću te se poduzeću propisuje razumni rok za usklađivanje s tim mjerama.

4. Bez obzira na stavke 2. i 3., države članice ovlašćuju odgovarajuće tijelo da poduzećima, prema potrebi, uvede novčane kazne za nedostavljanje informacija u skladu s obvezama predviđenima na temelju članka 21. stavka 1. točke (a) ili (b) i članka 67. u razumnom roku koji predviđa državno nadležno tijelo.

5. U slučajevima ozbiljnog kršenja ili opetovanih kršenja uvjeta općeg ovlaštenja ili prava korištenja, ili kršenja posebnih obveza iz članka 13. stavka 2. ili članka 47. stavka 1. ili 2. , ako mjere kojima je bio cilj osigurati usklađenost iz stavka 3. ovog članka nisu bile uspješne, države članice osiguravaju da državna regulatorna i druga nadležna tijela mogu spriječiti poduzeće da nastavi davati na korištenje elektroničke komunikacijske mreže i pružati elektroničke komunikacijske usluge, ili suspendirati ili povući prava korištenja. Države članice ovlašćuju relevantno tijelo za određivanje sankcija i kazni koje su učinkovite, razmjerne i koje odvraćaju od kršenja. Takve sankcije i kazne mogu se primjenjivati za razdoblje trajanja kršenja, pa čak i kada je kršenje naknadno ispravljeno.

6. Bez obzira na odredbe stavaka 2., 3. i 5., kada odgovarajuće tijelo ima dokaz o kršenju uvjeta općeg ovlaštenja ili prava korištenja ili posebnih obveza iz članka 13. stavka 2. ili članka 47. stavka 1. i 2. koje predstavlja neposrednu i ozbiljnu prijetnju javnom redu, javnoj sigurnosti ili javnom zdravlju ili koje će stvoriti ozbiljne gospodarske ili operativne probleme drugim pružateljima ili korisnicima elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga ili drugim korisnicima radiofrekvencijskog spektra, to tijelo može donijeti hitne privremene mjere da bi riješilo situaciju prije donošenja konačne odluke. Dotičnom se poduzeću zatim daje odgovarajuća prilika da iznese svoja stajališta i predloži korektivne mjere. Prema potrebi, odgovarajuće tijelo može potvrditi privremene mjere koje vrijede najviše 3 mjeseca, ali koje se mogu produljiti za daljnje razdoblje do tri mjeseca kada provedba nije privedena kraju.

7. Poduzeća imaju pravo žalbe protiv mjera donesenih na temelju ovog članka u skladu s postupkom iz članka 31. ove Direktive .

Članak 31.

Pravo žalbe

1. Države članice osiguravaju učinkovit mehanizam na nacionalnoj razini na temelju kojeg bilo koji korisnik ili poduzeće, koji daju na korištenje elektroničke komunikacijske mreže i/ili pružaju elektroničke komunikacijske usluge, a na koje utječe odluka nadležnog tijela, ima pravo uložiti žalbu protiv te odluke žalbenom tijelu koje je potpuno neovisno o umiješanim strankama i o bilo kakvoj vanjskoj intervenciji ili političkom pritisku koji bi mogli ugroziti njegovu neovisnu procjenu predmeta kojima se bavi. Ovo tijelo, koje može biti sud, mora imati odgovarajuće stručno znanje koje mu omogućuje da učinkovito obavlja svoje zadaće. Države članice osiguravaju da se osnovanost zahtjeva valjano uzme u obzir te da postoji učinkoviti žalbeni mehanizam.

Do ishoda žalbe na snazi ostaje odluka nadležnog tijela, osim ako se ne donesu privremene mjere u skladu s nacionalnim pravom.

2. Ako nije pravosudno tijelo, žalbeno tijelo iz stavka 1. uvijek daje pisano obrazloženje svoje odluke. Isto tako, u takvim slučajevima njegova je odluka podložna reviziji suda u smislu članka 267. Ugovora.

3. Države članice prikupljaju informacije o općem predmetu žalbe, broju zahtjeva za žalbu, trajanju žalbenih postupaka i broju rješenja žalbi kako bi donijele privremene mjere. Države članice takve informacije, odluke ili presude dostavljaju Komisiji i BEREC-u nakon što oni dostave obrazložene zahtjeve.

Glava IV.: Postupci na unutarnjem tržištu

Članak 32.

Jačanje unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija

1. Pri obavljanju svojih zadaća na temelju ove Direktive, državna regulatorna tijela u najvećoj mjeri vode računa o ciljevima utvrđenim u članku 3., u onoj mjeri u kojoj se oni odnose na djelovanje unutarnjeg tržišta.

2. Državna regulatorna tijela doprinose razvoju unutarnjeg tržišta međusobnom suradnjom te suradnjom s Komisijom i BEREC-om na transparentan način, kako bi se u svim državama članicama osigurala dosljedna primjena odredaba ove Direktive. U tom smislu, ona posebno surađuju s Komisijom i BEREC-om na određivanju najpogodnijih vrsta instrumenata i korektivnih mjera kako bi odgovorili na određene vrste situacija na tržištu.

3. Kada državno regulatorno tijelo, ako nije drukčije predviđeno u preporukama ili smjernicama donesenim sukladno članku 34. nakon završetka javne rasprave iz članka 23., kani poduzeti mjere:

  (a) koje su obuhvaćene člancima 59., 62., 65. ili 66. ove Direktive i

  (b) koje bi utjecale na trgovinu između država članica;

državno regulatorno tijelo objavljuje nacrt mjera i istodobno ga stavlja na raspolaganje Komisiji, BEREC-u i državnim regulatornim tijelima u drugim državama članicama, zajedno s obrazloženjem i detaljnom analizom na kojima se mjere temelje, u skladu s člankom 20. stavkom 3., te o tome obavješćuje Komisiju, BEREC i druga državna regulatorna tijela. Državna regulatorna tijela, BEREC i Komisija mogu dostaviti primjedbe dotičnom državnom regulatornom tijelu samo u roku od jednog mjeseca. Jednomjesečni rok ne može se produljiti.

4. Kada je cilj predviđenih mjera iz stavka 3.:

  (a) određivanje mjerodavnog tržišta koje se razlikuje od onih navedenih u Preporuci u skladu s člankom 62. stavkom 1. ili

  (b) donošenje odluke o mogućem određivanju nekog poduzeća koje bi, samostalno ili zajedno s drugima, imalo značajnu tržišnu snagu na temelju članka 65. stavaka 3. ili 4.

i kada bi one utjecale na trgovinu između država članica, a Komisija je državno regulatorno tijelo obavijestila da smatra da bi nacrt tih mjera stvorio prepreku jedinstvenom tržištu, ili ozbiljno sumnja u usklađenost tih mjera s pravom Unije, a posebno s ciljevima iz članka 3., nacrt mjera ne donosi se daljnja dva mjeseca. Ovaj se rok ne može produljiti. Komisija obavješćuje BEREC i druga državna regulatorna tijela o svojim zadrškama u takvom slučaju i istovremeno ih objavljuje.

4.a U razdoblju od šest tjedana od početka dvomjesečnog razdoblja iz stavka 4. BEREC objavljuje mišljenje o obavijesti Komisije iz stavka 4., u kojem navodi smatra li da bi nacrt mjera trebalo izmijeniti ili povući i u tom smislu, prema potrebi, dostavlja određene prijedloge. To se mišljenje obrazlaže i objavljuje.

5. U roku od dva mjeseca iz stavka 4. Komisija može:

  (a) donijeti odluku kojom od dotičnog državnog regulatornog tijela traži da povuče nacrt mjere i/ili

  (b) donijeti odluku da ukine svoje zadrške u vezi s nacrtom mjera iz stavka 4.

Prije objavljivanja odluke, Komisija u najvećoj mjeri uzima u obzir mišljenje BEREC-a. Uz tu odluku dostavlja se detaljna i nepristrana analiza razloga zbog kojih Komisija smatra da prijedlog mjera ne bi trebalo donijeti, zajedno s određenim prijedlozima za izmjenu nacrta mjera.

6. Kada Komisija donese odluku u skladu sa stavkom 5., kojom od državnog regulatornog tijela traži da povuče nacrt mjera, državno regulatorno tijelo izmjenjuje ili povlači nacrt mjera u roku od šest mjeseci od datuma odluke Komisije. Kada se nacrt mjera izmjenjuje, državno regulatorno tijelo provodi javnu raspravu u skladu s postupcima navedenim u članku 23., te Komisiju, u skladu s odredbama stavka 3., ponovno obavješćuje o izmijenjenom nacrtu mjera.

7. Dotično državno regulatorno tijelo u najvećoj mjeri uzima u obzir primjedbe drugih državnih regulatornih tijela, BEREC-a i Komisije te može, osim u slučajevima obuhvaćenih stavkom 4. i stavkom 5. točkom (a), donijeti pripremljeni nacrt mjera i, kada to učini, dostaviti ga Komisiji.

8. Državno regulatorno tijelo dostavlja Komisiji i BEREC-u sve donijete konačne mjere koje su obuhvaćene stavkom 3. točkama (a) i (b) ovog članka.

9. U iznimnim okolnostima, kada državno regulatorno tijelo smatra da, odstupajući od postupaka navedenih u stavcima 3. i 4., postoji potreba za žurnim djelovanjem kako bi se zaštitilo tržišno natjecanje i interesi korisnika, to državno regulatorno tijelo može odmah donijeti razmjerne i privremene mjere. Državno regulatorno tijelo te mjere bez odgode, s potpunim obrazloženjem, dostavlja Komisiji, drugom državnom regulatornom tijelu i BEREC-u. Odluka državnog regulatornog tijela da takve mjere učini trajnima ili da produlji rok njihove primjene podložna je odredbama stavaka 3. i 4.

9.a  Državno regulatorno tijelo može u bilo kojem trenutku povući nacrt mjera.

Članak 33.

Postupak dosljedne primjene korektivnih mjera

1. Kada je cilj predložene mjere obuhvaćene člankom 32. stavkom 3. određivanje, izmjenjivanje ili ukidanje obveze operatora da primijeni članak 65. zajedno s člankom 59. i člancima 67. do 74., Komisija može, u razdoblju od mjesec dana predviđenom u članku 32. stavku 3., obavijestiti dotično državno regulatorno tijelo i BEREC o razlozima na temelju kojih smatra da bi nacrt mjera stvorio prepreku jedinstvenom tržištu i o svojim ozbiljnim sumnjama u vezi s njihovom usklađenosti s pravom Unije. U tom slučaju, nacrt mjera ne donosi se daljnja tri mjeseca nakon obavijesti Komisije.

Ako ne dobije takvu obavijest, državno regulatorno tijelo može donijeti nacrt mjera, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir sve primjedbe koje je dala Komisija, BEREC ili bilo koje drugo državno regulatorno tijelo.

2. U tromjesečnom razdoblju iz stavka 1., Komisija, BEREC i dotično državno regulatorno tijelo blisko surađuju na utvrđivanju najprikladnijih i najučinkovitijih mjera u svjetlu ciljeva utvrđenih u članku 3., istodobno obraćajući dužnu pozornost na stajališta sudionika na tržištu i potrebi da se osigura razvoj dosljedne regulatorne prakse.

3. U razdoblju od šest tjedana od početka tromjesečnog razdoblja iz stavka 1., BEREC, postupajući prema odluci dvotrećinske većine ▌članova Odbora regulatora, objavljuje mišljenje o obavijesti Komisije iz stavka 1., u kojem navodi smatra li da bi nacrt mjera trebalo izmijeniti ili povući i, u tom smislu, prema potrebi, dostavlja određene prijedloge. To se mišljenje obrazlaže i objavljuje.

4. Ako je u svom mišljenju izrazio da se slaže s Komisijom u vezi s ozbiljnom sumnjom, BEREC blisko surađuje s dotičnim državnim regulatornim tijelom pri određivanju najprikladnijih i najučinkovitijih mjera. Prije isteka tromjesečnog razdoblja iz stavka 1. državno regulatorno tijelo može:

  (a) izmijeniti ili povući svoj nacrt mjera, u najvećoj mjeri vodeći računa o obavijesti Komisije iz stavka 1. te o mišljenju i savjetu BEREC-a;

  (b) zadržati svoj nacrt mjera.

5. Komisija, u razdoblju od mjesec dana nakon isteka tromjesečnog razdoblja iz stavka 1., i u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje BEREC-a ako postoji, može:

  (a) dati preporuku kojom od dotičnog državnog regulatornog tijela zahtijeva da izmijeni ili povuče nacrt mjera, uključujući određene prijedloge, ako su relevantni, za izmjenu nacrta mjera i navodeći razloge kojima opravdava svoju preporuku, posebno kada se BEREC ne slaže s ozbiljnim sumnjama Komisije;

  (b) donijeti odluku o ukidanju svojih zadrški navedenih u skladu sa stavkom 1.

(c) donijeti odluku kojom se od dotičnog državnog regulatornog tijela zahtijeva da povuče nacrt mjera ako BEREC i Komisija imaju ozbiljne sumnje u pogledu toga. Uz tu odluku dostavlja se detaljna i nepristrana analiza razloga zbog kojih Komisija smatra da prijedlog mjera ne bi trebalo donijeti, zajedno s određenim prijedlozima za izmjenu nacrta mjera. U tom se slučaju postupak iz članka 32. stavka 6. Primjenjuje mutatis mutandis.

6. U razdoblju od mjesec dana nakon što je Komisija izdala preporuku u skladu sa stavkom 5. točkom (a) ili ukinula svoje zadrške u skladu sa stavkom 5. točkom (b) ovog članka, dotično državno regulatorno tijelo povlači nacrt mjera ili donosi, objavljuje i dostavlja Komisiji i BEREC-u donesene završne mjere.

Ovo se razdoblje može produljiti kako bi se državnom regulatornom tijelu omogućilo da provede javnu raspravu u skladu s člankom 23.

7. Kada odluči da neće izmijeniti ili povući nacrt mjera na temelju preporuke dane na temelju stavka 5. točke (a), državno regulatorno tijelo o tome dostavlja obrazloženje.

8. Državno regulatorno tijelo može povući predloženi nacrt mjera u bilo kojoj fazi postupka.

Članak 34.

Provedbene odredbe

Nakon javne rasprave i savjetovanja s državnim regulatornim tijelima, te u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje BEREC-a, Komisija može donijeti preporuke i/ili smjernice u vezi s člankom 32. kojima se određuju oblik, sadržaj i podrobni podaci koji se navode u obavijestima u skladu s člankom 32. stavkom 3., okolnosti u kojima se ne bi tražile obavijesti i izračun rokova.

POGLAVLJE II.

Dosljedna dodjela spektra

Članak 35.

Postupak stručnog pregleda

1. U pogledu upravljanja radiofrekvencijskim spektrom državnim regulatornim tijelima povjeravaju se ovlasti da donesu najmanje sljedeće mjere:

(a)  u slučaju pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskog spektra, postupak odabira u odnosu na članak 54.;

(b)  kriterije u pogledu prihvatljivosti ponuditelja, po potrebi, u odnosu na članak 48. stavak 4.;

(c)  parametre mjera za ekonomsko vrednovanje spektra, kao što je cijena rezervacije u odnosu na članak 42.;

(d)  trajanje prava korištenja i uvjeta za obnovu u skladu s člancima 49. i 50.;

(e)  sve mjere za promicanje tržišnog natjecanja u skladu s člankom 52., po potrebi;

(f)  uvjete povezane s dodjelom, prijenosom, uključujući trgovanje pravima korištenja radiofrekvencijskog spektra i njihov najam u odnosu na članak 51., zajedničko korištenje radiofrekvencijskog spektra ili bežične infrastrukture u odnosu na članak 59. stavak 3. ili kumulacijom prava korištenja u odnosu na članak 52. stavak 2. točke (c) i (e); i

(g)  parametre uvjeta pokrivenosti u skladu s općim ciljevima politike država članica u tom pogledu, u odnosu na članak 47.

Pri donošenju tih mjera državno regulatorno tijelo uzima u obzir potrebu za suradnjom s državnim regulatornim tijelima drugih država članica, Komisijom i BEREC-om radi osiguranja dosljednosti u čitavoj Uniji, relevantne ciljeve nacionalne politike koje je utvrdila država članica te druge relevantne nacionalne mjere u pogledu upravljanja radiofrekvencijskim spektrom u skladu s pravom Unije i temelji svoje mjere na temeljitoj i objektivnoj ocjeni tehničke i gospodarske situacije te tržišnog natjecanja na tržištu.

2. Kako bi se olakšala prekogranična koordinacija i djelotvorno korištenje radiofrekvencijskog spektra, ako državno regulatorno tijelo namjerava poduzeti mjeru koja je obuhvaćena područjem primjene stavka 1. točaka (a) do (g), objavit će nacrt mjere zajedno s obrazloženjem na kojem se mjera temelji i stavit ga na raspolaganje te o tome istovremeno obavijestiti BEREC, Skupinu za politiku radiofrekvencijskog spektra, Komisiju i državna regulatorna tijela u drugim državama članicama.

3. BEREC u roku od tri mjeseca nakon objave nacrta mjere donosi obrazloženo mišljenje o nacrtu mjere, u kojem analizira je li mjera najprikladnija kako bi se:

(a)  promicao razvoj unutarnjeg tržišta, uključujući prekogranično pružanje usluga, i tržišnog natjecanja te maksimalno povećale koristi za potrošače i općenito postigli ciljevi ▌utvrđeni u članku 3. i članku 45. stavku 2.

(b)  osiguralo djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra▌ i

(c)  osigurali stabilni i predvidljivi uvjeti ulaganja za postojeće i potencijalne korisnike radiofrekvencijskog spektra prilikom uvođenja mreža za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga koje se oslanjaju na radiofrekvencijski spektar.

U obrazloženom mišljenju navodi se bi li se nacrt mjere trebao izmijeniti ili povući. BEREC po potrebi daje posebne preporuke u tu svrhu. Državna regulatorna tijela i Komisija također mogu dati primjedbe na nacrt odluke dotičnom državnom regulatornom tijelu.

BEREC donosi i objavljuje kriterije koje će primjenjivati za ocjenu nacrta mjere.

4. Prilikom izvršavanja svojih zadaća u skladu s ovim člankom BEREC i državna regulatorna tijela posebno uzimaju u obzir:

(a)  ciljeve i načela iz ove Direktive; sve relevantne provedbene odluke Komisije donesene u skladu s ovom Direktivom te odlukama 676/2002/EZ i 243/2012/EZ;

(b)  sve posebne nacionalne ciljeve koje je država članica utvrdila u skladu s pravom Unije;

(c)  potrebu za izbjegavanjem narušavanja tržišnog natjecanja prilikom donošenja takvih mjera;

(ca)  načela neutralnosti usluga i tehnološke neutralnosti;

(d)  rezultate najnovijeg geografskog mjerenja mreža u skladu s člankom 22.;

(e)  potrebu za osiguravanjem usklađenosti s novijim i aktualnim postupcima dodjele u drugim državama članicama te moguće učinke na trgovinu među državama članicama; i

(f)  sva relevantna mišljenja Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra, posebice ona koja se odnose na djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra.

5. Dotično državno regulatorno tijelo u najvećoj mjeri uzima u obzir mišljenje BEREC-a te primjedbe Komisije i drugih državnih regulatornih tijela prije donošenja svoje konačne odluke. O konačnoj donesenoj odluci obavješćuje BEREC i Komisiju.

Kada odluči da neće izmijeniti ili povući nacrt mjera na temelju obrazloženog mišljenja danog u skladu sa stavkom 2. ovog članka, državno regulatorno tijelo o tome dostavlja obrazloženje.

Dotično državno regulatorno tijelo može povući svoj nacrt mjera u bilo kojoj fazi postupka.

6. Prilikom pripreme nacrta mjera u skladu s ovim člankom, državno regulatorno tijelo može zatražiti podršku BEREC-a i Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra.

7. BEREC, Skupina za politiku radiofrekvencijskog spektra, Komisija i dotično državno regulatorno tijelo blisko surađuju na utvrđivanju najprikladnijeg i najučinkovitijeg rješenja u svjetlu regulatornih ciljeva i načela utvrđenih u ovoj Direktivi, istodobno obraćajući dužnu pozornost na stajališta sudionika na tržištu i potrebu da se osigura razvoj dosljedne regulatorne prakse.

8. Konačna odluka koju donese državno regulatorno tijelo objavljuje se.

Članak 36.

Usklađena dodjela radijskih frekvencija

Ako je korištenje radijskih frekvencija već usklađeno, a uvjeti pristupa i postupci dogovoreni i poduzeća kojima se dodjeljuju radijske frekvencije izabrana u skladu s međunarodnim sporazumima i pravilima Unije, države članice pravo korištenja tih radijskih frekvencija dodjeljuju u skladu s prethodno navedenim. Pod uvjetom da su svi nacionalni uvjeti vezani uz pravo na korištenje dotičnih radijskih frekvencija zadovoljeni u slučaju zajedničkog postupka odabira, države članice ne određuju dodatne uvjete, dodatne kriterije ili postupke koji bi ograničili, izmijenili ili odgodili ispravnu primjenu zajedničke dodjele takvih radijskih frekvencija.

Članak 37.

Postupak zajedničkog ovlaštenja za dodjelu pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskog spektra

1. U slučaju rizika od znatnih štetnih prekograničnih smetnji, dvije ili više država članica moraju, a u ostalim slučajevima mogu surađivati međusobno te s Komisijom, Skupinom za politiku radiofrekvencijskog spektra i BEREC-om kako bi ispunile svoje obveze iz članaka 13., 46. i 54. zajedničkim utvrđivanjem zajedničkih aspekata postupka ovlaštenja te zajedničkim izvođenjem postupka odabira za dodjelu pojedinačnih prava korištenja za dotični radiofrekvencijski spektar, gdje je to primjenjivo, s bilo kojim zajedničkim vremenskim rasporedom utvrđenim u skladu s člankom 53.

Svaki sudionik na tržištu može zatražiti provođenje zajedničkog postupka odabira nakon što podastre dostatne dokaze da nedostatak koordinacije stvara znatnu prepreku unutarnjem tržištu.

Postupak zajedničkog ovlaštenja ispunjava sljedeće kriterije:

(a)  pojedinačne nacionalne postupke ovlaštenja pokreću i provode nadležna tijela prema zajednički dogovorenom rasporedu;

(b)  po potrebi se predviđaju zajednički uvjeti i postupci odabira i dodjele pojedinačnih prava među dotičnim državama članicama;

(c)  po potrebi se predviđaju zajednički ili usporedivi uvjeti koji se povezuju s pojedinačnim pravima korištenja među dotičnim državama članicama, kojima se među ostalim korisnicima omogućuje dodjela sličnih blokova radiofrekvencijskog spektra;

(d)  otvara se u bilo kojem trenutku dok se postupak ovlaštenja ne provede u drugim državama članicama.

2. Ako su mjere poduzete u svrhe iz stavka 1. obuhvaćene područjem primjene članka 35. stavka 1., dotična državna regulatorna tijela istovremeno slijede postupak predviđen tim člankom.

POGLAVLJE III.

Postupci usklađivanja

Članak 38.

Postupci usklađivanja

1. Ne dovodeći u pitanje članke 37. i 45., članak 46. stavak 3., članak 47. stavak 3. i članak 53., kada Komisija utvrdi da odstupanja između državnih regulatornih tijela ili drugih nadležnih tijela u provedbi regulatornih zadaća utvrđenih u ovoj Direktivi mogu stvoriti prepreku unutarnjem tržištu, Komisija može, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje BEREC-a, dati preporuku ili donijeti odluku u vezi s usklađenom primjenom odredaba ove Direktive i kako bi promicala ostvarivanje ciljeva utvrđenih u članku 3.

2. Države članice osiguravaju da državna regulatorna i druga nadležna tijela pri obavljanju svojih zadaća u najvećoj mjeri poštuju preporuke u skladu sa stavkom 1. Kada državno regulatorno tijelo ili drugo nadležno tijelo odluči ne pridržavati se preporuke, o tome obavješćuje Komisiju obrazlažući svoje stajalište.

3. Odluke donijete sukladno stavku 1. mogu uključiti samo utvrđivanje usklađenog ili koordiniranog pristupa radi rješavanja sljedećih pitanja:

(a)  nedosljedne provedbe općih regulatornih pristupa pri pravnom uređenju tržišta elektroničkih komunikacija prilikom primjene članaka 62. i 65. od strane državnih regulatornih tijela, kada to predstavlja prepreku unutarnjem tržištu. Takve se odluke ne odnose na posebne objave koje izdaju državna regulatorna tijela sukladno članku 33.

  U takvom slučaju, Komisija predlaže nacrt odluke samo:

–  nakon isteka najmanje dvije godine nakon donošenja Preporuke Komisije koja se bavi istim predmetom i

–  kada u najvećoj mjeri uzima u obzir mišljenje BEREC-a o argumentima za donošenje takve odluke, koje BEREC daje u roku od tri mjeseca nakon zahtjeva Komisije;

(b)  numeriranja, uključujući brojevna područja, prenosivosti brojeva i identifikatora, sustava prevođenja brojeva i adresa, te pristup hitnim službama s brojem 112.

4. Odluka iz stavka 1. donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4.

5. BEREC može na vlastitu inicijativu, među ostalim i na temelju pritužbe poduzeća koje pruža elektroničke komunikacijske mreže ili usluge, obavijestiti Komisiju je li potrebno donijeti mjeru sukladno stavku 1.

5a. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije iz stavaka 1., 2. i 3. te Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kada BEREC donese mišljenje u kojem konstatira da postoje odstupanja između državnih regulatornih tijela ili drugih nadležnih tijela u provedbi regulatornih zadaća utvrđenih u ovoj Direktivi te da takva odstupanja mogu stvoriti prepreku unutarnjem tržištu, Komisija donosi preporuku u skladu sa stavkom 1. ili, ako je donijela preporuku o istom pitanju prije više od dvije godine, donosi odluku u skladu sa stavkom 3. i ne traži dodatno mišljenje BEREC-a.

Ako Komisija nije u skladu s prvim podstavkom donijela preporuku ili odluku u roku od jedne godine od datuma kada je BEREC donio mišljenje, obavješćuje Europski parlament i Vijeće o razlozima zašto to nije učinila i objavljuje te razloge.

Ako je Komisija donijela preporuku, ali je nedosljedna provedba koja stvara prepreke na unutarnjem tržištu i dalje prisutna dvije godine nakon toga, Komisija mora ili u roku od još jedne godine donijeti odluku u skladu sa stavkom 3. ili, ako Komisija odluči ne donijeti odluku, obavještava Europski parlament i Vijeće o razlozima zašto to nije učinila i objavljuje te razloge.

Članak 39.

Normizacija

1. Komisija sastavlja i objavljuje u Službenom listu Europske unije popis neobaveznih normi i/ili specifikacija koje će služiti kao osnova za poticanje usklađenog davanja na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža, pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga te pripadajuće opreme i usluga. Kad je potrebno, Komisija može, nakon savjetovanja s Odborom osnovanim Direktivom 2015/1535/EU, zahtijevati da europske normizacijske organizacije (Europski odbor za normizaciju (CEN), Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (CENELEC) i Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI)) donesu norme.

2. Države članice potiču korištenje normi i/ili specifikacija navedenih u stavku 1. za pružanje usluga, tehničkih sučelja i/ili mrežnih funkcija, samo u onom opsegu koji je nužan za osiguravanje interoperabilnostii međupovezivosti usluga, povezivosti s kraja na kraj, omogućavanje promjene operatora radi ▌povećanja slobode izbora korisnicima.

Sve dok se norme i/ili specifikacije ne objave u skladu sa stavkom 1., države članice potiču primjenu normi i/ili specifikacija koje su donijele europske normizacijske organizacije.

U nedostatku takvih normi i/ili specifikacija, države članice potiču provedbu međunarodnih normi ili preporuka koje su donijele Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU), Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT), Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) i Međunarodna elektrotehnička komisija (IEC).

Kad postoje međunarodne norme, države članice potiču europske normizacijske organizacije da koriste te norme, ili njihove relevantne dijelove, kao temelj za uspostavljanje normi, osim u slučajevima kad bi takve norme ili relevantni dijelovi bili neučinkoviti.

Sve norme iz stavka 1. ili ovog stavka olakšavaju pristup kakav se može zahtijevati na temelju ove Direktive tamo gdje je ostvariv.

3. Ako norme i/ili specifikacije navedene u stavku 1. nisu pravilno provedene tako da se interoperabilnost usluga u jednoj ili više država članica ne može osigurati, primjena tih normi i/ili specifikacija može se učiniti obveznom u skladu s postupkom navedenim u stavku 4., samo u onoj mjeri koja je potrebna za osiguranje navedene interoperabilnosti i povećanja slobode izbora korisnicima.

4. Kada Komisija namjerava propisati obveznu provedbu određenih normi i/ili specifikacija, ona objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije i poziva sve zainteresirane strane da javno iznesu svoje primjedbe. Komisija poduzima primjerene provedbene mjere i propisuje obveznu provedbu relevantnih normi, pozivajući se na njih kao na obvezne norme u popisu normi i/ili specifikacija objavljenom u Službenom listu Europske unije.

5. Kada Komisija ocijeni da norme i/ili tehničke specifikacije iz stavka 1. više ne pridonose osiguranju usklađenih elektroničkih komunikacijskih usluga, ili da više ne zadovoljavaju potrebe korisnika ili da ometaju tehnološki razvoj, ona ih skida s popisa normi i/ili specifikacija iz stavka 1.

6. Ako Komisija smatra da norme i/ili specifikacije navedene u stavku 4. više ne doprinose pružanju usklađenih elektroničkih komunikacijskih usluga ili više ne zadovoljavaju potrebe potrošača ili sprečavaju tehnološki razvoj, ona poduzima primjerene provedbene mjere i skida te norme i/ili specifikacije s popisa normi i/ili specifikacija iz stavka 1.

7. Provedbene mjere iz stavaka 4. i 6. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4.

8. Ovaj se članak ne primjenjuje ni na jedan ključan zahtjev, specifikaciju sučelja ili usklađene norme na koje se primjenjuju odredbe Direktive 2014/53/EU.

Glava V.: Sigurnost i cjelovitost

Članak 40.

Sigurnost mreža i usluga

1. Države članice osiguravaju da pružatelji javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga donesu prikladne i razmjerne tehničke i ustrojstvene mjere kako bi na odgovarajući način upravljali rizicima za sigurnost mreža i usluga. Uzimajući u obzir najnovija dostignuća, ovim se mjerama osigurava razina sigurnosti primjerena predviđenoj opasnosti. Posebno se poduzimaju mjere kojima se osigurava da, ako je to potrebno radi povjerljivosti, sadržaj elektroničke komunikacije bude standardno šifriran s kraja na kraj, kako bi se spriječio i na najmanju mjeru sveo utjecaj događaja vezanih uz sigurnost na korisnike, druge mreže ili usluge.

1.a Države članice ne nameću pružateljima javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obveze koje bi mogle dovesti do slabljenja sigurnosti njihovih mreža ili usluga.

Ako države članice nametnu dodatne sigurnosne zahtjeve pružateljima javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga u više od jedne države članice, o tim mjerama odmah obavješćuju Komisiju i Agenciju Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA). ENISA pomaže državama članicama da koordiniraju poduzete mjere kako bi se izbjeglo udvostručenje zahtjeva ili različiti zahtjevi koji mogu stvoriti sigurnosne rizike i prepreke unutarnjem tržištu.

2. Države članice osiguravaju da pružatelji javnih komunikacijskih mreža poduzmu sve primjerene mjere kako bi jamčili cjelovitost svojih mreža te time osigurali neprekinuto pružanje usluga preko tih mreža.

3. Države članice osiguravaju da pružatelji javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obavijeste bez nepotrebnog odlaganja nadležno tijelo o ▌sigurnosnom incidentu ili gubitku cjelovitosti koji su značajno utjecali na rad mreža ili usluga.

Kako bi se odredila važnost učinka nekog sigurnosnog incidenta, osobito se uzimaju u obzir sljedeći parametri:

(a)  broj korisnika na koje utječe incident;

(b)  trajanje incidenta;

(c)  geografski obuhvat područja na koje utječe incident;

(d)  mjera u kojoj se utječe na funkcioniranje mreže ili usluge;

(e)  utjecaj na gospodarske i društvene aktivnosti.

Dotično nadležno tijelo prema potrebi obavješćuje nadležna tijela u drugim državama članicama i ▌ENISA-u. Kada utvrdi da je objava incidenta u interesu javnosti, dotično nadležno tijelo može o tome obavijestiti javnost ili zatražiti od pružatelja da to učine.

Jednom godišnje dotično nadležno tijelo dostavlja Komisiji i ENISA-i sažeto izvješće o obavijestima koje je primilo i o poduzetim akcijama u skladu s ovim stavkom.

Države članice osiguravaju da u slučaju posebnog rizika od sigurnosnog incidenta u javnim komunikacijskim mrežama ili javno dostupnim elektroničkim komunikacijskim uslugama pružatelji takvih mreža ili usluga obavješćuju svoje korisnike o takvom riziku i o svim mogućim zaštitnim mjerama ili pravnim lijekovima koje krajnji korisnici mogu upotrijebiti.

4. Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Uredba (EU) 2016/679 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka ni Direktiva 2002/58/EU o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija.

5. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 109. radi utvrđivanja mjera iz stavaka 1. i 2., uključujući mjere kojima se određuju okolnosti, format i postupci koji se primjenjuju na zahtjeve obavješćivanja. Delegirani se akti u najvećoj mogućoj mjeri temelje na europskim i međunarodnim normama te ne sprječavaju države članice da donesu dodatne zahtjeve kako bi ispunile ciljeve utvrđene u stavcima 1. i 2. Prvi takvi delegirani akti donose se do [unijeti datum].

5a. Kako bi se doprinijelo dosljednoj primjeni mjera za sigurnost mreža i usluga, ENISA nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom i BEREC-om do... [datum] objavljuje smjernice o minimalnim kriterijima i zajedničkim pristupima u odnosu na sigurnost mreža i usluga te za promicanje upotrebe šifriranja s kraja na kraj.

Članak 41.

Provedba i primjena

1. Države članice osiguravaju da radi provedbe članka 40. nadležna tijela imaju ovlasti izdavati obvezujuće naputke, uključujući one koji se odnose na mjere potrebne za sprječavanje ili ispravak incidenta i vremenske rokove provedbe, pružateljima javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga.

2. Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlasti zahtijevati od pružatelja javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga da:

  (a) dostave informacije potrebne za procjenu sigurnosti i/ili cjelovitosti svojih usluga i mreža, uključujući dokumente vezane uz sigurnosnu politiku; i

  (b) podvrgnu se sigurnosnoj reviziji, koju je izvršilo kvalificirano nezavisno tijelo ili nadležno tijelo, te rezultate te procjene stave na raspolaganje nadležnom tijelu. Cijenu revizije plaća poduzeće.

3. Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju sve potrebne ovlasti da ispitaju slučajeve nepridržavanja odredaba, kao i njihove posljedice na sigurnost mreža i usluga.

4. Kako bi se primijenio članak 40., države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlasti dobiti pomoć timova za odgovor na računalne sigurnosne incidente („CSIRT-ovi”) na temelju članka 9. Direktive (EU) 2016/1148/EU u pogledu pitanja obuhvaćenih zadaćama CSIRT-ova u skladu s Prilogom I. točkom 2. te Direktive.

5. Kada je to prikladno i u skladu s nacionalnim pravom, nadležna tijela savjetuju se i surađuju s relevantnim nacionalnim tijelima kaznenog progona, nadležnim tijelima kako su definirana u članku 8. stavku 1. Direktive (EU) 2016/1148 i nacionalnim tijelima za zaštitu podataka.

Dio II. MREŽE

Glava I.: Ulazak na tržište i uvođenje infrastrukture

Članak 42.

Naknade za prava korištenja radiofrekvencijskog spektra i prava na instalaciju opreme

Države članice mogu nadležnom tijelu dozvoliti da uvede naknade za prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ili za prava na instalaciju opreme na, iznad ili ispod javne ili privatne imovine koja se upotrebljava za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga ili davanje na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme kojima se osigurava optimalno korištenje tih resursa. Države članice osiguravaju da su te naknade objektivno opravdane, transparentne, nediskriminirajuće i proporcionalne u odnosu na njihovu namjenu i uzimaju u obzir ciljeve iz članaka 3. i 4. te članka 45. stavka 2., te da:

(a)  su neutralne u pogledu usluge i tehnologije, podliježu samo ograničenjima u skladu s člankom 45 stavcima 4. i 5. dok promiču djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra te maksimalno povećavaju društvenu i gospodarsku korist radiofrekvencijskog spektra;

(b)  uzimaju u obzir potrebu za poticanjem razvoja inovativnih usluga i

(c)  uzimaju u obzir moguća alternativna korištenja resursa.

2. Države članice osiguravaju da cijenama rezervacije utvrđenima kao minimalnim naknadama za prava korištenja radiofrekvencijskog spektra uzimaju u obzir vrijednost prava pri njihovom mogućem alternativnom načinu korištenja i da one odražavaju dodatne troškove koje uključuju uvjeti povezani s tim pravima kako bi se postigli ciljevi na temelju članaka 3 i 4. te članka 45. stavka 2., kao što su obveze pokrivenosti koje ne bi bile obuhvaćene uobičajenim tržišnim normama ▌.

3. Države članice primjenjuju načine plaćanja povezane sa stvarnom dostupnošću dotičnog radiofrekvencijskog spektra, koji ne opterećuju neopravdano dodatna ulaganja u mreže i pripadajuću opremu potrebnu za učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra i pružanje povezanih usluga.

4. Države članice osiguravaju da kada nadležna tijela odrede naknade, ona uzimaju u obzir druge naknade ili administrativne naknade povezane s općim ovlaštenjem ili pravima korištenja utvrđenima na temelju ove Direktive kako ne bi došlo do nepotrebnog financijskog opterećenja pružatelja javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga te radi poticanja optimalnog korištenja dodijeljenih resursa.

5. Određivanje naknada na temelju ovog članka ispunjava zahtjeve iz članka 23. te, po potrebi, članka 35., članka 48. stavka 6. i članka 54.

POGLAVLJE 1.

PRISTUP ZEMLJIŠTU

Članak 43.

Pravo puta

1. Države članice osiguravaju, u slučajevima kad nadležno tijelo razmatra:

–  zahtjev za dodjelu prava na instaliranje opreme na, iznad ili ispod javnog ili privatnog vlasništva poduzeću koje je ovlašteno za davanje na korištenje javnih komunikacijskih mreža ili

–  zahtjev za dodjelu prava na instaliranje opreme na, iznad ili ispod javnog ili privatnog vlasništva poduzeću koje je ovlašteno za davanje na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža osim javnih,

da ono:

–  postupa na temelju jednostavnih, učinkovitih, transparentnih i javno dostupnih postupaka, primijenjenih na nediskriminirajući način i bez odgode, te u svakom slučaju donosi odluku u roku od šest mjeseci od primjene, osim u slučajevima izvlaštenja, i

–  poštuje načelo transparentnosti i nediskriminacije pri određivanju uvjeta za svako takvo pravo.

Gore spomenuti postupci mogu se razlikovati ovisno o tome je li podnositelj zahtjeva pružatelj javne komunikacijske mreže ili ne.

2. Države članice osiguravaju učinkovito strukturno razdvajanje funkcije za dodjelu prava iz stavka 1. od aktivnosti povezanih s vlasništvom ili kontrolom kada tijela javne ili lokalne vlasti zadržavaju vlasništvo ili kontrolu nad poduzećima koja upravljaju javnim elektroničkim komunikacijskim mrežama i/ili javno dostupnim elektroničkim komunikacijskim uslugama.

2a. Države članice određuju ili uspostavljaju učinkovit mehanizam kako bi poduzećima omogućile da se žale na odluke o dodjeli prava na instaliranje opreme tijelu koje je neovisno o umiješanim strankama. To tijelo donosi odluku u razumnom roku.

Članak 44.

Zajednička lokacija i zajedničko korištenje dijelova mreže i pripadajuće opreme za davatelje elektroničkih komunikacijskih mreža

1. Ako je operator na temelju nacionalnog zakonodavstva ostvario pravo da instalira opremu na javnu ili privatnu imovinu, odnosno iznad ili ispod nje, ili je iskoristio postupak za izvlaštenje ili korištenje imovine, nadležna tijela mogu odrediti zajedničku lokaciju i zajedničko korištenje dijelova mreže i instalirane pripadajuće opreme kako bi se zaštitili okoliš, javno zdravlje, javna sigurnost ili ostvarili ciljevi urbanističkog i prostornog planiranja. Zajednička lokacija ili zajedničko korištenje dijelova mreže i instalirane opreme te zajedničko korištenje imovine mogu se odrediti samo nakon odgovarajućeg razdoblja savjetovanja s javnošću, tijekom kojeg se svim zainteresiranim stranama daje prilika da izraze svoje mišljenje, i samo u određenim područjima gdje se takvo zajedničko korištenje smatra nužnim radi ostvarivanja ciljeva predviđenih ovim člankom. Nadležna tijela mogu odrediti zajedničko korištenje takve opreme ili imovine, uključujući zemljište, zgrade, ulaze u zgrade, ožičenje zgrade, antenske stupove, antene, tornjeve i ostale potporne konstrukcije, kabelske kanale, cijevi, šahtove, ormariće ili mjere kojima se olakšava koordinacija javnih radova. Državna regulatorna tijela po potrebi predviđaju pravila o raspodjeli troškova zajedničkog korištenja opreme ili imovine i o koordinaciji građevinskih radova.

2. Mjere koje poduzima nadležno tijelo u skladu s ovim člankom nepristrane su, transparentne, nediskriminirajuće i razmjerne. Prema potrebi ove se mjere provode u koordinaciji s državnim regulatornim tijelima.

POGLAVLJE II.

PRISTUP RADIOFREKVENCIJSKOM SPEKTRU

Odjeljak 1. Ovlaštenja

Članak 45.

Upravljanje radiofrekvencijskim spektrom

1. Vodeći računa o činjenici da je radiofrekvencijski spektar javno dobro koje ima važnu društvenu, kulturnu i gospodarsku vrijednost, države članice na svom teritoriju osiguravaju učinkovito upravljanje radiofrekvencijskim spektrom za elektroničke komunikacijske usluge i mreže u skladu s člancima 3. i 4. Osiguravaju da se dodjela radiofrekvencijskog spektra, koji se rabi za elektroničke komunikacijske usluge i mreže, i izdavanje općih ovlaštenja ili pojedinačnih prava korištenja za takav radiofrekvencijski spektar, koje obavljaju nadležna tijela, temelje na nepristranim, transparentnim, nediskriminirajućim i razmjernim kriterijima kojima se potiče natjecanje.

Kod primjene ovog članka države članice poštuju odgovarajuće međunarodne sporazume, uključujući Radijske propise Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) i druge sporazume donesene u okviru ITU-a, te mogu uzeti u obzir javni interes.

2. Države članice promiču usklađivanje korištenja radiofrekvencijskog spektra u cijeloj Uniji, u skladu s potrebom da osiguraju njegovo učinkovito i djelotvorno korištenje, tržišno natjecanje i druge koristi za potrošače, kao što je ekonomija razmjera i interoperabilnost usluga i mreža. Pritom one postupaju u skladu s člankom 4. i Odlukom 676/2002/EZ, među ostalim:

(a)  osiguravanjem pokrivenosti svog državnog teritorija visokokvalitentim i brzim vezama i njihove dostupnosti stanovništvu, u zatvorenom i na otvorenom, kao i pokrivenosti bitnih nacionalnih i europskih prometnih putova, uključujući transeuropsku prometnu mrežu definiranu u Uredbi 1315/2013;

(b)  osiguravanjem da područja sličnih značajki, posebno u pogledu uvođenja mreže ili gustoće naseljenosti, podliježu uvjetima dosljedne pokrivenosti;

(c)  olakšavanjem brzog razvoja novih bežičnih komunikacijskih tehnologija i aplikacija u Uniji, uključujući prema potrebi u međusektorskom pristupu;

(ca)   osiguravanjem predvidljivosti i dosljednosti pri dodjeli, obnavljanju, izmjeni, ograničenju i oduzimanju prava radi promicanja dugoročnih ulaganja;

(d)  osiguravanjem sprečavanja prekograničnih ili nacionalnih štetnih smetnji u skladu s člancima 28. i 46. te poduzimanjem odgovarajućih preventivnih i korektivnih mjera u tu svrhu;

(e)  promicanjem zajedničkog korištenja radiofrekvencijskog spektra među sličnim i/ili različitim korištenjima radiofrekvencijskog spektra putem odgovarajućih utvrđenih pravila i uvjeta zajedničkog korištenja, uključujući zaštitu postojećih prava korištenja, u skladu s pravom Unije;

(f)  primjenom najprikladnijeg i najnezahtjevnijeg mogućeg sustava ovlaštenja u skladu s člankom 46. tako da se maksimalno povećaju fleksibilnost, dijeljenje i učinkovitost u korištenju radiofrekvencijskog spektra;

(g)  osiguravanjem da su pravila za dodjelu, prijenos, obnovu, izmjenu i ukidanje prava korištenja radiofrekvencijskog spektra jasno i transparentno utvrđena te da se primjenjuju radi jamčenja regulatorne sigurnosti, dosljednosti i predvidljivosti;

(h)  osiguravanjem dosljednosti i predvidljivosti u cijeloj Uniji u pogledu načina na koji se korištenje radiofrekvencijskog spektra ovlašćuje radi zaštite javnog zdravlja od štetnih elektromagnetskih polja.

Prilikom donošenja tehničkih mjera usklađivanja na temelju Odluke br. 676/2002/EZ, Komisija donosi, uzimajući u najvećoj mjeri u obzir mišljenje Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra, provedbenu mjeru kojom se utvrđuje, na temelju članka 46. ove Direktive, podliježu li prava u usklađenom radiofrekvencijskom pojasu općem ovlaštenju ili pojedinačnim pravima korištenja. Te se provedbene mjere donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4.

Ako Komisija razmatra djelovanje kako bi predvidjela mjere u skladu s člankom 39., traži savjet Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra u pogledu implikacija bilo koje takve norme ili specifikacije za koordinaciju, usklađivanje i dostupnost radiofrekvencijskog spektra. Komisija u najvećoj mjeri uzima u obzir savjet Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra prilikom poduzimanja ikakvih daljnjih koraka.

3. U slučaju slabe državne ili regionalne potražnje na tržištu za korištenjem usklađenog radiofrekvencijskog pojasa kad ga se stavlja na raspolaganje za korištenje sukladno i podložno mjeri usklađivanja donesenoj na temelju Odluke br. 676/2002/EZ, države članice mogu dopustiti alternativno korištenje cijelog tog pojasa ili njegova dijela, uključujući postojeće korištenje, u skladu sa stavcima 4. i 5., pod uvjetom:

(a)  da se nalaz o slaboj potražnji na tržištu za korištenjem usklađenog radiofrekvencijskog pojasa temelji na javnoj raspravi u skladu s člankom 23., uključujući dalekovidnu procjenu potražnje na tržištu;

(b)  da takvo alternativno korištenje ne sprečava niti ometa dostupnost ili korištenje usklađenog radiofrekvencijskog pojasa u drugim državama članicama; i

(c)  da dotične države članice propisno uzimaju u obzir dugoročnu dostupnost ili korištenje usklađenog radiofrekvencijskog pojasa u Uniji i ekonomije razmjera za opremu koja proizlazi iz korištenja usklađenog radiofrekvencijskog spektra u Uniji.

Alternativno korištenje dopušteno je samo iznimno ako nema potražnje za pojasom na tržištu u trenutku kad ga se prvi put stavlja na raspolaganje za upotrebu. Svaka odluka da se iznimno dopusti alternativno korištenje podliježe reviziji svake tri godine ili odmah na zahtjev potencijalnog korisnika za korištenje radiofrekvencijskog pojasa u skladu s mjerom usklađivanja podnesen nadležnom tijelu. Država članica obavješćuje Komisiju i druge države članice o donesenoj odluci te o rezultatu svake revizije, zajedno s njezinim obrazloženjem.

4. Ako drugim podstavkom nije drukčije predviđeno, države članice osiguravaju da se sve vrste tehnologije koje se rabe za elektroničke komunikacijske usluge ili mreže mogu rabiti u radiofrekvencijskom spektru koji je proglašen dostupnim za elektroničke komunikacijske usluge u njihovu Planu za dodjelu nacionalnih frekvencija u skladu s pravom Unije.

Međutim, države članice mogu predvidjeti razmjerna i nediskriminirajuća ograničenja za vrste radijskih mreža ili tehnologija bežičnog pristupa koje se rabe za elektroničke komunikacijske usluge samo kada je nužno:

(a) izbjeći štetne smetnje;

  (b) zaštititi javno zdravlje od elektromagnetskih polja, uzimajući u najvećoj mjeri u obzir Preporuku Vijeća br. 1999/519/EZ(40);

  (c) osigurati tehničku kakvoću usluge;

  (d) osigurati najveće zajedničko korištenje ▌radiofrekvencijskog spektra u skladu s pravom Unije;

  (e) zaštititi učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra; ili

  (f) osigurati ispunjenje ciljeva od općeg interesa u skladu sa stavkom 5.

5. Ako nije drukčije predviđeno drugim podstavkom, države članice osiguravaju da se sve vrste elektroničkih komunikacijskih usluga mogu pružati unutar radiofrekvencijskog spektra koji je proglašen dostupnim za elektroničke komunikacijske usluge u njihovu Planu za dodjelu nacionalnih frekvencija u skladu s pravom Unije. Međutim, države članice mogu predvidjeti razmjerna i nediskriminirajuća ograničenja za vrste pruženih elektroničkih komunikacijskih usluga, uključujući, prema potrebi, ispunjenje zahtjeva Radijskih propisa Međunarodne telekomunikacijske unije.

Mjere koje zahtijevaju pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga u određenom radiofrekvencijskom pojasu dostupnom za elektroničke komunikacijske usluge opravdavaju se kako bi se osiguralo ispunjenje ciljeva od općeg interesa koje su utvrdile države članice u skladu s pravom Unije, kao što su, ali ne i ograničeni na:

(a) zaštitu ljudskih života;

  (b) promicanje društvenog, regionalnog ili teritorijalnog povezivanja;

  (c) izbjegavanje neučinkovitog korištenja radiofrekvencijskog spektra; ▌

  (d) promicanje kulturne i jezične raznolikosti i pluralizma medija, na primjer pružanjem usluga radiodifuzije;

(da) promicanje vrlo kvalitetne povezanosti duž glavnih prometnih pravaca.

Mjere kojima se zabranjuje pružanje bilo koje druge elektroničke komunikacijske usluge u određenom radiofrekvencijskom pojasu mogu se predvidjeti samo kada ih opravdava potreba za uslugom zaštite ljudskih života. U iznimnim slučajevima države članice mogu proširiti takvu mjeru kako bi se ispunili drugi ciljevi od općeg interesa koje su Unija ili države članice odredile u skladu s pravom Unije.

6. Države članice redovito preispituju potrebu uvođenja ograničenja iz stavaka 4. i 5. te objavljuju rezultate takvih preispitivanja.

7. Ograničenja utvrđena prije 25. svibnja 2011. u skladu su sa stavcima 4 i 5. do datuma primjene ove Direktive.

Članak 46.

Ovlaštenje korištenja radiofrekvencijskog spektra

1. Države članice odlučuju o najprikladnijem režimu za ovlašćivanje korištenja radiofrekvencijskog spektra kako bi olakšale korištenje radiofrekvencijskog spektra, uključujući zajedničko korištenje, na temelju općih ovlaštenja i ograničavaju dodjelu pojedinačnih prava korištenja za radiofrekvencijski spektar na situacije kada ▌je to potrebno radi ▌:

(a)  ▌

(b)  izbjegavanja štetnih smetnji ili zaštite od njih;

(c)  ▌

(d)  ▌osiguravanja tehničke kakvoće komunikacija ili usluge;

(e)  ispunjavanja drugih ciljeva od općeg interesa kako su ih odredile države članice u skladu s pravom Unije;

(ea)  zaštite učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra.

Kad je to prikladno, države članice razmatraju mogućnost ovlašćivanja korištenja radiofrekvencijskog spektra na temelju kombinacije općeg ovlaštenja i pojedinačnih prava korištenja, uzimajući u obzir vjerojatne učinke različitih kombinacija i postupnog prijelaza iz jedne kategorije u drugu na tržišno natjecanje, inovacije i ulazak na tržište.

–  ▌

–  ▌

–  ▌

–  ▌

Države članice minimiziraju ograničenja upotrebe radiofrekvencijskog spektra tako što u potpunosti vode računa o tehnološkim rješenjima za rješavanje štetnih smetnji kako bi režim ovlaštenja koji uvode bio što manje opterećujuć.

2. Države članice osiguravaju da su pravila i uvjeti za zajedničko korištenje radiofrekvencijskog spektra, tamo gdje postoji zajedničko korištenje, jasno utvrđeni i konkretno navedeni u aktima ovlaštenja. Tim će se pravilima i uvjetima omogućiti učinkovito korištenje, tržišno natjecanje i inovacije te obuhvatiti pravedni i nediskriminirajući uvjeti veleprodajnog pristupa.

3. Uzimajući u najvećoj mjeri u obzir mišljenje Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra, Komisija donosi provedbene mjere o načinima primjene kriterija, pravila i uvjeta iz stavaka 1. i 2. u pogledu usklađenog radiofrekvencijskog spektra. Ona donosi te mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4. Te mjere usvajaju se do [umetnuti datum].

Članak 47.

Uvjeti povezani s općim ovlaštenjima i pravima korištenja za radiofrekvencijski spektar

1. Nadležna tijela povezuju uvjete s pojedinačnim pravima i općim ovlaštenjima za korištenje radiofrekvencijskog spektra u skladu s člankom 13. stavkom 1. tako da se osigura optimalno, učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra od strane korisnika općeg ovlaštenja ili nositelja pojedinačnih prava ili bilo koje treće osobe kojoj je prodano ili iznajmljeno pojedinačno pravo ili njegov dio. Ona jasno definiraju sve takve uvjete, uključujući potrebnu razinu korištenja i mogućnost trgovanja i najma u vezi s tom obvezom kako bi se osigurala provedba tih uvjeta u skladu s člankom 30. U slučaju pojedinačnih prava, te je uvjete potrebno jasno definirati prije njihove dodjele, ustupanja ili obnove. Nadležno tijelo može izmijeniti te uvjete prilikom preispitivanja sredinom razdoblja ako je to potrebno za postizanje ciljeva od općeg interesa u skladu s člankom 3. Uvjetima povezanima s obnovom prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ne smiju se pružati nedopuštene prednosti postojećim nositeljima tih prava.

Takvim se uvjetima određuju svi primjenjivi parametri, uključujući razdoblje korištenja prava, zbog čijeg bi neostvarivanja nadležno tijelo imalo ovlast da povuče pravo korištenja ili nametne druge mjere, kao što je zajedničko korištenje.

Kako bi se povećala učinkovitost radiofrekvencijskog spektra, prilikom utvrđivanja količine i vrste radiofrekvencijskog spektra koja se dodjeljuje, nadležno tijelo osobito uzima u obzir:

a. mogućnost kombiniranja komplementarnih radiofrekvencijskih pojaseva u jednom postupku dodjele i

b. važnost veličine blokova radiofrekvencijskog spektra ili mogućnosti kombiniranja takvih blokova u odnosu na njihova moguća korištenja, posebno razmatrajući potrebe novih komunikacijskih sustava u nastajanju.

Nadležna tijela pravovremeno se savjetuju sa zainteresiranim stranama i obavješćuju ih o uvjetima povezanima s pojedinačnim pravima korištenja i općim ovlaštenjima prije njihova određivanja. Ona unaprijed utvrđuju i na transparentan način obavješćuju zainteresirane strane o kriterijima za ocjenu ispunjavanja tih uvjeta.

2. Prilikom povezivanja uvjeta s pojedinačnim pravima korištenja radiofrekvencijskog spektra nadležna tijela mogu ovlastiti zajedničko korištenje pasivne ili aktivne infrastrukture ili radiofrekvencijskog spektra te sporazume o komercijalnom pristupu roamingu ili zajedničko uvođenje infrastruktura za pružanje usluga ili davanje na korištenje mreža koje se oslanjaju na korištenje radiofrekvencijskog spektra, osobito radi osiguravanja djelotvornog i učinkovitog korištenja radiofrekvencijskog spektra ili poboljšanja pokrivenosti. Uvjeti povezani s pravima korištenja ne sprečavaju zajedničko korištenje radiofrekvencijskog spektra. Provedba povezanih uvjeta u skladu s ovim stavkom u poduzećima i dalje podliježe pravu tržišnog natjecanja.

3. Komisija donosi provedbene mjere kako bi utvrdila načine primjene uvjeta koje države članice mogu povezati s ovlaštenjima za korištenje usklađenog radiofrekvencijskog spektra u skladu sa stavcima 1. i 2., uz iznimku naknada na temelju članka 42.

U pogledu zahtjeva za pokrivenost na temelju Priloga I. dijela D, svaka provedbena mjera ograničena je na utvrđivanje kriterija koje će nadležno tijelo upotrebljavati za definiranje i mjerenje obveza pokrivenosti, uzimajući u obzir sličnosti regionalnih geografskih značajki, gustoću naseljenosti, gospodarski razvoj ili razvoj mreže za određene vrste elektroničkih komunikacija i razvoj potražnje. Provedbene mjere ne obuhvaćaju definiciju posebnih obveza pokrivenosti.

Te se provedbene mjere donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4., uzimajući u najvećoj mjeri u obzir svako mišljenje Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra. Te mjere usvajaju se do [umetnuti datum].

Odjeljak 2. Prava korištenja

Članak 48.

Dodjela pojedinačnih prava korištenja za radiofrekvencijski spektar

1. Kada je nužno dati pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskog spektra, države članice, na zahtjev, daju takva prava bilo kojem poduzeću koje daje na korištenje mreže ili pruža usluge na temelju općeg ovlaštenja iz članka 12., podložno odredbama članaka 13., 54. i članka 21. stavka 1. točke (c) te bilo kojim drugim pravilima koja osiguravaju učinkovito korištenje tih izvora u skladu s ovom Direktivom.

2. Ne dovodeći u pitanje posebne kriterije i postupke koje su donijele države članice da bi dale prava korištenja radiofrekvencijskog spektra pružateljima usluga radiodifuzije sadržaja kako bi se slijedili ciljevi od općeg interesa u skladu s pravom Unije, prava korištenja radiofrekvencijskog spektra dodjeljuju se putem otvorenih, nepristranih, transparentnih, nediskriminirajućih i razmjernih postupaka i, u slučaju radijskih frekvencija, u skladu s odredbama članka 45.

3. Iznimka u odnosu na zahtjev za otvorenim postupcima može se primijeniti u slučajevima kada je davanje pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskog spektra pružateljima usluga radiodifuzije sadržaja nužno kako bi se postigli ciljevi od općeg interesa koje su utvrdili Unija ili države članice u skladu s pravom Unije.

4. Nadležna tijela razmatraju zahtjeve za pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskog spektra u kontekstu postupaka odabira na temelju objektivnih, transparentnih, razmjernih i nediskriminirajućih kriterija prihvatljivosti koji su unaprijed utvrđeni i odražavaju uvjete koji se povezuju s takvim pravima. Ona mogu zahtijevati sve potrebne informacije od podnositelja zahtjeva kako bi na temelju navedenih kriterija ocijenili sposobnost podnositeljâ zahtjeva da ispune uvjete. Ako na temelju te ocjene tijelo zaključi da podnositelj zahtjeva ne posjeduje traženu sposobnost, ono će dostaviti propisno obrazloženu odluku u tu svrhu.

5. Kada se daju prava korištenja, države članice određuju može li nositelj prava prenositi ili iznajmiti ta prava te pod kojim uvjetima. Kada se radi o radiofrekvencijskom spektru, takva je odredba u skladu s člancima 45. i 51. ove Direktive.

6. Odluke o davanju prava korištenja donose se, dostavljaju ili objavljuju što je moguće prije nakon što državno regulatorno tijelo primi potpuni zahtjev, u roku od šest tjedana u slučaju radiofrekvencijskog spektra proglašenog dostupnim za elektroničke komunikacijske usluge u njihovom planu dodjele nacionalnih frekvencija. Taj vremenski rok ne dovodi u pitanje ni jedan primjenjivi međunarodni sporazum koji se odnosi na korištenje radiofrekvencijskog spektra ili orbitalnih položaja.

Članak 49.

Trajanje prava

1. Kada države članice ovlašćuju korištenje radiofrekvencijskog spektra putem pojedinačnih prava korištenja na ograničeni vremenski rok, one osiguravaju da se ovlaštenje dodjeljuje za razdoblje koje je primjereno ciljevima kojima se teži, vodeći računa o potrebi da se osigura tržišno natjecanje kao i djelotvorno i učinkovito korištenje te promiču učinkovita ulaganja, uključujući omogućavanjem odgovarajućeg roka za amortizaciju ulaganja, i inovacije.

2. Ako države članice dodjeljuju prava korištenja usklađenog radiofrekvencijskog spektra za ograničeno vremensko razdoblje, ta prava korištenja usklađenog radiofrekvencijskog spektra vrijede u skladu s člankom 47. najmanje 25 godina, uz uvjet da se najkasnije 10 godina nakon dodjele prava korištenja provede preispitivanje sredinom razdoblja, osim u slučaju privremenih prava, privremenog produljenja prava na temelju stavka 3. i prava za sekundarno korištenje u usklađenim radiofrekvencijskim pojasevima.

Države članice mogu povući ili prilagoditi prava korištenja nakon ocjene sredinom razdoblja ako ta prava sprečavaju:

(a)  jamčenje učinkovitog i djelotvornog korištenja radiofrekvencijskog spektra u svjetlu tehnološkog i tržišnog razvoja,

(b)  ispunjenje cilja od općeg interesa, kao što je ostvarenje ciljeva povezanosti Unije, ili

(c)  ustroj i korištenje radiofrekvencijskog spektra za javni poredak, potrebe javne sigurnosti i obranu.

Prava korištenja opozivaju se tek nakon prijelaznog razdoblja.

3. Države članice mogu produljiti trajanje prava korištenja na kratko razdoblje kako bi osigurale istovremeni istek prava u jednom ili nekoliko radiofrekvencijskih pojaseva.

Članak 50.

Obnova prava

1. Ne dovodeći u pitanje klauzule o obnovi primjenjive na postojeća prava, nadležna tijela razmatraju obnovu pojedinačnih prava korištenja za usklađeni radiofrekvencijski spektar na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nositelja prava ▌.

2. ▌

3. Prilikom razmatranja moguće obnove pojedinačnih prava korištenja usklađenog radiofrekvencijskog spektra, nadležna tijela:

(a) svim zainteresiranim stranama, uključujući korisnike i potrošače, daju priliku izraziti mišljenje putem javne rasprave u skladu s člankom 23.; i

(b) uzimaju u obzir sljedeće:

i.  postizanje ciljeva iz članka 3., članka 45. stavka 2. i članka 48. stavka 2. te ciljeve javne politike na temelju nacionalnog prava ili prava Unije;

ii.  provedbu mjere donesene na temelju članka 4. Odluke br. 676/2002/EZ;

iii.  reviziju odgovarajuće provedbe uvjeta povezanih s dotičnim pravom;

iv.  potrebu promicanja ili izbjegavanja narušavanja tržišnog natjecanja u skladu s člankom 52.;

v.  poboljšanje učinkovitosti korištenja radiofrekvencijskog spektra u svjetlu tehnološkog ili tržišnog razvoja;

vi.  potrebu za izbjegavanjem ozbiljnih prekida u pružanju usluga;

vii.  postojanje tržišne potražnje kod poduzeća koja nisu nositelji prava korištenja radiofrekvencijskog spektra u dotičnom pojasu;

viii.  potrebu ograničavanja broja prava u skladu s člankom 46.

Najkasnije tri godine prije isteka dotičnih prava nadležno tijelo na temelju ishoda javnog savjetovanja i preispitivanja uvjeta iz stavka 3. točke (b) odlučuje o obnovi postojećih prava i navodi razloge za svoju odluku.

Ako nadležno tijelo odluči da se prava na spektar neće obnoviti te da se broj prava mora ograničiti, ono dodjeljuje prava u skladu s člankom 54.

Članak 51.

Prijenos ili iznajmljivanje pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskog spektra

1. Države članice osiguravaju da poduzeća mogu drugim poduzećima ▌prenijeti ili iznajmiti pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ▌.

2. Države članice osiguravaju da se, u skladu s nacionalnim postupcima, namjera nekog poduzeća da prenese prava korištenja radiofrekvencijskog spektra, kao i njihov učinkoviti prijenos, priopći državnom regulatornom tijelu i nadležnom tijelu odgovornom za dodjelu pojedinačnih prava korištenja, ako su to različita tijela, te da se ta namjera objavi upisom u registar koji se vodi u skladu sa stavkom 3. Kada se korištenje radiofrekvencijskog spektra uskladilo primjenom Odluke br. 676/2002/EZ (Odluka o radiofrekvencijskom spektru) ili drugim mjerama Unije, bilo kakav takav prijenos u skladu je s takvim usklađenim korištenjem.

3. Države članice dopuštaju prijenos ili iznajmljivanje prava korištenja radiofrekvencijskog spektra kada se zadržavaju izvorni uvjeti povezani s pravima korištenja. Ne dovodeći u pitanje potrebu osiguravanja nenarušavanja tržišnog natjecanja, osobito u skladu s člankom 52. ove Direktive, države članice:

(a)  obavljaju prijenose i iznajmljivanje prema najnezahtjevnijem mogućem postupku;

(b)  ne odbijaju najam prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ▌ako se najmodavac ▌obveže preuzeti odgovornost za ispunjavanje izvornih uvjeta povezanih s pravima korištenja;

(c)  ne odbijaju prijenos prava korištenja radiofrekvencijskog spektra osim ako postoji jasan rizik da novi nositelj ne može ispuniti izvorne uvjete prava korištenja;

(ca)  ne odbijaju prijenos ili iznajmljivanje postojećem nositelju prava korištenja radiofrekvencijskog spektra.

Sve administrativne naknade koje se nameću poduzećima u vezi s obradom zahtjeva za prijenos ili najam prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ukupno obuhvaćaju samo administrativne troškove nastale pri obradi zahtjeva, uključujući sve nužne pomoćne korake, i u skladu su s člankom 16.

Točkama (a) do (ca) ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica da provedu usklađenost s uvjetima povezanima s pravima korištenja u bilo kojem trenutku s obzirom na najmodavca i najmoprimca, u skladu sa svojim nacionalnim pravom.

Nadležna tijela olakšavaju prijenos ili iznajmljivanje prava korištenja radiofrekvencijskog spektra pravovremenim razmatranjem svakog zahtjeva za prilagodbu uvjeta povezanih s pravom i osiguravanjem da se prava ili radiofrekvencijski spektar koji je s njima povezan u najboljoj mjeri mogu podijeliti ili raščlaniti.

S obzirom na prijenos ili iznajmljivanje prava korištenja radiofrekvencijskog spektra, nadležna tijela objavljuju sve pojedinosti povezane s pojedinačnim pravima koja se mogu prodavati u standardiziranom elektroničkom formatu kada prava nastanu i ažuriraju te pojedinosti dok god prava postoje.

4. Komisija donosi odgovarajuće provedbene mjere radi utvrđivanja radiofrekvencijskih pojaseva za koja prava korištenja radijskih frekvencija poduzeća mogu međusobno prenositi ili iznajmljivati. Ove mjere ne obuhvaćaju frekvencije koje se rabe za radiodifuziju.

Ove tehničke provedbene mjere donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4. Te mjere usvajaju se do [umetnuti datum].

Članak 52.

Tržišno natjecanje

1. Državna regulatorna tijela promiču učinkovito tržišno natjecanje i izbjegavaju narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu prilikom odlučivanja o dodjeli, izmjeni ili obnovi prava korištenja radiofrekvencijskog spektra za elektroničke komunikacijske usluge i mreže u skladu s ovom Direktivom.

2. Kada države članice dodjeljuju, mijenjaju ili obnavljaju prava korištenja radiofrekvencijskog spektra, njihova državna regulatorna tijela, vodeći maksimalno računa o smjernicama za analizu tržišta i ocjeni značajne tržišne snage koje u skladu s člankom 62. stavkom 2. objavljuje Komisija, provode objektivnu i dalekovidnu ocjenu uvjeta tržišnog natjecanja te poduzimaju neku od mjera iz točaka (a) do (e) samo ako je ta mjera nužna za zadržavanje ili postizanje djelotvornog tržišnog natjecanja:

(a)  ograničavanje količine radiofrekvencijskog spektra za koji se prava korištenja dodjeljuju bilo kojem poduzeću ili, u iznimnim okolnostima, povezivanje uvjeta s takvim pravima korištenja, kao što je pružanje veleprodajnog pristupa, nacionalnog ili regionalnog roaminga, u određenim radiofrekvencijskim pojasevima ili u određenim skupinama radiofrekvencijskih pojaseva sličnih značajki;

(b)  rezerviranje, ako je to prikladno u pogledu iznimne situacije na nacionalnom tržištu, određenog dijela frekvencijskog pojasa ili skupine pojaseva za dodjelu novim sudionicima;

(c)  odbijanje dodjele novih prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ili dopuštenja novih korištenja radiofrekvencijskog spektra u određenim radiofrekvencijskim pojasevima, ili povezivanja uvjeta s dodjelom novih prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ili s ovlaštenjem novih korištenja radiofrekvencijskog spektra kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja dodjelom, prijenosom ili akumulacijom prava korištenja;

(d)  zabrana ili određivanje uvjeta o prijenosima prava korištenja radiofrekvencijskog spektra, koji ne podliježu kontroli pripajanja na nacionalnoj razini ili na razini Unije, ako bi mogli dovesti do znatne štete za tržišno natjecanje;

(e)  izmjena postojećih prava u skladu s ovom Direktivom ako je to potrebno za ex post otklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja uzrokovanog bilo kakvim prijenosom ili kumulacijom prava korištenja radiofrekvencijskog spektra.

3. Prilikom primjene stavka 2. državna regulatorna tijela djeluju u skladu s postupcima predviđenima u člancima 18., 19., 23. i 35. ove Direktive.

Odjeljak 3. Postupci

Članak 53.

Koordinirano određivanje vremena dodjela

Kako bi se zajamčilo učinkovito i koordinirano korištenje usklađenog radiofrekvencijskog spektra u Uniji i uzimajući u obzir različite situacije na nacionalnim tržištima, Komisija će provedbenom mjerom:

(a)  utvrditi jedan ili po potrebi nekoliko zajedničkih krajnjih datuma do kojih se ovlašćuje korištenje posebnih usklađenih pojaseva radiofrekvencijskog spektra;

(b)  gdje je to potrebno za osiguravanje djelotvornosti koordinacije, donijeti prijelazne mjere u pogledu trajanja prava na temelju članka 49., kao što su produljenje ili smanjenje njihova trajanja, kako bi se postojeća prava ili ovlaštenja prilagodilo takvom usklađenom datumu.

Te se provedbene mjere donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4., u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra. Te mjere usvajaju se do [umetnuti datum].

Članak 54.

Postupak kojim se ograničava broj prava korištenja koja se dodjeljuju za radiofrekvencijski spektar

1. Ne dovodeći u pitanje bilo koji provedbeni akt donesen u skladu s člankom 53., kada država članica zaključi da pravo korištenja radiofrekvencijskog spektra ne može biti dodijeljeno u skladu s člankom 46. i kada razmatra ograničenje broja prava korištenja koja se dodjeljuju za radiofrekvencijski spektar, ona, inter alia:

  (a) jasno navodi razloge za ograničavanje prava korištenja, osobito uzimanjem u obzir potrebe ostvarenja maksimalnih koristi za korisnike i potrebu olakšanja razvoja tržišnog natjecanja, te preispituje ograničenje kad je to prikladno ili na opravdan zahtjev poduzeća na koja se to odnosi;

  (b) daje svim zainteresiranim stranama, uključujući korisnike i potrošače, mogućnost da izraze svoja stajališta u pogledu bilo kojeg ograničenja putem javne rasprave u skladu s člankom 23. U slučaju usklađenog radiofrekvencijskog spektra, ta javna rasprava započinje u roku od šest mjeseci od donošenja provedbene mjere na temelju Odluke br. 676/2002/EZ osim ako tehnički razlozi u njoj zahtijevaju dulji rok;

2. Kada država članica zaključi da broj prava korištenja mora biti ograničen, ona jasno definira i opravdava ciljeve koji se žele postići postupkom odabira i kvantificira ih gdje je to moguće, uzimajući u obzir potrebu ispunjavanja nacionalnih ciljeva i ciljeva unutarnjeg tržišta. Ciljevi koje država članica može utvrditi radi oblikovanja posebnog postupka odabira ograničeni su na jednu ili više sljedećih stavki:

(a) poboljšanje pokrivenosti;

(b) potrebna kakvoća usluge;

(c) promicanje tržišnog natjecanja;

(d) promicanje inovativnosti i razvoja poslovanja; i

(e) osiguravanje da se naknadama promiče optimalno korištenje radiofrekvencijskog spektra u skladu s člankom 42.

Državno regulatorno tijelo jasno definira i opravdava izbor postupka odabira, uključujući svaku prethodnu fazu za pristup postupku odabira. Ono također jasno navodi ishod svake povezane ocjene tehničke i gospodarske situacije na tržištu te situacije u pogledu tržišnog natjecanja i daje razloge za moguće korištenje i odabir mjera u skladu s člankom 35.

3. Države članice objavljuju svaku odluku o izabranom postupku i povezanim elementima, jasno navodeći razloge za tu odluku i kako su uzele u obzir mjeru koju je donijelo državno regulatorno tijelo u skladu s člankom 35. Također objavljuje uvjete koji će biti povezani s pravima korištenja.

4. Nakon utvrđivanja postupka, država članica izdaje poziv na podnošenje zahtjeva za dodjelu prava korištenja.

5. U slučaju da država članica zaključi da se mogu dodjeljivati daljnja prava korištenja radiofrekvencijskog spektra ili kombinacija različitih vrsta prava, uzimajući u obzir napredne metode za zaštitu od štetnih smetnji, tada objavljuje takav zaključak i pokreće postupak dodjele tih prava.

6. Kada dodjelu prava korištenja radiofrekvencijskog spektra treba ograničiti, države članice takva prava dodjeljuju na temelju mjerila odabira i postupka koji su utvrdila njihova državna regulatorna tijela na temelju članka 35., a koji moraju biti nepristrani, transparentni, nediskriminirajući i razmjerni. Sva takva mjerila odabira moraju u obzir uzimati važnost ostvarenja ciljeva i zahtjeva iz članaka 3., 4., 28. i 45.

7. Komisija donosi provedbene mjere kojima se utvrđuju kriteriji kako bi koordinirala provedbu obveza na temelju stavaka 1. do 3. u državama članicama. Provedbene mjere donose se u skladu s postupkom iz članka 110. stavka 4. i u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra. Te mjere usvajaju se do [umetnuti datum].

8. Kad se koriste natječajni ili usporedivi postupci odabira, države članice mogu produljiti maksimalni rok od šest mjeseci iz članka 48. stavka 6. za onoliko vremena koliko je potrebno da se osigura da je taj postupak pravedan, razuman, otvoren i transparentan svim zainteresiranim stranama, ali najviše za osam mjeseci, podložno bilo kojem posebnom rasporedu utvrđenom u skladu s člankom 53.

Ova vremenska ograničenja ne dovode u pitanje primjenjive međunarodne sporazume koji se odnose na korištenje radiofrekvencijskog spektra i satelitske koordinacije.

9. Ovim člankom ne dovodi se u pitanje prijenos prava za korištenje radiofrekvencijskog spektra u skladu s člankom 51. ove Direktive.

POGLAVLJE III.

UVOĐENJE I KORIŠTENJE BEŽIČNE MREŽNE OPREME

Članak 55.

Pristup radijskim lokalnim mrežama

1. Nadležna tijela dopuštaju pružanje pristupa putem radijskih lokalnih mreža javnoj komunikacijskoj mreži te korištenje usklađenog radiofrekvencijskog spektra za to pružanje, podložno samo primjenjivim uvjetima općeg ovlaštenja.

Ako to pružanje nije komercijalne prirode ili je pomoćno uz neku drugu komercijalnu aktivnost ili javnu uslugu koja ne ovisi o prijenosu signala na tim mrežama, bilo koje poduzeće, javno tijelo ili krajnji korisnik koji pruža takav pristup ne podliježe općem ovlaštenju za davanje na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga na temelju članka 12., obvezama u pogledu prava krajnjih korisnika na temelju glave III. dijela III. ove Direktive niti obvezama međusobnog povezivanja njihovih mreža na temelju članka 59. stavka 1.

1a. U svakom slučaju primjenjuje se članak 12. Direktive 2000/31/EZ.

2. Nadležna tijela ne sprječavaju pružatelje javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga da dopuste pristup svojim mrežama javnosti, putem radijskih lokalnih mreža koje se mogu nalaziti u prostorima krajnjeg korisnika, podložno pridržavanju primjenjivih uvjeta općeg ovlaštenja i prethodno informiranom pristanku krajnjeg korisnika.

3. U skladu osobito s člankom 3. stavkom 1. Uredbe 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća(41), nadležna tijela osiguravaju da pružatelji javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga jednostrano ne ograničavaju:

a) pravo krajnjih korisnika na pristup radijskim lokalnim mrežama po vlastitom izboru koje pružaju treće osobe;

b) pravo krajnjih korisnika da drugim krajnjim korisnicima putem radijskih lokalnih mreža recipročno ili općenitije dopuste pristup mrežama tih pružatelja, uključujući na temelju inicijativa trećih osoba kojima se ujedinjuju radijske lokalne mreže različitih krajnjih korisnika te se one čine javno dostupnima.

U tu svrhu pružatelji javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga stavljaju na raspolaganje i aktivno nude, jasno i transparentno, proizvode ili posebne ponude kojima se njihovim krajnjim korisnicima pruža pristup trećim osobama putem radijske lokalne mreže.

4. Nadležna tijela ne ograničavaju pravo krajnjih korisnika da drugim krajnjim korisnicima recipročno ili općenitije dopuste pristup svojim radijskim lokalnim mrežama, uključujući na temelju inicijativa trećih strana kojima se ujedinjuju radijske lokalne mreže različitih krajnjih korisnika te se one čine javno dostupnima.

5. Nadležna tijela ne ograničavaju pružanje pristupa radijskim lokalnim mrežama javnosti:

(a) za tijela javne vlasti u prostorima u kojima se ona nalaze ili u neposrednoj blizini tih prostora, kada je to pružanje pomoćno uz javne usluge koje se pružaju u tim prostorima;

(b) za inicijative nevladinih organizacija ili tijela javne vlasti da se radijske lokalne mreže različitih krajnjih korisnika ujedine i učine recipročno ili općenitije dostupnima, uključujući, po potrebi, radijske lokalne mreže kojima je javni pristup predviđen u skladu s točkom (a).

Članak 56.

Uvođenje i rad bežičnih pristupnih točaka s malim prostornim dosegom

1. Nadležna nacionalna tijela dopuštaju uvođenje, povezivanje i rad neupadljivih bežičnih pristupnih točaka s malim prostornim dosegom u okviru općeg sustava ovlaštenja te ne smiju pojedinačnim urbanističkim dozvolama ili na neki drugi način nepotrebno ograničiti to uvođenje, povezivanje ili rad ako je takvo korištenje usklađeno s provedbenim mjerama donesenima na temelju stavka 2. Bežične pristupne točke s malim prostornim dosegom ne podliježu nikakvim naknadama većima od administrativnih naknada koje mogu biti povezane s općim ovlaštenjem u skladu s člankom 16.

Ovim stavkom ne dovodi se u pitanje sustav ovlaštenja radiofrekvencijskog spektra kojim se koristi za rad bežičnih pristupnih točaka s malim prostornim dosegom.

2. Kako bi se osigurala jednolika provedba sustava općeg ovlaštenja za uvođenje, povezivanje i rad bežičnih pristupnih točaka s malim prostornim dosegom, Komisija može s pomoću provedbenog akta utvrditi tehničke značajke oblikovanja, uvođenja i rada bežičnih pristupnih točaka s malim prostornim dosegom, koje ispunjavaju minimalno zahtjeve Direktive 2013/35/EU(42) i uzimaju u obzir pragove definirane u Preporuci Vijeća br. 1999/519/EZ.(43) Komisija te tehničke značajke određuje upućivanjem na najveću veličinu, snagu i elektromagnetske značajke te na vizualni učinak uvedenih bežičnih pristupnih točaka s malim prostornim dosegom. Usklađenošću s utvrđenim značajkama osigurava se da su bežične pristupne točke s malim prostornim dosegom neupadljive kada se upotrebljavaju u različitim lokalnim kontekstima.

Tehničkim značajkama utvrđenima kako bi uvođenje, povezivanje i rad bežičnih pristupnih točaka s malim prostornim dosegom imali koristi od stavka 1. ne dovode se u pitanje osnovni zahtjevi Direktive 2014/53/EU.(44)

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4.

2a. Države članice, primjenjujući gdje je to relevantno postupke donesene u skladu s Direktivom 2014/61, jamče operatorima pravo pristupa svoj fizičkoj infrastrukturi koju kontroliraju javna državna, regionalna ili lokalna tijela, koja je tehnički prikladna za bežične pristupne točke s malim prostornim dosegom ili koja je potrebna za povezivanje takvih pristupnih točaka s jezgrenom mrežom, uključujući uličnu infrastrukturu kao što su stupovi ulične rasvjete, prometni znakovi, semafori, reklamni panoi, autobusne i tramvajske stanice i stanice podzemne željeznice. Sa svim obrazloženim zahtjevima za pristup javna tijela postupaju prema poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima, koji su transparentni zahvaljujući središnjoj pristupnoj točki. Svaka financijska naknada odražava samo troškove koje javno tijelo snosi za pružanje tog pristupa.

Članak 56.a

Tehnički propisi o elektromagnetskim poljima

Na sve nacrte mjera država članica kojima se uvode stroži zahtjevi u pogledu elektromagnetskih polja od onih koji su propisani u Preporuci Vijeća br. 1999/519/EZ primjenjuju se postupci utvrđeni Direktivom 2015/1535/EU.

Glava II.: Pristup

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE, NAČELA PRISTUPA

Članak 57.

Opći okvir za pristup i međusobno povezivanje

1. Države članice osiguravaju da nema ograničenja koja poduzeća u istoj državi članici ili u drugim državama članicama sprečavaju da međusobno pregovaraju o ugovaranju tehničkih i komercijalnih dogovora za pristup i/ili međusobno povezivanje, u skladu s pravom Unije. Poduzeće koje zatraži pristup ili međusobno povezivanje ne mora biti ovlašteno za djelovanje u državi članici gdje zatraži pristup ili međusobno povezivanje ako ne pruža usluge i ne upravlja mrežom u toj državi članici.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 106., države članice neće zadržati zakonske ili administrativne mjere koje obvezuju operatore da prilikom dodjele pristupa ili međusobnog povezivanja različitim poduzećima ponude drukčije uvjete za istovjetne usluge i/ili određivanja obveza koje nisu povezane sa stvarnim uslugama pristupa i međusobnog povezivanja, ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u Prilogu I. ovoj Direktivi.

Članak 58.

Prava i obveze poduzeća

1. Operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo i, kada to zahtijevaju druga poduzeća koja su za to ovlaštena u skladu s člankom 15. ove Direktive , obvezu da međusobno pregovaraju o međusobnom povezivanju radi pružanja javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, kako bi se osiguralo pružanje usluge i interoperabilnost usluga u cijeloj Uniji. Operatori nude pristup i međusobno povezivanje drugim poduzećima pod uvjetima sukladnim obvezama koje je odredilo državno regulatorno tijelo sukladno člancima 59., 60. i 66.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 21. ove Direktive, države članice zahtijevaju da poduzeća koja od drugih poduzeća traže informacije prije, tijekom ili poslije procesa pregovaranja o dogovorima za pristup ili međusobno povezivanje te informacije rabe samo u svrhu za koju su one dane i da sve vrijeme poštuju povjerljivost informacija koje se prenose ili pohranjuju. Zaprimljene informacije neće se dijeliti s drugom strankom, posebno s drugim odjelima, podružnicama ili partnerima kojima bi takve informacije mogle dati prednost u tržišnom natjecanju.

2a. Države članice mogu predvidjeti mogućnost da se pregovori vode preko neutralnih posrednika kada se tako zahtijeva uvjetima tržišnog natjecanja.

POGLAVLJE II.

PRISTUP I MEĐUSOBNO POVEZIVANJE

Članak 59.

Ovlasti i odgovornosti državnih regulatornih tijela u vezi s pristupom i međusobnim povezivanjem

1. Provodeći ciljeve navedene u članku 3., uključujući pluralizam medija i kulturnu raznolikost, državna regulatorna tijela potiču i prema potrebi osiguravaju, u skladu s odredbama ove Direktive, odgovarajući pristup i međusobno povezivanje, interoperabilnost usluga, a svoju odgovornost primjenjuju promičući učinkovitost, održivo tržišno natjecanje, uvođenje mreža vrlo velikog kapaciteta, učinkovito ulaganje i inovacije, te dajući krajnjim korisnicima najveću korist. Ona pružaju smjernice i stavljaju javnosti na raspolaganje postupke primjenjive na dobivanje pristupa i međusobno povezivanje kako bi osigurale da mala i srednja poduzeća i operatori s ograničenim geografskim dosegom mogu imati koristi od obveza koje su određene.

Posebno, ne dovodeći u pitanje mjere koje se mogu poduzeti u vezi s poduzećima sa značajnom tržišnom snagom u skladu s člankom 66., državna regulatorna tijela moraju biti u stanju odrediti sljedeće, ne ugrožavajući pritom socijalne standarde:

  (a) u onoj mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se osiguralo povezivanje s kraja-na-kraj, obveze za ona poduzeća koja podliježu općem ovlaštenju, uz iznimku brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, i koja nadziru pristup krajnjim korisnicima, uključujući u opravdanim slučajevima obvezu međusobnog povezivanja s drugim mrežama ako to već nije slučaj;

  (b) u opravdanim slučajevima i u nužnom opsegu, obveze poduzećima koja podliježu općem ovlaštenju, uz iznimku brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, i koja kontroliraju pristup do krajnjih korisnika da uspostave interoperabilnost svojih usluga;

(c) u opravdanim slučajevima, kada doseg, pokrivenost, kvaliteta usluge i upotreba među korisnicima odgovaraju onima brojevno utemeljenih usluga te ako je to strogo potrebno kako bi se zajamčila povezivost s kraja na kraj među krajnjim korisnicima, obveze relevantnim kategorijama pružatelja brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga da svoje usluga učine interoperabilnima;

(d) u onoj mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se krajnjim korisnicima osigurala dostupnost usluga digitalne radijske i televizijske difuzije te povezanih popratnih usluga koje su specificirale države članice, obveze za operatore omogućivanja pristupa drugoj opremi koja se navodi u Prilogu II., dijelu II., po poštenim, objektivnim i nediskriminirajućim uvjetima.

Obveze iz drugog podstavka točke (c) mogu se odrediti samo:

i. u mjeri potrebnoj za osiguravanje interoperabilnosti interpersonalnih komunikacijskih usluga i mogu uključivati razmjerne obveze za pružatelja interpersonalnih komunikacijskih usluga da objavljuje i omogućuje korištenje, izmjenu i redistribuciju svih relevantnih informacija ili obvezu da koristi ili provodi norme ili specifikacije navedene u članku 39. stavku 1. ili bilo koje druge relevantne europske ili međunarodne norme; i

ii. kada je Komisija, nakon savjetovanja s BEREC-om i uzevši u najvećoj mjeri u obzir njegovo mišljenje, otkrila znatnu prijetnju učinkovitom pristupu ▌povezivosti s kraja na kraj među krajnjim korisnicima ▌u cijeloj Europskoj uniji i donijela je provedbene mjere kojima se utvrđuje priroda i opseg svih obveza koje se mogu odrediti, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4. Države članice ne određuju obveze u pogledu prirode i opsega obveza koje nadilaze te provedbene mjere.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 59. stavak 1., državna regulatorna tijela određuju obveze kako bi se zadovoljili opravdani zahtjevi za ▌pristup ožičenju i kabelima unutar zgrada ili do prve sabirne ili razdjelne točke kada je ona smještena izvan zgrade, vlasnicima takvog ožičenja i kabela ili poduzećima koja imaju pravo korištenja takvog ožičenja i kabela, gdje je to opravdano zbog toga što bi umnožavanje takvih elemenata mreže bilo ekonomski neučinkovito ili fizički nepraktično i jer je pristup tim elementima nužan za poticane održivog tržišnog natjecanja. Uvjeti pristupa koji su određeni moraju biti objektivni, transparentni, nediskriminirajući i proporcionalni, u skladu s Direktivom 2014/61 i mogu uključivati posebna pravila o pristupu, transparentnosti i nediskriminaciji te zaraspodjelu troškova pristupa,

uzimajući u obzir čimbenike rizika.

Državna regulatorna tijela mogu proširiti određivanje takvih obveza pristupa na vlasnike ili poduzeća, pod poštenim i razumnim uvjetima, nakon prve sabirne ili razdjelne točke do sabirne točke koja je što je moguće bliže krajnjim korisnicima, u mjeri koja je izričito potrebna kako bi se odgovorilo na nepremostive gospodarske ili fizičke prepreke ponavljanju u područjima s manjom gustoćom naseljenosti.

Državna regulatorna tijela ne određuju obveze u skladu s drugim podstavkom kada ili:

(a) operator mreže omogućuje održiva alternativna sredstva pristupa krajnjim korisnicima, primjerena za davanje na korištenje mreža vrlo velikog kapaciteta, pod uvjetom da se taj pristup nudi pod poštenim i razumnim uvjetima; ili

(b) u slučaju nedavno uvedenih elemenata mreže, osobito manjih lokalnih projekata, kada bi dodjela tog pristupa ugrozila ▌gospodarsku ili financijsku održivost njihova uvođenja.

3. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela imaju ovlasti poduzećima koja daju na korištenje ili su ovlaštena davati na korištenje elektroničke komunikacijske mreže odrediti obveze povezane sa zajedničkim korištenjem pasivne ▌infrastrukture ili obveze sklapanja sporazuma o lokaliziranom pristupu roamingu za davanje na korištenje mreža vrlo velikog kapaciteta, u oba slučaja ako je to izravno potrebno za lokalno pružanje usluga koje se oslanja na korištenje radiofrekvencijskog spektra, u skladu s pravom Unije i pod uvjetom da bilo koje poduzeće nema na raspolaganju održiva i slična alternativna sredstva pristupa za krajnje korisnike pod poštenim i razumnim uvjetima. Državna regulatorna tijela mogu odrediti te obveze pod uvjetom da je ta mogućnost jasno utvrđena pri dodjeli prava korištenja radiofrekvencijskog spektra i samo ako je to opravdano na temelju toga da, u području za koje vrijede te obveze, za tržišno određeno korištenje infrastrukture za pružanje usluga ili davanje na korištenje mreža koje se oslanjaju na upotrebu radiofrekvencijskog spektra postoje nepremostive ekonomske ili fizičke prepreke zbog čega je pristup krajnjih korisnika mrežama ili uslugama ozbiljno narušen ili uopće ne postoji. U tim okolnostima u kojima pristup i zajedničko korištenje pasivne infrastrukture sami po sebi nisu dovoljni za rješavanje te situacije državna regulatorna tijela mogu uvesti obveze zajedničkog korištenja aktivne infrastrukture. Državna regulatorna tijela uzimaju u obzir:

(a) potrebu za povećanjem povezivosti u cijeloj Uniji, na glavnim prometnim pravcima i u posebnim teritorijalnim područjima, i mogućnost znatnog povećanja izbora i više kvalitete usluge za krajnje korisnike;

(b) učinkovito korištenje radiofrekvencijskog spektra;

(c) tehničku izvedivost zajedničkog korištenja i pripadajućih uvjeta;

(d) stanje infrastrukturne konkurencije i konkurencije utemeljene na usluzi;

(f) tehnološke inovacije;

(g) prevladavajuću potrebu podupiranja poticaja domaćina da uopće uvede infrastrukturu.

Takve obveze zajedničkog korištenja, pristupa ili koordinacije podliježu sporazumima sklopljenima na temelju poštenih i razumnih uvjeta. U slučaju rješavanja sporova državna regulatorna tijela mogu među ostalim korisniku obveze zajedničkog korištenja ili pristupa odrediti obvezu zajedničkog korištenja njegova radiofrekvencijskog spektra s domaćinom infrastrukture u relevantnom području.

4. Obveze i uvjeti određeni u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. nepristrani su, transparentni, razmjerni i nediskriminirajući, te se provode u skladu s postupcima iz članaka 23., 32. i 33. Državna regulatorna tijela ocjenjuju rezultate takvih obveza i uvjete u roku od pet godina od donošenja prethodne mjere donesene u vezi s istim operatorima te bi li bilo prikladno povući ih ili izmijeniti u svjetlu uvjeta koji se mijenjaju. Državna regulatorna tijela obavješćuju o ishodu ocjenjivanja u skladu s istim postupcima.

5. S obzirom na pristup i međusobno povezivanje iz stavka 1., države članice osiguravaju da državno regulatorno tijelo ima ovlasti da na vlastitu inicijativu posreduje kada je to opravdano, kako bi se osigurali ciljevi politike iz članka 3. u skladu s odredbama ove Direktive i postupcima iz članaka 23. i 32., 26. i 27.

6. Do [stupanje na snagu plus 18 mjeseci] kako bi se pridonijelo tome da državna regulatorna tijela dosljedno definiraju lokaciju priključnih točaka mreže, nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom BEREC donosi smjernice o zajedničkim pristupima utvrđivanju priključne točke mreže u različitim mrežnim topologijama. Državna regulatorna tijela u najvećoj mjeri uzimaju u obzir te smjernice prilikom definiranja lokacije priključnih točaka mreže.

Članak 60.

Sustavi uvjetovanog pristupa i druga oprema

1. Države članice osiguravaju da se uvjeti utvrđeni u Prilogu II., dio I., primjenjuju u vezi s uvjetovanim pristupom uslugama digitalne televizijske i radijske difuzije gledateljima i slušateljima u Uniji, bez obzira na načine prijenosa.

2. U svjetlu razvoja tržišta i tehnologije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 109. radi izmjene Priloga II.

3. Neovisno o odredbama stavka 1., države članice mogu dopustiti svojem državnom regulatornom tijelu, čim ova Direktiva stupi na snagu, a povremeno i poslije toga, provjeravanje uvjeta koji se primjenjuju u skladu s ovim člankom putem analize tržišta u skladu s prvim stavkom članka 65. kako bi odlučilo treba li zadržati, izmijeniti ili povući primijenjene uvjete.

Ako nakon te analize tržišta državno regulatorno tijelo zaključi da jedan ili više operatora nemaju značajnu tržišnu snagu na relevantnom tržištu, ono može tim operatorima dopuniti ili povući uvjete, u skladu s postupcima navedenim u člancima 23. i 32., samo u onoj mjeri u kojoj:

  (a) pristup krajnjih korisnika radijskoj i televizijskoj difuziji i kanalima za radio difuziju i uslugama navedenim u skladu s člankom 106. neće tom izmjenom ili povlačenjem biti izložen negativnom djelovanju; i

  (b) izgledi za uspješno tržišno natjecanje za:

  i. maloprodajne usluge digitalne televizijske i radijske difuzije; i

  ii. sustave uvjetovanog pristupa i druge pripadajuće opreme,

neće biti izloženi negativnom djelovanju zbog te dopune ili povlačenja.

Stranke pogođene tom dopunom ili povlačenjem uvjeta dobivaju primjereni otkazni rok.

4. Uvjeti primijenjeni u skladu s ovim člankom ne dovode u pitanje mogućnost da države članice odrede obveze u vezi s oblikom prikazivanja elektroničkog programskog vodiča i sličnih ispisnih i navigacijskih mogućnosti .

POGLAVLJE III.

ANALIZA TRŽIŠTA I ZNAČAJNA TRŽIŠNA SNAGA

Članak 61.

Poduzeća sa značajnom tržišnom snagom

1. 1. Kad se ovom Direktivom od državnih regulatornih tijela traži utvrđivanje ima li operator značajnu tržišnu snagu u skladu s postupkom navedenim u članku 65., primjenjuje se stavak 2. ovog članka.

2. Smatra se da poduzeće ima značajnu tržišnu snagu ako, pojedinačno ili zajednički s drugima, uživa položaj koji je jednak vladajućem, tj. uživa položaj ekonomske snage zbog koje se može ponašati u znatnoj mjeri neovisno o konkurentima, kupcima i konačno, potrošačima.

U postupku utvrđivanja jesu li dva ili više poduzeća u zajedničkom vladajućem položaju na tržištu, državna regulatorna tijela posebno djeluju u skladu s pravom Unije i u najvećoj mogućoj mjeri uzimaju u obzir smjernice za analizu tržišta i ocjenu značajne tržišne snage koje je Komisija objavila na temelju članka 62.

Dva ili više poduzeća mogu biti u zajedničkom vladajućem položaju, čak i kada između njih nema strukturnih ili drugih poveznica, ako im struktura tržišta omogućuje da se u znatnoj mjeri ponašaju neovisno o konkurentima, kupcima i konačno, potrošačima. To će se vjerojatno dogoditi u slučaju kada tržište ima niz karakteristika kao što su:

(a)  visoki stupanj koncentracije,

(b)  visoki stupanj transparentnosti tržišta, što pruža poticaj za paralelno ili udruženo nenatjecateljsko ponašanje na tržištu,

(c)  postojanje velikih zapreka za ulazak na tržište,

(d)  predvidiva reakcija konkurenata i potrošača ne bi ugrozila paralelno ili udruženo nenatjecateljsko ponašanje.

Državna regulatorna tijela ocjenjuju te karakteristike tržišta u svjetlu relevantnih načela prava o tržišnom natjecanju i uzimajući u obzir specifični kontekst ex ante regulacije i ciljeve utvrđene u članku 3.

3. Kada poduzeće ima značajnu tržišnu snagu na određenom tržištu (prvo tržište), ono se također može navesti kao poduzeće koje ima značajnu tržišnu snagu na usko povezanom tržištu (drugo tržište), kada su veze između dva tržišta takve da dopuštaju da se tržišna snaga s prvog tržišta prenese na drugo tržište, čime se pojačava tržišna snaga tog poduzeća. Posljedično tomu, rješenja čiji je cilj spriječiti to prenošenje mogu se primijeniti na drugom tržištu u skladu s ovom Direktivom.

Članak 62.

Postupci utvrđivanja i određivanja tržišta

1. Komisija, nakon javne rasprave zajedno s državnim regulatornim tijelima, u najvećoj mjeri vodeći računa o mišljenju BEREC-a donosi Preporuku o mjerodavnim tržištima proizvoda i usluga (Preporuka). Preporukom se utvrđuju ona tržišta proizvoda i usluga u području elektroničkih komunikacija, čije značajke mogu biti takve da opravdavaju određivanje regulatornih obveza iz ove Direktive, ne dovodeći u pitanje tržišta koja se mogu odrediti u posebnim slučajevima na temelju prava tržišnog natjecanja. Komisija određuje tržišta u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja.

Komisija uključuje tržišta proizvoda i usluga u Preporuku kada, nakon promatranja općih kretanja u Uniji, utvrdi da je ispunjen svaki od kriterija navedenih u članku 65. stavku 1.

Preporuka se preispituje najkasnije do [datum prenošenja]. Komisija nakon toga redovito preispituje Preporuku.

2. Nakon savjetovanja s BEREC-om Komisija objavljuje, najkasnije na dan stupanja na snagu ove Direktive, smjernice za analizu tržišta i ocjenu značajne tržišne snage (dalje u tekstu „smjernice o značajnoj tržišnoj snazi”) koje su u skladu s relevantnim načelima prava tržišnog natjecanja.

3. Državna regulatorna tijela, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir Preporuku i smjernice o značajnoj tržišnoj snazi , utvrđuju relevantna tržišta primjerena nacionalnim okolnostima, posebno relevantna geografska tržišta na svom državnom području, među ostalim uzimajući u obzir stupanj infrastrukturne konkurencije u tim područjima, u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja. ▌Ona se pridržavaju postupaka iz članaka 23. i 32. prije utvrđivanja tržišta koja se razlikuju od tržišta utvrđenih u Preporuci.

Članak 63.

Postupak utvrđivanja međudržavnih tržišta

1. Nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom, BEREC može dvotrećinskom većinom članova odbora regulatora donijeti Odluku o utvrđivanju međudržavnih tržišta u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja i u najvećoj mjeri uzimajući u obzir Preporuku i Smjernice o značajnoj tržišnoj snazi donesene u skladu s člankom 62. BEREC izvodi analizu potencijalnog međudržavnog tržišta ako Komisija ili najmanje dva dotična državna regulatorna tijela podnesu obrazloženi zahtjev kojim se pružaju popratni dokazi.

2. U slučaju međudržavnih tržišta utvrđenih u skladu sa stavkom 1. , dotična državna regulatorna tijela zajednički provode analizu tržišta, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir Smjernice o značajnoj tržišnoj snazi te sporazumno donose odluku da se regulatorne obveze iz članka 65. stavka 4. odrede, zadrže, izmijene ili ukinu. Dotična državna regulatorna tijela zajednički obavješćuju Komisiju o svojim nacrtima mjera u pogledu analize tržišta i svih regulatornih obveza na temelju članaka 32. i 33.

Dva ili više državnih regulatornih tijela također mogu zajednički obavijestiti o svojim nacrtima mjera u pogledu analize tržišta i bilo kojih regulatornih obveza ako nema međudržavnih tržišta, ako smatraju da su uvjeti tržišta u njihovim jurisdikcijama dovoljno homogeni.

Članak 64.

Postupak utvrđivanja međudržavne potražnje

1. BEREC provodi analizu međudržavne potražnje ▌za proizvodima i uslugama ▌ako primi obrazloženi zahtjev s popratnim dokazima od Komisije ili od najmanje dva dotična državna regulatorna tijela, ili na obrazloženi zahtjev tržišnih sudionika, u kojemu se navodi da veleprodajni ili maloprodajni proizvodi i usluge ne omogućuju zadovoljavanje međudržavne potražnje ▌, i ako smatra da postoji ozbiljan problem potražnje koji treba riješiti.▌

Na temelju te analize državna regulatorna tijela u kasnijim analizama tržišta koje se provode u skladu s člankom 63. stavkom 2. ili člankom 65. razmatraju treba li izmijeniti regulirane veleprodajne pristupne proizvode kako bi omogućili zadovoljavanje međudržavne potražnje.

2. Nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom BEREC može izdati smjernice za državna regulatorna tijela o zajedničkim pristupima zadovoljavanju utvrđene međudržavne potražnje, koje bi služile kao temelj za konvergenciju veleprodajnih pristupnih proizvoda u Uniji. Državna regulatorna tijela te smjernice maksimalno uzimaju u obzir pri izvršavanju regulatornih zadaća u svojoj jurisdikciji, ne dovodeći u pitanje svoju odluku o primjerenosti veleprodajnih pristupnih proizvoda pristupa koje bi trebalo odrediti u specifičnim lokalnim okolnostima. ▌

Članak 65.

Postupak analize tržišta

1. Državna regulatorna tijela utvrđuju može li mjerodavno tržište definirano u skladu s člankom 62. stavkom 3. biti takvo da se opravda određivanje regulatornih obveza utvrđeno u ovoj Direktivi. Države članice osiguravaju da se analiza, prema potrebi, provodi u suradnji s državnim tijelima za tržišno natjecanje. Državna regulatorna tijela u najvećoj mjeri uzimaju u obzir Smjernice o značajnoj tržišnoj snazi i pridržavaju se postupaka iz članaka 23. i 32. prilikom izvođenja takve analize.

Tržište može biti takvo da je određivanje regulatornih obveza utvrđenih ovom Direktivom opravdano ako su sljedeća tri kriterija kumulativno ispunjena:

(a) prisutne su velike i trajne strukturne, pravne ili regulatorne prepreke ulasku;

(b) struktura tržišta nije usmjerena učinkovitom tržišnom natjecanju u okviru relevantnog vremenskog roka, uzimajući u obzir stanje infrastrukturne konkurencije i drugih izvora tržišnog natjecanja iza prepreka ulasku;

(c) samo pravo tržišnog natjecanja nije dovoljno za odgovarajuće rješavanje utvrđenih nedostataka tržišta.

Kada državno regulatorno tijelo provodi analizu tržišta koje je uključeno u Preporuku, ono smatra da su točke (a), (b) i (c) iz drugog podstavka ispunjene, osim ako državno regulatorno tijelo utvrdi da jedan takav kriterij ili više njih nisu ispunjeni u posebnim nacionalnim okolnostima.

2. Kada državno regulatorno tijelo provodi analizu koja se zahtijeva stavkom 1., ono razmatra razvoj događaja iz perspektive okrenute budućnosti u nedostatku regulative određene na temelju ovog članka na tom relevantnom tržištu te uzimajući u obzir:

(a) postojanje razvoja događaja na tržištu koji mogu povećati vjerojatnost tendencije učinkovitog tržišnog natjecanja relevantnog tržišta ▌;

(b) sva relevantna ograničenja tržišnog natjecanja, na veleprodajnoj i maloprodajnoj razini, neovisno o tome smatra li se da su izvori takvih ograničenja elektroničke komunikacijske mreže, elektroničke komunikacijske usluge ili druge vrste usluga ili primjena koje su usporedive iz perspektive krajnjeg korisnika te neovisno o tome jesu li takva ograničenja dio relevantnog tržišta;

(c) ostale vrste propisa ili mjera koji su određeni i utječu na relevantno tržište ili povezano maloprodajno tržište ili tržišta tijekom relevantnog razdoblja, uključujući bez ograničavanja obveze određene u skladu s člancima 44., 58. i 59.; i

(d) propise određene na drugim relevantnim tržištima na temelju ovog članka.

3. Kad državno regulatorno tijelo zaključi da relevantno tržište ne može biti takvo da opravda određivanje regulatornih obveza u skladu s postupkom iz stavaka 1. i 2. ovog članka, ili kada uvjeti iz stavka 4. ovog članka nisu ispunjeni, ono ne smije odrediti ili zadržati bilo koju specifičnu regulatornu obvezu u skladu s člankom 66. U slučajevima gdje već postoje specifične regulatorne obveze za taj sektor, određene u skladu s člankom 66., ono povlači obveze koje su poduzećima nametnute na tom relevantnom tržištu.

Državna regulatorna tijela osiguravaju da se za stranke na koje utječe takvo povlačenje obveza osigura odgovarajući otkazni rok, definiran uravnoteživanjem potrebe za osiguravanjem održivog prijelaza za korisnike tih obveza i krajnje korisnike, odabir krajnjeg korisnika i da se reguliranje ne nastavi u mjeri većoj nego što je potrebno. Prilikom utvrđivanja takvog otkaznog roka državna regulatorna tijela mogu utvrditi posebne uvjete i otkazne rokove u vezi s postojećim sporazumima o pristupu.

4. Kada državno regulatorno tijelo odredi da je na nekom relevantnom tržištu opravdano određivanje regulatornih obveza u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka, ono utvrđuje sva poduzeća koja samostalno ili zajednički imaju značajnu tržišnu snagu na tom relevatnom tržištu u skladu s člankom 61. Državno regulatorno tijelo određuje takvim poduzećima primjerene posebne regulatorne obveze u skladu s člankom 66. ili zadržava ili izmjenjuje takve obveze ako one već postoje, ako smatra da ne bi bilo djelotvornog tržišnog natjecanja na jednom ▌tržištu ili više njih bez tih obveza.

5. Mjere donesene u skladu s odredbama stavaka 3. i 4. podložne su postupcima navedenim u člancima 23. i 32. Državna regulatorna tijela provode analizu mjerodavnog tržišta i objavljuju odgovarajući nacrt mjera u skladu s člankom 32.:

  (a) u roku od pet godina od donošenja prethodnih mjera kada je državno regulatorno tijelo definiralo mjerodavno tržište i utvrdilo koja poduzeća imaju značajnu tržišnu snagu. U iznimnim slučajevima, to se petogodišnje razdoblje može produljiti za do jednu dodatnu godinu, kada državno regulatorno tijelo Komisiji dostavi obrazloženje za predloženo produljenje najkasnije četiri mjeseca prije isteka petogodišnjeg razdoblja, a Komisija nije uložila prigovor u roku od mjesec dana nakon primitka obavijesti o produljenju. U slučaju tržišta koja se odlikuju brzim promjenama tehnologije i obrazaca potražnje, analiza tržišta provodi se svake tri godine, uz mogućnost istog jednogodišnjeg produljenja;

  (b) za tržišta o kojima Komisiji nije prethodno poslana obavijest, u roku od dvije godine nakon donošenja izmijenjene Preporuke o mjerodavnim tržištima; ili

  (c) za nove države članice, u roku od tri godine nakon njihova pristupanja Uniji.

6. Kada državno regulatorno tijelo smatra da možda nije dovršilo ili nije obavilo svoju analizu mjerodavnog tržišta utvrđenog u Preporuci u vremenskom roku utvrđenim stavkom 6., BEREC će, na zahtjev, pružiti pomoć dotičnom državnom regulatornom tijelu da dovrši analizu konkretnog tržišta i posebnih obveza koje je potrebno odrediti. Uz ovu pomoć dotično državno regulatorno tijelo, u roku od šest mjeseci od ograničenja utvrđenog u stavku 5., dostavlja nacrt mjera Komisiji u skladu s člankom 32.

POGLAVLJE IV.

KOREKTIVNE MJERE U POGLEDU PRISTUPA I ZNAČAJNA TRŽIŠNA SNAGA

Članak 66.

Određivanje, izmjena ili povlačenje obveza

1. 1. Države članice osiguravaju da su državna regulatorna tijela ovlaštena odrediti obveze utvrđene u člancima 67. do 78.

2. 2. Ako je operator određen da ima značajnu tržišnu snagu na određenom tržištu kao rezultat analize tržišta provedene u skladu s člankom 65. ove Direktive, državno regulatorno tijelo, ako je potrebno, ▌određuje bilo koju obvezu utvrđenu u člancima 67. do 75. i 77. ove Direktive. U skladu s načelom proporcionalnosti državno regulatorno tijelo ne određuje obveze koje obuhvaćaju viši stupanj intervencije ako su obveze manjeg opterećenja dostatne za rješavanje problema utvrđenih analizom tržišta.

3. Ne dovodeći u pitanje:

–  odredbe članaka 59. i 60.,

–  odredbe članaka 44. i 17. ove Direktive, uvjet 7. u dijelu D Priloga I. kao što je primijenjeno na temelju članka 13. stavka 1. ove Direktive, člancima 91. i 99. ove Direktive i relevantnim odredbama Direktive 2002/58/EZ(45) koja sadržava obveze za poduzeća koja nisu određena da imaju značajnu tržišnu snagu, ili

–  potrebu pridržavanja međunarodnih obveza,

državna regulatorna tijela neće određivati obveze utvrđene u člancima 67. do 75. i 77. za operatore koji nisu određeni u skladu sa stavkom 2.

U iznimnim okolnostima, kada državno regulatorno tijelo namjerava operatorima sa značajnom tržišnom snagom odrediti obveze za pristup ili međusobno povezivanje, osim onih utvrđenih u člancima 67. do 75. i 77., ono dostavlja ovaj zahtjev Komisiji. Komisija u najvećoj mjeri uzima u obzir mišljenje BEREC-a. Komisija, djelujući u skladu s postupkom iz članka 110. stavka 3., donosi odluku kojom ovlašćuje državno regulatorno tijelo da poduzima takve mjere ili ga odvraća od poduzimanja takvih mjera.

4. Obveze određene u skladu s ovim člankom temelje se na naravi problema prepoznatog na relevantnim tržištima kako bi se zaštitilo dugoročno održivo tržišno natjecanje i po potrebi uzimajući u obzir utvrđivanje međudržavne potražnje na temelju članka 64. One su razmjerne, uzimaju u obzir troškove i koristi te opravdane s obzirom na ciljeve predviđene u članku 3. ove Direktive. Te se obveze određuju samo nakon savjetovanja u skladu s člancima 23. i 32.

5. U vezi s trećom alinejom prvog podstavka stavka 3., državna regulatorna tijela dostavljaju Komisiji odluke o određivanju, izmjeni ili povlačenju obveza za tržišne sudionike, u skladu s postupkom iz članka 32.

6. Državna regulatorna tijela uzimaju u obzir nova kretanja na tržištu za koja je razumno vjerovati da će utjecati na dinamiku tržišnog natjecanja.

Ako ta kretanja nisu dovoljno važna da bi iziskivala novu analizu tržišta u skladu s člankom 65., državno regulatorno tijelo bez odgode ocjenjuje je li potrebno revidirati obveze i izmijeniti svaku prethodnu odluku, među ostalim povlačenjem obveza ili uvođenjem novih obveza operatorima s utvrđenom značajnom tržišnom snagom kako bi se osiguralo da takve obveze nastave ispunjavati zahtjeve iz ove Direktive, i, nakon savjetovanja u skladu s člancima 23. i 32., ocjenjuje hoće li odrediti manje obveza ili manje zahtjevne obveze, ili neće odrediti nikakve obveze.

Članak 67.

Obveza transparentnosti

1. U skladu s odredbama članka 66., državna regulatorna tijela mogu odrediti obveze transparentnosti u vezi s međupovezivanjem i/ili pristupom, kojima se traži od operatora da objave određene informacije, kao što su računovodstveni podaci, tehničke specifikacije, značajke mreže, odredbe i uvjeti ponude i korištenja, uključujući bilo koje uvjete koji ograničavaju pristup i/ili korištenje usluga i aplikacija, kada takve uvjete dopuštaju države članice u skladu s pravom Unije, kao i cijene.

2. Posebno ako operator ima obveze nediskriminacije, državna regulatorna tijela mogu tražiti od tog operatora da objavi referentnu ponudu, koja će biti dovoljno razdvojena da poduzećima osigura da ne plate za mogućnosti koje nisu potrebne za traženu uslugu, dajući opis bitnih ponuda podijeljenih na dijelove u skladu s potrebama tržišta, kao i pripadajuće odredbe i uvjete, uključujući cijene. Državno regulatorno tijelo, inter alia, treba biti u stanju odrediti promjene za referentne ponude kako bi se mogle provesti obveze određene ovom Direktivom.

3. Državna regulatorna tijela mogu specificirati točne informacije koje trebaju biti dostupne, potrebnu razinu detalja i način objavljivanja.

3a. Ako operator ima obveze pristupa građevinskoj infrastrukturi i/ili obveze pristupa posebnoj mrežnoj opremi i njezina korištenja, državna regulatorna tijela utvrđuju ključne pokazatelje uspješnosti kao i odgovarajuće sporazume o razini usluge i povezane financijske sankcije, koji će biti dostupni za vlastite silazne aktivnosti operatora i za korisnike obveza pristupa na temelju omogućenog pristupa.

4. Najkasnije [godina dana nakon donošenja ove Direktive], kako bi se doprinijelo dosljednoj primjeni obveza transparentnosti, nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom BEREC objavljuje smjernice o minimalnim kriterijima za referentnu ponudu i po potrebi ih revidira kako bi ih prilagodio tehnološkom i tržišnom razvoju. Pružanjem takvih minimalnih kriterija BEREC nastoji postići ciljeve iz članka 3. te u obzir uzima potrebe korisnika obveza pristupa i krajnje korisnike koji su aktivni u više država članica te sve smjernice BEREC-a u kojima se utvrđuje međudržavna potražnja u skladu s člankom 64. te sve povezane odluke Komisije.

Bez obzira na stavak 3., kada neki operator ima obveze na temelju članka 70. ili 71. u vezi s pristupom veleprodajnoj infrastrukturi mreže, državna regulatorna tijela osiguravaju objavljivanje referentne ponude uzimajući u najvećoj mjeri u obzir smjernice BEREC-a o minimalnim kriterijima za referentnu ponudu.

Članak 68.

Obveza nediskriminacije

1. Državno regulatorno tijelo može u skladu s odredbama članka 66. odrediti obveze nediskriminacije u vezi s međusobnim povezivanjem i/ili pristupom.

2. Obveze nediskriminacije posebno osiguravaju da operator primjenjuje istovjetne uvjete u istovjetnim okolnostima prema drugim pružateljima istovjetnih usluga te da pruži usluge i informacije drugima prema istim uvjetima i iste kakvoće kao što to obavlja za svoje usluge ili usluge svojih društava kćeri ili partnera. Državna regulatorna tijela mogu tom operatoru odrediti obveze da pristupne proizvode i usluge pruža svim poduzećima, uključujući samom sebi, uz iste vremenske rokove i uvjete, uključujući one u pogledu cijene i razina usluge, te putem istih sustava i postupaka kako bi se osigurala jednakost pristupa.

Članak 69.

Obveza zasebnog računovodstva

1. Državno regulatorno tijelo može prema odredbama članka 66. odrediti obveze zasebnog računovodstva prema određenim djelatnostima u vezi s međusobnim povezivanjem i/ili pristupom.

Državno regulatorno tijelo može posebno tražiti od vertikalno integrirane kompanije da svoje veleprodajne i unutarnje transferne cijene inter alia učini transparentnima, da osigura pridržavanje zahtjeva za nediskriminaciju prema članku 68. ili, ako je potrebno, da spriječi nepošteno subvencioniranje između cjenovnih područja. Državna regulatorna tijela mogu specificirati format i računovodstvenu metodologiju koja će se rabiti.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 20, kako bi se omogućila provjera pridržavanja obveza transparentnosti i nediskriminacije, državna regulatorna tijela treba ovlastiti za traženje računovodstvene evidencije, uključujući podatke o prihodu primljenom od trećih osoba, koja će se predavati na zahtjev. Državna regulatorna tijela mogu te informacije objaviti ako bi to doprinijelo otvorenom i konkurentnom tržištu, poštujući nacionalna pravila i pravila Unije o komercijalnoj povjerljivosti.

Članak 70.

Pristup građevinskoj infrastrukturi

1. 1. Državno regulatorno tijelo može u skladu s člankom 66. odrediti obveze operatorima da zadovolje razumne zahtjeve za pristup i korištenje građevinske infrastrukture, uključujući bez ograničenja zgrade ili ulaze u zgrade, kabele zgrade, uključujući ožičenje, antene, tornjeve i ostale potporne konstrukcije, antenske stupove, kabelske kanale, cijevi, šahtove i ormariće, u situacijama u kojima analiza tržišta naznačuje da bi uskraćivanje pristupa ili pristupa danog pod nerazumnim uvjetima sličnoga učinka usporili nastanak održivog tržišnog natjecanja ▌i da ne bi bili u interesu krajnjeg korisnika.

2. Državna regulatorna tijela mogu odrediti obveze operatoru da pruži pristup u skladu s ovim člankom, neovisno o tome je li imovina na koju utječe obveza dio mjerodavnog tržišta u skladu s analizom tržišta, pod uvjetom da je obveza nužna i razmjerna kako bi se postigli ciljevi članka 3.

Članak 71.

Obveze pristupa posebnoj mrežnoj opremi i njezina korištenja

1. Državno regulatorno tijelo ▌može u skladu s odredbama članka 66. odrediti obveze operatorima da zadovolje razumne zahtjeve za pristup i korištenje određenih dijelova mreže i pripadajuće opreme, u situacijama u kojima državno regulatorno tijelo smatra da bi uskraćivanje pristupa ili nerazumni uvjeti sličnoga učinka usporili nastanak održivog tržišnog natjecanja ▌, i da ne bi bili u interesu krajnjeg korisnika. Prije određivanja tih obveza državna regulatorna tijela procjenjuju bi li samo određivanje obveza u skladu s člankom 70. bilo dostatno za rješavanje problema utvrđenih analizom tržišta.

Od operatora se inter alia može tražiti:

(a)  da trećim stranama omoguće odgovarajući pristup, uključujući fizički pristup (koji ne obuhvaća onaj u skladu s člankom 70.) posebnim fizičkim dijelovima i/ili povezanoj opremi mreže te njihovo korištenje, kako je prikladno uključujući ▌izdvojeni pristup metalnoj lokalnoj petlji i potpetlji kao i izdvojeni pristup svjetlovodnoj petlji i terminalnim segmentima;

(b)  da s trećim stranama dijele određene dijelove mreže, uključujući zajednički pristup metalnoj lokalnoj petlji i potpetlji kao i zajednički pristup svjetlovodnoj petlji i terminalnim segmentima uključujući multipleksno dijeljenje valnih duljina i slične obveze dijeljenja;

(c)  da trećim stranama omoguće pristup određenim aktivnim ili virtualnim dijelovima i uslugama mreže;

(d)  da s poduzećima koja traže pristup pregovaraju u dobroj vjeri;

(e)  da ne ukinu već dopušteni pristup opremi;

(f)  da pružaju određene usluge na veleprodajnoj osnovi za ponovnu prodaju trećih stranaka;

(g)  da dopuste otvoreni pristup tehničkim sučeljima, protokolima ili drugim ključnim tehnologijama koje su prijeko potrebne za interoperabilnost usluga ili usluge virtualnih mreža;

(h)  da osiguraju zajedničku lokaciju ili druge oblike zajedničkog korištenja pripadajuće opreme;

(i)  da pružaju određene usluge potrebne da se korisnicima osigura interoperabilnost usluga s kraja na kraj, ▌ili roaming u mobilnim mrežama;

(j)  da pruže pristup sustavima za operativnu potporu ili sličnim programskim sustavima potrebnim za osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja u pružanju usluga;

(k)  da međusobno povežu mreže ili mrežnu opremu;

(l)  da osiguraju pristup pripadajućim uslugama kao što je usluga identiteta, lokacije i prisutnosti.

Državna regulatorna tijela tim obvezama mogu dodati uvjete u vezi poštenja, opravdanosti i pravovremenosti.

2. Kada državna regulatorna tijela razmatraju prikladnost određivanja mogućih posebnih obveza iz stavka 1., a posebno kada procjenjuju, u skladu s načelom proporcionalnosti, bi li i kako bi se takve obveze trebale odrediti, ona analiziraju bi li drugi oblici pristupa veleprodajnim ulaznim uslugama na istom ili povezanom veleprodajnom tržištu već bili dovoljni za rješavanje utvrđenog problema ▌. Procjena uključuje ▌ponude komercijalnog pristupa, regulirani pristup na temelju članka 59. ili postojeći ili razmatrani regulirani pristup drugim veleprodajnim ulaznim proizvodima na temelju ovog članka. Ona posebno uzimaju u obzir sljedeće čimbenike:

  (a) tehničku i gospodarsku održivost korištenja ili postavljanja konkurentske opreme u svjetlu razvoja tržišta, uzimajući u obzir narav i vrstu uključenog međusobnog povezivanja i/ili pristupa, te uključujući održivost ostalih vertikalnih pristupnih proizvoda kao što je pristup kabelskim kanalima;

(b) očekivani tehnološki razvoj koji utječe na oblikovanje mreže i njezino upravljanje;

(ba) potrebu da se osigura tehnološka neutralnost koja će strankama omogućiti oblikovanje vlastite mreže i upravljanje njome;

  (c) izvedivost pružanja predloženog pristupa, s obzirom na kapacitet koji je dostupan;

  (d) početno ulaganje vlasnika opreme, uzimajući u obzir bilo koje javne investicije i opasnosti povezane s ulaganjima posebno u pogledu ulaganja u mreže vrlo velikog kapaciteta i razine rizika povezane s njima;

  (e) potrebu da se dugoročno zaštiti tržišno natjecanje, posebno pozorno prateći gospodarski učinkovitu infrastrukturnu konkurenciju i inovativne komercijalne poslovne modele koji podržavaju održivo tržišno natjecanje poput onih koji se temelje na zajedničkom ulaganju u mreže;

  (f) ako je potrebno, sva relevantna prava intelektualnog vlasništva;

  (g) pružanje paneuropskih usluga.

3. Kada operatoru određuju obveze da pruža pristup u skladu s odredbama ovog članka, državna regulatorna tijela mogu utvrditi tehničke uvjete ili uvjete rada koje bi trebali zadovoljiti i davatelji i/ili korisnici takvog pristupa kada je nužno osigurati normalni rad mreže. Obveze o pridržavanju posebnih tehničkih normi ili tehničkih specifikacija u skladu su s normama i tehničkim specifikacijama utvrđenim u skladu s člankom 39.

Članak 72.

Obveze kontrole cijene i troškovnog računovodstva

1. Kada analiza tržišta pokaže da nedostatak učinkovite konkurencije znači da dotični operator može održavati pretjerano visoke cijene, ili da može iznuđivati cijene na štetu krajnjih korisnika, državno regulatorno tijelo može, u skladu s odredbama članka 66., odrediti obveze koje se odnose na kontrolu povrata troškova i cijena, uključujući obveze da cijene slijede troškove te obveze u vezi sa sustavima troškovnog računovodstva radi pružanja određenih vrsta međusobnog povezivanja i/ili pristupa.

Prilikom utvrđivanja bi li obveze kontrole cijena bile prikladne, državna regulatorna tijela uzimaju u obzir dugoročne interese krajnjih korisnika povezane s uvođenjem i prihvaćanjem mreža sljedeće generacije, a osobito mreža vrlo velikog kapaciteta. Osobito, kako bi operatora potaknuli na ulaganja, uključujući ulaganja u mreže sljedeće generacije, državna regulatorna tijela uzimaju u obzir ulaganja operatora. Ako državna regulatorna tijela smatraju kontrolu cijena prikladnom, ona omogućavaju operatoru razumnu stopu povrata na odgovarajući angažirani kapital, uzimajući u obzir bilo koju opasnost koja je povezana s određenim novim projektom ulaganja u mreže.

Državna regulatorna tijela ne određuju niti zadržavaju obveze na temelju ovog članka ako ustanove da je prisutno dokazivo ograničenje maloprodajne cijene te da bilo kakve obveze određene u skladu s člancima 67. do 71., uključujući osobito bilo koji test ekonomske replikacije određen u skladu s člankom 68. osiguravaju djelotvoran i nediskriminirajući pristup.

Kada državna regulatorna tijela smatraju prikladnim odrediti kontrolu cijena za pristup postojećim elementima mreže, ona također uzimaju u obzir prednosti predvidljivih i stabilnih veleprodajnih cijena u osiguravanju učinkovitog ulaska na tržište i dovoljnih poticaja za sve operatore da uvedu nove i poboljšane mreže.

2. Državna regulatorna tijela osiguravaju da svi propisani mehanizmi povrata troškova ili metodologija određivanja cijena služe u svrhu poticanja uvođenja novih i poboljšanih mreža , djelotvornosti i održivog tržišnog natjecanja i najvećih održivih pogodnosti za korisnike. U tom smislu, državna regulatorna tijela također mogu uzeti u obzir cijene dostupne na usporedivim konkurentnim tržištima.

3. Operator koji ima obvezu troškovne usmjerenosti svojih cijena snosi teret dokazivanja da naknade proizlaze iz troškova, uključujući prihvatljivu stopu povrata uloženog kapitala. U svrhu izračunavanja troškova djelotvornog obavljanja usluga, državno regulatorno tijelo može uporabiti metode troškovnog računovodstva neovisne o onima koje rabi to poduzeće. Državno regulatorno tijelo može od operatora tražiti da podnese kompletno opravdanje svojih cijena, a može, ako je potrebno, tražiti i prilagodbu cijena.

4. Ako je provedba sustava praćenja troškova propisana kako bi se podržala kontrola cijena, državna regulatorna tijela osiguravaju da opis sustava praćenja troškova bude javno dostupan te da pokazuje barem glavne kategorije prema kojima su troškovi svrstani i pravila uporabljena za raspodjelu troškova. Kvalificirano neovisno tijelo provjerava usklađenost sa sustavom izračunavanja troškova. Izjava o usklađenosti objavljivat će se godišnje.

Članak 73.

Cijene završavanja poziva

1. Nakon savjetovanja s BEREC-om Komisija do [datum prenošenja] donosi delegirane akte u skladu s člankom 109. o jedinstvenoj maksimalnoj cijeni završavanja poziva koju određuju državna regulatorna tijela poduzećima određenima da imaju značajnu tržišnu snagu na tržištima fiksnog i mobilnog završavanja govornih poziva u Uniji.

2. Cijene završavanja poziva iz stavka 1. utvrđuju se kao maksimalne simetrične cijene završavanja poziva na temelju troškova koje snosi učinkoviti operator i u skladu su s kriterijima i parametrima iz Priloga III. Procjena učinkovitih troškova temelji se na trenutačnim vrijednostima troška. Metodologija troškova za izračun učinkovitih troškova temelji se na pristupu modeliranja odozdo prema gore korištenjem dugoročnih inkrementalnih troškova povezanih s prometom za pružanje veleprodajne usluge završavanja govornog poziva trećim osobama. Prilikom donošenja takvih delegiranih akata Komisija uzima u obzir nacionalne okolnosti zbog kojih među državama članicama postoje znatne razlike. Maksimalne cijene završavanja poziva u prvim delegiranim aktima ne smiju biti više od najviših cijena na snazi u bilo kojoj državi članici [šest] mjeseci prije donošenja delegiranih akata i to nakon svih potrebnih prilagodbi za iznimne nacionalne okolnosti.

7. Komisija svakih pet godina revidira delegirane akte donesene na temelju ovog članka.

Članak 74.

Regulatorni tretman novih elemenata mreže vrlo velikog kapaciteta

1. Ne dovodeći u pitanje ocjenu državnih regulatornih tijela o zajedničkom ulaganju u druge vrste mreža, državno regulatorno tijelo može odlučiti da neće uvoditi obveze u pogledu novih ▌mreža vrlo velikog kapaciteta koje se, ako su fiksne, protežu do prostora, a ako su mobilne, do bazne stanice, i koje su dio relevantnog tržišta kojem namjerava odrediti ili zadržati obveze u skladu s ▌člancima 70., 71. i. 72. te koje je dotični operator uveo ili ih planira uvesti, ako zaključi da su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti:

(a) uvođenje novih elemenata mreže otvoreno je za zajedničko ulaganje bilo kojeg operatora u bilo kojem trenutku tijekom njihova životnog ciklusa u skladu s transparentnim postupkom i pod uvjetima koji dugoročno osiguravaju održivo tržišno natjecanje, uključujući među ostalim poštene, razumne i nediskriminirajuće uvjete koji se nude potencijalnim zajedničkim ulagačima; fleksibilnost u pogledu vrijednosti i određivanja vremena obveze koju pruža svaki zajednički ulagač; mogućnost povećanja takve obveze u budućnosti; recipročna prava koja zajednički ulagači dodjeljuju nakon uvođenja infrastrukture u koju je zajednički uloženo;

(aa) sklopljen je barem jedan sporazum o zajedničkom ulaganju na temelju ponude iznesene u skladu s točkom (a) i zajednički ulagaču jesu ili namjeravaju biti pružatelji usluga ili pružati smještaj takvim pružateljima na relevantnom maloprodajnom tržištu te imaju razumne izglede za učinkovito konkuriranje;

(c) tražitelji pristupa koji ne sudjeluju u zajedničkom ulaganju mogu iskoristiti prednosti poštenih, razumnih i nediskriminirajućih uvjeta pristupa, uzimajući u obzir rizik koji snose zajednički ulagači, bilo putem trgovačkih sporazuma na temelju poštenih i razumnih uvjeta ili putem reguliranog pristupa koji održava ili prilagođuje državno regulatorno tijelo;

državna regulatorna tijela utvrđuju jesu li navedeni uvjeti zadovoljeni, među ostalim savjetujući se s relevantnim tržišnim sudionicima u skladu s odredbama iz članka 65. stavaka 1. i 2.

Prilikom ocjenjivanja ponuda zajedničkog ulaganja, postupaka i sporazuma iz prvog stavka ▌, državna regulatorna tijela osiguravaju da te ponude, postupci i sporazumi ispunjavaju kriterije utvrđene u Prilogu IV.

2. Stavkom 1. ne dovodi se u pitanje ovlast državnog regulatornog tijela da donosi odluke u skladu s člankom 26. prvim stavkom u slučaju spora između poduzeća u vezi sa sporazumom o zajedničkom ulaganju za koji je ono ocijenilo da ispunjava uvjete iz tog stavka i kriterije utvrđene u Prilogu IV.

Članak 75.

Funkcionalno razdvajanje

1. Kada državno regulatorno tijelo zaključi da se odgovarajućim obvezama određenim na temelju članaka 67. do 72. nije postiglo djelotvorno tržišno natjecanje te da postoje važni i trajni problemi u tržišnom natjecanju i/ili neuspjesi na tržištu utvrđeni u vezi s veleprodajnom opskrbom određenih tržišta pristupnim proizvodima, ono može, kao iznimnu mjeru, u skladu s odredbama drugog podstavka članka 66. stavka 3., odrediti obvezu vertikalno integriranim poduzećima da aktivnosti povezane s veleprodajnim pružanjem odgovarajućih pristupnih proizvoda prenesu na samostalni poslovni subjekt.

Takav poslovni subjekt nudi pristupne proizvode i pruža usluge svim poduzećima, uključujući i druge poslovne subjekte unutar matične tvrtke, na temelju istih rokova, odredbi i uvjeta, uključujući i one koji se odnose na razinu cijena i usluga, te pomoću istih sustava i postupaka.

2. Kada državno regulatorno tijelo namjerava odrediti obveze funkcionalnog razdvajanja, ono Komisiji dostavlja prijedlog koji uključuje:

  (a) dokaz koji opravdava zaključke državnog regulatornog tijela iz stavka 1.;

  (b) obrazloženu procjenu po kojoj ne postoji ili ima malo izgleda za postojanje djelotvorne i održive infrastrukturne konkurencije u razumnom roku;

  (c) analizu očekivanog utjecaja na regulatorno tijelo, na poduzeće, posebno na radnu snagu funkcionalno odvojenog poduzeća i na područje elektroničkih komunikacija u cjelini, te na inicijative za ulaganje u područje kao cjelinu, posebno u vezi s potrebom da se osigura društvena i teritorijalna povezanost, te na druge zainteresirane strane, posebno uključujući očekivani utjecaj na tržišno natjecanje i bilo koje moguće posljedice na potrošače;

  (d) analizu razloga zbog kojih bi ta obveza bila najučinkovitije sredstvo kojim se primjenjuju korektivne mjere kojima je cilj rješavanje utvrđenih problema tržišnog natjecanja / neuspjeha na tržištu.

3. Nacrt mjera uključuje sljedeće elemente:

  (a) točnu prirodu i razinu funkcionalnog razdvajanja, posebno navodeći pravni položaj funkcionalno odvojenog poslovnog subjekta;

  (b) utvrđivanje imovine funkcionalno odvojenog poslovnog subjekta te proizvoda ili usluga koje će taj poslovni subjekt nuditi;

  (c) dogovore o upravljanju kako bi se osigurala neovisnost osoblja koje zapošljava funkcionalno odvojeni poslovni subjekt, te odgovarajuća struktura poticaja;

  (d) pravila kojima se osigurava ispunjenje obveza;

  (e) pravila kojima se osigurava transparentnost operativnih postupaka, posebno prema zainteresiranim stranama;

  (f) program praćenja kako bi se osiguralo ispunjenje obveza, uključujući objavu godišnjeg izvješća.

4. Pridržavajući se odluke Komisije u vezi s nacrtom mjera u skladu s člankom 66. stavkom 3., državno regulatorno tijelo provodi usklađenu analizu različitih tržišta koja se tiču pristupne mreže u skladu s postupkom utvrđenim u članku 65. Na temelju svoje procjene, u skladu s člancima 23. i 32. ove Direktive, državno regulatorno tijelo određuje, zadržava, izmjenjuje ili ukida obveze.

5. Na poduzeće kojemu je određeno funkcionalno razdvajanje može se odnositi bilo koja obveza utvrđena u člancima 67. do 72., na bilo kojem utvrđenom tržištu na kojem je određeno da ima značajnu tržišnu snagu u skladu s člankom 65., ili bilo koja druga obveza koju je odobrila Komisija sukladno članku 66. stavku 3.

Članak 76.

Dragovoljno razdvajanje vertikalno integriranog poduzeća

1. Poduzeća, za koja je određeno da imaju značajnu tržišnu snagu na jednom ili nekoliko mjerodavnih tržišta u skladu s člankom 65. ove Direktive, unaprijed i na vrijeme obavješćuju državno regulatorno tijelo kako bi državnom regulatornom tijelu omogućila da procijeni učinak namjeravane transakcije, kada odluče prenijeti imovinu svoje mreže s lokalnim pristupom ili njezina značajnog dijela na razdvojeni pravni subjekt u drugom vlasništvu, ili osnovati zasebni poslovni subjekt kako bi svim maloprodajnim pružateljima, uključujući i vlastite maloprodajne odjele, osigurala potpuno istovjetne pristupne proizvode.

Poduzeća također obavješćuju državno regulatorno tijelo o bilo kakvoj promjeni te namjere, kao i o konačnom rezultatu postupka razdvajanja.

Poduzeća također mogu nuditi obveze u pogledu uvjeta pristupa koje će se primjenjivati na njihovu mrežu tijekom razdoblja provedbe i nakon provedbe predloženog oblika razdvajanja radi osiguravanja djelotvornog i nediskriminirajućeg pristupa trećih osoba. Ponuda obveza obuhvaća dovoljno pojedinosti, uključujući u pogledu određivanja vremena provedbe i trajanja, kako bi se državnom regulatornom tijelu omogućilo da izvodi svoje zadaće u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Takve se obveze mogu produljiti nakon maksimalnog trajanja za revizije tržišta utvrđenog u članku 65. stavku 5.

2. Državno regulatorno tijelo procjenjuje učinak namjeravane transakcije zajedno s predloženim obvezama gdje je to primjenjivo na postojeće regulatorne obveze na temelju ove Direktive.

Radi toga državno regulatorno tijelo provodi analizu različitih tržišta povezanih s pristupnom mrežom u skladu s postupkom utvrđenim u članku 65.

Državno regulatorno tijelo uzima u obzir sve obveze koje poduzeće nudi, pogotovo s obzirom na ciljeve u članku 3. Čineći to, državno regulatorno tijelo savjetuje se s trećim osobama u skladu s člankom 23. i osobito se, bez ograničenja, obraća trećim osobama na koje namjeravana transakcija izravno utječe.

Na temelju svoje procjene, u skladu s člancima 23. i 32., državno regulatorno tijelo određuje, zadržava, izmjenjuje ili ukida obveze primjenjujući po potrebi odredbe članka 77. Državno regulatorno tijelo može u svojoj odluci učiniti obveze potpuno ili djelomično obvezujućima. Iznimkom od članka 65. stavka 5. državno regulatorno tijelo može učiniti neke ili sve obveze obvezujućima tijekom cijelog razdoblja za koje su ponuđene.

3. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 77., pravno i/ili operativno odvojeni poslovni subjekt može podlijegati prema potrebi obvezama utvrđenim u člancima 67. do 72. na bilo kojem utvrđenom tržištu na kojem je određeno da ima značajnu tržišnu snagu u skladu s člankom 65., ili bilo kojim drugim obvezama koje je odobrila Komisija sukladno članku 66. stavku 3. te kada su ponuđene obveze nedovoljne za postizanje ciljeva članka 3 .

4. Državno regulatorno tijelo prati provedbu obveza koje nude poduzeća, koju je učinilo obvezujućom u skladu sa stavkom 2. ovog članka i razmatra njihovo produljenje kada istekne razdoblje tijekom kojeg su početno ponuđene.

Članak 77.

Isključivo veleprodajna poduzeća

1. Državno regulatorno tijelo koje odredi da poduzeće, koje nije ni na jednom maloprodajnom tržištu elektroničkih komunikacijskih usluga, ima značajnu tržišnu snagu na jednom veleprodajnom tržištu ili nekoliko njih u skladu s člankom 65., razmatra ima li to poduzeće sljedeće značajke:

(a) sva društva i poslovne jedinice unutar poduzeća, uključujući sve kompanije koje kontroliraju isti krajnji vlasnici, ali nisu nužno u njihovom potpunom vlasništvu, imaju aktivnosti, trenutačne i planirane za budućnost, samo na veleprodajnim tržištima elektroničkih komunikacijskih usluga te stoga nemaju aktivnosti na maloprodajnim tržištima elektroničkih komunikacijskih usluga koje se pružaju krajnjim korisnicima u Uniji;

(b) poduzeće nema isključivi sporazum ili sporazum koji je de facto isključivi sporazum, s pojedinim i razdvojenim poduzećem koje posluje silazno i aktivno je na bilo kojem maloprodajnom tržištu elektroničkih komunikacijskih usluga koje se pružaju privatnim ili komercijalnim krajnjim korisnicima.

2. Ako državno regulatorno tijelo zaključi da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u točkama (a) i (b) stavka 1. ovog članka, ono tom poduzeću može odrediti samo obveze na temelju članaka 70. ili 71.

3. Državno regulatorno tijelo revidira obveze određene poduzeću u skladu s ovim člankom u bilo kojem trenutku ako zaključi da se uvjeti utvrđeni u točkama (a) i (b) stavka 1. ovog članka više ne ispunjavaju i prema potrebi primjenjuje članke 65. do 72.

4. Državno regulatorno tijelo revidira obveze određene poduzeću u skladu s ovim člankom i ako na temelju dokaza u pogledu uvjeta koje poduzeće nudi svojim silaznim kupcima tijelo zaključi da su se problemi tržišnog natjecanja pojavili na štetu krajnjih korisnika i da zahtijevaju određivanje jedne obveze ili više njih predviđenih u člancima 67., 68., 69. ili 72., ili izmjenu obveza određenih u skladu sa stavkom 2.

5. Određivanje obveza i njihova revizija u skladu s ovim člankom provodi se u skladu s postupcima iz članaka 23., 32. i 33.

    Članak 78.

Migracija sa povijesne infrastrukture

1. Poduzeća određena da imaju značajnu tržišnu snagu na jednom mjerodavnom tržištu ili nekoliko njih u skladu s člankom 65. obavješćuju državno regulatorno tijelo unaprijed i pravodobno kada planiraju staviti izvan uporabe dijelove mreže, uključujući povijesnu infrastrukturu potrebnu za rad bakrene mreže, koji podliježu obvezama na temelju članaka 66. do 77.

2. Državno regulatorno tijelo osigurava da postupak stavljanja izvan uporabe uključuje transparentan raspored i uvjete, obuhvaćajući među ostalim odgovarajući otkazni rok i prijelazno razdoblje, te utvrđuje dostupnost alternativnih ▌proizvoda koji su barem usporedive kvalitete kojima se pruža pristup unaprjeđenoj infrastrukturi mreže za zamjenu dijelova koji se stavljaju izvan uporabe ako je to potrebno za zaštitu tržišnog natjecanja i prava krajnjih korisnika.

S obzirom na imovinu koja se predlaže za stavljanje izvan uporabe, državno regulatorno tijelo može povući obveze nakon što je utvrdilo:

(a) da je pružatelj pristupa dokazivo utvrdio odgovarajuće uvjete migracije, uključujući stavljanje na raspolaganje ▌alternativnog pristupnog proizvoda barem usporedive kvalitete kojim se omogućuje obuhvaćanje istih krajnjih kupaca kako je bilo dostupno korištenjem povijesne infrastrukture; i

(b) da se pružatelj pristupa pridržavao uvjeta i postupka predviđenog za državno regulatorno tijelo u skladu s ovim člankom.

Takvo se povlačenje provodi u skladu s postupcima iz članaka 23., 32. i 33. Tim se odredbama ne dovodi u pitanje dostupnost reguliranih proizvoda koje je državno regulatorno tijelo uvelo za unaprjeđenu infrastrukturu mreže u skladu s postupcima iz članaka 65. i 66.

    Članak 78.a

Okrupnjavanje potražnje

Države članice ne uvode zahtjevnije odredbe, u pogledu trajanja, kamatnih stopa ili drugih aspekata, koje se odnose na operatore za financiranje uvođenja fizičkih priključaka vrlo velikog kapaciteta u prostore krajnjih korisnika nego što je to slučaj za financijske institucije, uključujući kada se operatori financiraju preko ugovora o plaćanju u ratama.

    Članak 78.b

Smjernice BEREC-A o mrežama vrlo velikog kapaciteta

BEREC do [datum prenošenja] nakon savjetovanja s dionicima i u tijesnoj suradnji s Komisijom izdaje smjernice o kriterijima koje mreža mora ispunjavati da bi se smatrala mrežom vrlo velikog kapaciteta. Državna regulatorna tijela vode maksimalno računa o tim smjernicama. BEREC ažurira te smjernice do 31. prosinca 2025. i nakon toga svake [tri godine].

Dio III. USLUGE

Glava I.: Obveze univerzalne usluge

Članak 79.

Pristupačna univerzalna usluga

1. Države članice osiguravaju da svi potrošači na njihovu državnom području, u svjetlu posebnih nacionalnih uvjeta, po pristupačnoj cijeni imaju pristup dostupnim uslugama pristupa širokopojasnom internetu i glasovnim komunikacijskim uslugama kakvoće utvrđene na njihovu državnom području, uključujući temeljnu vezu, najmanje na fiksnoj lokaciji.

Nadalje, države članice također mogu osiguravati cjenovnu pristupačnost usluga koje se ne pružaju na fiksnoj lokaciji ako smatraju da je to potrebno kako bi se osiguralo potpuno socijalno i gospodarsko sudjelovanje potrošača u društvu.2.U skladu sa smjernicama BEREC-a, državna regulatorna tijela definiraju minimalni kapacitet usluge pristupa internetu iz stavka 1. kako bi to ▌ odražavalo usluge kojima se koristi većina potrošača na fiksnoj lokaciji na njihovu državnom području ili relevantnim dijelovima njihova državnog područja, koje su neophodne za osiguravanje socijalnog i gospodarskog sudjelovanja u društvu. U tu svrhu uslugom ▌ pristupa internetu može se pružati pojasna širina potrebna za podržavanje barem minimalnog skupa usluga utvrđenih u Prilogu V.

Do... [18 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive], u svrhu doprinosa dosljednoj primjeni ovog članka, nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom te uzimajući u obzir dostupne podatke Komisije (Eurostata), BEREC donosi smjernice koje nacionalnim regulatornim tijelima omogućuju da definiraju minimalne zahtjeve u pogledu kvalitete usluge, uključujući minimalnu pojasnu širinu, kako bi se podržao barem minimalni skup usluga iz Priloga V. i odrazila prosječna pojasna širina dostupna većini stanovništva u svakoj državi članici. Te smjernice ažuriraju se svake dvije godine kako bi odražavale tehnološki napredak i promjene u načinima potrošačke uporabe.

3. Ako potrošač to zatraži, veza iz stavaka 1. i 1.a može se ograničiti tako da podržava samo glasovne komunikacije.

3a. Države članice mogu proširiti odredbe ovog članka na mikropoduzeća, mala poduzeća i neprofitne organizacije kao krajnje korisnike.

Članak 80.

Pružanje pristupačne univerzalne usluge

1. Državna regulatorna tijela prate razvoj i razinu maloprodajnih tarifa usluga utvrđenih u članku 79. stavku 1. dostupnih na tržištu, osobito u vezi s nacionalnim cijenama i nacionalnim dohotkom potrošača.

2. Ako države članice utvrde da, u svjetlu nacionalnih uvjeta, maloprodajne cijene za usluge utvrđene u članku 79. stavku 1. nisu pristupačne jer potrošači s nižim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama nemaju pristup takvim uslugama, one zahtijevaju od pružatelja takvih usluga da tim potrošačima ponude tarifne opcije ili pakete koji se razlikuju od onih koji se pružaju u uobičajenim komercijalnim uvjetima. U tu svrhu države članice zahtijevaju od takvih poduzeća da primjenjuju zajedničke tarife, uključujući geografsko izjednačavanje, na cijelom državnom području. Države članice osiguravaju da potrošači koji imaju pravo na takve tarifne opcije ili pakete imaju pravo na ugovor s poduzećem koje pruža usluge utvrđene u članku 79. stavku 1. Države članice također osiguravaju da im takvo poduzeće pruži odgovarajuće razdoblje dostupnosti broja i izbjegava neopravdani prekid pružanja usluge.

3. Države članice osiguravaju da poduzeća koja pružaju tarifne opcije ili pakete potrošačima s nižim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama na temelju stavka 2. redovito obavješćuju državna regulatorna tijela o pojedinostima takvih ponuda. Ne dovodeći u pitanje slobodu potrošača da izaberu bilo kojeg pružatelja, državna regulatorna tijela osiguravaju da su uvjeti pod kojima poduzeća pružaju tarifne opcije ili pakete na temelju stavka 2. potpuno transparentni i da se objavljuju i primjenjuju u skladu s člankom 92. i načelom nediskriminacije. Državna regulatorna tijela mogu zahtijevati izmjenu odnosno povlačenje posebnih programa.

4. Države članice mogu u svjetlu nacionalnih okolnosti osigurati da se potrošačima s nižim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama pruža dodatna podrška radi osiguravanja cjenovne pristupačnosti usluge pristupa internetu i usluge glasovne komunikacije barem na fiksnoj lokaciji. Uz to, države članice mogu također osigurati da se potrošačima s nižim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama pruža podrška za mobilne usluge ako smatraju da je to potrebno kako bi se osiguralo potpuno socijalno i gospodarsko sudjelovanje potrošača u društvu.

5. Države članice osiguravaju u svjetlu nacionalnih okolnosti da se podrška pruža po potrebi potrošačima s invaliditetom i da se poduzimaju druge posebne mjere radi osiguravanja pristupačnosti povezane terminalne opreme za osobe s invaliditetom te dostupnosti i cjenovne pristupačnosti posebne opreme i posebnih usluga kojima se poboljšava istovjetni pristup. Prosječna cijena relej usluga za potrošače s invaliditetom mora biti ekvivalentna cijeni usluga glasovne komunikacije u skladu s člankom 79.

6. Prilikom primjene ovog članka države članice nastoje smanjiti narušavanje tržišta.

6a. Države članice mogu proširiti odredbe ovog članka na mikropoduzeća, mala poduzeća i neprofitne organizacije kao krajnje korisnike.

Članak 81.

Dostupnost univerzalne usluge

1. Kada država članica utvrdi, uzimajući u obzir, ako je to primjenjivo, rezultate geografskog mjerenja provedenog u skladu s člankom 22. stavkom 1., ili kada je državno regulatorno tijelo zadovoljno drugim dokazom, da se dostupnost na fiksnoj lokaciji usluge funkcionalnog pristupa internetu kako je definirana u skladu s člankom 79. stavkom 2. i usluga glasovne komunikacije ne može osigurati u uobičajenim komercijalnim okolnostima ili putem drugih potencijalnih alata javne politike na njezinu nacionalnom državnom području ili različitim dijelovima njezina državnog područja, ona može odrediti odgovarajuće obveze univerzalne usluge kako bi odgovorila na sve opravdane zahtjeve za pristup tim uslugama na relevantnim dijelovima njezina državnog područja.

2. Države članice određuju najučinkovitiji i najprikladniji pristup osiguravanju dostupnosti na fiksnoj lokaciji usluge funkcionalnog pristupa internetu kako je definirana u skladu s člankom 79. stavkom 2. i usluga glasovne komunikacije, poštujući istodobno načela objektivnosti, transparentnosti, nediskriminacije i razmjernosti. To može uključivati omogućivanje dostupnosti usluge pristupa internetu ili usluge glasovne komunikacije s pomoću žičane ili bežične tehnologije. One nastoje svesti na minimum narušavanje tržišnog natjecanja, posebno kada je riječ o pružanju usluga po cijenama ili prema drugim uvjetima koji odstupaju od uobičajenih tržišnih uvjeta, štiteći istodobno javni interes.

3. 3. Kada države članice odluče odrediti obveze osiguravanja dostupnosti na fiksnoj lokaciji usluge ▌ pristupa internetu kako je definirana u skladu s člankom 79. stavkom 2. i usluga glasovne komunikacije, one mogu odrediti jedno poduzeće ili više njih da jamče dostupnost na fiksnoj lokaciji usluge funkcionalnog pristupa internetu kako je definirana u skladu s člankom 79. stavkom 2. i usluga glasovne komunikacije kako bi se pokrilo cijelo državno područje. Države članice mogu odrediti različita poduzeća ili skupine poduzeća za pružanje usluga ▌ pristupa internetu i glasovne komunikacije i/ili za pokrivanje različitih dijelova državnog područja.

4. Kada države članice određuju pružatelje u dijelu, odnosno na cijelom državnom području, kao pružatelje koji imaju obvezu osiguravanja dostupnosti na fiksnoj lokaciji usluge ▌pristupa internetu kako je definirana u skladu s člankom 79. stavkom 2. i usluge glasovne komunikacije, one to rade koristeći učinkovit, objektivan, transparentan i nediskriminirajući mehanizam određivanja, pri čemu nijednome pružatelju nije a priori uskraćena mogućnost da bude određeno. Takve metode određivanja osiguravaju pružanje usluga ▌ pristupa internetu i glasovne komunikacije na fiksnoj lokaciji na ekonomičan način te se mogu uporabiti kao način utvrđivanja neto troška obveze univerzalne usluge u skladu s člankom 84.

5. Kada pružatelj određen u skladu sa stavkom 3. namjerava ustupiti znatni dio ili svoju cjelokupnu imovinu mreže s lokalnim pristupom, odvojenom pravnom tijelu, koje je u drugom vlasništvu, ono o tome unaprijed i pravovremeno obavješćuje državno regulatorno tijelo, kako bi tom tijelu omogućilo da procijeni učinak namjeravane transakcije na pružanje na fiksnoj lokaciji usluge ▌ pristupa internetu kako je definirana u skladu s člankom 79. stavkom 2. i usluge glasovne komunikacije. Državno regulatorno tijelo može odrediti, izmijeniti ili povući posebne obveze u skladu s člankom 13. stavkom 2.

Članak 82.

Status postojećih univerzalnih usluga

1. Države članice mogu nastaviti osiguravati dostupnost ili pristupačnost drugih usluga osim usluge ▌ pristupa internetu kako je definirana u skladu s člankom 79. stavkom 2. te usluge glasovne komunikacije na fiksnoj lokaciji koje su bile na snazi prije [utvrđeni datum] ako se utvrdi potreba za takvim uslugama u svjetlu nacionalnih okolnosti. Kada države članice za pružanje tih usluga određuju pružatelje u dijelu, odnosno na cijelom državnom području, primjenjuje se članak 81. Financiranje tih obveza u skladu je s člankom 85.

2. Države članice revidiraju obveze određene na temelju ovog članka do ... [tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive], a nakon toga barem svake tri godine.

Članak 83.

Kontrola troškova

1. Države članice osiguravaju da prilikom pružanja različitih mogućnosti i usluga od onih opisanih u članku 79., pružatelji usluga glasovne komunikacije i pristupa internetu u skladu s člancima 79., 81. i 82. određuju uvjete na takav način da krajnji korisnik nije obvezan plaćati mogućnosti i usluge koje nisu potrebne odnosno zahtijevane za zatraženu uslugu.

2. Države članice osiguravaju da pružatelji usluga glasovne komunikacije iz članka 79. koje se provode na temelju članka 80., pružaju posebne mogućnosti i usluge navedene u Prilogu VI. dijelu A, kako bi potrošači imali mogućnost nadzirati i kontrolirati troškove te uspostaviti sustav kako bi se izbjegao neopravdani prekid pružanja usluge glasovnih komunikacija za potrošače koji imaju pravo na to, uključujući odgovarajući mehanizam za provjeru kontinuiranog interesa za korištenje usluge.

3. Države članice osiguravaju da nadležno tijelo ima mogućnost odbaciti zahtjeve iz stavka 2. na cijelom svom državnom području, ili njegovu dijelu, ako je zadovoljno raširenom dostupnošću tih mogućnosti.

Članak 84.

Troškovi obveza pružanja univerzalne usluge

1. Ako državna regulatorna tijela smatraju da pružanje usluge ▌ pristupa internetu kako je definirana u skladu s člankom 79. stavkom 2. te usluge glasovne komunikacije; kako je utvrđeno u člancima 79., 80. i 81. ili nastavak postojećih univerzalnih usluga kako je utvrđeno u članku 82. može predstavljati nepošteno opterećenje pružateljima takvih usluga i traže naknadu, ona rade izračun neto troškova njegova pružanja.

U tu svrhu, državna regulatorna tijela:

  (a) izračunavaju neto trošak obveze pružanja univerzalne usluge, uzimajući u obzir svaku tržišnu korist koju ostvaruje pružatelj usluge pristupa internetu kako je definirana u skladu s člankom 79. stavkom 2. i usluge glasovne komunikacije; kako je utvrđeno u člancima 79., 80. i 81. ili nastavak postojećih univerzalnih usluga kako je utvrđeno u članku 82. , u skladu s Prilogom VII. ; ili

  (b) koriste neto troškove pružanja univerzalne usluge utvrđene mehanizmom za određivanje u skladu s člankom 81. stavkom 3., člankom 81. stavkom 4. i člankom 81. stavkom 5.

2. Račune i/ili druge podatke koji služe kao osnova za izračun neto troška obveza pružanja univerzalne usluge na temelju stavka 1. točke (a) treba revidirati ili potvrditi državno regulatorno tijelo, odnosno tijelo neovisno o relevantnim strankama te ih treba odobriti državno regulatorno tijelo. Rezultati izračuna troškova kao i zaključci revizije su javno dostupni.

Članak 85.

Financiranje obveza pružanja univerzalne usluge

U slučaju kada, na temelju izračuna neto troška iz članka 84., državna regulatorna tijela utvrde kako je neko poduzeće izloženo nepoštenom opterećenju, države članice na temelju zahtjeva dotičnog poduzeća odlučuju o uvođenju mehanizma kojim će se dotičnom poduzeću nadoknaditi utvrđeni neto troškovi iz javnih sredstava pod transparentnim uvjetima▌.

1a.   Iznimno od stavka 1. države članice mogu donijeti ili zadržati mehanizam za podjelu neto troška obveza pružanja univerzalne usluge koje proizlaze iz obveza navedenih u članku 81. između pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga i onih poduzeća koja pružaju usluge informacijskog društva u smislu Direktive 2000/31/EZ.

1b.   Države članice koje donose ili zadržavaju takav mehanizam preispituju njegovo funkcioniranje barem svake tri godine kako bi se odredilo koji se neto troškovi trebaju i dalje dijeliti u okviru mehanizma, a koji se trebaju prenijeti kako bi se naknađivali javnim sredstvima.

1c.   Može se financirati samo neto trošak, kako je utvrđen u skladu s člankom 84., obveza utvrđenih u člancima 79., 81. i 82.

1d.   U slučaju podjele neto troška prema stavku 1.a države članice osiguravaju uspostavu mehanizma podjele troškova kojim upravlja državno regulatorno tijelo ili tijelo neovisno o korisnicima pod nadzorom državnog regulatornog tijela.

1e.   Mehanizam podjele troškova mora biti u skladu s načelima transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i proporcionalnosti, u skladu s načelima iz Priloga IV. dijela B. Države članice mogu odlučiti ne zahtijevati doprinose od određenih vrsta poduzeća ili od poduzeća čiji je nacionalni promet manji od određene gornje granice.

1f.   Svi troškovi povezani s podjelom troška obveza pružanja univerzalne usluge razdvajaju se i utvrđuju za svako poduzeće zasebno. Takvi troškovi ne nameću se niti prikupljaju od poduzeća koja ne pružaju usluge na državnom području države članice koja je uspostavila mehanizam podjele troškova.

Članak 86.

Transparentnost

1. Ako se neto trošak obveza pružanja univerzalne usluge izračunava u skladu s člankom 84., državna regulatorna tijela osiguravaju javnu dostupnost načela izračuna neto troškova, uključujući detalje metodologije koja će se upotrijebiti.

2. Podložno propisima Unije i nacionalnim propisima o poslovnoj tajni, državna regulatorna tijela osiguravaju objavljivanje godišnjeg izvješća kojim se pružaju detalji izračunanog troška obveze pružanja univerzalne usluge uključujući tržišne pogodnosti koje su mogla ostvariti poduzeća na temelju utvrđenih obveza pružanja univerzalne usluge iz članaka 79., 81. i 82. .

Glava II.: Brojevi

Članak 87.

Resursi numeriranja

1. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela nadziru dodjelu prava korištenja svih nacionalnih resursa numeriranja i upravljanja nacionalnim planovima numeriranja i da se za sve javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge pružaju odgovarajući brojevi i područja numeriranja . Državna regulatorna tijela utvrđuju nepristrane, transparentne i nediskriminirajuće postupke odobravanja prava korištenja za nacionalne resurse numeriranja.

2. Državna regulatorna tijela mogu dodijeliti prava korištenja za brojeve iz nacionalnih planova numeriranja za pružanje posebnih usluga poduzećima koja nisu pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga, pod uvjetom da ta poduzeća pokažu svoju sposobnost upravljanja tim brojevima te da su dovoljni i odgovarajući resursi numeriranja stavljeni na raspolaganje radi odgovaranja na trenutačnu i predvidljivu buduću potražnju. Državna regulatorna tijela mogu suspendirati dodjelu resursa numeriranja takvim poduzećima ako se dokaže da postoji rizik iscrpljivanja resursa numeriranja. Kako bi se pridonijelo dosljednoj primjeni ovog stavka, nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom BEREC do [stupanje na snagu plus 18 mjeseci] donosi smjernice o zajedničkim kriterijima za ocjenjivanje sposobnosti upravljanja resursima numeriranja i rizika iscrpljivanja resursa numeriranja.

3. Državna regulatorna tijela osiguravaju da se nacionalni planovi i postupci numeriranja primjenjuju tako da se osigura jednako postupanje prema svim pružateljima javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga i drugim poduzećima ako su prihvatljiva u skladu sa stavkom 2 . Države članice osiguravaju da poduzeće kojemu je dano pravo korištenja jednog raspona brojeva ne diskriminira druge pružatelje elektroničkih komunikacijskih usluga što se tiče brojevnog niza koji se rabi za pristup njihovim uslugama.

4. Svaka država članica utvrđuje raspon svojih negeografskih resursa numeriranja koji se može upotrebljavati za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga koje nisu interpersonalne komunikacijske usluge na cijelom području Unije, ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 531/2012 i provedbene akte koji se temelje na njoj te članak 91. stavak 2. ove Direktive. Ako su prava korištenja brojeva dodijeljena u skladu sa stavkom 2. poduzećima koja nisu pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga, ovaj se stavak primjenjuje na posebne usluge koje ta poduzeća pružaju. Državna regulatorna tijela osiguravaju da uvjeti za pravo korištenja brojeva upotrijebljenih za pružanje usluga izvan države članice čiji je kôd države i njihova provedba nisu manje strogi od uvjeta i provedbe primjenjivih na usluge koje se pružaju u državi članici čiji je kôd države. Državna regulatorna tijela također osiguravaju da se pružatelji koji upotrebljavaju brojeve svojeg kôda države u drugim državama članicama pridržavaju pravila o zaštiti potrošača i drugih nacionalnih pravila u vezi s korištenjem brojeva primjenjivim u državama članicama u kojima se upotrebljavaju ti brojevi. Tom se obvezom ne dovode u pitanje izvršne ovlasti nadležnih tijela tih država članica.

BEREC pomaže državnim regulatornim tijelima u koordinaciji njihovih aktivnosti kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje resursima numeriranja i izvanteritorijalnog korištenja u skladu s regulatornim okvirom.

5. Države članice osiguravaju da je kôd „00” standardni međunarodni pristupni kôd. Posebni uvjeti za pozivanje između susjednih lokacija preko granica između država članica mogu se uspostaviti ili nastaviti. Krajnji korisnici na tim lokacijama moraju se u potpunosti obavijestiti o navedenim okolnostima.

Države članice mogu se dogovoriti da dijele zajednički plan numeriranja za sve ili posebne kategorije brojeva.

6. Države članice promiču pružanje resursa numeriranja bežičnim putem, gdje je to tehnički izvedivo, kako bi se mijenjanje pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga olakšalo krajnjim korisnicima▌, posebno pružateljima i korisnicima usluga komunikacije između strojeva.

7. Države članice osiguravaju objavljivanje nacionalnog plana numeriranja i svih njegovih kasnijih izmjena, uz ograničenja koja mogu proizlaziti jedino vezano za nacionalnu sigurnost.

8. Države članice podržavaju usklađivanje posebnih brojeva ili raspona numeriranja u Unije kada ono promiče djelovanje unutarnjeg tržišta i razvoj paneuropskih usluga. Komisija nastavlja pratiti kretanja na tržištu i sudjelovati u međunarodnim organizacijama i forumima kada se donose odluke o numeriranju. Ako Komisija to smatra opravdanim i prikladnim, ona poduzimaju odgovarajuće tehničke provedbene mjere u interesu jedinstvenog tržišta kako bi odgovorila na neispunjenu prekograničnu ili paneuropsku potražnju za brojevima, koja bi inače činila prepreku trgovini među državama članicama .

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4.

Članak 88.

Dodjela prava korištenja brojeva

1. Kada je nužno dati pojedinačna prava korištenja brojeva, državna regulatorna tijela , na zahtjev, daju takva prava bilo kojem poduzeću koje daje na korištenje elektroničke komunikacijske mreže ili pruža elektroničke komunikacijske usluge obuhvaćene općim ovlaštenjem iz članka 12., podložno odredbama članka 13. i članka 21.stavka 1. točke (c) te bilo kojim drugim pravilima koja osiguravaju učinkovito korištenje tih izvora u skladu s ovom Direktivom . Državna regulatorna tijela također mogu dodijeliti prava korištenja brojeva poduzećima koja nisu pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga u skladu s člankom 87. stavkom 2.2. Prava korištenja brojeva jamče se putem otvorenih, nepristranih, transparentnih, nediskriminirajućih i razmjernih postupaka.

Kada se daju prava korištenja brojeva, državna regulatorna tijela određuju može li nositelj prava prenositi ta prava te pod kojim uvjetima.

Kada državna regulatorna tijela daju prava korištenja na ograničeni vremenski rok, trajanje je za dotičnu uslugu primjereno ciljevima kojima se teži, vodeći računa o potrebi da se omogući odgovarajući rok za amortizaciju ulaganja.

3. Odluke o davanju prava korištenja brojeva donose se, dostavljaju ili objavljuju što je moguće prije nakon što državno regulatorno tijelo primi potpuni zahtjev, u roku od tri tjedna u slučaju brojeva koji su dodijeljeni za posebne namjene u okviru nacionalnog plana numeriranja .

4. Kada je, nakon rasprave sa zainteresiranim stranama u skladu s člankom 23., odlučeno da se prava korištenja od iznimne gospodarske vrijednosti moraju dodijeliti putem konkurentnih ili usporedivih postupaka odabira, državna regulatorna tijela mogu produljiti najdulji rok od tri tjedna za daljnja tri tjedna.

5. Državna regulatorna tijela ne ograničavaju broj dodijeljenih prava korištenja osim kada je to potrebno da bi se osiguralo učinkovito korištenje resursa numeriranja .

6. Kada pravo korištenja brojeva uključuje njihovo izvanteritorijalno korištenje unutar Unije u skladu s člankom 87. stavkom 4., državna regulatorna tijela uz pravo korištenja povezuju posebne uvjete kako bi se osiguralo pridržavanje svih relevantnih nacionalnih pravila i zakona o zaštiti potrošača u vezi s korištenjem brojeva primjenjivih u državama članicama gdje se brojevi upotrebljavaju. Države članice ne smiju nametati naknadne dodatne obveze za ta prava korištenja.

Na zahtjev državnog regulatornog tijela iz druge države članice kojim se dokazuje kršenje relevantnih pravila zaštite potrošača ili nacionalnog zakona povezanog s brojevima te države članice, državno regulatorno tijelo države članice u kojoj su dodijeljena prava korištenja brojeva provodi uvjete povezane na temelju podstavka 1. u skladu s člankom 30., uključujući u ozbiljnim slučajevima ukidanjem prava izvanteritorijalnog korištenja za brojeve dodijeljene dotičnom poduzeću.

BEREC olakšava i koordinira razmjenu informacija među državnim regulatornim tijelima različitih uključenih država članica i osigurava odgovarajuću koordinaciju posla među njima.

Članak 89.

Naknade za prava korištenja brojeva

Države članice mogu državnom regulatornom tijelu dozvoliti da uvede naknade za prava korištenja brojeva koje odražavaju potrebu osiguranja optimalnog korištenja tih resursa. Države članice osiguravaju da su te naknade objektivno opravdane, transparentne, nediskriminirajuće i proporcionalne u odnosu na njihovu namjenu i uzimaju u obzir ciljeve iz članka 3.

Članak 90.

Dežurna linija za nestalu djecu i dežurna linija za pomoć djeci

1. Države članice građanima osiguravaju pristup besplatnoj liniji dežurne službe za prijavu nestanka djeteta. Dežurna linija dostupna je pod brojem „116000”. Države članice osiguravaju da djeca imaju pristup dežurnoj službi za pomoć djeci koja im je prilagođena. Linija za pružanje pomoći dostupna je pod brojem „116111”.

2. Države članice krajnjim korisnicima s invaliditetom osiguravaju mogućnost pristupa službama dostupnima pod brojevima „116000” i „116111” pod jednakim uvjetima kao i za ostale krajnje korisnike, uključujući s pomoću usluga cjelokupnog razgovora. Mjere kojima se krajnjim korisnicima s invaliditetom olakšava pristup takvim službama tijekom putovanja u drugim državama članicama temelje se na usklađivanju s odgovarajućim normama ili specifikacijama objavljenima u skladu s člankom 39.

3. Države članice osiguravaju provedbu odgovarajućih mjera potrebnih za postizanje dostatne razine kvalitete usluge u radu dežurne službe na broju 116 000 kao i dodjelu potrebnih financijskih sredstava za njezin rad.

4. Države članice i Komisija osiguravaju adekvatne mjere informiranja građana o postojanju i korištenju usluga dežurnih službi na brojevima „116 000” i „116111”.

Članak 91.

Pristup brojevima i uslugama

1. Države članice osiguravaju, gdje je to tehnički i ekonomski moguće, osim u slučajevima kada je nazvani krajnji korisnik odabrao zbog poslovnih razloga ograničiti pristup pozivateljima koji su locirani na posebnim geografskim područjima, da državna tijela poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurala da krajnji korisnici imaju sljedeće mogućnosti:

  (a) pristup i korištenje usluga korištenjem nezemljopisnih brojeva unutar Unije; i

  (b) pristup svim brojevima u Uniji, bez obzira na tehnologiju i uređaje koje koristi operator, uključujući one navedene u nacionalnim planovima numeriranja država članica i Univerzalne međunarodne brojeve besplatnih telefonskih usluga (UIFN).

2. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela imaju mogućnost od pružatelja javnih komunikacijskih mreža i/ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga zatražiti da, od slučaja do slučaja, blokiraju pristup brojevima ili uslugama kada je to opravdano zbog prijevare ili zlouporabe, te zatražiti da u takvim slučajevima pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga uskrate odgovarajuće prihode od međusobnog povezivanja ili drugih usluga.

Glava III. Prava krajnjih korisnika

(Članak 91.a)

Klauzula o izuzeću

Glava III., uz iznimku članaka 92. i 93., ne primjenjuju se na brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge koje su mikropoduzeća kako je definirano u Preporuci Komisije 2003/361/EZ.

Članak 92.

Nediskriminacija

Pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga ne primjenjuju nikakve diskriminirajuće zahtjeve ili uvjete pristupa ili korištenja na krajnje korisnike u Uniji na temelju njihova državljanstva ili boravišta ili poslovnog nastana, osim ako su takve razlike objektivno opravdane.

Članak 92.a

1. Pružatelji javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga ne primjenjuju tarife na fiksne i mobilne komunikacijske usluge unutar Unije koje završavaju u drugoj državi članici, a koje su više od tarifa za usluge koje završavaju u istoj državi članici, osim ako se to ne može opravdati razlikom u cijeni završavanja poziva.

2. Do ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive], BEREC, nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom, donosi smjernice o povratu takvih objektivno opravdanih različitih troškova u skladu sa stavkom 1. Takvim smjernicama osigurava se da se bilo kakva razlika temelji isključivo na postojećim izravnim troškovima koji nastaju za pružatelja usluga pri pružanju prekograničnih usluga.

3. Do ... [jedna godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive, a zatim jednom godišnje] Europska komisija podnosi izvješće o primjeni obveza iz stavka 1., uključujući procjenu kretanja komunikacijskih tarifa unutar Unije.

Članak 93.

Zaštita temeljnih prava

1. Nacionalnim mjerama koje se odnose na pristup krajnjih korisnika ili njihovo korištenje uslugama i aplikacijama putem elektroničkih komunikacijskih mreža , poštuju se temeljna prava i slobode , kako je zajamčeno Poveljom temeljnih prava Unije i općim načelima prava Unije .

2. Bilo koja od ovih mjera, koje se odnose na pristup krajnjih korisnika uslugama i aplikacijama unutar elektroničkih komunikacijskih mreža, ili njihovo korištenje tih usluga i aplikacija, koja bi mogla ograničiti ova temeljna prava i slobode, može se odrediti samo ako je predviđena zakonom i poštuje bit tih prava ili sloboda, primjerena, razmjerna i potrebna , a stvarno ispunjava ciljeve od općeg interesa koje prepoznaje Unija ili potrebu za zaštitom prava i sloboda drugih u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje temeljnih prava Europske unije i s općim načelima prava Unije , uključujući učinkovitu sudsku zaštitu i pravični postupak. Shodno tomu, ove se mjere mogu donijeti samo uz dužno poštovanje načela pretpostavke nedužnosti i prava na privatnost. Jamči se prioritetni, pravični i nepristrani postupak, uključujući pravo na saslušanje dotične osobe ili osoba, ovisno o potrebnim odgovarajućim uvjetima i proceduralnim dogovorima u valjano obrazloženim hitnim slučajevima, u skladu s Poveljom temeljnih prava Europske unije. Jamči se pravo na učinkovitu i pravodobnu sudsku kontrolu.

2a. U skladu s člancima 7., 8. i 11. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima države članice ne smiju uvesti obvezu općeg i neselektivnog zadržavanje svih podataka o prometu i lokaciji svih pretplatnika i registriranih korisnika u vezi s njihovim elektroničkim komunikacijama.

Članak 94.

Razina usklađivanja

Države članice ne zadržavaju niti uvode u svoje nacionalno pravo odredbe o zaštiti krajnjih korisnika ili uvjete općeg ovlaštenja obuhvaćene ovom glavom i koji se razlikuju od odredaba utvrđenih u ovoj glavi, uključujući strože ili manje stroge odredbe kako bi se osigurala različita razina zaštite, osim ako se drugačije predviđa u ovoj glavi.

Članak 95.

Zahtjevi o informacijama za ugovore

-1.  Zahtjevi za informacije utvrđeni u ovom članku, uključujući sažetak ugovora, čine sastavni dio ugovora i predstavljaju dopunu zahtjevima za informacije utvrđenima u Direktivi 2011/83/EU. Države članice osiguravaju da se informacije iz ovog članka pružaju u jasnom, razumljivom i lako dostupnom obliku. Na zahtjev potrošača ili drugih krajnjih korisnika osigurava se i primjerak s informacijama na trajnom nosaču podataka i u formatima pristupačnima za krajnje korisnike s invaliditetom.

1. Prije nego što se potrošač obveže ugovorom ili bilo kojom odgovarajućom ponudom koja podliježe bilo kakvoj vrsti naknade, pružatelji usluga pristupa internetu, javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga i usluga prijenosa za radiodifuzijsko emitiranje po potrebi potrošaču pružaju sljedeće informacije u mjeri u kojoj se te informacije odnose na uslugu koju oni pružaju.

  (a) kao dio glavnih značajki svake pružene usluge:

i. sve minimalne razine kakvoće usluge u mjeri u kojoj su ponuđene i u skladu sa smjernicama BEREC-a koje će se donijeti u skladu s člankom 97. stavkom 2., nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom, u pogledu:

–   za usluge pristupa internetu: barem latencija, varijacije kašnjenja, gubitak paketa,

–   za javno dostupne brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge: barem vrijeme koje je potrebno za prvotno povezivanje, vjerojatnost neuspjeha, kašnjenja u signalizaciji poziva u skladu s Prilogom IX. ovoj Direktivi i

–   za usluge koje nisu usluge pristupa internetu u smislu članka 3. stavka 5. Uredbe (EU) 2015/2120: osigurani posebni parametri kakvoće,

Ako nije ponuđena minimalna razina kvalitete usluge, obvezna je izjava o tome.

ii. ne dovodeći u pitanje pravo krajnjih korisnika da upotrebljavaju terminalnu opremu po vlastitom izboru u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe 2015/2120/EZ, sve naknade i ograničenja koje pružatelj odredi za korištenje isporučene terminalne opreme i po potrebi kratke tehničke informacije za pravilno funkcioniranje opreme koju je potrošač odabrao;

  (b) sve mogućnosti naknade i povrata, uključujući po potrebi izričito upućivanje na zakonska prava potrošača, koje se primjenjuju ako razine kakvoće ugovorene usluge nisu zadovoljene ili ako se zbog poznatih softverskih ili hardverskih nedostataka za koje je proizvođač ili programer izdao zakrpe, a pružatelj usluga ih nije primijenio niti je poduzeo ikakve druge odgovarajuće protumjere, dogodi sigurnosni incident o kojem je pružatelj usluga bio obavješten,

  (c) kao dio informacija o cijeni i načina plaćanja naknade:

i. pojedinosti konkretnog tarifnog plana ili planova na temelju ugovora i, za svaki takav tarifni plan vrste usluga koja se pružaju, uključujući, gdje je to primjenjivo, količine komunikacije (MB, minute, SMS) uključene po obračunskom razdoblju, te cijena dodatnih komunikacijskih jedinica,

(ia) u slučaju tarifnog plana ili planova s unaprijed utvrđenom količinom komunikacija, mogućnost za potrošače da prenesu neiskorištenu količinu iz prethodnog obračunskog razdoblja u sljedeće obračunsko razdoblje, ako je ta mogućnost predviđena ugovorom,

(ib) mogućnosti za zaštitu transparentnosti računa i praćenje razine potrošnje,

(ic) ne dovodeći u pitanje članak 13. Uredbe 2016/679, informacije o tome koji su osobni podaci potrebni prije početka izvršavanja usluge ili se prikupljaju u kontekstu pružanja usluge,

ii. tarifne informacije s obzirom na brojeve ili usluge koje podliježu posebnim uvjetima određivanja cijene; s obzirom na pojedine kategorije usluga, državna regulatorna tijela mogu zahtijevati da se takve informacije pruže neposredno prije uspostavljanja poziva,

iii. za pakete usluga i pakete koji uključuju i usluge i opremu, cijena pojedinačnih elemenata paketa u mjeri u kojoj se stavljaju na tržište i odvojeno,

iv. pojedinosti o poslijeprodajnoj usluzi, usluzi održavanja i usluzi podrške korisnicima te troškovima održavanja

v. način na koji se mogu dobiti najnovije informacije o svim primjenjivim tarifama i naplati održavanja;

  (d) kao dio informacija o trajanju ugovora i uvjeta za obnovu i raskid ugovora:

i. i. sve minimalne razine korištenja ili vremenska razdoblja potrebna za ostvarivanje pogodnosti iz posebne ponude,

ii. sve postupke i troškove povezane s promjenom pružatelja usluga i prenosivosti broja i ostalih identifikatora i mehanizmi naknada i povrata za kašnjenje ili zlouporabu promjene,

iii. sve troškove povezane s ranijim raskidom ugovora, uključujući informacije o otključavanju terminalne opreme i sve povrate troškova povezane s terminalnom opremom,

iv. za usluge u paketu po potrebi uvjeti raskida paketa ili njegovih dijelova,

  (e) pojedinosti o proizvodima i uslugama osmišljenima za krajnje korisnike s invaliditetom i kako se mogu dobiti ažuriranja tih informacija;

  (f) načine pokretanja postupaka za rješavanje sporova, uključujući nacionalne i prekogranične sporove, u skladu s člankom 25.;

  (g) vrstu djelovanja koju bi određeno poduzeće moglo poduzeti, kao odgovor na incidente u pogledu sigurnosti ili cjelovitosti, prijetnje i ranjivost.

2. Uz zahtjeve utvrđene u stavku 1. pružatelji javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga pružaju sljedeće informacije na jasan i razumljiv način:

–  sva ograničenja pristupa hitnim službama i/ili informacijama o lokaciji pozivatelja zbog tehničke neizvedivosti ako usluga krajnjim korisnicima omogućuje uspostavu nacionalnog poziva prema broju u nacionalnom planu numeriranja;

–  pravo krajnjeg korisnika da odabere unošenje ili izostavljanje svojih osobnih podataka u imenik, te vrstu dotičnih podataka, u skladu s člankom 12. Direktive 2002/58/EZ;

3. Stavci 1., ▌ 2. i 6. primjenjuju se i na mikropoduzeća ili mala poduzeća te na neprofitne organizacije kao krajnje korisnike osim ako su izrijekom pristali na odricanje od svih tih odredaba ili njihovih dijelova,

4. Pružatelji usluga pristupa internetu pružaju informacije navedene u stavcima 1. i 2. uz informacije potrebne na temelju članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) 2015/2120.

5. Do [stupanje na snagu + 12 mjeseci] Komisija, nakon savjetovanja s BEREC-om, donosi predložak sažetka ugovora, kojom se utvrđuju glavni elementi zahtjeva za informacije u skladu sa stavcima 1. i 2. Ti glavni elementi uključuju barem sažetak informacija:

(a)  o imenu, adresi i kontaktnim podacima pružatelja te, ako se razlikuju, o kontaktnim podacima za pritužbe;

(b)  o glavnim značajkama svake pružene usluge,

(c)  o odgovarajućim cijenama,

(d)  o trajanju ugovora i uvjetima za njegovu obnovu i raskid,

(e)  o mjeri u kojoj se proizvodi i usluge oblikuju za krajnje korisnike s invaliditetom.

(f)  u pogledu usluga pristupa internetu, informacije potrebne na temelju članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) 2015/2120.

Taj predložak ne smije biti dulji od jedne stranice formata A4. Mora biti lako čitljiv. Ako se nekoliko različitih usluga objedini u jedinstveni ugovor, mogu biti potrebne dodatne stranice, ali duljina dokumenta ograničava se na ukupno tri stranice.

Komisija može donijeti provedbeni akt kojim se precizira predložak naveden u ovom stavku. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 110. stavka 4.

Pružatelji koji podliježu obvezama na temelju stavaka 1. do 4. propisno ispunjavaju taj predložak sažetka ugovora primjenjivim informacijama i daju ga po potrebi potrošačima, mikropoduzećima, malim poduzećima te neprofitnim organizacijama prije sklapanja ugovora ili, ako to nije moguće, bez nepotrebnog odgađanja nakon toga.

6. Pružatelji usluga pristupa internetu i pružatelji javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga nude potrošačima sredstvo za praćenje i kontrolu korištenja svake od tih usluga koja se obračunava na temelju vremenskog razdoblja ili potrošene količine. To sredstvo uključuje pristup pravovremenim informacijama na razini potrošnje usluga uključene u tarifni plan. Pružatelji usluga pristupa internetu i javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga potrošačima na zahtjev pružaju savjete o najboljoj tarifi koji se odnose na njihove usluge, najkasnije 3 mjeseca prije završetka ugovornog razdoblja.

6a. Države članice u svojim nacionalnim pravnim sustavima mogu zadržati ili u njih uvesti dodatne zahtjeve primjenjive na usluge pristupa internetu i brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge i usluge prijenosa za radiodifuzijsko emitiranje kako bi se osigurala viša razina zaštite potrošača u odnosu na zahtjeve za informacije utvrđene u stavcima 1. i 2. ovog članka. Osim toga, države članice u svojim nacionalnim pravnim sustavima mogu zadržati ili u njih uvesti odredbe za privremeno sprječavanje daljnjeg korištenja relevantne usluge koje prelazi financijsko ili količinsko ograničenje koji utvrdi nadležno tijelo.

Članak 96.

Transparentnost, uspoređivanje ponuda i objava informacija

1. Državna regulatorna tijela osiguravaju da, ako pružanje relevantnih usluga podliježe uvjetima, pružatelji usluga pristupa internetu, pružatelji javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga i usluga prijenosa za radiodifuzijsko emitiranje objavljuju informacije iz Priloga VIII. u jasnom, razumljivom, strojno čitljivom i lako dostupnom obliku, osobito za krajnje korisnike s invaliditetom. Ti se podaci redovito ažuriraju. Državna regulatorna tijela mogu u svojim nacionalnim pravnim sustavima zadržati ili u njih uvesti dodatne zahtjeve u pogledu zahtjeva za transparentnost utvrđenih u ovom stavku.

2. Državna regulatorna tijela osiguravaju da krajnji korisnici imaju besplatan pristup najmanje jednom neovisnom alatu za usporedbu koji im omogućuje da uspoređuju i ocjenjuju cijene i tarife te po potrebi indikativne podatke koji se odnose na kakvoću izvođenja usluge različitih usluga pristupa internetu i javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga.

Alat za usporedbu:

(a)  operativno je neovisan tako što osigurava da su svi pružatelji usluga jednako zastupljeni u rezultatima pretraživanja;

(b)  jasno otkriva vlasnike i operatore alata za usporedbu;

(c)  utvrđuje jasne i objektivne kriterije na kojima će se temeljiti usporedba;

(d)  služi se jednostavnim i nedvosmislenim jezikom;

(e)  pruža točne i najnovije informacije te navodi vrijeme posljednjeg ažuriranja;

(f)  uključuje širok raspon ponuda koje obuhvaćaju znatan dio tržišta i, kada predstavljene informacije ne čine potpuni pregled tržišta, jasnu izjavu u tom pogledu, prije prikazivanja rezultata;

(g)  omogućuje učinkoviti postupak za prijavljivanje netočnih informacija.

(ga)  uključuje cijene i tarife te kvalitetu izvođenja usluge i za krajnje korisnike koji su poduzeća i za krajnje korisnike koji su potrošači.

Državna regulatorna tijela na zahtjev pružatelja alata certificiraju alate za usporedbu koji ispunjavaju uvjete iz točaka (a) do (g). Treće osobe imaju pravo besplatnog korištenja, u otvorenom formatu podataka, informacija koje objavljuju pružatelji usluga pristupa internetu ili javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga za potrebe stavljanja na raspolaganje takvih neovisnih alata za usporedbu.

3. Države članice mogu zahtijevati da i državna tijela i pružatelji usluge pristupa internetu,pružatelji javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga ili pružatelji obiju navedenih usluga besplatno pružaju informacije od javnog interesa postojećim i novim krajnjim korisnicima, po potrebi i istim sredstvima koje uobičajeno upotrebljavaju u komunikaciji s krajnjim korisnicima. U tom slučaju, relevantna javna tijela pružaju te informacije od javnog interesa u standardiziranom formatu te one, između ostalog, obuhvaćaju sljedeće teme:

(a)  najčešće načine korištenja usluga pristupa internetu i javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga za počinjenje nezakonitih radnji ili širenje štetnog sadržaja, posebno kada to dovodi u pitanje poštovanje prava i sloboda drugih, uključujući povredu prava o zaštiti podataka, autorskih i povezanih prava, te njihove pravne posljedice; i načine zaštite od rizika za osobnu sigurnost, privatnost i osobne podatke kod korištenja usluga pristupa internetu i javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga.

Članak 97.

Kakvoća usluge

1. Državna regulatorna tijela od pružatelja usluga pristupa internetu i javno dostupnih ▌interpersonalnih komunikacijskih usluga mogu zahtijevati objavljivanje sveobuhvatnih, usporedivih, pouzdanih, korisniku prilagođenih i ažuriranih podataka za krajnje korisnike o kakvoći njihovih usluga, u mjeri u kojoj oni pružaju minimalnu razinu kakvoće usluge, te o mjerama koje su poduzete kako bi se osigurala jednakost u pristupu za korisnike s invaliditetom. Navedeni se podaci na zahtjev podnose nacionalnim zakonodavnim tijelima prije objave. Takve mjere za osiguranje kakvoće usluge moraju biti u skladu s Uredbom (EU) 2015/2120. Pružatelji javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga moraju obavijestiti potrošača ako kakvoća usluga koje pružaju ovisi o bilo kakvim vanjskim čimbenicima, kao što su kontrola prijenosa signala ili mrežna povezivost.

2. Državna regulatorna tijela određuju, uzimajući u najvećoj mjeri smjernice BEREC-a , parametre kakvoće usluga koje je potrebno izmjeriti i primjenjive metode mjerenja, kao i sadržaj, oblik i način na koji se podaci trebaju objaviti, uključujući i moguće mehanizme certificiranja kakvoće. Prema potrebi upotrebljavaju se parametri, definicije i metode mjerenja utvrđeni u Prilogu IX.

Kako bi se pridonijelo dosljednoj primjeni ovog stavka i Priloga IX., nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom BEREC do [stupanje na snagu plus 18 mjeseci] donosi smjernice s pojedinostima o odgovarajućoj kakvoći parametara usluge, uključujući parametre relevantne za krajnje korisnike s invaliditetom, primjenjive metode mjerenja, sadržaj i format objavljivanja informacija te mehanizme certificiranja kakvoće.

Članak 98.

Trajanje i raskid ugovora

1. Države članice osiguravaju da uvjeti i postupci za raskid ugovora ne destimuliraju promjenu pružatelja usluga i da se ugovorima sklopljenima između potrošača i pružatelja javno dostupnih usluga pristupa internetu, brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga i usluga prijenosa za radiodifuzijsko emitiranje ne uvjetuje ▌obvezujuće razdoblje dulje od 24 mjeseca. Države članice mogu odrediti ili zadržati kraća maksimalna razdoblja za obvezujuće ugovorno razdoblje. Države članice također mogu uvesti zahtjev da pružatelji potrošačima ponude mogućnost pretplate na ugovor s maksimalnim trajanjem od 12 mjeseci ili kraće.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na trajanje ugovora o ratama kada je potrošač pristao u odvojenom ugovoru na plaćanje u ratama za uvođenje fizičke veze s mrežama povezivosti vrlo velikog kapaciteta. Ugovor o ratama za uvođenje fizičke veze ne uključuje terminalnu opremu ili opremu za uslugu pristupa internetu, kao što je ruter ili modem i ne sprječava potrošače da ostvare svoja prava iz ovog članka.

2. Ako ugovorno ili nacionalno pravo predviđa da se ugovor s fiksnim trajanjem automatski produljuje, država članica osigurava da nakon takvog automatskog produljenja, potrošači imaju pravo na raskid ugovora u bilo kojem trenutku uz maksimalni otkazni rok od mjesec dana i bez troškova osim naknada za primanje usluge tijekom otkaznog roka. Prije automatskog produljena ugovora pružatelji usluga na jasan način obavješćuju potrošača o isteku početnog ugovornog razdoblja i o načinima raskida ugovora, ako se to zatraži. Pružatelji usluga pritom koriste ista sredstva koja obično koriste za komunikaciju s potrošačima.

2a. Stavci 1. i 2. primjenjuju se i na mikropoduzeća i mala poduzeća ili na neprofitne organizacije kao krajnje korisnike, osim ako nisu izrijekom pristali na odricanje od tih odredaba.

3. Krajnji korisnici imaju pravo raskinuti svoj ugovor bez troškova nakon obavijesti o promjenama ugovornih uvjeta koje je predložio pružatelj usluga pristupa internetu, javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga i usluga prijenosa za radiodifuzijsko emitiranje, osim ako su predložene promjene isključivo u korist krajnjeg korisnika ili su isključivo tehničke naravi i imaju neutralan utjecaj na krajnjeg korisnika ili su strogo potrebne radi provedbe zakonodavnih ili regulatornih promjena. Pružatelji obavješćuju krajnje korisnike najmanje mjesec dana ranije o svakoj promjeni ugovornih uvjeta te ih istovremeno obavješćuju o njihovu pravu na raskid ugovora bez troškova ako ne prihvaćaju nove uvjete. Države članice osiguravaju da se obavješćivanje izvodi na jasan i razumljiv način putem trajnog medija istim sredstvima koje pružatelj obično koristi za komunikaciju s potrošačima.

3a. Svaka znatna razlika između stvarne izvedbe elektroničke komunikacijske usluge i izvedbe utvrđene ugovorom, koja je trajna ili se redovito pojavljuje, smatra se izvedbom neusklađenom s odredbama ugovora u svrhu aktiviranja pravnih sredstava koja su potrošaču dostupna u skladu s nacionalnim pravom, uključujući pravo na raskid ugovora bez ikakvih troškova.

4. Ako krajnji korisnik ima pravo na raskid ugovora o javno dostupnim uslugama pristupa internetu, brojevno utemeljenoj interpersonalnoj komunikacijskoj usluzi i usluzi prijenosa za radiodifuzijsko emitiranje prije isteka ugovorom dogovorenog razdoblja u skladu s ovom Direktivom, drugim odredbama prava Unije ili nacionalnog prava, krajnji korisnik nije dužan platiti nikakve sankcije ni naknade osim troškova zadržane subvencionirane terminalne opreme. Ako krajnji korisnik odluči zadržati terminalnu opremu koja je došla u paketu u trenutku sklapanja ugovora, nastala naknada ne premašuje njezinu vrijednost pro rata temporis u trenutku sklapanja ugovora ili preostali dio naknade za uslugu do isteka ugovora, ovisno o tome koji je iznos manji. Države članice mogu odabrati druge metode izračuna visine naknade ako je ta naknada jednaka ili manja od navedenog izračuna naknade. Pružatelj besplatno uklanja sva ograničenja u vezi s korištenjem terminalne opreme na drugim mrežama najkasnije po plaćanju te naknade. Države članice mogu donijeti ili zadržati dodatne zahtjeve u odnosu na ovaj stavak kako bi se osigurala viša razina zaštite potrošača.

Članak 99.

Promjena pružatelja i prenosivost broja

1. U slučaju promjene pružatelja usluga pristupa internetu, dotični pružatelji krajnjem korisniku pružaju odgovarajuće informacije prije i tijekom postupka promjene pružatelja te osiguravaju kontinuitet usluge. Novi pružatelj usluga vodi postupak promjene pružatelja i osigurava da se usluga aktivira na datum i u vremenskom okviru koji su izričito dogovoreni s krajnjim korisnikom. Zamijenjeni pružatelj nastavlja pružati svoje usluge pod istim uvjetima dok se usluge novog pružatelja ne aktiviraju. Prekid pružanja usluge tijekom postupka promjene pružatelja usluge ne smije trajati dulje od jednog radnog dana ako oba pružatelja rabe ista tehnološka rješenja. Ako pružatelji rabe drugačija tehnološka rješenja, oni nastoje ograničiti prekid pružanja usluge tijekom postupka promjene pružatelja usluge na jedan radni dan, osim ako dulje razdoblje, koje ne premašuje dva radna dana, nije valjano opravdano.

Državna regulatorna tijela osiguravaju učinkovitost i jednostavnost postupka promjene pružatelja usluge za krajnjeg korisnika.

2. Države članice osiguravaju svim krajnjim korisnicima s brojevima obuhvaćenima nacionalnim planom numeriranja, a koji to zatraže, pravo zadržavanja svog broja (ili više njih), neovisno o poduzeću koje pruža usluge u skladu s odredbama iz dijela C, Priloga VI.

2a. Ako krajnji korisnik raskine ugovor s pružateljem, zadržava pravo prenošenja broja kod drugog pružatelja šest mjeseci nakon datuma raskida, osim ako se krajnji korisnik ne odrekne tog prava.

3. Državna regulatorna tijela osiguravaju da je određivanje cijena između operatora i/ili pružatelja usluga, s obzirom na osiguravanje prenosivosti broja, usredotočeno na trošak, te da se nikakvi izravni troškovi ne primjenjuju na krajnje korisnike .

4. Državna regulatorna tijela ne određuju maloprodajne tarife za prijenos brojeva tako da ometaju konkurenciju, primjerice određivanjem posebnih ili zajedničkih maloprodajnih tarifa.

5. Prenošenje brojeva i njihova kasnija aktivacija izvršava se u najkraćem mogućem roku. U svakom slučaju, potrošačima koji su sklopili ugovor za prenošenje broja na novo poduzeće, taj se broj mora aktivirati u roku od jednog radnog dana od dogovorenog datuma. Zamijenjeni pružatelj nastavlja pružati svoje usluge pod istim uvjetima dok se usluge novog pružatelja ne aktiviraju.

Ovaj stavak primjenjuje se i na mikropoduzeća ili mala poduzeća te na neprofitne organizacije kao krajnje korisnike osim ako su izrijekom pristali na odricanje od svih tih odredaba ili njihovih dijelova.

5a. Novi pružatelj usluga vodi postupak promjene pružatelja i prenošenja broja, te novi i zamijenjeni pružatelj međusobno surađuju u dobroj vjeri. Državna regulatorna tijela mogu uspostaviti globalni postupak promjene pružatelja usluga i prenošenja broja, uzimajući u obzir nacionalne odredbe o ugovorima, tehničku izvedivost i potrebu održavanja kontinuiteta usluge za krajnje korisnike. To uključuje, ako je moguće, zahtjev da se prenošenje broja dovrši bežičnim putem, osim ako krajnji korisnik ne zatraži suprotno.

U svakom slučaju, prekid pružanja usluge tijekom postupka prebacivanja broja ne smije trajati dulje od jednog radnog dana.

Ugovori krajnjih korisnika sa zamijenjenim pružateljem automatski se raskidaju nakon završetka postupka promjene pružatelja. Zamijenjeni pružatelji potrošačima daju povrat cjelokupnog preostalog iznosa unaprijed plaćenih usluga. Povrat može biti podložan naknadi samo ako je tako navedeno u ugovoru. Takva naknada mora biti razmjerna i primjerena stvarnim troškovima koji nastaju za zamijenjenog pružatelja koji daje povrat. U slučaju neuspješnog postupka prenošenja broja, zamijenjeni pružatelj ponovno aktivira broj ili uslugu krajnjeg korisnika pod istim uvjetima koje je krajnji korisnik imao prije pokretanja postupka promjene pružatelja, dok prenošenje broja ili promjena pružatelja ne budu uspješni. Državna regulatorna tijela također mogu poduzeti prikladne mjere kojima se osigurava odgovarajuće informiranje i zaštita krajnjih korisnika tijekom cijelog postupka promjene pružatelja usluga i prenošenja broja, te sprečavanje promjene pružatelja usluga protiv njihove volje.

6. Države članice osiguravaju postojanje odgovarajućih sankcija za poduzeća ▌u slučaju kašnjenja postupka prenošenja ili zlouporabe prenošenja koje izvode ili koje se izvodi u njihovo ime.

6a. Države članice osiguravaju da krajnji korisnici imaju pravo na naknadu od pružatelja u slučaju kašnjenja pri prenošenju broja ili promjeni pružatelja ili zlouporabe prenošenja broja ili promjene pružatelja. Minimalna naknada za kašnjenje iznosi:

(a)   ako prenošenje broja kasni više od jednog ili dva radna dana kako je utvrđeno člankom 99. stavkom 1. odnosno člankom 99. stavkom 5., određen iznos po dodatnom danu;

(b)   ako prekid pružanja usluge traje više od jednog radnog dana, određen iznos po dodatnom danu;

(c)   ako dođe do kašnjenja pri aktivaciji usluge, određen iznos za svaki dan nakon dana dogovorenog za aktivaciju; i

(d)   ako je dogovoreni termin koji se odnosi na uslugu propušten ili otkazan bez prethodne obavijesti barem 24 sata unaprijed, određen iznos po dogovorenom terminu.

Državna regulatorna tijela određuju odgovarajuće iznose u skladu s ovim stavkom.

6b. Naknada navedena u stavku 6.a plaća se odbijanjem od sljedećeg računa, gotovinom, putem elektroničkog transfera ili, u dogovoru s krajnjim korisnikom, u bonovima za usluge.

6c. Stavkom 6.a ne dovodi se u pitanje bilo koje pravo na dodatnu naknadu u skladu s nacionalnim pravom ili pravom Unije. Države članice mogu utvrditi dodatna pravila kojima se osigurava da svaki krajnji korisnik koji je pretrpio materijalnu ili nematerijalnu štetu u skladu s ovim člankom može tražiti i primiti naknadu od poduzeća za pretrpljenu štetu. Minimalna naknada plaćena u skladu sa stavkom 6.a može se odbiti od bilo koje takve naknade. Plaćanje naknade u skladu s člankom 6.a ne sprječava novog pružatelja da traži naknadu od zamijenjenog pružatelja ako je to prikladno.

Članak 100.

Ponude u paketu

1. Ako se paket usluga ili paket usluga i terminalne opreme koji se nudi potrošaču sastoji najmanje od usluge pristupa internetu ili javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga, članak 95., članak 96. stavak 1., članak 98. i članak 99. ▌primjenjuju se mutatis mutandis na sve dijelove paketa osim ako su odredbe primjenjive na drugi dio paketa povoljnije za potrošača.

2. Bilo kojom pretplatom na dodatne usluge ili terminalnu opremu koju pruža ili distribuira isti pružatelj usluga pristupa internetu ili javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga ne produljuje se ugovorno razdoblje ugovora osim ako potrošač izrijekom ne prihvati drugačije uvjete pri uzimanju pretplate za dodatne usluge ili terminalnu opremu.

2a. Pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga koje nisu brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge potrošačima daju mogućnost da otkažu pojedine dijelove paketa ugovora ili za njih promijene pružatelja, ako je ta mogućnost predviđena ugovorom.

2b. Stavci 1. i 2. primjenjuju se i na mikropoduzeća ili mala poduzeća ili na neprofitne organizacije kao krajnje korisnike, osim ako su izrijekom pristali odreći se tih odredaba u cijelosti ili dijelom.

2c. Države članice mogu proširiti primjenu stavka 1. na pakete usluga ili pakete usluga i terminalne opreme koji se nude potrošaču i koji obuhvaćaju barem javno dostupnu elektroničku komunikacijsku uslugu. Države članice mogu primijeniti stavak 1. i u pogledu ostalih odredbi iz ove glave.

Članak 101.

Dostupnost usluga

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale najveću moguću dostupnost usluge glasovnih komunikacija i pristupa internetu koja se pruža putem javnih komunikacijskih mreža u slučaju izuzetno teškog kvara mreže ili u slučajevima više sile. Države članice osiguravaju da pružatelji usluge glasovnih komunikacija i pristupa internetu poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali neometani pristup hitnim službama.

Članak 102.

Komunikacije prema hitnim službama i jedinstveni europski pozivni broj u hitnim slučajevima

1. Države članice osiguravaju da svi krajnji korisnici usluge navedene u stavku 2., uključujući i korisnike javnih govornica i privatnih elektroničkih komunikacijskih mreža, imaju mogućnost besplatnog pristupa hitnim službama putem komunikacija prema hitnim službama , bez ikakvog korištenja bilo kojeg načina plaćanja, korištenjem jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve „112” i bilo kojeg drugog nacionalnog broja za hitne slučajeve, a koje odrede države članice.

2. Države članice, uz savjetovanje s državnim regulatornim tijelima i hitnim službama i pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga, osiguravaju da pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga za krajnje korisnike, ako te usluge krajnjim korisnicima omogućuju uspostavu nacionalnih poziva prema broju iz nacionalnog ili međunarodnog plana numeriranja, pruže pristup hitnim službama putem komunikacija prema hitnim službama najprimjerenijem PSAP-u koristeći pritom informacije o lokaciji koje su dostupne pružateljima brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga i na način koji je usklađen s infrastrukturama za hitne pozive u državama članicama.

Pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji ne pružaju pristup broju za hitne službe 112 moraju obavijestiti krajnje korisnike da pristup broju 112 nije podržan.

3. Države članice osiguravaju da se na sve komunikacije prema hitnim službama upućene na jedinstveni europski broj za hitne slučajeve „112” odgovarajuće odgovara te da se obrađuju na način koji je najprimjereniji nacionalnoj organizaciji sustava hitnih službi, uzimajući u obzir potrebu za obradom poziva na više jezika. Na takvu se komunikaciju prema hitnim službama odgovara i rješava je se barem jednakom brzinom i učinkovitošću kao i na komunikaciju prema hitnim službama na nacionalne brojeve za pristup hitnim službama, gdje se oni nastavljaju upotrebljavati.

3a. Nakon savjetovanja s državnim regulatornim tijelima i hitnim službama Komisija utvrđuje pokazatelje uspješnosti primjenjive na hitne službe država članica. Komisija svake dvije godine podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o uspješnosti provedbe europskog broja za hitne službe „112” i o funkcioniranju pokazatelja uspješnosti.

4. Države članice osiguravaju da krajnji korisnici s invaliditetom imaju pristup hitnim službama dostupan putem komunikacije prema hitnim službama i jednak kao i drugi krajnji korisnici, uključujući s pomoću usluga cjelokupnog razgovora ili relej usluga koje pružaju treće strane. Komisija i državna regulatorna tijela te druga nadležna tijela poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se krajnjim korisnicima s invaliditetom osigurao pristup hitnim službama pod jednakim uvjetima kao i svima drugima tijekom putovanja u drugoj državi članici, ako je to izvedivo, bez prethodne registracije. Tim mjerama nastoji se osigurati interoperabilnost u svim državama članicama te se one temelje što je više moguće na europskim standardima ili specifikacijama koje su objavljene u skladu s odredbama članka 39., te ne sprečavaju države članice u donošenju dodatnih zahtjeva za ostvarivanje ciljeva navedenih u ovome članku.

5. Države članice osiguravaju da je usluga utvrđivanja lokacije pozivatelja dostupna najprikladnijem PSAP-u bez kašnjenja nakon uspostavljanja komunikacije prema hitnim službama. To uključuje i podatke o lokaciji pozivatelja utemeljene na mreži i, ako je izvedivo, podatke o lokaciji pozivatelja utemeljene na podacima iz telefonskog uređaja. Države članice osiguravaju da su utvrđivanje i prijenos informacija o lokaciji krajnjeg korisnika besplatni za krajnjeg korisnika i PSAP u pogledu komunikacije prema hitnim službama na jedinstveni europski broj za hitne slučajeve „112”. Države članice mogu proširiti opseg te obveze tako da obuhvaća komunikaciju prema hitnim službama na nacionalne brojeve za hitne slučajeve. To ne sprječava nadležna tijela da nakon savjetovanja s BEREC-om utvrđuju kriterije za preciznost i pouzdanost navedenih podataka o lokaciji pozivatelja.

6. Države članice osiguravaju odgovarajuću razinu obaviještenosti građana o postojanju i korištenju jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve „112”, kao i o njegovima značajkama pristupačnosti, između ostalog i putem inicijativa koje su usmjerene posebno na osobe koje putuju državama članicama i osobe s invaliditetom. Te informacije pružaju se u lako dostupnom obliku, prilagođenom različitim vrstama invaliditeta. Komisija podupire i dopunjuje djelovanje država članica.

7. Kako bi se osigurao učinkovit pristup hitnim službama putem komunikacije prema hitnim službama „112” u državama članicama, Komisija je ovlaštena nakon savjetovanja s BEREC-om donijeti delegirane akte u skladu s člankom 109. o mjerama potrebnim za osiguravanje kompatibilnosti, interoperabilnosti, kakvoće, pouzdanosti i kontinuiteta komunikacije prema hitnim službama u Uniji u pogledu rješenja za utvrđivanje lokacije pozivatelja, pristupa za krajnje korisnike, pristupačnosti za osobe s invaliditetom i usmjeravanje poziva na najprikladniji PSAP . Prvi takvi delegirani akti donose se do [unijeti datum].

Komisija održava bazu podataka s europskim brojevima hitnih službi u E.164 formatu kako bi se osiguralo da hitne službe u različitim državama članicama mogu stupiti u kontakt jedna s drugom.

Te mjere donose se bez dovođenja u pitanje, te ne utječu na, organizaciju hitnih službi, što ostaje u isključivoj nadležnosti država članica.

Članak 102.a

Obrnuti sustav „112”

1. Države članice korištenjem elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga osiguravaju uspostavu nacionalnih učinkovitih „obrnutih komunikacijskih sustava 112” za upozoravanje i uzbunjivanje građana u slučaju neposrednih ili prijetećih prirodnih katastrofa i/ili velikih kriznih situacija i katastrofa uzrokovanih čovjekovim djelovanjem, uzimajući u obzir postojeće nacionalne i regionalne sustave i bez kršenja pravila o privatnosti i zaštiti podataka.

Članak 103.

Jednak pristup i izbor usluga za krajnje korisnike s invaliditetom

1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela utvrde zahtjeve koje pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga moraju zadovoljiti kako bi osigurala da krajnji korisnici s invaliditetom:

  (a) imaju pristup elektroničkim komunikacijskim uslugama, uključujući povezane ugovorne informacije koje se pružaju u skladu s člankom 95., koje su jednake uslugama koje su dostupne većini krajnjih korisnika; te države članice također osiguravaju da pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga poduzimaju potrebne mjere kako bi njihove internetske stranice i mobilne aplikacije bile dostupnije, čineći ih uočljivima, uporabljivima, razumljivima i pouzdanima.

  (b) imaju na raspolaganju odgovarajući izbor operatora i usluga koji su dostupni većini krajnjih korisnika.

Države članice u tu svrhu osiguravaju, u mjeri kojoj se time pružateljima terminalne opreme i elektroničkih komunikacijskih usluga ne nameće nerazmjerno opterećenje, dostupnost specijalizirane opreme koja omogućuje neophodne usluge i funkcije posebno namijenjene krajnjim korisnicima s invaliditetom. Procjena o tome što se smatra nerazmjernim opterećenjem mora biti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 12. Direktive xxx/YYYY/EU.

2. Poduzimanjem mjera iz stavka 1. države članice potiču sukladnost s odgovarajućim normama ili specifikacijama objavljenima u skladu s člankom 39.

Ako su odredbe ovog članka u proturječju s odredbama Direktive xxx/YYYY/EU Europskog parlamenta i Vijeća(46), prednost imaju odredbe Direktive xxx/YYYY/EU.

Članak 104.

Telefonski imenik usluga informacija

1. Države članice osiguravaju da svi pružatelji usluga glasovne komunikacije ispunjavaju sve razumne zahtjeve za objavljivanje relevantnih podataka, u dogovorenom obliku, pod uvjetima koji su pošteni, objektivni, ekonomični i nediskriminirajući, s ciljem pružanja javno dostupnih usluga davanja obavijesti o brojevima pretplatnika i telefonskih imenika.

2. Državna regulatorna tijela mogu odrediti obveze i uvjete poduzećima koja nadziru pristup krajnjih korisnika kod pružanja usluga upita vezanih uz imenik, u skladu s odredbama članka 59. Navedene obveze i uvjeti su objektivni, pravedni, nediskriminirajući i transparentni.

3. Države članice ne održavaju nikakva regulatorna ograničenja koja krajnjim korisnicima u određenoj državi članici sprečavaju izravni pristup uslugama upita vezanih uz imenik u drugoj državi članici, govornim pozivom ili SMS-om , te poduzimaju mjere kako bi osigurale takav pristup u skladu s člankom 91.

4. Stavci od 1. do 3. primjenjuju se u skladu sa zahtjevima zakonodavstva Unije o zaštiti osobnih podataka i privatnosti i posebno člankom 12. Direktive 2002/58/EZ .

Članak 105.

Interoperabilnost radijske i televizijske opreme potrošača

U skladu s odredbama Priloga X. države članice osiguravaju interoperabilnost radijske i televizijske opreme potrošača koja je tamo navedena.

Pružatelji usluga digitalne televizije osiguravaju interoperabilnost terminalne opreme kako bi se ona, ako je to tehnički izvedivo, mogla ponovno koristiti i kod drugih pružatelja usluga, a ako nije izvedivo, potrošači moraju imati mogućnost da bez troškova i na jednostavan način vrate terminalnu opremu.

Članak 106.

Obveze „obveznog podržavanja”

1. Države članice mogu odrediti obvezu „obveznog podržavanja” za prijenos posebno određenih radijskih i televizijskih difuzijskih kanala i povezanih popratnih usluga, posebno usluga pristupa, kako bi se omogućio odgovarajući pristup sadržaju i elektroničkom programskom vodiču za krajnje korisnike s invaliditetom te podatci kojima se podržavaju povezane televizijske usluge i elektronički programski vodiči, za poduzeća koja su u njihovoj nadležnosti i koja daju na korištenje elektroničke komunikacijske mreže i usluge u svrhu prenošenja navedenih radijskih ili televizijskih difuzijskih kanala za javnost, kada značajan broj krajnjih korisnika takvih mreža i usluga koristi iste kao primarni način primanja radijskih i televizijskih difuzijskih kanala. Navedene se obveze određuju samo kada su neophodne za zadovoljavanje ciljeva od općeg interesa, kako ih je jasno utvrdila pojedina država članica, te moraju biti razmjerne i transparentne.

Države članice nameću obveze „obveznog podržavanja” za analogni radiodifuzijski televizijski prijenos samo ako bi nedostatak takve obveze uzrokovao znatan poremećaj za velik broj krajnjih korisnika ili ako ne postoje drugi načini prijenosa za određene televizijske radiodifuzijske kanale.

Obveze „obveznog podržavanja” iz prvog podstavka određuju se samo kada su neophodne za zadovoljavanje ciljeva od općeg interesa, kako ih je jasno utvrdila pojedina država članica, te moraju biti razmjerne i transparentne.

1a. Države članice preispituju obveze navedene u prvome ▌stavku najkasnije unutar godine dana od [datum stupanja na snagu ove Direktive, osim kada države članice izvrše navedeno preispitivanje unutar prethodne četiri godine.

Države članice preispituju obveze vezane uz „obvezno podržavanje” najmanje svakih pet godina.

1b. Države članice mogu dodatno odrediti razumna prava na „obvezu davanja ponude” za određene radijske i televizijske radiodifuzijske kanale od općeg interesa poduzećima koja podliježu obvezi obveznog podržavanja u njihovoj nadležnosti.

2. Ni stavak 1. ovog članka niti članak 57. stavak 2. ne dovode u pitanje sposobnost država članica da u svojim zakonodavstvima odrede odgovarajuću naknadu, ako postoji, u vezi mjera poduzetih u skladu s ovim člankom, dok osiguravaju, pod sličnim okolnostima, da nema diskriminacije u pogledu postupanja prema pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Ako je naknada predviđena, zahtjev za naknadu i njezina visina mogu se odrediti zakonom, te se takva naknada primjenjuje na razmjeran i transparentan način.

Članak 107.

Pružanje dodatnih mogućnosti

1. Ne dovodeći u pitanje članak 83. stavak 2., države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela imaju mogućnost zatražiti od svih pružatelja usluge pristupa internetu i/ili javno dostupne brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge besplatno omogućavanje, prema potrebi, dostupnosti svih ili dijela dodatnih mogućnosti navedenih u dijelu B Priloga VI., podložno tehničkoj izvedivosti, ▌kao i svim ili dijelu dodatnih mogućnosti navedenih u dijelu A Priloga VI.

2. Država članica može se odreći primjene stavka 1. na cijelom svojem državnom području, odnosno njegovome dijelu, ako smatra, uzevši u obzir mišljenja zainteresiranih strana, kako postoji zadovoljavajući pristup tim mogućnostima.

Članak 108.

Prilagodba priloga

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 109. u pogledu prilagodbe priloga V., VI., VIII., IX. i X. kako bi se uzeo u obzir tehnološki i društveni razvoj ili promjene u potražnji na tržištu.

Dio IV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 109.

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima iz ovog članka.

2. Delegiranje ovlasti iz članaka 40., 60., 73., 102. i 108. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od ... [datum stupanja na snagu temeljnog zakonodavnog akta ili bilo koji drugi datum koji odrede suzakonodavci].

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 40., 60., 73., 102. i 108. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen u skladu s člankom ili člancima 40., 60., 73., 102. i 108. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće ne izraze protivljenje u roku od [dva mjeseca] od obavijesti Europskom parlamentu ili Vijeću o tom aktu ili ako su, prije isteka navedenog roka, Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće izraziti protivljenje. Taj se rok produljuje za [dva mjeseca] na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 110.

Odbor

1. Komisiji pomaže Odbor („Odbor za komunikacije”), osnovan Direktivom 2002/21/EZ. Taj odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Za provedbene mjere iz članka 45. stavka 2. drugog podstavka Odbor jest Odbor za radiofrekvencijski spektar, osnovan na temelju članka 3. stavka 1. Odluke br. 676/2002/EZ.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Odluke (EU) br. 182/2011. Kada se mišljenje odbora traži pisanim postupkom, postupak završava bez rezultata ako u roku za davanje mišljenja tako odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva član odbora. U tom slučaju predsjednik saziva sjednicu odbora u prihvatljivom roku.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011, uzimajući u obzir odredbe njezina članka 8.

5. Kada se mišljenje odbora traži pisanim postupkom, postupak završava bez rezultata ako u roku za davanje mišljenja tako odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva član odbora. U tom slučaju predsjednik saziva sjednicu odbora u prihvatljivom roku.

Članak 111.

Razmjena informacija

1. Komisija Odboru za komunikacije dostavlja sve relevantne informacije o ishodu redovnih savjetovanja s predstavnicima mrežnih operatora, davatelja usluga, korisnika, potrošača, proizvođača i sindikata, kao i trećih zemalja i međunarodnih organizacija.

2. Odbor za komunikacije, uzimajući u obzir politiku Unije o elektroničkim komunikacijama, potiče razmjenu informacija među državama članicama i između država članica i Komisije o situaciji i razvoju regulative za elektroničke komunikacijske mreže i usluge.

Članak 112.

Objavljivanje informacija

1. Države članice osiguravaju javno objavljivanje redovno ažuriranih informacija u vezi s primjenom ove Direktive na način koji jamči jednostavan pristup tim informacijama svim zainteresiranim stranama. One objavljuju obavijest u svojim nacionalnim službenim listovima o tome kako i gdje se te informacije objavljuju. Prva takva obavijest objavljuje se prije datuma primjene iz članka 118. stavka 1. drugog podstavka , a zatim se obavijest objavljuje svaki put kad dođe do promjena u informacijama koje on sadrži.

2. Države članice šalju Komisiji primjerak svih takvih obavijesti u vrijeme objavljivanja. Komisija dostavlja te informacije Odboru za komunikacije prema potrebi.

3. Države članice osiguravaju da se sve odgovarajuće informacije o pravima, uvjetima, postupcima, naknadama, pristojbama i odlukama u vezi s općim ovlaštenjima, pravima korištenja i pravima o instaliranju opreme objavljuju i ažuriraju na prikladan način kako bi se svim zainteresiranim strankama omogućio jednostavni pristup tim informacijama.

4. Kad se informacije iz stavka 3. vode na različitim upravnim razinama, posebno informacije u pogledu postupaka i uvjeta za prava na instalaciju opreme, državno regulatorno tijelo mora uložiti sve razumne napore, imajući na umu troškove, da stvori za korisnika jednostavan pregled svih tih informacija, uključujući informacije o relevantnim upravnim razinama i odgovornim tijelima, s ciljem olakšavanja podnošenja zahtjeva za dodjelu prava na instalaciju opreme.

5. Države članice osiguravaju da se posebne obveze određene poduzećima prema ovoj Direktivi objavljuju i da se odrede zasebna tržišta proizvoda/usluga i geografska tržišta. One osiguravaju da najnovije informacije, pod uvjetom da one nisu povjerljive, a posebno da ne sadržavaju poslovne tajne, budu javno dostupne na način koji će svim zainteresiranim stranama jamčiti jednostavan pristup tim informacijama.

6. Države članice dostavljaju Komisiji jedan primjerak svih takvih objavljenih informacija. Komisija te informacije stavlja na raspolaganje u unaprijed pripremljenom, pristupačnom obliku te ako je potrebno prosljeđuje ih Odboru za komunikacije.

Članak 113.

Obavješćivanje i praćenje

1. Državna regulatorna tijela obavješćuju Komisiju najkasnije do dana primjene iz članka 115. stavka 1. drugog podstavka, odnosno odmah u slučaju bilo kakve kasnije promjene, o imenima poduzeća odabranih za obvezu pružanja univerzalne usluge prema članku 81.

Komisija čini podatke dostupnima u unaprijed pripremljenom, pristupačnom obliku te ih prosljeđuje Odboru za komunikacije iz članka 111.

2. Državna regulatorna tijela obavješćuju Komisiju o nazivima operatora za koje se smatra da imaju značajnu tržišnu snagu za potrebe ove Direktive i njihovim obvezama određenima prema ovoj Direktivi. Komisiju se bez odgode obavješćuje o svim promjenama koje imaju utjecaja na obveze nametnute poduzećima ili promjene poduzeća na koja utječu odredbe ove Direktive.

Članak 114.

Postupci preispitivanja

1. Komisija periodično preispituje funkcioniranje ove Direktive i podnosi izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, prvi put ne kasnije od pet godina nakon datuma primjene navedenog u članku 115. stavku 1. drugom podstavku i svakih pet godina nakon toga.

U tim preispitivanjima posebno se ocjenjuje jesu li ex ante ovlasti za intervenciju u skladu s ovom Direktivom dovoljne kako bi omogućile državnim regulatornim tijelima da uz prisutnost nekonkurentnih oligopolističkih tržišnih struktura i zajedno s razmjernom primjenom drugih obveza u skladu s ovom Direktivom natjecanje na tržištu elektroničkih komunikacija nastavi jačati na korist krajnjih korisnika u pogledu kvalitete, izbora i cijene te da se razvijaju i rastu veleprodajna tržišta koja daju pristup infrastrukturi za elektroničke komunikacije, što je potrebno da se osiguraju konkurentni ishodi za krajnje korisnike i povezivost vrlo visokog kapaciteta.

U tu svrhu Komisija može od država članica zatražiti informacije, koje one dostavljaju bez nepotrebnog odlaganja.

Članak 115.

Prenošenje

1. Države članice donose i objavljuju do [dan/mjesec/godina] sve zakone, propise i administrativne odredbe koji su neophodni za usklađivanje s člancima [ …] i prilozima […]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

One primjenjuju te mjere od [dan/mjesec/godina].

Kad države članice donose te mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. One također uključuju izjavu o tome da se upućivanja u postojećim zakonima, propisima i administrativnim odredbama na direktive koje se ovom Direktivom stavljaju izvan snage smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnoga prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 116.

Stavljanje izvan snage

Direktive 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/21/EZ, 2002/22/EZ, navedene u Prilogu XI. dijelu A, stavljaju se izvan snage s učinkom od […], ne dovodeći u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prenošenje u nacionalno pravo i datume primjene direktiva utvrđene u Prilogu XI. dijelu B.

Članak 5. Odluke 243/2012/EU stavlja se izvan snage s učinkom od […].

Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XII.

Članak 117.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 118.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament  Za Vijeće

Predsjednik  Predsjednik

(1)

SL C xxx, 2.3.2017., str. xx.

(2)

SL C xxx, 2.3.2017., str. xx.

(3)

SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

(4)

* Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.

(5)

  SL C , , str. .

(6)

  SL C , , str. .

(7)

  Direktiva 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međupovezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (SL L 108, 24.4.2002., str. 7.).

(8)

  Direktiva 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (SL L 108, 24.4.2002., str. 21.).

(9)

  Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, 24.4.2002., str. 33.).

(10)

  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL L 108, 24.4.2002., str. 51.).

(11)

  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(12)

  Regulatorni okvir Unije za elektroničke komunikacije obuhvaća i Uredbu (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL L 172, 30.6.2012., str. 10.), Uredbu (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL L 310, 26.11.2015., str. 1.) i Direktivu 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (SL L 155, 23.5.2014., str. 1.) te brojne odluke suzakonodavca i Komisije.

(13)

  Uredba (EZ) br. 1211/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) i Ureda (SL L 337, 18.12.2009., str. 1.).

(14)

  Direktiva 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje radijske opreme na tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/5/EZ (SL L 153, 22.5.2014., str. 62.).

(15)

Presuda Suda Europske unije od 26. travnja 1988., Bond van Adverteerders i ostali protiv Nizozemske Države, C-352/85, ECLI: EU:C:1988:196.

(16)

  Oboje je definirano u Uredbi (EU) 2015/758 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o zahtjevima za homologaciju za uvođenje sustava eCall ugrađenog u vozilo koji se temelji na službi 112 te o izmjeni Direktive 2007/46/EZ [SL L 123, 19.5.2015., str. 77.] i u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 305/2013 od 26. studenoga 2012. o dopuni Direktive 2010/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s usklađenom odredbom interoperabilne paneuropske usluge eCall [SL L 91, 3.4.2013., str. 1.].

(17)

  Kako je definirano u Uredbi (EU) 2015/758.

(18)

  SL L 81, 21.3.2012., str. 7.

(19)

  Predmet C-614/10 Europska komisija protiv Republike Austrije, EU:C:2012:631.

(20)

  Direktiva 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, SL L 155, 23.5.2014., str. 1.

(21)

  Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).

(22)

  Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (SL L 194, 19.7.2016., str. 1.).

(23)

  Odluka br. 676/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o regulatornom okviru za politiku radiofrekvencijskog spektra u Europskoj zajednici (Odluka o radiofrekvencijskom spektru) (SL L 108, 24.4.2002.).

(24)

  Preporuka Vijeća 1999/519/EZ od 12. srpnja 1999. o ograničavanju izloženosti stanovništva elektromagnetskim poljima (od 0 do 300 GHz) (SL L 199., 30.7.1999., str. 59.–70.).

(25)

  Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini, SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(26)

  Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća [SL L 364, 14.11.2012., str. 12.].

(27)

  Preporuka Komisije 2013/466/EU od 11. rujna 2013. o jedinstvenim obvezama nediskriminacije i troškovnim metodologijama u cilju promicanja tržišnog natjecanja i poboljšanja ulagačkog okruženja u području širokopojasnog pristupa, SL L 251, 21.9.2013., str. 13.

(28)

Uredba (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (OJ L 310, 26.11.2015., str. 1.).

(29)

Direktive xxx/gggg/EU Europskog parlamenta i Vijeća od ... o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u pogledu odredbi država članica zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (SL L …, …, str. ...).

(30)

  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(31)

  SL L 178, 17.7.2000., str. 1.

(32)

  Uredba (EU) 2015/758 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o zahtjevima za homologaciju za uvođenje sustava eCall ugrađenog u vozilo koji se temelji na službi 112 te o izmjeni Direktive 2007/46/EZ (SL L 123, 19.5.2015., str. 77.)

(33)

Direktiva (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora (SL L 327, 2.12.2016., str. 1.).

(34)

  Direktiva Komisije 2002/77/EZ od 16. rujna 2002. o tržišnom natjecanju na tržištima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (SL L 249, 17.9.2002., str. 21.).

(35)

  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka); SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

(36)

  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(37)

  Uredba (EZ) br. 1211/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) i Ureda.

(38)

BEREC (kako je izmijenjeno)

(39)

  Uredba (EZ) br. xxxx/xxxx Europskog parlamenta i Vijeća od [] o osnivanju Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) (SL L. []).

(40)

  Preporuka 1999/519/EZ Vijeća od 12. srpnja 1999. o ograničavanju izloženosti stanovništva elektromagnetskim poljima (od 0 Hz do 300 GHz) (SL L 1999., 30.7.1999., str. 59.).

(41)

  Uredba (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji, OJ L 310, 26.11.2015., str. 1.

(42)

  Direktiva 2013/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnim čimbenicima (elektromagnetska polja) (dvadeseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) te stavljanju izvan snage Direktive 2004/40/EZ (SL L 179, 29.6.2013., str. 1.).

(43)

  Preporuka 1999/519/EZ Vijeća od 12. srpnja 1999. o ograničavanju izloženosti stanovništva elektromagnetskim poljima (od 0 Hz do 300 GHz) (SL L 1999., 30.7.1999., str. 59.).

(44)

  Direktiva 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje radijske opreme na tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/5/EZ (SL L 153, 22.5.2014., str. 62.).

(45)

  SL L 201, 31.7.2002., str. 37.

(46)

Direktiva xxx/YYYY/EU Europskog parlamenta i Vijeća od ... o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u pogledu odredbi o pristupačnosti proizvoda i usluga (SL L …, …, str. ...).


OBRAZLOŽENJE

Sada je odlučujući trenutak da maksimalno iskoristimo mogućnosti koje donose naprednije digitalne tehnologije. Tržište se od revizije 2009. godine dramatično promijenilo. Pojavili su se novi igrači, a potrošači i poduzeća sve se više oslanjaju na podatkovne usluge.

Za današnje pametne automobile, gradove, energiju, industriju, zdravstvo, bankarstvo, obrazovanje, istraživanje, javne usluge itd. potrebna je sve veća povezivost i sve veće valne duljine, što znači fiksne i mobilne mreže vrlo velikog kapaciteta. Taj je okvir ključan da bi Europska unija postala gigabitno društvo izgrađeno na povezivosti. No potrebna ulaganja procjenjuju se na 500 – 600 milijardi EUR, od čega do 90 % mora osigurati privatni sektor. Ne smijemo zaboraviti da to zahtijeva okvir kojim se jamči predvidivost te nagrađuje preuzimanje rizika i dugoročna ulaganja. Stoga je ispravan prijedlog Komisije da se infrastruktura stavi u središte tog okvira.

Ulaganja, tržišno natjecanje i regulativa moraju činiti pozitivan začarani krug za uvođenje sveprisutne infrastrukture za mreže vrlo velikog kapaciteta i 5G širokopojasne infrastrukture. Za to je potrebno potpuno razvijeno jedinstveno digitalno tržište, kao pokretač ekonomije vrijedne 16,5 bilijuna eura, koje predstavlja 23 % svjetskog BDP-a, 500 milijuna potrošača i snažan globalan konkurentan industrijski sektor. Takva su sredstva i ekonomija razmjera nužni da bi se u potpunosti razvilo računalstvo u oblaku, velika količina podataka, znanost temeljena na podacima, robotika, umjetna inteligencija i internet stvari.

Unija će zahvaljujući mrežama vrlo velikog kapaciteta imati savršenu podlogu da postane predvodnik podatkovnog gospodarstva, što je u ovom stoljeću ključna konkurentska prednost.

To nisu samo puste želje, to je stvarna prilika.

PODRUČJE PRIMJENE I CILJEVI

a) Mreže vrlo velikog kapaciteta

Uloga sektora elektroničkih komunikacija kao pokretača gospodarstva znatno je porasla. Sada su podatkovne a ne tradicionalne usluge ključni proizvodi za sve korisnike. To znači da sektor treba zadovoljiti sve veću potražnju i socioekonomske potrebe korisnika.

Izvjestiteljica podržava prijedlog da se postojećim ciljevima povezanima s tržišnim natjecanjem, unutarnjim tržištem i koristima za krajnje korisnike kao jedan od općih ciljeva okvira doda uvođenje i iskorištavanje mreža vrlo velikog kapaciteta, uključujući uvođenje mobilnih mreža s pomoću poboljšanih radijskih sučelja i veće gustoće te podupire taj cilj.

Izvjestiteljica predlaže novu glavu zakonika radi veće jasnoće i bolje vidljivosti instrumenata koji se prije svega odnose na mreže vrlo velikog kapaciteta.

Trebalo bi promijeniti definiciju mreža vrlo velikog kapaciteta kako bi se povećala tehnološka neutralnost te kako bi bila prilagođena budućim promjenama i to na način da se primarni fokus usmjeri na dinamičku sposobnost da mreže, usporedno sa svojim razvojem, zadovoljavaju potražnju za neograničenim korištenjem. To je povezano s parametrima učinkovitosti kojima je moguće postići ciljeve povezivosti do 2025. te sa smjernicama BEREC-a u pogledu zahtjeva nakon tog razdoblja.

b) Elektroničke komunikacijske usluge

Danas OTT usluge, kao što su govor putem IP-a, usluge slanja poruka itd. zamjenjuju tradicionalnu govornu telefoniju, tekstualne poruke (SMS) itd.

Taj nevjerojatni razvoj vrlo je pozitivno utjecao na tržišno natjecanje, inovacije i rast. No predstavlja i određene izazove: nove usluge ili de facto nisu obuhvaćene aktualnim pravilima ili se u Europskoj uniji ne primjenjuju dosljedno. Stoga bi definicije trebalo pojasniti kako bi se poticao funkcionalni pristup iz perspektive korisnika. Definicija elektroničkih komunikacijskih usluga (članak 2. stavak 4.) koju predlaže Komisija predstavlja prvi uravnotežen pristup za raspravu.

c) Opće ovlaštenje

Općim ovlaštenjem omogućava se sloboda pružanja usluga elektroničkih komunikacija i mreža za njih diljem Unije. Ta bi se prednost trebala odnositi na sve elektroničke komunikacijske usluge kako bi se izbjegla opasnost primjene 28 različitih režima.

Stoga izvjestiteljica predlaže da se obuhvate sve elektroničke komunikacijske usluge te istovremeno vodi računa o raznolikosti i inovativnim obilježjima mnogih od njih. Stoga je potreban prag da se male usluge izuzmu od nepotrebnih opterećenja. Prema konceptu „dimenzije zajednice” iz prava tržišnog natjecanja time bi se elektroničke komunikacijske usluge s ograničenim prometom i prisutnošću u Uniji mogle izuzeti od obveze obavješćivanja, ali bi im se omogućilo da uz nominalnu naknadu i ako to žele, koriste prednosti općeg ovlaštenja u državama članicama u kojima je obavješćivanje obvezno.

PRISTUP

a) Opći pristup

Okvir se temelji na tri glavna cilja: tržišno natjecanje, unutarnje tržište i interes krajnjih korisnika. To su i dalje vodeća načela zakonika. Pristup tržišnog natjecanja, koji se temelji na značajnoj tržišnoj snazi, pokazao se uspješnim u postupku liberalizacije od 1990-ih i mora i dalje biti u središtu zakonika. Državna regulatorna tijela moraju i dalje imati na raspolaganju cjelovit skup korektivnih mjera, od obveze transparentnosti do funkcionalnog odvajanja.

No, izvjestiteljica prihvaća prijedlog Komisije da se aktualni ciljevi obuhvate novim ciljem povezivosti mreža vrlo velikog kapaciteta. Zbog tog novog cilja zakonik je ključan za postizanje predvidljivijeg ulagačkog okruženja, među ostalim daljnjim mjerama za rješavanje izazova u pogledu uvođenja.

Ex ante reguliranje nije samo sebi cilj – u skladu s načelom proporcionalnosti obveze u pogledu pristupa potrebno je uvesti samo ako maloprodajna tržišta u suprotnom ne bi zapravo bila konkurentna, slično aktualnom okviru.

Izvjestiteljica podržava rješavanje stanja na tržištu trgovačkim sporazumima, kao što su sporazumi o zajedničkom ulaganju ili pristupu, ako to ima pozitivan utjecaj na tržišno natjecanje.

b) Ljestvica korektivnih mjera

Zbog proporcionalnosti te zaštite vlasništva i prava na poduzetništvo iz Povelje obveze se trebaju ograničiti na minimum potreban za rješavanje problema. Stoga bi u svakoj fazi ocjenjivanja, prije nego državno regulatorno tijelo uvede bilo kakvu dodatnu korektivnu mjeru koja predstavlja veće opterećenje, trebalo, vodeći računa o svim relevantnim aspektima, razmotriti je li ta mjera nužna da bi maloprodajno tržište bilo uistinu konkurentno.

c) Pregled tržišta

Prijedlogom se izmjenjuje sadašnji postupak analize tržišta, među ostalim njegovim produženjem s tri na pet godina. Dodatne godine možda ne doprinose mnogo regulatornoj stabilnosti za ulaganja s vrlo dugim razdobljima otplate i mogle bi dovesti do situacije u kojoj su odredbe na snazi nakon njihovog „isteka roka valjanosti”, što bi negativno utjecalo na ulaganja.

Izvjestiteljica zbog toga smatra da je petogodišnji ciklus pregleda predug za vrlo dinamična tržišta i predlaže da za takva tržišta državna regulatorna tijela imaju obvezu provoditi cjelovit pregled unutar kraćeg vremenskog razdoblja.

Nadalje, element fleksibilnosti koji se uvodi razmatranjem kretanja na tržištu po službenoj dužnosti državnih regulatornih agencija trebalo bi popratiti obvezom državnih regulatornih tijela da provedu ponovnu ocjenu na temelju obrazloženog zahtjeva operatora.

Da bi se izbjegla nesigurnost i obveze koje preostaju zbog kašnjenja u izradi pregleda tržišta, sve bi prethodne obveze trebale isteći ako pregled tržišta nije dovršen na vrijeme. Kako bi ovaj zakonik što prije počeo proizvoditi učinke i to na ujednačen način u cijeloj Uniji, sva državna regulatorna tijela trebala bi nakon datuma prijenosa bez odlaganja preispitati postojeće obveze prema novom pravnom okviru.

d) Geografska mjerenja

Geografska mjerenja mreža dragocjen su instrument koji državna regulatorna tijela već imaju na raspolaganju. Uvođenje obveze u skladu s kojom operatori podnose investicijske prognoze, uz mogućnost kazni, nerazmjerno je i pokazuje neupućenost u investicijske odluke na temelju tržišnih kretanja. Izvjestiteljica predlaže brisanje tih odredbi.

e) Simetrične obveze

Proširivanje simetričnih obveza u određenim okolnostima kako bi se omogućilo uvođenje alternativnih mreža u rijetko naseljenim područjima u kojima je infrastrukturna konkurencija malo vjerojatna, korisno je i izvjestiteljica ga podržava. Međutim, simetrične se obveze ne bi smjele primjenjivati ako bi se time ugrozila rentabilnost početnog uvođenja.

f) Cijene završavanja poziva

Kako bi se izbjegla neopravdana razina naknada i neusklađenost pristupa, zbog čega bi se troškovi međunarodnih poziva razlikovali jedino ovisno o tome gdje poziv završi, Komisija bi trebala odrediti maksimalne cijene završavanja fiksnih i mobilnih poziva prema pojednostavljenom mehanizmu vodeći računa o najvišim cijenama na snazi u bilo kojoj državi članici.

g) „Sustav dvostruke zaštite”

Uvođenje „sustava dvostruke zaštite” za korektivne mjere vrlo je logično. Komisija sada ima veto na definiciju tržišta državnih regulatornih agencija i ocjenu značajne tržišne snage, a obje se temelje na primjeni europskog prava o tržišnom natjecanju i ekonomskih načela, kao i opći okvir. Konačni je cilj ukinuti ex ante reguliranje u trenutku kada je zajamčeno tržišno natjecanje te bi se tržište reguliralo samo na temelju prava tržišnog natjecanja. Tada bi Komisija imala potpune ovlasti i nad korektivnim mjerama.

RADIOFREKVENCIJSKI SPEKTAR

a) Opći pristup

Radiofrekvencijski spektar neophodan je resurs za pružanje elektroničkih komunikacija na koje se oslanja sve veći broj aktera. Buduća će potražnja eksponencijalno rasti. Povezivost za mobilne mreže pete generacije zahtijevat će do 56 GHz dodatnog spektra. Za to je potrebno pravovremeno oslobađanje radiofrekvencijskog spektra i ciljana poboljšanja u njegovom upravljanju.

Izvjestiteljica stoga podržava prijedlog da se napredna povezivost zajamči pravovremenim oslobađanjem radiofrekvencijskog spektra, pojednostavljenjem regulative, većom dosljednošću i predvidivošću dodjele te većom spremnošću na djelovanje u pogledu izazova u upravljanju spektrom.

b) Investicijska sigurnost

Izvjestiteljica predlaže minimalno trajanje od 30 godina, čime bi se osigurao povrat ulaganja i pružila predvidivost u cilju poticanja bržeg uvođenja naprednijih mreža. Kako bi se izbjegli spekulativni rizici, uz duže trajanje uvode se stroži zahtjevi i sredstva kojima se jamči učinkovito i djelotvorno korištenje radiofrekvencijskog spektra primjenom načela „iskoristi ili izgubi prava”.

Da bi se dodatno zajamčilo optimalno korištenje i investicijska sigurnost, izvjestiteljica predlaže amandmane kojima bi se osiguralo da se uvjeti za individualna prava ne mijenjaju bez dogovora, da se izbrišu nepotrebne obveze povezane sa zajedničkim korištenjem, ojača trgovanje radiofrekvencijskim spektrom i zajamči da se naknade i cijene rezervacija temelje na ispravnoj ocjeni tržišnih uvjeta. Radi jamčenja konkurentnosti na području radiofrekvencijskog spektra i izbjegavanja nedosljednosti u pristupima, i u ovom bi se kontekstu trebalo na odgovarajući način voditi računa o smjernicama za analizu tržišta i ocjeni značajne tržišne snage.

c) Pristup javnim objektima

Kako bi se zajamčilo da se javni objekti, pokretači društvenog i gospodarskoj razvoja koji se financiraju porezima, mogu koristiti za mreže vrlo velikog kapaciteta, izvjestiteljica predlaže da se uvede obveza u pogledu pristupa za uvođenje malih ćelija, kao dopuna Direktivi o smanjenju troškova.

d) SKUPINA ZA POLITIKU RADIOFREKVENCIJSKOG SPEKTRA

Izvjestiteljica jača ulogu Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra kako bi se općenito potaknula suradnja među državama članicama u pogledu upravljanja radiofrekvencijskim spektrom, a ne samo za rješavanje štetnih smetnji. Zbog te jače uloge skupinu je potrebno uspostaviti u samom zakoniku i trebalo bi razmisliti o tajništvu (koje za sada osigurava Komisija).

PRILOZI

Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća

o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija

PRILOG I.

POPIS UVJETA KOJI SE MOGU POSTAVITI U OKVIRU OPĆIH OVLAŠTENJA, PRAVA NA KORIŠTENJE RADIOFREKVENCIJSKOG SPEKTRA I PRAVA NA KORIŠTENJE BROJEVA

Uvjeti navedeni u ovom Prilogu tvore najveći popis uvjeta koji se mogu priložiti općim ovlaštenjima za elektroničke komunikacijske mreže i usluge, ▌(Dio A.), elektroničke komunikacijske mreže (Dio B.), elektroničke komunikacijske usluge ▌(Dio C.), pravima korištenja radijskih frekvencija (Dio D.) i pravima korištenja brojeva (Dio E.).

A. Opći uvjeti koji se mogu postaviti u okviru općeg ovlaštenja

1. Administrativne naknade u skladu s člankom 16 ove Direktive.

2. Zaštita osobnih podataka i privatnosti svojstvena području elektroničkih komunikacija u skladu s Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(1)

3. Informacije koje treba pružiti na temelju postupka prijavljivanja u skladu s člankom 12. ove Direktive i za druge namjene prema članku 21. ove Direktive.

4. Omogućavanje legalnog presretanja od strane državnog regulatornog tijela u skladu s Direktivom 2002/58/EZ i Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka(2).

5. Uvjeti korištenja za komunikacije od javnih tijela do šire javnosti radi upozorenja javnosti na neposredne prijetnje i za ublažavanje posljedica katastrofa velikih razmjera.

6. Uvjeti uporabe tijekom katastrofa velikih razmjera ili državnih kriznih situacija kako bi se osigurale komunikacije između hitnih službi i državnih tijela.

7. Obveze u pogledu pristupa osim onih koje su predviđene u članku 13. stavku 2. ove Direktive, koje se primjenjuju na pružatelje elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga.

8. Mjere namijenjene osiguranju sukladnosti s normama i/ili specifikacijama iz članka 39.

9. Obveze transparentnosti za davatelje javne komunikacijske mreže, koji pružaju elektroničke komunikacijske usluge dostupne javnosti kako bi se osigurala povezivost s kraja na kraj u skladu s ciljevima i načelima utvrđenima u članku 3. i, kada je primjereno i razmjerno, pristup državnih regulatornih tijela takvim informacijama koje su potrebne za potvrđivanje točnosti takve objave.

B. Posebni uvjeti koji se mogu postaviti u okviru općeg ovlaštenja za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža

1. Međusobna povezanost mreža u skladu s ovom Direktivom.

2. Obveze iz „obveza prijenosa” u skladu s ovom Direktivom.

3. Mjere za zaštitu javnog zdravlja od elektromagnetskih polja izazvanih elektroničkim komunikacijskim mrežama u skladu s pravom Unije, osobito uzimajući u obzir Preporuku Vijeća br. 1999/519/EZ.

4. Održavanje integriteta javnih komunikacijskih mreža u skladu s ovom Direktivom uključujući uvjete za sprečavanje elektromagnetske interferencije između elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili usluga u skladu s Direktivom Vijeća 89/336/EEZ od 3. svibnja 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica u području elektromagnetske kompatibilnosti(3).

5. Zaštita javnih mreža od neovlaštenog pristupa sukladno Direktivi 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama).

6. Uvjeti za korištenje radiofrekvencijskog spektra, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Direktive 2014/53/EU, u slučaju da to korištenje nije uvjetovano dodjelom individualnih prava na korištenje u skladu s člankom 46. stavkom 1. i člankom 48. ove Direktive.

C. Posebni uvjeti koji se mogu postaviti u okviru općeg ovlaštenja za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža

1. Interoperabilnost usluga u skladu s ovom Direktivom.

2. Mogućnost pristupa krajnjih korisnika brojevima iz nacionalnog plana numeriranja, brojevima iz Univerzalnih međunarodnih besplatnih brojeva i, kada je tehnički i gospodarski isplativo, iz planova drugih država članica, te uvjetima u skladu s ovom Direktivom.

3. Pravila o zaštiti potrošača svojstvena području elektroničkih komunikacija.

4. Ograničenja u pogledu prijenosa protuzakonitog sadržaja, u skladu s Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine(4) i ograničenja u pogledu prijenosa štetnog sadržaja u skladu s Direktivom 2010/13/EU Europskog Parlamenta i Vijeća(5).

D. Uvjeti koji se mogu postaviti u okviru prava korištenja radiofrekvencijskog spektra

1. Obveza osiguranja usluge ili korištenja vrste tehnologije u granicama članka 49. ove Direktive, uključujući, prema potrebi, zahtjeve u vezi s obuhvata i kakvoće usluge.

2. Djelotvorno i učinkovito korištenje spektra u skladu s ovom Direktivom.

3. Tehnički i operativni uvjeti potrebni za izbjegavanje štetne smetnje i za zaštitu javnog zdravlja od elektromagnetskih polja, osobito uzimajući u obzir Preporuku Vijeća br. 1999/519/EZ(6) ako se ti uvjeti razlikuju od onih iz općeg ovlaštenja.

4. Trajanje i uvjeti u skladu s člankom 49. ove Direktive ▌.

5. Prijenos ili najam prava na inicijativu nositelja prava i uvjeti za takav prijenos u skladu s ovom Direktivom.

6. Naknade za korištenje u skladu s člankom 42. ove Direktive.

7. Sve obveze koje je poduzeće koje stječe prava na korištenje preuzelo u okviru postupka ovlaštenja ili postupka obnove ovlaštenja prije nego što je ovlaštenje izdano ili, ako je primjenjivo, prije poziva za podnošenje zahtjeva za korištenje prava.

8. Obveze udruživanja ili dijeljenja radiofrekvencijskog spektra ili dopuštanja pristupa radiofrekvencijskom spektru za druge korisnike u određenim regijama ili na nacionalnoj razini.

9. Obveze iz relevantnih međunarodnih sporazuma koje se odnose na korištenje frekvencija.

10. Obveze svojstvene eksperimentalnom korištenju radijskih frekvencija.

E. Uvjeti koji se mogu postaviti u okviru prava na korištenje brojeva

1. Određivanje usluge za koju se koristi broj, uključujući bilo koje zahtjeve povezane s pružanjem te usluge i, kako bi se izbjegla nedoumica, tarifnim načelima i najvećim cijenama koje se mogu primijeniti u određenom brojevnom području kako bi se osigurala zaštita potrošača u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (d) ove Direktive.

2. Djelotvorno i učinkovito korištenje brojeva u skladu s ovom Direktivom.

3. Zahtjevi u pogledu prenosivosti broja u skladu s ovom Direktivom.

4. Obveza pružanja informacija krajnjim korisnicima iz javnog imenika za potrebe članka 104. ove Direktive.

5. Maksimalno trajanje u skladu s člankom 46. ove Direktive, podložno bilo kojim promjenama u nacionalnom planu numeriranja.

6. Prijenos prava na inicijativu nositelja prava i uvjeti za takav prijenos u skladu s ovom Direktivom.

7. Naknade za korištenje u skladu s člankom 42. ove Direktive.

8. Sve obveze koje je poduzeće koje stječe prava na korištenje preuzelo tijekom postupka natječaja ili usporednog postupka odabira.

9. Obveze iz relevantnih međunarodnih sporazuma koje se odnose na korištenje brojeva.

10. Obveze u pogledu izvanteritorijalne upotrebe brojeva unutar Unije radi osiguravanja usklađenosti s pravilima o zaštiti potrošača i drugim pravilima povezanima s brojevima u državama članicama koji nisu kôd države.

PRILOG II.

UVJETI ZA PRISTUP SLUŠATELJA I GLEDATELJA USLUGAMA DIGITALNE TELEVIZIJSKE I RADIJSKE DIFUZIJE U  UNIJI Õ

Dio I.: Uvjeti za sustave uvjetovanog pristupa koji će se primjenjivati u skladu s člankom 60. stavkom 1.

S obzirom na uvjetovani pristup gledatelja i slušatelja uslugama digitalne televizijske i radijske difuzije u Uniji, bez obzira na način prijenosa, države članice moraju osigurati primjenu sljedećih uvjeta u skladu s člankom 60.:

  (a) bez obzira na načine prijenosa, svi operatori usluga uvjetovanog pristupa koji pružaju pristup uslugama digitalne televizije i radija i čiji nakladnici usluga pristupa ovise o tome kako bi došli do potencijalnih gledatelja ili slušatelja moraju:

–  ponuditi svim nakladnicima, na poštenoj, objektivnoj i nediskriminirajućoj osnovi koja je u skladu s pravom tržišnog natjecanja Unije tehničke usluge koje omogućuju gledateljima ili slušateljima pristup digitalno prenesenim uslugama putem uređaja (dekodera) kojima upravljaju operatori usluga i koje su u skladu s pravom tržišnog natjecanja Unije,

–  voditi računovodstvo za pružanje usluga uvjetovanog pristupa odvojeno od drugih djelatnosti;

  kad dodjeljuju ovlaštenja proizvođačima korisničke opreme, nositelji prava intelektualnog vlasništva za uređaje i sustave uvjetovanog pristupa moraju se pobrinuti da se to odvija prema poštenim, objektivnim i nediskriminirajućim načelima. Uzimajući u obzir tehničke i komercijalne čimbenike, nositelji prava ne smiju izdavanje ovlaštenja podvrgnuti uvjetima koji zabranjuju, onemogućavaju ili destimuliraju uključivanje u isti proizvod:

–  zajedničkog sučelja koje omogućuje povezivanje s nekoliko drugih pristupnih sustava, ili

–  dijelova svojstvenih drugim pristupnim sustavima, pod uvjetom da nositelj ovlaštenja udovoljava mjerodavnim i primjerenim uvjetima koji jamče, u onoj mjeri u kojoj se to na njega odnosi, sigurnost poslovanja operatora sustava uvjetovanog pristupa.

Dio II: Druge mogućnosti na koje se mogu primijeniti uvjeti prema članku 59. stavku 1. točki (d)

  (a) pristup sučeljima aplikacijskoga programa (API);

  (b) pristup elektroničkim programskim vodičima (EPG).  

(c) Popratne usluge povezane s pristupom tj. usluge pristupačnosti koje omogućuju prikladan pristup za krajnje korisnike s invaliditetom i popratni podaci kojima se podržavaju povezane televizijske usluge i elektronički programski vodiči.

PRILOG III.

Kriteriji za utvrđivanje veleprodajnih cijena završavanja poziva

Kriteriji i parametri za utvrđivanje cijena završavanja poziva na veleprodajnoj razini na tržištima fiksnih i mobilnih komunikacija iz članka 73. stavka 4.:

(c)  relevantni inkrementalni troškovi veleprodajne usluge završavanja govornog poziva utvrđuju se na temelju razlike između ukupnih dugoročnih troškova operatora koji pruža svoj puni raspon usluga i ukupnih dugoročnih troškova onog operatora koji trećim stranama ne pruža veleprodajnu uslugu završavanja govornog poziva;

(d)  relevantnoj inkrementalnoj usluzi završavanja pripisuju se samo oni troškovi ovisni o prometu koji bi se izbjegli u slučaju nepružanja usluge završavanja govornog poziva na veleprodajnoj razini;

(e)  troškovi povezani s dodatnim mrežnim kapacitetom uključuju se samo u mjeri u kojoj ovise o potrebi za povećanjem kapaciteta u svrhu ostvarenja dodatnog prometa zbog usluge završavanja govornog poziva na veleprodajnoj razini;

(f)  naknade za korištenje radiofrekvencijskog spektra ne uključuju se u inkrementalnu uslugu završavanja poziva u mobilnoj komunikaciji;

(g)  uključuju se samo oni veleprodajni komercijalni troškovi koji se izravno odnose na pružanje usluge završavanja govornog poziva trećim stranama na veleprodajnoj razini;

(h)  smatra se da svi operatori fiksnih mreža pružaju usluge završavanja govornog poziva uz jednake jedinične troškove koje ima i učinkoviti operator, neovisno o svojoj veličini;

(i)  za operatore mobilnih mreža minimalni razmjer učinkovitosti utvrđen je tržišnim udjelom od najmanje 20 %;

(j)  za amortizaciju imovine mjerodavna je ekonomska amortizacija; i

(k)  tehnološki odabir modeliranih mreža usmjeren je na budućnost i temelji se na mreži s IP jezgrom, uzimajući u obzir različite tehnologije koje će se vjerojatno koristiti u razdoblju važenja najveće cijene. U slučaju fiksnih mreža smatra se da su pozivi isključivo komutirani u paketu.

PRILOG IV

KRITERIJI ZA OCJENU PONUDA ZAJEDNIČKOG ULAGANJA

Ocjenjujući ponudu zajedničkog ulaganja ▌u skladu s člankom 74. stavkom 1. točkom (d), nacionalno regulatorno tijelo provjerava jesu li ispunjeni sljedeći kriteriji:

(l)   ▌Zajedničko ulaganje otvoreno je svakom poduzeću tijekom životnog ciklusa mreže izgrađene u okviru ponude zajedničkog ulaganja na nediskriminirajućoj osnovi. Operator sa značajnom tržišnom snagom može odrediti razumne uvjete u pogledu financijske sposobnosti svakog poduzeća, čime bi potencijalni zajednički ulagatelji primjerice morali dokazati svoju sposobnost obročnog plaćanja na temelju kojeg se planira uvođenje, prihvaćanje strateškog plana na temelju kojeg se pripremaju planovi srednjoročnog uvođenja itd.

(m)  ▌ Zajedničkog ulaganja mora biti transparentno:

–  odredbe i uvjeti moraju biti dostupni i jednostavno se pronaći na internetskim stranicama operatora sa značajnom tržišnom snagom;

–  cjeloviti iscrpni uvjeti moraju biti dostupni bez nepotrebnog odgađanja svakom potencijalnom ponuditelju koji je izrazio svoj interes, uključujući obrazac pravno obvezujućeg sporazuma o zajedničkom ulaganju i, ovisno o slučaju, pismo namjere o pravilima upravljanja instrumentom zajedničkog ulaganja; i

–  postupak, kao i plan za uspostavu i razvoj projekta zajedničkog ulaganja, mora biti utvrđen unaprijed, mora se jasno u pisanom obliku objasniti svakom potencijalnom zajedničkom ulagatelju, a svi se bitni miljokazi moraju bez diskriminacije priopćiti svim poduzećima.

(n)   ▌Zajedničko ulaganj uključuje uvjete za potencijalne zajedničke ulagatelje kojima se potiče održivo dugoročno tržišno natjecanje, osobito:

–  Svim poduzećima moraju se ponuditi pošteni, razumni i nediskriminirajući uvjeti za sudjelovanje u sporazumu o zajedničkom ulaganju ovisno o trenutku njihova uključivanja, među ostalim i u smislu financijske kompenzacije potrebne za stjecanje određenih prava, u smislu zaštite osigurane zajedničkim ulagateljima na temelju tih prava i tijekom faze izgradnje i tijekom faze korištenja, primjerice dodjelom neospornog prava korištenja tijekom očekivanog životnog ciklusa mreže zasnovane na zajedničkom ulaganju, te u smislu uvjeta za pridruživanje sporazumu o zajedničkom ulaganju odnosno za potencijalno raskidanje tog sporazuma. Nediskriminirajući uvjeti u tom kontekstu ne znače da se svim potencijalnim zajedničkim ulagateljima moraju ponuditi jednaki uvjeti, uključujući financijske uvjete, nego da razlike u tim uvjetima moraju biti obrazložene na temelju istih objektivnih, transparentnih, nediskriminirajućih i predvidljivih kriterija, primjerice broja linija za krajnje korisnike za koji se preuzima obveza.

–  Ona mora omogućivati fleksibilnost u pogledu vrijednosti i određivanja vremena obveze koju preuzima svaki zajednički ulagatelj, primjerice zahvaljujući dogovorenom i potencijalno rastućem postotku ukupnih linija za krajnje korisnike na određenom području, na što se zajednički ulagatelji mogu postupno obvezivati i za što će biti utvrđena minimalna razina koja omogućuje manjim zajedničkim ulagateljima da postupno povećaju svoje sudjelovanje, osiguravajući istodobno primjerenu razinu početne obveze. Utvrđivanje financijske kompenzacije koju treba dati svaki zajednički ulagatelj mora odražavati činjenicu da rani ulagatelji prihvaćaju veće rizike i prije angažiraju kapital.

–  Za obveze preuzete u kasnijim fazama i nove zajedničke ulagatelje koji pristupaju zajedničkom ulaganju nakon početka projekta treba razmotriti premiju koja se povećava tijekom vremena kako bi se odrazilo umanjivanje rizika i neutralizirao pokušaj zadržavanja kapitala u ranijim fazama.

–  Sporazumom o zajedničkom ulaganju mora se omogućiti prijenos stečenih prava zajedničkih ulagatelja drugim zajedničkim ulagateljima ili trećim stranama koje žele pristupiti sporazumu o zajedničkom ulaganju, uz uvjet da poduzeće koje preuzima obveze bude dužno ispuniti sve izvorne obveze poduzeća koje prenosi obveze u skladu sa sporazumom o zajedničkom ulaganju.

–  Zajednički ulagatelji moraju si uzajamno odobriti prava na poštene i razumne uvjete pristupa infrastrukturi zajedničkog ulaganja radi silaznog pružanja usluga, uključujući krajnje korisnike, u skladu s transparentnim uvjetima koji kao takvi moraju biti u ponudi zajedničkog ulaganja i naknadnom sporazumu, osobito ako su zajednički ulagatelji pojedinačno i odvojeno odgovorni za uvođenje određenih dijelova mreže. Ako se uspostavi, instrument zajedničkog ulaganja mora omogućiti izravan ili neizravan pristup mreži svim zajedničkim ulagateljima na temelju jednakovrijednosti doprinosa i u skladu s poštenim i razumnim uvjetima, uključujući financijske uvjete koji su odraz različite razine rizika koju su prihvatili pojedinačni zajednički ulagatelji.

(o)  ▌Zajedničkim ulaganjem osigurava se to da se održivim ulaganjem vjerojatno ispune buduće potrebe uvođenjem novih mrežnih elemenata koji znatno pridonose uvođenju mreža vrlo velikog kapaciteta.

PRILOG V.

POPIS USLUGA KOJE ĆE USLUGA INTERNETSKOG PRISTUPA U SKLADU S ČLANKOM 79. STAVKOM 2. MOĆI PODRŽAVATI

(2)  e-pošta

(3)  pretraživači koji omogućuju potragu za svim vrstama informacija i njihovo pronalaženje

(4)  osnovni mrežni alati za obuku i obrazovanje

(5)  mrežno dostupne novine/vijesti

(6)  kupnja/naručivanje robe i usluga na mreži

(7)  potraga za poslom i alati za traženje posla

(8)  profesionalno umrežavanje

(9)  internetsko bankarstvo

(10)  korištenje uslugama e-javne uprave

(11)  društveni mediji i trenutačna razmjena poruka

(12)  pozivi i videopozivi (standardna kvaliteta)

PRILOG VI.

OPIS MOGUĆNOSTI I USLUGA IZ ČLANKA 83. (KONTROLA IZDATAKA), ČLANKA 107. (DODATNE MOGUĆNOSTI ) I ČLANKA 99. (PROMJENA OPERATORA I PRENOSIVOST BROJA)

Dio A: Oprema i podrška navedena u članku 83.

(a) Obračun po stavkama

Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela, koja su obuhvaćena zahtjevima odgovarajućeg zakonodavstva o zaštiti osobnih podataka i privatnosti, mogu utvrditi osnovnu razinu računa sa stavkama koje poduzeća upućuju krajnjim korisnicima besplatno, kako bi mogli:

  i. omogućiti provjeru i kontrolu naplate korištenja javne komunikacijske mreže na fiksnoj lokaciji i/ili usluge govorne komunikacije ili brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge u slučaju članka 107.; i

  ii. odgovarajuće nadzirati svoje korištenje i izdatke, čime se provodi razumna razina kontrole nad vlastitim računima.

Prema potrebi, krajnjim korisnicima mogu se ponuditi dodatne razine pojedinosti, po razumnim tarifama ili besplatno.

Na takvim računima sa stavkama mora se izričito navesti identitet dobavljača, vrsta i trajanje usluga koje se naplaćuju od krajnjeg korisnika za svaki broj s posebnom tarifom.

Pozivi koji su besplatni za pozivatelja koji je ujedno i krajnji korisnik, uključujući pozive službi za korisnike, ne pokazuju se na računu sa stavkama pozivatelja koji je ujedno i krajnji korisnik, ali im je moguće pristupiti na drugi način, na primjer preko internetskog sučelja.

Državna regulatorna tijela mogu od operatora zahtijevati besplatno pružanje mogućnosti prikaza broja pozivatelja.

(b) Besplatno selektivno sprečavanje izlaznih poziva ili SMS i MMS poruka s dodanom vrijednosti te, kada je to tehnički izvedivo, drugih vrsta aplikacija

Navedeno podrazumijeva podršku usluzi putem koje krajnji korisnik na zahtjev, koji upućuje poduzeću koje pruža usluge govorne komunikacije, ili brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge u slučaju članka 107., može zatražiti besplatno sprečavanje izlaznih poziva ili SMS i MMS poruka, druge vrste sličnih aplikacija ili poziva i slanja na određene vrste brojeva.

(c) Sustavi plaćanja unaprijed

Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela mogu od poduzeća zatražiti omogućavanje načina na koje potrošači mogu platiti za pristup javnoj komunikacijskoj mreži te koristiti usluge govorne komunikacije, ili brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge u slučaju članka 107., prema uvjetima o plaćanju unaprijed.

(d) Obročno plaćanje usluga priključka

Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela mogu od poduzeća zatražiti omogućavanje plaćanja priključka na javnu komunikacijsku mrežu na temelju obročnih plaćanja raspoređenih na dulje vremensko razdoblje.

(e) Neplaćanje računa

Države članice odobravaju posebne mjere, koje moraju biti razmjerne, nediskriminirajuće i objavljene, kako bi obuhvaćale neplaćanje telefonskih računa koje izdaju poduzeća. Navedene mjere osiguravaju prethodno odgovarajuće obavješćivanje krajnjeg korisnika u obliku upozorenja o mogućem ograničavanju ili prekidu usluge. Osim u slučajevima prijevare, učestalog kašnjenja plaćanja ili neplaćanja, navedene mjere osiguravaju, koliko je to tehnički moguće, ograničavanje prekida usluge samo za dotičnu uslugu. Do isključenja zbog neplaćanja računa trebalo bi doći samo nakon upućivanja odgovarajućih upozorenja krajnjem korisniku. Države članice mogu dozvoliti ograničeno razdoblje prije potpunog isključivanja, tijekom kojeg su dozvoljeni samo pozivi koji ne predstavljaju dodatne troškove za krajnjeg korisnika (npr. 112).

(f) Savjetovanje vezano uz odabir tarife

je podrška usluzi putem koje krajnji korisnik može od poduzeća zatražiti pružanje podataka koji se odnose na alternativne povoljnije tarife, ako one postoje.

(g) Kontrola troškova

je podrška usluzi putem koje poduzeća nude druge načine, ako ih odobre državna regulatorna tijela, kontroliranja troškova usluga govorne komunikacije, ili brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge u slučaju članka 107., uključujući besplatno obavješćivanje potrošača u slučaju neuobičajenih ili pretjeranih uzoraka potrošnje.

Dio B: Podrška uslugama navedena u članku 107.

Identifikacija pozivne linije

Broj pozivatelja vidljiv je na zaslonu primatelja prije uspostavljanja poziva.

Podrška bi trebala biti ponuđena u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom o zaštiti osobnih podataka i privatnosti, posebno s Direktivom 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama).

Koliko je to tehnički izvedivo, operatori bi trebali omogućiti odgovarajuće podatke i signale kojima bi se omogućila vidljivost pozivne linije te tonskog biranja unutar granica država članica.

Dio C: Provedba odredbi o prenosivosti broja navedenih u članku 99.

Zahtjev u skladu s kojim svi krajnji korisnici s brojevima iz nacionalnog Plana numeriranja, a koji tako zatraže, mogu zadržati svoj broj (ili više njih), primjenjuje se neovisno o poduzeću koje pruža uslugu:

  (a) u slučaju geografskih brojeva, na posebnim lokacijama; i

  (b) u slučaju negeografskih brojeva, na bilo kojoj lokaciji.

Ovaj se dio ne primjenjuje na prenošenje brojeva između mreža koje pružaju usluge na fiksnoj lokaciji i mobilne mreže.

PRILOG VII.

IZRAČUN NETO TROŠKA OBVEZA PRUŽANJA UNIVERZALNE USLUGE, AKO POSTOJI, I USPOSTAVA MEHANIZMA POVRATA ILI PODJELE TROŠKOVA U SKLADU S ČLANCIMA 84. I 85.

DIO A: IZRAČUN NETO TROŠKA

Obveze pružanja univerzalne usluge odnose se na one obveze koje je poduzeću odredila država članica, koje se tiču pružanja univerzalne usluge kako je navedeno u člancima 79., 81. i 82.

Državna regulatorna tijela trebaju razmotriti sve načine kojima se osiguravaju odgovarajući poticaji za poduzeća (bilo određena ili ne) u smislu obveza pružanja univerzalne usluge na ekonomičan način. Provodeći izračun, neto trošak obveza pružanja univerzalne usluge izračunava se kao razlika između neto troška za  svako Õ poduzeće koje ima obveze pružanja univerzalne usluge te onoga koje radi bez obveza pružanja univerzalne usluge. Dužnu pozornost treba usmjeriti na ispravnu procjenu troškova koje bi svako poduzeće htjelo izbjeći ako ne bi postojala obveza pružanja univerzalne usluge. Izračun neto troška treba procijeniti koristi za operatera univerzalne usluge, uključujući nematerijalnu korist.

Izračun se zasniva na troškovima koji se mogu pripisati:

  i. elementima utvrđenih usluga koje se mogu pružiti samo uz gubitak ili se mogu pružiti pod troškovnim uvjetima koji izlaze iz okvira uobičajenih tržišnih standarda.

  Ova kategorija može uključivati uslužne elemente kao što su pristup telefonskim uslugama za hitne slučajeve, pružanje određenih javnih telefonskih govornica, pružanje određenih usluga ili opreme za osobe s invaliditetom itd.;

  ii. određenim krajnjim korisnicima ili skupinama krajnjih korisnika kojima se, uzimajući u obzir trošak pružanja posebne mreže i usluge, ostvaren prihod te bilo kakvo geografsko ujednačavanje cijena uvedeno od strane države članice, usluga može pružiti isključivo uz gubitak ili pod troškovnim uvjetima koji izlaze iz okvira uobičajenih tržišnih standarda.

  Ova kategorija uključuje one krajnje korisnike odnosno skupine krajnjih korisnika kojima se ne bi pružila usluga od strane komercijalnog operatora koji nema obvezu pružanja univerzalne usluge.

Izračun neto troška specifičnih aspekata obveza pružanja univerzalne usluge radi se za svaki aspekt odvojeno kako bi se na taj način izbjegao dvostruki izračun bilo kakve izravne ili neizravne koristi i troškova. Ukupni neto trošak obveza univerzalne usluge za bilo koje poduzeće izračunava se kao zbroj neto troškova koji proistječu iz specifičnih sastavnica obveza pružanja univerzalne usluge, uzimajući u obzir bilo koju nematerijalnu korist. Odgovornost za provjeru neto troška jest na državnom regulatornom tijelu.

DIO B: POVRAT MOGUĆEG NETO TROŠKA NASTALOG ZBOG OBVEZE PRUŽANJA UNIVERZALNE USLUGE

Povrat sredstava odnosno financiranje mogućih neto troškova nastalih zbog obveze pružanja univerzalne usluge zahtijeva naknadu odabranim poduzećima s obvezom pružanja univerzalne usluge za usluge koje pružaju pod nekomercijalnim uvjetima. Budući da takva nadoknada uključuje prebacivanje sredstava, države članice trebaju osigurati da se ono provodi na objektivan, transparentan, nediskriminirajući i razmjeran način. To znači da prebacivanje sredstava ima za posljedicu najmanje moguće narušavanje tržišnog natjecanja i korisničke potražnje.

U skladu s člankom 85. stavkom 3. mehanizam podjele troškova zasnovan na fondu trebao bi koristiti transparentne i neutralne načine prikupljanja doprinosa kojima se izbjegava opasnost udvostručenoga nametanja doprinosa na teret izlaza i ulaza poduzeća.

Neovisno tijelo koje upravlja fondom treba biti odgovorno za prikupljanje doprinosa od poduzeća koja se u državi članici smatraju poduzećima koja podliježu plaćanju doprinosa neto troška obveza pružanja univerzalne usluge i treba nadgledati prebacivanje dospjelih sredstava i/ili administrativnih plaćanja poduzećima koja imaju pravo na primanje uplata iz fonda.

PRILOG VIII.

PODACI KOJI SE OBJAVLJUJU U SKLADU S ČLANKOM 96.

(TRANSPARENTNOST I OBJAVLJIVANJE PODATAKA)

Državna regulatorna tijela imaju odgovornost osiguravanja objavljivanja podataka u ovom Prilogu, u skladu s člankom 96. Državno regulatorno tijelo odlučuje o tome koje podatke pružatelji usluga pristupa internetu i pružatelji javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga trebaju objaviti na temelju njihove relevantnosti, kao i koje podatke treba objavljivati samo državno regulatorno tijelo, kako bi osiguralo da svi krajnji korisnici mogu donijeti odgovarajuće odluke. Ako se pokaže potrebnim, državna regulatorna tijela mogu promicati samoregulativne ili koregulativne mjere prije uvođenja obveze.

1. Podaci za kontakt poduzeća

2. Opis usluga u ponudi

2.1.  Raspon usluga u ponudi i glavne značajke svake pružene usluge, uključujući sve minimalne razine kvalitete ponuđenih usluga i sva ograničenja koja pružatelj uvede u vezi s uporabom isporučene terminalne opreme, te dostupne informacije o funkcioniranju usluge, kao i njezinim svojstvima pristupačnosti i mogućnostima.

2.2.  Tarife za usluge u ponudi, uključujući informacije o količini komunikacije (kao što su ograničenja podatkovnog prometa, broj glasovnih minuta, broj SMS-ova) u određenim tarifnim planovima i tarife primjenjive na dodatne komunikacijske jedinice, brojeve ili usluge koji podliježu posebnim uvjetima određivanja cijena, naplati pristupa i održavanja, naplati svih vrsta korištenja, posebnim i usmjerenim shemama i dodatnim naplatama, kao i troškovima s obzirom na terminalnu opremu.

2.3. Ponuđene poslijeprodajne usluge i usluge održavanja i njihovi podaci za kontakt.

2.4. Standardni uvjeti ugovaranja, uključujući trajanje ugovora, naknade zbog prijevremenog raskida ugovora, prava povezana s raskidom spojenih ponuda ili njihovih elemenata, i postupke i izravnu naplatu koja se odnosi na prenošenje brojeva i, prema potrebi, drugih pokazatelja.

2.5.  Informacije o pristupu hitnim službama i lokaciji pozivatelja za krajnje korisnike. Ako poduzeće pruža brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge, informacije o pristupu hitnim službama ili o mogućim ograničenjima za pružanje usluga hitnih službi i podaci o lokaciji pozivatelja.

2.6.  Pojedinosti o proizvodima i uslugama za korisnike s invaliditetom, uključujući funkcije, prakse, politike, postupke i prilagodbe kod pružanja usluge namijenjene potrebama osoba sa smanjenom funkcionalnom sposobnošću.

(2.6.a)  Pristupačne informacije za poboljšavanje komplementarnosti s pomoćnim uslugama.

3. Mehanizmi rješavanja sporova, uključujući i one koje su razvila poduzeća.

PRILOG IX.

POKAZATELJI KAKVOĆE USLUGA

Pokazatelji kakvoće usluge, definicije i metode mjerenja navedene u članku 97.

Za pružatelje pristupa javnoj komunikacijskoj mreži

POKAZATELJ

(Napomena 1.)

DEFINICIJA

METODA MJERENJA

Trajanje uspostave inicijalne veze

ETSI EG 202 057

ETSI EG 202 057

Učestalost kvarova po liniji

ETSI EG 202 057

ETSI EG 202 057

Trajanje uklanjanja kvara

ETSI EG 202 057

ETSI EG 202 057

Za brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge

POKAZATELJ

(Napomena 2.)

DEFINICIJA

METODA MJERENJA

Trajanje uspostave poziva

ETSI EG 202 057

ETSI EG 202 057

Žalbe na neispravnost računa

ETSI EG 202 057

ETSI EG 202 057

Kakvoća govorne veze

ETSI EG 202 057

ETSI EG 202 057

Omjer prekinutih poziva

ETSI EG 202 057

ETSI EG 202 057 

Omjer neuspješnosti poziva

(Napomena 2.)

ETSI EG 202 057

ETSI EG 202 057

Vjerojatnost kvara

 

 

Kašnjenje u signaliziranju poziva

 

 

  ETSI EG 202 057-1, verzija 1.3.1. (srpanj 2008.)

Za usluge pristupa internetu

POKAZATELJ

DEFINICIJA

METODA MJERENJA

Latencija (kašnjenje)

ITU-T Y.2617

ITU-T Y.2617

Varijacije kašnjenja

ITU-T Y.2617

ITU-T Y.2617

Gubitak paketa

ITU-T Y.2617

ITU-T Y.2617

Napomena 1.

Pokazatelji bi trebali omogućiti analizu radne učinkovitosti na regionalnoj razini (tj. koja nije na razini 2. u nomenklaturi teritorijalnih jedinica za statistiku (NUTS) koje je odredio Eurostat).

Napomena 2.

Države članice mogu odlučiti da im nisu potrebni ažurirani podaci o radu za navedena dva pokazatelja koje je potrebno pohraniti kao dokazni materijal u slučaju da pokazuju da je rad u navedena dva područja zadovoljavajući.

PRILOG X.

INTEROPERABILNOST OPREME ZA POTROŠAČE IZ ČLANKA 105.

1. Zajednički algoritam za kodiranje i izravno primanje

Sva potrošačka oprema namijenjena za primanje konvencionalnih digitalnih televizijskih signala (tj. zemaljsko, kablovsko ili satelitsko odašiljanje, koje je prije svega namijenjeno fiksnom primanju, kao što su DVB-C ili DVB-S), za prodaju ili najam ili drukčije dostupnu opremu u Uniji, koja može dekodirati digitalni televizijski signal, ima mogućnost:

–  dekodiranja navedenih signala u skladu sa zajedničkim europskim algoritmom za kodiranje, kako se primjenjuje u skladu s priznatom Organizacijom za europske standarde, trenutačno ETSI,

–  prikazivanja signala koji su jasno preneseni, u slučaju da se takva oprema unajmljuje, unajmitelj mora poštovati odgovarajući sporazum o najmu.

2. Interoperabilnost za digitalne televizijske prijemnike

Svi digitalni televizijski prijemnici s integriranim zaslonom čija je vidljiva dijagonala veća od 30 cm, koji se plasiraju na tržište za prodaju ili unajmljivanje u Uniji, trebaju biti opremljeni barem jednom utičnicom za otvoreno sučelje (kako ju je standardizirala ili koja je usklađena sa standardom kojeg je donijela, priznata organizacija za europske standarde ili koja je usklađena s uobičajenim industrijskim specifikacijama), koja omogućava jednostavno povezivanje na perifernu opremu, te koja može prenositi sve relevantne elemente digitalnog televizijskog signala, uključujući podatke koji se odnose na interaktivne i uvjetno dostupne usluge. Terminalna oprema za digitalne televizijske prijemnike mora biti interoperabilna, ako je to tehnički izvedivo, kako bi se mogla lako ponovno koristiti i kod drugih pružatelja usluga.

2a.  FUNKCIONALNOST RADIJSKIH PRIJEMNIKA

Svaki radijski prijemnik koji se stavlja na tržište u Uniji od [datum prenošenja] mora moći primati digitalni i analogni zemaljski radijski radiodifuzijski signal. Ovaj stavak ne primjenjuje se na malu potrošačku radijsku opremu ili proizvode kod kojih prijemnik ima samo pomoćnu ulogu. Ovaj stavak ne primjenjuje se ni na radijsku opremu kojom se koriste radioamateri u smislu članka 1. definicije 56. Radijskih propisa Međunarodne telekomunikacijske unije.

PRILOG XI.

Dio A

Direktive stavljene izvan snage uz [popis naknadnih izmjena] (iz članka 116.)

Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 108, 24.4.2002, str. 33.)

 

 

Direktiva 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 337, 18.12.2009., str. 37.)

 

Članak 1.

 

Uredba (EZ) 544/2009 Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 167, 29.6.2009., str. 12.)

 

Članak 2.

 

Uredba (EZ) 717/2007 Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 171, 29.6.2007., str. 32.)

 

Članak 10.

Direktiva 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 108, 24.4.2002, str. 21.)

 

 

Direktiva 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 337, 18.12.2009., str. 37.)

 

Članak 3. i Prilog

Direktiva 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 108, 24.4.2002, str. 7.)

 

 

Direktiva 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 337, 18.12.2009., str. 37.)

 

Članak 2.

Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 108, 24.4.2002, str. 51.)

 

 

Direktiva 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 337, 18.12.2009, str. 11.)

 

Članak 1. i Prilog I.

 

Uredba (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 310, 26.11.2015., str. 1.).

 

Članak 8.

Dio B

Rokovi za prenošenje u nacionalno pravo [i datum(i) početka primjene]

(iz članka 116.)

Direktiva

Rok za prenošenje

Datum početka primjene

 

2002/19/EZ

24. srpnja 2003.

25. srpnja 2003.

2002/20/EZ

2002/21/EZ

24. srpnja 2003.

24. srpnja 2003.

25. srpnja 2003.

25. srpnja 2003.

2002/22/EZ

24. srpnja 2003.

25. srpnja 2003.

PRILOG XII.

Korelacijska tablica

Direktiva 2002/21/EZ

Direktiva 2002/20/EZ

Direktiva 2002/19/EZ

Direktiva 2002/22/EZ

Ova Direktiva

Članak 1. stavci 1., 2. i 3.

 

 

 

Članak 1. stavci 1., 2. i 3.

Članak 1. stavak 3.a

 

 

 

Članak 1. stavak 4.

Članak 1. stavci 4. i 5.

 

 

 

Članak 1. stavci 5. i 6.

Članak 2. točka (a)

 

 

 

Članak 2. stavak 1.

-

-

-

-

Članak 2. stavak 2.

Članak 2. točka (b)

 

 

 

Članak 2. stavak 3.

Članak 2. točka (c)

 

 

 

Članak 2. stavak 4.

-

-

-

-

Članak 2. stavak 5.

-

-

-

-

Članak 2. stavak 6.

Članak 2. stavak 7.

Članak 2. točka (d)

 

 

 

Članak 2. stavak 8.

Članak 2. točka (da)

 

 

 

Članak 2. stavak 9.

Članak 2. točka (e)

 

 

 

Članak 2. stavak 10.

Članak 2. točka (ea)

 

 

 

Članak 2. stavak 11.

Članak 2. točka (f)

 

 

 

Članak 2. stavak 12.

Članak 2. točka (g)

 

 

 

-

Članak 2. točka (h)

 

 

 

Članak 2. stavak 13.

Članak 2. točka (i)

 

 

 

Članak 2. stavak 14.

Članak 2. točka (j)

 

 

 

-

Članak 2. točka (k)

 

 

 

-

Članak 2. točka (l)

 

 

 

-

Članak 2. točka (m)

 

 

 

Članak 2. stavak 15.

Članak 2. točka (n)

 

 

 

Članak 2. stavak 16.

Članak 2. točka (o)

 

 

 

Članak 2. stavak 17.

Članak 2. točka (p)

 

 

 

Članak 2. stavak 18.

Članak 2. točka (q)

 

 

 

Članak 2. stavak 19.

Članak 2. točka (r)

 

 

 

Članak 2. stavak 20.

Članak 2. točka (s)

 

 

 

Članak 2. stavak 21.

-

-

-

-

Članak 2. stavak 22.

Članak 3. stavak 1.

 

 

 

Članak 5. stavak 1.

-

-

-

-

Članak 5. stavak 2.

Članak 3. stavak 2.

 

 

 

Članak 6. stavak 1.

Članak 3. stavak 3.

 

 

 

Članak 6. stavak 2.

Članak 3. stavak 1.a prvi podstavak

 

 

 

Članak 8. stavak 1.

-

-

-

-

Članak 8. stavak 2.

-

-

-

-

Članak 7. stavak 1.

Članak 3. stavak 1.a drugi podstavak

 

 

 

Članak 7. stavci 2. i 3.

Članak 3. stavak 1.a treći podstavak

 

 

 

Članak 9. stavci 1. i 3.

-

-

-

-

Članak 9. stavak 2.

Članak 3. stavak 3.b

 

 

 

Članak 10. stavak 1.

Članak 3. stavak 3.c

 

 

 

Članak 10. stavak 2.

Članak 3. stavak 4.

 

 

 

Članak 5. stavak 3.

Članak 3. stavak 5.

 

 

 

Članak 11.

Članak 3. stavak 6.

 

 

 

Članak 5. stavak 4.

Članak 4.

 

 

 

Članak 31.

Članak 5.

 

 

 

Članak 20.

-

-

-

-

Članak 22.

Članak 6.

 

 

 

Članak 23.

Članak 7.

 

 

 

Članak 32.

Članak 7.a

 

 

 

Članak 33.

-

-

-

-

Članak 33. stavak 5. točka (c)

Članak 8. stavci 1. i 2.

 

 

 

Članak 3. stavci 1. i 2.

Članak 8. stavak 5.

 

 

 

Članak 3. stavak 3.

Članak 8.a stavci 1. i 2.

 

 

 

Članak 4. stavci 1. i 2.

-

-

-

-

Članak 4. stavak 3.

Članak 8.a stavak 3.

 

 

 

Članak 4. stavak 4.

-

-

-

-

Članak 29.

Članak 9. stavci 1. i 2.

 

 

 

Članak 45. stavci 1. i 2.

-

-

-

-

Članak 45. stavak 3.

Članak 9. stavak 3.

 

 

 

Članak 45. stavak 4.

Članak 9. stavci 4. i 5.

 

 

 

Članak 45. stavci 5. i 6.

Članak 9. stavci 6. i 7.

 

 

 

-

Članak 9.a

 

 

 

-

Članak 9.b stavci 1. i 2.

 

 

 

Članak 51. stavci 1. i 2.

Članak 9.b stavak 3.

 

 

 

Članak 51. stavak 4.

-

-

-

-

Članak 51. stavak 3.

Članak 10. stavak 1.

 

 

 

Članak 89. stavak 1.

Članak 10. stavak 2.

 

 

 

Članak 89. stavak 3.

-

-

-

-

Članak 89. stavak 2.

-

-

-

-

Članak 89. stavak 4.

-

-

-

-

Članak 89. stavak 5.

-

-

-

-

Članak 89. stavak 6.

Članak 10. stavak 3.

 

 

 

Članak 89. stavak 7.

Članak 10. stavak 4.

 

 

 

Članak 89. stavak 8.

Članak 10. stavak 5.

 

 

 

-

Članak 11.

 

 

 

Članak 43.

Članak 12. stavak 1.

 

 

 

Članak 44. stavak 1.

Članak 12. stavak 2.

 

 

 

-

Članak 12. stavak 3.

 

 

 

Članak 59. stavak 2.

Članak 12. stavak 4.

 

 

 

-

Članak 12. stavak 5.