IZVJEŠĆE o međunarodnom upravljanju oceanima: plan za budućnost naših oceana u okviru ciljeva održivog razvoja do 2030.
18.12.2017 - (2017/2055(INI))
Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
Izvjestitelj: José Inácio Faria
Izvjestiteljica za mišljenje (*):
Cláudia Monteiro de Aguiar, Odbor za promet i turizam
(*) Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o međunarodnom upravljanju oceanima: plan za budućnost naših oceana u okviru ciljeva održivog razvoja do 2030.
Europski parlament,
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. studenoga 2016. pod nazivom „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana” (JOIN(2016)0049),
– uzimajući u obzir nacrt zaključaka Vijeća od 24. ožujka 2017. pod nazivom „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana”,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 29. ožujka 2017. o zajedničkoj komunikaciji Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija pod nazivom „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana” (JOIN(2016)0049)[1],
– uzimajući u obzir dokument koji je 25. rujna 2015. usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) naslovljen „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” te 17 ciljeva održivog razvoja uključenih u taj program,
– uzimajući u obzir cilj održivog razvoja br. 14 iz Programa UN-a za održivi razvoj do 2030., kojim se potiče zaštita i održivo iskorištavanje oceana, mora i morskih resursa u svrhu održivog razvoja;
– uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Pariški sporazum iz 2015., koji je stupio na snagu 4. studenog 2016., te njegove planirane nacionalno utvrđene doprinose, kojima se namjeravaju smanjiti emisije stakleničkih plinova,
– uzimajući u obzir Konvenciju o biološkog raznolikosti, koja je stupila na snagu 29. prosinca 1993., i ciljeve iz Aichija u pogledu Strateškog plana za biološku raznolikost 2011. – 2020., koji su usvojeni u listopadu 2010.,
– uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), koju nadopunjavaju Sporazum o provedbi odredaba UNCLOS-a u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim stokovima i visokomigracijskim ribljim stokovima, Kodeks odgovornog ribarstva Ujedinjenih naroda i zajednička ribarstvena politika Europske unije,
– uzimajući u obzir Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) od 3. ožujka 1973.,
– uzimajući u obzir članak 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir dokument usvojen na konferenciji UN-a o oceanima 9. lipnja 2017. u New Yorku pod naslovom „Naš ocean, naša budućnost: poziv na djelovanje”,
– uzimajući u obzir Direktivu 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti,
uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614),
– uzimajući u obzir svoj pregovarački mandat za paket o otpadu (prijedlozi za izmjenu Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva[2], Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu[3], Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada[4], Direktive 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima[5], Direktive 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ[6] i Direktive 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO)[7],
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici,
– uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji),
uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija pod nazivom „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana” (JOIN(2016)0049),
uzimajući u obzir integriranu pomorsku politiku Europske unije iz 2007. (COM(2007)0575) i izvješće o njezinom napretku iz 2012. (COM(2012)0491),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2011. o uspostavi Programa za potporu daljnjem razvoju integrirane pomorske politike[8],
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. listopada 2009. naslovljenu „Razvoj međunarodne dimenzije integrirane pomorske politike Europske unije” (COM(2009)0536),
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 2016/1625 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1406/2002 o osnivanju Europske agencije za pomorsku sigurnost[9],
– uzimajući u obzir Direktivu 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja[10],
uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Pariški sporazum iz 2015., koji je stupio na snagu 4. studenog 2016., te njegove planirane nacionalno utvrđene doprinose, kojima se namjeravaju smanjiti emisije stakleničkih plinova,
uzimajući u obzir europsku strategiju sigurnosne zaštite u pomorstvu, koju je Europsko vijeće usvojilo 24. lipnja 2014.,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ[11],
– uzimajući u obzir svoj pregovarački mandat za prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika[12],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o integriranoj politici Europske unije za Arktik[13],
– uzimajući u obzir Direktivu 2012/33/EU od 21. studenoga 2012. o izmjeni Direktive 1999/32/EZ u vezi sa sadržajem sumpora u brodskim gorivima te aktualnu procjenu učinka u pogledu proširenja područja kontrole emisija sumpora u europskim vodama,
– uzimajući u obzir prijedlog koji su zemlje Baltičkog i Sjevernog mora uputile Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO) o uvođenju proglašenih područja kontrole emisija dušikovih oksida (NECA),
– uzimajući u obzir Direktivu 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. prosinca 2016. o odgovornosti, naknadi štete i financijskom jamstvu za odobalne naftne i plinske djelatnosti[14],
– uzimajući u obzir političko izvješće Savjetodavnog vijeća europskih akademija znanosti od 28. siječnja 2016. o morskoj održivosti u doba promjene oceana i mora,
– uzimajući u obzir studiju Parlamenta (PE 569.964) iz studenoga 2015. o ciljevima smanjenja emisija u međunarodnom zračnom i pomorskom prometu,
– uzimajući u obzir Prilog „Djelovanje za jačanje prijelaza na čistu energiju” komunikaciji „Čista energija za sve Europljane” (COM(2016)0860);
– uzimajući u obzir četvrtu konferenciju „Naš ocean”, koju je Europska unija organizirala na Malti 5. i 6. listopada 2017.;
uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. listopada 2010. o integriranoj pomorskoj politici (IPP) – ocjena postignutog napretka i novi izazovi[15],
uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2014. naslovljenu „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu” (COM(2014)0086),
uzimajući u obzir Nacrt zaključaka Vijeća pod naslovom „Prioriteti za politiku EU-a o pomorskom prometu do 2020.: konkurentnost, dekarbonizacija, digitalizacija za osiguravanje globalne povezivosti, učinkovito unutarnje tržište i pomorski klaster na svjetskoj razini” (9976/17)
– uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) o zaštićenim morskim područjima u europskim morima (EEA 3/2015),
– uzimajući u obzir istraživanje Europske komisije naslovljeno „Istraživanje: ostvarivanje potencijala najudaljenijih regija za održiv plavi rast”,
– uzimajući u obzir Helsinšku konvenciju o zaštiti morskog okoliša Baltičkog mora iz 1992., koja je stupila na snagu 17. siječnja 2000., Akcijski plan za Baltičko more HELCOM-a, koji su usvojile sve obalne zemlje i EU 2007., i Strategiju EU-a za regiju Baltičkog mora,
– uzimajući u obzir Rezoluciju 69/292 Opće skupštine UN-a iz lipnja 2015. o razvoju međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta za očuvanje i održivo korištenje morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2012. pod naslovom „Plavi rast – mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru” (COM(2012)0494),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. siječnja 2014. pod naslovom „Plava energija: Djelovanje potrebno za iskorištavanje potencijala energije europskih mora i oceana do 2020. i kasnije”,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o plavom rastu: jačanje održivog rasta u morskom sektoru te sektoru pomorskog prometa i turizma u EU-u[16],
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za promet i turizam i Odbora za ribarstvo (A8-0399/2017),
A. budući da je općeprihvaćeno da je zdravlje oceanskog okoliša pod velikom prijetnjom i u opasnosti da se nepovratno uništi ako svjetska zajednica ne poduzme ciljane i koordinirane napore;
B. budući da bi gomilanje i širenje morskog otpada moglo predstavljati jednu od najbrže rastućih prijetnji zdravlju svjetskih oceana; budući da mikroplastika izaziva osobitu zabrinutost jer je zbog svoje neznatne veličine dostupna širokom rasponu organizama (morske ptice, ribe, dagnje, pjeskulje i zooplanktoni); budući da procijenjenih 150 milijuna tona plastike koja se nagomilala u svjetskim oceanima nanosi ozbiljnu ekološku i gospodarsku štetu, uključujući obalne zajednice, turizam, pomorski promet i ribolov;
C. budući da postojeći pritisci na morski okoliš uključuju oštećivanje staništa i ekosustava, postojane opasne tvari u sedimentima i vodama, degradaciju koraljnih grebena, invazivne vrste, onečišćenje i povećanje količine hranjivih tvari i pomorski promet te iskorištavanje sirovina i pretjerano iskorištavanje morskih vrsta, zakiseljavanje i zagrijavanje voda izazvano klimatskim promjenama;
D. budući da je otprilike od 4,8 do 12,7 milijuna tona plastičnog otpada kao što su ambalaža prehrambenih proizvoda i plastične boce naneseno na obalu samo u 2010.[17], što je otprilike od 1,5 do 4,5 % ukupne svjetske proizvodnje plastike, te da će ukupna količina otpada dovesti do deseterostrukog povećanja ukupne količine plastike koja se odbacuje u more do 2020.;
E. budući da „otpadak” znači otpad male veličine na javno dostupnim područjima koji je namjerno ili zbog nemara nepravilno odbačen u okoliš (na kopnu, u slatkoj vodi ili u moru);
F. budući da više od 100 tona plastičnog otpada i mikroplastike onečišćuje naše oceane i ugrožava život u njima;
G. budući da bi do 2100. godine bez znatnih promjena više od polovice svjetskih morskih vrsta moglo biti na rubu izumiranja;
H. budući da se plastika sve više upotrebljava za potrošačke proizvode te se proizvodnja tog materijala neprestano povećava otkad se počeo široko upotrebljavati prije pola stoljeća, što je dovelo do proizvodnje otprilike 322 milijuna tona plastike u 2015. na globalnoj razini; budući da je sve veća proizvodnja, zajedno s promjenama u načinu na koji rabimo plastiku i demografskim pomacima, dovela do povećanja količine plastičnog otpada koji se baca u naše oceane; budući da će se, prema UNEP-u, gotovo 33 milijarde tona plastike nagomilati do 2050. ako se taj trend nastavi;
I. budući da 80 % morskog otpada potječe s kopna te se stoga problem morskog otpada ne može s vremenom učinkovito riješiti a da se prije toga ne razmotre pitanja u pogledu učinkovite politike i djelovanja radi smanjenja i kontrole otpadaka na kopnu;
J. budući da su najčešći oblici otpadaka filtri cigareta, plastične vrećice, ribolovna oprema poput mreža i sve vrste ambalaže; budući da je od 60 % do 90 % morskog otpada proizvedeno korištenjem jednog plastičnog polimera ili više njih, kao što su polietilen (PE), polietilen tereftalat (EPT), polipropilen (PP) i polivinil klorid (PVC), koji imaju veoma dugo vrijeme razgradnje; budući da će stoga biti potrebna desetljeća ili čak stoljeća da nestane većina plastike koja se danas proizvodi;
K. budući da plastični otpad prouzročuje smrt i bolest morskih divljih vrsta gušenjem, sputavanjem i trovanjem; budući da plastični materijali koje valovi i sunčeva svjetlost razlažu na mikročestice s promjerom manjim od 5 mm završavaju u želucima morskih oblika života kao što su dagnje, crvi i zooplanktoni, pri čemu nanoplastika veličine jedva pola milimetara prodire kroz stanične membrane i jezgre malih morskih životinja; budući da plastični otpad koji je nevidljiv golom oku ulazi u prehrambeni lanac na samom njegovu izvoru;
L. budući da, prema UNEP-u, procijenjeni trošak morskog plastičnog otpada za prirodni kapital iznosi otprilike 8 milijardi USD godišnje[18], a ribolov, pomorski promet, turizam i industrija slobodnog vremena samo su neki od brojnih sektora pogođenih morskim onečišćenjem;
M. budući da prihvaćanje plastičnih proizvoda koji su označeni kao „biorazgradivi” neće dovesti do znatnog smanjenja ni količine plastike koja ulazi u oceane ni rizika od fizičkih i kemijskih učinaka na morski okoliš sve dok se ne donese međunarodno usuglašena definicija biorazgradivosti (u morskom okruženju);
N. budući da se onečišćenjem hranjivim tvarima (eutrofikacija) koje dolazi iz raznovrsnih izvora, uključujući istjecanje koje je posljedica poljoprivrednih djelatnosti te ispuštanje kanalizacije i otpadnih voda, morski okoliš preplavljuje visokim koncentracijama dušika, fosfora i ostalih hranjivih tvari, što može prouzročiti velika cvjetanja algi, za čiju se razgradnju nakon ugibanja iskorištava kisik, pri čemu dolazi do stvaranja hipoksičnih „mrtvih zona” ili zona osiromašenih kisikom u kojima ribe i ostali morski organizmi ne mogu uspijevati; budući da se procjenjuje da na svijetu trenutačno postoji 500 mrtvih zona, a brojna druga područja trpe štetne učinke velikog onečišćenja hranjivim tvarima;
O. budući da industrijska buka pomorskog prometa, seizmičkog istraživanja i mornaričkog sonara koji se upotrebljava za rutinske vježbe osposobljavanja, koja može dovesti do oštećenja sluha, prikrivanja komunikacije i navigacijskih signala te fizioloških i reproduktivnih problema, ugrožava morske organizme zbog njihova ekstremnog oslanjanja na podvodne zvukove za osnovne životne funkcije, kao što su traženje hrane i mužjaka ili ženke, i nepostojanja bilo kakvog mehanizma kako bi ih se zaštitilo od toga;
P. budući da gubitak morske bioraznolikosti slabi oceanski ekosustav i njegovu sposobnost odupiranja poremećajima, prilagodbe na klimatske promjene i ispunjavanja uloge globalnog ekološkog regulatora i regulatora klime; budući da klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem imaju izravan utjecaj na morske vrste izmjenom njihove brojnosti, raznolikosti i distribucije te utjecajem na njihovo hranjenje, razvoj i razmnožavanje, kao i na odnose među vrstama;
Q. budući da oceani nadilaze granice i da je zbog aktivnosti i pritisaka koje one izazivaju potrebna je suradnja između vlada u svim morskim regijama kako bi se zajamčila održivost zajedničkih resursa; budući da je zbog brojnosti i složenosti mjera za upravljanje oceanima stoga potreban širok raspon interdisciplinarne stručnosti te regionalna i međunarodna suradnja;
R. budući da se isključivi gospodarski pojasevi (IGP) država članica Europske unije protežu na 25,6 milijuna km2 te se gotovo u cijelosti nalaze u najudaljenijim regijama i prekomorskim državama i područjima te čine Europsku uniju najvećim pomorskim područjem na svijetu; budući da stoga Europska unija treba imati vodeću ulogu u uspostavi učinkovitog i ambicioznog međunarodnog upravljanja oceanima;
S. budući da se znanstvenim istraživanjima pokazalo da izravni učinci izljeva nafte na morske organizme te biološke sustave i procese mogu obuhvaćati poremećaje u ponašanju i smrt morskih vrsta, cvjetanje mikroorganizama, hipoksiju (smanjenje koncentracija kisika u vodi), toksične učinke kemikalija koje se upotrebljavaju za raspršivanje nafte i odumiranje dubokomorskih koralja;
T. budući da pomorski promet utječe na globalnu klimu i kvalitetu zraka emisijama CO2 i ostalim emisijama, uključujući dušikove okside, sumporne okside, metan, čestice i crni ugljik;
U. budući da traženje, bušenje i prijevoz nafte i plina koji se nalaze u rezervama ispod morskoga dna u mnogim dijelovima svijeta mogu ozbiljno naštetiti osjetljivim morskim područjima i uznemiriti morske vrste; budući da je u mnogim slučajevima dopušteno istraživanje i bušenje nafte i plina u zaštićenim morskim područjima ili nedaleko od njih;
V. budući da članak 191. UFEU-a obvezuje Uniju na visoku razinu zaštite u njezinoj okolišnoj politici, uključujući primjenom načela predostrožnosti i načela „onečišćivač plaća”;
W. budući da su rizici od upotrebe teškog loživog ulja (HFO) u arktičkom pomorskom prometu višestruki: u slučaju izljeva to vrlo gusto gorivo emulgira i tone te može biti preneseno na iznimno velike udaljenosti ako ostane zarobljeno u ledu; izljevi teškog loživog ulja predstavljaju golem rizik za sigurnost opskrbe hranom arktičkih autohtonih zajednica čija prehrana ovisi o ribolovu i lovu; izgaranje teškog loživog ulja stvara sumporove okside i teške metale te velike količine crnog ugljika koji, nakon taloženja u arktičkom ledu, potiču apsorpciju vrućine u ledenoj masi i time ubrzavaju topljenje leda i klimatske promjene; budući da je Međunarodna pomorska organizacija (IMO) zabranila prijevoz i upotrebu teških loživih ulja u morima oko Antarktike;
X. budući da su emisije dušikova oksida, osobito u lučkim gradovima i obalnim područjima, uvelike izazvane pomorskim prometom te su važan problem za javno zdravlje i zaštitu okoliša u Europi; budući da su ukupne emisije dušikovih oksida iz pomorskog sektora u EU-u i dalje uglavnom neregulirane te se procjenjuje da će već 2020. premašiti kopnene emisije dušikova oksida ako ne dođe do njihova smanjenja[19];
Y. budući da brodovi obično upotrebljavaju svoje pomoćne motore za proizvodnju električne energije za komunikaciju, osvjetljavanje, prozračivanje i ostalu brodsku opremu kad su usidreni u lukama; budući da je to izgaranje goriva povezano s emisijama niza onečišćivača kao što su sumporni dioksid (SO2), dušikovi oksidi (NOx), crni ugljik i čestice;
Z. budući da opskrba električnom energijom s kopna podrazumijeva spajanje brodova na električnu mrežu luke dok su na vezu; budući da mješavina energetskih izvora koja se na velikoj većini lokacija upotrebljava za opskrbljivanje električnom energijom s kopna prouzročuje manje emisija nego izgaranje goriva na brodovima[20]; budući da se trenutačnim zakonodavstvom kao što je Direktiva (EU) 2016/802 o sumporu jasno prepoznaje upotreba opskrbe električnom energijom s kopna kao alternativa zahtjevu upotrebe goriva s niskim udjelom sumpora, dok se Direktivom 2014/94/EU o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva zahtijeva od država članica da osiguraju prioritetnu instalaciju opreme za opskrbu električnom energijom s kopna u lukama osnovne mreže TEN-T i u ostalim lukama do 31. prosinca 2025.;
AA. budući da je prema znanstvenim dokazima iznesenima u petom izvješću o ocjeni (AR5) Međunarodnog panela o klimatskim promjenama (IPCC) zagrijavanje klimatskog sustava nedvojbeno, da su klimatske promjene stvarne, a glavni uzrok zatopljenja koje se primjećuje od sredine 20. stoljeća ljudske su aktivnosti, čije su raširene i konkretne posljedice na klimatske promjene već očite u prirodnim i ljudskim sustavima na svim kontinentima i u svim oceanima;
AB. budući da je 90 % globalne energije vjetra sadržano u turbulenciji nad svjetskim oceanima te da vjetar, valovi i morske struje zajedno sadržavaju energiju koja je 300 puta veća od trenutačne ljudske potrošnje; budući da bi, prema izvješću Europskog udruženja za energiju oceana (EU-OEA), instalirana energija oceana mogla dosegnuti 3,6 GW do 2030. i narasti na gotovo 188 GW do sredine stoljeća, dok bi u 2050. svjetski vodeća industrija energije oceana u Europi mogla spriječiti ispuštanje 136,3 milijuna tona CO2 u atmosferu godišnje te stvoriti 470 000 novih zelenih radnih mjesta;
AC. budući da je IPCC 2015. potvrdio da za ograničavanje klimatskog zagrijavanja na 2 °C, od sad pa sve do kraja stoljeća, trećina izvora nafte, polovica izvora plina i više od 80 % izvora ugljena treba ostati neiskorišteno;
AD. budući da se Pariškim sporazumom nastoji „što prije postići najvišu razinu globalnih emisija stakleničkih plinova” radi ograničavanja povećanja globalne prosječne temperature na razinu koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te se ulažu napori u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C, dok je Svjetska meteorološka organizacija nedavno izvijestila da je 2016. globalno zatopljenje poraslo na velikih 1,1 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju;
AE. budući da bi neispunjavanje cilja iz Pariškog sporazuma o porastu prosječne temperature na razinu koja je znatno niža od 2 °C imalo goleme ekološke posljedice i izazvalo velik ekonomski trošak, uključujući, među ostalim, dostizanje prijelomne točke nakon koje bi razina temperature počela ograničavati prirodnu sposobnost oceana da upijaju ugljik;
AF. budući da energija vjetra na moru i energija oceana imaju potencijal u smislu čiste energije (energija valova, energija plime i oseke, termalna energija mora), pod uvjetom da se poštuju okoliš i postojeći ekosustavi; budući da se tom čistom energijom EU-u pruža mogućnost za pokretanje gospodarskog rasta i stvaranje kvalificiranih radnih mjesta, ali i za poboljšanje sigurnosti svoje opskrbe energijom i poticanje konkurentnosti zahvaljujući tehnološkim inovacijama;
AG. budući da će poboljšanje upravljanja oceanima pridonijeti stvaranju jednakih uvjeta poslovanja na globalnoj razini, uključujući za europski sektor energije oceana;
AH. budući da se morskim onečišćenjem, bez obzira na to je li riječ o izravnom ili neizravnom uvođenju otpada, tvari ili energije, uključujući podvodne izvore zvuka koji dolazi od ljudi, izazivaju ili se mogu izazvati štetni učinci na žive resurse i morske ekosustave, uz posljedice koje obuhvaćaju gubitak biološke raznolikosti, rizike za zdravlje ljudi, prepreke pomorskim aktivnostima i promjenu kvalitete voda;
AI. budući da EU mora preuzeti vodeću ulogu u raspravama i pregovorima u međunarodnim forumima kako bi se zajamčilo da svi dionici preuzmu odgovornost u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova ili onečišćujućih tvari i suoče se s rastućim problemima u vezi s održivim upravljanjem resursima;
AJ. budući da bi iskorištavanje energije iz obnovljivih morskih izvora moglo pridonijeti cilju energetske autonomije na malim otocima u EU-u;
AK. budući da je transparentnost u međunarodnim organizacijama ključna značajka za osiguranje demokratske odgovornosti i uključivosti;
AL. budući da mora i oceani imaju potencijal da postanu važni izvori čiste energije; budući da se tom obnovljivom energijom mora pruža mogućnost EU-u za pokretanje gospodarskog rasta i stvaranje kvalificiranih radnih mjesta, ali i za poboljšanje sigurnosti svoje opskrbe energijom i poticanje konkurentnosti zahvaljujući tehnološkim inovacijama; budući da iskorištavanje tog lokalnog resursa ima dimenziju koja je posebno važna za otočne države i regije, a osobito za najudaljenije regije gdje energija oceana može pridonijeti energetskoj samodostatnosti i zamijeniti energiju koja se uz visok trošak proizvodi u dizelskim elektranama;
Bolji okvir za međunarodno upravljanje oceanima
1. podsjeća da oceani i mora imaju ključnu ulogu u održavanju života na Zemlji, održivom razvoju, zapošljavanju i inovacijama, kao i pružanju rekreativnih upotreba i sadržaja; dijeli sve veću zabrinutost u pogledu potrebe za učinkovitijim i integriranijim upravljanjem oceanima i njihovom zaštitom;
2. pozdravlja zajedničku komunikaciju o međunarodnom upravljanju oceanima i predložene mjere, kojima se naglašava predanost Europske unije postizanju zaštite i održivog korištenja oceana, mora i morskih resursa, kako je utvrđeno u cilju održivog razvoja br. 14 iz Programa UN-a za održivi razvoj do 2030.; prepoznaje transverzalnu prirodu teme i potrebu za koordiniranim i integriranim pristupom kako bi se osiguralo bolje upravljanje oceanima; poziva Europsku uniju da kao globalni dionik preuzme vodeću ulogu u jačanju međunarodnog upravljanja oceanima i da ukloni nedostatke zahvaljujući svojoj stručnosti stečenoj u razvoju održivog pristupa upravljanju oceanima;
3. podsjeća na integriranu i nedjeljivu narav svih ciljeva održivog razvoja, kao i na njihovu povezanost i sinergije među njima, te ponovno ističe kritičnu važnost svih mjera EU-a koje su vođene programom razvoja do 2030., uključujući načela koja su u njemu potvrđena;
4. poziva Komisiju da utvrdi jasne rokove, da po potrebi iznese zakonodavne prijedloge i da surađuje s državama članicama radi poboljšanja suradnje u područjima kao što su istraživanje oceana, izgradnja kapaciteta i prijenos tehnologija, te da uvede mehanizme za potporu koordinaciji, kao i stalno praćenje i ocjenjivanje na razini EU-a, kako bi se uspješno provele mjere navedene u zajedničkoj komunikaciji; naglašava odredbe Ugovora o načelu predostrožnosti i načelu „onečišćivač plaća” te ističe važnost pristupa temeljenog na ekosustavu u okviru svih mjera EU-a o upravljanju oceanima;
5. ponovno ističe snažnu pomorsku dimenziju ciljeva održivog razvoja, posebice, ali ne isključivo, u pogledu cilja br. 14 (čuvanje i održivo iskorištavanje oceana, mora i morskih resursa);
6. pozdravlja i u cijelosti podržava dokument „Naš ocean, naša budućnost: poziv na djelovanje”, usvojen na konferenciji UN-a o oceanima u lipnju 2017., kojim se pruža potpora provedbi cilja održivog razvoja br. 14 o čuvanju i održivom iskorištavanju oceana, mora i morskih resursa za održiv razvoj; s velikim zadovoljstvom prima na znanje 1 328 dobrovoljnih obveza vlada, ostalih međuvladinih organizacija i organizacija civilnog društva, privatnog sektora, akademskih i istraživačkih institucija te znanstvene zajednice usmjerenih k očuvanju oceana i povećanoj razini osviještenosti o važnosti oceana za opstanak ljudi;
7. podsjeća da Europska unija ima sveobuhvatan skup zakonodavnih alata i alata za upravljanje koji su usmjereni na različite elemente upravljanja oceanima, no da se regionalna mora EU-a, međutim, i dalje nalaze u kritičnom stanju zbog prekomjernog iskorištavanja resursa, organskih i neorganskih onečišćivača koji utječu na zdravlje i produktivnost oceana, gubitka bioraznolikosti, degradacije staništa, invazivnih vrsta, nestajanja obalnih zajednica i sukoba između morskih sektora;
8. poziva Europsku komisiju da nastavi s djelovanjem u pogledu zajedničke komunikacije o međunarodnom upravljanju oceanima objavljivanjem napretka u vezi s ispitanim aktivnostima i preciznog kalendara nadolazećih aktivnosti, uspostavljanjem poveznice između tih aktivnosti i postojećih europskih inicijativa, kao i postojećih međunarodnih instrumenata;
9. potiče Komisiju da Vijeću prema potrebi predloži inicijative o razvoju oceanskih partnerstava s ključnim međunarodnim partnerima radi poticanja cilja poboljšanog globalnog upravljanja i usklađenosti politika te nadograđivanja postojećih okvira bilateralne suradnje kao što su dijalozi na visokoj razini o ribarstvu i pomorstvu;
10. svjestan je da Konvencija UN-a o pravu mora (UNCLOS) ima ključnu ulogu u pružanju temeljnog pravnog okvira za koordiniranje napora i postizanje dosljednosti u rješavanju globalnih problema povezanih s oceanima; potiče obalne države članice da poštuju svoju obvezu zaštite i očuvanja morskog okoliša i njegovih živućih resursa te obvezu sprečavanja i kontrole morskog onečišćenja koje imaju prema Konvenciji o pravu mora; napominje da su države članice odgovorne za štetu nastalu zbog kršenja njihovih međunarodnih obveza u pogledu borbe protiv takva onečišćenja;
11. traži od država da poboljšaju svoje pravne sustave radi očuvanja oceana; traži da se na međunarodnoj razini prizna pojam ekološke štete od morskog onečišćenja kako bi se omogućila naknada štete kad se utvrdi da je počinjen prekršaj; poziva na uvođenje načela lanca odgovornosti kako bi moglo utvrditi tko je odgovoran za prouzročenu ekološku štetu u cijelom zapovjednom lancu;
12. ističe da EU treba nastojati zajamčiti da odredbe povezane s ribarstvom imaju važnu ulogu u budućem pravno obvezujućem instrumentu u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) u pogledu očuvanja i održivog korištenja morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti;
13. potiče sve države da postanu stranke relevantnih ribarstvenih instrumenata, posebno Sporazuma FAO-a o sukladnosti, Sporazuma UN-a o pograničnim ribljim stokovima i vrlo migratornim ribljim stokovima te Sporazuma o mjerama države luke za sprječavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, kao i da u potpunosti provedu odredbe tih instrumenata i ostale međunarodne planove djelovanja;
14. sa zadovoljstvom pozdravlja napredak koji je EU ostvario u pogledu vanjske dimenzije ZRP-a; ističe da je ta dimenzija, koja obuhvaća i međunarodne sporazume i sporazume o partnerstvu, važan instrument za promicanje okolišnih i socijalnih standarda EU-a te odredbi EU-a za suzbijanje ribolova NNN na međunarodnoj razini;
15. napominje da je u okviru Inicijative za transparentnost u sektoru ribarstva (FITI) nedavno donesen njezin globalni standard; potiče države da se prijave kao kandidati za FITI; poziva EU i njegove države članice da podrže tu inicijativu;
16. smatra da je iznimno važno zajamčiti jednake uvjete za ribolovnu flotu EU-a, posebno s obzirom na visoke ekološke standarde i standarde o održivosti EU-a koje ta plovila moraju poštovati;
17. ustraje u tome da EU na međunarodnim forumima i u okviru bilateralne suradnje treba promicati iste ekološke standarde za ribarstvo koji vrijede za plovila EU-a, kako se europska flota ne bi našla u nepovoljnom položaju u pogledu okolišne održivosti;
18. podsjeća na rezoluciju UN-a 2749 (XXV) od 17. prosinca 1970., u kojoj se navodi da su „zona dna mora i oceana i njezina podzemlja izvan granica nacionalne nadležnosti, kao i da su njezina bogatstva zajednička baština čovječanstva”, i članak 136. Konvencije iz Montego Baya, kojim se propisuje da su „dno mora i oceana u područjima izvan međunarodne nadležnosti, kao i njihova bogatstva, zajednička baština čovječanstva”;
19. poziva Komisiju da potakne države članice da prestanu subvencionirati dozvole za istraživanje i rudarenje u područjima izvan nacionalne nadležnosti i izdavati dozvole za rudarenje na svojim kontinentalnim platoima;
20. nadalje napominje da u pogledu međunarodnog prava o onečišćenju zraka državama članicama prema Konvenciji o pravu mora nije dopušten pregled brodova, čak i kada imaju čvrste dokaze o kršenju propisa; stoga poziva stranke UN-a da poboljšaju pravni okvir Konvencije UN-a o pravu mora kako bi se riješili svi postojeći propusti u upravljanju te uspostavili snažni mehanizmi za primjenu međunarodnog prava okoliša;
21. poziva na uspostavu okvira za međunarodnu regulaciju koji se odnosi na borbu protiv nuklearnog otpada i onečišćenja u oceanima i na morskom dnu radi provedbe konkretnih mjera za ograničavanje njihova učinka na okoliš i zdravlje te čišćenje morskog dna;
22. naglašava da je prioritet za rješavanje postojećih nedostataka u upravljanju jamčenje transparentnosti, uključujući javnu dostupnost informacija, sudjelovanja dionika, javnog sudjelovanja u donošenju odluka i pristupa pravosuđu u vezi s pitanjima u pogledu okoliša kako se to zahtijeva Aarhuškom konvencijom te legitimnosti organizacija UN-a, uključujući javnu odgovornost predstavnika država u međunarodnim tijelima, kao što su Međunarodna pomorska organizacija i Međunarodno tijelo za morsko dno; poziva države članice i Komisiju da surađuju u okviru Međunarodnog tijela za morsko dno radi jamčenja transparentnosti njegovih metoda rada i učinkovitog kapaciteta za procjenu okolišnih utjecaja, jamčenja učinkovite zaštite morskog okoliša od štetnih učinaka te kako bi se zaštitio i očuvao morski okoliš kako se to zahtijeva dijelovima XI. i XII. Konvencije UN-a o pravu mora;
23. poziva države članice da preuzmu proaktivnu i progresivnu ulogu u međunarodnim tijelima radi iznošenja reformi u pogledu transparentnosti i povećanja ukupne ekološke ambicioznosti poduzetih mjera;
24. ističe da će bolji okvir za upravljanje oceanima dovesti do jačanja regionalnih i globalnih napora jer će se promicati multilateralni instrumenti o kojima je već postignut dogovor te strategije i njihova bolja provedba; potiče Komisiju da promiče jaču međunarodnu pomorsku suradnju, posebice u pomorskoj znanosti i tehnologiji, u skladu s preporukama OECD-a;
25. naglašava potrebu za pojačanom suradnjom, usklađenosti politika i koordinacijom svih vlada i institucija na svim razinama, uključujući koordinaciju međunarodnih organizacija, regionalnih i podregionalnih organizacija i institucija, sustava i programa; u tom pogledu navodi važnu ulogu učinkovitih i transparentnih partnerstava s više dionika i aktivne suradnje vlada s globalnim, regionalnim i podregionalnim tijelima, znanstvenom zajednicom, privatnim sektorom, zajednicom donatora, nevladinim organizacijama, društvenim skupinama, akademskim institucijama i ostalim relevantnim dionicima;
26. poziva na jačanje regionalnih okvira u pogledu upravljanja morskim okolišem, osobito s obzirom na cilj održivog razvoja br. 14; poziva Europsku uniju i međunarodne organizacije da, osobito pružanjem službene razvojne pomoći, pojačaju potporu regionalnim organizacijama i postizanju cilja održivog razvoja br. 14 u trećim zemljama;
27. ističe važnost uključivanja obalnih lokalnih tijela i najudaljenijih regija u postupak približavanja međunarodnog upravljanja oceanima građanima EU-a;
28. ističe potrebu za razvojem sveobuhvatnih strategija za podizanje razine osviještenosti o važnosti oceana za prirodu i kulturu;
29. ističe da je potreban jasan i konkretan plan uključenosti Europske unije na području Arktika, u kojem bi početna točka trebali biti ciljevi očuvanja osjetljivih arktičkih ekosustava i jačanja njihova kapaciteta za otpornost na učinke klimatskih promjena;
30. ističe da se međunarodni sustavi očuvanja i upravljanja ne odnose na središnji Arktički ocean; naglašava potrebu za usklađenim pristupom Europske unije i država članica kad je riječ o suzbijanju nereguliranog ribolova u Arktičkom oceanu;
31. ponovo poziva Komisiju i države članice, kao što je to učinio u svojoj Rezoluciji od 16. ožujka 2017. o integriranoj politici Europske unije za Arktik[21]1, da poduzmu sve potrebne mjere kako bi imale aktivnu ulogu u omogućavanju međunarodno dogovorene zabrane brodske upotrebe i prijevoza teških loživih ulja u spremnicima goriva na plovilima koja plove arktičkim morima na temelju odredbi Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova (Konvencija MARPOL), koja se trenutačno primjenjuje za reguliranje voda oko Antarktike; poziva Komisiju da svojim stajalištem o međunarodnom upravljanju oceanima obuhvati okolišne, društvene, zdravstvene i klimatske rizike od upotrebe teških loživih ulja; poziva Komisiju da u nedostatku prikladnih međunarodnih mjera iznese prijedloge za pravila o plovilima koja pristaju u lukama EU-a prije putovanja kroz arktičke vode u cilju zabrane upotrebe i prijevoza teških loživih ulja;
32. poziva Komisiju i države članice EU-a da aktivno rade na brzom dovršenju dugotrajnog plana rada Međunarodne pomorske organizacije o smanjenju emisija crnog ugljika iz brodova koji plove Arktikom radi usporavanja brzog rasta temperature i sve bržeg topljenja polarnog leda u toj regiji;
33. poziva Komisiju da promiče jednake uvjete na tržištu rada u pomorskom sektoru te da zajamči pravedan odnos, učinkovito primjenjujući mjerodavne međunarodne konvencije, kao što je Konvencija o radu u ribolovu i Konvencija o pomorskom radu Međunarodne organizacije rada (ILO), i uspostavljajući usklađen socijalni okvir za pomorske aktivnosti u vodama Zajednice;
34. traži donošenje novog međunarodnog sporazuma o uvjetima rada u sektoru ribarstva; podsjeća na to da je potrebno okončati sve oblike ropstva koji još postoje na plovilima i naglašava utjecaj koji loši uvjeti rada mogu imati na pojedince, gospodarske subjekte i morski okoliš;
35. poziva Komisiju da razvije oceanska partnerstva s ključnim dionicima u obliku mehanizama multikulturalne suradnje ili bilateralnih dijaloga radi jamčenja bolje koordinacije i suradnje za uspješnu provedbu ciljeva održivog razvoja relevantnih za oceane, promicanje održivog plavog rasta, kao i zaštitu, očuvanje i obnovu morskih ekosustava i bioraznolikosti, uz istodobno smanjenje pritiska na oceane i mora te stvaranje uvjeta za održivo plavo gospodarstvo;
36. potiče Komisiju da ojača pomorsku suradnju i izgradnju kapaciteta u kontekstu svojeg okvira vanjske politike u pogledu područja kao što su razvojna suradnja i trgovinski sporazumi, osobito sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu, radi izgradnje kapaciteta za borbu protiv učinaka klimatskih promjena i morskog otpada te promicanja boljeg upravljanja oceanima i održivog plavog rasta;
37. poziva EU da slijedi načelo da se u okviru raspodjele ribolovnih resursa u obzir uzmu ekološki i socijalni učinak i potrebe u pogledu sigurnosti opskrbe hranom zemalja u razvoju, kao i težnje tih zemalja da razviju vlastito ribarstvo, istovremeno jamčeći održivu razinu ribolova koja ne dovodi do prekomjernog kapaciteta ribolova, u skladu s ciljem održivog razvoja broj 14;
38. poziva EU da u skladu sa ZRP-om svede na najmanju moguću mjeru učinke akvakulture na okoliš tako da osigura održive izvore hrane za životinje i promiče istraživanja usmjerena na smanjenje pritiska na divlje riblje stokove koji se koriste za proizvodnju hrane za životinje;
39. napominje da je EU najveći svjetski uvoznik ribljih proizvoda i da se određeni dio ulova uvozi iz područja u kojima je ribarstvo mnogo manje održivo nego u vodama EU-a; potiče EU da iskoristi svoj položaj u tom pogledu radi promicanja veće održivosti u svim morskim bazenima;
40. potiče Komisiju da pozove države članice da prestanu sponzorirati licencije za istraživanje i iskorištavanje dubokomorskog rudarstva u područjima izvan nacionalne nadležnosti i da prestanu izdavati dozvole za dubokomorsko rudarstvo u epikontinentalnom pojasu država članica;
41. poziva Komisiju da podupre jačanje međunarodnih inicijativa za borbu protiv trgovine ljudima pomorskim putem;
42. poziva Komisiju i države članice da pruže potporu međunarodnom moratoriju na licencije za komercijalno iskorištavanje dubokomorskog rudarstva sve dok se u dovoljnoj mjeri ne prouče i istraže učinci dubokomorskog rudarstva na morski okoliš, bioraznolikost i ljudske aktivnosti na moru te svi mogući rizici postanu jasni;
43. naglašava važnost europske strategije sigurnosne zaštite u pomorstvu i poziva Komisiju da uključi pomorsku sigurnost u vanjsku politiku s obzirom na to da se velik dio trgovine odvija morskim putem, da su više od 70 % vanjskih granica morske granice i da je potrebno zajamčiti sigurnost putnika koji prolaze kroz luke u Uniji;
44. ističe da je važno i dalje jačati suradnju između Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA), Frontexa i Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA) u okviru njihova mandata radi pružanja potpore nacionalnim tijelima država članica koja imaju funkcije obalne straže te promicati pomorsku sigurnost, boriti se protiv prekograničnog kriminala i zaštititi okoliš sprečavanjem i smanjenjem onečišćenja s obalnih objekata za crpljenje nafte i plina; smatra da bi te agencije trebale po potrebi dobiti više sredstava od EU-a kako bi mogle izvršavati te nove zadaće; ističe važnost daljnjeg razvijanja digitalnih rješenja, kao što je olakšavanje aktivnosti pomorske industrije usklađivanjem postupaka prijave te većeg ulaganja u zajedničku infrastrukturu za razmjenu podataka diljem EU-a u korist tijela država članica koja obavljaju funkcije obalne straže i važnost daljnjeg razvijanja napredne pomorske tehnologije, poput integriranih pomorskih usluga EMSA-e, da bi se poboljšali sustavi nadzora i praćenja pomorskih aktivnosti i drugi programi kao što je zajedničko okruženje za razmjenu informacija (CISE) za pomorski nadzor;
45. naglašava da je za stvaranje održivog pomorskog gospodarstva i smanjenje pritisaka na morski okoliš potrebno djelovanje u pogledu klimatskih promjena, onečišćenja mora i oceana koje dolazi s kopna, onečišćenja mora i eutrofikacije, zaštite, očuvanja i obnove morskih ekosustava i bioraznolikosti te održivog korištenja morskih resursa;
46. izražava zabrinutost zbog činjenice da, iako je u okviru nedavne studije Parlamenta utvrđeno da bi plavo gospodarstvo moglo imati pozitivan socioekonomski učinak (u smislu zapošljavanja, prihoda i bruto dodane vrijednosti), njegov utjecaj na okoliš općenito je negativan u pogledu promjena obalne dinamike, morskog onečišćenja, eutrofikacije, morfologije morskog dna i promjena staništa/ekosustava/biološke raznolikosti; zabrinut je da bi kumulativni teret utjecaja na okoliš mogao naštetiti ribarstvu;
47. poziva na to da se plavo gospodarstvo usmjeri na ponovnu izgradnju otpornosti obalnih zajednica u cilju obnavljanja proizvodnog potencijala ribarstva, čime bi se podržala sigurnost opskrbe hranom, smanjenje siromaštva i održivo upravljanje živim vodenim resursima; podsjeća da je prije provedbe ikakvih aktivnosti u sektorima plavog gospodarstva potrebno zajamčiti procjenu učinka i cjelokupni proces informiranja i sudjelovanja za sve dionike; ustraje u tome da se plavim gospodarstvom treba doprinijeti postizanju cilja održivog razvoja br. 14, tj. očuvanju i održivom korištenju oceana i morskih resursa;
48. smatra da se ulaganje u plavo gospodarstvo ne bi trebalo oslanjati na neobnovljive resurse, nego se treba usmjeriti na „ekoinovacije”, nepremašivanje stopa prirodnog oporavka, zaštitu prirode te ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih;
49. potiče države članice da ulože daljnje napore u pravovremenu provedbu Okvirne direktive o pomorskoj strategiji kako bi se postiglo dobro stanje okoliša u morskim vodama do 2020., uz posebno nastojanje da se izbjegne šteta za obalni i morski okoliš od svih vrsta onečišćenja mora, uključujući onečišćenje hranjivim tvarima, morskog otpada te da se ukinu štetne subvencije kojima se potiče neodrživi ribolov i pojača globalna borba protiv morskog otpada i plastike;
50. smatra da je sprečavanje, oporaba i recikliranje morskog plastičnog otpada velik međunarodni izazov i poziva Komisiju da uspostavi mjere kao što su jačanje potpora za istraživanja i uvrštavanje ovog pitanja u spektar održivog „plavog gospodarstva” kako bi EU postao pokretač inovativnih rješenja i kako bi preuzeo vodeću ulogu na globalnoj razini;
51. poziva države članice da brzo provedu Okvirnu direktivu za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjima kako bi se omogućio potpun i usklađen razvoj različitih pomorskih aktivnosti;
52. potiče Komisiju da snažno integrira pitanja povezana s upravljanjem oceanima u svoje politike pružanja pomoći i razvojne politike;
53. podsjeća na to da je sektor ribarstva iznimno važan kao jedna od glavnih tradicionalnih ljudskih djelatnosti koje se obavljaju u morskom okruženju, što znači da je neophodan dio integrirane pomorske politike; ističe da je ribarstvo sektor koji je najviše pogođen brojnim drugim načinima iskorištavanja mora, kao i raznim aktivnostima koje se ondje odvijaju, poput pomorskog prijevoza i turizma, urbanog i priobalnog razvoja, iskorištavanja sirovina i izvora energije i rudarenja na morskom dnu, te ekološkim pojavama kao što su onečišćenje mora (plastika, odbačene ribarske mreže, izljevi nafte, onečišćenje bukom, izljevi balastnih voda, nekontrolirano traženje i crpljenje nafte i plina itd.) i klimatske promjene (podizanje razine mora i temperature morske površine, poplave obala, sve veća kiselost oceana itd.);
54. naglašava važnost žena u industriji morskih prehrambenih proizvoda s obzirom na to da one, prema podacima FAO-a, čine polovicu ukupnog radno sposobnog stanovništva u toj industriji; poziva EU da poticanjem pravednih cijena proizvoda ribarstva i promicanjem omogućavanja boljeg pristupa javnoj potpori i financijskim sredstvima ženama koje su aktivne u ribarstvu promiče i štiti žene u ribolovnim djelatnostima i industrijama povezanima s ribarstvom, uključujući tijekom pregovora s trećim zemljama o korištenju sektorske potpore u okviru sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu, u postupku razvoja instrumenata pomoći i na različitim međunarodnim forumima;
55. očekuje predstojeću strategiju Komisije o plastici i bilo koje druge mjere, uključujući nedavno objavljeni akcijski plan, usmjerene na borbu protiv morskog otpada; poziva na to da strategija o plastici u kružnom gospodarstvu bude vrlo ambiciozna kako bi se na primjeren način riješio problem morskog otpada na izvoru te potiče Komisiju da predstavi konkretne zakonodavne i obvezujuće mjere u tom području, osobito u pogledu ekološkog dizajna plastike i mikroplastike, te mjeru za smanjenje količine iskorištenih proizvoda koji se odlažu na kopnu, osobito u blizini rijeka, ostalih plovnih putova i obale; izražava svoju duboku zabrinutost zbog razmjera tog problema; poziva Komisiju i države članice da se pridruže i podupru međunarodnu koaliciju za smanjenje onečišćenja plastičnim vrećicama osnovanu na konferenciji COP 22 u Marakešu u studenome 2016.;
56. ponavlja potrebu za dobro promišljenom politikom proizvoda kojom se povećava očekivano trajanje proizvoda, njegova trajnost, mogućnost ponovne upotrebe i recikliranja kako je istaknuto u Rezoluciji Parlamenta od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju[22] i dodatno naglašava da ju je potrebno hitno primijeniti na jednokratne plastične proizvode i pakiranja u predstojećoj strategiji o plastici s obzirom na štetu koju ti proizvodi kao morski otpad nanose okolišu;
57. potiče Komisiju da pruži potporu pri razvoju regionalnih rješenja te da promiče nacionalne mjere za rješavanje problema morskog otpada u cilju njegova uklanjanja; također potiče Komisiju da doprinese uspostavi pilot-projekata radi prikupljanja morskog otpada s pomoću čišćenja plaža i kampanja kojima se ribare potiče na prikupljanje otpada te da ribarima u Europi pruži financijsku potporu za prikupljanje morskog otpada;
58. zahtijeva od Komisije da predloži novo zakonodavstvo radi rješavanja problema onečišćenja mikroplastikom u svim njezinim oblicima, osobito zabranjivanjem sastojaka od mikroplastike u svim proizvodima za osobnu njegu i jamčenjem da sva poduzeća koja upotrebljavaju plastične proizvodne pelete provedu prikladne protokole za smanjenje istjecanja peleta;
59. smatra da je onečišćenje plastičnim bocama za jednokratnu upotrebu velik uzrok onečišćenja mora i potiče Komisiju da razmotri uvođenje sustava kaucije za jednokratne spremnike za piće po uzoru na njemački model;
60. poziva Europsku uniju i države članice da se pridruže međunarodnoj koaliciji za smanjenje onečišćenja plastičnim vrećicama i pruže joj potporu;
61. pozdravlja namjeru Komisije da promiče međunarodno prihvaćen plan za suočavanje s posljedicama zagrijavanja oceana, rasta razine mora i zakiseljavanja;
62. poziva države članice da promiču resursnu učinkovitost, recikliranje i podizanje razine osviještenosti o morskom otpadu s pomoću nacionalnih kampanja za podizanje razine osviještenosti, obrazovnih programa i suradnje između škola i sveučilišta u pogledu tih pitanja;
63. podsjeća da se zalaže za ambiciozan paket kružnog gospodarstva s ciljevima za smanjenje morskog otpada u Europskoj uniji od 30 % do 2025. i 50 % do 2030. godine te većim ciljevima za recikliranje plastične ambalaže;
64. poziva države članice da zadrže istu razinu ambicije kao EU kad je riječ o smanjenju morskog otpada;
65. potiče Komisiju da pojača napore za suzbijanje morskog otpada u Europi i svijetu rješavanjem problema kopnenih i morskih izvora, i to rješavanjem problema nezakonitog bacanja otpada kao što je ribolovna oprema, i pružanjem financijske potpore za skupljanje morskog otpada; potiče Komisiju da smanji morski otpad iz pomorskog sektora, osobito promicanjem usklađenog sustava pokrivanja troškova za sve smeće u svim europskim lukama tijekom revizije Direktive 2000/59/EZ o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta; poziva na veće financiranje istraživanja o distribuciji i utjecaju morskog otpada i učinkovitosti međunarodnih, regionalnih i podregionalnih strategija za borbu protiv morskog otpada i ostalih onečišćivača;
66. poziva na uspostavu okvira za međunarodnu regulaciju aktivnosti istraživanja i bušenja nafte i plina na pučini i sve druge vrste iskorištavanja oceana, morskog dna i podzemlja u teritorijalnim vodama, isključivom gospodarskom pojasu i proširenju kontinentalnih platoa;
67. ističe da se načelo predostrožnosti Unije treba primjenjivati u slučaju bilo kakva budućeg potencijalnog istraživanja dubokomorskog rudarstva; zabrinut je jer Komisija ustraje u tome da je dubokomorsko rudarstvo jedan od prioritetnih sektora Unije za plavi rast s obzirom na postojeće znanstvene dokaze o znatnim i neizmjenjivim okolišnim rizicima koji su s njime povezani; zabrinut je zbog toga što bi daljnje promicanje dubokomorskog rudarstva moglo negativno utjecati na mjere koje se zahtijevaju u okviru cilja održivog razvoja br. 12 (prijelaz na održivu potrošnju i proizvodnju);
68. ističe da se načelo predostrožnosti mora primjenjivati na novi sektor dubokomorskog rudarstva i smatra da EU, s obzirom na znanstvena upozorenja o znatnoj i potencijalno nepovratnoj šteti po okoliš, ne bi trebao podupirati razvoj te industrije, nego bi umjesto toga trebao uložiti u održive alternative, posebno u prijelazu na održivu potrošnju i proizvodnju, na što se poziva u cilju održivog razvoja br. 12 u okviru Programa za održivi razvoj do 2030.;
69. ističe da se ne bi trebalo dopustiti istraživanje ili bušenje nafte ili plina u zaštićenim morskih područjima ili blizu njih ili u ranjivim područjima visoke vrijednosti u smislu očuvanja;
70. pozdravlja akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo i poziva Komisiju da predloži snažne mjere za sprečavanje otpuštanja mikročestica i makročestica u morski okoliš, koje obuhvaćaju smanjenje istjecanja otpada za 50 % do 2020., zakonodavne mjere za industriju kao što su zabrane plastike za jednokratnu upotrebu (kada su dostupne prirodne alternative) i možda međunarodni pravni instrument;
71. poziva države članice te lokalne i regionalne vlasti da podrže inovativne tehnološke i financijske inicijative za rješavanje onečišćenja oceana i mora kako bi se promicali učinkoviti sustavi oporabe otpada, osobito plastičnog, koji nastaje u pomorskom prometu u lukama, da bi se podigla razina osviještenosti pomorskog sektora o posljedicama odlaganja plastičnog otpada u more te da bi se prevladale najveće prepreke za provedbu Konvencije MARPOL;
72. naglašava da bi EU trebao predvoditi globalnu inicijativu za nadzor i znatno smanjenje morskog otpada u oceanima; napominje da su se države članice obvezale na ispunjenje ciljeva Direktive 2008/56/EZ (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji), kojom je propisano da svojstva i količine morskog otpada ne štete obalnom i morskom okolišu (deskriptor 10.);
73. potiče borbu protiv svih izvora onečišćenja oceana i morskog dna, uključujući onečišćenje bukom, te provedbu konkretnih aktivnosti na međunarodnoj razini za čišćenje oceana i morskog dna;
74. pozdravlja odlučnost Komisije u pogledu uspostave djelovanja na međunarodnoj razini za praćenje posljedica zagrijavanja oceana, rasta razina mora i zakiseljavanja voda; poziva na jačanje i razvoj međunarodnih znanstvenih programa namijenjenih za nadzor nad temperaturom, salinitetom i apsorpcijom topline oceana, kao i na uspostavu svjetske mreže za promatranje oceana kako bi se poboljšalo praćenje globalnih promjena u oceanima i omogućilo bolje predviđanje učinaka klimatskih promjena na funkcioniranje oceana, apsorpciju ugljika i upravljanje živim morskim resursima;
75. ističe važnost uspostave pristupa plastičnim proizvodima koji se temelji na životnom ciklusu, uključujući uzimanje u obzir razgradnje različitih polimera i stope fragmentacije (u morskom okolišu), koji bi se trebao postići internalizacijom okolišnih i društvenih troškova proizvoda (internalizacija troškova), poboljšanjem postupka zatvaranja kruga pri razvoju i proizvodnji proizvoda i postupaka, kao i u lancima životnog ciklusa plastičnih proizvoda, poboljšanjem vijeka trajanja proizvoda, promicanjem zelene javne i privatne nabave, promicanjem, među ostalim, načela i okvira zelenog inženjerstva, ekološkog dizajna i ekološkog označivanja te jačanjem sposobnosti privatnih dionika, uključujući mala i srednja poduzeća, da prijeđu na proizvodne procese koji su prihvatljiviji za okoliš;
76. pozdravlja predanost Komisije borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (ribolov NNN) u njezinu akcijskom programu o upravljaju oceanima; potiče Komisiju da nastavi borbu protiv ribolova NNN u svim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom i ostalim relevantnim forumima; smatra da bi trebalo objaviti koja se plovila pod zastavom EU-a bave nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom, kako je predviđeno Uredbom o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu; potiče EU da izvrši pritisak na treće zemlje da poduzmu mjere za sprečavanje ulaska nezakonito, neprijavljeno i neregulirano ulovljene ribe na njihova tržišta;
77. poziva na bolju suradnju među regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom (RFMO-i) te potiče njihove ugovorne strane da im zajamče dostatna sredstva i da ih ojačaju;
78. poziva regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom da:
(a) nastave redovito provoditi neovisne revizije rezultata i da u potpunosti provedu preporuke iz tih revizija rezultata;
(b) u potpunosti provedu preporuke s Druge konferencije o nastavku revizije Sporazuma UN-a o pograničnim ribljim stokovima i vrlo migratornim ribljim stokovima;
(c) usklade mjere, a posebno mjere praćenja, kontrole i nadzora te provedbene mjere, među ostalim i utvrđivanjem odvraćajućih kazni i sankcija;
79. poziva države članice da usvoje važan paket prijedloga Europskog parlamenta i Europske komisije u kontekstu revizije Direktive 2008/98/EZ o otpadu, koji zajedno tvore novu dosljednu politiku EU-a za podjelu odgovornosti među svim dionicima za otpatke i sprečavanje njihova bacanja na kopnu i u morskom okolišu;
80. potiče Europsku komisiju da uspostavi istinsku politiku prilagodbe na klimatske promjene u obalnim i morskim područjima, osobito uspostavom konkretnih mjera zaštite obalnih i morskih ekosustava;
81. podsjeća da od siječnja 2016. sva plovila iz EU-a čija ukupna dužina premašuje 24 metra ili bruto tonaža 100 tona koja se upotrebljavaju za ribolov u vodama EU-a i sva plovila iz EU-a čija ukupna dužina premašuje 15 metara koja se upotrebljavaju za ribolov izvan europskih voda moraju imati registracijski broj pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji kako bi se poboljšala identifikacija plovila kao alat u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; potiče EU da uvede zahtjev u pogledu registracijskog broja pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji za plovila koja nisu iz EU-a u skladu sa zahtjevima za plovila iz EU-a (čija dužina premašuje 15 metara), koji bi se trebao navoditi na potvrdama o ulovu za uvoz, kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve i pomoglo državama članicama;
82. poziva Komisiju i države članice da u skladu s nacionalnim okolnostima promiču troškovno učinkovite mjere i instrumente te suradnju na svim razinama u pogledu ekološki prihvatljivih aktivnosti uklanjanja morskog otpada iz rijeka i obalnih i morskih područja koje se temelje na riziku; u tom pogledu potiče Komisiju i države članice da olakšaju financiranje, javno-privatna partnerstva i izgradnju kapaciteta te da razviju i upotrebljavaju međunarodne kriterije za zajedničke mjere uklanjanja, čišćenje i obnovu, uključujući kriterije u pogledu količina, populacije, osjetljivosti ekosustava i izvedivosti;
83. ističe potrebu za integracijom razmatranja u pogledu rada na moru i ljudskih prava u okviru globalnog upravljanja oceanima; poziva Komisiju da poduzme ciljane napore radi promicanja standarda dostojanstvenog rada u svjetskoj ribarskoj industriji na temelju prepoznavanja poveznice između kršenja prava radnika i ljudskih prava te neodrživih i destruktivnih ribolovnih praksi, osobito nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; poziva Komisiju da poduzme mjere za sprečavanje ulaska morskih prehrambenih proizvoda u čijem su ulovu sudjelovali radnici koji su bili žrtve trgovine ljudima ili ostalih kršenja prava radnika ili ljudskih prava na tržišta u EU-u i da surađuje sa subjektima u industriji kako bi se potaknula upotreba mehanizama postupanja s dužnom pažnjom radi omogućavanja izdvajanja takvih proizvoda iz lanaca opskrbe; poziva države članice da zajamče prenošenje Konvencije ILO-a C188 (Konvencija o radu u ribolovu) u svoje nacionalno pravo te da je provedu;
84. ističe da je bolje prikupljanje i recikliranje krutog otpada na kopnu glavno rješenje problema morskog otpada s obzirom na to da većina morskog otpada potječe s kopna; nadalje smatra da bi EU u svim međunarodnim forumima, sporazumima i institucijama, trebao promicati dosljedan pristup gospodarenju otpadom kad god je to moguće; stoga poziva države članice da što prije završe rad na paketu kružnog gospodarstva i da bez odgode provedu ambiciozne ciljeve za recikliranje i usklade se s ciljevima za smanjenje morskog otpada u EU-u;
85. poziva Komisiju da u okviru međunarodnih foruma radi na razvoju jasnog okvira za održivost za biorazgradivu plastiku u svim prirodnim okruženjima, uključujući definicije i standarde;
86. smatra da države članice i Komisija moraju poduzeti odvažnije korake pri postupanju s nezakonitim izvozom i odlaganjem plastičnog otpada, uključujući strožu provedbu propisa EU-a o pošiljkama, kao i strože sustave praćenja i inspekcija u lukama i svim objektima za obradu otpada koji će se baviti transferima za koje se sumnja da su nezakoniti i boriti se protiv izvoza otpada pod izlikom ponovne upotrebe (uglavnom u pogledu otpadnih vozila i OEEO-a), te pri jamčenju da su izvozi upućeni samo onim objektima koji ispunjavaju zahtjeve ekološki razumnog upravljanja koji su utvrđeni u članku 49. Uredbe o pošiljkama otpada;
87. poziva države članice da osnaže obrazovanje i mjere za podizanje razine osviještenosti o morskom otpadu, upotrebi plastike i učinku ponašanja pojedinačnih potrošača na okoliš uvođenjem elemenata u obrazovne programe na svim razinama, pružanjem obrazovnih i informativnih materijala usmjerenih na određene interesne i dobne skupine radi promicanja promjene ponašanja i organiziranjem opsežnih informativnih kampanja namijenjenih građanima;
88. ističe potrebu za smanjenjem istjecanja dušika i fosfora u oceane, čime bi se smanjila eutrofikacija koja je rezultat ljudskog djelovanja, uvođenjem temeljnih izmjena europskog poljoprivrednog modela s pomoću, između ostaloga, ograničenja upotrebe gnojiva, optimizacije upotrebe hranjivih tvari s potrebama usjeva, opreznog planiranja upotrebe gnojiva i uvođenjem održivijih poljoprivrednih oblika, kao i s pomoću smanjenja atmosferskih izvora dušika, boljeg pročišćavanja kanalizacije i otpadnih voda te bolje kontrole raspršenih gradskih izvora hranjivih tvari, kao što je istjecanje s ulica i iz kolektora oborinskih voda, uz istodobno rješavanje pritiska na ekosustave u okviru revizije na sredini razdoblja zajedničke poljoprivredne politike;
89. poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve odgovarajuće mjere za olakšavanje usvajanja međunarodnih propisa kako bi se ograničila buka industrijskih aktivnosti kao što su pomorski promet i seizmička istraživanja, osobito u biološki osjetljivim staništima, na primjer predlaganjem priloga o onečišćenju bukom Konvenciji MARPOL, sličnog nedavno dodanom prilogu o onečišćenju zraka;
90. napominje da je nerazborito i kontraproduktivno iskorištavati nove izvore fosilnih goriva, osobito ako se oni nalaze u ekološki ranjivim područjima, zbog obveza preuzetih u okviru Pariškog sporazuma;
91. ističe da su sve vode osjetljive na odobalno bušenje radi crpljenja fosilnih goriva; naglašava da upotreba fosilnih goriva dodatno pridonosi klimatskim promjenama koje prijete našem planetu i ubrzava ih; smatra da EU mora surađivati s međunarodnim partnerima radi ostvarenja poštenog prijelaza s odobalnog bušenja i tako pridonijeti cilju niskougljičnog gospodarstva;
92. ističe da bi se pri izdavanju bilo koje nove licencije za istraživanje nafte ili plina trebalo pridržavati strogih zaštitnih regulatornih standarda u području zaštite okoliša i sigurnosti za istraživanje, traženje i proizvodnju nafte, što bi trebalo uključivati obvezujuće obveze u pogledu stavljanja izvan pogona istraživačke infrastrukture, koja općenito ima ograničeni životni vijek;
93. naglašava velik potencijal energije dobivene iskorištavanjem kretanja valova te plime i oseke ili gradijenata temperature i slanosti oceana i mora; napominje da energija oceana dugoročno ima potencijal postati jedan od najkompetitivnijih i troškovno učinkovitih oblika proizvodnje energije;
94. pozdravlja napredak koji su države članice postigle u pogledu uvođenja prostornog planiranja morskog područja; ističe da su potrebni daljnji napori za dosljednu provedbu Direktive 2014/89/EU kako bi se dao primjer za uvođenje prostornog planiranja morskog područja na globalnoj razini; stoga poziva države članice da najkasnije do 31. ožujka 2021. izrade svoje prostorne planove morskog područja; ističe da to ima međunarodnu i transnacionalnu dimenziju te poziva Komisiju da započne izradu prijedloga međunarodnih smjernica, uzimajući u obzir važnost sinergija i interakcija između kopna i mora te s tim povezane procese, kao što je integrirano obalno upravljanje, te da predvodi međunarodni forum o prostornom planiranju morskog područja, u kojem će sudjelovati svi relevantni dionici i treće zemlje, da promiče prostorno planiranje morskog područja na globalnoj razini i iznese najbolje prakse kako bi se ojačala međunarodna suradnja, poboljšalo upravljanje, očuvanje i iskorištavanje oceana, povećala transparentnost te poboljšalo obrazovanje i osposobljavanje;
95. napominje da je zbog povećane aktivnosti u priobalnim i morskim vodama potrebna provedba prostornog planiranja morskog područja; poziva Komisiju da radi na sastavljanju međunarodnih smjernica o prostornom planiranju morskog područja i da pomogne u proširenju zaštićenih morskih područja diljem svijeta s pomoću sredstava u okviru programa Obzor 2020. i LIFE;
96. potiče Komisiju da podrži međunarodne napore za zaštitu morske bioraznolikosti, posebno u okviru aktualnih pregovora o novom pravno obvezujućem instrumentu za očuvanje i održivo korištenje morske bioraznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti; poziva Komisiju na jačanje zakonodavstva radi očuvanja i jamčenja održivih upotreba morske biološke raznolikosti u područjima koja su u nadležnosti država članica Europske unije;
97. pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala podržati Konvenciju o biološkoj raznolikosti i Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka te naglašava da je potreban koordiniran pristup provedbi odluka donesenih u okviru tih konvencija radi zaštite morskih vrsta i biološke raznolikosti te veća usklađenost međunarodnog djelovanja i djelovanja na europskoj razini; ističe važnost dodatne zaštite morskih vrsta u okviru Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka te potrebu za strogim poštovanjem Konvencije u pogledu morskih vrsta koje su njome već zaštićene;
98. napominje važnost biološke raznolikosti kao okosnice naših oceana, u kojima ima važnu ulogu u održavanju produktivnosti i funkcionalnosti morskih ekosustava;
99. napominje da se zajedničkom ribarstvenom politikom (ZRP) treba osigurati održavanje stopa ribolovne smrtnosti na razinama koje omogućavaju oporavak ribljih stokova, i to iznad razina na kojima se može ostvariti najviši održiv prinos; ističe potrebu za održivim praksama upravljanja ribarstvom u okviru provedbe mjera upravljanja te mjera praćenja, kontrole i provedbe koje se temelje na najboljim dostupnim znanstvenim mišljenjima; smatra da bi se dodatnim mjerama moglo zahtijevati podupiranje potrošnje ribe dobivene iz ribarstva kojim se održivo upravlja te s pomoću zaštitnih pristupa i pristupa temeljenih na ekosustavu; pozdravlja održive inovacije sektora ribarstva, kao i ulaganje u selektivne tehnike ribolova te njihov razvoj i uvođenje;
100. podsjeća da je za djelotvornu borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (ribolov NNN) ključno zajamčiti da nijedna vrsta morskih proizvoda proizašlih iz takvih aktivnosti ne može dospjeti na tržišta; potiče EU da u okviru svih svojih partnerstava i svih međunarodnih foruma promiče zabranu morskih proizvoda ulovljenih ribolovom NNN na što je više moguće tržišta, čime bi se smanjila profitabilnost takvih aktivnosti;
101. ističe da je važno nastaviti i proširiti bilateralna partnerstva kako bi borba protiv ribolova NNN i prekomjernog iskorištavanja ribljih stokova bila djelotvorna jer bi u protivnom djelovanje EU-a moglo imati samo ograničeni učinak na aktualnu situaciju;
102. predlaže da bi države članice i treće zemlje trebale dosljednije i djelotvornije provjeravati dokumentaciju o ulovu (certifikati o ulovu) i pošiljke kako bi se zajamčilo da je riba ulovljena na zakonit način; potiče države da poduzmu mjere za bolju koordinaciju između borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova te trgovinske i tržišne politike; naglašava da bi EU u svim međunarodnim sferama trebao promicati, podupirati i provoditi potrebne mjere za iskorjenjivanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;
103. pohvaljuje međunarodno vodstvo EU-a za konkretan napredak postignut u borbi protiv ribolova NNN te njegovu snažnu predanost provedbi djelotvornih mjera protiv te pojave; podsjeća na nastojanja EU-a da ojača svoja međunarodna djelovanja protiv ribolova NNN na bilateralnoj, regionalnoj i multilateralnoj razini, među ostalim i nastavkom bilateralnih dijaloga s partnerima iz trećih zemalja, upotrebom instrumenata za praćenje plovilâ te jačanjem uloge ključnih međunarodnih agencija kao što je Interpol; poziva vlasti država članica da aktivno podupru rad Komisije na uspostavi elektroničkog alata za upravljanje certifikatima o ulovu;
104. napominje da se Uredbom EU-a o uspostavi sustava za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (Uredba IUU) postigao određeni napredak, ali da bi njezinu provedbu u svim državama članicama trebalo poboljšati te da je potrebna veća koordinacija s trećim zemljama kako bi se zajamčilo da ulovljena riba ne može nezakonito ući na europsko tržište; također potiče EU da izvrši pritisak na treće zemlje da poduzmu mjere za sprečavanje ulaska nezakonito, neprijavljeno i neregulirano ulovljene ribe na njihova tržišta;
105. naglašava da je važno rano početi rješavati problem invazivnih vrsta s obzirom na njihov sve veći utjecaj na ribarstvo i produktivnost oceana te biološku raznolikost i s obzirom na opasnost koju te vrste predstavljaju za njih, kao i na ulogu koje one imaju u remećenju prirodnih ekosustava; poziva države članice da osnaže svoju međusobnu suradnju i suradnju s trećim zemljama, među ostalim i usklađenim i kooperativnim djelovanjem te razmjenom informacija, podataka i najboljih praksi;
106. napominje da je razmjena balastnih voda moguća metoda da se izbjegne uvođenje invazivnih stranih vrsta; napominje da će unatoč skorom stupanju na snagu Konvencije Međunarodne pomorske organizacije o balastnim vodama, kojom se taj problem namjerava kontrolirati i držati pod nadzorom, njezina uspješna provedba ovisiti o raširenoj ratifikaciji;
107. potiče Komisiju da preuzme vodeću ulogu i da na globalnoj razini promiče prostorno planiranje morskog područja koje se temelji na ekosustavu radi smanjenja pritiska na morski okoliš i olakšavanja razvoja održivih plavih gospodarstava;
108. potiče Komisiju da poveća rad te osnaži suradnju i koordinaciju u pogledu razvoja interoperabilnih postupaka dokumentiranja ulova i sljedivosti ribljih proizvoda;
109. poziva Komisiju i države članice da odlučno djeluju kako bi se zabranili određeni oblici subvencija za ribarstvo koji pridonose prekomjernom kapacitetu i izlovu, uklonile subvencije koje pridonose nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu te da se suzdrže od uvođenja novih takvih subvencija, uključujući ubrzavanjem rada na okončanju pregovora pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji o tom pitanju, prepoznajući pritom da bi prikladno i učinkovito povlašteno i različito postupanje prema zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama trebalo biti sastavni dio tih pregovora;
110. pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala pružiti mogućnosti financiranja za uspostavu zaštićenih morskih područja i razmjenu najboljih praksi kao doprinosa ostvarivanju globalnog cilja od 10 % morskih i obalnih područja koja će se do 2020. proglasiti zaštićenim morskim područjima, kako je utvrđeno u cilju održivog razvoja br. 14.5; napominje da zaštićena morska područja imaju ekološke i socioekonomske prednosti te predstavljaju važan alat za upravljanje ribolovnim aktivnostima i jamčenje zaštite mrijestilišta; posebno podsjeća na važnost ekološki i biološki značajnih područja, kako su definirana Konvencijom o biološkoj raznolikosti, te na potrebu da se ta područja očuvaju kako bi se podržali zdravi oceani koji dobro funkcioniraju i mnoge prednosti koje oni nude; pozdravlja namjeru Komisije da promiče i jača mjere za upravljanje zaštićenim morskim područjima, osobito razvojem koherentnih i povezanih mreža takvih područja;
111. poziva EU i njegove države članice da se obvežu na ulaganje u društveni kapital kako bi se osiguralo bolje upravljanje oceanskim i obalnim resursima; osobito snažno potiče sudjelovanje žena i mladih u programima oceanske pismenosti i savjetovanjima s oceanskim dionicima;
112. ističe potrebu za time da Komisija predloži mjere za daljnje jačanje istraživačkih i inovacijskih aktivnosti povezanih s morem i pomorstvom u okviru Obzora 2020. i nasljednika tog programa;
113. poziva Komisiju i države članice da pojačaju svoje napore u provedbi i jamčenju sveobuhvatnog pristupa kako bi se zajamčila ekološka usklađenost i povezivost mreža zaštićenih morskih područja te njihovo učinkovito osmišljavanje, ocjena i upravljanje u okviru procesa učinkovitog prostornog planiranja kako bi postigle svoj puni potencijal za zaštitu morske i obalne bioraznolikosti; žali jer utvrđeni potpuno zaštićeni morski rezervati trenutačno čine manje od 3 % svjetskih oceana; poziva države članice da povećaju broj utvrđenih zaštićenih morskih područja, poštujući cilj održivog razvoja br. 14 u svrhu jamčenja očuvanja najmanje 10 % morskih i obalnih područja; potiče države članice da razviju koherentne i povezane mreže zaštićenih morskih područja; poziva Komisiju i Vijeće da u pregovorima o očuvanju i održivoj upotrebi biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne jurisdikcije upotrijebe rezultate znanstvenih radova o biološkoj raznolikosti koji se odnose na kriterije uspostave zaštićenih morskih područja; naposljetku potiče države članice da zajamče komplementarnost alata i razviju pomorsko prostorno planiranje kako bi se zaštićena morska područja bolje kombinirala s drugim učinkovitim mjerama očuvanja;
114. ističe važnost zaštite bioraznolikosti jamčenjem da ekološki usklađena mreža zaštićenih morskih područja, zona očuvanja i morskih područja Natura 2000, kojom se učinkovito upravlja, obuhvaća barem 10 % svih europskih mora i morskih područja do 2020. radi usklađivanja s ciljem održivog razvoja br. 14.5.; potiče, gdje je to moguće, napredak prema 30 % zaštićenog morskog područja do 2030., u skladu sa smjernicama IUCN-a i Svjetskog kongresa parkova;
115. poziva na jačanje mreže Natura 2000 u morskom okolišu utvrđivanjem i upravljanjem takvim područjima, osobito na otvorenom moru; ponavlja svoj poziv na uspostavu posebnog održivog uređaja za zaštitu biološke raznolikosti na jednakoj osnovi u najudaljenijim francuskim regijama;
116. poziva na jačanje napora kako bi se poboljšala oceanska pismenost u Europi s pomoću uže suradnje i razmjene među istraživačima, dionicima, donositeljima odluka i javnosti, uz snažniju usmjerenost na obrazovne programe o važnosti oceana i mora, kao i informacije o karijerama u plavom gospodarstvu;
117. potiče države članice da povećaju zaštitu i otpornost morskih i obalnih ekosustava, osobito koraljnih grebena i šuma mangrova, te da u tom kontekstu sudjeluju u međunarodnoj inicijativi za koraljne grebene;
118. poziva države članice da pruže potporu najmanje razvijenim zemljama i osobito malim otočnim zemljama u razvoju radi bolje provedbe Konvencije MARPOL, čime će se zaštiti okoliš i izvori zarade ljudi u lučkim područjima;
119. poziva Komisiju i države članice da s pomoću različitih fondova Zajednice ostvare ulaganja potrebna za uspostavu uvjeta za razvoj obnovljive energije mora kako bi se u cijelosti oslobodio potencijal europskih mora;
120. poziva Komisiju da poveća napore na međunarodnoj razini u pogledu uspostave usklađenog regulatornog okvira za istraživanje i iskorištavanje dubokomorskih minerala, koji bi se trebao temeljiti na načelu predostrožnosti;
121. poziva Komisiju i države članice da provedu prioritetne aktivnosti usvojene na konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti u pogledu morske i obalne biološke raznolikosti;
122. smatra da je potrebno primijeniti paket „Erika IV” o pomorskoj sigurnosti radi sprečavanja daljnjih velikih pomorskih katastrofa te da bi se s pomoću tog paketa trebala u okviru europskog zakonodavstva prepoznati ekološka šteta nanesena morskim vodama;
123. poziva Komisiju da u okviru prava EU-a zajamči priznavanje postojanja ekoloških šteta koje se razlikuju od gospodarskih šteta, materijalne i nematerijalne štete te da pridonese njihovu priznavanju na međunarodnoj razini;
124. poziva Komisiju da dodatno uskladi svoju unutarnju i vanjsku politiku u pogledu upravljanja i zaštite resursa, biološke raznolikosti i oceana;
125. naglašava da razvoj obnovljive energije mora na otočnim područjima predstavlja istinsku mogućnost za održiv razvoj tih područja, ali i značajan potencijal za EU i ostatak svijeta; poziva Komisiju da pokrene inicijativu za svjetsku strategiju za otočna područja namijenjenu za razvoj novog gospodarskog modela koji će biti prilagođen njihovim posebnostima i utemeljen na energetskoj autonomiji i razvoju obnovljive energije mora;
126. poziva države članice i Komisiju da s pomoću različitih fondova Zajednice podupru potrebna ulaganja u otočnim i najudaljenijim regijama kako bi se omogućio razvoj obnovljive energije mora i tako pridonijelo energetskoj autonomiji tih područja;
127. poziva Komisiju da podupre osposobljavanje i kompetencije u novim zanimanjima povezanima s održivim plavim gospodarstvom te da ih promiče osobito u regijama sa snažnim potencijalom kao što su morske, otočne i najudaljenije regije;
128. poziva na uspostavu europske integrirane politike u pogledu oceana koja je korisna iz unutarnje i vanjske perspektive, povezuje sve politike koje se odnose na ocean (istraživanje, okoliš, energija, promet, ribarstvo, kohezijska politika, politika susjedstva, međunarodna trgovina itd.) i koja je utemeljena na temeljnim ciljevima za očuvanje morskog okoliša i jamčenje održivog razvoja;
Rješavanje problema sve većih emisija iz pomorskog prometa
129. napominje da se čak i u Trećoj studiji Međunarodne pomorske organizacije o stakleničkim plinovima iz 2014. navodi da se predviđa da će, ovisno o budućim ekonomskim i energetskim promjenama, pomorske emisije CO2 do 2050. porasti za 50 do 250 %, dok se u studiji Parlamenta iz 2015. pod nazivom „Ciljevi smanjenja emisija za međunarodni zračni i pomorski promet” (Emission Reduction Targets for International Aviation and Shipping) navodi da bi dodatno odgađanje akcijskog plana Međunarodne pomorske organizacije za borbu protiv klimatskih promjena moglo do 2050. dovesti do znatnog porasta udjela pomorskih emisija CO2 unutar globalnih emisija stakleničkih plinova na 17 % za pomorski promet; stoga ističe da bi samo na pomorski promet otpao velik udio preostalog proračuna emisija stakleničkih plinova za ograničavanje porasta temperature znatno ispod 2 °C;
130. ističe potrebu za hitnim globalnim djelovanjem kako bi se ublažili štetni učinci rastućih razina atmosferskog ugljika na oceanske ekosustave i zdravlje oceana, osobito u kontekstu Pariškog sporazuma, usvojenog u okviru Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama; naglašava da su tim štetnim učincima, koji mogu biti kumulativne prirode, obuhvaćeni rastuće temperature oceana, zakiseljavanje oceana i obale, rast razine mora, promjene u cirkulaciji oceana i erozija obalnog tla te ekstremne meteorološke pojave, smanjenje pokrivenosti polarnim ledom, promjene slanosti, dostupnost hranjivih tvari i deoksigenacija; ističe važnost koju ekosustavi koji dobro funkcioniraju imaju za poboljšanje otpornosti oceana; ponavlja da je hitno potrebno uhvatiti se u koštac s tim učincima koji narušavaju ključnu ulogu oceana kao regulatora klime, ponora ugljika, izvora bioraznolikosti te ključnog pružatelja hrane, izvora zarade, energije i usluga ekosustava;
131. ponavlja da su u skladu s Pariškim sporazumom svi gospodarski sektori obvezni doprinijeti smanjenju emisija CO2; potiče Međunarodnu pomorsku organizaciju da do 2018. donese jasan cilj za emisije i kratkoročne hitne mjere smanjenja radi smanjenja međunarodnih pomorskih emisija CO2 na svjetskoj razini u skladu s ciljevima utvrđenima u Pariškom sporazumu; nadalje napominje da će se bez usporedivog sustava koji bi se primjenjivao u okviru Međunarodne pomorske organizacije, emisije CO2 emitirane u lukama Unije te tijekom putovanja u luke pristajanja Unije i iz njih obračunavati s pomoću sustava EU-a za trgovanje emisijama ili usporedivog čvrstog mehanizma cijena koji će se početi primjenjivati što prije, a najkasnije 2023.;
132. ponavlja da bi se upotreba biološkog ukapljenog prirodnog plina trebala promicati kao sredstvo za dekarbonizaciju sektora pomorskog prometa te da bi upotreba bioplina ponajprije trebala biti rezervirana za sektor pomorskog prometa, u kojemu biološki ukapljeni prirodni plin predstavlja postojeće napredno obnovljivo gorivo; smatra da bi se razvoj infrastrukture utvrđen u Direktivi 2014/94/EU trebao prilagoditi za upotrebu biološkog ukapljenog prirodnog plina u pomorskom sektoru, u kojemu trenutačno postoji samo nekoliko drugih mogućnosti u pogledu obnovljive energije;
133. ističe ulogu koju prirodni plin, osobito ukapljeni prirodni plin, može imati za prijelaz na dekarbonizaciju prometnog sektora, osobito kad je riječ o pomorskom prometu, pridonošenjem smanjenju emisija CO2 i onečišćivača zraka;
134. poziva Komisiju i države članice da procijene i promiču primjenu ograničenja brzine brodova na razini Međunarodne pomorske organizacije u cilju smanjenja emisija, vodeći računa o Projektnom indeksu energetske učinkovitosti (EEDI) i Planu upravljanja energetskom učinkovitošću broda (SEEMP) te uzimajući u obzir činjenicu da je ograničenje brzine u cestovnom i željezničkom prometu uobičajeno; ističe da su unutarnje i vanjske prednosti manjih brzina brodova veće od troškova; napominje da je smanjenje putne brzine relativno jednostavno nadzirati i provesti, i da ono za dionike predstavlja malo administrativno opterećenje;
135. ističe da opskrba energijom s kopna ima ključnu ulogu za zeleniji pomorski promet jer se njome brodovima omogućava da ugase svoje motore i spoje se na električnu mrežu kako bi dobili električnu energiju za aktivnosti mirovanja, istovara i utovara u lukama i na vezu; poziva Komisiju i države članice da pojačaju svoje napore za poticanje i podupiranje upotrebe opskrbe električnom energijom s kopna za sve brodove koji posjećuju europske luke, čime bi se uklonile emisije brodskih motora u lučkim vodama i smanjili onečišćivači i emisije stakleničkih plinova, kao i buka, vibracije te trošenje i habanje motora;
136. poziva na uspostavu globalnog mehanizma utemeljenog na tržištu, kao što je mehanizam za određivanje cijena emisija u okviru Međunarodne pomorske organizacije za međunarodne emisije iz pomorskog sektora, posebno uzimajući u obzir regije koje u potpunosti ovise o pomorskom prometu, naročito najudaljenije i otočne regije i države;
137. s obzirom na vrlo brz razvoj znanstvenih spoznaja o utjecaju CO2 i drugih spojeva iz pomorskog prometa na svjetsku klimu, traži da Međunarodni panel o klimatskim promjenama zajedno s Međunarodnom pomorskom organizacijom provede procjenu utjecaja pomorskog prometa, po uzoru na posebno izvješće tog panela za sektor zračnog prometa pod nazivom „Zrakoplovstvo i globalna atmosfera”;
138. poziva Komisiju i države članice da aktivno rade na brzom dovršetku dugotrajnog plana rada Međunarodne pomorske organizacije o smanjenju emisija crnog ugljika iz pomorskog prometa u području Arktika radi usporavanja brzog povećanja temperature u polarnim regijama;
139. poziva Komisiju da najkasnije do 2020. predstavi prijedlog kojim se razmatra upotreba i instalacija električne energije proizvedene na kopnu za brodove na vezu u lukama EU-a radi smanjenja emisija unutar lučkih područja;
140. naglašava važnost revizije Direktive o lučkim uređajima za prihvat te poziva države članice i Komisiju da u partnerstvu s Međunarodnom pomorskom organizacijom, trećim zemljama i industrijom donesu strategiju za dekarbonizaciju pomorskog sektora kako bi se ispunili ciljevi Pariškog sporazuma i zadovoljila potreba za uspostavom međunarodnog sustava za praćenje, izvješćivanje i provjeravanje emisija stakleničkih plinova;
141. potiče Komisiju da promiče potrebne fiskalne okolnosti za poticanje opskrbljivanja brodova u lukama EU-a električnom energijom s kopna i uvođenja obnovljivih tehnologija, osobito jedra, baterija i gorivih ćelija, u pomorskom sektoru, posebno za pomorski promet na kraćim relacijama;
142. poziva odgovarajuća tijela da u cijelom EU-u osiguraju jednake uvjete za sve u pogledu emisija sumporova oksida i dušikova oksida prilagodbom predmetnih graničnih vrijednosti na najniže postojeće razine;
143. poziva Komisiju da istraži i predloži mjere za znatno smanjenje emisija dušikova oksida postojećeg brodovlja, uključujući procjenu utjecaja mogućeg uvođenja nameta u pogledu dušikova oksida, te da financira sustav za brzo i učinkovito ostvarenje znatnih smanjenja;
144. poziva države članice i Komisiju da predlože pravne i tehničke mjere za daljnje smanjenje emisija čestica i crnog ugljika;
145. ističe važnost najudaljenijih regija u pomorskom kontekstu, prije svega zahvaljujući njihovoj lokaciji u Atlantskom i Indijskom oceanu, kao laboratorija za proučavanje i sprečavanje učinaka klimatskih promjena na biološku raznolikost i morske ekosustave, u kojima leži velik potencijal za razvoj obnovljivih izvora energije i plavih biotehnologija; ističe potrebu za uspostavom inovativnih programa i osiguravanjem prikladnog financiranja otvaranja centara za istraživanje i razvoj u najudaljenijim regijama; u tu svrhu poziva na uspostavu pomorskog klastera najudaljenijih regija;
Jačanje međunarodnog istraživanja oceana i povezanih podataka
146. naglašava da je važno razviti inovativne usluge za javne i privatne dionike, kao što su centri i mreže za znanje, radi stjecanja dobrog znanja o stanju okoliša u morskim vodama, poboljšanja razmjene znanstvenih podataka, najboljih praksi i vještina te cjelovite provedbe mjera iz Plana za znanje o moru 2020. (SWD(2014)0149); u tom kontekstu pozdravlja potpunu operativnost usluge programa Copernicus za praćenje morskog okoliša i međuvladinu Skupinu za promatranje Zemlje (GEO – Group on Earth Observations); potiče Komisiju da uspostavi kapacitete koji se temelje na programu Copernicus za praćenje emisija stakleničkih plinova, uključujući emisije CO2, jer bi to imalo znatnu dodanu vrijednost za borbu protiv klimatskih promjena;
147. sa zanimanjem očekuje prijedloge Komisije za koordinaciju istraživačkih i promatračkih aktivnosti EU-a s međunarodnim partnerima te za ispitivanje načina poboljšanja kvalitete istraživanja, među ostalim proširenjem postojećih alata i aktivnosti EU-a u vezi s istraživanjem i promatranjem, uključujući EMODnet, kako bi se uspostavila zajednička baza podataka, Europski program za promatranje Zemlje (Copernicus) i Europski globalni sustav za promatranje (EuroGOOS) i zajedničku inicijativu za izradu programa „Zdrava i produktivna mora i oceani”, s ciljem stvaranja međunarodne mreže podataka o morskom i pomorskom okolišu;
148. poziva na puno europsko pravno odobrenje i integraciju inovativnih, dokazanih i selektivnih ribolovnih tehnika, koje treba pratiti u bliskoj suradnji sa znanstvenim institutima i bez protekcionizma na nacionalnoj razini;
149. poziva na više ulaganja u znanstveno istraživanje kako bismo bolje razumjeli naše oceane; napominje da je 95 % tog područja i dalje neistraženo;
150. naglašava da je važno da se istraživanja i podaci dobiveni u okviru morskih znanosti i tehnologije dijele sa znanstvenim zajednicama iz trećih zemalja; naglašava da je iznimno važno promicati daljnja ulaganja u znanost o moru u trećim zemljama i uspostaviti međunarodne mreže u okviru kojih je moguća razmjena rezultata i informacija kako bi se razvilo održivije ribarstvo, bolje upravljalo oceanima i riješili zajednički problemi povezani s oceanima;
151. napominje sa zabrinutošću da su mali otoci veoma osjetljivi na eroziju obalnog tla jer bi rast razine mora, hidrološki ciklus i trendovi u pogledu morskog ekosustava zbog klimatskih promjena mogli imati snažan utjecaj na njihov obalni okoliš; naglašava da postojeći veliki europski sabirni centri za podatke ne sadržavaju skupove podataka o ravnoteži mase sedimenta koji su potrebni za razumijevanje obalnih promjena i erozije na razini malih otoka; ističe, stoga, hitnu potrebu za razvojem i upotrebom vrhunskih tehnologija za prikupljanje, ocjenjivanje i praćenje parametara erozije obalnog tla, obalnih i morskih uvjeta te okolišnih parametara koji se odnose na male otoke EU-a; poziva Komisiju i države članice da pruže potporu takvim projektima;
152. ističe važnost poznavanja morskog dna, morskih vrsta i staništa te prikupljanja geoloških, batimetrijskih, seizmičkih, vulkanskih, kemijskih, hidroloških, atmosferskih i meteoroloških podataka o oceanima, osobito u pogledu razvoja obnovljive energije mora te uspostave zaštićenih morskih područja; u tom pogledu potiče promatranje i znanstveno istraživanje oceana, uz poštovanje okoliša i morskih ekosustava i u cilju održivog razvoja;
153. napominje da je iznimno važno zajamčiti točnost podataka u sektoru ribarstva jer je to osnovni preduvjet za dobro upravljanje oceanima; naglašava da je nužno osigurati odgovarajuća i realna financijska sredstva kako bi se zajamčilo ispunjenje tog cilja; smatra nužnim poboljšati suradnju i koordinaciju s međunarodnim partnerima na temelju primjera Europskog pomorskog opservatorija i mreže podataka (EMODnet) te u skladu s priopćenjem skupine G7 iz Tsukube;
154. potiče dodjeljivanje više resursa za poboljšanje znanja o moru i razumijevanja oceana, osobito u pogledu znanstvenog istraživanja mora, prikupljanja novih podataka, platformi za razmjenu znanja i podataka, te za promicanje razvoja politike i donošenja odluka koje se temelji na najboljim dostupnim znanstvenim dokazima; ponavlja važnost pristupa koji se temelji na predostrožnosti ako prikladni znanstveni dokazi nisu dostupni;
155. poziva države članice i Komisiju na promicanje znanstveno utemeljenog znanja, razmjene podataka i prijenosa tehnologija u cilju doprinosa zaštiti i održivoj upotrebi oceana; poziva na nastavak provedbe i jačanje na svjetskoj razini inicijativa, suradnje i ulaganja za pomorska istraživanja i inovacije;
156. naglašava da bi se upravljanje oceanima trebalo temeljiti na najboljem dostupnom znanju te stoga poziva na više istraživanja i inovacija radi upravljanja oceanima i njihovim resursima na način kojim se jamči očuvanje i obnova morskih ekosustava, uključujući održivost iskorištavanja njihovih resursa;
157. ističe potrebu za nastavljanjem istraživanja opasnosti koju za oceanski okoliš predstavljaju katastrofalni izljevi nafte i kumulativni učinci sve češćih izljeva kako bi se zajamčilo da se odluke o provedbi aktivnosti odobalnog istraživanja i iskorištavanja temelje na točnim i ažuriranim znanstvenim saznanjima;
158. poziva Komisiju i države članice da pojačaju istraživačke aktivnosti, potaknu multidisciplinarne pristupe i partnerstva između gospodarskih i javnih dionika kako bi se razvilo znanstveno znanje o oceanima;
159. naglašava potrebu za dodjeljivanjem više sredstava znanstvenom istraživanju mora, kao što su interdisciplinarno istraživanje i trajno promatranje oceana i obale, kao i prikupljanju i razmjeni podataka i znanja, uključujući tradicionalne načine, radi povećanja našeg znanja o oceanima, boljeg razumijevanja odnosa klime te zdravlja i produktivnosti oceana, jačanja razvoja usklađenih sustava ranog upozoravanja o ekstremnim meteorološkim događajima i pojavama te promicanja donošenja odluka temeljenih na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama, poticanja znanstvenih i tehnoloških inovacija, kao i poboljšanja doprinosa morske bioraznolikosti razvoju zemalja u razvoju, osobito malih otočnih zemalja u razvoju i najslabije razvijenih zemalja;
160. poziva Europsku komisiju da na europskoj razini uspostavi, a na međunarodnoj razini promiče, istraživanja, promatranje, prikupljanje i razmjenu podataka u pogledu aktivnosti vulkanskih otoka i oceanskih vulkana i njihove veze s oceanima; naglašava vodeću ulogu koju u tom području mogu imati najudaljenije regije;
161. ističe da obnovljiva energija mora i oceana ima znatan potencijal za ostvarivanje klimatskih i energetskih ciljeva i diversifikaciju izvora energije; naglašava da je potrebno dodatno istraživanje o valovima, strujama i slanosti, kao i razvoj prikladnih kriterija okolišne održivosti;
162. podsjeća da je jedan od ciljeva strategije za plavi razvoj poboljšanje spoznaja u području oceanografije; poziva Komisiju i države članice da predlože partnerstva u području morskog istraživanja i znanosti s međunarodnim dionicima te da ojačaju već postojeća, kao što je na primjer BlueMed;
163. pozdravlja potporu EU-a preko programa za istraživanje mora i pomorstva te za inovacije koje se financiraju okvirnim programom; zahtijeva od Komisije da zadrži tu potporu;
164. poziva na dodjeljivanje dovoljno financijskih sredstava za istraživačke i inovacijske mjere povezane s morem i pomorstvom, osobito za mjere kojima su obuhvaćeni svi sektore u okviru posebne misije za istraživanje i inovacije u pogledu oceana;
165. podržava nastavak provedbe odredbi iz Izjave iz Galwaya iz 2013. i potiče uspostavu sličnih oblika suradnje s trećim zemljama;
166. naglašava da je promicanje dodatnih ulaganja u morsku znanost zajedno s trećim zemljama, u skladu s Izjavom iz Galwaya iz 2013., kao i ulaganja u zajedničke istraživačke projekte u zemljama u razvoju i uspostavu međunarodnih mreža s pomoću kojih se mogu razmjenjivati rezultati i informacije, iznimno važno za razvoj boljeg i održivijeg upravljanja ribolovom i morskim ekosustavima te za rješavanje zajedničkih izazova u pogledu oceana;
167. ponavlja važnost suradnje s međunarodnim partnerima kako bi se ojačalo kartiranje, praćenje i istraživanje u Sredozemnom moru, Crnom moru i Atlantskom oceanu u skladu s inicijativom BLUEMED i Izjavama iz Belema i Galwaya te s globalnim ili regionalnim savezima kao što je Belmontski forum;
168. pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala predložiti usklađivanje EMODneta s ostalim međunarodnim naporima u pogledu prikupljanja podataka o moru do 2018.; podsjeća u tom kontekstu na važnost predanosti Unije ciljevima održivog razvoja UN-a te osobito ciljevima održivog razvoja 14.A i 14.A.1, kao i priopćenju ministara znanosti i tehnologije iz skupine G7 iz Tsukube; potiče Komisiju i države članice da podsjete međunarodne partnere na njihove obveze u pogledu promicanja dostupne, interoperabilne i otvorene znanosti; poziva Komisiju da redovito izvješćuje Parlament o napretku prema istinski globalnim platformama za promatranje oceana;
169. poziva, u skladu s pozivom na djelovanje UN-a „Naš ocean, naša budućnost”, na detaljnu procjenu stanja oceana koja se temelji na znanosti i sustavima tradicionalnog znanja;
170. ističe potrebu za prijelazom na sustave promatranja oceana, pristup podacima o moru i rukovanje velikim količinama podataka koji služe svrsi u skladu s priopćenjem iz Tsukube;
171. potiče dodjeljivanje više resursa za poboljšanje znanja o moru i razumijevanja oceana, osobito u pogledu znanstvenog istraživanja mora, prikupljanja novih podataka, platformi za razmjenu znanja i podataka, te za promicanje razvoja politike i donošenja odluka koje se temelji na najboljim dostupnim znanstvenim dokazima; ponavlja važnost pristupa koji se temelji na predostrožnosti u slučajevima kada prikladni znanstveni dokazi nisu dostupni;
172. poziva države članice, regionalne i lokalne vlasti te privatne subjekte da se prvenstveno usredotoče na inovacijske projekte, plave tehnologije i upotrebu čistih izvora energije radi promicanja i bolje prilagodbe ekološke infrastrukture i pomorskog prometa te zaštite ekosustava i biološke raznolikosti oceana preko Europskog fonda za strateška ulaganja, programa Obzor 2020. i Instrumenta za povezivanje Europe; nadalje, poziva države članice da se usredotoče na alternativna i nekonvencionalna goriva za plovila, kao što je ukapljeni prirodni plin (UPP), te na projekt plavih koridora UPP-a koji povezuju otoke da bi se uz upotrebu postojećih sredstava poticala i prilagodila infrastruktura, poput terminala za UPP, kao tehnologija za premošćivanje; potiče Komisiju da razvija partnerstva s glavnim dionicima u području oceana kao instrumente za jačanje suradnje, dosljednosti i koordinacije politika u pogledu pitanja od zajedničkog interesa u područjima koja su od ključne važnosti za upravljanje oceanima kao što su plavi rast i razmjena najboljih praksi;
173. napominje da automatizacija i digitalizacija pomorskog sektora podrazumijevaju poboljšanje digitalnih vještina i kvalifikacija te naglašava da je to prilika za privlačenje mladih; poziva Komisiju da predstavi inicijative u tom području, da razvije zajedničke inicijative za priznavanje kvalifikacija i da promiče razne morske i pomorske aktivnosti;
174. žali što u zajedničkoj komunikaciji o međunarodnom upravljanju oceanima uopće nije spomenut obalni i pomorski turizam, imajući na umu njegov utjecaj na obalne, otočne i najudaljenije regije te na sektor lokalnog turizma, koji uglavnom obuhvaća mala i srednja poduzeća; poziva na provedbu europske strategije za turizam u okviru Međunarodnog foruma za oceane, kojom bi se regije, ali i lokalne vlasti obalnih područja, uključile u paneuropski dijalog za razmjenu najboljih praksi u području pametnog upravljanja obalnim i pomorskim turizmom; ustraje u tome da se u strategiji Komisije o plastici i drugom pomorskom otpadu ne smiju iz vida ispustiti obalna područja jer poremećaji u morskom okolišu izuzetno negativno utječu na privlačnost za turiste, a u najudaljenijim regijama imaju neizbježan gospodarski i klimatski učinak na sve aktivnosti;
175. poziva da se pojačaju napori za poticanje istraživanja i inovacija kojima se omogućuje bolje upravljanje oceanima na način kojim se osigurava očuvanje i obnavljanje morskog okoliša i, među ostalim, održivosti tih resursa, kao i znanje o oceanima u Europi i svijetu tješnjom suradnjom i razmjenom među istraživačima, dionicima, donositeljima odluka i javnosti u cilju poboljšanja obrazovanja o oceanima i mogućnostima zaposlenja u plavom gospodarstvu; poziva na detaljnu procjenu stanja oceana na temelju znanosti i tradicionalnih sustava znanja u skladu s dokumentom UN-a naslovljenim: „Naši oceani, naša budućnost: poziv na djelovanje”;
176. naglašava da je važno uključiti lokalne vlasti obalnih područja i najudaljenijih regija kako bi se međunarodno upravljanje oceanima približilo građanima Europske unije.
°
° °
177. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
- [1] REX/482 EESC-2016
- [2] SL L 312, 22.11.2008., str. 3.
- [3] SL L 365, 31.12.1994., str. 10.
- [4] SL L 182, 16.7.1999., str. 1.
- [5] SL L 269, 21.10.2000., str. 34.
- [6] SL L 266, 26.9.2006., str. 1.
- [7] SL L 197, 24.7.2012., str. 38.
- [8] SL L 321, 5.12.2011., str. 1.
- [9] SL L 251, 16.9.2016., str. 77.
- [10] SL L 257, 28.8.2014., str. 135.
- [11] SL L 123, 19.5.2015., str. 55.
- [12] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0035.
- [13] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0093.
- [14] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0478.
- [15] SL C 70 E, 8.3.2012., str. 70.
- [16] SL C 75, 26.2.2016., str. 24.
- [17] „Unos plastičnog otpada s kopna u ocean”, Jenna R. Jambeck, Roland Geyer, Chris Wilcox, Theodore R. Siegler, Miriam Perryman, Anthony Andrady, Ramani Narayan, Kara Lavender Law, Science, svezak 347., izdanje 6223, 13. veljače 2015., str. 768 – 771.
- [18] Morski plastični otpad i mikroplastika, UNEP: https://wedocs.unep.org/rest/bitstreams/11700/retrieve
- [19] Europska agencija za okoliš, „Utjecaj međunarodnog pomorskog prometa na kvalitetu zraka i ubrzavanje klimatskih promjena u Europi”, 2013.
- [20] Winkel, R., Weddige, U., Johnson, D., Hoen, V. i Papaefthimiou, S. (2015.), „Opskrba električnom energijom s kopna u Europi: moguće prednosti i prednosti za okoliš”, Energy Policy, DOI: http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0301421515300240
- [21] 1 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0093.
- [22] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0266.
OBRAZLOŽENJE
Oceani i mora čine 70 % Zemljine površine, a morska voda 97 % njezinih voda. Mora su izvor hrane, energije, mobilnosti, lijekova i odmora, no ona također reguliraju našu klimu, daju nam polovinu našeg kisika i preuzimaju znatan udio ugljičnog dioksida koji ispuštamo. Oceani su zapravo naši najveći saveznici u borbi protiv klimatskih promjena i obuhvaćeni su Pariškim sporazumom, a posvećeno im je i posebno izvješće Međunarodnog panela o klimatskim promjenama.
Oceani te obalni i morski resursi imaju važnu ulogu za dobrobit ljudi te društveni i gospodarski razvoj u cijelom svijetu. Posebno su važni za stanovništvo u obalnim zajednicama, a predstavljaju izvor zarade i turističke mogućnosti te omogućuju egzistenciju i prihode. Procjenjuje se da putem usluga ekosustava obalni i morski resursi svjetskoj ekonomiji godišnje doprinose 28 bilijuna USD. No, ti su resursi izrazito osjetljivi na uništavanje okoliša, prekomjeran izlov, klimatske promjene i onečišćenje.
U Programu UN-a za održivi razvoj do 2030. zaštita i održivo korištenje oceana navodi se kao jedan od 17 ciljeva održivog razvoja (cilj br. 14), a ta odluka potvrđuje da je na međunarodnoj razini prepoznata ključna uloga održivog korištenja i očuvanja morskih i obalnih ekosustava i njihove biološke raznolikosti u ostvarivanju programa za novi globalni razvojni okvir do 2030.
Ciljevi održivog razvoja međusobno su čvrsto povezani: oceani predstavljaju potencijal za gospodarstvo, ali i mogućnost rješavanja sve žurnijeg problema sigurne opskrbe hranom. Predviđa se da će svjetsko stanovništvo do 2050. doseći 9 milijardi, što znači da bi se potražnja za hranom mogla povećati za 60 %. Društveno-gospodarski potencijal oceana održat će se samo ako se morski ekosustavi očuvaju u smislu zaštite staništa i ublažavanja utjecaja klimatskih promjena, posebno kada je riječ o zakiseljavanju i zagrijavanju vode.
U pogledu zakiseljavanja vode pH površinskih voda relativno je stabilan već milijunima godina. Toj stabilnosti sada prijeti naglo povećanje koncentracije CO2 u atmosferi zbog emisija iz ljudskih aktivnosti jer se CO2 naknadno djelomično apsorbira u oceane. Apsorpcija CO2 u mora uzrokuje zakiseljavanje oceana jer dolazi do pada pH morske vode, iako će površinske vode oceana i dalje biti lužnate. Zakiseljavanje oceana smanjuje dostupnost karbonata koji je nužan za morske organizme koji provode kalcifikaciju, kao što su koralji koji grade grebene, školjkaši i planktoni, a utječe i na biološke molekule i procese te u konačnici šteti svim morskim ekosustavima.
Zagrijavanje svjetskih oceana predstavlja otprilike 93 % zagrijavanja Zemlje tijekom posljednjih šest desetljeća i sva dostupna predviđanja temperature oceana navode da će se svjetski oceani nastaviti zagrijavati. Oceani apsorbiraju 25 % emisija ugljika koji ljudi proizvode i raspoređuju toplinu po cijelom svijetu.
Emisije iz pomorskog prometa još su jedan problem koji zahtijeva globalan odgovor da bi se riješio predviđeni veliki porast emisija iz pomorskog prometa. Ako želimo biti učinkoviti, moramo bolje razumjeti utjecaj pomorskog prometa na klimatske promjene.
Još jedna velika prijetnja oceanima jest morski otpad. Morski je otpad globalan problem koji utječe na sve oceane u svijetu. Svake godine milijuni i milijuni tona otpadaka završe u svjetskim oceanima, što predstavlja ekološki, ekonomski, zdravstveni i estetski problem. Morski otpad može uzrokovati ozbiljnu ekonomsku štetu: gubitke za obalne zajednice, turizam, pomorski promet i ribolov. Potencijalni trošak čišćenje obala i plaža u Europskoj uniji procjenjuje se na gotovo 630 milijuna eura godišnje, dok bi trošak za ribarsku industriju mogao iznositi gotovo 60 milijuna eura, što bi bilo oko 1 % ukupnih prihoda ribarske flote EU-a (za 2010.).
Uzimajući u obzir gomilanje i širenje morskog otpada, on bi mogao predstavljati jednu od prijetnji zdravlju svjetskih oceana koja bilježi najbrži rast. U tom nam je kontekstu potreban ambiciozan paket kružnog gospodarstva s ciljevima za smanjenje morskog otpada u Europskoj uniji od 30% do 2025. i 50% do 2030. godine te većim ciljevima za recikliranje plastične ambalaže.
Da bismo riješili sve te probleme, potrebno nam je bolje međunarodno upravljanje kako bismo povećali napore na regionalnoj i globalnoj razini. Potrebno je povećati oceanska partnerstva s ključnim oceanskim dionicima kao sredstvo postizanja boljeg međunarodnog upravljanja oceanima u okviru međunarodne vizije.
Potiče Komisiju da u cilju postizanja boljeg međunarodnog upravljanja oceanima potiče oceanska partnerstva koja će obuhvaćati ključne dionike povezane s oceanima. Razmjena podataka i koordinirano djelovanje mogući su ako je uspostavljen jasan okvir za upravljanje oceanima. U tom pogledu Konvencija UN-a o pravu mora ima ključnu ulogu te bi trebalo u cijelosti podržati izradu pravno obvezujućeg instrumenta o očuvanju i održivom korištenju morske bioraznolikosti u područjima koja su prema Konvenciji izvan nacionalne nadležnosti.
MIŠLJENJE Odbora za promet i turizam (26.9.2017)
upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
o međunarodnom upravljanju oceanima: plan za budućnost naših oceana u okviru ciljeva održivog razvoja do 2030.
(2017/2055(INI))
Izvjestiteljica (*): Cláudia Monteiro de Aguiar
(*) Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika
PRIJEDLOZI
Odbor za promet i turizam poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:
– uzimajući u obzir članak 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija pod nazivom „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana” (JOIN(2016)0049),
uzimajući u obzir integriranu pomorsku politiku Europske unije iz 2007. (COM(2007)0575) i izvješće o njezinom napretku iz 2012. (COM(2012)0491),
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2011. o uspostavi Programa za potporu daljnjem razvoju integrirane pomorske politike[1],
uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. listopada 2009. naslovljenu „Razvoj međunarodne dimenzije integrirane pomorske politike Europske unije” (COM(2009)0536),
uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. listopada 2010. o integriranoj pomorskoj politici (IPP) – ocjena postignutog napretka i novi izazovi[2],
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 2016/1625 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1406/2002 o osnivanju Europske agencije za pomorsku sigurnost[3],
uzimajući u obzir Direktivu 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja[4],
uzimajući u obzir Direktivu 2012/33/EU od 21. studenoga 2012. o izmjeni Direktive 1999/32/EZ u vezi sa sadržajem sumpora u brodskim gorivima te aktualnu procjenu učinka u pogledu proširenja područja kontrole emisija sumpora u europskim vodama,
uzimajući u obzir Direktivu 2000/59/EZ o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta,
uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Pariški sporazum iz 2015., koji je stupio na snagu 4. studenog 2016., te njegove planirane nacionalno utvrđene doprinose, kojima se namjeravaju smanjiti emisije stakleničkih plinova,
uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2014. naslovljenu „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu” (COM(2014)0086),
uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o novim izazovima i konceptima za poticanje turizma u Europi[5],
uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o plavom rastu: jačanje održivog rasta u morskom sektoru te sektoru pomorskog prometa i turizma u EU-u[6],
uzimajući u obzir europsku strategiju sigurnosne zaštite u pomorstvu, koju je Europsko vijeće usvojilo 24. lipnja 2014.,
uzimajući u obzir Nacrt zaključaka Vijeća pod naslovom „Prioriteti za politiku EU-a o pomorskom prometu do 2020.: konkurentnost, dekarbonizacija, digitalizacija za osiguravanje globalne povezivosti, učinkovito unutarnje tržište i pomorski klaster na svjetskoj razini” (9976/17),
uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614),
uzimajući u obzir svoje pregovaračko stajalište za paket o otpadu, kako je usvojeno 14. ožujka 2017.,
uzimajući u obzir prijedlog koji su zemlje Baltičkog i Sjevernog mora uputile Međunarodnoj pomorskoj organizaciji o uvođenju proglašenih područja kontrole emisija dušika (NECA),
uzimajući u obzir Konferenciju UN-a o oceanima održanu od 5. do 9. lipnja 2017. u New Yorku,
uzimajući u obzir poziv na djelovanje Ujedinjenih naroda u vezi s oceanima, objavljen 5. lipnja 2017.,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o zajedničkoj komunikaciji Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenoj „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana”,
1. pozdravlja zajedničku komunikaciju naslovljenu „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana” i mjere koje su u njoj utvrđene; ponovno potvrđuje važnost međunarodnog upravljanja oceanima s obzirom na njegovu gospodarsku, ekološku i društvenu dimenziju, koje se mora temeljiti na međusektorskom pristupu, s naglaskom na integriranoj pomorskoj politici i na horizontalnim politikama koje obuhvaćaju ponajprije plavi rast te aktualno, novo i najbolje dostupno znanje i znanstvene podatke o morskom okolišu, prostorno planiranje morskog područja, integrirani pomorski nadzor i strategije za morske bazene; naglašava da je potrebna dosljednost te poboljšana suradnja i koordinacija politika svih relevantnih aktera poput vlada, regionalnih i međunarodnih organizacija i institucija, znanstvene zajednice, privatnog sektora i civilnog društva;
2. u potpunosti podržava akcijski plan Komisije utvrđen u zajedničkoj komunikaciji o međunarodnom upravljanju oceanima iz 2016.; naglašava da je prijeko potrebno da Komisija i države članice hitno poduzmu te mjere i pretoče obveze EU-a u pogledu održivog razvoja oceana u konkretne politike na razini EU-a i međunarodnoj razini;
3. ponovno ističe snažnu pomorsku dimenziju ciljeva održivog razvoja, među ostalim i prije svega cilja br. 14: Očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa;
4. ističe da je za rješavanje postojećih nedostataka upravljačkog okvira od presudne važnosti poboljšanje transparentnosti, javnog pristupa informacijama, uključenosti dionika i legitimnosti organizacija UN-a, uključujući javnu odgovornost predstavnika zemalja u međunarodnim tijelima kao što su Međunarodna pomorska organizacija (IMO) i Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA);
5. nadalje, napominje da u pogledu međunarodnog prava o onečišćenju zraka državama članicama prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) nije dopušten pristup ni pregled brodova na otvorenom moru ili tijekom neškodljivog prolaska, čak ni kad imaju čvrste dokaze o kršenju propisa; stoga poziva stranke UN-a da poboljšaju pravni okvir Konvencije UN-a o pravu mora kako bi se riješili svi postojeći propusti u upravljanju te uspostavili snažni mehanizmi za primjenu međunarodnog prava okoliša;
6. ističe važnost najudaljenijih regija u pomorskom kontekstu, prije svega zahvaljujući njihovoj lokaciji u Atlantskom i Indijskom oceanu, kao laboratorija za proučavanje i sprečavanje učinaka klimatskih promjena na biološku raznolikost i morske ekosustave, u kojima leži velik potencijal za razvoj obnovljivih izvora energije i plavih biotehnologija; ističe potrebu za uspostavom inovativnih programa i za prikladnim financiranjem otvaranja centara za istraživanje i razvoj u najudaljenijim regijama; u tu svrhu poziva na uspostavu pomorskog klastera najudaljenijih regija;
7. pozdravlja napredak koji su države članice postigle u pogledu uvođenja prostornog planiranja morskog područja; ističe da su potrebni daljnji napori za dosljednu provedbu Direktive 2014/89/EU kako bi se dao primjer za uvođenje prostornog planiranja morskog područja na globalnoj razini; stoga poziva države članice da najkasnije do 31. ožujka 2021. izrade svoje prostorne planove morskog područja; ističe da to ima međunarodnu i transnacionalnu dimenziju te poziva Komisiju da započne izradu prijedloga međunarodnih smjernica uzimajući obzir važnost sinergija i interakcija između kopna i mora te s tim povezane procese kao što je integrirano obalno upravljanje, te da predvodi međunarodni forum o prostornom planiranju morskog područja, u kojem će sudjelovati svi relevantni dionici i treće zemlje, da ga promiče na globalnoj razini i iznese najbolje prakse kako bi se ojačala međunarodna suradnja, poboljšalo upravljanje, očuvanje i iskorištavanje oceana, povećala transparentnost te poboljšali obrazovanje i osposobljavanje;
8. naglašava važnost europske strategije sigurnosne zaštite u pomorstvu i poziva Komisiju da pomorsku sigurnost uključi u vanjsku politiku s obzirom na to da se velik dio trgovine odvija morskim putem, da su više od 70 % vanjskih granica morske granice i da je potrebno zajamčiti sigurnost putnika koji prolaze kroz luke u Uniji;
9. ističe da je važno i dalje jačati suradnju između Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA), Frontexa i Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA) u okviru njihova mandata radi pružanja potpore nacionalnim tijelima država članica koja imaju funkcije obalne straže te promicati pomorsku sigurnost, boriti se protiv prekograničnog kriminala i zaštititi okoliš sprečavanjem i smanjenjem onečišćenja s obalnih objekata za crpljenje nafte i plina; smatra da bi te agencije trebale po potrebi dobiti više sredstava od EU-a kako bi mogle izvršavati te nove zadaće; ističe važnost daljnjeg razvijanja digitalnih rješenja, kao što je olakšavanje aktivnosti pomorske industrije usklađivanjem postupaka prijave te većeg ulaganja u zajedničku infrastrukturu za razmjenu podataka diljem EU-a u korist tijela država članica koja obavljaju funkcije obalne straže i važnost daljnjeg razvijanja napredne pomorske tehnologije, poput integriranih pomorskih usluga EMSA-e, da bi se poboljšali sustavi nadzora i praćenja pomorskih aktivnosti i drugi programi kao što je zajedničko okruženje za razmjenu informacija (CISE) za pomorski nadzor;
10. poziva države članice, regionalne i lokalne vlasti te privatne subjekte da se prvenstveno usredotoče na inovacijske projekte, plave tehnologije i uporabu čistih izvora energije radi promicanja i prilagodbe ekološki prihvatljivije infrastrukture i pomorskog prometa te zaštite ekosustava i biološke raznolikosti oceana preko Europskog fonda za strateška ulaganja, programa Obzor 2020. i Instrumenta za povezivanje Europe; nadalje, poziva države članice da se usredotoče na alternativna i nekonvencionalna goriva za plovila, kao što je ukapljeni prirodni plin (UPP), te na projekt plavih koridora UPP-a koji povezuju otoke da bi se uz upotrebu postojećih sredstava poticala i prilagodila infrastruktura, poput terminala za UPP, kao tehnologija za premošćivanje; potiče Komisiju da razvija partnerstva s glavnim dionicima u području oceana kao instrumente za jačanje suradnje, dosljednosti i koordinacije politika u pogledu pitanja od zajedničkog interesa u područjima koja su od ključne važnosti za upravljanje oceanima kao što su plavi rast i razmjena najboljih praksi;
11. naglašava važnost revizije Direktive o lučkim uređajima za prihvat te poziva države članice i Komisiju da u partnerstvu s Međunarodnom pomorskom organizacijom, trećim zemljama i industrijom donese strategiju za dekarbonizaciju pomorskog sektora kako bi se ispunili ciljevi Pariškog sporazuma i zadovoljila potreba za uspostavom međunarodnog sustava za praćenje, izvješćivanje i provjeravanje emisija stakleničkih plinova;
12. ističe da pomorski promet utječe na globalnu klimu i kvalitetu zraka emisijama CO2 i ostalim emisijama, uključujući sumporne okside obuhvaćene Direktivom (EU) 2016/802 i dušikove okside, pri čemu dušikovi oksidi imaju poseban učinak na lučke gradove i priobalna područja; napominje da se predviđa da će do 2050. pomorske emisije CO2 porasti za 50 % do 250 % te da bi njihov udio u globalnoj količini emisija stakleničkih plinova mogao znatno porasti, i to na 17 %; ponavlja da u skladu s Pariškim sporazumom gospodarstvo u cjelini mora doprinijeti smanjenju emisija CO2;
13. poziva na uspostavu globalnog mehanizma utemeljenog na tržištu, kao što je mehanizam za određivanje cijena emisija u okviru Međunarodne pomorske organizacije za međunarodne emisije iz pomorskog sektora, posebno uzimajući u obzir regije koje u potpunosti ovise o pomorskom prometu, naročito najudaljenije i otočne regije i države;
14. apelira na Komisiju da pojača pomorsku suradnju i izgradnju kapaciteta unutar okvira međunarodne suradnje i razvoja, da se bavi učinkom svih vrsta morskog otpada i onečišćenja, kao što je nakupljanje plastike i mikroplastike u oceanskim vrtlozima te bacanje smeća i izlijevanje otpadnih voda s brodova izvan teritorijalnih voda, radi zaštite, očuvanja i održivog iskorištavanja morskih resursa; traži od Komisije da pojača napore za borbu protiv morskog otpada u svijetu rješavanjem problema kopnenih izvora, kako bi se drastično smanjila količina proizvedenog otpada i povećale mogućnosti recikliranja, te rješavanjem problema morskih izvora otpada i istodobno poziva države članice da propisno primjene postojeće propise EU-a o pošiljkama otpada, kao što je Direktiva 2005/35/EZ o onečišćenju mora s brodova;
15. poziva države članice te lokalne i regionalne vlasti da podrže inovativne tehnologije kao i financijske inicijative za rješavanje onečišćenja oceana i mora kako bi se promicali učinkoviti sustavi oporabe otpada, osobito plastičnog, koji nastaje u pomorskom prometu u lukama da bi se podigla razina osviještenosti pomorskog sektora o posljedicama odlaganja plastičnog otpada u more te da bi se prevladale najveće prepreke za provedbu Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova (Konvencija MARPOL);
16. napominje da je razmjena balastnih voda moguća metoda da se izbjegne uvođenje invazivnih stranih vrsta; napominje da će unatoč skorom stupanju na snagu Konvencije Međunarodne pomorske organizacije o balastnim vodama, kojom se taj problem namjerava kontrolirati i držati pod nadzorom, njezina uspješna provedba ovisiti o raširenoj ratifikaciji;
17. poziva Komisiju da najkasnije 2020. izradi prijedlog o korištenju i uvođenju električne energije proizvedene na kopnu za brodove na vezu u lukama EU-a kako bi se smanjile emisije u lučkim područjima, vodeći računa o onečišćivačima kao što su sumporni dioksid (SO2), dušikovi oksidi (NOx), crni ugljen i čestice koje ispuštaju brodovi upotrebom pomoćnih motora za proizvodnju električne energije za komunikaciju, rasvjetu, ventilaciju i drugu opremu na plovilu za vrijeme pristajanja u lukama;
18. poziva Komisiju i države članice da procijene i promiču primjenu ograničenja brzine brodova na razini Međunarodne pomorske organizacije u cilju smanjenja emisija, vodeći računa o Projektnom indeksu energetske učinkovitosti (EEDI) i Planu upravljanja energetskom učinkovitošću broda (SEEMP) te činjenici da je ograničenje brzine u cestovnom i željezničkom prometu uobičajeno; ističe da su unutarnje i vanjske prednosti manjih brzina brodova veće od troškova; napominje da je smanjenje putne brzine relativno jednostavno nadzirati i provesti, što za dionike znači malo administrativno opterećenje;
19. ponavlja poziv koji je u svojoj Rezoluciji od 16. ožujka 2017. o integriranoj politici Europske unije za Arktik[7] uputio Komisiji i državama članicama da poduzmu sve potrebne mjere kako bi imale aktivnu ulogu u omogućavanju zabrane upotrebe i prijevoza teških loživih ulja kao brodskog goriva u spremnicima goriva na plovilima koja plove arktičkim morima na temelju Konvencije MARPOL, kako je to trenutačno propisano za vode oko Antarktike; poziva Komisiju da u svoje stajalište o međunarodnom upravljanju oceanima uvrsti okolišne, zdravstvene i klimatske rizike od upotrebe teških loživih ulja; poziva Komisiju da u nedostatku prikladnih međunarodnih mjera iznese prijedloge za pravila o plovilima koja pristaju u lukama EU-a prije putovanja kroz arktičke vode u cilju zabrane upotrebe i prijevoza teških loživih ulja kao goriva u spremnicima;
20. poziva Komisiju i države članice EU-a da aktivno rade na brzom dovršavanju dugotrajnog plana rada Međunarodne pomorske organizacije o smanjenju emisija crnog ugljika iz brodova koji plove Arktikom u cilju usporavanja brzog rasta temperature i sve bržeg topljenja polarnog leda u toj regiji;
21. napominje da automatizacija i digitalizacija pomorskog sektora podrazumijevaju poboljšanje digitalnih vještina i kvalifikacija te naglašava da je to prilika za privlačenje mladih; poziva Komisiju da predstavi inicijative u tom području, da razvije zajedničke inicijative za priznavanje kvalifikacija i da promiče razne morske i pomorske aktivnosti;
22. žali što u zajedničkoj komunikaciji o međunarodnom upravljanju oceanima uopće nije spomenut obalni i pomorski turizam, imajući na umu njegov utjecaj na obalne, otočne i najudaljenije regije te na sektor lokalnog turizma, koji uglavnom obuhvaća mala i srednja poduzeća; poziva na provedbu europske strategije za turizam u okviru Međunarodnog foruma za oceane, kojom bi se regije, ali i lokalne vlasti obalnih područja, uključile u paneuropski dijalog za razmjenu najboljih praksi u području pametnog upravljanja obalnim i pomorskim turizmom; ustraje u tome da se u strategiji Komisije o plastici i drugom pomorskom otpadu ne smiju iz vida ispustiti obalna područja jer poremećaji u morskom okolišu izuzetno negativno utječu na privlačnost za turiste, a u najudaljenijim regijama imaju neizbježan gospodarski i klimatski učinak na sve aktivnosti;
23. poziva da se pojačaju napori za poticanje istraživanja i inovacija kojima se omogućuje bolje upravljanje oceanima na način kojim se osigurava očuvanje i obnavljanje morskog okoliša i, među ostalim, održivosti tih resursa, kao i znanje o oceanima u Europi i svijetu tješnjom suradnjom i razmjenom među istraživačima, dionicima, donositeljima odluka i javnosti u cilju poboljšanja obrazovanja o oceanima i mogućnostima zaposlenja u plavom gospodarstvu; poziva na detaljnu procjenu stanja oceana na temelju znanosti i tradicionalnih sustava znanja u skladu s dokumentom UN-a naslovljenim: „Naši oceani, naša budućnost: poziv na djelovanje”;
24. naglašava da je važno uključiti lokalne vlasti obalnih područja i najudaljenijih regija kako bi se međunarodno upravljanje oceanima približilo građanima Europske unije.
INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
|
Datum usvajanja |
25.9.2017 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
31 0 2 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Marie-Christine Arnautu, Georges Bach, Deirdre Clune, Michael Cramer, Andor Deli, Isabella De Monte, Ismail Ertug, Jacqueline Foster, Bruno Gollnisch, Dieter-Lebrecht Koch, Gesine Meissner, Cláudia Monteiro de Aguiar, Jens Nilsson, Markus Pieper, Salvatore Domenico Pogliese, Gabriele Preuß, Christine Revault d’Allonnes Bonnefoy, Dominique Riquet, Massimiliano Salini, Claudia Schmidt, Keith Taylor, Pavel Telička, Wim van de Camp |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Nicola Caputo, Jakop Dalunde, Mark Demesmaeker, Werner Kuhn, Ulrike Rodust, Olga Sehnalová, Matthijs van Miltenburg |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Clara Eugenia Aguilera García, Barbara Kudrycka, Claudiu Ciprian Tănăsescu |
||||
POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
|
31 |
+ |
|
|
ALDE |
Gesine Meissner, Dominique Riquet, Pavel Telička, Matthijs van Miltenburg |
|
|
ECR |
Jacqueline Foster, Mark Demesmaeker |
|
|
EPP |
Georges Bach, Deirdre Clune, Andor Deli, Dieter-Lebrecht Koch, Barbara Kudrycka, Werner Kuhn, Cláudia Monteiro de Aguiar, Markus Pieper, Salvatore Domenico Pogliese, Massimiliano Salini, Claudia Schmidt, Wim van de Camp |
|
|
S&D |
Clara Eugenia Aguilera García, Nicola Caputo, Isabella De Monte, Ismail Ertug, Jens Nilsson, Gabriele Preuß, Christine Revault d’Allonnes Bonnefoy, Ulrike Rodust, Olga Sehnalová, Claudiu Ciprian Tănăsescu |
|
|
Verts/ALE |
Michael Cramer, Jakop Dalunde, Keith Taylor |
|
|
0 |
- |
|
|
- |
- |
|
|
2 |
0 |
|
|
ENS |
Marie-Christine Arnautu |
|
|
NI |
Bruno Gollnisch |
|
Korišteni znakovi:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani
- [1] SL L 321, 5.12.2011., str. 1.
- [2] SL C 70E, 8.3.2012., str. 70.
- [3] SL L 251, 16.9.2016., str. 77.
- [4] SL L 257, 28.8.2014., str. 135.
- [5] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0391.
- [6] SL C 75, 26.2.2016., str. 24.
- [7] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0093.
MIŠLJENJE Odbora za ribarstvo (8.6.2017)
upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
o međunarodnom upravljanju oceanima: plan za budućnost naših oceana u okviru ciljeva održivog razvoja do 2030.
(2017/2055(INI))
Izvjestitelj: Jarosław Wałęsa
PRIJEDLOZI
Odbor za ribarstvo poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:
1. pozdravlja zajedničku komunikaciju naslovljenu „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana“ (SWD(2016)0352), kojom se priznaje da aktualni okvir za upravljanje oceanima nije dovoljno učinkovit te se poziva na konkretnije djelovanje kako bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja; poziva Komisiju i države članice da nastave razvijati konkretna djelovanja potrebna za ispunjenje postavljenih ciljeva na međunarodnoj razini;
2. poziva na to da se plavo gospodarstvo usmjeri na ponovnu izgradnju otpornosti obalnih zajednica u cilju obnavljanja proizvodnog potencijala ribarstva, čime bi se podržala sigurnost opskrbe hranom, smanjenje siromaštva i održivo upravljanje živim vodenim resursima; podsjeća da je prije provedbe ikakvih aktivnosti u sektorima plavog gospodarstva potrebno zajamčiti procjenu učinka i cjelokupni proces informiranja i sudjelovanja za sve dionike; ustraje u tome da se plavim gospodarstvom treba doprinijeti postizanju cilja održivog razvoja br. 14: očuvanje i održivo korištenje oceana i morskih resursa;
3. podsjeća na to da je sektor ribarstva iznimno važan kao jedna od glavnih tradicionalnih ljudskih djelatnosti koje se obavljaju u morskom okruženju, što znači da je neophodan element integrirane pomorske politike; ističe da je ribarstvo sektor koji je najviše pogođen brojnim drugim načinima iskorištavanja mora, kao i raznim aktivnostima koje se ondje odvijaju, poput pomorskog prijevoza i turizma, urbanog i priobalnog razvoja, iskorištavanja sirovina i izvora energije, rudarenja na morskom dnu te ekoloških problema kao što su onečišćenje mora (plastika, odbačene ribarske mreže, izljevi nafte, onečišćenje bukom, izljevi balastnih voda, nekontrolirano traženje i crpljenje nafte i plina itd.) i klimatske promjene (podizanje razine mora i temperature morske površine, poplave obala, sve veća kiselost oceana, itd.);
4. ističe da je važno očuvati barem 10 % obalnih i morskih područja u skladu s ciljem održivog razvoja broj 14.5 i Konvencijom UN-a o biološkoj raznolikosti; napominje da zaštićena morska područja imaju ekološke i socioekonomske prednosti i predstavljaju važan alat za upravljanje ribolovnim aktivnostima; posebno podsjeća na važnost ekološki i biološki značajnih područja te na potrebu da se ta područja očuvaju kako bi se podržali zdravi oceani koji dobro funkcioniraju i mnoge prednosti koje oni nude;
5. izražava zabrinutost zbog činjenice da, iako je u okviru nedavne studije Parlamenta utvrđeno da bi plavo gospodarstvo moglo imati pozitivan socioekonomski učinak (u smislu zapošljavanja, prihoda i bruto dodane vrijednosti), njegov utjecaj na okoliš općenito je negativan u pogledu promjena obalne dinamike, morskog onečišćenja, eutrofikacije, morfologije morskog dna i promjena staništa/ekosustava/biološke raznolikosti; zabrinut je da bi kumulativni teret utjecaja na okoliš mogao naštetiti ribarstvu;
6. traži od država da poboljšaju svoje pravne sustave radi očuvanja oceana; traži da se na međunarodnoj razini prizna pojam ekološke štete od onečišćenja mora kako bi se omogućila naknada štete kad se utvrdi da je počinjen prekršaj; poziva na uvođenje načela lanca odgovornosti kako bi se moglo utvrditi tko je odgovoran za prouzročenu ekološku štetu u cijelom zapovjednom lancu;
7. napominje da je zbog povećane aktivnosti u priobalnim i morskim vodama potrebna provedba prostornog planiranja morskog područja; poziva Komisiju da radi na sastavljanju međunarodnih smjernica o prostornom planiranju morskog područja i da pomogne u proširenju zaštićenih morskih područja diljem svijeta s pomoću sredstava u okviru programa Obzor 2020. i LIFE;
8. naglašava da je potrebno usvojiti međusektorski pristup kako bi se zajamčila održivost resursa i čistoća mora i oceana u skladu s ciljem održivog razvoja br. 14; podsjeća da ribarstvo nije jedini sektor koji utječe na budućnost oceana;
9. ističe da EU treba nastojati zajamčiti da odredbe povezane s ribarstvom imaju važnu ulogu u budućem pravno obvezujućem instrumentu u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) u pogledu očuvanja i održivog korištenja morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti;
10. ističe da je potrebno napredovati prema prijelazu na pristup koji se temelji na ekosustavima i kojim se u obzir uzima načelo predostrožnosti i svi čimbenici koji utječu na zdravstveno stanje ribljih stokova;
11. podsjeća da se u Okvirnoj direktivi o morskoj strategiji, kojom se želi postići dobro stanje okoliša, posebno napominje da svojstva i količine otpadaka u moru ne štete obalnom i morskom okolišu (deskriptor 10.); podsjeća da su plastika i mikroplastika, koje čine otprilike 80 % morskog otpada, štetne za ribarstvo te da će EU 2017. pokrenuti strategiju o plastici u skladu s Programom održivog razvoja do 2030. i kružnim gospodarstvom; poziva Komisiju, države članice i treće zemlje da ojačaju međunarodni okvir, primjerice, provedbom Akcijskog plana skupine G7 za borbu protiv morskog otpada;
12. naglašava da je važno rano rješavati problem invazivnih vrsta s obzirom na njihov sve veći utjecaj na ribarstvo i produktivnost oceana te biološku raznolikost i s obzirom na opasnost koju te vrste predstavljaju za njih, kao i na ulogu koje one imaju u remećenju prirodnih ekosustava; poziva države članice da osnaže svoju međusobnu suradnju i suradnju s trećim zemljama, među ostalim i usklađenim i kooperativnim djelovanjem te razmjenom informacija, podataka i najboljih praksi;
13. napominje da se zajedničkom ribarstvenom politikom (ZRP) treba osigurati održavanje stopa ribolovne smrtnosti na razinama koje omogućavaju oporavak ribljih stokova i to iznad razina na kojima se može ostvariti najviši održiv prinos s ciljem zaštite morskih resursa i izbjegavanja prekomjernog iskorištavanja;
14. ističe važnost povećanja i optimiziranja postotka zaštićenih morskih područja s obzirom na znanstveni savjet i ciljeve očuvanja kako bi se očuvalo najmanje 10 % priobalnih i morskih područja u skladu s ciljem održivog razvoja UN-a broj 14.5;
15. napominje da je EU najveći svjetski uvoznik morskih proizvoda i da se određeni dio ulova uvozi iz područja u kojima je ribarstvo mnogo manje održivo nego u vodama EU-a; potiče EU da iskoristi svoj položaj u tom pogledu radi promicanja veće održivosti u svim morskim bazenima;
16. poziva EU da, među ostalim, podržavanjem lokalnih prerađivačkih industrija, poticanjem pravednih cijena prerađenih ribljih proizvoda i jamčenjem toga da se ženama koje su aktivne u ribarstvu omogući bolji pristup javnoj potpori i financijskim sredstvima, promiče i štiti žene u ribolovnim djelatnostima i sektorima povezanima s ribarstvom tijekom pregovora s trećim zemljama o korištenju sektorske potpore u okviru sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu, prilikom programiranja instrumenata razvojne pomoći i na različitim međunarodnim forumima;
17. poziva EU da u skladu s ZRP-om svede na najmanju moguću mjeru učinke akvakulture na okoliš tako da osigura održive izvore hrane za životinje i promiče istraživanja usmjerena na smanjenje pritiska na divlje riblje stokove koji se koriste za proizvodnju hrane za životinje;
18. napominje da se Uredbom EU-a o uspostavi sustava za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog (NNN) ribolova postigao određeni rezultat, ali da bi se njezino provođenje u svim državama članicama trebalo poboljšati te da je potrebna veća koordinacija s trećim zemljama kako bi se zajamčilo da nezakonito ulovljena riba ne može ući na europsko tržište; poziva EU da nastavi poduzimati međunarodne napore kako bi uvjerio i druge zemlje tržišta da poduzmu slične mjere zatvaranja tržišta za ribu ulovljenu ribolovom NNN;
19. potiče sve države da postanu stranke relevantnih ribarstvenih instrumenata, posebno Sporazuma FAO-a o sukladnosti, Sporazuma UN-a o pograničnim ribljim stokovima i vrlo migratornim ribljim stokovima te Sporazuma o mjerama države luke za sprječavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, kao i da u potpunosti provedu odredbe tih instrumenata i ostale međunarodne planove djelovanja;
20. traži donošenje novog međunarodnog sporazuma o uvjetima rada u sektoru ribarstva; podsjeća na to da je potrebno okončati sve oblike ropstva koji još postoje na plovilima i naglašava utjecaj koji loši uvjeti rada mogu imati na pojedince, gospodarske subjekte i morski okoliš;
21. podsjeća da je za djelotvornu borbu protiv ribolova NNN ključno zajamčiti da nijedna vrsta morskih proizvoda proizašlih iz takvih aktivnosti ne može dospjeti na tržišta; potiče EU da u okviru svih svojih partnerstava i svih međunarodnih foruma promiče zabranu morskih proizvoda ulovljenih ribolovom NNN na što je više moguće tržišta, čime bi se smanjila profitabilnost takvih aktivnosti;
22. ističe da je važno nastaviti i proširiti bilateralna partnerstva kako bi borba protiv ribolova NNN i prekomjernog iskorištavanja ribljih stokova bila djelotvorna, u protivnom bi djelovanje EU-a moglo imati ograničeni učinak na aktualnu situaciju;
23. inzistira na povećanoj koordinaciji i jačem partnerstvu među raznim relevantnim tijelima kako bi se zajamčilo dobro upravljanje oceanima;
24. predlaže da države članice i treće zemlje dosljednije i djelotvornije provjeravaju dokumentaciju o ulovu (certifikati o ulovu) i pošiljke, kako bi se zajamčilo da je riba ulovljena na zakonit način; potiče države da poduzmu mjere za bolju koordinaciju borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova te trgovinske i tržišne politike; naglašava da bi EU u svim međunarodnim sferama trebala promicati, podupirati i provoditi potrebne mjere za iskorjenjivanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;
25. pohvaljuje međunarodno vodstvo EU-a u ostvarivanju konkretnog napretka u borbi protiv ribolova NNN te njegovu snažnu predanost provedbi djelotvornih mjera protiv ribolova NNN; podsjeća na nastojanja EU-a da ojača svoja međunarodna djelovanja protiv ribolova NNN na bilateralnoj, regionalnoj i multilateralnoj razini, među ostalim i nastavkom bilateralnih dijaloga s trećim partnerima, uporabom instrumenata za praćenje plovilâ te jačanjem uloge ključnih međunarodnih agencija kao što je Interpol; poziva vlasti država članica da aktivno podupru rad Komisije na uspostavi elektroničkog alata za upravljanje certifikatima o ulovu;
26. sa zadovoljstvom pozdravlja napredak koji je EU ostvario u pogledu vanjske dimenzije ZRP-a; ističe da je ta dimenzija, koja obuhvaća i međunarodne sporazume i sporazume o partnerstvu, važan instrument za promicanje okolišnih i socijalnih standarda EU-a te odredbi EU-a za suzbijanje ribolova NNN na međunarodnoj razini;
27. napominje da je u okviru Inicijative za transparentnost u sektoru ribarstva (FITI) nedavno donesen njezin globalni standard; potiče države da se prijave kao kandidati za FITI; poziva EU i njegove države članice da podrže tu inicijativu;
28. ustraje u tome da bi se u okviru međunarodnog upravljanja oceanima trebala primjenjivati, između ostalog, sljedeća načela:
(a) potreba za decentraliziranim i regionaliziranim pristupom, npr. kao u planovima upravljanja ribarstvom;
(b) potreba za uključivim pristupom, čiji je cilj zajamčiti odgovarajuće razine sudjelovanja i potpore većeg broja dionika iz različitih sektora, uključujući predstavnike sektora artizanalnog ribolova, i socijalnih partnera preko savjetodavnih vijeća u svim fazama u ribarstvu, od osmišljavanja do provedbe mjera;
(c) potreba da se zajamči uključenost mišljenja savjetodavnih vijeća u konačne odluke i djelovanja;
(d) potreba za provođenjem procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja koje se zasnivaju na što preciznijim podacima i najboljim znanstvenim savjetima, uz istovremeno jamčenje socioekonomske i ekološke održivosti te očuvanja i obnavljanja ribljih stokova;
(e) potreba da se kartografski obradi morsko dno kako bi se uspostavio sustav upravljanja ugroženim ekosustavima i njihove zaštite;
(f) potreba za preuzimanjem vodeće uloge u jačanju regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom s ciljem poboljšanja njihova rada, između ostalog i s pomoću neovisnih tijela, kako bi se osiguralo da su njihove preporuke u potpunosti provedene i da je održivost zajamčena;
29. ističe da se međunarodni sustavi očuvanja i upravljanja ne odnose na središnji Arktički ocean; naglašava potrebu za usklađenim pristupom Europske unije i država članica kad je riječ o suzbijanju nereguliranog ribolova u Arktičkom oceanu;
30. poziva na bolju suradnju među regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom (RFMO-i) te potiče njihove ugovorne strane da im zajamče dostatna sredstva i da ih ojačaju;
31. poziva regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom da:
(a) nastave redovito provoditi neovisne revizije rezultata i da u potpunosti provedu preporuke iz takvih revizija rezultata;
(b) u potpunosti provedu preporuke s 2. Konferencije o nastavku revizije Sporazuma UN-a o pograničnim ribljim stokovima i vrlo migratornim ribljim stokovima;
(c) usklade mjere, a posebno mjere praćenja, kontrole i nadzora te provedbene mjere, među ostalim i utvrđivanjem odvraćajućih kazni i sankcija;
32. poziva EU da slijedi načelo da se u okviru raspodjele ribolovnih resursa u obzir uzmu ekološki i socijalni učinak i potrebe u pogledu sigurnosti opskrbe hranom zemalja u razvoju, kao i njihove težnje da razviju vlastito ribarstvo, istovremeno jamčeći održivu razinu ribolova koja ne dovodi do prekomjernog kapaciteta ribolova, u skladu s ciljem održivog razvoja broj 14;
33. napominje da je iznimno važno osigurati točnost podataka u sektoru ribarstva jer je to osnovni preduvjet za dobro upravljanje oceanima; naglašava da je nužno osigurati odgovarajuća i realna financijska sredstva kako bi se zajamčilo ispunjenje tog cilja; smatra nužnim poboljšati suradnju i koordinaciju s međunarodnim partnerima na temelju primjera Europskog pomorskog opservatorija i mreže podataka (EMODnet) i u skladu s priopćenjem skupine G7 iz Tsukube;
34. sa zanimanjem očekuje prijedloge Komisije za koordinaciju istraživačkih i promatračkih aktivnosti EU-a s međunarodnim partnerima te za ispitivanje načina poboljšanja kvalitete istraživanja, među ostalim proširenjem postojećih alata i aktivnosti EU-a u vezi s istraživanjem i promatranjem, uključujući EMODnet, kako bi se uspostavila zajednička baza podataka, Europski program za promatranje Zemlje (Copernicus) i Europski globalni sustav za promatranje (EuroGOOS) i zajedničku inicijativu za izradu programa „Zdrava i produktivna mora i oceani”, s ciljem stvaranja međunarodne mreže podataka o morskom i pomorskom okolišu;
35. podsjeća da je jedan od ciljeva strategije plavog rasta poboljšanje oceanografskih saznanja; poziva Komisiju i države članice da predlože partnerstva u području pomorskih istraživanja i znanosti s međunarodnim dionicima i da ojačaju ona već postojeća, kao što je na primjer BLUMED;
36. poziva na puno europsko pravno odobrenje i integraciju inovativnih, dokazanih i selektivnih ribolovnih tehnika, koje treba pratiti u bliskoj suradnji sa znanstvenim institutima i bez protekcionizma na nacionalnoj razini;
37. poziva na više ulaganja u znanstveno istraživanje kako bismo bolje razumjeli naše oceane; napominje da je 95 % tog područja i dalje neistraženo;
38. traži da se u okviru plavog gospodarstva ne dopuštaju aktivnosti koje podrazumijevaju gospodarsku, društvenu ili ekološku štetu za artizanalni ribolov kao sektor koji je ključan za obalne zajednice i za jamčenje neovisnosti naroda u opskrbi hranom;
39. podržava nastavak Izjave iz Galwaya iz 2013. i potiče uspostavu takve suradnje s drugim zemljama;
40. naglašava da je važno da se istraživanja i podaci dobiveni u okviru morskih znanosti i tehnologije dijele sa znanstvenim zajednicama iz drugih zemalja; naglašava da je iznimno važno promicati daljnja ulaganja u morsku znanost u trećim zemljama i uspostaviti međunarodne mreže u okviru kojih je moguća razmjena rezultata i informacija kako bi se razvilo održivije ribarstvo, bolje upravljalo oceanima i riješili zajednički problemi povezani s oceanima;
41. poziva Vijeće i Komisiju da pripreme pouzdan višegodišnji financijski okvir za razdoblje poslije 2020. u skladu s ciljevima koji će se donijeti;
42. smatra da je iznimno važno zajamčiti jednake uvjete za ribolovnu flotu EU-a, posebno s obzirom na visoke ekološke standarde i propise o održivosti EU-a koje ta plovila moraju poštovati;
43. inzistira na tome da EU na međunarodnim forumima i u okviru bilateralne suradnje treba promicati iste ekološke standarde za ribarstvo koji vrijede za plovila EU-a, kako se europska flota ne bi našla u nepovoljnom položaju u pogledu gospodarske održivosti;
44. napominje važnost biološke raznolikosti kao okosnice naših oceana jer ona ima važnu ulogu u održavanju produktivnosti i funkcionalnosti morskih ekosustava;
INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
|
Datum usvajanja |
30.5.2017 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
23 1 1 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Marco Affronte, Clara Eugenia Aguilera García, Renata Briano, Alain Cadec, Richard Corbett, Linnéa Engström, Ian Hudghton, Carlos Iturgaiz, António Marinho e Pinto, Gabriel Mato, Norica Nicolai, Ulrike Rodust, Annie Schreijer-Pierik, Remo Sernagiotto, Ricardo Serrão Santos, Isabelle Thomas, Ruža Tomašić, Peter van Dalen, Jarosław Wałęsa |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Ole Christensen, Rosa D’Amato, Norbert Erdős, Jens Gieseke, Gilles Lebreton, Verónica Lope Fontagné, Francisco José Millán Mon, Nils Torvalds |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
John Stuart Agnew, Paloma López Bermejo |
||||
POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
|
23 |
+ |
|
|
ALDE |
António Marinho e Pinto, Norica Nicolai |
|
|
ECR |
Remo Sernagiotto, Ruža Tomašić, Peter van Dalen |
|
|
EFDD |
Rosa D'Amato |
|
|
ENS |
Gilles Lebreton |
|
|
EPP |
Alain Cadec, Norbert Erdős, Jens Gieseke, Carlos Iturgaiz, Verónica Lope Fontagné, Gabriel Mato, Annie Schreijer-Pierik, Jarosław Wałęsa |
|
|
S&D |
Clara Eugenia Aguilera García, Renata Briano, Ole Christensen, Ricardo Serrão Santos, Isabelle Thomas |
|
|
Verts/ALE |
Marco Affronte, Linnéa Engström, Ian Hudgthon |
|
|
1 |
- |
|
|
EFDD |
John Stuart Agnew |
|
|
1 |
0 |
|
|
GUE/NGL |
Paloma López Bermejo |
|
Korišteni znakovi:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
|
Datum usvajanja |
28.11.2017 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
56 1 5 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Margrete Auken, Pilar Ayuso, Catherine Bearder, Ivo Belet, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Paul Brannen, Soledad Cabezón Ruiz, Nessa Childers, Birgit Collin-Langen, Miriam Dalli, Seb Dance, Angélique Delahaye, Mark Demesmaeker, Stefan Eck, Bas Eickhout, Karl-Heinz Florenz, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Arne Gericke, Jens Gieseke, Julie Girling, Sylvie Goddyn, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Karin Kadenbach, Kateřina Konečná, Giovanni La Via, Jo Leinen, Peter Liese, Norbert Lins, Susanne Melior, Rory Palmer, Gilles Pargneaux, Bolesław G. Piecha, Pavel Poc, John Procter, Julia Reid, Frédérique Ries, Daciana Octavia Sârbu, Renate Sommer, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Ivica Tolić, Adina-Ioana Vălean |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Nicola Caputo, Herbert Dorfmann, Christofer Fjellner, Eleonora Forenza, Martin Häusling, Jan Huitema, Peter Jahr, Gesine Meissner, Ulrike Müller, Younous Omarjee, Christel Schaldemose, Bart Staes, Keith Taylor, Tiemo Wölken |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Richard Ashworth, Pál Csáky, Marco Valli, Tomáš Zdechovský |
||||
POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU
|
56 |
+ |
|
|
ALDE |
Catherine Bearder, Jan Huitema, Gesine Meissner, Ulrike Müller, Frédérique Ries |
|
|
ECR |
Mark Demesmaeker, Arne Gericke |
|
|
EFDD |
Marco Valli |
|
|
ENS |
Sylvie Goddyn |
|
|
GUE/NGL |
Stefan Eck, Eleonora Forenza, Kateřina Konečná, Younous Omarjee |
|
|
EPP |
Pilar Ayuso, Ivo Belet, Birgit Collin-Langen, Pál Csáky, Angélique Delahaye, Herbert Dorfmann, Christofer Fjellner, Karl-Heinz Florenz, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Jens Gieseke, Françoise Grossetête, Peter Jahr, Giovanni La Via, Peter Liese, Norbert Lins, Renate Sommer, Ivica Tolić, Adina-Ioana Vălean, Tomáš Zdechovský |
|
|
S&D |
Simona Bonafè, Biljana Borzan, Paul Brannen, Soledad Cabezón Ruiz, Nicola Caputo, Nessa Childers, Miriam Dalli, Seb Dance, Karin Kadenbach, Jo Leinen, Susanne Melior, Rory Palmer, Gilles Pargneaux, Pavel Poc, Christel Schaldemose, Daciana Octavia Sârbu, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Tiemo Wölken |
|
|
Verts/ALE |
Margrete Auken, Bas Eickhout, Martin Häusling, Bart Staes, Keith Taylor |
|
|
1 |
- |
|
|
EFDD |
Julia Reid |
|
|
5 |
0 |
|
|
ECR |
Richard Ashworth, Julie Girling, Bolesław G. Piecha, John Procter |
|
|
EPP |
Andrzej Grzyb |
|
Korišteni znakovi:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani