Postupak : 2017/2006(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0045/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0045/2018

Rasprave :

PV 12/03/2018 - 21
CRE 12/03/2018 - 21

Glasovanja :

PV 13/03/2018 - 7.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0068

IZVJEŠĆE     
PDF 758kWORD 85k
27.2.2018
PE 612.062v02-00 A8-0045/2018

o ulozi regija i gradova EU-a u provođenju Pariškog sporazuma s konferencije COP 21 o klimatskim promjenama

(2017/2006(INI))

Odbor za regionalni razvoj

Izvjestiteljica: Ángela Vallina

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o ulozi regija i gradova EU-a u provođenju Pariškog sporazuma s konferencije COP 21 o klimatskim promjenama

(2017/2006(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su održane u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 7. stavak 2. i članak 11. stavak 2. Pariškog sporazuma kojima se priznaju lokalna, podnacionalna i regionalna dimenzija promjene klime i mjera u području klime;

–  uzimajući u obzir Zakonodavnu rezoluciju od 4. listopada 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. o provedbi Pariškog sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2016. u Marakešu, u Maroku (COP22)(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se 2017. održati u Bonnu u Njemačkoj (COP23)(3),

–  uzimajući u obzir nove ciljeve UN-a za održivi razvoj, a posebno cilj br. 11: učiniti gradove uključivima, sigurnima, izdržljivima i održivima,

–  uzimajući u obzir odredbe Amsterdamskog pakta kojima se uspostavlja Plan EU-a za gradove,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a(4),

–  uzimajući u obzir izvješća Europske agencije za okoliš br. 12/2016 „Prilagodba europskih gradova klimatskim promjenama 2016.” i br. 1/2017 „Klimatske promjene, učinci te ugroženost okoliša u Europi 2016.”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2016. naslovljenu „Razdoblje nakon Pariza: procjena implikacija Pariškog sporazuma” (COM(2016)0110),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. travnja 2013. naslovljenu „Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2013)0216),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija naslovljeno „Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama na temelju integriranog pristupa” (CDR 2430/2016 – 08/02/2017),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. srpnja 2014. naslovljenu „Urbana dimenzija politika EU-a – ključne značajke plana EU-a za gradove” (COM(2014)0490),

–  uzimajući u obzir članak 8. Uredbe o zajedničkim odredbama (Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013.), u kojem je utvrđeno da se ciljevi ESI fondova ostvaruju u skladu s načelom održivog razvoja(5),

–  uzimajući u obzir sporazume o partnerstvu i programe u okviru Uredbe o zajedničkim odredbama, kojima se u skladu s člankom 8. te Uredbe promiče učinkovitost resursa, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba istima,

–  uzimajući u obzir određene tematske ciljeve koji se podupiru svakim od fondova ESI, uključujući tehnološki razvoj i inovacije, prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, prilagodbu klimatskim promjenama i promicanje učinkovitosti resursa,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir 5. izvješće o procjeni Međuvladina tijela za klimatske promjene,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0045/2018),

A.  budući da je porast broja slučajeva ekstremnih vremenskih uvjeta izravna posljedica klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem i da će oni i dalje sve češće negativno utjecati na mnoge dijelove Europe, čime se povećava ranjivost njezinih nastanjenih ekosustava; budući da bi prema scenarijima Međuvladinog tijela za klimatske promjene temperatura na Zemlji do 2100. mogla porasti za 0,9 do 5,8 ºC;

B.  budući da je u Sedmom programu djelovanja za okoliš, prema kojem će se oblikovati europska politika zaštite okoliša do 2020., kao prioritetni cilj utvrđeno poboljšanje održivosti gradova Unije, uz tri ključna horizontalna cilja: zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije, pretvoriti Uniju u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 te zaštititi građane Unije od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i blagostanje povezanih s okolišem;

C.  budući da bi se klimatske promjene mogle negativno odraziti i na društvene promjene, ako se ne poduzmu daljnji koraci; budući da treba uzeti u obzir znatne migracijske tokove koji se očekuju kao rezultat tih globalnih klimatskih promjena i kao posljedica velikih kretanja stanovništva koja će postaviti nove izazove za infrastrukture gradova;

D.  budući da je, prema ključnim nalazima izvješća Europske agencije za okoliš br. 12/2016, EU već suočen s posljedicama klimatskih promjena, u obliku ekstremnih klimatskih pojava i postupnih dugoročnih učinaka kao što su uragani, oluje, dezertifikacija, suše, erozije zemljišta i obala, jaki pljuskovi, toplinski valovi, poplave, podizanje razine mora, nestašice vode, šumski požari i širenje tropskih bolesti;

E.  budući da je, kao rezultat klimatskih promjena, prisutan povećan rizik od nestanka nekih biljnih i životinjskih vrsta i pojave zaraznih bolesti prouzrokovanih klimatskim faktorima; budući da su područja poput najudaljenijih regija i drugih regija EU-a koje su potencijalno topografski ranjiva osobito izložena posljedicama klimatskih promjena;

F.  nadalje, budući da najnovije studije pokazuju da su razne zabilježene promjene u okolišu i društvu, kao što su promjene u šumskim vrstama, nastanjivanje invazivnih stranih vrsta i slučajevi izbijanja bolesti, prouzročene ili dodatno pojačane klimatskim promjenama, zbog kojih će se, ako se ne poduzmu konkretne mjere, povećati izloženost ljudi te prirode i ekosustava koje nastanjuju; budući da bi se integriranom potporom na razini EU-a radi jačanja solidarnosti i razmjene najboljih praksi među državama članicama pomoglo zajamčiti da regije koje su u najvećoj mjeri pogođene klimatskim promjenama budu u stanju poduzeti potrebne mjere prilagodbe;

G.  budući da se klimatske promjene odražavaju na socijalne razlike, koje se u EU-u tijekom posljednjeg desetljeća već ionako povećavaju, i da se time povećava ranjivost najslabijih slojeva društva koji su u manjoj mjeri sposobni suprotstaviti se učincima klimatskih promjena i koji za to na raspolaganju imaju manje sredstava; budući da je izloženost pojedinaca učincima klimatskih promjena velikim dijelom uvjetovana njihovom mogućnošću pristupa temeljnim resursima i budući da bi javne vlasti trebale zajamčiti pristup tim temeljnim resursima;

H.  budući da gotovo 72,5 % stanovništva EU-a, otprilike 359 milijuna ljudi, živi u gradovima; budući da je, nadalje, EU odgovoran za 9 % globalnih emisija i da se između 60 i 80 % globalne potrošnje energije odnosi na urbana područja, koja imaju otprilike jednak udio i u globalnim emisijama CO2;

I.  budući da će infrastrukturna rješenja u gradovima utjecati na sposobnost gradova da se odupru klimatskim promjenama; budući da gradovi, poduzeća i drugi nedržavni akteri imaju potencijal za ublažavanje klimatskih promjena u rasponu od 2,5 do 4 milijarde tona CO2 do 2020. godine; budući da regije i gradovi imaju priliku smanjiti globalne emisije za 5 %, čime bi se ispunili uvjeti iz Pariškog sporazuma, i budući da time imaju mogućnost znatno smanjiti globalne emisije;

J.  budući da se ciljem održivog razvoja br. 11 („učiniti gradove i naselja uključivima, sigurnima, otpornima i održivima”) želi do 2020. znatno povećati broj gradova i ljudskih naselja koji donose i provode integrirane politike i planove za uključivost, učinkovitu uporabu resursa, prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje te otpornost na katastrofe, te razvijati i provoditi, u skladu s Okvirom iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje od 2015. do 2030., cjelovito upravljanje rizikom od katastrofa na svim razinama;

K.  budući da su općinske vlasti među najvećim korisnicima europskih sredstava;

L.  budući da se člankom 7. stavkom 2. Pariškog sporazuma priznaje da je „prilagodba globalni izazov s kojim se suočavaju svi dionici na lokalnoj, podnacionalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini”; budući da je djelovanje lokalnih nadležnih tijela i nedržavnih aktera ključno kako bi vlade mogle ispuniti svoje obveze u okviru globalne klimatske politike;

M.  budući da su u Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (COM(2013)0216) te u uredbama EU-a koje se odnose na europske strukturne i investicijske fondove utvrđeni ključni ciljevi i s njima povezana politička djelovanja, posebno uvođenje mehanizama kao što su ex ante uvjeti i tematskih ciljeva u području klime u okviru Kohezijskog fonda za razdoblje 2014. – 2020., primjerice TC 4.: „potpora prijelazu na gospodarstvo s niskim udjelom ugljika u svim sektorima”; TC 5.: „promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprečavanje rizika i upravljanje njime” i TC 6.: „očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa”, koji su doveli do većih i bolje usmjerenih financijskih sredstava za klimatske aktivnosti, barem u nekim europskim strukturnim i investicijskim fondovima;

N.  budući da su regije i gradovi pokazali predanost procesu UNFCCC-a svojim sudjelovanjem u akcijskom programu Lima – Pariz (LPAA) i inicijativama Zone nedržavnih dionika za klimatska pitanja (NAZCA);

Opći okvir

1.  pozdravlja ulogu koju Europska unija ima u okviru Pariškog sporazuma/COP21, kao i njezinu ulogu globalnog predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena; ističe da je u pogledu borbe protiv klimatskih promjena Europa postavila neke od najambicioznijih ciljeva na svijetu; poziva na to da se ublažavanje klimatskih promjena postavi kao važan prioritet u okviru kohezijskih politika EU-a, kako bi se ispunile obveze iz Pariškog sporazuma (COP21) promicanjem inovacija u području čiste energije, kružnog gospodarstva, upotrebe obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti, ne dovodeći pritom u pitanje potrebne mjere prilagodbe i imajući na umu osnovnu ulogu i ciljeve kohezijske politike u skladu s člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

2.  podržava pristup ublažavanju klimatskih promjena koji je uspostavljen na temelju ciljeva održivog razvoja (Ujedinjeni narodi) i Amsterdamskog pakta (Plan EU-a za gradove); naglašava da Europa, kako je to predložila Komisija, mora postati istinski svjetski predvodnik u području obnovljive energije i podsjeća da se planom EU-a za gradove, postavljanjem uključivih, sigurnih i održivih gradova za cilj, pridonosi provedbi Programa UN-a održivog razvoja do 2030.; uzima u obzir činjenicu da u tom smislu postoje razlike među europskim lokalnim tijelima, odnosno da je njihov potencijal različit; poziva na uvođenje fleksibilnog, prilagođenog pristupa provedbi Plana za gradove, pri čemu će se davati poticaji i smjernice kako bi se potpun iskoristio potencijal gradova;

3.  podsjeća da je u svojoj Rezoluciji od 14. listopada 2015. o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu(6) pozvao države članice da razmotre mogućnost preuzimanja dodatnih obveza u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova; ističe potrebu za najvećom mogućom razinom transparentnosti i nadzora procesa u sklopu COP21;

4.  poziva Komisiju i države članice da u skladu sa zakonodavstvom EU-a provedu ambiciozne ciljeve za ublažavanje i prilagodbe u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a u području klime te sa zahtjevom koji je Odbor regija iznio u svojem mišljenju od 9. veljače 2017. naslovljenom „Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama ­ na temelju integriranog pristupa”;

5.  žali zbog neodgovornih strategija kojima se ugrožava okoliš, primjerice u nekim gospodarskim aktivnostima i industrijskim sektorima koji uzrokuju visoke razine onečišćenja, i naglašava da su za doprinos mjerama nužnim za promjenu trenda koji dovodi u opasnost život na planetu odgovorni svi dijelovi društva; naglašava činjenicu da nedostaju informacije o mjerama koje određeni industrijski sektori poduzimaju za borbu protiv učinaka onečišćenja i pronalaženje manje onečišćujućih rješenja; žali zbog toga što neki pojedinci iz područja znanosti, medija i politike s utjecajem na javno mnijenje i dalje niječu dokaze o klimatskim promjenama;

6.  žali zbog činjenice da je SAD izrazio namjeru povući se iz Pariškog sporazuma i pozdravlja brojne nesavezne aktere, osobito savezne države i gradove SAD-a, koji su iznova potvrdili svoju predanost ispunjenju ciljeva postavljenih u Pariškom sporazumu; potiče lokalna i regionalna tijela u Sjedinjenim Američkim Državama koja se žele uključiti u borbu protiv klimatskih promjena da surađuju i udruže se s drugim javnim i privatnim partnerima u njihovim projektima i da u tom pogledu razmjenjuju dobre prakse; poziva na novi način upravljanja kojim bi se zajamčila sredstva za klimatsku politiku i na bolju integraciju regija i gradova te njihovih predstavničkih tijela;

7.  ističe da gradovi moraju imati odlučujuću ulogu u borbi protiv klimatskih promjena, u koordiniranoj međuovisnosti s nacionalnim vlastima i regijama u kojima se nalaze; potiče daljnju suradnju između čelnika podnacionalnih jedinica i nacionalnih vlada na međunarodnoj razini putem platformi kao što je Prijatelji gradova; smatra da bi, u konkretnim slučajevima integriranog održivog urbanog razvoja, lokalne vlasti trebale biti ovlaštene ne samo za odabir projekata, nego i za pripremu, izradu i provedbu lokalnih razvojnih programa; naglašava moguće pozitivne aspekte za rast i zelena radna mjesta;

8.  napominje da su lokalna nadležna tijela odgovorna za provedbu većine mjera za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu njima, kao i za provedbu većine zakonodavstva EU-a na tu temu; ističe da je, kako bi se proveo Pariški sporazum, potrebno djelovati u području urbanističkog planiranja, mobilnosti, javnog prijevoza i infrastrukture, energetske učinkovitosti zgrada, obrazovnih kampanja, pametnih gradova, pametnih mreža i regionalnih subvencija;

9.  napominje da gradonačelnici za svoje odluke izravno odgovaraju svojim izbornim jedinicama te da mogu djelovati učinkovitije i brže i ,često, s neposrednim rezultatima s izraženim učinkom;

10.  poziva nacionalne vlade da pomognu gradovima i regijama pri ispunjavanju međunarodnih obveza povezanih s podupiranjem klimatskih i energetskih inicijativa na lokalnoj i regionalnoj razini;

11.  podsjeća na to da su klimatske promjene povezane sa socijalnim i ekonomskim faktorima i da je zbog toga potrebna uključiva vizija koja će biti djelotvorna na lokalnoj razini;

12.  upozorava na društveni trošak i gospodarski učinak emisija stakleničkih plinova koje trenutačno utječe na urbanu infrastrukturu, javni sustav zdravstvene zaštite i socijalne pomoći koji su, u određenim razdobljima te u određenim gradova i regijama, preopterećeni i suočeni s teškom gospodarskom situacijom; napominje da će ti sustavi biti izloženi još većem opterećenju te da će oni morati biti u stanju odgovoriti na sve veće i složenije potrebe; pozdravlja potencijalnu veću gospodarsku korist u gradovima koji ulažu i koji su predvodnici u području niskoemisijske infrastrukture, uključujući smanjenje troškova energije, troškova održavanja i potrošnje u području javnog zdravlja, što je rezultat smanjenja količine onečišćujućih tvari;

13.  uviđa da su ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba klimatskim promjenama dugoročni procesi koji nadilaze i izborne cikluse i odluke na lokalnoj i regionalnoj razini te poziva na to da se ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba njima razmotre kao izvor mogućnosti za rješavanje drugih problema kao što su zapošljavanje i poboljšanje zdravlja te kvaliteta života i javnih usluga; napominje da se Pariškim sporazumom predviđa aktivno sudjelovanje dionika koji nisu stranke putem postupaka tehničkog ispitivanja ublažavanja i prilagodbe;

14.  prepoznaje ključnu ulogu regija i gradova u promicanju odgovornosti za energetsku tranziciju i poticanju na ispunjenje ciljeva povezanih s klimom i energijom pristupom odozdo prema gore; napominje da su regije i gradska područja najpogodniji za testiranje i primjenu integriranih energetskih rješenja u izravnoj suradnji s građanima; ističe potrebu za poticanjem energetskog prijelaza i lokalnog ulaganja u mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima; naglašava da bi inovacije u području čiste energije i mali projekti u području energije iz obnovljivih izvora mogli imati ključnu ulogu za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma; poziva Komisiju i države članice da djeluju kako bi se omogućio pristup financijskim mjerama kojima se uzimaju u obzir specifičnosti i dugoročna važnost lokalnih energetskih zajednica za energetsko tržište, okoliš i društvo te da potiču ulogu pojedinačnih proizvođača-potrošača u području obnovljive energije radi postizanja veće razine samostalnosti i samoproizvodnje; poziva gradove i regije da budu predvodnici u promicanju energetske učinkovitosti i proizvodnje obnovljive energije kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i onečišćenje zraka;

15.  ističe da regije trebaju provesti Direktivu 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada i Direktivu 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i poziva da se strukturni fondovi EU-a više usmjere i pojačaju kako bi se poticala energetska učinkovitost javnih zgrada, odnosno samoopskrba općina obnovljivom energijom; poziva da se pruži potpora zadružnim energetskim projektima građana, u okviru strukturnih fondova i s pomoću smanjenja administrativnog opterećenja na nacionalnoj i regionalnoj razini;

16.  napominje da prema najnovijim statistikama udio Europske unije u globalnim emisijama stakleničkih plinova iznosi otprilike 10 % te da se negativni klimatski trendovi ne mogu preokrenuti bez globalnog djelovanja; ističe, međutim, da bi EU u tom pogledu mogao imati vodeću ulogu, osobito promicanjem rješenja i tehnologija u području čiste energije;

17.  podsjeća da se planom EU-a za gradove promiče nova metoda rada kojom se u potpunosti iskorištava potencijal gradova za pružanje odgovora na izazove globalnih klimatskih promjena te osobitu pozornost posvećuje boljoj regulaciji, pristupu financiranju i razmjeni znanja;

EU i kohezijska politika

18.  smatra da bi u sklopu budućeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) trebalo, gdje je to moguće, povećati razinu ambicioznosti VFO-a u pogledu postizanje klimatskih ciljeva te da bi trebalo povećati udio sredstava namijenjenih toj svrsi;

19.  podsjeća na to da je preuzeta obveza najmanje 20 % proračuna EU-a za razdoblje 2014. – 2020. (otprilike 212 milijardi EUR) namijeniti za mjere u području klime; traži od Komisije i država članica da uzmu u obzir nalaze iz tematskog izvješća br. 31 Europskog revizorskog suda u kojem se upozorava da postoji ozbiljan rizik da taj cilj od 20 % neće biti postignut ako se ne poduzmu dodatne mjere i poziva Komisiju da stalno obavješćuje Parlament o napretku u tom važnom području; naglašava da u Europskom socijalnom fondu, kao i u politikama u području poljoprivrede, ruralnog razvoja i ribarstva, nije bilo značajnijeg pomaka prema poduzimanju mjera u području klime i da još nisu potpuno istražene potencijalne prilike za financiranje djelovanja u području klime;

20.  ističe da kohezijska politika ima ključnu ulogu u suočavanju s izazovima u pogledu klimatskih promjena na regionalnoj i lokalnoj razini; ponavlja da je potrebno povećati proračun za kohezijsku politiku nakon 2020.; naglašava da u okviru kohezijske politike treba posvetiti osobitu pozornost ulaganju gradova u kvalitetu zraka, kružno gospodarstvo, prilagodbu na klimatske promjene, rješenja za razvoj zelene infrastrukture i energetsku i digitalnu tranziciju;

21.  podržava stvaranje alata za analizu koristi i troškova kako bi se omogućilo lokalnoj vlasti da razumije učinke projekata u smislu smanjenja emisija ugljika te da im se omogući potpuno iskorištavanje mogućnosti financiranja dostupnih na razini EU-a;

22.  smatra da bi u okviru kohezijske politike trebalo provoditi i načelo ublažavanja klimatskih promjena i načelo prilagodbe klimatskim promjenama te ih razlikovati, ali i voditi računa o tome da je potrebna koordinacija među njima, uz uspostavu jasnih mehanizama financiranja kako bi se u oba područja dali poticaji za odgovarajuće mjere i politike; smatra da bi se ti mehanizmi mogli provesti s pomoću jasnih i mjerljivih planskih ulaganja uz sudjelovanje gradova i regija (uključujući, vlasti, industrijske sektore, dionike i civilno društvo) koje bi trebalo obuhvaćati i faze provedbe i evaluacije;

23.  napominje da je samo 15 država članica donijelo akcijski plan i strategiju prilagodbe te da se na terenu poduzima malo konkretnih mjera; vjeruje da bi buduće planiranje za fondove ESI trebalo biti bolje integrirano u nacionalne energetske i klimatske planove za 2030.; naglašava da bi u budućem višegodišnjem financijskom okviru trebalo dodatno poboljšati uključivanje klimatskih ciljeva, primjerice jačim povezivanjem ulaganja u kohezijsku politiku s općim planovima država članica da se postigne cilj za 2030. godinu; ističe stoga da bi sporazume o partnerstvu trebalo procjenjivati s obzirom na klimatske ciljeve EU-a, dok operativni programi i dalje moraju biti usko povezani sa strategijama i planovima prilagodbe svake države članice kako bi se na svim razinama planiranja i upravljanja ostvarili koordinacija i usklađenost, osobito kada sredstva EU-a predstavljaju visok udio dostupne javne potrošnje; primjećuje da će stoga pri ocjenjivanju operativnih programa trebati razmotriti učinkovitost njihova doprinosa smanjenju stakleničkih plinova i pritom težiti uspostavi zajedničke metodologije i postupaka praćenja, kako bi se izbjegla lažna ekologizacija;

24.  potiče na to da ulaganja u sklopu kohezijske politike radi jamčenja ekološka održivost budu usklađena s djelotvornom klimatskom politikom;

25.  ističe da su politika inovacija i urbanistička dimenzija prikladna područja za ostvarivanje sinergija između klimatskih ciljeva i širih gospodarskih ciljeva kohezijske politike; poziva stoga na izradu posebnih odredbi za potrebe održivog urbanog razvoja i inovacije u urbanizmu kako bi se ta područja financijski pojačala u kohezijskoj politici nakon 2020.;

26.  poziva razna partnerstva koja rade na problemima povezanima s ublažavanjem klimatskih učinaka u okviru Plana EU-a za gradove da brzo usvoje i predstave svoje akcijske planove; poziva nadalje Komisiju da uzme u obzir prijedloge iz ovoga dokumenta, osobito u pogledu bolje regulacije, financiranja i znanja u budućim zakonodavnim prijedlozima;

27.  osim toga, naglašava da je nužna veća usklađenost ulaganja s dugoročnom okvirnom smjernicom za dekarbonizaciju za regiju/državu članicu/tržište EU-a u cjelini i poziva da se donesu mjere za olakšani pristup financiranju kojim će se manjim gradovima i regijama omogućiti pristup sredstvima; nadalje naglašava da je potrebno izdvojiti prioritetna sredstva za regije ovisne o ugljiku kako bi se omogućio neometan prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom emisija te da bi prioritet trebalo dati nalaženju alternativnih zaposlenja za radnike u industrijskim sektorima s visokim emisijama ugljika; poziva Europsku komisiju da u okviru kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. predloži da očekivana ostvarenja u smanjenju emisija (zajedno s drugim mjerama kao što su melioracija ili aktivnosti usmjerene na obnovu i dekontaminaciju napuštenih lokacija) trebaju biti važan element u ocjeni uspješnosti operativnih programa;

28.  naglašava važnost upotrebe dodatnih financijskih instrumenata i politika, kao što su Europski fond za strateška ulaganja, Instrument za povezivanje Europe i Obzor 2020., kako bi se financirali projekti koji će pomoći ublažavanju klimatskih promjena ili prilagodbi njima;

29.  ustraje na tome da bespovratna sredstva za regije i gradove i dalje budu glavni instrument kojim Zajednica financira kohezijsku politiku, a osobito mjere borbe protiv klimatskih promjena; međutim, naglašava da unatoč poboljšanoj usklađenosti i preciznosti pokazatelja učinka i rezultata u području klime, sami pokazatelji nisu dovoljni za utvrđivanje razine doprinosa kohezijske politike u ispunjenju općih ciljeva klimatske politike EU-a i smatra da je važno poboljšati sustav nadzora i praćenja troškova u području borbe protiv klimatskih promjena kako bi se zajamčilo da rashodi EU-a pružaju konkretan, mjerljiv doprinos postizanju ciljeva EU-a; poziva na donošenje plana prilagodbe kojim će se pratiti regionalno i lokalno djelovanje u području klimatske politike i poziva Komisiju da utvrdi koji postotak sredstava države članice na lokalnoj razini troše za smanjenje emisija stakleničkih plinova i prostornu prilagodbu klimatskim promjenama;

30.  prepoznaje ulogu instrumenata integriranog teritorijalnog razvoja, kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, koje gradovi mogu iskoristi kao dodatne instrumente za financiranje održivih strategija urbanog razvoja ili funkcijskih područja; poziva na uvođenje integriranih lokalnih pristupa i strategija u skladu modelom „odozdo prema gore”, radi jamčenja učinkovitije upotrebe resursa, izgradnje otpornosti i prilagodbe učincima klimatskih promjena u najugroženijim područjima;

31.  svjestan je da golema većina europskih društava koja se bave istraživanjem i razvojem usredotočenim na klimatske promjene sjedište ima u gradovima EU-a; traži od Komisije da gradovima i regijama pruži veću podršku u području osposobljavanja i osvješćivanja, financijskog savjetovanja, širenja znanja, komunikacije, istraživanja i razvoja, obrazovanja o zaštiti klime i savjetovanja o mjerama ublažavanja i prilagodbe, osobito jačanjem postojećih instrumenata kao što su URBIS, URBACT i inicijativa UIA; poziva Komisiju da se pobrine da te industrije u potpunosti iskoriste globalnu suradnju u istraživanjima i da pojača te instrumente kako bi pomogla lokalnim vladama u izvedbi projekata s ciljanom svrhom, kao i da pristupi opcijama financiranja radi testiranja inovativnih rješenja u strategijama urbanog razvoja; traži da podnacionalna tijela izvan EU-a imaju mogućnost dobrovoljnog formalnog i neformalnog sudjelovanja u europskim inicijativama za znanost, istraživanje i tehnologiju kao što je H2020, kako bi se ostvarili zajednički ciljevi; smatra da financijski instrumenti kao što su svjetski fondovi za klimu trebaju biti izravno dostupni lokalnim vlastima; stajališta je da treba pojačati sinergije između kohezijske politike i politika u području istraživanja i inovacija kako se zajamčilo brzo uvođenje tehnologija s niskim emisijama ugljika;

32.  poziva Komisiju da se u okviru programa Obzor 2020. više pozornosti i sredstava usmjeri na projekte inovacija i istraživanja u području kružnoga gospodarstva i održivih gradova; potiče države članice da, uz potporu Komisiju i Europske investicijske banke (EIB), ojačaju administrativne kapacitete regija i gradova kako bi im omogućili da u potpunosti iskoriste javne i privatne mogućnosti financiranja koje su dostupne na razini EU-a;

33.  poziva nadležna tijela vlasti da se suoče s problemom otpada u cilju ostvarenja kružnog gospodarstva i promicanja tehnika zbrinjavanja koje su alternativa spaljivanju za otpad koji se ne može opet iskoristiti ili reciklirati;

34.  stajališta je da je u budućem programskom razdoblju problem klimatskih promjena potrebno integrirati u programe teritorijalne suradnje; naglašava važnu ulogu teritorijalne suradnje, prekogranične suradnje i makroregionalnih strategija u aktivnostima regija i gradova, i unutar i izvan granica EU-a, te ponavlja da je potrebno ojačati taj instrument u političkom i financijskom smislu, i u pogledu ublažavanja klimatskih promjena i u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama; naglašava da je okvir za provedbu zajedničkih aktivnosti i razmjena politika između nacionalnih, regionalnih i lokalnih aktera iz različitih država članica, kao što je Interreg, osobito pogodan za rješavanje klimatskih promjena i provedbu odgovarajućih aktivnosti usmjerenih prema ublažavanju njihova učinka; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da se iz 7 od 15 transnacionalnih programa Interrega diljem Europe financiraju strategije, pilot-mjere, osposobljavanje i alati za pomoć gradovima u izgradnji kapaciteta za smanjenje emisija CO2 i ublažavanje učinaka klimatskih promjena radi postizanja ciljeva EU-a;

Gradovi i regije

35.  pozdravlja inicijative kao što je Globalni sporazum gradonačelnika za klimu i energiju i ulogu koju brojni gradovi i regije imaju u borbi protiv klimatskih promjena i zaštiti okoliša; poziva gradove i regije da međusobno surađuju i borbu protiv klimatskih promjena hitno i u još većoj mjeri uključe u institucijske programe; preporučuje da gradske vlasti primjenjuju i redovito ažuriraju pametne strategije urbanističkog planiranja i inovativne pristupe poput inicijative za pametne gradove; naglašava potrebu za projektima održivog i energetski učinkovitog stanovanja i pametnih zgrada s pomoću kojih će se uštedjeti energija, ulaganjima u obnovljive izvore energije, ekološkim sustavima javnog prijevoza, dodatnom potporom za projekte kojima se promiču gradovi i regije s niskim emisijama ugljika te savezima gradova i lokalnih i regionalnih vlada za suradnju u borbi protiv globalnog zatopljenja;

36.  ističe važnost primjene okvira izvješćivanja koji se temelje na objektivnim parametrima i prokušanim metodologijama te praćenja mjera u području klime koje su poduzeli gradovi i regije kako bi se dijelili podaci o preuzetim obvezama u području klime i povećala transparentnost među akterima u cilju postizanja klimatskih ciljeva;

37.  podsjeća da je sektor prometa također odgovoran za emisije stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari u zraku opasnih za zdravlje, a čija je koncentracija u zraku u gradovima uređena Direktivom (EU) 2016/2284 o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari; smatra da regije i gradovi imaju veliki potencijal za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz prometa i ističe potrebu za financiranjem inicijativa kojima se omogućuje mobilnost s niskom razinom emisija ugljika na lokalnoj i regionalnoj razini; ističe da je važno da gradovi preuzmu vodeću ulogu u promicanju korištenja javnog prijevoza i elektrifikacije javnog i privatnog prijevoza te poziva da se odredi više oglednih regija u svrhu istraživanja inteligentnih i umreženih prometnih sustava između urbanih i ruralnih područja;

38.  pozdravlja gradske inicijative kao što su pametni gradovi i pametne mreže, koje za cilj imaju smanjenje emisija stakleničkih plinova i učinkovitije korištenje resursa; ističe da regije trebaju poboljšati mehanizme zelenih gradova promicanjem energetske i digitalne transformacije te ističe da rješenja poput pametnih mreža imaju potencijal za učinkovitiju isporuku energije u kuće i zgrade; svjestan je da suradnja među tvrtkama i gradovima pomaže u stvaranju inovativnih i uključivih rješenja i poziva da se primiču takva rješenja; ističe da je potrebno povećati ulaganja u druga održiva rješenja poput zelene infrastrukture i, posebno, povećanja drvenastog vegetacijskog pokrova u gradovima; podsjeća da je potrebno ne samo smanjiti emisije nego i povećati sposobnost apsorpcije CO2 u tlu te poziva na bolju zaštitu postojećih i novoposađenih urbanih šuma u regijama EU-a;

39.  ističe da se lokalnom proizvodnjom sezonske hrane smanjuju emisije stakleničkih plinova iz prometa te se time smanjuje i ukupni ugljični otisak prehrambenih proizvoda; poziva Komisiju na suradnju s prehrambenim sektorom radi povećanje održive lokalne i regionalne proizvodnje hrane i pozdravlja dobrovoljne mjere (označavanje bojama semafora) s pomoću kojih se jamči vidljivost utjecaja na klimu i ugljičnog otiska prehrambenih i drugih proizvoda; poziva na utvrđivanje zajedničkih pokazatelja na razini EU-a koji bi omogućili dobrovoljno, ali i usporedivo označavanje te poziva lokalne vlasti da provedu kampanje informiranja za podizanje razine osviještenosti o ugljičnom otisku prehrambenih proizvoda;

40.  ističe da se mjere ublažavanja klimatskih promjena trebaju planirati na temelju pravedne raspodjele uloženih napora i koristi među različitim akterima i da mjere prilagodbe klimatskim promjenama trebaju biti usmjerene na zaštitu najranjivijih skupina stanovništva kao cjeline;

41.  uviđa raznolikost i specifičnu prirodu regionalnih osjetljivih točaka i potencijala te ističe da se izazovi, sredstva i najučinkovitije mjere mogu razlikovati ovisno o području; stoga podsjeća na svoju posvećenost načelu supsidijarnosti i ističe da gradovi i regije moraju raspolagati potrebnim kompetencijama i dostatnom razinom političke, upravne i financijske autonomije kako bi mogle planirati i provoditi zasebne mjere; naglašava da je potrebno da gradovi sami oblikuju svoje prostorno planiranje ulaganjem u zelenu infrastrukturu, mobilnost, javni prijevoz i pametne mreže, kako bi postigli ciljeve utvrđene u Pariškom sporazumu; ponavlja da lokalne i regionalne vlasti, kao razine upravljanja koje su najbliže građanima, ali i učincima izazova povezanih s klimatskim promjenama, imaju sveobuhvatan uvid u veliki broj problema i stoga ističe da je važno tim vlastima pružiti administrativne kapacitete i financijske instrumente za razvoj prilagođenih rješenja za ublažavanje klimatskih promjena;

42.  poziva na potpuno transparentno i djelotvornije višerazinsko upravljanje kojim bi se lokalne vlasti, regije i gradovi te njihova predstavnička tijela bolje integrirali u postupak donošenja odluka EU-a i proces UNFCCC-a; poziva na to da se promiče i zajamči koordinacija među svim razinama javne vlasti, potiče uključenost javnosti te društvenih i gospodarskih dionika i poziva Komisiju da promiče koordinaciju te razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama, regijama, lokalnim zajednicama i gradovima; ističe da treba potaknuti participativne modele lokalnog upravljanja;

43.  pozdravlja odluku Međuvladinog tijela za klimatske promjene o izradi posebnog izvješća o gradovima i klimi za 2023. te napominje da će se preuzimanjem te obveze potaknuti intenzivnije istraživanje o važnosti gradova u borbi protiv klimatskih promjena; smatra da bi gradovi trebali dati svoj doprinos globalnom izvješću o klimi za 2018.; smatra, nadalje, da gradovi i regije mogu utjecati na donošenje politika nakon Pariškog sporazuma primjenom strateškog pristupa u cilju djelovanja protiv globalnog zatopljenja te mogu podržati mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima u gradskim područjima, u kojima živi više od polovice svjetskog stanovništva; poziva Komisiju da se založi za višerazinsko poimanje klimatskih mjera u tom procesu kako bi se promicao uključiv klimatski režim u kojemu se priznaju mjere koje poduzimaju lokalna i podnacionalna tijela;

44.  poziva nacionalne vlasti na provedbu decentralizacije i kvalitetniju implementaciju principa supsidijarnosti kako bi dodatno osnažili lokalnu i regionalnu razinu vlasti u borbi s klimatskim promjenama;

45.  napominje da mnogi elementi industrije ulažu u zelenu preobrazbu te da su preuzeli obvezu provoditi politike dekarbonizacije; prepoznaje da suradnja između poduzeća i gradova dovodi do inovativnih i uključivih rješenja za djelovanje u području klime i pomaže EU-u u postizanju njegovih ciljeva; podsjeća da industrijski sektor ima ključnu ulogu u financiranju i zatvaranju investicijskog jaza u urbanim područjima; poziva na promicanje partnerstava između gradova i poduzeća;

46.  naglašava da pametno planiranje i ulaganje u niskougljičnu urbanu infrastrukturu otpornu na klimatske promjene može poboljšati okoliš i kvalitetu života građana, otvoriti radna mjesta i dati poticaj lokalnom i regionalnom gospodarstvu;

47.  poziva gradove i regije da iskoriste inicijative EU-a kao što su urbane inovativne mjere za pokretanje pilot-projekata u području održivog urbanog razvoja;

48.  pozdravlja inicijativu „Women4Climate” i sudjelovanje privatnog sektora u toj inicijativi koja bi trebala pridonijeti većoj uključenosti žena na istaknutim položajima u borbi protiv klimatskih promjena, kako bi se poboljšale njihove rukovoditeljske vještine i potaknula sljedeća generacija istaknutih žena da sudjeluju u borbi protiv klimatskih promjena;

49.  uviđa da gradovi imaju posebnu odgovornost u pogledu rješavanju problema povezanih s klimatskim promjenama jer njihov udio u globalnim emisijama CO2 iznosi 70 % i ponovno ističe da se Parlament zalaže za globalni uspjeh Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju, što se odnosi i na Inicijativu za prilagodbu klimatskim promjenama (inicijativa Mayors Adapt), Memorandum o razumijevanju u pogledu ograničavanja zagrijavanja zemlje na manje od 2 ºC, Amsterdamski pakt i inicijativu Regions Adapt; smatra da će se obveze preuzete u okviru Pariške deklaracije iz 2015. (Paris City Hall Declaration) moći ispuniti samo suradnjom u okviru Globalnog sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju i poziva sve gradove u EU-u i izvan njega da se pridruže tom sporazumu gradonačelnika i da se­, ne dovodeći pritom u pitanje njihovo sudjelovanje u drugim sektorskim ili institucijskim mrežama sličnih namjena,­ obvežu na ambiciozno djelovanje u području klime te organiziraju razmjene iskustava i dobrih praksi; napominje da niz akcijskih planova koje su podnijeli gradovi sadrži obveze preuzete do 2020. godine i stoga potiče te gradove na poduzimanje dodatnih aktivnosti za razdoblje do 2030.; smatra da bi EU trebao nastaviti davati autonomiju gradovima u planiranju njihovih strategija ublažavanja klimatskih promjena jer to obično rezultira ambicioznijim ciljevima;

50.  ističe potrebu da se u Pariškom sporazumu jasno navede uloga lokalnih i regionalnih vlasti kako bi se zajamčilo dugoročno djelovanje za rješavanje problema klimatskih promjena; naglašava da EU mora raditi na terenu s gradovima i regijama kako bi se regije i gradovi EU-a bolje povezali te bili održiviji, kako bi se osnovale energetski učinkovite općine i razvile pametnije mreže gradskog prijevoza;

51.  smatra da treba poticati razmjenu znanja i iskustava na lokalnoj i regionalnoj razini, s obzirom na bitna iskustva pojedinih regija i gradova, ali i određenih regionalnih agencija za zaštitu okoliša, odnosno za energiju;

52.  smatra da europske, međunarodne, ali i svjetske organizacije, udruge ili mreže gradova, općina i regija treba iskoristiti kao instrument za kvalitetniju suradnju prilikom rješavanja problema klimatskih promjena na lokalnoj i regionalnoj razini;

53.  napominje da su tijekom konferencije COP 22 u Marakešu lokalna i regionalna tijela razvila akcijski plan Marrakesh Roadmap for Action, u kojemu se ističe potreba za izravnijim sudjelovanjem lokalnih tijela i koji bi trebalo i formalno smatrati dijelom službene rasprave o klimatskim promjenama, a ne držati da su ona na istoj razini kao i drugi nedržavni akteri poput nevladinih organizacija i privatnog sektora;

°

°  °

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, državama članicama te nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0363.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0383.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0380.

(4)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0307.

(5)

SL L 347, 20.12.2013., str. 342.

(6)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0359.


OBRAZLOŽENJE

UVOD

Klimatske promjene znanstveno su dokazane, a njihove manifestacije i posljedice sve su vidljivije građanima i odgovornim javnim dužnosnicima. Temperatura u EU-u posljednjih deset godina raste brže nego u ostatku svijeta(1); svjedočimo sve većoj učestalosti ekstremnih temperatura, šumskih požara, suša, poplava i oluja, sve većem broju invazivnih egzotičnih vrsta, povećanju gubitka biološke raznolikosti i energetske potražnje te nadmetanju za izvore vode(2).

Pogođeni su mnogi sektori: primarni sektor i sektor turizma te javne usluge poput zdravstva i opskrbe vodom i energijom. Ekonomski troškovi klimatskih promjena vrlo su visoki, čak i kad je riječ o umjerenim klimatskim promjenama. S druge strane, sredozemna Europa je ranjivija te su troškovi povezani s klimatskim promjenama na tom području viši, što znači da klimatske promjene utječu na teritorijalnu koheziju EU-a(3).

Osim toga, klimatske promjene naglašavaju socijalne razlike unutar EU-a; neke su društvene skupine izloženije od drugih (među ostalim zbog lošeg zdravlja, niskih primanja, neprikladnog stanovanja, nedostatka mobilnosti te spola). Energetsko siromaštvo mnogim je Europljanima već postalo dijelom svakodnevice. Istovremeno, Europa ima obvezu ublažavati humanitarne posljedice klimatskih promjena izvan Europe kao što su glad, suša, uragani i nepošteni razvojni modeli, uslijed kojih dolazi do priljeva klimatskih izbjeglica koji stižu u EU, a posebno u njegove gradove, u potrazi za pristojnim životom.

STRATEGIJE I SPORAZUMI

EU je odgovoran za 9 % svjetskih emisija, od čega 75 % proizvode gradovi. U vezi s tim problemom, Unija je već 2013. pokrenula Strategiju za prilagodbu klimatskim promjenama. Potpisivanjem Pariškog sporazuma (COP21) ojačana je predanost EU-a borbi protiv klimatskih promjena(4) i povezanost s ciljevima održivog razvoja (koje je EU također potpisao) te je istovremeno uspostavljen odgovarajući okvir za formuliranje politika Unije koje bi se zatim trebale proširiti na ostale razine: države članice, regionalna i lokalna tijela, privatni sektor i građanstvo.

Donošenje tog sporazuma predstavlja priliku za globalno blagostanje i razvoj. Nesolidarno povlačenje SAD-a, najvećeg svjetskog proizvođača stakleničkih plinova, otežava nam put, no ne bi nas smjelo spriječiti u ostvarenju nauma.

EU već otprije napreduje u tom pogledu preko svojeg klimatskog i energetskog paketa, odnosno ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova za 40 % do 2030., povećanja energetske učinkovitosti za 27 % i jamčenja stope proizvodnje energije iz obnovljivih izvora od 40 %. Napredak u ostvarivanju tih ciljeva varira ovisno o području, a u nadolazećim godinama izazov će biti pružiti pomoći baš u onim područjima koja su najugroženija. U svakom slučaju, da bi se postigli opći ciljevi Pariškog sporazuma trebalo bi težiti ambicioznijim sektorskim ciljevima.

PREPORUKE IZ IZVJEŠĆA

Gradovi kao optimalna razina za borbu protiv klimatskih promjena

Klimatske promjene sustavne su promjene koje su povezane sa socioekonomskim čimbenicima kao što su: demografski izazovi, društvena segregacija, migracije, urbanizacija, tehnološke promjene i prijelaz na proizvodnju energije s niskim emisijama ugljika. Zbog toga je više nego ikada potrebna uključiva vizija, koja će obuhvaćati sektorske i međusektorske mjere, mjere na više razina, materijalne i nematerijalne, javne i privatne mjere, tehnološke mjere, kao i one utemeljene na ekosustavu. Takva uključiva vizija najlakše je izvediva i najbolje će funkcionirati na lokalnoj razini. Lokalna su tijela ona koja su uvijek najbliža građanima(5).

Više od 70 % Europljana živi u gradskim područjima, u kojima je koncentrirano 73 % radnih mjesta: gradovi su u velikoj mjeri odgovorni za globalno zatopljenje, ali istovremeno imaju i velik potencijal za rješavanje tog problema. Glavna područja djelovanja uključuju: mobilnost i prijevoz, energetsku učinkovitost zgrada, proizvodnju, distribuciju i potrošnju robe i usluga (uključujući važan faktor prehrane), gospodarenje otpadom, kvalitetu zraka te prostorno i urbano planiranje. Svi ti aspekti već su svrstani među prioritete Plana EU-a za gradove (Amsterdamski pakt).

Gradovi kontinuirano naglašavaju da je za pronalazak rješenja u pogledu klimatskih promjena nužna potpora EU-a u sljedećim područjima: preskriptivnom pravnom okviru, izgradnji kapaciteta, osvješćivanju i osposobljavanju, stvaranju baze znanja u području tehnike i znanosti te financiranju.

Davanje prioriteta ublažavanju, uz vođenje računa o prilagodbi

Moguća rješenja povezana su s dvjema glavnim okosnicama: prilagodbom i ublažavanjem. Obje okosnice proizlaze iz triju mogućih pristupa(6):

•  spontani pristup: prilagodba kao odgovor na klimu i njezine opipljive učinke, koja nije izričito planirana ili koja nije svjesno usredotočena na klimatske promjene.

•  postupni pristup: prilagodba čiji je središnji cilj održati bit i integritet određenog sustava.

•  transformacijski pristup: prilagodba kojom se mijenjaju temeljna obilježja određenog sustava kao odgovor na klimatske promjene, kako bi se ublažili učinci tih promjena.

Spontani i postupni pristup temelje se na prokušanim tehnologijama i iskustvu, njima se održava postojeća razina usluga te se ne dovodi u pitanje postojeći način života. Njih bi trebalo kombinirati s transformacijskim rješenjima kojima bi se obuhvatila sustavna priroda klimatskih promjena, uz usmjerenje na primarne uzroke.

Međutim, djelovanja gradova dosad su bila ponajprije usmjerena na prilagodbu klimatskim promjenama, posebno s pomoću spontanog pristupa. Poduzete su se mjere prilagodbe, iako nisu bile identificirane kao takve i nisu bile dio globalne strategije (smanjenje prirodnih katastrofa, upravljanje vodnim resursima, stvaranje urbanog zelenila...); Međutim, te mjere mogu biti vrlo korisne: za svaki euro uložen u sprečavanje poplava dugoročno se uštedi 6 eura troškova za naknadu štete. Ipak, spontani i postupni pristup ograničeni su u pogledu tehnološkog kapaciteta i konačne količine emisija stakleničkih plinova. S druge strane, zbog skandala poput Dieselgatea javnost je sve više skeptična prema tim pristupima.

Zabrinjavajuće je da više od 75 % europskih gradova nije uvelo značajnije mjere za prilagodbu klimatskim promjenama. Također, vidljiva je jasna geografska podjela između gradova na sjeveru i zapadu Europe te gradova na jugu i istoku. To znači da su upravo gradovi smješteni u regijama koje su najugroženije u smislu klimatskih promjena oni koji imaju najviše poteškoća u prilagodbi klimatskim promjenama.

Glavne uočene prepreke uključuju: nedovoljnu osviještenost političara i donositelja odluka, manjak tehničkog znanja i otežan pristup financiranju(7). U svemu tome državna i regionalna tijela imaju ambivalentnu ulogu: ne podržavaju aktivno najinovativnije mjere, obično zbog pravnih ili sektorskih razloga, no postoje i prepreke uvođenju novih modela urbanizma, mobilnosti ili obnovljivih izvora energije, koje nisu tehnološke prirode.

Ublažavanje klimatskih promjena mora biti prioritet u odnosu na prilagodbu tim promjenama. Zbog toga je potrebna promjena mentaliteta, uključujući promjenu načina na koji pojedinci organiziraju vlastiti život i posao. Klimatske su promjene transverzalne i multidisciplinarne te je stoga njihovo ublažavanje dugoročan proces koji započinje planiranjem na razini grada i koji nadilazi izborne cikluse i rokove za donošenje odluka na lokalnoj razini, kao i granice grada, te povezuje grad s njegovom okružujućom regijom;

Povezivanje ublažavanja klimatskih promjena s drugim izazovima koji su bliži građanima (kao što je poboljšanje zdravstva ili pronalaženje novih gospodarskih prilika) može biti vrlo korisno kako bi se kratkoročno i srednjoročno postiglo sudjelovanje cijele društvene zajednice grada. Zato su neophodni osvješćivanje i osposobljavanje.

Dobro organizirano i proaktivno upravljanje, koje uključuje širok niz aktera i u sklopu kojeg se preuzimaju vertikalne i horizontalne obveze, temeljni je preduvjet planiranja i dobrog odvijanja procesa prilagodbe i ublažavanja. Takvo upravljanje uključuje snažnu ulogu gradova u formuliranju politika koje će se kasnije primjenjivati kao obvezujuće. Kao jedan od primjera takvog upravljanja valja istaknuti „Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju”.

Prepoznavanje višestrane prirode problema

Prijelaz na niskougljično gospodarstvo zahtijeva i promjene u području tehnologije, energije, gospodarstva, financija i društva. To podrazumijeva ulaganje pojačanih napora kako bi se riješio problem povezanosti između klimatskih promjena, prirodnih resursa, prosperiteta, stabilnosti i migracija.

Stoga bi sve politike EU-a trebale biti usklađene u tom smislu. Ovo je izvješće u prvom redu usmjereno na izmjene kohezijske politike, no za ispunjenje ciljeva Pariškog sporazuma na svim teritorijalnim razinama ključne su i druge politike (zajednička poljoprivredna politika, Obzor 2020., energetska politika, politika u području zaštite okoliša).

Na lokalnoj razini je pak ključno da prilagodbe budu transverzalne prirode i da ne budu ograničene na područje zaštite okoliša: gradovi moraju uključiti pitanje klimatskih promjena u druge urbane politike, poput politike gospodarskog razvoja, revitalizacije urbanih područja i poboljšanja kvalitete života. Ključno je osigurati dostatne kapacitete kako bi se u obzir uzela međusektorska priroda borbe protiv klimatskih promjena, kako bi se poboljšalo upravljanje tom borbom s pomoću aktivne obveze svih lokalnih aktera (uključujući i građanstvo te privatni sektor) i kako bi se bolje koristili dodijeljeni resursi.

Povećanje dosljednosti i poboljšanje financiranja te olakšavanje pristupa financiranju

Međutim, neki financijski instrumenti EU-a mogli bi jače doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena, kao što je istaknuo Europski revizorski sud(8) u vezi s ESF-om i EFPR-om. Kad je riječ o drugim kreditnim instrumentima i instrumentima koji se temelje na osiguranju, bit će neophodno bolje informirati gradove o tome kako pristupiti različitim fondovima i kako ih kombinirati. Potrebno je promicati naplaćivanje pristojbi za emisije ugljika, smanjiti subvencije za fosilna goriva i poticati energiju iz obnovljivih izvora te energetsku učinkovitost, vodeći računa o zapošljavanju kako bi energetska tranzicija prema održivom razvoju u području zaštite okoliša bila održiva i u društvenom smislu.

Povećanje, poboljšanje i širenje baze znanja

Stvaranje metoda i znanja ključno je kako bi se utvrdila polazna točka gradova u borbi protiv klimatskih promjena i kako bi se provjerila učinkovitost mjera i mogućnost njihova prenošenja.

Rad ostvaren u okviru europskih mehanizama kao što su platforma ADAPT, Europska agencija za zaštitu okoliša, Zajednički istraživački centar (JRC) i ESPON vrijedan je svake pohvale. Zahvaljujući tome, na raspolaganju imamo pouzdane informacije na razini EU-a, no nemamo dovoljno informacija ni odgovarajućih pokazatelja na razini gradova, kako u vezi s učincima klimatskih promjena tako ni u vezi s rizicima u tom području. Potrebne su regionalne procjene i pokazatelji povezani s učincima klimatskih promjena, slabim točkama i rezultatima, kao i izračuni troškova i koristi prilagodbe. Osim toga, i dalje nam nedostaje odgovarajući način komunikacije za dijeljenje dobrih praksi i rezultata.

(1)

Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, COM(2013) 216 final.

(2)

Climate change, impacts and vulnerability in Europe 2016, key findings („Klimatske promjene, učinci te ugroženost okoliša u Europi 2016.”, ključni nalazi). Europska agencija za okoliš (EEA), 2016.

(3)

COM(2013)216 final.

(4)

Razdoblje nakon Pariza: procjena implikacija Pariškog sporazuma..., COM(2016)110 final.

(5)

Plan EU-a za gradove, „Amsterdamski pakt”, 2016.

(6)

Urban adaptation to climate change in Europe 2016, transforming cities in a changing climate („Prilagodba europskih gradova klimatskim promjenama 2016., preobrazba gradova u klimi koja se mijenja.”) Europska agencija za okoliš, 2016.

(7)

Strategije prilagodbe za europske gradove, EK – Glavna uprava za klimatsku politiku, 2013.

(8)

Provode se ambiciozne mjere kako bi se najmanje svaki peti euro iz proračuna EU-a potrošio na klimatske aktivnosti, ali i dalje postoji ozbiljan rizik da se taj cilj neće postići, Europski revizorski sud, Luksemburg, 2016.


MIŠLJENJE Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (24.11.2017)

upućeno Odboru za regionalni razvoj

o ulozi regija i gradova EU-a u provođenju Pariškog sporazuma s konferencije COP 21 o klimatskim promjenama

(2017/2006(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Gilles Pargneaux

PRIJEDLOZI

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane poziva Odbor za regionalni razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  napominje da su regije i gradovi već pokazali predanost u borbi protiv klimatskih promjena svojim znatnim doprinosom akcijskom programu Lima – Pariz (LPAA) i inicijativama Zone nedržavnih dionika za klimatska pitanja (NAZCA); pozdravlja inicijative kao što su Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju, uključujući Inicijativu za prilagodbu klimatskim promjenama (inicijativa „Gradonačelnici se prilagođavaju” – engl. Mayors Adapt), i Memorandum o razumijevanju u pogledu ograničavanja zagrijavanja zemlje na manje od 2 ºC („Ispod 2 ºC”); poziva veći broj gradova u EU-u da se priključe tim inicijativama i obvežu na ambiciozno djelovanje u području klimatske politike; smatra da podnacionalne i nacionalne vlade, kao i međuvladine organizacije, trebaju priznati i poticati doprinos takvih inicijativa;

2.  napominje da su lokalna nadležna tijela odgovorna za provedbu većine mjera za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu njima, kao i većine zakonodavstva EU-a na tu temu; ističe da je potrebno djelovati u području urbanističkog planiranja, mobilnosti, javnog prijevoza i infrastrukture, energetske učinkovitosti zgrada, obrazovnih kampanja, pametnih gradova, pametnih mreža i regionalnih subvencija kako bi se proveo Pariški sporazum;

3.  napominje da danas većina Europljana živi u gradovima; napominje da će urbanistička rješenja koja gradski čelnici donose u području gradske infrastrukture utjecati na sposobnost gradova da se odupru klimatskim promjenama s obzirom na to da su sve češće kiše, poplave i toplinski udari neki od izazova s kojima će europski gradovi vjerojatno biti suočeni zbog tih promjena;

4.  ističe činjenicu da gradovi, trgovačka društva i drugi nedržavni akteri imaju potencijal za ublažavanje klimatskih promjena u rasponu od 2,5 do 4 milijarde tona CO2 do 2020.(1), a to je više nego što Indija emitira godišnje, te da je to po razmjeru slično količini od 4 do 6 milijardi tona CO2 za koje UN procjenjuje da će se planiranim doprinosima određenima na nacionalnoj razini (INDC) prihvaćenima u Parizu smanjiti do 2030., odnosno jedno desetljeće poslije;

5.  ističe da regije i gradovi imaju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena te da oni sami mogu smanjiti globalne emisije za 5 % kako bi se ispunili uvjeti iz Pariškog sporazuma, a zajedno s ostalim razinama vlasti i privatnim sektorom globalne bi emisije mogli smanjiti za 46 %(2);

6.  podsjeća da je sektor prometa odgovoran za emisije stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari u zraku opasnih za zdravlje, čija je koncentracija u zraku u gradovima uređena Direktivom (EU) 2016/2284 o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari(3);

7.  podsjeća da se člankom 7. stavkom 2. Pariškog sporazuma priznaje da je „prilagodba globalni izazov s kojim se suočavaju svi dionici na lokalnoj, podnacionalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini”;

8.  uviđa da je djelovanje lokalnih nadležnih tijela ključno kako bi vlade mogle ispuniti svoje obveze u okviru globalne klimatske politike;

9.  ističe da nedržavni akteri postaju središnji element klimatske politike nakon Pariškog sporazuma i procesa povezanog s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC); ističe da bi oni mogli dati vrijedan doprinos pospješujućem dijalogu i globalnim pregledima stanja te doprinijeti učinkovitijem postupku preispitivanja u okviru Pariškog sporazuma;

10.  poziva na jačanje pojedinačnog i koordiniranog djelovanja na razini EU-a te na regionalnoj i lokalnoj razini u području prilagodbe učincima klimatskih promjena;

11.  ističe da gradovi potiču urbanu politiku te da imaju mogućnost povezivati inicijative s nacionalnim akcijskim planovima i usmjeravati se na inicijative s najvećim učinkom; poziva na snažnije uključivanje lokalne uprave u proces odlučivanja EU-a;

12.  napominje da gradonačelnici za svoje odluke izravno odgovaraju svojim izbornim jedinicama te da mogu djelovati učinkovitije i brže i često s neposrednim i djelotvornim rezultatima;

13.  poziva na novi način upravljanja kojim bi se zajamčila sredstva za klimatsku politiku i na bolju integraciju regija i gradova te njihovih predstavničkih tijela, kao što je Odbor regija na razini EU-a, u sklopu procesa UNFCCC-a kako bi se uspostavio trajni izravni dijalog među različitim razinama počevši od lokalne i regionalne; napominje da bi najava povlačenja SAD-a iz Pariškog sporazuma moglo navesti države i gradove SAD-a da ponovno istaknu svoju predanost poštovanju nacionalno utvrđenih doprinosa (NDC) SAD-a prema kojem bi se emisije SAD-a trebale smanjiti na 26 %–28 % do 2025. u odnosu na njihove razine iz 2005. te da, s obzirom na taj poseban kontekst, lokalna i podnacionalna nadležna tijela trebaju biti sastavni dio postupka UNFCCC-a u okviru kojeg bi se u obzir uzela njihova mišljenja i olakšalo širenje najboljih lokalnih praksi u pogledu mjera za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama;

14.  ističe potrebu da se u Pariškom sporazumu jasno navede uloga lokalnih i regionalnih vlasti kako bi se zajamčilo dugoročno djelovanje za rješavanje problema klimatskih promjena; naglašava da EU mora raditi na terenu s gradovima i regijama kako bi se regije i gradovi EU-a bolje povezali te bili održiviji, kako bi se osnovale energetski učinkovite općine i razvile pametnije mreže gradskog prijevoza;

15.  ističe da će do 2030. gotovo 60 % svjetskog stanovništva živjeti u gradskim područjima; napominje da se ciljem održivog razvoja br. 11 („učiniti gradove i naselja uključivima, sigurnima, otpornima i održivima”) želi do 2020. znatno povećati broj gradova i ljudskih naselja koji donose i provode integrirane politike i planove za uključivost, učinkovitu uporabu resursa, prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje te otpornost na katastrofe, te razvijati i provoditi, u skladu s Okvirom iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje od 2015. do 2030., cjelovito upravljanje rizikom od katastrofa na svim razinama; napominje da je prema publikaciji Ujedinjenih naroda iz 2014. pod naslovom „Razvoj urbanizacije u svijetu” 54 % svjetskog stanovništva 2014. živjelo u gradskim područjima, dok je 1950. taj postotak iznosio 30 %; procjenjuje se da će 2050. taj postotak iznositi 66 %;

16.  poziva da se novom globalnom strukturom lokalne i regionalne vlasti službeno uključe u pripremu i provedbu jasnog akcijskog plana u području klime za Pariški sporazum. ističe da se u okviru te strukture moraju pratiti obvezujući ciljevi, nadzirati napredak s pomoću mehanizama ocjenjivanja i pružati prilagođeni financijski instrumenti za pretvaranje obveza u konkretne rezultate;

17.  poziva na promicanje i jamčenje koordinacije među svim javnim upravama i na poticanje uključenosti javnosti te društvenih i gospodarskih dionika;

18.  poziva na donošenje plana prilagodbe kojim će se pratiti regionalno i lokalno djelovanje u području klimatske politike i koji će obuhvaćati najnovije podatke o mjerama prilagodbe u EU-u, među ostalim i one potrebne za izvješćivanje o nacionalno utvrđenim doprinosima u EU-u;

19.  zabrinut je zbog toga što je porast broja ekstremnih vremenskih uvjeta kao što su toplinski udari, poplave i suše izravna posljedica klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem i što će one i dalje sve češće negativno utjecati na mnoge dijelove Europe, čime se povećava ranjivost ljudi te prirode i ekosustava koje nastanjuju, osim ako se ne poduzmu konkretne mjere i ponovno ne uspostavi hidrološki ciklus; ističe da je potrebno povećati ulaganja u zelenu infrastrukturu koja gradovima može pomoći pri rashlađivanju te pružiti zaštitu i olakšanje tijekom ekstremnih vremenskih uvjeta; napominje da su gradovi i regije međusobno povezani i ovise o drugim gradovima i regijama koji im pružaju osnovne usluge kao što su hrana, voda i energija te infrastrukturu za pružanje tih usluga; ističe da učinkovito planiranje i razvoj prilagodbe zahtijeva pouzdane informacije o budućim klimatskim rizicima s kojima se suočavaju gradovi i o tome kako ti rizici dovode do fizičke i ekonomske ranjivosti; podsjeća na to da i dalje postoje gradovi za koje ne postoje konkretne informacije o rizicima povezanima s klimatskim promjenama koje bi se koristile u procesima donošenja odluka o planiranju i razvoju na lokalnoj razini, te da je za to potreban zajednički i sveobuhvatan pristup kojim se kombiniraju dijalog i partnerstva, a koji nadilazi razinu sektora i vlasti; poziva na integriranu potporu na razini EU-a kako bi se poboljšala solidarnost i razmjena najboljih praksi među državama članicama te osiguralo da regije koje su u najvećoj mjeri pogođene klimatskim promjenama mogu poduzeti potrebne mjere prilagodbe;

20.  poziva regije i gradove na izradu konkretnih planova prilagodbe kako bi se zajamčilo smanjenje njihove izloženosti klimatskim promjenama;

21.  ističe da je potrebno povećati ulaganja u zelenu infrastrukturu koja gradovima može pomoći pri smanjenju temperatura te pružiti zaštitu i olakšanje tijekom ekstremnih vremenskih uvjeta;

22.  napominje da se posebno povećanjem drvenastog vegetacijskog pokrova u gradovima, uz pažljiv odabir odgovarajućih vrsta na određenom području, smanjuje osjetan toplinski tok i temperatura zraka, čime se djelotvorno poboljšava gradska mikroklima i povećava razina toplinske ugodnosti za ljude; smatra da bi to razmatranje trebalo biti temelj za planiranje korištenja zemljišta i urbanističkih projekata u gradovima EU-a;

23.  ističe potrebu da regije provode i redovito ažuriraju regionalne programe koji sadrže mjere za omogućavanje odgovarajuće prilagodbe u cilju suzbijanja učinaka klimatskih promjena te da sve regije moraju surađivati u izradi planova za prilagodbu učincima klimatskih promjena i u razvijanju cjelovitih planova za upravljanje priobalnim područjima i vodnim resursima;

24.  podsjeća na to da se strategijom EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (COM(2013)0216) utvrđuju tri glavna cilja i aktivnosti povezane s njima: 1) promicanje djelovanja država članica; 2) poticanje država članica da donesu sveobuhvatne strategije za prilagodbu; i 3) stavljanje na raspolaganje financijskih sredstava iz programa LIFE za doprinos izgradnji kapaciteta te poboljšanju mjera prilagodbe u Europi (2013. – 2020.);

25.  podsjeća da je za ispunjenje obveza koje proizlaze iz Pariškog sporazuma potrebno ne samo smanjiti emisije već i povećati sposobnost apsorpcije CO2 u tlu kako bi se u drugoj polovici stoljeća moglo postići neto uklanjanje CO2 iz atmosfere;

26.  poziva na veću zaštitu postojećih i novoposađenih urbanih šuma u regijama EU-a s obzirom na važnu ulogu koju imaju za slobodno vrijeme lokalnog stanovništva, a u nekim područjima i za pružanje i očuvanje izvora pitke vode; smatra da bi općine trebale pružati svu podršku potrebnu za održavanje tih ekosustava i njihovih usluga te sprečavati sve aktivnosti koje bi dovele do njihova propadanja;

27.  smatra da su potrebne brojne mjere za povećanje otpornosti društva i područja na kojima ljudi žive kako bi se rješavali neizbježni učinci klimatskih promjena, uključujući učinkovitiju i racionalniju potrošnju vode (prioritet je potrebno dati mjerama prilagodbe u području vode, baš kao i mjerama ublažavanja u području ugljika), djelovanje u obalnim područjima, razvijanje strategija utemeljenih na ekološkom urbanističkom planiranju, uz usmjeravanje posebne pozornosti na obranu od poplava, mobiliziranje stručnog znanja i resursa za prilagodbu usjeva i upravljanje šumama za rješavanje problema suše i požara, te povećanje povezivosti među ekosustavima kako bi se potaknule migracije vrsta;

28.  prepoznaje potrebu da se mjerama prilagodbe ostvari koordinacija i usklađenost na svim razinama planiranja i upravljanja te da je važno osigurati zajedničke pristupe i potpunu usklađenost nacionalnih strategija prilagodbe i lokalnih planova za upravljanje rizikom;

29.  ističe da je osjetljivost pojedinaca na učinke klimatskih promjena, a posebno na takozvane ekstremne pojave, velikim dijelom uvjetovana njihovim pristupom osnovnim resursima kao što su energija i voda; u tom pogledu poziva javne vlasti da zajamče pristup tim osnovnim resursima;

30.  napominje da je samo 15 država članica donijelo akcijski plan i strategiju prilagodbe te da se na terenu poduzima malo konkretnih mjera; ističe potrebu za praćenjem i ocjenjivanjem svih strategija prilagodbe i akcijskih planova za sprečavanje rizika te upravljanje poplavama i vodama;

31.  uviđa da je učinkovito upravljanje resursima ključno za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima kako bi se utvrdili zajednički prioriteti; poziva na uvođenje integriranih lokalnih strategija radi jamčenja učinkovitije upotrebe resursa, izgradnje otpornosti i prilagodbe učincima klimatskih promjena u najugroženijim područjima;

32.  smatra da bi lokalne i regionalne vlasti trebale poduzeti integrirane i dugoročne mjere za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama na lokalnoj razini;

33.  smatra da lokalne i podnacionalne vlasti trebaju moći jasno definirati svoje obveze u pogledu ublažavanja i prilagodbe, baš kao što su države to učinile s pomoću nacionalno utvrđenih doprinosa, kako bi se osigurali stabilni i transparentni doprinosi, počevši od pouzdanih procesa praćenja, izvješćivanja i provjere, do inicijativa kao što je Globalni sporazum gradonačelnika za klimu i energiju; poziva na osnivanje sustava lokalno utvrđenih doprinosa koji bi bili komplementarni nacionalno utvrđenim doprinosima te bi se provodili u izravnoj vezi s njima; smatra da bi ti doprinosi, bilo da su oni na nacionalnoj, podnacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, trebali po potrebi biti usklađeni sa zajedničkim metodama, postupcima i smjernicama kako bi se zajamčila transparentnost mjera i potpore;

34.  podsjeća na to da bi najmanje 20 % proračuna EU-a za razdoblje 2014. – 2020. (otprilike 212 milijardi EUR) trebalo potrošiti na mjere u području klime; napominje da je Europski revizorski sud u svojem tematskom izvješću br. 31/2016 naveo da smatra da postoji ozbiljan rizik da se bez ulaganja dodatnih napora u rješavanje problema klimatskih promjena neće postići cilj od 20 %, te da je svjestan da je usvajanje tog cilja dovelo do većih i bolje usmjerenih financijskih sredstava za klimatske aktivnosti u nekim europskim strukturnim i investicijskim fondovima, odnosno u Fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu. Međutim, u drugim područjima kao što su Europski socijalni fond, poljoprivreda, ruralni razvoj i ribarstvo, stanje je uglavnom nepromijenjeno (odnosno nije bilo bitnog pomaka u pogledu klimatskih aktivnosti);

35.  pozdravlja uvrštavanje tematskih ciljeva 4, 5 i 6 među kriterije za dodjeljivanje sredstava iz kohezijskih fondova; podsjeća na to da se, prema mišljenju Europskog revizorskog suda, zbog nepostojanja dodatnih mjera možda neće moći ostvariti obveza da se osigura da je najmanje 20 % višegodišnjeg financijskog okvira potrošeno na klimatske aktivnosti u razdoblju 2014. – 2020.;

36.  ističe da ne postoji sustav izvješćivanja o udjelu sredstava iz strukturnih i kohezijskih fondova koji se dodjeljuju mjerama lokalnih vlasti za ublažavanje i prilagodbu;

37.  poziva Komisiju da države članice obveže da navedu koji se postotak sredstava EU-a troši na lokalnoj razini za smanjenje emisija stakleničkih plinova i prilagodbu područja klimatskim promjenama;

38.  poziva Komisiju, EIB i države članice da ojačaju administrativne kapacitete regija i gradova kako bi im omogućili da u potpunosti iskoriste javne i privatne mogućnosti financiranja koje su dostupne na razini EU-a; ističe potrebu za boljom financijskom pomoći kako bi se lokalnim i regionalnim vlastima pomoglo da provedu usklađene klimatske mjere; smatra da financijski instrumenti kao što su svjetski fondovi za klimu trebaju biti izravno dostupni lokalnim vlastima;

39.  svjestan je problema s kojima se suočavaju općine i regije koje su dosad bile ekonomski potpuno ovisne o ekstrakciji konvencionalnih izvora energije poput ugljena i poziva da se njihova strukturna promjena podupire programima financiranja EU-a;

40.  potiče lokalne i regionalne vlasti da učine sve što mogu kako bi se uspostavili javni fondovi koji, primjerice, mogu služiti za promicanje razvoja obnovljivih izvora, decentralizaciju mreža i poticanje vlastite potrošnje električne energije;

41.  potiče javne vlasti da utvrde koje aktivnosti povećavaju izloženost i emisije stakleničkih plinova i da uvedu porezne poticaje za aktivnosti koje pogoduju prilagodbi klimatskim promjenama i smanjenju emisija;

42.  ističe potrebu za poticanjem energetskog prijelaza i lokalnog ulaganja u mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima racionalizacijom propisa, smanjenjem birokracije, omogućavanjem inovativnih rješenja i poticanjem partnerstava s lokalnim zajednicama i civilnim društvom u cilju promicanja djelovanja u području klime; poziva na pokretanje nacionalnih inicijativa za podizanje razine osviještenosti javnosti o učincima klimatskih promjena;

43.  ističe važnost obrazovanja o zaštiti klime i poziva na uvođenje dostatnih mjera za općine i škole kako bi se zajamčilo potrebno stručno znanje;

44.  pozdravlja gradske inicijative kao što su pametni gradovi i pametne mreže, koji za cilj imaju smanjenje emisija stakleničkih plinova i povećanje učinkovitosti resursa suočavanjem s problemima klimatskih promjena, ostvarenjem zelenog rasta te promicanjem područja povezanih sustavima javnog prijevoza; ističe da regije trebaju poboljšati mehanizme zelenih gradova u cilju poticanja nacionalnog i gradskog zelenog rasta s obzirom na to da gradovi uvelike doprinose emisijama stakleničkih plinova te da rješenja poput pametnih mreža imaju potencijal za učinkovitiju isporuku energije u kuće i zgrade, čime se poboljšava energetska učinkovitost i potrošnja energije;

45.  poziva nadležna tijela da poljoprivrednu i šumarsku proizvodnju usmjere prema aktivnostima kojima je cilj smanjiti izravne i neizravne emisije stakleničkih plinova te da osmisle planove kako bi se omogućilo postupno povećanje apsorpcijskog kapaciteta tla;

46.  pozdravlja moguće veće prihode u gradovima koji su predvodnici u području niskoemisijske infrastrukture, uključujući smanjenje troškova energije, troškova održavanja i potrošnje u području javnog zdravlja, što je rezultat smanjenja količine onečišćujućih tvari;

47.  podsjeća na to da mali projekti u području energije iz obnovljivih izvora, kao što su zajednice u području energije iz obnovljivih izvora i projekti potrošača vlastite energije iz obnovljivih izvora, mogu doprinijeti ostvarivanju ciljeva Pariškog sporazuma;

48.  ističe da je važno da gradovi preuzmu vodeću ulogu u borbi protiv klimatskih promjena promicanjem korištenja javnog prijevoza, uključujući željeznički prijevoz; napominje da je prometno zagušenje glavni izvor emisija ugljika; ističe da je EU treba djelovati na terenu zajedno s gradovima i regijama kako bi oni postali energetski učinkovitiji i bolje povezani u cilju razvijanja pametnijih mreža gradskog prijevoza i veće otpornosti na klimatske promjene;

49.  podsjeća da se prometom ne stvaraju samo emisije koje znatno utječu na zdravlje, već i emisije stakleničkih plinova: smatra da regije i gradovi imaju velike mogućnosti za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz prometa ako se one uzmu više u obzir pri prometnom planiranju; ističe potrebu za financiranjem inicijativa kojima se omogućuje mobilnost s niskom razinom emisija ugljika na lokalnoj i regionalnoj razini;

50.  poziva lokalne vlasti da provedu planove za prijevoz i logistiku usmjerene na poticanje električnog javnog i privatnog prijevoza, među ostalim i uspostavom zona namijenjenih isključivo za bicikle i električna vozila te dostatnog broja lako dostupnih stanica za punjenje;

51.  poziva da se, u znak priznanja posebne važnosti sektora prometa, odredi više oglednih regija u svrhu istraživanja inteligentnih i umreženih prometnih sustava između urbanih i ruralnih područja;

52.  poziva Komisiju da se u okviru programa Obzor 2020. više pozornosti i sredstava usmjeri na projekte inovacija i istraživanja u području kružnoga gospodarstva i održivih gradova;

53.  ponavlja da regije trebaju provesti Direktivu 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada(4) i Direktivu 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti(5);

54.  poziva lokalne vlasti da provedu informativne kampanje, među ostalim u suradnji s predstavnicima sektora dostave hrane, za podizanje razine osviještenosti o ugljičnom otisku prehrambenih proizvoda kako bi se stanovništvo informiralo o zdravoj prehrani i potaknulo na konzumiranje hrane s niskim učinkom na klimu;

55.  ističe da se lokalnom proizvodnjom sezonske hrane smanjuju emisije stakleničkih plinova iz prometa te se time smanjuje i ukupni ugljični otisak prehrambenih proizvoda; poziva Komisiju da poveća lokalnu i regionalnu održivu proizvodnju hrane;

56.  poziva na jačanje partnerstava između EU-a i lokalnih i regionalnih vlasti radi jačanja postupaka za ubrzavanje djelovanja na lokalnoj razini u području klime u okviru kružnog gospodarstva kako bi se smanjila količina otpada, kontrolirale klimatske promjene i učinkovitije koristili resursi;

57.  ističe da je kružno gospodarstvo alat s golemim potencijalom za poboljšanje održivosti gradova te poziva Europsku komisiju da uključi gradove u strategiju za kružno gospodarstvo;

58.  poziva nadležna tijela vlasti da se suoče s problemom otpada u cilju ostvarenja kružnog gospodarstva i promicanja tehnika zbrinjavanja koje su alternativa spaljivanju za otpad koji se ne može opet iskoristiti ili reciklirati;

59.  traži od Komisije da pronađe načine za jačanje međunarodne suradnje između regija i aktera na lokalnoj razini radi razmjene dobre prakse i stečenih iskustava kako bi se ostvarili ciljevi Pariškog sporazuma;

60.  poziva nacionalne vlade da pomognu gradovima i regijama pri ostvarivanju međunarodnih obveza povezanih s podupiranjem klimatskih i energetskih inicijativa na lokalnoj i regionalnoj razini;

61.  poziva gradove i regije da predvode u promicanju energetske učinkovitosti i proizvodnje obnovljive energije kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i onečišćenje zraka; napominje da regije i gradovi mogu imati bitnu ulogu u dekarbonizaciji društva i da bi njihovo sudjelovanje u stvaranju energetskog sustava utemeljenog na obnovljivim izvorima trebalo biti prioritet za EU i pojedinačne države članice;

62.  pozdravlja odluku Međuvladinog tijela za klimatske promjene o izradi posebnog izvješća o gradovima i klimi za 2023. te napominje da će se preuzimanjem te obveze potaknuti intenzivnije istraživanje o važnosti gradova u borbi protiv klimatskih promjena; poziva Komisiju da aktivno sudjeluje u njegovoj izradi te da se zalaže za višerazinsku teritorijalnu viziju djelovanja u području klime; smatra da bi gradovi trebali dati svoj doprinos globalnom izvješću o klimi za 2018.; smatra da gradovi i regije mogu utjecati na donošenje politika nakon Pariškog sporazuma primjenom strateškog pristupa u cilju djelovanja protiv globalnog zatopljenja te mogu podržati mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima u gradskim područjima, u kojima živi više od polovice svjetskog stanovništva;

63.  prepoznaje posebnu odgovornost gradova pri rješavanju problema klimatskih promjena jer njihov udio u globalnim emisijama CO2 iznosi 70 %; smatra da će se obveze preuzete u okviru Pariške deklaracije iz 2015. (Paris City Hall Declaration) ispuniti samo suradnjom u okviru Globalnog sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju te rasprostranjenim usvajanjem akcijskih planova u gradovima diljem Europske unije; poziva Komisiju da po potrebi pomogne osigurati uspješno integriranje Ugovora gradonačelnika (Compact of Mayors) i Sporazuma gradonačelnika koji su se počeli primjenjivati 22. lipnja 2016.;

64.  napominje da su tijekom konferencije COP 22 u Marakešu lokalna i regionalna tijela razvila akcijski plan „Marrakesh Roadmap for Action” u kojemu se ističe potreba za izravnijim sudjelovanjem lokalnih tijela, koja bi trebalo službeno smatrati dijelom službene rasprave o klimatskim promjenama, a ne na istoj razini kao i drugi nedržavni akteri poput nevladinih organizacija i privatnog sektora;

65.  ističe da javna uprava treba služiti kao primjer potrošača energije i poziva na usredotočenost ili povećanje strukturnih fondova kako bi se poticala energetska učinkovitost javnih zgrada i samodostatnost općina s pomoću obnovljive energije;

66.  potiče Komisiju i države članice da promiču pilot-projekte i modele vlastitog upravljanja energijom na lokalnoj razini, koji su utemeljeni na sustavima distribucije čije se ekonomske pogodnosti koriste za financiranje novih postrojenja kojima se smanjuje utjecaj na okoliš;

67.  poziva Komisiju da promiče koordinaciju te razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama, regijama, lokalnim zajednicama i gradovima;

68.  zaprepašten je procjenom Europskog revizorskog suda iz 2016. da se neće ostvariti cilj EU-a da 20 % svojeg proračuna u tekućem programskom razdoblju troši na klimatske aktivnosti; prima na znanje različite poteškoća do kojih dolazi pri mjerenju i ocjenjivanju projekata EU-a kojima se pokušavaju ublažiti klimatske promjene i njihovi učinci; poziva Komisiju da stalno obavješćuje Parlament o napretku u tom važnom području;

69.  ističe važnost decentraliziranih zadružnih građanskih energetskih projekata i poziva na njihovo podupiranje u okviru strukturnih fondova te s pomoću smanjenja administrativnog opterećenja na nacionalnoj i regionalnoj razini;

70.  prepoznaje važnost pristupa „odozdo prema gore” kako bi se dionike uvjerilo da doprinose ublažavanju klimatskih promjena; priznaje da alati utvrđeni u Uredbi o zajedničkim odredbama(6), kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, imaju potencijal za ostvarivanje ciljeva EU-a u tom području; poziva Komisiju na suradnju s dionicima na nacionalnoj i lokalnoj razini kako bi se zajamčilo da se prikladno koriste cijelim nizom instrumenata koji su im na raspolaganju;

71.  ponovno ističe svoju obvezu da se na svjetskoj razini uspješno provede Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju; napominje da je važno odrediti ciljeve koji su u potpunosti mjerljivi; osim toga, napominje da niz podnesenih akcijskih planova sadrži obveze do 2020. i da stoga obuhvaćeni gradovi trebaju poduzeti dodatne aktivnosti za razdoblje do 2030.;

72.  pozdravlja dobrovoljne mjere (označavanje bojama semafora) s pomoću kojih se jamči vidljivost utjecaja na klimu i ugljičnog otiska prehrambenih i drugih proizvoda te poziva na utvrđivanje zajedničkih pokazatelja na razini EU-a koji omogućuju dobrovoljno, ali usporedivo označavanje, osobito u regionalnoj trgovini.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

21.11.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

59

0

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Margrete Auken, Pilar Ayuso, Zoltán Balczó, Catherine Bearder, Ivo Belet, Simona Bonafè, Lynn Boylan, Soledad Cabezón Ruiz, Nessa Childers, Alberto Cirio, Birgit Collin-Langen, Miriam Dalli, Seb Dance, Angélique Delahaye, Mark Demesmaeker, Bas Eickhout, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Gerben-Jan Gerbrandy, Arne Gericke, Jens Gieseke, Julie Girling, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Anneli Jäätteenmäki, Jean-François Jalkh, Benedek Jávor, Josu Juaristi Abaunz, Kateřina Konečná, Urszula Krupa, Giovanni La Via, Peter Liese, Norbert Lins, Valentinas Mazuronis, Joëlle Mélin, Susanne Melior, Rory Palmer, Gilles Pargneaux, Piernicola Pedicini, Bolesław G. Piecha, Pavel Poc, Frédérique Ries, Daciana Octavia Sârbu, Annie Schreijer-Pierik, Davor Škrlec, Renate Sommer, Ivica Tolić, Nils Torvalds, Adina-Ioana Vălean, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Jørn Dohrmann, Herbert Dorfmann, Eleonora Evi, Martin Häusling, Rupert Matthews, Stanislav Polčák, Christel Schaldemose, Bart Staes, Dubravka Šuica, Carlos Zorrinho

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Maria Noichl

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

59

+

ALDE

Catherine Bearder, Gerben-Jan Gerbrandy, Anneli Jäätteenmäki, Valentinas Mazuronis, Frédérique Ries, Nils Torvalds

ECR

Mark Demesmaeker, Jørn Dohrmann, Arne Gericke, Julie Girling, Urszula Krupa, Rupert Matthews, Bolesław G. Piecha

EFDD

Eleonora Evi, Piernicola Pedicini

GUE/NGL

Lynn Boylan, Josu Juaristi Abaunz, Kateřina Konečná

NI

Zoltán Balczó

PPE

Pilar Ayuso, Ivo Belet, Alberto Cirio, Birgit Collin-Langen, Angélique Delahaye, Herbert Dorfmann, Francesc Gambús, Elisabetta Gardini, Jens Gieseke, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Giovanni La Via, Peter Liese, Norbert Lins, Stanislav Polčák, Annie Schreijer-Pierik, Renate Sommer, Dubravka Šuica, Ivica Tolić, Adina-Ioana Vălean

S&D

Simona Bonafè, Soledad Cabezón Ruiz, Nessa Childers, Miriam Dalli, Seb Dance, Susanne Melior, Maria Noichl, Rory Palmer, Gilles Pargneaux, Pavel Poc, Christel Schaldemose, Daciana Octavia Sârbu, Damiano Zoffoli, Carlos Zorrinho

VERTS/ALE

Margrete Auken, Bas Eickhout, Martin Häusling, Benedek Jávor, Davor Škrlec, Bart Staes

0

-

 

 

2

0

ENF

Jean-François Jalkh, Joëlle Mélin

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

Izvješće saveza Global Gender and Climate Alliance (GGCA), prosinac 2015.

(2)

Studija Arupa pod nazivom „Deadline 2020. How cities will get the job done”.

http://www.c40.org/researches/deadline-2020

(3)

Direktiva (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ (OJ L 344, 17.12.2016., str. 1.).

(4)

Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (preinaka) (SL L 153, 18.6.2010., str. 13.).

(5)

Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).

(6)

Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

20.2.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

33

4

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Mercedes Bresso, Steeve Briois, Andrea Cozzolino, Raymond Finch, John Flack, Iratxe García Pérez, Michela Giuffrida, Krzysztof Hetman, Ivan Jakovčić, Constanze Krehl, Sławomir Kłosowski, Louis-Joseph Manscour, Martina Michels, Iskra Mihaylova, Andrey Novakov, Paul Nuttall, Mirosław Piotrowski, Stanislav Polčák, Liliana Rodrigues, Fernando Ruas, Monika Smolková, Ruža Tomašić, Ramón Luis Valcárcel Siso, Ángela Vallina, Lambert van Nistelrooij, Kerstin Westphal, Joachim Zeller

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Daniel Buda, Andor Deli, Ivana Maletić, Urmas Paet, Tonino Picula, Georgi Pirinski, Bronis Ropė, Milan Zver

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Eleonora Evi, Anna Hedh, Bogdan Brunon Wenta


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

33

+

ALDE

Ivan Jakovčić, Iskra Mihaylova, Urmas Paet

ECR

John Flack, Mirosław Piotrowski, Ruža Tomašić

EFDD

Eleonora Evi

GUE/NGL

Martina Michels, Ángela Vallina

PPE

Daniel Buda, Andor Deli, Krzysztof Hetman, Ivana Maletić, Lambert van Nistelrooij, Andrey Novakov, Stanislav Polčák, Fernando Ruas, Ramón Luis Valcárcel Siso, Bogdan Brunon Wenta, Milan Zver

S&D

Mercedes Bresso, Andrea Cozzolino, Iratxe García Pérez, Michela Giuffrida, Anna Hedh, Constanze Krehl, Louis-Joseph Manscour, Tonino Picula, Georgi Pirinski, Liliana Rodrigues, Monika Smolková, Kerstin Westphal

VERTS/ALE

Bronis Ropė

4

-

EFDD

Raymond Finch, Paul Nuttall

ENF

Steeve Briois

PPE

Joachim Zeller

1

0

ECR

Sławomir Kłosowski

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 9. ožujka 2018.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti