Izvješće - A8-0112/2018Izvješće
A8-0112/2018

IZVJEŠĆE o provedbi instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: preispitivanje na sredini razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020.

26.3.2018 - (2017/2280(INI))

Odbor za vanjske poslove
Izvjestiteljica: Marietje Schaake


Postupak : 2017/2280(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A8-0112/2018
Podneseni tekstovi :
A8-0112/2018
Doneseni tekstovi :

OBRAZLOŽENJE – SAŽETI PREGLED ČINJENICA I REZULTATA ISTRAŽIVANJA

Tijekom sedmogodišnjeg razdoblja, između 2014. i 2020., Europska unija (EU) namijenila je 51,8 milijardi EUR za svoje vanjsko djelovanje. Velik dio tih sredstava, 32 milijarde EUR, isplaćuje se preko takozvanih vanjskih financijskih instrumenata („instrumenti”), koji obuhvaćaju devet raznih tematskih i geografskih instrumenata i Zajedničku provedbenu uredbu.[1]

•  Instrument pretpristupne pomoći (IPA II)

•  Europski instrument za susjedstvo (ENI)

•  Instrument za razvojnu suradnju (DCI)

•  Instrument za partnerstvo (PI)

•  Instrument za doprinos stabilnosti i miru (IcSP)

•  Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR)

•  Instrument suradnje za nuklearnu sigurnost

•  Instrument za Grenland

•  Europski razvojni fond (ERF).

Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta (AFET) nadležan je za parlamentarni nadzor nad pet navedenih instrumenata. Odbor AFET obavlja taj nadzor preko redovitih sastanaka svoje radne skupine za vanjske financijske instrumente, kojom predsjeda izvjestiteljica, kao i preko strateških dijaloga s Europskom komisijom („Komisija”) i Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD).

U Zajedničkoj provedbenoj uredbi više se institucija složilo da će se preispitivanje na sredini razdoblja provesti u pogledu implementacije raznih instrumenata. Preispitivanje na sredini razdoblja, djelomice temeljeno na zaključcima vanjskih ocjenjivača, Europska je komisija objavila u prosincu 2017.

Usporedno s postupkom preispitivanja na sredini razdoblja sve su institucije započele pripremne aktivnosti za sljedeći višegodišnji financijski okvir (VFO). Tijekom pregovora o VFO-u pokrenut će se važno pitanje strukture financiranja vanjskog djelovanja EU-a nakon 2020.

Cilj je ovog izvješća doprinijeti toj raspravi jasnom vizijom Europskog parlamenta. Osim na Komisijinu pregledu preispitivanja na sredini razdoblja i na izvješćima koja su objavili vanjski ocjenjivači, ovo se izvješće temelji na studiji koju je provela Služba Europskog parlamenta za istraživanja. Korištene informacije uključuju: činjenice i preporuke proizašle iz redovitih razmjena u radnoj skupini za vanjske financijske instrumente EU-a i strateških dijaloga sa službama Komisije i ESVD-om, kao i informacije dobivene od civilnog društva i nevladinih organizacija koje primaju ili su primale financijska sredstva EU-a preko tih instrumenata.

Posljednjih godina EU je suočen s brojnim vanjskim i unutarnjim izazovima koji su usko povezani. Duž europskih granica došlo je do sukoba koji i dalje traju, a samo su neki od primjera stanje u Jemenu i Siriji, kontinuirani sukobi u Ukrajini te (politička) nestabilnost i kaos u Libiji. Vođe poput Erdogana u Turskoj i Sisija u Egiptu dodatno su osnažili čvrstu kontrolu nad društvom i stanovništvom. Vlade država kao što su Rusija, Kina i Iran istovremeno aktivno zagovaraju svoje interese na globalnoj sceni. Njihovi modeli upravljanja i temeljne vrijednosti često su u izravnoj suprotnosti s vrijednostima i interesima Europske unije, njezinih država članica i građana. Međutim, demokratska i liberalna načela na kojima je EU utemeljen također trpe sve veći pritisak iznutra.

Nedosljednosti u načinu djelovanja EU-a, u usporedbi s njegovom interakcijom s trećim zemljama, ugrožavaju našu poziciju normativnog uzora i našu sposobnost postizanja pozitivnih promjena. Ono što se događa u Europi izravno utječe na našu vjerodostojnost kao globalnog lidera.

Ciljevi vanjskih odnosa, kako su utvrđeni u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji, suviše su često podređeni kratkoročnim i/ili nacionalnim interesima. Hitno je potrebno donijeti jasnu viziju i sveobuhvatnu strategiju vanjske politike EU-a te pronaći način kojim će se resursi usmjeriti prema jasnim ciljevima. Europski parlament mora ozbiljno shvatiti svoju ulogu u osiguravanju primjerenog nadzora i procjene o tome ispunjavaju li se navedeni ciljevi u praksi na ozbiljan način.

Trenutačnoj strukturi instrumenata nedostaje strateška i sveobuhvatna vizija, a njome upravljaju razne službe i unutar Komisije i unutar ESVD-a. To se u nekim slučajevima pokazalo neučinkovitim i nedosljednim. Istovremeno pravne prepreke i institucijske strukture sprečavaju fleksibilnost, što smanjuje kapacitet EU-a da brzo reagira na nove izazove i izazove u nastajanju.

Razni uključeni akteri i postupci također su doveli do oblika provedbe koja se temelji na instrumentima umjesto na politikama i postizanju rezultata. Postizanje transparentnosti i odgovornosti nepotrebno je zahtjevno, što se dodatno komplicira zbog nedostatka čvrstih i dosljednih mehanizama evaluacije i sustava za mjerenje napretka i odgovarajuću prilagodbu političkih i strateških ciljeva.

Novi VFO, koji bi trebao stupiti na snagu 2020., pruža priliku za poboljšanje barem postojeće institucijske strukture vanjskog financiranja koje pruža EU. Trebao bi izravno doprinijeti većoj učinkovitosti, fleksibilnosti i transparentnosti vanjskih odnosa EU-a, u cilju jačanja vrijednosti i interesa EU-a diljem svijeta.

  • [1]  Europski razvojni fond trenutačno nije dio proračuna EU-a.

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o provedbi instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: preispitivanje na sredini razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020.

(2017/2280(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI)[1],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)[2],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru[3],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/2306 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru[4],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama[5],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta[6],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020.[7] (Uredba o Instrumentu za razvojnu suradnju),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja[8],

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje[9],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. rujna 2017. o uspostavi Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR), jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a[10],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002[11],

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za vanjske poslove od 18. travnja 2017. za Odbor za proračune i Odbor za proračunsku kontrolu o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2012/2002 i uredbi (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1308/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i Odluke br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2016)0605 – C8-0372/2016 – 2016/0282(COD)),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije („Uredba o komitologiji”)[12],

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije C(2014)9615 od 10. prosinca 2014. o uspostavi Europskog regionalnog uzajamnog fonda Unije kao odgovor na krizu u Siriji, „fond Madad” te Odluku Komisije C(2015)9691 od 21. prosinca 2015. o izmjeni Odluke C(2014)9615,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije C(2015)7293 od 20. listopada 2015. o uspostavi Kriznog uzajamnog fonda za stabilnost i borbu protiv glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljavanja u Africi te Odluku Komisije C(2017)0772 od 8. veljače 2017. o izmjeni Odluke C(2015)7293,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije C(2015)9500 od 24. studenoga 2015. o usklađivanju mjera Unije i država članica koordinacijskim mehanizmom – Instrumentom za izbjeglice u Turskoj[13] i odluke Komisije C(2016)0855 od 10. veljače 2016.[14] i C(2017)2293 od 18. travnja 2017.[15] o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj o izmjeni Odluke Komisije C(2015) 9500,

  uzimajući u obzir razna izvješća Europskog revizorskog suda o vanjskom financiranju EU-a, a osobito tematsko izvješće 18/2014 o sustavima glavne uprave EuropeAid za evaluaciju i praćenje usmjereno na rezultate,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 15. prosinca 2017. naslovljeno „Izvješće o preispitivanju instrumenata za vanjsko financiranje na sredini razdoblja” (COM(2017)0720) i popratne radne dokumente službi o evaluaciji Zajedničke provedbene uredbe (SWD(2017)0606), Europskog instrumenta za susjedstvo (SWD(2017)0602), Instrumenta za pretpristupnu pomoć (SWD(2017)0463), Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (SWD(2017)0607), Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (SWD(2017)0608) i Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) (SWD(2017)0604),

–  uzimajući u obzir vanjske ocjene instrumenata za vanjsko financiranje[16],

–  uzimajući u obzir tekuće postupke Europskog parlamenta o budućem višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje nakon 2020.,

–  uzimajući u obzir evaluaciju provedbe na razini Europe koju je pripremila Služba Europskog parlamenta za istraživanja, naslovljenu „Instrumenti EU-a za vanjsko financiranje i struktura za razdoblje nakon 2020.”,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 24. studenoga 2015. naslovljeno „Godišnje izvješće iz 2015. o razvojnoj politici i politici vanjske pomoći Europske unije i o njihovoj provedbi u 2014.” (COM(2015)0578),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 19. prosinca 2016. naslovljeno „Godišnje izvješće za 2016. o provedbi instrumenata Europske unije za financiranje vanjskog djelovanja 2015.” (COM(2016)0810),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 7. lipnja 2017., naslovljenu „Strateški pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” (JOIN(2017)0021),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike[17],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju[18],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet[19],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. travnja 2014. o cjelovitom pristupu EU-a i njegovim posljedicama za koherentnost vanjskog djelovanja EU-a[20],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o pregledu europske politike susjedstva[21],

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 15. studenoga 2017. o preporuci Europskog parlamenta Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje (ESVD) o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u studenome 2017.[22],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2016.[23],

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 15. veljače 2017. o Izvješću Komisije o Albaniji za 2016.[24] i o izvješću Komisije o Bosni i Hercegovini za 2016.[25],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o Izvješću Komisije o Crnoj Gori za 2016.[26],

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. lipnja 2017. o Izvješću Komisije o Kosovu za 2016.[27], o izvješću Komisije o bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji za 2016.[28] i o izvješću Komisije o Srbiji za 2016.[29],

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 6. veljače 2018. pod nazivom „Vjerodostojna perspektiva proširenja i pojačana suradnja EU-a sa zapadnim Balkanom” (COM(2018)0065),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o lokalnim vlastima i civilnom društvu: Europski angažman za potporu održivom razvoju[30],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2017. o stajalištu Vijeća o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2018.[31],

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije objavljenu u lipnju 2016.[32],

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017. o suradnji EU-a s civilnim društvom u području vanjskih odnosa,

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a „Trgovina za sve”,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 9. studenog 2017. o provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini (SWD(2017)0364),

–  uzimajući u obzir nadležnosti svojeg Odbora za vanjske poslove kao odbora nadležnog za sve zakonodavstvo, izradu programa i nadzor nad mjerama provedenim u okviru instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, PI i IcSP, te za politike na kojima se temelje (Prilog V. (I.) Poslovnika),

–  uzimajući u obzir izjavu Europske komisije priloženu uredbama o uspostavi instrumenata za vanjsko financiranje, u kojoj se obvezuje na sudjelovanje u strateškim dijalozima s Parlamentom o programiranju Komisije;

–  uzimajući u obzir poslovnik odbora Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI), Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR), Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (IcSP), Instrumenta za partnerstvo (PI) i Instrumenta za razvojnu suradnju (DCI),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove te mišljenja i stajališta u obliku amandmana Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za proračune (A8-0012/2018),

A.  budući da je Europska unija i dalje najveći pružatelj vanjske pomoći na svijetu;

B.  budući da su instrumenti za vanjsko financiranje glavni mehanizam pružanja potpore djelovanju EU-a na globalnoj sceni i da vanjsko djelovanje EU-a ima sve veću važnost za europske građane;

C.  budući da su zbog ograničenih sredstava instrumenti za vanjsko financiranje često korišteni do krajnjih granica;

D.  budući da je Komisija u svojem izvješću o preispitivanju na sredini razdoblja utvrdila da je trenutačna struktura vanjskih instrumenata općenito prikladna za predviđenu namjenu;

E.  budući da spajanje instrumenata ne može biti cilj sam po sebi;

F.  budući da se EU suočava s brojnim izazovima ne samo u svojem bliskom susjedstvu, nego i na globalnoj sceni;

G.  budući da prioritet vanjskog djelovanja EU-a mora biti rješavanje kritičnih globalnih izazova, kao što su mir i održivi razvoj, te da se u okviru vanjskog djelovanja mora uvidjeti da su zalaganje za ljudska prava za sve, vladavinu prava i demokraciju, s posebnim naglaskom na rodnoj ravnopravnosti i socijalnoj pravdi, kao i na potpori braniteljima ljudskih prava, ključni za postizanje tih ciljeva;

H.  budući da je vanjska financijska pomoć EU-a ključan instrument za pružanje potpore gospodarskim reformama, kao i demokratskoj, političkoj i institucionalnoj konsolidaciji u partnerskim zemljama;

I.  budući da se ne provodi jednak i snažan parlamentarni nadzor nad svim instrumentima;

J.  budući da postoji hitna potreba za povećanjem vidljivosti pomoći EU-a usmjerene i na građane partnerskih zemalja i na građane Europske unije radi bolje komunikacije u vezi s koristima koje donosi potpora EU-a; budući da ulaganje u konkretne i opipljive projekte, vidljivije široj javnosti, uz izradu sveobuhvatne, učinkovite i sustavne komunikacijske strategije u okviru svakog instrumenta može biti od značajne vrijednosti u tom smislu;

K.  budući da je strateška komunikacija često suočena s vanjskim izazovima koji uključuju kampanje za dezinformiranje koje se vode protiv EU-a i njegovih država članica i koji iziskuju dodatne napore; budući da je stoga od ključne važnosti promicanje objektivnih, neovisnih i nepristranih informacija, uz vođenje računa o pravnim aspektima medijskog okruženja instrumenata i djelovanja EU-a;

L.  budući da je međunarodna trgovina ključni instrument EU-a za pomoć zemljama u njihovu društvenom i ekonomskom razvoju, kao i za zaštitu i promicanje ljudskih prava, temeljnih vrijednosti i vladavine prava;

M.  budući da bi, prema Ugovorima, trgovinska politika trebala doprinositi vanjskim ciljevima Unije, uključujući održivi razvoj;

N.  budući da ukupna pomoć programirana u okviru instrumenata ENI (15,4 milijarde EUR), IPA II (11,7 milijardi EUR), IcSP (2,5 milijardi EUR), EIDHR (1,3 milijarde EUR) i PI (1 milijarda EUR) iznosi 32 milijarde EUR za razdoblje 2014. – 2020.;

O.  budući da se instrument IPA II koristi u upravljanju migracijama;

P.  budući da EIDHR, a posebno IcSP, podliježu pravnoj osnovi koju čine članci 209. i 212. UFEU-a, koji upućuju na članak 208. UFEU-a, u kojemu se navodi da je „glavni cilj politike razvojne suradnje Unije (...) smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva”;

Q.  budući da je Komisija odgovorna za utvrđivanje, oblikovanje, provedbu, praćenje i evaluaciju pomoći koju EU pruža u okviru tih instrumenata; budući da je ESVD odgovoran za jamčenje kontinuiteta i dosljednosti vanjskih politika EU-a, među ostalim preko instrumenata; budući da je Parlament nadležan za demokratsko praćenje i nadzor te kao suzakonodavac u okviru postupka suodlučivanja;

R.  budući da dvojna priroda funkcije potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku znači da obnašatelj te dužnosti mora imati ključnu ulogu u političkoj koordinaciji pomoći koju Unija pruža u okviru tih instrumenata;

S.  budući da se razni projekti i bespovratna sredstva u okviru postojećih instrumenata ne mogu u potpunosti evaluirati jer su još uvijek u ranim fazama provedbe; budući da su neki ciljevi po prirodi kvalitativni i povezani sa zakonodavstvom, praksama i stajalištima koji se ne mogu lako kvantitativno izmjeriti;

T.  budući da Komisija u svojem preispitivanju na sredini razdoblja navodi da je teško izmjeriti opću djelotvornost instrumenata u ostvarivanju njihovih ciljeva, djelomično i zato što je teško utvrditi prikladne sustave praćenja i evaluacije na razini instrumenta (str. 10.); podsjeća da je Revizorski sud u svojem tematskom izvješću 18/2014 ukazao na ozbiljne nedostatke u sustavu EuropeAida za evaluaciju;

U.  budući da Zajednička provedbena uredba sadržava ključne odredbe o načelima učinkovitosti razvoja i pomoći, kao što su aktiviranje pomoći i korištenje institucija, sustava i postupaka partnerskih zemalja;

V.  budući da sadašnji administrativni postupci često uključuju preveliko birokratsko opterećenje za potencijalne primatelje, zbog čega je manjim organizacijama civilnog društva i socijalnim partnerskim organizacijama teško uključiti se u izradu i provedbu projekata jer često nemaju stručno znanje i administrativne kapacitete za izradu prihvatljivih i uspješnih prijedloga;

W.  budući da se uredbama o osnivanju instrumenata za vanjsko financiranje predviđa da se provedbene ovlasti, u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011, dodijele Komisiji i budući da se tim uredbama također predviđa da će Komisiji u tome pomagati odbori instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, IcSP, PI i DCI;

X.  budući da se nacrti provedbenih akata moraju uputiti Vijeću i Parlamentu u isto vrijeme kada se upućuju članovima odbora instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, IcSP, PI i DCI i budući da se u poslovnicima tih odbora predviđa da se nacrti provedbenih akata moraju uputiti članovima odbora instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, IcSP, PI i DCI najmanje 20 kalendarskih dana prije odgovarajuće sjednice odbora; budući da bi stoga nacrte provedbenih akata Parlamentu trebalo uputiti najmanje 20 kalendarskih dana prije tih sjednica i budući da je pisani postupak za donošenje nacrta provedbenih akata iznimka od tog pravila dopuštena samo u propisno opravdanim slučajevima;

Y.  budući da izrada provedbenih akata uključuje i ekstenzivno, najčešće nekoliko mjeseci dugo pripremno razdoblje aktivnosti unutar Komisije koje uključuje i savjetovanje među službama Komisije;

Preispitivanje na sredini razdoblja

1.  napominje da je Komisija tijekom preispitivanja na sredini razdoblja utvrdila da su trenutačni instrumenti općenito prikladni za predviđenu namjenu;

2.  žali zbog toga što količina i nedostatak fleksibilnosti i usklađenosti financiranja EU-a u okviru naslova 4. tekućeg VFO-a ukazuju na manjak ambicija EU-a da djeluje kao stvarni globalni akter; međutim, napominje da su mnoge partnerske zemlje i tematske cjeline obuhvaćene instrumentima EU-a za vanjsko financiranje doživjele pozitivan napredak, što dokazuje relevantnost i važnost tih instrumenata;

3.  međutim, zabrinut je zbog nekih zaključaka, između ostalog o nedostatku političkog vodstva i sveobuhvatne vizije, nedosljednom promicanju vrijednosti i načela partnerstva EU-a, sporom ili nepostojećem napretku u području ciljeva povezanih sa socijalnim i pravosudnim reformama u širem susjedstvu, nepostojanju pomnog praćenja i evaluacije te manjku fleksibilnosti;

4.  žali zbog nepostojanja jedinstvenog dokumenta u kojemu bi se razjasnila vizija o sinergijama među instrumentima te o načinu na koji one doprinose globalnoj i sveobuhvatnoj vanjskopolitičkoj strategiji EU-a;

5.  zabrinut je zbog toga što su EU i njegovi instrumenti suočeni sa znatnim problemima, uključujući političke kompromise između promicanja vrijednosti i prava te kratkoročnih sigurnosnih interesa, pojavu novih aktera u području globalnog upravljanja i međunarodnih financijskih institucija, kao i brojne nasilne sukobe diljem svijeta, koji uključuju nestabilnost u neposrednom istočnom i južnom susjedstvu EU-a, te sve agresivniju i odlučniju rusku politiku;

6.  napominje da su uzajamni fondovi EU-a osnovani radi rješavanja temeljnih uzroka migracija; žali zbog toga što su doprinosima iz proračuna EU-a uzajamnim fondovima EU-a i Instrumentu za izbjeglice u Turskoj umanjeni ukupna usklađenost, dugoročna vizija i učinak aktivnosti Unije; ponovno naglašava da se novi prioriteti moraju financirati novim sredstvima; duboko žali zbog činjenice da ni u jednoj fazi odlučivanja o „izjavi o Turskoj” nije službeno zatražen savjet Parlamenta niti je traženo njegovo odobrenje;

7.  ponovno naglašava potrebu za time da instrumenti budu komplementarni, prilagodljivi lokalnom kontekstu te u mogućnosti brzo i djelotvorno odgovoriti na nove i nepredviđene izazove, ne gubeći pritom iz vida svoje izvorne ciljeve;

8.  izražava žaljenje zbog činjenice da instrumenti ne sadržavaju izravna upućivanja na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnica (osobito u slučaju korištenja neizravnog upravljanja sa zemljom korisnicom) ne poštuje temeljna načela kao što su demokracija, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava;

9.  napominje da razvojna pomoć EU-a (službena razvojna pomoć) još nije dosegnula cilj UN-a od 0,7 %; stoga poziva na povećanje sredstava dostupnih za razvojnu pomoć kako bi se ispunile obveze u okviru Programa održivog razvoja do 2030.;

Instrument pretpristupne pomoći (IPA II)

10.  potiče napore da se instrument IPA II s pomoću posebnog planiranja za svakog korisnika i sektorskog pristupa dugoročno učini strateški relevantnijim i da pruži konkretne rezultate; smatra da bi takav pristup mogao pomoći u smanjenju golemog iznosa nepotrošenih sredstava iz instrumenata IPA I i II u Turskoj, koji proizlazi iz neučinkovitosti neizravnog upravljanja sa zemljom korisnicom te slabih apsorpcijskih kapaciteta;

11.  duboko je zabrinut zbog nazadovanja Turske u pogledu vladavine prava i demokracije, usprkos tome što je za razdoblje sadašnjeg VFO-a u okviru instrumenta IPA II predviđeno 4,5 milijardi EUR; uviđa da sadašnji izgledi za pristupanje Turske doprinose raširenoj nesigurnosti u pogledu vrijednosti instrumenta IPA II u toj zemlji; napominje da su sredstva iz instrumenta IPA II korištena za financiranje obveza u okviru „izjave o Turskoj”;

12.  napominje da se zemlje zapadnog Balkana koje primaju dugoročnu pomoć u okviru instrumenta IPA II nalaze u različitim fazama napretka; napominje da je u nekim slučajevima pomoć u okviru instrumenta IPA II dovela do ograničenih rezultata u upravljanju reformama, osobito u području vladavine prava, javne uprave i borbe protiv korupcije;

13.  prima na znanje preostale nedostatke u pogledu kvalitete pokazatelja u programima zemalja i dokumentima o djelovanju;

14.  ističe potrebu za mogućnostima obustave ili preusmjeravanja sredstava iz fonda IPA II u slučajevima kada se temeljitom analizom Komisije otkrije da partnerske zemlje sustavno ne ispunjavaju svoje obveze ili pokazuju ozbiljno političko nazadovanje; žali zbog toga što je provedba tih mjera u prošlosti bila otežana sustavnom i političkom nemogućnošću djelovanja;

15.  prima na znanje postojanje okvira uspješnosti; međutim, žali zbog činjenice da se nagrade za ostvarene rezultate tek trebaju razmotriti i dodijeliti; poziva, u tom kontekstu, na intenzivniji rad u cilju dodatnog poboljšanja tog okvira, uzimajući također u obzir slučajeve negativnih rezultata i smanjenja financiranja koje proizlazi iz njih;

16.  ponovno ističe važnost instrumenta IPA II kao glavnog instrumenta EU-a za pretpristupno financiranje ključnih socijalnih, gospodarskih, političkih i institucionalnih reformi u prioritetnim područjima kako bi se zemlje uskladile s pravnom stečevinom EU-a; napominje da takve reforme također mogu dugoročno pridonijeti regionalnoj sigurnosti; pozdravlja pojačani strateški fokus instrumenta IPA II, no ističe da financiranje dostupno u njegovu okviru mora biti ambiciozno i usmjereno prema budućnosti te ispuniti stvarne potrebe, obveze i težnje povezane s procesom pristupanja i članstvom u EU-u; u tom pogledu podsjeća na to da bi se sredstva trebala koristiti u skladu sa specifičnim ciljevima u okviru instrumenta;

17.  prima na znanje da se instrumentom IPA II pruža ključna potpora lokalnim organizacijama civilnog društva preko njegova Instrumenta za civilno društvo; ističe da obveze ne odgovaraju stvarnim potrebama na terenu; u tom kontekstu poziva na veću komplementarnost instrumenta IPA II s djelovanjima drugih instrumenata, ponajprije EIDHR-a i IcSP-a; napominje da to zahtijeva veću koordinaciju tijekom faze planiranja i izrade programa;

18.  smatra sektorski pristup valjanim, no žali zbog nejasnog upravljanja projektima uslijed fragmentirane odgovornosti; napominje da je zahvaljujući neizravnom upravljanju došlo do ukupnog poboljšanja upravljanja programima, ali i do smanjene učinkovitosti zbog većih zastoja u provedbi;

19.  pozdravlja inicijative za uspostavu sustava za bolje praćenje i mjerenje uspješnosti, među ostalim putem odbora za sektorsko praćenje, internih smjernica i razvoja novog sustava upravljanja informacijama (OPSYS);

Europski instrument za susjedstvo (ENI)

20.  pozdravlja potporu strukturnim reformama pruženu u obliku programirane pomoći i ističe specifičnost Europskog instrumenta za susjedstvo, koja EU-u omogućuje izrađivanje ciljanih politika prilagođenih individualnim potrebama partnerskih zemalja;

21.  slaže se s ocjenom Komisije da je postojanje posebnog financijskog instrumenta za susjedstvo konkretan dokaz političke važnosti koju EU pridaje odnosima sa susjedima te produbljenju političke suradnje i gospodarske integracije s regijom i unutar nje;

22.  prepoznaje da su trenutačni izazovi i potrebe u susjedstvu, kao i razlike u ciljevima, interesima i financijskim resursima, uvelike opteretili proračunske i ljudske resurse ENI-ja te ističe potrebu za većom fleksibilnošću;

23.  zabrinut je zbog činjenice da je financiranje iz ENI-ja bilo manje učinkovito među partnerima manje posvećenima reformama te i dalje predstavlja izazov, ali i potrebu u politički osjetljivim i konfliktnim situacijama, osobito u pogledu promicanja zajedničkih vrijednosti demokracije i ljudskih prava; žali zbog činjenice da se pristup „više za više” i pristupi temeljeni na poticajima ne koriste na djelotvoran način te zbog toga što su zemlje koje očigledno krše obveze koje su preuzele u području ljudskih prava i demokratskih reformi uživale sve veću financijsku pomoć tijekom nedavnog programskog razdoblja;

24.  ponavlja da je susjedstvo od 2014. suočeno s dotad nezabilježenim izazovima zbog sve većeg broja dugotrajnih i novih izazova, primjerice nezakonitog pripajanja Krimskog poluotoka od strane Rusije i sukoba u istočnoj Ukrajini, krize u Siriji, situacije u Libiji, radikalizacije i terorizma, nezaposlenosti mladih i izazova koji predstavljaju migracije;

25.  zabrinut je jer su ta zbivanja, kao i razlike u ciljevima, interesima EU-a i partnerskih zemalja i dostupnim financijskim resursima opteretili financijski kapacitet tog instrumenta do krajnjih granica te ističe potrebu za većom fleksibilnošću;

26.  ističe da su vrijednosti i načela EU-a, uključujući demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te učinkovite, odgovorne i transparentne javne institucije, u interesu susjednih zajednica onoliko koliko i u našem interesu, u smislu stabilnosti, sigurnosti i blagostanja; pozdravlja potporu strukturnim reformama pruženu u okviru programirane pomoći; smatra da je provedba načela diferencijacije omogućila EU-u da svoju potporu prilagodi potrebama i ambicijama partnerskih zemalja;

27.  prima na znanje doprinose u okviru ENI-ja fondu Madad i Kriznom uzajamnom fondu za Afriku;

28.  ističe potrebu za većom koordinacijom regionalnih i bilateralnih programa te ulagačkih instrumenata u cilju boljeg podupiranja i poticanja razvoja privatnog sektora; napominje da je došlo do neznatnog poboljšanja u pogledu nedostataka povezanih s nepostojanjem zajedničkog programa s državama članicama;

29.  pozdravlja praćenje pomoći u okviru ENI-ja preko praćenja usmjerenog na rezultate; žali zbog činjenice da na razini instrumenta ne postoje dosljedni sustavi praćenja i evaluacije;

30.  ističe da su tehnička podrška i ekonomska pomoć u vezi s trgovinom koji se u okviru europske politike susjedstva pružaju bliskim partnerima Unije na njezinim južnim i istočnim granicama važan doprinos demokratskom razvoju u tim regijama; primjećuje da se sredstva u okviru ENI-ja mogu koristiti za olakšavanje trgovine te na taj način dopunjavati postojeće financiranje EU-a u okviru Sporazuma o olakšavanju trgovine, što bi trebalo biti bolje jamstvo srednjoročne i dugoročne političke stabilnosti;

Instrument za doprinos stabilnosti i miru (IcSP)

31.  prepoznaje da je primarna dodana vrijednost IcSP-a njegova brzina i fleksibilnost kada je riječ o rješavanju sukoba te njegov širok raspon civilnih aktera s kojima EU može stupiti u partnerstvo; podsjeća da je IcSP jedini instrument EU-a za sprečavanje civilnih sukoba, uključujući posredovanje, dijalog i pomirenje;

32.  prima na znanje komplikacije u prikupljanju podataka i mjerenju rezultata djelovanja IcSP-a, koji možda predstavljaju izazove zbog poteškoća u ocjenjivanju političkih ishoda i pripisivanju rezultata djelovanjima IcSP-a kada je popraćeno istovremenim djelovanjem u okviru drugih instrumenata te zbog poteškoća u pristupu područjima zahvaćenima sukobima;

33.  napominje da se potreba za sprečavanjem sukoba i rješavanjem sigurnosnih problema u zadnje vrijeme drastično povećala; smatra da postoji potreba za inicijativama za pomirenje, posredovanje i dijalog u mnogim zemljama koje prolaze poslijeratnu krizu; ističe potrebu za brzim djelovanjem u kontekstu kriza i sukoba; naglašava da je potrebno znatno povećati iznos sredstava raspoloživih za takve inicijative; napominje da se izmjenom IcSP-a u studenom 2017. nastojalo ojačati sigurnosne sposobnosti trećih zemalja u cilju daljnjeg poticanja stabilnosti, sigurnosti i održivog razvoja; napominje da IcSP funkcionira kao krajnja mjera ili prethodnik dugoročnih mjera koje se financiraju drugim instrumentima;

34.  napominje da je IcSP u ranim fazama globalne borbe protiv kiberprijetnji; poziva na snažniji naglasak na kibersigurnosti, među ostalim preko koherentne strategije primjenjive u cjelokupnom vanjskom djelovanju EU-a; poziva da se to poprati povećanjem sredstava za kibersigurnost u okviru IcSP-a kao odgovarajućeg instrumenta za borbu s takvim prijetnjama;

35.  napominje da se povećala suradnja s djelovanjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) te operacijama i misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) kao i iznos humanitarne pomoći EU-a;

Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR)

36.  ističe dodanu vrijednost holističkog pristupa EIDHR-a diljem svijeta unatoč njegovu relativno malom proračunu te važnost organizacija civilnog društva u postizanju tog cilja, kao i činjenice da je jedinstven jer je riječ o jedinom instrumentu kojim EU može pružati potporu djelovanju civilnog društva bez obzira na uplitanje vlasti države na koju se spomenuta djelovanja odnose;

37.  napominje da se EIDHR u tekućem razdoblju upotrebljava na fleksibilniji način te s više komplementarnosti u odnosu na prethodno razdoblje, uz bržu reakciju na nove krize u području ljudskih prava i demokracije; pozdravlja njegovu komplementarnost s financiranjem iz drugih izvora kao što su Europska zaklada za demokraciju, čime se poboljšava učinkovitost financiranja koje EIDHR pruža u hitnim slučajevima; pozdravlja veću usredotočenost na branitelje ljudskih prava, među ostalim putem kriznog fonda dostupnog na razini delegacija EU-a te uspostavom i uspješnim djelovanjem mehanizma EU-a za zaštitu branitelja ljudskih prava, ProtectDefenders.eu; ističe da je postupak poziva na podnošenje prijedloga dug i nepraktičan te da su uvjeti prestrogi;

38.  nadalje, prima na znanje koristi mehanizma ProtectDefenders.eu, koji provodi civilno društvo i koji pruža ključnu potporu velikom broju boraca za ljudska prava; snažno potiče na kontinuiranu potporu takvim mehanizmima;

39.  zabrinut je zbog teškoća u integraciji dimenzije ljudskih prava i demokratskih vrijednosti preko geografskih programa te zbog manje potpore EU-a organizacijama civilnog društva, što dovodi do povećanog pritiska na EIDHR u doba kada se diljem svijeta smanjuje prostor za djelovanje civilnog društva;

40.  smatra da EU mora pokazati vodstvo i ambiciju provedbom sveobuhvatne politike za uključivanje podrške demokraciji u sve svoje vanjske odnose; stoga smatra da se u skladu s tim mora povećati iznos sredstava za potporu demokraciji, osobito u svjetlu aktualnih napada na demokraciju diljem svijeta; ustraje u tome da sredstva namijenjena ostvarenju prvog cilja programa potpore za pojedine zemlje učinkovito i uistinu dospiju do najugroženijih branitelja ljudskih prava; snažno potiče delegacije EU-a da u tom pogledu pruže svu potrebnu potporu;

41.  uviđa da je evaluacija djelovanja EIDHR-a zahtjevna zbog nedostatka strateških i operativnih pokazatelja; napominje da do problema u evaluaciji dolazi i zbog znatnih iznosa potpore organizacijama civilnog društva i braniteljima ljudskih prava koji su, razumljivo, dodijeljeni tajno radi zaštite identiteta i sigurnosti korisnika;

42.  ponovno ističe dodanu vrijednost misija EU-a za promatranje izbora, što je područje u kojem je EU predvodnik na globalnoj razini; pozdravlja povećanje broja misija za promatranje i praćenje provedbe preporuka misija za promatranje izbora;

Instrument za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (PI)

43.  ističe da je PI posebno namijenjen ostvarivanju tematskih interesa EU-a i zajedničkih interesa s trećim zemljama te izgradnji savezništava i poticanju suradnje sa sadašnjim i novim strateškim partnerima; napominje da se PI u praksi koristi samo u krajnjoj nuždi, kada se smatra jedinim instrumentom za olakšavanje provedbe političkog programa EU-a i nošenje s globalnim izazovima;

44.  napominje da je PI, u usporedbi s prethodnim instrumentima, ostvario bolju suradnju s trećim zemljama, uključujući strateške partnere, zemlje koje su zahvaljujući ostvarenom napretku izašle iz skupine zemalja koje primaju bilateralnu razvojnu pomoć i razne međunarodne forume, no smatra da je povećanje iznosa sredstava i doprinosa koje daju službe za izradu politika potrebno kako bi se osiguralo njihovo potpuno sudjelovanje u osmišljavanju, izradi programa i provedbi djelovanja, kao i poboljšanje aktivne uloge delegacija EU-a u osmišljavanju aktivnosti i poboljšanje razmjene informacija s državama članicama;

45.  zalaže se za poboljšanje vidljivosti i razumijevanja ciljeva PI-ja te znanja o njemu, osobito u okviru institucija EU-a;

46.  sa žaljenjem napominje da je evaluacija onemogućena činjenicom da nije stvoren centralni repozitorij dokumentacije o djelovanjima zbog kasnog usvajanja okvira o pokazateljima rezultata te nedovršenosti većine projekata;

Zajednička provedbena uredba

47.  podsjeća na to da instrumenti EU-a za vanjsko financiranje čine složeni skup instrumenata kojima EU podupire i jača svoje djelovanje na međunarodnoj pozornici te da se njihova složena struktura koordinira Zajedničkom provedbenom uredbom; ponavlja da Zajednička provedbena uredba mora ispuniti kriterije proračunske kontrole i demokratskog nadzora; žali zbog toga što velika složenost i ograničavajuća narav Zajedničke provedbene uredbe ometaju učinkovitu uporabu sredstava Unije i sprečavaju pravovremeni odgovor na nove izazove i potrebe partnera; izražava žaljenje zbog činjenice da ujednačena pravila nisu dovela do zajedničke izrade programa pomoći među instrumentima;

48.  napominje da je Zajednička provedbena uredba donesena u cilju usklađivanja, jednostavnije provedbe, veće fleksibilnosti, koherentnosti i dosljednosti te učinkovitosti korištenja sredstava Unije, kao i neometanog i komplementarnog pristupa provedbi svih instrumenata;

49.  smatra da je, kako bi Parlament mogao pravilno i propisno izvršavati svoje nadzorne ovlasti u pogledu nacrtâ provedbenih akata, ključno da se za to ima dovoljno vremena; smatra da se, uzimajući u obzir koliko dugo traje razdoblje za pripremu nacrtâ provedbenih akata prije nego što oni dospiju pred odbore instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, IcSP, PI i DCI, ne može opravdati nepoštovanje dvadesetodnevnog roka za podnošenje dokumenata Parlamentu i Vijeću u završnoj fazi donošenja nekog provedbenog akta; stoga izražava žaljenje zbog toga što se rok od 20 kalendarskih dana ne poštuje u svim slučajevima i smatra da se time narušava njegovo pravo nadzora; poziva na to da se svi nacrti provedbenih mjera podnose najmanje 20 dana unaprijed i poziva Komisiju da izmijeni poslovnike odbora instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, IcSP, PI i DCI kako bi se taj dvadesetodnevni rok za podnošenje produljio i time olakšalo izvršavanje nadzornih ovlasti Parlamenta;

50.  izražava žaljenje zbog činjenice da je vidljivost vanjskog financiranja EU-a i dalje ograničena u kontekstu u kojemu treći akteri aktivno nastoje ugroziti vanjsku politiku EU-a dezinformiranjem;

Preporuke za razdoblje 2017./2018. – 2020.

51.  poziva na to da vrijednosti EU-a i univerzalne vrijednosti i ljudska prava i dalje budu u srži cjelokupnog vanjskog djelovanja EU-a;

52.  potiče na povećanje sinergija i dosljednosti između svih instrumenata u okviru naslova 4., kao i na bolju koordinaciju s programima država članica za bilateralnu pomoć, a ako je moguće, i s drugim donatorima; u tom pogledu poziva Komisiju i ESVD da ojačaju međusobnu suradnju i koordinaciju, među ostalim s organizacijama civilnog društva i lokalnim akterima, te da ispune svoje obveze u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji;

53.  poziva na uspostavu stabilnih, dosljednih i transparentnih mehanizama za praćenje i evaluaciju; ponavlja da bi takvi mehanizmi omogućili praćenje mjerljivog napretka u vezi s ključnim ciljevima reformi u susjednim zemljama, što je osobito važno u slučajevima u kojim je došlo do zastoja ili odgode u provedbi reformi;

54.  poziva na poboljšanje postupaka i sustava za parlamentarnu kontrolu i nadzor koji će biti dosljedni za sve instrumente; preporučuje da se transparentnost poveća uvođenjem jedinstvene, zajedničke, transparentne i javne baze podataka o projektima i aktivnostima;

55.  ističe da je organizacijama civilnog društva potrebno pružiti dodatna financijska sredstva i potporu u području osposobljavanja; ustraje u tome da su potrebne hitne mjere za daljnje smanjenje birokratskog opterećenja i proceduralnih prepreka s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva, osobito one lokalne; poziva na uvođenje posebnih proračunskih linija za izgradnju kapaciteta za organizacije civilnog društva radi povećanja njihove mogućnosti pristupa financiranju; žali što pitanje nesudjelovanja organizacija civilnog društva u izradi programa i provedbi vanjskih instrumenata nije istaknuto u Komisijinu izvješću o preispitivanju na sredini razdoblja; poziva Komisiju da strateški više uključi organizacije civilnog društva u sve vanjske instrumente i programe, kao što su zatražili i Vijeće i Parlament;

56.  zalaže se za izravnije i aktivnije promicanje politika EU-a, njegove financijske pomoći i vidljivosti;

57.  ponavlja svoje stajalište da bi se trebala uvesti mogućnost prijenosa preostalih nedodijeljenih sredstava za instrumente ENI i IPA II u iznosu do najviše 10 % početnih odobrenih sredstava za svaki instrument kako bi se povećao kapacitet za odgovor na nepredviđene događaje, a da se pritom zadrže ciljevi utvrđeni u relevantnim uredbama za ENI i IPA II;

Instrument pretpristupne pomoći (IPA II)

58.  podržava načela navedena u članku 21. UEU-a i preporučuje snažniji naglasak na jačanju demokratskih institucija, borbi protiv korupcije i reformama javne uprave, jačanju vladavine prava i dobrog upravljanja i poboljšanju dosljednog poštovanja ljudskih prava i prava manjina; poziva na pružanje veće potpore za reforme u sektorima relevantnima za proces pristupanja, kao i na poticanje regionalne suradnje kao dopune politici proširenja EU-a;

59.  preporučuje da se omogući prijenos sredstava civilnom društvu kada državne vlasti nisu voljne ispuniti utvrđene ciljeve EU-a ili ne žele surađivati u pogledu ostvarenja ciljeva instrumenta; poziva Komisiju da ograniči ili obustavi financiranje za zemlje koje ozbiljno prekrše temeljne vrijednosti EU-a, uključujući osnovne kriterije iz Kopenhagena; poziva na smanjenje administrativnog opterećenja za primatelje iz organizacija civilnog društva koji se prijavljuju za financiranje sredstvima EU-a;

60.  zahtijeva angažman Parlamenta ako dođe do razmatranja obustave sredstava ili značajnih promjena u maksimalnim okvirnim dodijeljenim sredstvima;

61.  ustraje u potpunoj uključenosti korisnika od faze izrade programa i praćenja pa do revizije; poziva Komisiju da pruži usmjerenu pomoć nacionalnim revizijskim tijelima u pogledu metodologije, planiranja, zapošljavanja, osposobljavanja i nadzora;

62.  preporučuje pružanje veće potpore nacionalnim tijelima odgovornima za koordinaciju donatora koja imaju slab kapacitet, ali su politički voljna ispunjavati ciljeve; žali zbog nedostatka transparentnosti u pogledu apsorpcijskih kapaciteta za ta sredstva;

63.  poziva na usmjeravanje sredstava u sektore s dokazanim uspjehom kako bi se izbjegla kronična kašnjenja do kojih je došlo u okviru neizravnog upravljanja sa zemljom korisnicom, ponajprije u Turskoj;

64.  poziva na veću vidljivost instrumenta IPA II u regiji zbog ključne važnosti politike proširenja za EU, primjerice preko prikladnih usmjerenih komunikacijskih i informativnih kampanja u nacionalnim, regionalnim i lokalnim medijima ili bilo kojim drugim prikladnim sredstvima, uz minimalne zahtjeve i praćenje koje Komisija definira u uskoj suradnji s korisnicima; podržava ciljane napore u pogledu antipropagande i strateške komunikacije, osobito u slučajevima u kojima se predodžba i interesi EU-a aktivno ugrožavaju i postaju meta;

65.  preporučuje da se sredstva iz fonda IPA upotrijebe za otvaranje komunikacijskih kanala za poduzeća, osobito mala i srednja, i u državama članicama i u pretpristupnim zemljama, kako bi se stvorile snažne trgovinske veze između tih područja, što bi bilo veoma korisno za pripremu zemalja primateljica za pristup jedinstvenom tržištu;

66.  ponovno ističe korisnost nagrade za financijsku uspješnost za zemlje koje ostvaruju napredak, kao što je predviđeno uredbom o instrumentu IPA II;

67.  smatra da fleksibilnost i upotreba financiranja za rješavanje konkretnih kriznih situacija moraju biti u skladu s ključnim prioritetima instrumenta te temeljima strategije proširenja i procesa pristupanja, koji moraju ostati glavni fokus instrumenta IPA II;

68.  poziva na bolju koordinaciju i dodatne sinergije tijekom faza planiranja i izrade programa instrumenta IPA II s djelovanjima drugih instrumenata, točnije EIDHR-a i IcSP-a, kako bi se zajamčila dosljednost i poboljšala komplementarnost, kako interno, u pogledu vlastitih ciljeva i programa, tako i prema drugim instrumentima za vanjsko financiranje;

Europski instrument za susjedstvo (ENI)

69.  ističe potrebu za sveobuhvatnim strateškim dokumentom za provedbu ENI-ja, kojim će se pomoć uskladiti sa širim političkim okvirom, te potrebu za boljom koordinacijom s drugim instrumentima; ističe da bi prioriteti programiranja ENI-ja također trebali uključivati socio-ekonomski razvoj, mladež i održivo upravljanje energetskim resursima;

70.  izražava žaljenje zbog činjenice da je višegodišnje programiranje već provedeno za većinu korisnika tijekom 2017., prije finalizacije preispitivanja pomoći u tim zemljama na sredini razdoblja; podsjeća da je Parlament pružio svoje preporuke o programiranju tijekom strateškog dijaloga s Komisijom u travnju 2017.;

71.  ističe političku vidljivost i utjecaj EU-a koje Europski instrument za susjedstvo kao posebni financijski instrument pruža EU-u i u istočnom i u južnom susjedstvu;

72.  zahtijeva da se održi postojeća ravnoteža u dodjeli sredstava za južno i istočno susjedstvo Unije;

73.  ističe međusobnu povezanost između stabilizacije, potpore demokratizaciji, sprečavanja i rješavanja sukoba, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, obrazovanja i socio-ekonomskog razvoja; naglašava važnost projekata kojima se mlade ljude podupire u obrazovanju i zapošljivosti;

74.  ponovno naglašava važnost sposobnosti da se brže odgovori na izazove;

75.  ističe da ulaganja u stabilizaciju i razvoj zemalja u susjedstvu također pomažu riješiti probleme kao što su migracije, terorizam, lokalni sukobi i gospodarska nestabilnost, što će dugoročno biti korisno za EU kao cjelinu;

76.  ističe da posebnost izazova u susjedstvu zahtijeva integrirani i sveobuhvatni pristup koji se zasniva na raznim potrebama i situacijama korisnika, među ostalim preko sinergija s ostalim instrumentima za vanjsko financiranje i u svim politikama Unije; ističe da je jedna od primarnih zadaća brzo i učinkovito provesti sporazume o pridruživanju i sporazume o području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine (DCFTA) i sve povezane reforme, što EU mora popratiti odgovarajućim financijskim sredstvima;

77.  ponovno ističe važnost temeljitijeg zajedničkog programiranja s državama članicama, povrh dobrog napretka ostvarenog u pogledu zajedničkih analiza, koordinacije i postizanja konsenzusa o prioritetima donatora; snažno potiče na poboljšanja u koordinaciji donatora, posebno u uparivanju sa sredstvima iz drugih instrumenata EU-a, drugih donatora i međunarodnih financijskih institucija radi potpore gospodarskoj tranziciji i stabilnosti u partnerskim zemljama;

78.  zabrinut je da su reaktivni i financijski kapaciteti tog instrumenta iskorišteni do krajnjih granica; žali zbog toga što u fazi planiranja interno stručno znanje u obliku analize političkih i geopolitičkih rizika nije u dovoljnoj mjeri uzeto u obzir;

79.  zaključuje da bi u svjetlu trenutačnih izazova u susjedstvu moglo biti potrebno povećanje okvirnih dodijeljenih sredstava u obliku zakonodavne izmjene;

80.  ističe da se ciljevi fondova predviđenih u okviru ENI-ja trebaju poštovati kada se takva sredstva prenose na druge modalitete financiranja kao što su uzajamni fondovi, i da su parlamentarno praćenje i nadzor nužni te se nikad ne smiju zaobići;

81.  poziva na snažniji angažman civilnog društva u utvrđivanju potreba;

82.  poziva na potpuno iskorištavanje uvjetovanosti i mehanizama temeljenih na poticajima kojima se, kada je to potrebno, podržavaju političke i gospodarske reforme, i koji su povezani s reformama i strateškim ciljevima; žali zbog toga što ENI nije mogao pružiti dostatne poticaje zemljama koje oklijevaju u provedbi političkih reformi; poziva na učinkovito praćenje ENI-ja na razini instrumenta;

83.  zabrinut je zbog uništavanja i zapljene pomoći koju financira EU u trećim zemljama; poziva na dodatne napore za poboljšanje strateške komunikacije i vidljivosti EU-a u zemljama susjedstva;

Instrument za doprinos stabilnosti i miru (IcSP)

84.  poziva na veće napore kako bi se utjecaj IcSP-a ojačao u okviru redovitih strateških dijaloga s partnerima i međunarodnim organizacijama; u tom kontekstu traži da se osigura sufinanciranje od drugih važnih donatora s interesom za rezultate relevantnih aktivnosti;

85.  poziva na poboljšanje strateškog okvira i sinergija između IcSP-a i popratnih mjera drugih instrumenata i aktera;

86.  poziva na veću suradnju između drugih međunarodnih organizacija, vlada i institucija EU-a u suzbijanju novih prijetnji, primjerice u području hibridnih sukoba te kibersigurnosti, gdje bi se moglo iskoristiti stručno znanje Agencije EU-a za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA);

87.  preporučuje strateški usmjereniju upotrebu kapaciteta IcSP-a za posredovanje ne samo u pogledu lokaliziranih sukoba, nego i u pogledu potpore mirovnom procesu i dijalogu u postojećim ili novim sukobima s globalnim značajem, te poziva na poboljšanje sustava ranog upozoravanja i alata za analizu sukoba, čime bi se omogućila bolja prevencija i izgradnja mira;

88.  naglašava da će tim instrumentom Uniji odsad biti omogućeno financirati isporuke nesmrtonosne opreme (primjerice IT sustava, bolnica, itd.) oružanim snagama trećih zemalja i mjere osposobljavanja za korištenje te opreme, kako bi se u okviru ispunjavanja ciljeva održivog razvoja moglo odgovoriti na hitne, kratkoročne i srednjoročne potrebe;

Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR)

89.  ponovno naglašava ključnu važnost podupiranja i promicanja demokracije i ljudskih prava u trećim zemljama, uključujući zaštitu branitelja ljudskih prava, bez obzira na uplitanje vlasti trećih zemalja;

90.  prima na znanje, u tom pogledu, djelotvornost i važnost EIDHR-a, koji djeluje u kontekstu smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva; ponovno potvrđuje stalnu potrebu za zasebnim sredstvima namijenjenim za ljudska prava i demokraciju, bez njihova smanjenja; nadalje, poziva na to da se razmotri povećanje financijskih sredstava za hitnu pomoć braniteljima ljudskih prava, kao i na to da se stvarno promiče dostupnost tih sredstava;

91.  ponovno naglašava da se ne bi trebalo ograničiti područje primjene EIDHR-a te da se ne bi trebao koristiti kao instrument za puko ispravljanje propusta drugih instrumenata, nego da bi njegovo ciljano promicanje demokracije i ljudskih prava trebalo biti jasan i strateški cilj sam po sebi;

92.  apelira na Komisiju da pronađe rješenja za probleme smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva, sve većeg broja slučajeva kršenja ljudskih prava i represije, primjerice povećanjem dostupnih sredstava za globalne programe pružanja odgovora kao što je mehanizam EU-a za branitelje ljudskih prava, ProtectDefenders.eu; poziva na to da EU nastavi financirati branitelje ljudskih prava, osobito one koji su ugroženi, te civilno društvo, kao i marginalizirane skupine poput žena, autohtonih naroda, Roma, LGBTI osoba, osoba s invaliditetom, djece i starijih osoba;

93.  preporučuje poboljšanje strateškog planiranja u vezi s političkim smjernicama tijela EU-a te usklađenosti s drugim instrumentima, osobito u zemljama suočenim sa smanjenjem zaštite ljudskih prava i demokratskih standarda, kako bi se suzbio globalni trend autoritarizma;

94.  ističe kako je važno usredotočiti se na međunarodno relevantna tematska pitanja kojima se u kratkoročnom, srednjoročnom i/ili dugoročnom pogledu može doprinijeti globalizaciji ljudskih prava i vladavini međunarodnog prava i pravde; poziva na veću potporu iz EIDHR-a u nizu novih tematskih pitanja, naročito u borbi protiv korupcije, poštovanju ljudskih prava od strane poduzeća, pravima povezanim s okolišem i pravima migranata;

95.  pozdravlja potporu međunarodnim i regionalnim mehanizmima odgovornosti i ljudskih prava, kao što su Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) i Međunarodni kazneni sud;

96.  preporučuje nastavak napora za ukidanje smrtne kazne u cijelome svijetu;

97.  ponovno ističe obveze Komisije u pogledu daljnjeg pružanja potpore civilnom društvu i promicanja poticajnijeg okružja za organizacije civilnog društva u partnerskim zemljama; ustraje u tome da je potrebno hitno prionuti na daljnje smanjenje birokratskih prepreka s kojima se suočavaju lokalne organizacije civilnog društva; potiče delegacije EU-a da aktivno potraže branitelje ljudskih prava i organizacije civilnog društva koji se bave osjetljivim pitanjima i trebaju financijska sredstva, da objave pozive na podnošenje prijedloga na lokalnim jezicima te da podnositeljima zahtjeva omoguće da na tim jezicima podnesu prijedloge projekata, čime bi se također ojačala lokalna odgovornost i dugoročna integracija projekata;

98.  poziva na stavljanje većeg naglaska na održivost djelovanja koja se financiraju iz EIDHR-a, a osobito u okviru misija za promatranje izbora, gdje postoji znatan prostor za intenzivniji prijenos znanja lokalnim akterima i poboljšanje popratnih mjera u vezi s preporukama; poziva da se planiranje misija za promatranje izbora bolje uskladi s aktivnostima Parlamenta za promatranje izbora;

99.  poziva Komisiju da pruži konkretna financijska sredstva za projekte usmjerene na suzbijanje sve veće zlouporabe tehnologija za nadzor i internetskih napada represivnih vlada i nedržavnih aktera;

100.  poziva na uspostavu sustava praćenja i evaluacije koji uključuju doprinos branitelja ljudskih prava;

101.  potiče koordinirano djelovanje s IcSP-om u provođenju mjera sprečavanja zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i genocida;

Instrument za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (PI)

102.  pozdravlja usredotočenost na strateške interese Unije;

103.  preporučuje strateški usmjereniju i konsolidiraniju uporabu ograničenih sredstava dostupnih u okviru Instrumenta za partnerstvo, čime bi se osigurao uključiv doprinos i utvrđivanje mjera za sve službe Komisije i ESVD-a, u bliskoj suradnji s državama članicama, te ističe važnost dobro opskrbljenog PI-ja za proaktivnu obranu vrijednosti i interesa EU-a u kontekstu slabljenja transatlantskog konsenzusa i rastućeg broja zemalja sa srednje visokim dohotkom čija se strateška važnost brzo povećava, među ostalim u Aziji i Latinskoj Americi;

104.  preporučuje preispitivanje geografske raspodjele u sljedećem višegodišnjem okvirnom programu u cilju prilagodbe izazovima; u tom kontekstu predlaže bolju pokrivenost suradnje s trećim nestrateškim zemljama, kao što su zemlje sa srednje visokim dohotkom koje trenutačno nisu dovoljno obuhvaćene;

105.  predlaže bolje usklađivanje s ciljevima Zajedničke provedbene uredbe i međusektorskim temama;

106.  preporučuje dovršenje sustava praćenja i evaluacije, uključujući odgovarajuće kvalitativne pokazatelje;

107.  smatra da bi Instrument za partnerstvo mogao biti važan alat u pružanju potpore provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini, osobito podupiranjem rada domaćih savjetodavnih skupina; ističe da je potrebno ocijeniti korištenje i raspodjelu sredstava, kao i učinkovitost Instrumenta za partnerstvo te programa Business Avenue i EU Gateway, koji bi trebali biti u skladu s nadležnostima država članica u području promidžbe vanjske trgovine;

108.  napominje da je jedan od ciljeva Instrumenta za partnerstvo javna diplomacija u cilju izgradnje povjerenja i većeg razumijevanja zemalja izvan EU-a prema politikama EU-a; ističe da je sudjelovanje civilnog društva od ključne važnosti te pozdravlja izdvajanje 3 milijuna EUR za pružanje potpore sudjelovanju organizacija civilnog društva u domaćim savjetodavnim skupinama;

Zajednička provedbena uredba

109.  preporučuje kvalitetniju uporabu usklađenih pravila preko potencijalnih zajedničkih poziva na podnošenje prijedloga i poboljšane suradnje među službama Komisije i ESVD-a;

110.  poziva na uključivanje rodno osviještene politike u odredbe Zajedničke provedbene uredbe;

111.  poziva na daljnje jačanje napora za povećanje vidljivosti vanjskog financiranja EU-a putem sveobuhvatne i koherentne komunikacijske strategije koja uključuje mjere za suzbijanje dezinformacija; poziva na to da se uvedu mehanizmi uvjetovanosti u odnosu na partnere zadužene za provedbu kad mjere za povećanje vidljivosti EU-a nisu ispunjene;

112.  podsjeća na ključnu važnost načela učinkovitosti razvoja i pomoći u vanjskom djelovanju kako je istaknuto u Zajedničkoj provedbenoj uredbi te poziva Komisiju da zadrži ta načela u svim mjerama koje će poduzeti nakon izvješća o preispitivanju na sredini razdoblja;

113.  napominje da treba voditi računa o malim i srednjim poduzećima EU-a kad je riječ o pristupu instrumentima za vanjsko financiranje, i to donošenjem jednostavnije i pristupačnije regulative kojom bi se olakšalo brže korištenje sredstava i istovremeno pomoglo malim i srednjim poduzećima u stjecanju međunarodnog iskustva; poziva Komisiju da ocijeni postojeće alate usmjerene na internacionalizaciju malih i srednjih poduzeća u pogledu njihove usklađenosti s drugim instrumentima Unije za potporu malim i srednjim poduzećima, kao što je COSME, kao i u pogledu supsidijarnosti, nepreklapanja i komplementarnosti s programima država članica; poziva Komisiju da pravovremeno predstavi prijedloge za preispitivanje tih programa na sredini razdoblja u cilju poboljšanja njihove učinkovitosti i djelotvornosti; ističe da je potrebno povećati razinu informiranosti i osviještenosti među malim i srednjim poduzećima o postojećim instrumentima, osobito na nacionalnoj razini;

Struktura za razdoblje nakon 2020.

114.  poziva na financiranje instrumenta za vanjske odnose kako bi se odrazila ambiciozna vanjska djelovanja te na povećanje proračuna EU-a kao globalnog aktera, pritom se i dalje oslanjajući na vrijednosti te temeljna i ljudska prava i načela; ponovno naglašava da vanjska djelovanja EU-a također pridonose zajedničkim interesima građana EU-a;

115.  ističe da, u slučaju da se Ujedinjena Kraljevina povuče iz Europske unije, trenutačni omjer proračuna namijenjen za vanjsko djelovanje treba povećati ili barem zadržati na postojećim razinama, pri čemu se isto obrazloženje treba primjenjivati na postojeće instrumente, politike i prioritete;

116.  ponovno naglašava da je reforma trenutačne strukture instrumenata nužna kako bi se osigurala veća odgovornost, transparentnost i javni nadzor, a njome bi se također povećala učinkovitost, dosljednost, reaktivnost te djelotvornost i fleksibilnost; smatra da bi ta reforma također mogla povećati isplativost, smanjiti preklapanja i sukobe interesa između različitih aktera i službi Komisije te pridonijeti rješavanju trenutačnih izazova povezanih sa strategijom, programiranjem i provedbom;

117.  podsjeća na ključnu ulogu Parlamenta kao suzakonodavca u uredbi o uspostavi sljedećeg VFO-a; ponovno ističe svoju spremnost na suradnju s Komisijom, ESVD-om i Vijećem kako bi se optimizirala struktura instrumenata za vanjsko financiranje; međutim, naglašava da bi cilj svakog restrukturiranja instrumenata trebala biti veća transparentnost, odgovornost, učinkovitost, dosljednost, kao i fleksibilnost; naglašava da se ti ciljevi ne mogu ostvariti bez upravljačke strukture kojom se omogućuje politički nadzor, koja se temelji na strateškom pristupu te je uključiva i pouzdana; ističe da Parlament neće prihvatiti reforme instrumenata koje nemaju čvrstu upravljačku strukturu; snažno potiče Komisiju i ESVD da predlože plan za reformu instrumenata koji uključuje takvu upravljačku strukturu; ističe razlike između zaključaka iz preispitivanja na sredini razdoblja i prijedloga Komisije za reformu postojeće strukture; nadalje, ističe da snažan demokratski i transparentni nadzor koji provode nacionalni parlamenti i Europski parlament mora biti zajamčen;

118.  poziva na to da se uzajamni fondovi i instrumenti EU-a bolje integriraju u proračun kako bi se povećali transparentnost i demokratski nadzor nad instrumentima za vanjsko financiranje; podsjeća na dogovor postignut u okviru posljednje revizije Financijske uredbe[33] o prethodnom savjetovanju s Parlamentom i Vijećem prije uspostave novih uzajamnih fondova za tematska djelovanja; osim toga poziva Komisiju da Parlamentu dostavi iscrpne informacije o svim važnijim samostalnim prijenosima ili ukidanjima sredstava u okviru naslova 4.;

119.  ističe da bi delegacije EU-a, zajedno s državama članicama, također mogle pomoći malim i srednjim poduzećima u upotrebi tih financijskih instrumenata u cilju stvaranja srednjoročnih odnosa između poduzeća EU-a i gospodarstava zemalja primateljica;

120.  ističe da nijedan instrument ne može postojati bez jasno određenih omotnica i sredstava namijenjenih za razne ciljeve i prioritete vanjskog djelovanja EU-a, uključujući demokraciju, ljudska prava, vladavinu prava, potporu civilnom društvu, rješavanje sukoba, nestabilne države, razvojnu politiku i iskorjenjivanje siromaštva, gospodarski i socijalni razvoj te potporu zemljama u raznim fazama pristupanja EU-u te zemljama u susjedstvu EU-a;

121.  pozdravlja predanost EU-a pitanjima kao što su ljudska prava, demokracija i potpora civilnom društvu, kao i raznim ciljevima i specifičnim političkim i strateškim vrijednostima postojećih instrumenata; naglašava da reforme ne bi trebale dovoditi u pitanje političke ciljeve svakog instrumenta; uviđa specifičnost u pogledu ciljeva i provedbe instrumenata ENI, IPA II i EIDHR te stoga smatra da bi trebali ostati neovisni zbog strateških i političkih razloga;

122.  podsjeća da EIDHR od 2006. predstavlja konkretan izraz predanosti EU-a potpori i promicanju demokracije i ljudskih prava u trećim zemljama te da je omogućio EU-u da bez uplitanja vlada intervenira u korist registriranih i neregistriranih nevladinih organizacija te u područjima koja države članice EU-a nužno ne pokrivaju;

123.  ističe potrebu za uspostavom zajedničkih ciljeva, uključujući potrebu jačanja pristupa utemeljenog na pravima i uključivanja ljudskih prava, provodeći u djelo zahtjev iz članka 21. UEU-a, prema kojem EU mora učvršćivati demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava kao potreban cilj vanjskih odnosa;

124.  poziva ESVD i Komisiju da osiguraju jasnu komunikaciju s partnerskim zemljama o svim reformama;

125.  poziva na uspostavu stabilnih i dosljednih postupaka evaluacije i praćenja koji su u stanju pružiti kvalitativne i kvantitativne analize te pratiti napredak u postizanju utvrđenih ciljeva uz pomoć sredstava EU-a iz raznih instrumenata;

126.  ističe potrebu za predvidljivošću dugoročnog financiranja, uz istovremeno uvođenje fleksibilnosti u korištenju utvrđenim iznosima; ponovno naglašava da fleksibilnost iziskuje mogućnost da se sredstva prenose iz jedne omotnice u drugu; podsjeća da se sredstva namijenjena za ciljeve vanjskog djelovanja ne mogu preusmjeriti za druge svrhe, uključujući upravljanje migracijama i unutarnju sigurnost; ističe da mogućnost prijenosa preostalih nedodijeljenih sredstava u okviru ukupnog proračuna za instrument vanjskog djelovanja treba uvesti u iznosu do najviše 10 % početnih odobrenih sredstava za taj instrument za fleksibilna i/ili hitna djelovanja, a da se pritom zadrže politički ciljevi instrumenta;

127.  ističe da pomoć dodijeljena zemljama ne bi trebala ovisiti o migracijskim sporazumima s EU-om te da ne bi smjelo doći do preusmjeravanja sredstava iz siromašnih zemalja i regija u zemlje podrijetla migranata ili u zemlje njihova tranzita prema Europi samo na temelju činjenice da se one nalaze na migracijskim rutama;

128.  podsjeća na teškoće s kojima se korisnici trenutačno suočavaju prilikom osiguravanja sredstava u okviru instrumenata; poziva na pojednostavnjenje postupaka, smanjenje administrativnog opterećenja i po mogućnosti donošenje jedinstvenih postupaka za razne uključene službe Komisije i ESVD-a te uspostavu jedinstvene kontaktne točke za organizacije koje se prijavljuju za financiranje sredstvima EU-a te na uporabu digitalnih rješenja, ondje gdje je to moguće, za racionalizaciju i smanjenje administrativnog opterećenja, ali ne nauštrb proračunskog nadzora, sljedivosti i kontrole;

129.  ističe potrebu da sve službe Komisije i ESVD-a surađuju kako bi se vanjsko financiranje EU-a više usmjerilo na politike umjesto na instrumente, čime bi se spriječile razlike, nedosljednost, nepotrebni troškovi, preklapanje i gubitak znanja te postigli ciljevi zajednički cjelokupnom vanjskom djelovanju EU-a;

130.  naglašava potrebu za strateški usmjerenijim političkim vodstvom te sveobuhvatnom strategijom i popratnim dokumentima koje će zajednički izraditi i dijeliti sve relevantne službe Komisije i ESVD, kojima će upravljati upravljačka struktura koja se tek treba osmisliti, ujedno zadužena za njihovo praćenje te u kojima će se utvrditi ciljevi vanjskog djelovanja EU-a za predstojeće razdoblje te način na koji će se instrument upotrijebiti kako bi se ti ciljevi ispunili; poziva na korištenje i internog i vanjskog stručnog znanja u utvrđivanju takvih ciljeva; preporučuje da svaka izrada programa uključuje analizu osviještenosti u pogledu sukoba, političko-ekonomsku analizu i procjenu rizika, kao i mjere ublažavanja koje bi mogle biti fleksibilno primijenjene u slučajevima u kojima ti rizici nastaju;

131.  poziva na to da se istraže načini za povećanje koordinacije i usklađenosti s politikama vanjskog financiranja država članica EU-a, među ostalim jačanjem zajedničkog programiranja;

132.  poziva na poboljšanje mogućnosti financiranja za nevladine organizacije razjašnjavanjem i pružanjem većeg broja mogućnosti za sufinanciranje, omogućavanjem višegodišnjih partnerstava i jamčenjem održivosti aktivnosti;

133.  poziva na poboljšanje uvjeta za brže donošenje odluka kako bi se povećao kapacitet EU-a da odgovara na događaje koji se brzo razvijaju;

134.  ističe da je važno povećati vidljivost vanjskog djelovanja EU-a i podizati svijest o njemu, među ostalim korištenjem Radne skupine za stratešku komunikaciju EU-a, ali i jačati njegov utjecaj diljem svijeta; poziva da se to smatra političkim ciljem; stoga naglašava hitnu potrebu za strateškom komunikacijom u delegacijama EU-a koja je prilagođena zemljama i/ili regijama te za znatno većom koordinacijom i razmjenom informacija između delegacija EU-a i država članica;

135.  ističe da delegacije EU-a imaju ključnu ulogu u lokalnom programiranju i nadzoru nad programiranjem te u konačnoj isplati sredstava i utvrđivanju korisnika, posebice u slučaju branitelja ljudskih prava i organizacija civilnog društva koji djeluju u osjetljivim područjima; ponavlja da delegacije EU-a ne mogu biti isključivo odgovorne za odluke o financiranju zbog svojih aktivnosti i statusa u trećim zemljama;

136.  ističe da civilna društva relevantnih zemalja moraju blisko surađivati u programiranju instrumenata i da se ono mora u većoj mjeri temeljiti na decentraliziranoj suradnji u osmišljavanju, razvoju i provedbi kako bi se uspostavila čvrsta i trajna partnerstva, ispunile konkretne potrebe stanovništva i uzele u obzir socijalne okolnosti dotičnih naroda;

137.  podsjeća da je u određenim slučajevima političke ciljeve i ciljeve EU-a, kao što su ljudska prava, vladavina prava i razvoj, lakše ostvariti isplatama nekoliko manjih iznosa bespovratnih sredstava lokalnim organizacijama umjesto velikom financijskom omotnicom namijenjenom za jednog korisnika;

138.  ističe važnost načela „više za više” i uvjetovanosti; smatra da bi trebalo uspostaviti snažnije mehanizme uvjetovanosti u okviru kojih bi se izravna proračunska potpora državnim vlastima, vladinim tijelima i nedržavnim akterima mogla obustaviti ili po mogućnosti preusmjeriti na civilno društvo ako te institucije ne poštuju ili ne ispunjavaju potrebu za postizanjem ciljeva raspršenog financiranja ili krše vladavinu prava i ljudska prava;

139.  zahtijeva transparentnost, odgovornost, nadzor, dodatnost u području razvoja, poštovanje načela učinkovitosti pomoći i razvoja te strogih ekoloških standarda, ljudskih prava i socijalnih zaštitnih mjera pri korištenju razvojne pomoći za povećavanje ulaganja privatnog sektora;

140.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost izdvajanja sredstava putem instrumenata za vanjsko financiranje za suradnju i tehničku podršku trećim zemljama, osobito zemljama u razvoju, u cilju poticanja članstva u Sporazumu iz Wassenaara, Australskoj skupini, Režimu kontrole raketne tehnologije i Grupi nuklearnih dobavljača te sprečavanja povreda ljudskih prava s obzirom na aktualnu preinaku Uredbe o dvojnoj namjeni;

141.  naglašava da svaka buduća struktura zahtijeva odgovarajući sustav provjera i ravnoteža, transparentnost, pravo nadzora nad provedbom, uključujući pojačani doprinos Parlamenta u pogledu strateške politike i parlamentarni nadzor nad provedbom, kao i uporabu delegiranih akata za reviziju tematskih prioriteta ako se nalaze u prilozima zakonodavnih akata te za usvajanje dodatnih znatnih elemenata kao što su strateški i višegodišnji programski dokumenti;

142.  uvjeren je da generacija instrumenata za vanjsko financiranje nakon 2020. mora poštovati proračunska načela istinitosti i jedinstva;

143.  smatra da bi preispitivanje na sredini razdoblja i postupci proračunske kontrole trebali biti dovoljno strogi i transparentni kako bi se osigurala najveća moguća apsorpcija sredstava te omogućile odgovarajuće izmjene kako bi se prema potrebi povećala sposobnost apsorpcije.

º

º  º

144.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Vijeću.

MIŠLJENJE Odbora za razvoj (21.2.2018)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o provedbi instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: preispitivanje sredinom programskog razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020.
(2017/2280(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Linda McAvan

(*)  Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020.[1] (Uredba o Instrumentu za razvojnu suradnju),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja[2],

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017. o suradnji EU-a s civilnim društvom u području vanjskih odnosa,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o lokalnim vlastima i civilnom društvu: Europski angažman za potporu održivom razvoju[3],

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 15. prosinca 2017. o preispitivanju instrumenata za vanjsko financiranje na sredini razdoblja (COM(2017)0720),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 18/2014 o sustavima glavne uprave EuropeAid za evaluaciju i praćenje usmjereno na rezultate,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije[4],

–  uzimajući u obzir Poslovnik Odbora Instrumenta za razvojnu suradnju (Odbor DCI-ja),

A.  budući da je Uredbom o Instrumentu za razvojnu suradnju predviđeno da se provedbene ovlasti, u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011, dodijele Komisiji i budući da je istom uredbom također predviđeno da će Komisiji u tom smislu pomagati Odbor Instrumenta za razvojnu suradnju;

B.  budući da izrada provedbenih akata uključuje i znatno, najčešće nekoliko mjeseci dugo pripremno razdoblje aktivnosti unutar Komisije koje uključuje i savjetovanje među službama Komisije;

C.  budući da se nacrti provedbenih akata moraju uputiti Vijeću i Parlamentu u isto vrijeme kada se upućuju članovima Odbora Instrumenta za razvojnu suradnju i budući da je u članku 3. Poslovnika Odbora Instrumenta za razvojnu suradnju navedeno da se nacrti provedbenih akata članovima Odbora moraju uputiti najmanje 20 kalendarskih dana prije odgovarajuće sjednice Odbora;

D.  budući da bi stoga nacrte provedbenih akata Vijeću i Parlamentu trebalo uputiti najmanje 20 kalendarskih dana prije sjednice Odbora Instrumenta za razvojnu suradnju i budući da je pisani postupak za donošenje provedbenih akata iznimka od tog pravila dopuštena samo u propisno opravdanim slučajevima;

E.  budući da je Komisija u svojem izvješću o preispitivanju sredinom razdoblja utvrdila da je trenutačna struktura vanjskih instrumenata općenito prikladna za predviđenu namjenu;

F.  budući da Komisija u svojem preispitivanju sredinom razdoblja navodi da je teško izmjeriti opću djelotvornost instrumenata u ostvarivanju njihovih ciljeva, djelomično i zato što je teško utvrditi prikladne sustave praćenja i evaluacije na razini instrumenta (str. 10.) te podsjeća da je Revizorski sud u svojem tematskom izvješću 18/2014 ukazao na ozbiljne nedostatke u sustavu EuropeAida za evaluaciju;

G.  budući da Zajednička provedbena uredba (ZPU) sadržava ključne odredbe o načelima učinkovitosti razvoja i pomoći, kao što su aktiviranje pomoći i korištenje institucija, sustava i postupaka zemalja partnera;

H.  budući da je EU prepoznao važnost partnerstava s organizacijama civilnog društva (OCD) u vanjskim odnosima; budući da to uključuje sudjelovanje organizacija civilnog društva u izradi programa i provedbi vanjskih instrumenata; budući da takav oblik angažmana s izraženijom strateškom komponentom još nije implementiran;

1.  podsjeća na to da instrumenti EU-a za vanjsko financiranje čine složeni skup instrumenata kojima EU podupire i jača svoje djelovanje na međunarodnoj pozornici te da se zbog njihove složenosti koordinacija omogućuje Uredbom o zajedničkim provedbenim pravilima kojom se jamči nesmetan i komplementaran pristup provedbi svih instrumenata;

2.  prima na znanje da Komisija ima poteškoća pri mjerenju ispunjenja ciljeva; u tom kontekstu podsjeća na primjedbe Europskog revizorskog suda u tematskom izvješću br. 18/2014 o sustavima glavne uprave EuropeAid za evaluaciju i praćenje usmjereno na rezultate; poziva Komisiju da iskoristi ovu priliku kako bi poboljšala svoj sustav praćenja i evaluacije u skladu s preporukama Revizorskog suda; ističe većinom pozitivne rezultate razvojnih programa EU-a u tematskim izvješćima Revizorskog suda;

3.  podsjeća na ključnu važnost načela učinkovitosti razvoja i pomoći u vanjskom djelovanju kako je istaknuto u Zajedničkoj provedbenoj uredbi te poziva Komisiju da zadrži ta načela u svim mjerama koje će poduzeti nakon izvješća o preispitivanju na sredini razdoblja;

4.  žali što pitanje nesudjelovanja organizacija civilnog društva u izradi programa i provedbi vanjskih instrumenata nije istaknuto u Komisijinu izvješću o preispitivanju na sredini razdoblja; poziva Komisiju da strateški više uključi organizacije civilnog društva u sve vanjske instrumente i programe, kao što su zatražili i Vijeće Parlament;

5.  poziva na povećanje sredstava dostupnih za razvojnu pomoć, s obzirom na to da 0,7 % BND-a za službenu razvojnu pomoć predstavlja obvezu EU-a koja još nikad nije bila ispunjena i koja ne doseže iznos financijskih sredstava potrebnih za provedbu Programa održivog razvoja do 2030.;

6.  poziva na provođenje vježbe stečenih saznanja kako bi se utvrdili nedostatci u koordinaciji i poboljšala koordinacija instrumenata EU-a za vanjsko financiranje s financijskim instrumentima ostalih međunarodnih institucija, kao što su Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i ostale razvojne/financijske institucije, radi stvaranja sinergija i najvećeg mogućeg učinka financijskih instrumenata u zemljama u razvoju;

7.  smatra da je, kako bi Parlament mogao pravilno i propisno izvršavati svoje nadzorne ovlasti u pogledu nacrtâ provedbenih akata, ključno da se za to ima dovoljno vremena;

8.  smatra da se, uzimajući u obzir koliko dugo traje razdoblje za pripremu nacrtâ provedbenih akata prije nego što oni dospiju pred Odbor Instrumenta za razvojnu suradnju, ne može opravdati nepoštovanje dvadesetodnevnog roka za podnošenje dokumenata Parlamentu i Vijeću u završnoj fazi donošenja nekog provedbenog akta;

9.  stoga izražava žaljenje zbog toga što se rok od dvadeset kalendarskih dana ne poštuje u svim slučajevima i smatra da se time narušava njegovo pravo nadzora;

10.  uoči revizije Sporazuma iz Cotonoua podsjeća na važnost strogog pridržavanja rokova za planirane projekte kontinentalnih razmjera u okviru Panafričkog programa na kojima se temelji strateško partnerstvo EU-a i Afrike;

11.  poziva na to da se svi nacrti provedbenih mjera podnose najmanje 20 dana unaprijed i poziva Komisiju da izmijeni poslovnik Odbora Instrumenta za razvojnu suradnju kako bi se taj dvadesetodnevni rok za podnošenje produljio i time olakšalo izvršavanje nadzornih ovlasti Parlamenta;

12.  poziva također na to da se pojačaju mehanizmi parlamentarne kontrole za sve instrumente za vanjsko financiranje, kao i za instrumente kojima se oni provode, primjerice uzajamne fondove, kako bi se Parlamentu omogućilo da istinski sudjeluje u planiranju sredstava i preispitivanju njihova izvršenja;

13.  zahtijeva transparentnost, odgovornost, kontrolu, dodatnost u području razvoja, poštovanje načela učinkovitosti pomoći i razvoja te strogih ekoloških standarda, ljudskih prava i socijalnih zaštitnih mjera pri korištenju razvojne pomoći za povećavanje ulaganja privatnog sektora;

14.  poziva na to da uzajamni fondovi koji nisu pod kontrolom Europskog parlamenta budu uključeni u proračun Europske unije;

15.  ističe da bi transparentnost i odgovornost trebale biti temelj EU-ova pristupa privatnom sektoru u području razvoja te da je od ključne važnosti da se osigura da privatni subjekti koji ostvaruju korist od službene razvojne pomoći EU-a – s pomoću kombiniranog financiranja ili jamstava – poštuju ljudska prava, socijalne i radne standarde te štite okoliš;

16.  ističe da pomoć dodijeljena zemljama ne bi trebala ovisiti o migracijskim sporazumima s EU-om te da ne bi smjelo doći do preusmjeravanja sredstava iz siromašnih zemalja i regija u zemlje podrijetla migranata ili u zemlje njihova tranzita prema Europi samo na temelju činjenice da se one nalaze na migracijskim rutama;

OBRAZLOŽENJE

Izvješćem o provedbi odbora AFET naslovljenim „Provedba instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: preispitivanje sredinom programskog razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020.” pokriveno je pet instrumenata EU-a za vanjsko financiranje koji su u nadležnosti odbora AFET[5] te Uredba o zajedničkim provedbenim pravilima (ZPU) kojom su utvrđene horizontalne provedbene odredbe za tih pet instrumenata i za Instrument za razvojnu suradnju koji je u nadležnosti odbora DEVE.

Preispitivanje sredinom programskog razdoblja Instrumenta za razvojnu suradnju i njegova struktura za razdoblje nakon 2020. tema su zasebnog izvješća o provedbi koje vodi odbor DEVE[6] i nisu predmet ovog nacrta mišljenja.

Odbor za razvoj, u skladu s člankom 54. Poslovnika, priprema mišljenje u pogledu odredbi ZPU-a koje se tiču svih šest instrumenata za vanjsko financiranje ili, konkretno, Instrumenta za razvojnu suradnju. Sadržaj toga mišljenja ograničen je isključivo na pitanja povezana sa Zajedničkom provedbenom uredbom.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

20.2.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

21

1

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Ignazio Corrao, Mireille D’Ornano, Nirj Deva, Doru-Claudian Frunzulică, Enrique Guerrero Salom, Maria Heubuch, György Hölvényi, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Arne Lietz, Norbert Neuser, Vincent Peillon, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Eleftherios Synadinos, Eleni Theocharous, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Željana Zovko

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Thierry Cornillet, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Paul Rübig, Rainer Wieland

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

21

+

ALDE

Thierry Cornillet, Paavo Väyrynen

ECR

Nirj Deva, Eleni Theocharous

EFDD

Ignazio Corrao, Mireille D'Ornano

GUE/NGL

Lola Sánchez Caldentey

PPE

Agustín Díaz de Mera García Consuegra, György Hölvényi, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Cristian Dan Preda, Paul Rübig, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Željana Zovko

S&D

Doru-Claudian Frunzulică, Enrique Guerrero Salom, Arne Lietz, Norbert Neuser, Vincent Peillon

Verts/ALE

Maria Heubuch

1

-

NI

Eleftherios Synadinos

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

20.2.2018

STAJALIŠTE U OBLIKU AMANDMANA

Odbora za međunarodnu trgovinu

upućeno Odboru za vanjske poslove

o provedbi instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: revizija sredinom programskog razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020.

(2017/2280(INI))

U ime Odbora za međunarodnu trgovinu: Bernd Lange (predsjednik)

Position

AMANDMANI

Odbor za međunarodnu trgovinu podnosi Odboru za vanjske poslove, kao nadležnom odboru, sljedeće amandmane:

Amandman    1

Prijedlog preporuke

Pozivanje 1.a (novo)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

uzimajući u obzir strategiju EU-a „Trgovina za sve”,

Amandman    2

Prijedlog preporuke

Pozivanje 1.b (novo)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 9. studenog 2017. o provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini (SWD(2017)0364),

Amandman    3

Prijedlog preporuke

Uvodna izjava E (nova)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

E. budući da je međunarodna trgovina ključni instrument EU-a za pomoć zemljama u njihovu društvenom i ekonomskom razvoju, kao i za zaštitu i promicanje ljudskih prava, temeljnih vrijednosti i vladavine prava;

Amandman    4

Prijedlog preporuke

Uvodna izjava F (nova)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

F. budući da bi, prema Ugovorima, trgovinska politika trebala doprinositi vanjskim ciljevima Unije, uključujući održivi razvoj;

Amandman    5

Prijedlog preporuke

Stavak 3. (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

3. izražava zabrinutost zbog velikih izazova koji su pred EU-om i njegovim instrumentima;

Amandman    6

Prijedlog preporuke

Stavak 6. (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

6. preporučuje da se sredstva iz fonda IPA upotrijebe za otvaranje komunikacijskih kanala za poduzeća, osobito mala i srednja, i u državama članicama i u pretpristupnim zemljama, kako bi se stvorile snažne trgovinske veze između tih područja, što bi bilo veoma korisno za pripremu zemalja primateljica za pristup jedinstvenom tržištu;

Amandman    7

Prijedlog preporuke

Stavak 9. (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

9. ističe da su tehnička podrška i ekonomska pomoć u vezi s trgovinom koji se u okviru europske politike susjedstva pružaju bliskim partnerima Unije na njezinim južnim i istočnim granicama važan doprinos demokratskom razvoju u tim regijama; primjećuje da se sredstva u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo mogu koristiti za olakšavanje trgovine te na taj način biti komplementarna postojećem financiranju EU-a u okviru Sporazuma o olakšavanju trgovine, što bi trebalo biti bolje jamstvo srednjoročne i dugoročne političke stabilnosti;

 

Amandman    8

Prijedlog preporuke

Stavak 20.a (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

20a. preporučuje uspostavu čvrstih i dosljednih mehanizama praćenja i ocjenjivanja u okviru strukture instrumenta kako bi se osigurala veća odgovornost, transparentnost i bolje usmjeravanje potrošenih sredstava;

Amandman    9

Prijedlog preporuke

Stavak 20.b (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

20b. poziva na uključivanje rodne perspektive u svim ex ante i ex post strateškim studijama i procjenama učinka kako bi se osigurala potpuna usklađenost s ciljevima članka 8. UFEU-a;

Amandman    10

Prijedlog preporuke

Stavak 35. (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

35. smatra da bi Instrument za partnerstvo mogao biti važan alat u pružanju potpore provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini, osobito podupiranjem rada domaćih savjetodavnih skupina; ističe da je potrebno ocijeniti korištenje i raspodjelu sredstava, kao i učinkovitost Instrumenta za partnerstvo te programa Business Avenue i EU Gateway, koji bi trebali biti u skladu s nadležnostima država članica u području promocije vanjske trgovine;

Amandman    11

Prijedlog preporuke

Stavak 36. (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

36. napominje da je jedan od ciljeva Instrumenta za partnerstvo javna diplomacija u cilju izgradnje povjerenja i većeg razumijevanja u zemljama izvan EU-a u pogledu politika EU-a; ističe da je sudjelovanje civilnog društva od ključne važnosti te pozdravlja izdvajanje 3 milijuna EUR za pružanje potpore sudjelovanju organizacija civilnog društva u domaćim savjetodavnim skupinama;

Amandman    12

Prijedlog preporuke

Stavak 37. (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

37. napominje da treba voditi računa o malim i srednjim poduzećima EU-a kad je riječ o pristupu instrumentima za vanjsko financiranje, i to donošenjem jednostavnije i pristupačnije regulative, čime bi se olakšalo brže korištenje sredstava i istovremeno pomoglo malim i srednjim poduzećima u stjecanju međunarodnog iskustva; poziva Komisiju da ocijeni postojeće alate usmjerene na internacionalizaciju malih i srednjih poduzeća u pogledu njihove usklađenosti s drugim instrumentima Unije za potporu malim i srednjim poduzećima, kao što je COSME, kao i u pogledu supsidijarnosti, nepreklapanja i komplementarnosti s programima država članica; poziva Komisiju da pravovremeno predstavi prijedloge za reviziju tih programa na sredini razdoblja u cilju poboljšanja njihove učinkovitosti i djelotvornosti; ističe da je potrebno povećati razinu informiranosti i osviještenosti među malim i srednjim poduzećima o postojećim instrumentima, osobito na nacionalnoj razini;

Amandman    13

Prijedlog preporuke

Stavak 48. (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

48. ističe da bi delegacije EU-a, zajedno s državama članicama, također mogle pomoći malim i srednjim poduzećima u upotrebi tih financijskih instrumenata u cilju stvaranja srednjoročnih odnosa između poduzeća EU-a i gospodarstava zemalja primateljica; naglašava potrebu za dosljednijim i usklađenijim pristupom mjerodavnih glavnih uprava Komisije i ESVD-a kad je riječ o uspostavi i provedbi instrumenata za vanjsko financiranje;

Amandman    14

Prijedlog preporuke

Stavak 49. (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

49. smatra da se pri raspodjeli sredstava treba voditi računa i o poštovanju temeljnih radnih standarda Međunarodne organizacije rada, multilateralnih konvencija o zaštiti okoliša i načela WTO-a;

Amandman    15

Prijedlog preporuke

Stavak 50. (novi)

Prijedlog preporuke

Izmjena

 

50. poziva Komisiju da razmotri mogućnost izdvajanja sredstava putem instrumenata za vanjsko financiranje za suradnju i tehničku podršku trećim zemljama, osobito zemljama u razvoju, u cilju poticanja članstva u Sporazumu iz Wassenaara, Australskoj skupini, Režimu kontrole raketne tehnologije i Grupi nuklearnih dobavljača te sprečavanja povreda ljudskih prava s obzirom na aktualnu preinaku Uredbe o dvojnoj namjeni;

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

20.2.2018

 

 

 

  • [1]  SL L 77, 15.3.2014., str. 44.
  • [2]  SL L 77, 15.3.2014., str. 95.
  • [3]  SL C 208, 10.6.2016, str. 25.
  • [4]  SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
  • [5]  Europski instrument za demokraciju i ljudska prava, Europski instrument za susjedstvo, Instrument pretpristupne pomoći, Instrument za doprinos stabilnosti i miru te Instrument za partnerstvo.
  • [6]  Provedba Instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za humanitarnu pomoć i Europskog razvojnog fonda

MIŠLJENJE Odbora za proračune (22.2.2018)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o provedbi instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: preispitivanje sredinom programskog razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020.
(2017/2280(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Jean Arthuis

PRIJEDLOZI

Odbor za proračune poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  žali zbog toga što količina i nedostatak fleksibilnosti i usklađenosti financiranja EU-a u okviru naslova 4. tekućeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) ukazuju na manjak ambicija EU-a da djeluje kao stvarni globalni akter; međutim napominje da su mnoge partnerske zemlje i tematske cjeline obuhvaćene instrumentima EU-a za vanjsko financiranje doživjele pozitivan napredak, što dokazuje relevantnost i važnost tih instrumenata;

2.  naglašava da je EU stvorio uzajamne fondove i poseban Instrument za izbjeglice u Turskoj kako bi se suočio s višestrukim izazovima i krizama u svom neposrednom susjedstvu i izvan njega, uključujući migracijsku i izbjegličku krizu; žali zbog toga što su doprinosima iz proračuna EU-a uzajamnim fondovima EU-a i Instrumentu za izbjeglice u Turskoj umanjeni ukupna usklađenost, dugoročna vizija i učinak aktivnosti Unije; ponovno naglašava da se novi prioriteti moraju financirati novim sredstvima;

3.  uvjeren je da generacija instrumenata za vanjsko financiranje za razdoblje nakon 2020. mora:

–  biti u službi ambiciozne i sveobuhvatne globalne strategije EU-a temeljene na vrijednostima EU-a; biti u skladu s političkim ambicijama EU-a kada je riječ o veličini, fleksibilnosti među instrumentima za vanjsko financiranje i unutar njih i općoj političkoj usklađenosti, ali i također kada je riječ o ključnoj ulozi EU-a u obnovi nakon rata i sukoba u njezinu širem susjedstvu;

–  omogućiti jasne sinergije između proračuna i političkog utjecaja EU-a u okviru istinskih partnerstava s trećim zemljama;

–  omogućiti veću sposobnost reagiranja EU-a na okruženje koje se mijenja, pridržavajući se globalnih obveza preuzetih do tog trenutka;

–  stvoriti stvarnu dodanu vrijednost EU-a i pružiti bolju koordinaciju i pristup koji je više usmjeren na rezultate, uključujući u pogledu izvješćivanja i komunikacije; financijska sredstva EU-a ne smiju duplicirati sredstva država članica ili se s njima preklapati te bi njihovo djelovanje trebalo biti sinergično;

–  poštovati proračunska načela istinitosti i jedinstva;

  osnažiti demokratsku nadzornu ulogu Parlamenta;

4.  smatra da bi se struktura instrumenata za vanjsko financiranje mogla pojednostavniti i da bi trebala odražavati jasne političke ciljeve; naglašava da bi se rezultati trebali mjeriti ne samo na državnoj i sektorskoj razini, već i objediniti na razini instrumenta; poziva na povećanje djelotvornosti, fleksibilnosti, odgovornosti te usklađenosti i vidljivosti aktivnosti Unije; međutim, upozorava da pretjerano, radikalno pojednostavljenje strukture nosi rizike;

5.  ističe dosad nezabilježenu potrebu za humanitarnom pomoći, uzrokovanu prirodnim i antropogenim katastrofama potaknutim, među ostalim, klimatskim promjenama i ljudskom nesigurnosti, sukobima i prisilnim raseljavanjem; posebno poziva na održavanje zasebnog instrumenta za humanitarnu pomoć s vlastitom pravnom osnovom, proračunom i dugoročnom strategijom financiranja kako bi se zajamčila četiri humanitarna načela humanosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti; poziva uz to na uspostavu znatne pričuve za humanitarnu pomoć;

6.  poziva na to da se uzajamni fondovi i instrumenti EU-a bolje integriraju u proračun kako bi se povećali transparentnost i demokratski nadzor instrumenata za vanjsko financiranje; podsjeća na dogovor postignut u okviru posljednje revizije Financijske uredbe[1] o prethodnom savjetovanju s Parlamentom i Vijećem prije uspostave novih uzajamnih fondova za tematska djelovanja; poziva, uz to, Komisiju da Parlamentu dostavi iscrpne informacije o svim važnijim samostalnim prijenosima ili ukidanjima sredstava u okviru naslova 4.;

7.  smatra da bi preispitivanje u sredini razdoblja i postupci proračunske kontrole trebali biti dovoljno strogi i transparentni kako bi se osigurala najviša moguća apsorpcija sredstava te omogućile odgovarajuće izmjene kako bi se prema potrebi povećala sposobnost apsorpcije.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

22.2.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

28

4

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Nedzhmi Ali, Lefteris Christoforou, Gérard Deprez, Manuel dos Santos, André Elissen, José Manuel Fernandes, Eider Gardiazabal Rubial, Jens Geier, Esteban González Pons, John Howarth, Zbigniew Kuźmiuk, Vladimír Maňka, Siegfried Mureşan, Jan Olbrycht, Urmas Paet, Paul Rübig, Petri Sarvamaa, Jordi Solé, Patricija Šulin, Eleftherios Synadinos, Indrek Tarand, Isabelle Thomas, Inese Vaidere, Daniele Viotti, Tiemo Wölken, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Xabier Benito Ziluaga, Jean-Paul Denanot, Janusz Lewandowski, Ivana Maletić, Pavel Poc, Tomáš Zdechovský

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

28

+

ALDE

Nedzhmi Ali, Gérard Deprez, Urmas Paet

ECR

Zbigniew Kuźmiuk

PPE

Lefteris Christoforou, José Manuel Fernandes, Esteban González Pons, Janusz Lewandowski, Ivana Maletić, Siegfried Mureşan, Jan Olbrycht, Paul Rübig, Petri Sarvamaa, Patricija Šulin, Inese Vaidere, Tomáš Zdechovský

S&D

Jean-Paul Denanot, Eider Gardiazabal Rubial, Jens Geier, John Howarth, Vladimír Maňka, Pavel Poc, Manuel dos Santos, Isabelle Thomas, Daniele Viotti, Tiemo Wölken

VERTS/ALE

Jordi Solé, Indrek Tarand

4

-

ENF

André Elissen, Marco Zanni

GUE/NGL

Xabier Benito Ziluaga

NI

Eleftherios Synadinos

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

  • [1]  SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

20.3.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

42

3

14

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Michèle Alliot-Marie, Francisco Assis, Petras Auštrevičius, Amjad Bashir, Mario Borghezio, Victor Boştinaru, Elmar Brok, Klaus Buchner, James Carver, Fabio Massimo Castaldo, Lorenzo Cesa, Andi Cristea, Georgios Epitideios, Knut Fleckenstein, Anna Elżbieta Fotyga, Eugen Freund, Michael Gahler, Iveta Grigule-Pēterse, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Tunne Kelam, Wajid Khan, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Ryszard Antoni Legutko, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, David McAllister, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Clare Moody, Javier Nart, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Alojz Peterle, Tonino Picula, Cristian Dan Preda, Michel Reimon, Sofia Sakorafa, Jaromír Štětina, Charles Tannock, László Tőkés, Ivo Vajgl, Johannes Cornelis van Baalen, Anders Primdahl Vistisen

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Asim Ademov, Laima Liucija Andrikienė, Brando Benifei, Angel Dzhambazki, Andrzej Grzyb, Antonio López-Istúriz White, Tokia Saïfi, Marietje Schaake, Igor Šoltes, Bodil Valero

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

42

+

ALDE

Petras Auštrevičius, Johannes Cornelis van Baalen, Iveta Grigule-Pēterse, Ilhan Kyuchyuk, Javier Nart, Marietje Schaake, Ivo Vajgl

EFDD

Fabio Massimo Castaldo

PPE

Asim Ademov, Michèle Alliot-Marie, Laima Liucija Andrikienė, Elmar Brok, Lorenzo Cesa, Michael Gahler, Andrzej Grzyb, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Tunne Kelam, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Antonio López-Istúriz White, David McAllister, Francisco José Millán Mon, Alojz Peterle, Cristian Dan Preda, Tokia Saïfi, Jaromír Štětina, László Tőkés

S&D

Francisco Assis, Brando Benifei, Victor Boştinaru, Andi Cristea, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Wajid Khan, Arne Lietz, Andrejs Mamikins, Clare Moody, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula

3

-

EFDD

James Carver

ENF

Mario Borghezio

NI

Georgios Epitideios

14

0

ECR

Amjad Bashir, Angel Dzhambazki, Anna Elżbieta Fotyga, Ryszard Antoni Legutko, Charles Tannock, Anders Primdahl Vistisen

GUE/NGL

Sabine Lösing, Sofia Sakorafa

VERTS/ALE

Klaus Buchner, Barbara Lochbihler, Tamás Meszerics, Michel Reimon, Igor Šoltes, Bodil Valero

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 13. travnja 2018.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti