Postupak : 2016/2241(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0129/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0129/2018

Rasprave :

PV 16/04/2018 - 26
CRE 16/04/2018 - 26

Glasovanja :

PV 17/04/2018 - 6.13
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0104

IZVJEŠĆE     
PDF 476kWORD 62k
28.3.2018
PE 601.260v02-00 A8-0129/2018

o poboljšanju održivosti duga zemalja u razvoju

(2016/2241(INI))

Odbor za razvoj

Izvjestitelj: Charles Goerens

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o poboljšanju održivosti duga zemalja u razvoju

(2016/2241(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odjeljak o dugu i održivosti duga u Akcijskom programu iz Addis Abebe (str. 27. do 29.),

–  uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika Ujedinjenih naroda od 22. srpnja 2014., 2. kolovoza 2016. i 31. srpnja 2017. o održivosti vanjskog duga i razvoju,

–  uzimajući u obzir načela Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) o odgovornom dodjeljivanju državnih zajmova i zaduživanju država,

–  uzimajući u obzir plan UNCTAD-a za restrukturiranje državnog duga (travanj 2015.),

–  uzimajući u obzir operativne smjernice skupine G20 za održivo financiranje,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 68/304 Opće skupštine UN-a od 9. rujna 2014. naslovljenu „Prema uspostavi multilateralnog pravnog okvira za restrukturiranje državnog duga”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 69/319 Opće skupštine UN-a od 10. rujna 2015. o temeljnim načelima postupaka restrukturiranja državnog duga,

–  uzimajući u obzir vodeća načela u vezi s vanjskim dugom i ljudskim pravima Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja (posebno stavke 10., 26., 40., 46. i 47.(1)),

–  uzimajući u obzir izvješća savjetodavne skupine Global Financial Integrity u kojima se pruža procjena razmjera i sastava nezakonitih financijskih tokova,

–  uzimajući u obzir belgijski zakon od 12. srpnja 2015. o borbi protiv aktivnosti „lešinarskih fondova” (Moniteur belge od 11. rujna 2015.);

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A8-0129/2018),

A.  budući da rješavanje problema državnog duga zemalja u razvoju predstavlja važan element međunarodne suradnje te da može pridonijeti ostvarenju ciljeva održivog razvoja u tim zemljama u razvoju,

B.  budući da je za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja u zemljama u razvoju potrebna visoka razina ulaganja i da manjak u postojećim tokovima financiranja u tom području iznosi otprilike 2,5 bilijuna USD godišnje(2);

C.  budući da su zajmovi jedan od izvora financiranja razvoja; budući da se zaduživanje treba provoditi na odgovoran i predvidiv način; budući da se troškovi zaduživanja moraju u potpunosti nadoknaditi povratom na ulaganje i da rizike povezane sa zaduživanjem treba pažljivo utvrditi i riješiti;

D.  budući da se osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća razbuktala dužnička kriza u zemljama u razvoju i da su zbog snažne kampanje za otpis dugova MMF i Svjetska banka pokrenuli Inicijativu za visokozadužene siromašne zemlje (HIPC) i Multilateralnu inicijativu za smanjenje duga (MDRI) kako bi se tim zemljama omogućilo ostvarivanje milenijskih razvojnih ciljeva;

E.  budući da te inicijative nisu dovoljne kako bi se okončala dužnička kriza;

F.  budući da se zbog tih inicijativa i povećanja cijena sirovina financijska situacija u brojnim zemljama u razvoju poboljšala te da su održivosti duga pridonijele i iznimno niske kamatne stope nakon financijske krize 2008. godine; budući da su se, međutim, cijene sirovina smanjile u odnosu na 2008. godinu; budući da je u siromašnim zemljama započela nova dužnička kriza, a Mozambik, Čad, Kongo i Gambija nisu u mogućnosti platiti dug;

G.  budući da dužnička kriza prouzročena padom cijena sirovina i nestabilnim tokovima kapitala predstavlja stalnu prijetnju održivosti duga, posebno za zemlje u razvoju koje i dalje ovise o izvozu sirovina;

H.  budući da se povećao broj zemalja u razvoju za koje MMF i Svjetska banka smatraju da se suočavaju s neodrživim dugom ili da su zemlje visokog ili srednjeg rizika te da većina zemalja s niskom razinom dohotka pripada jednoj od tih kategorija;

I.  budući da je prema MMF-u srednja razina duga u supsaharskoj Africi naglo porasla s 34 % BDP-a 2013. na 48 % 2017. godine;

J.  budući da razina duga nekoliko zemalja, uključujući Etiopiju, Ganu i Zambiju, iznosi 50 % ili više od 50 % BDP-a, što predstavlja znatan dužnički teret uzimajući u obzir nisku poreznu osnovicu u većini afričkih zemalja;

K.  budući da se od 2013. znatno povećalo servisiranje duga kao postotak državne potrošnje te budući da to uvelike smanjuje mogućnosti za javna ulaganja;

L.  budući da se tijekom zadnjih desetljeća panorama globalnog javnog duga dubinski promijenila, pri čemu središnju ulogu preuzimaju privatni ulagači i Kina;

M.  budući da se promijenila i struktura dugova zemalja u razvoju, pri čemu sve izraženiju ulogu imaju privatni vjerovnici i komercijalni uvjeti, čime se dodatno povećava izloženost nestabilnostima na financijskim tržištima, što ima posljedice na održivost duga; budući da pozajmljivanje u nacionalnoj valuti uklanja tečajni rizik, ali i da nedostatak kapitala na nacionalnoj razini to rješenje može činiti nepovoljnim ili neostvarivim;

N.  budući da su među prijetnjama održivosti dugova tečajne razlike, prirodne katastrofe i katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem, nepovoljni trendovi i volatilnost na međunarodnim financijskim tržištima, ali i neodgovorno dodjeljivanje zajmova i zaduživanje, loše upravljanje javnim financijama, zlouporaba sredstava i korupcija; budući da bolja mobilizacija domaćih resursa ima veliki potencijal u pogledu poboljšanja održivosti duga;

O.  budući da je nužno potaknuti jačanje kapaciteta poreznih uprava i prijenos znanja u partnerske zemlje;

P.  budući da, iako načela UNCTAD-a o odgovornom dodjeljivanju državnih zajmova i zaduživanju država te operativne smjernice skupine G20 za održivo financiranje predstavljaju korisne doprinose za uspostavu regulatornog okvira, prioritet mora biti zaustavljanje neodgovornih postupaka preko uvođenja transparentnih načela, obvezujućih i provedivih odvraćajućih mjera i, kad je to opravdano, sankcija;

Q.  budući da održivost javnog duga nije povezana samo s ukupnim iznosom duga, nego i s eksplicitnim te implicitnim financijskim jamstvima (nepredviđene obveze) koje su te države izdale te drugim čimbenicima; budući da su javno-privatna partnerstva često povezana s izdavanjem jamstava i da eventualno buduće spašavanje banaka također može biti važan faktor;

R.  budući da se analiza održivosti duga ne bi trebala usredotočiti isključivo na gospodarska pitanja kao što su mogućnosti budućeg gospodarskog rasta države dužnika i njezine mogućnosti servisiranja dugova, već mora uzeti u obzir opterećenje dugom na sposobnost države za poštovanje svih ljudskih prava;

S.  budući da bi povećana uporaba javno-privatnih partnerstava u zemljama u razvoju u okviru plana vanjskih ulaganja EU-a i inicijative skupine G20 Compact with Africa mogla dovesti do više razine zaduženosti država; budući da su ulagači u javno-privatna partnerstva zaštićeni bilateralnim ugovorima o ulaganju, ponajprije preko svojih mehanizama rješavanja sporova između ulagača i država, koji im omogućuju da pokrenu sudski spor protiv države domaćina;

T.  budući da dug može biti i odiozan, u onim slučajevima u kojima režimi zajmove ugovaraju kako bi se provodila koruptivna ili druga nezakonita djelovanja, s čime su vjerovnici upoznati i što predstavlja znatno opterećenje za siromašne slojeve društva, posebno za najranjivije stanovništvo;

U.  budući da je transparentnost zajmova dodijeljenih vladama zemalja u razvoju ključna za osiguravanje odgovornosti pozajmljivanja; budući da je nedostatak transparentnosti bio ključan čimbenik u omogućavanju neodgovorne dodjele zajmova Mozambiku, što je učinjeno bez ozbiljne provjere sposobnosti zemlje da vrati te zajmove, koji su nakon toga skriveni od financijskih tržišta i mozambičkog naroda;

V.  budući da se odiozni dug definira kao dug koji je stvorio režim u cilju financiranja djelovanja koje je protivno interesu građana države, čega su vjerovnici bili svjesni, te da je riječ o osobnom dugu vlasti koja ga je stvorila pozajmljivanjem od vjerovnika koji su imali potpuni uvid u namjere zajmoprimca; budući da ne postoji konsenzus o konceptu odizonog duga zbog jasnog protivljenja nekih vjerovnika;

W.  budući da prijenosi dobiti koje provode transnacionalne korporacije te utaja poreza i štetna porezna konkurencija predstavljaju osobitu zapreku mobilizaciji domaćih resursa; budući da inicijativa OECD-a protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) predstavlja dobrodošao, ali nedovoljan odgovor na takvo postupanje; budući da postoji potreba za uspostavom međuvladinog tijela za poreznu suradnju pod pokroviteljstvom UN-a kako bi se zemljama u razvoju omogućilo da ravnopravno sudjeluju u globalnoj reformi postojećih međunarodnih poreznih pravila, na koju je Parlament pozvao u svojoj Rezoluciji od 6. lipnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka(3);

X.  budući da se nezakoniti financijski tokovi u zemljama u razvoju i zemljama rastućeg gospodarstva procjenjuju na bilijun USD godišnje i da se njima iz tih zemalja izvlače nacionalni resursi koji su posebno važni za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; budući da se tim tokovima potiče vanjsko zaduživanje i dovodi u pitanje sposobnost vraćanja dugova;

Y.  budući da ostvarenje Programa održivog razvoja do 2030. i Akcijskog plana iz Addis Abebe podrazumijeva uzimanje u obzir novih mogućnosti financiranja ciljeva održivog razvoja, kao što su uvođenje poreza na financijske transakcije i poreza na transakcije u stranoj valuti; budući da bi se, prema procjenama Banke za međunarodne namire (BIS), porezom na transakcije u stranoj valuti od 0,1 % moglo lako financirati ciljeve održivog razvoja u svim zemljama s niskim dohotkom i zemljama s nižim srednjim dohotkom(4);

Z.  budući da je potrebno uhvatiti se u koštac s nezakonitim financijskim tokovima kako bi ih se definitivno eliminiralo do 2030., među ostalim borbom protiv utaje poreza i jačanjem međunarodne suradnje mjerama olakšavanja otkrivanja poreznih podataka nadležnim tijelima te poreznom transparentnosti u zemljama podrijetla i odredišta;

AA.  budući da se postojeći aranžmani za rješavanje pitanja neplaćanja državnog duga u temelju razlikuju od stečajnih postupaka za poduzeća unutar nacionalnih pravosudnih sustava, u smislu da ne postoji nepristrani postupak pred sudom; budući da MMF pruža kratkoročne kredite čija je isplata uvjetovana i provodi se u tranšama, a kojima je cilj zajamčiti stabilnost međunarodnog financijskog sustava; budući da se u Pariškom klubu zemalja vjerovnika donose samo odluke o otpisu dugova u pogledu službenih bilateralnih zajmova koje dogovore njegove članice; budući da Londonski klub privatnih vjerovnika donosi odluke samo o zajmovima poslovnih banaka koje dogovore njegovi članovi; budući da ne postoji stalni forum za koordinaciju donošenja odluka o restrukturiranju duga za sve vjerovnike za određenu zemlju koja je u stanju duga;

AB.  budući da je Međunarodni monetarni fond i dalje glavni forum za raspravljanje o pitanjima restrukturiranja državnog duga i da ima znatan utjecaj na Europsku uniju i njezine države članice;

AC.  budući da „lešinarski fondovi” koji ciljaju na dužnike u nevolji i ometaju postupak restrukturiranja njihovih dugova ne bi smjeli dobivati zakonsku i sudsku potporu za svoje destruktivno djelovanje i budući da treba poduzeti daljnje mjere u tom pogledu;

AD.  budući da se, iako je otpis duga zemljama s niskim prihodima pružio nove mogućnosti, mora istaknuti da je to jednokratna intervencija u cilju ponovne uspostave održivosti duga kojom se ne rješavaju temeljni uzroci neodrživog akumuliranja duga te budući da prvenstveno treba riješiti izazove kao što su korupcija, slabe institucije i osjetljivost na vanjske šokove;

1.  naglašava da je mogućnost odgovornog i predvidivog zaduživanja za zemlje u razvoju nužna kako bi im se zajamčila dostojanstvena budućnost; s druge strane ističe da je održivi dug preduvjet za ostvarivanje Programa održivog razvoja do 2030.; napominje, međutim, da bi financiranje duga trebalo biti samo dodatak i druga najbolja opcija u odnosu na instrumente kojima se ne kreira dug, kao što su porezni i carinski prihodi te službena razvojna pomoć, jer financiranje duga podrazumijeva inherentne i znatne rizike za nastanak krize koji zahtijevaju uspostavu odgovarajućih institucija za sprečavanje i rješavanje dužničkih kriza;

2.  naglašava da pristup međunarodnim financijskim tržištima zemljama u razvoju omogućuje da dođu do sredstava za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja;

3.  sa zabrinutošću napominje da je pozajmljivanje osiromašenim zemljama drastično poraslo od 2008. godine; strahuje od ciklusa nove dužničke krize naglašava potrebu za većom transparentnošću, boljom regulacijom zajmodavaca, poreznom pravdom te poduzimanjem koraka kako bi se omogućilo zemljama da budu manje ovisne o izvozu sirovina;

4.  ističe da zaduživanje predstavlja važno sredstvo za pružanje podrške ulaganju, koje je nužno kako bi se ostvario održivi rast, uključujući ciljeve održivog razvoja;

5.  smatra da je zaduživanje neodvojivo povezano s drugim mogućnostima za financiranja razvoja, među kojima su komercijalni prihodi, porezni prihodi, novčane doznake migranata u zemlje u razvoju te službena razvojna pomoć; posebice podsjeća na to da je mobilizacija domaćih resursa preko oporezivanja najvažniji izvor prihoda za financiranje održivog razvoja; u tu svrhu apelira na EU da pruži veću pomoć u vezi s izgradnjom kapaciteta u zemljama u razvoju kako bi se smanjili nezakoniti financijski tokovi te podržao djelotvoran, progresivan i transparentan sustav oporezivanja u skladu s načelima dobrog upravljanja te da pruži veću pomoć u borbi protiv korupcije i povratu ukradene imovine;

6.  zabrinut je zbog znatnog povećanja i privatnog i javnog duga u mnogim zemljama u razvoju te zbog negativnih učinaka tog povećanja na njihovu sposobnost za financiranje ulaganja u zdravstvo i obrazovanje te gospodarstvo, infrastrukturu i borbu protiv klimatskih promjena;

7.  podsjeća na to da je planovima strukturnih prilagodbi za prezadužene države iz 1990-ih godina snažno bio pogođen razvoj osnovnih javnih usluga i smanjena njihova sposobnost da preuzmu funkcije za koje je država odgovorna i koje su ključne za održavanje sigurnosti;

8.  ističe da mjere otpisa duga ne smiju spriječiti pružanje osnovnih usluga i narušiti poštovanje svih ljudskih prava, posebice gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, te razvoja u državi primateljici;

9.  smatra da odgovornost za prekomjerno (vanjsko) zaduživanje u nekoj državi prvenstveno snose političke vlasti koje vode tu zemlju, no da dužnici i vjerovnici moraju zajedno snositi odgovornost za sprečavanje i rješavanje neodrživih dužničkih situacija; u širem smislu naglašava zajedničku odgovornost dužnika i vjerovnika za sprečavanje i rješavanje dužničkih kriza odgovornijim davanjem i uzimanjem zajmova;

10.  ističe da se mješovitim financiranjem mogu stvoriti kreditni mjehuri, osobito u supsaharskoj Africi i u karipskim zemljama s ograničenim prihodima za servisiranje dugova; u skladu s tim poziva donatore da većinu svoje pomoći daju najmanje razvijenim zemljama u obliku bespovratnih sredstava; ponovno naglašava da bi se sve odluke o promicanju upotrebe javno-privatnih partnerstava preko mješovitog financiranja u zemljama u razvoju trebale zasnivati na temeljitoj procjeni tih mehanizama, osobito u pogledu razvoja te financijske dodatnosti, transparentnosti i odgovornosti, kao i na stečenom iskustvu; traži da se u reviziji Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR) uvedu jasni kriteriji za održivost duga;

11.  naglašava važnost definiranja zaštitnih mehanizama kojima bi se spriječile nepredviđene državne obveze prouzročene ugrožavanjem održivosti duga zemalja u razvoju; osobito potiče multilateralne razvojne banke da provode ex ante procjene učinka projekata javno-privatnog partnerstva na fiskalni rizik (vodeći računa o cjelokupnim fiskalnim rizicima za vrijeme trajanja projekata javno-privatnog partnerstva) kako se ne bi ugrozila održivost duga u zemljama u razvoju; smatra da bi MMF i Svjetska banka u svoju analizu održivosti duga trebali uključiti sve troškove javno-privatnih partnerstava;

12.  smatra da su pravila i instrumenti trenutačno na snazi ili nedostatni ili slabo, odnosno nedovoljno obvezujući;

13.  poziva EU i njegove države članice da se aktivno bore protiv poreznih oaza, izbjegavanja plaćanja poreza i nezakonitih financijskih tokova koji samo povećavaju opterećenje dugom zemalja u razvoju, da surađuju sa zemljama u razvoju u borbi protiv agresivnog izbjegavanja plaćanja poreza te da traže način kako bi pomogli zemljama u razvoju da se odupru pritisku porezne konkurencije, koja bi narušila mobilizaciju nacionalnih prihoda za razvoj;

14.  smatra da bi, u slučaju da tijela otkriju zlouporabu javnih sredstava, vjerovnici trebali pokrenuti mjere upozorenja, a ako one ne budu učinkovite, uvesti sankcije za obustavu zajmova ili čak zahtijevati njihovu otplatu prije isteka ugovornog roka;

15.  poziva Komisiju i države članice da podrže zemlje u razvoju u promicanju javne dostupnosti podataka o njihovu državnom dugu te da pruže podršku socijalnom obrazovanju u tom području jer su detaljne informacije o stanju javnih financija rijetko dostupne civilnom društvu u zemljama u razvoju;

16.  poziva da se izradi zakonodavstvo kako bi se spriječilo odobravanje kredita vladama za koje je očito da su korumpirane te da se kazne svi vjerovnici koji im svjesno daju zajmove;

17.  poziva Komisiju da, u koordinaciji sa svim većim međunarodnim akterima i predmetnim zemljama, izradi bijelu knjigu s istinskom strategijom za multilateralni pristup borbi protiv prekomjernog dužničkog opterećenja zemalja u razvoju u kojoj bi se navela prava, dužnosti i odgovornost svih dionika te razmotrile najprikladnije institucijske odredbe za pravedno i održivo rješavanje problema duga; zalaže se za izradu kodeksa ponašanja u području upravljanja zajmovima za institucijske, političke i privatne dionike;

18.  naglašava da je većina ciljeva održivog razvoja povezana s ljudskim pravima te da oni stoga predstavljaju konačne ciljeve u borbi protiv siromaštva, dok je povrat duga, s druge strane, samo sredstvo za postizanje cilja;

19.  podupire vodeća načela u vezi s vanjskim dugom i ljudskim pravima Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava prema kojima bi ostvarivanje ciljeva održivog razvoja trebalo imati prednost pred obvezom vraćanja dugova; poziva države članice Europske unije da promiču sustavnu uporabu procjena učinka na ljudska prava u sklopu procjena održivosti duga koje provode Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka;

20.  poziva EU i njegove države članice da poštuju ta načela prilikom dodjele bilateralnih zajmova, kao i kad djeluju u okviru međunarodnih financijskih institucija;

21.  ističe da se procjenama MMF-a i Svjetske banke o održivosti duga obično koriste vjerovnici kako bi se mogli orijentirati prilikom dodjeljivanja zajmova; naglašava potrebu da se pristupi rješavanju njihovih problema, posebice u pogledu praćenja vanjskog privatnog duga i nedostatka integracije ljudskih prava;

22.  poziva aktere u području razvoja da učinak servisiranja dugova na sposobnost financiranja u visokozaduženim zemljama evaluiraju u kontekstu ciljeva održivog razvoja koji se moraju realizirati do 2030. godine i koji moraju imati prednost pred pravima onih vjerovnika koji svjesno kreditiraju korumpirane vlade;

23.  podržava preporuku UNCTAD-a da se osnuje afrički fond za stabilizaciju cijena sirovina kako bi se smanjila potreba za zaduživanjem kada padnu cijene sirovina;

24.  poziva države članice i druge relevantne zemlje vjerovnike da osiguraju više sredstava za ulaganja u ciljeve održivog razvoja te da održe svoje dugogodišnje obećanje da će pružiti 0,7 % svog BND-a kao službenu razvojnu pomoć; poziva ih da, u slučajevima kada evaluacijski izvještaji pokažu da slabljenje javnih financija dugoročno ugrožava ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, pruže to financiranje u obliku bespovratnih sredstava, a ne zajmova; osim toga snažno potiče zemlje vjerovnice da uspostave inovativne i raznolike nove izvore financijskih sredstava za postizanje ciljeva održivog razvoja, kao što su porez na transakcije u stranoj valuti i porez na financijske transakcije, koji mogu pridonijeti održivosti duga svake od tih zemalja, osobito u vrijeme financijske krize;

25.  zabrinut je zbog revizije kriterija o izvješćivanju o službenoj razvojnoj pomoći koju je proveo Odbor za razvojnu pomoć (DAC) OECD-a, posebno u pogledu instrumenata privatnog sektora, jer prošireni kriteriji za izvješćivanje stvaraju poticaje za uporabu određenih modaliteta pomoći, ponajprije zajmova i jamstava; napominje da, iako su te rasprave još u tijeku, donatori već sada smiju prijavljivati određene zajmove i jamstva kao službenu razvojnu pomoć iako skup pravila još nije dogovoren; naglašava potrebu za uvođenjem zaštitnih mehanizama u vezi s transparentnošću i zaduženošću;

26.  ističe da bi se transparentnost trebala promicati kako bi se pojačala odgovornost uključenih dionika; naglašava važnost dijeljenja podataka i postupaka povezanih s restrukturiranjima državnog duga;

27.  podržava provedbu načela za odgovorne politike u području dugova utvrđena na Konferenciji Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju, načela u kojima je posebno istaknuta solidarna odgovornost vjerovnika i dužnika (načela UNCTAD-a o odgovornom dodjeljivanju državnih zajmova i zaduživanju država) kao i neophodan parlamentarni nadzor u operacijama javnog financiranja, te poziva Europsku uniju da im pruži podršku; smatra da bi načela Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju o odgovornom dodjeljivanju zajmova i zaduživanju trebalo pretvoriti u pravno obvezujuće i provedive instrumente;

28.  smatra da su transparentnost i odgovornost ključne za podupiranje odgovornog dodjeljivanja državnih zajmova i zaduživanja država; u tu svrhu poziva države članice da se nadovežu na obveze preuzete u okviru Akcijskog plana iz Addis Abebe, kao i na operativne smjernice skupine G20 o održivom financiranju, kako bi zajmodavci preuzeli veću odgovornost za svoje zajmove, i to na temelju postojećih načela transparentnosti i odgovornosti koja vrijede u ekstraktivnim industrijama (Inicijativa za transparentnost ekstraktivnih industrija – EITI); također ih poziva da promiču javnu dostupnost podataka o državnom dugu, uključujući nepredviđene obveze, prikupljanjem tih podataka u centralizirani javni registar; poziva države članice da sustavno objavljuju informacije o svojim aktivnostima davanja zajmova zemljama u razvoju;

29.  ističe potrebu da se postigne dogovor o međunarodnim obvezujućim pravilima za rješavanje odioznih i nezakonitih dugova; stoga smatra da bi restrukturiranje dugova trebalo biti popraćeno neovisnom revizijom duga kako bi se razlikovali nezakoniti i odiozni zajmovi od drugih zajmova; naglašava da bi nezakonite i odiozne zajmove trebalo poništiti;

30.  izražava žaljenje zbog toga što su 2015. godine države članice Europske unije, na temelju zajedničkog stajališta Vijeća br. 11705/15 (od 7. rujna 2015.), odbile odobriti Rezoluciju Opće skupštine UN-a 69/319 o temeljnim načelima postupanja pri restrukturiranju državnog duga koja je 10. rujna 2015. većinom glasova ipak usvojena na Općoj skupštini UN-a;

31.  ističe važnost usklađenosti mjera poduzetih na razini MMF-a i u kontekstu UN-a te usklađivanja stajališta među državama članicama na najbolji mogući način;

32.  naglašava potrebu rješavanja dužničke krize na pravedan, brz i održiv način uspostavom međunarodnog mehanizma restrukturiranja duga, koji bi se nadovezao na plan UNCTAD-a za restrukturiranje državnog duga i na ideju tzv. Stiglitzove komisije o uspostavi međunarodnog suda za restrukturiranje duga (IDRC);

33.  poziva države članice EU-a da djeluju u skladu s mandatom usvojenim Rezolucijom Opće skupštine UN-a 69/319 od 10. rujna 2015. kako bi se:

(a)  uspostavili mehanizmi ranog upozoravanja na temelju izvješća o opsežnijem pogoršanju održivosti duga, što bi pomoglo da se u ranoj fazi utvrde rizici i slabosti u visokozaduženim zemljama;

(b)  uspostavio, u koordinaciji s MMF-om, multilateralni pravni okvir za pravilno i predvidivo restrukturiranje državnog duga kako on ne bi postao neodrživ i kako bi se poboljšala predvidivost za ulagače; pozvalo na pravednu zastupljenost zemalja u razvoju u tijelima koja donose odluke u međunarodnim financijskim institucijama;

(c)  osigurala podrška EU-a zemljama u razvoju u njihovoj borbi protiv korupcije, kriminala, izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca;

34.  poziva Komisiju i države članice EU-a da na međunarodnim forumima i u suradnji s privatnim sektorom rade na razvoju regulatornog okvira kojim će se osigurati potpuna transparentnost uvjeta koji uređuju davanje zajmova zemljama u razvoju i vlasništvo nad tim zajmovima, kao što je pakt o transparentnom pozajmljivanju o kojemu raspravljaju pojedine financijske institucije;

35.  žali zbog pritiska koji se vrši na države poput Tunisa kako bi ih se potaknulo da ne provode javne revizije porijekla i uvjeta svojeg duga; poziva EU da surađuje s drugim donatorima i međunarodnim institucijama kao što je MMF kako bi se zaštitilo i potaknulo korištenje prava država na provođenje revizija javnog duga;

36.  snažno poziva na donošenje propisa koji bi se primjenjivao u slučajevima kada zaprijeti insolventnost, a prema kojemu će vjerovniku biti uskraćeno pravo da tuži državu dužnika ako zajam prethodno nije bio propisno odobren u nacionalnom parlamentu te države;

37.  poziva države članice EU-a da na poticaj Europske komisije i po predlošku postojećeg belgijskog zakona donesu uredbu o borbi protiv špekulativnog djelovanja „lešinarskih fondova”;

38.  poziva institucionalne i privatne vjerovnike da prihvate moratorij na vraćanje duga u slučajevima prirodnih katastrofa ili akutnih humanitarnih kriza, uključujući povremeni dolazak golemog broja imigranata, kako bi se zaduženim državama omogućilo da za normalizaciju stanja upotrijebe sva dostupna sredstva;

39.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL C 353, 27.9.2016., str. 2.

(2)

Izvješće o ulaganjima u svijetu za 2014. – ulaganje u ciljeve održivog razvoja: plan djelovanja, UNCTAD, 2014., str. 140. – 145.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0310.

(4)

”Preispitivanje održivosti duga u Africi”. Pripremni dokument za izvješće UNCTAD-a o gospodarskom razvoju Afrike naslovljeno „Dinamika duga i financiranje razvoja u Africi”.


OBRAZLOŽENJE

Zaduživanje može predstavljati spas ili prokletstvo. Ono je korisno ako se predmet financiranja može koristiti i po otplati duga. Ono je izvor problema ako se pozajmljenim sredstvima financira potrošnja ili ako se ona izgube zbog korupcije. Za gospodarske i političke subjekte, jednako kao i za pojedince, trebalo bi vrijediti pravilo da se zadužuje radi ulaganja u trajna dobra, dok se za potrošnju koristi gotovina. Olakim zaduživanjem trošak otplate prebacuje se na buduće generacije. Olako dodjeljivanje zajmova predstavlja neodgovorno preuzimanje rizika i za zajmodavca i za zajmoprimca.

Ovim se izvješćem ne želi proizvesti tek još jedan u nizu pregleda stanja duga u zemljama u razvoju. Namjera mu je Europskoj uniji staviti na raspolaganje nekoliko temeljnih pravila na osnovi kojih bi se moglo, ako već ne riješiti problem prekomjernog duga, onda barem spriječiti daljnje zloporabe u tom smislu. U tu svrhu potrebno je razmotriti ključne elemente i njihov suodnos. Kao sljedeći korak, priličilo bi da svi institucionalni, politički i privatni dionici prihvate kodeks ponašanja kojim bi se postiglo da zaduživanje bude dio rješenja, a ne uzrok začarane spirale koju definiraju gospodarski pad, socijalna bijeda, nesigurnost i ostale krize upravljanja u zemljama u razvoju.

Europska unija istaknuti je čimbenik koji svojim vanjskim djelovanjem nastoji promicati demokraciju, zajamčiti poštovanje međunarodnog prava i ljudskih prava, ostvariti pristup uravnoteženog partnerstva te iskorijeniti siromaštvo. Unija je nedavno, u okviru svoje strategije do 2030. godine, ciljeve održivog razvoja proglasila apsolutnim prioritetom.

Kao vodeći svjetski akter u području razvojne suradnje EU je u tom području postao ključna referentna točka za ostale zemlje, ali prostora za napredak ima i dalje. Njezina vodeća uloga omogućuje joj da potakne multilateralni pristup unutar kojega se zajedničkim naporima može postići istinska dodana vrijednost.

Stoga EU, dakle zajedno Komisija i države članice, mora zacrtati novi smjer za službenu razvojnu pomoć, posebno kako bi se uspostavio bolji okvir za dodjeljivanje zajmova državama u razvoju. Pozajmljivanje državama prožetima korupcijom u kojima pozajmljena sredstva prvenstvo služe bogaćenju predatorskih pojedinaca na čelu tih država negativno se održava i na vjerovnika i na dužnika. Vlada koja se zadužuje bez odobrenja parlamenta izbjegava javnu raspravu i ne vodi brigu o stvarnim težnjama svoga stanovništva. Vjerovnik koji unatoč svemu dodijeli zajam takvoj državi i prema tome postane suučesnik u zloupotrebi javnih sredstava u budućnosti ne bi trebao moći računati na povrat tražbine u slučaju da zaprijeti insolventnost države dužnika. U državama članicama trebalo bi u skladu s tim donijeti odgovarajuće propise .

Nadalje, restrukturiranje duga ne više smjelo biti tabu tema za Europsku uniju. Ostvarivanje ciljeva održivog razvoja postalo je usvajanjem rezolucije A/RES/70/1 Ujedinjenih naroda ključni prioritet. Dopuštanjem da se države olako zadužuju, odnosno da olako dodjeljuju zajmove, može se ozbiljno ugroziti ispunjenje te preuzete obveze. Multilateralna suradnja može također dati važan doprinos rješavanju problema siromaštva, krajnjeg siromaštva i nesigurnosti koji proizlaze iz prekomjernog državnog zaduživanja. U tom smislu najveći iskorak napravio je UNCTAD i u ovom se izvješću slijedi put utrt njegovim izvješćem o načelima za odgovorno dodjeljivanje državnih zajmova i zaduživanje država. Bijeda kojoj su izložene prezadužene zemlje u razvoju nije neizbježna.

EU i njegove države članice imaju mogućnost promijeniti situaciju u pogledu preuzimanja odgovornosti svih strana koje sudjeluju u državnom zaduživanju. Ključne su preporuke iz ovog izvješća da je potrebno odvratiti od dodjeljivanja zajmova kojima se ne utječe pozitivno na razvoj, zajamčiti da se parlamenti država koje se zadužuju u potpunosti uključe u odluke o zajmovima, potaknuti one vrste ulaganja koje neće predstavljati teret za buduće generacije, postići dogovor o postupku u slučaju insolventnosti država i dati prednost pravu na razvoj stanovnika zemalja u razvoju pred povratom duga.

Za ostvarenje ciljeva održivog razvoja do 2030. preostaje nam samo dvanaest godina. Dvanaest godina kako bismo ispunili očekivanja koja je postavio novi Europski konsenzus o razvoju. Ukratko, priličilo bi da EU okrene leđa politici kojom se vjerovnici i izdavatelji državnih obveznica amnestiraju od odgovornosti, a troškove dužničke krize snose njezine žrtve.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

20.3.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

17

9

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Mireille D’Ornano, Nirj Deva, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Maria Heubuch, György Hölvényi, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Stelios Kouloglou, Linda McAvan, Norbert Neuser, Vincent Peillon, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Eleni Theocharous, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Frank Engel, Cécile Kashetu Kyenge, Maria Noichl, Adam Szejnfeld, Rainer Wieland

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Jill Evans


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

17

+

ALDE

Beatriz Becerra Basterrechea, Charles Goerens, Paavo Väyrynen

ECR

Nirj Deva

EFDD

Ignazio Corrao, Mireille D'Ornano

GUE/NGL

Stelios Kouloglou, Lola Sánchez Caldentey

S&D

Enrique Guerrero Salom, Cécile Kashetu Kyenge, Linda McAvan, Norbert Neuser, Maria Noichl, Vincent Peillon, Elly Schlein

VERTS/ALE

Jill Evans, Maria Heubuch

9

-

ECR

Eleni Theocharous

PPE

Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Frank Engel, György Hölvényi, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Cristian Dan Preda, Adam Szejnfeld, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 13. travnja 2018.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti