Postupak : 2017/2188(DEC)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0130/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0130/2018

Rasprave :

PV 18/04/2018 - 10
CRE 18/04/2018 - 10

Glasovanja :

PV 18/04/2018 - 12.17
CRE 18/04/2018 - 12.17

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0122

IZVJEŠĆE     
PDF 888kWORD 110k
28.3.2018
PE 612.401v02-00 A8-0130/2018

o tematskim izvješćima Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.

(2017/2188(DEC))

Odbor za proračunski nadzor

Izvjestitelj: Joachim Zeller

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o tematskim izvješćima Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.

(2017/2188(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir tematska izvješća Revizorskog suda sastavljena u skladu s drugim podstavkom članka 287. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(1),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0299/2017)(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2016., s odgovorima institucija(3), i tematska izvješća Revizorskog suda,

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od ... 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija(5), i svoju Rezoluciju s primjedbama, koja je sastavni dio te Odluke,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju Komisija treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05940/2018 – C8-0042/2018),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(6), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0130/2018),

A.  budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije, proračun izvršava u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

B.  budući da tematska izvješća Revizorskog suda sadrže informacije o važnim pitanjima u vezi s primjenom sredstava, koja su stoga Parlamentu korisna u obavljanju uloge tijela nadležnog za davanje razrješnice;

C.  budući da njegove primjedbe na tematska izvješća Revizorskog suda čine sastavni dio spomenute Odluke Parlamenta od ... 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija;

Dio I. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 21/2016 naslovljeno „Pretpristupna pomoć EU-a za jačanje administrativnih kapaciteta na zapadnom Balkanu: metarevizija”

1.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda u obliku metarevizije u kojemu je sadržan pregled načina na koji Komisija upravlja pretpristupnom pomoći u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, bivšoj jugoslavenskoj Republici Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji te u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;

2.  uviđa da je Komisija primorana djelovati u nepovoljnom političkom kontekstu i da je suočena s mnogim slabostima javnih institucija u zemljama korisnicama pomoći, kao što su prekomjerna birokracija, velike fluktuacije u broju zaposlenika, slaba učinkovitost, manjak odgovornosti i prisutna korupcija;

3.  poziva sve dionike da osobito obrate pozornost na utvrđivanje kvalitativnih nacionalnih strategija, kao i nacionalnih i regionalnih programa koji bi trebali sadržavati jasne, mjerljive ciljeve te da izradu programa u zemlji korisnici bolje povezuju s tim strategijama i relevantnim procjenama potreba;

4.  podržava nastojanja nadležnih tijela zapadnobalkanskih zemalja prema postizanju napretka u ključnim područjima poput dobrog upravljanja i u reformama javne uprave, pa i u području financijskog nadzora u kontekstu upravljanja javnim financijama; poziva sve aktere da ulože više napora u razvoj ili konsolidaciju strategija za koordinaciju provedbe reforme upravljanja javnim financijama;

5.  smatra da je neophodno ojačati primjenu načela uvjetovanosti, posebno prethodnom provjerom, uz pomoć konkretnih i mjerljivih vrijednosti, korisnikova kapaciteta da učini sve što je potrebno za izvršenje visokokvalitetnog projekta;

6.  žali što oko polovice projekata financiranih sredstvima Unije te usmjerenih na jačanje reforme javne uprave i vladavine prava nije bilo održivo; naglašava važnost ostvarivanja održivosti, posebno kada je riječ o projektima za povećanje administrativnih kapaciteta; žali što u mnogim slučajevima održivost nije bila osigurana zbog svojstvenih problema poput manjka proračunskih sredstava, ljudskih resursa te ponajviše zbog nedostatka političke volje korisnika da provedu reforme institucija; poziva Komisiju da iskoristi postignuća uspješnih projekata s mjerljivom dodanom vrijednošću i da održivost i izvedivost projekata zajamči tako što će strateško planiranje odrediti kao preduvjet projekata pri provedbi programa IPA II;

7.  smatra da još ima prostora za poboljšanje kako bi se određeni ključni sektori uskladili sa standardima Unije, kao što su vladavina prava, reforma javne uprave i dobro upravljanje; smatra da pomoć koja se pruža tim područjima treba biti veća, učinkovitija i temeljiti se na održivosti zbog njezine uske povezanosti sa strategijom proširenja i političkim kriterijima;

8.  poziva Komisiju da se prioritetno usredotoči na borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala te da promiče kazneni progon i postizanje veće transparentnosti i integriteta unutar javne uprave; ponavlja potrebu za postojanijim i strožim strategijama i većom političkom voljom nacionalnih vlasti kako bi se u tom pogledu zajamčili dugoročni rezultati;

Dio II. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 24/2016 naslovljeno „Potrebno je ulagati veće napore za podizanje razine osviještenosti o pravilima o državnim potporama u kohezijskoj politici i za osiguravanje usklađenosti s njima”

9.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda i podržava njegove preporuke;

10.  sa zadovoljstvom prima na znanje da će Komisija provesti veliku većinu preporuka;

11.  naglašava da sve predmetne glavne uprave, posebice DG COMP i DG REGIO, moraju imati pristup svim bazama podataka u posjedu službi Komisije, što im omogućuje da zaista preuzmu svoj dio odgovornosti;

12.  poziva Komisiju da preispita svoje odbijanje da provede preporuku 4.(b) jer se time može ugroziti zaštita financijskih interesa Unije;

13.  može prihvatiti nevoljkost Komisije da u praksi primijeni preporuku 4.(d) sve dok su alternativne metode koje odaberu države članice jednako učinkovite kao središnji registar za praćenje potpora de minimis; poziva Komisiju da se pobrine da to i napravi;

14.  uvjeren je da je od primarne važnosti za države članice da imaju pravnu sigurnost primjenjivih pravila o državnim potporama prije preuzimanja velikih projekata zato što jasna i dosljedna pravila mogu doprinijeti smanjenju stope pogreške u tom području;

15.  poziva Komisiju da se pobrine za to da nacionalna revizijska tijela budu upoznata s primjenjivim pravilima o državnim potporama te da provjeravaju njihovo pridržavanje prije podnošenja godišnjeg izvješća o kontroli;

16.  u tom kontekstu pozdravlja to što su se DG COMP i DG REGIO u ožujku 2015. dogovorili oko zajedničkog akcijskog plana za državne potpore; napominje da je akcijski plan izvorno sadržavao šest mjera kojima se nastojalo podići razinu osviještenosti i poboljšati stručno znanje u području državnih potpora u svim državama članicama, a to su: utvrđivanje i širenje dobre prakse, tečajevi osposobljavanja stručnjaka za državne potpore, radionice prilagođene pojedinačnim zemljama, seminari za stručnjake, daljnje unaprjeđenje baze podataka s pitanjima i odgovorima (mreža ECN-ET) te razvoj baze podataka s informacijama o državnim potporama; od 2016. Komisija nudi modul za osposobljavanje u tom području;

17.  također pozdravlja to što je DG COMP do siječnja 2016. organizirao tečajeve osposobljavanja o državnim potporama i infrastrukturi u Bugarskoj, Hrvatskoj, Češkoj, Rumunjskoj i Slovačkoj;

18.  podržava poziv Revizorskog suda da se uspostavi središnja baza podataka za čitavu Uniju u okviru koje relevantna tijela država članica mogu doći do podataka u vezi s poduzećima za koja se provode nalozi za povrat državnih potpora, kao i o statusu procesa povratka; smatra da bi takva baza podataka mogla biti važna za buduće procjene rizika;

Dio III. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 29/2016 naslovljeno „Jedinstveni nadzorni mehanizam – dobar početak, ali potrebna su daljnja poboljšanja”

19.  podsjeća na sljedeće pravne osnove:

(a)  članak 287. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU); „1. Revizorski sud provjerava račune svih prihoda i rashoda Unije. Također ispituje računovodstvene evidencije svih prihoda i rashoda svih tijela, ureda ili agencija koje osniva Unija, u mjeri u kojoj odgovarajući osnivački akt ne isključuje takvo ispitivanje.

Revizorski sud Parlamentu i Vijeću dostavlja izjavu o jamstvu u odnosu na pouzdanost računa te zakonitost i pravilnost transakcija, a ista se objavljuje u Službenom listu Europske unije. Ta se izjava može dopuniti posebnim ocjenama za svako veće područje djelovanja Unije.”

(b)  članak 27. Statuta Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i Europske središnje banke (Protokol br. 4. priložen UEU-u i UFEU-u): „27.1. Reviziju financijskih izvještaja ESB-a i nacionalnih središnjih banaka obavljaju neovisni vanjski revizori koje predlaže Upravno vijeće, a odobrava Vijeće. Revizori su ovlašteni za provjeru svih poslovnih knjiga i računa ESB-a i nacionalnih središnjih banaka te za dobivanje potpunih informacija o njihovom poslovanju.

27.2. Odredbe članka 287. UFEU-a primjenjuju se samo na kontrolu učinkovitosti upravljanja ESB-a.”

(c)  članak 20. stavci 1. i 7. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013(7) o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija: „1. ESB odgovara Parlamentu i Vijeću za provedbu ove Uredbe, u skladu s ovim poglavljem. 7. Kada Revizorski sud ispituje operativnu učinkovitost uprave ESB-a u skladu s člankom 27. stavkom 2. Statuta ESSB-a i ESB-a, također uzima u obzir nadzorne zadaće koje se ovom Uredbom dodjeljuju ESB-u.”

20.  podržava zaključke Revizorskog suda i pozdravlja činjenicu da je ESB prihvatio preporuke Revizorskog suda(8);

21.  zabrinut je međutim zbog izvješća Kontaktnog odbora vrhovnih revizijskih institucija Europske unije u kojem se uspoređuju revizijske ovlasti 27 od 28 nacionalnih vrhovnih revizijskih institucija u čitavoj Uniji nad nadzornim tijelima za bankarstvo; žali zbog izjave koju su nakon toga te institucije dale u kojoj se ističe da su se pojavila područja koja nisu obuhvaćena revizijom u zemljama u kojima prethodne ovlasti nacionalnih vrhovnih revizijskih institucija u pogledu obavljanja revizija nad nadzornim tijelima za bankarstvo nisu zamijenjene sličnim oblikom revizije koju bi Revizorski sud obavljao nad nadzornim aktivnostima ESB-a(9);

22.  ističe da je već izrazio zabrinutost u pogledu toga u svojoj Rezoluciji o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2015. od 10. ožujka 2016.(10);

23.  žali zbog ograničenja transparentnosti informacija za nadzirane subjekte koje je rezultat pristupa koji je usvojio ESB u pogledu otkrivanja i koje je dovelo do toga da nadzirani subjekti ne mogu u potpunosti razumjeti rezultat postupka provjere i bonitetnu ocjenu; ističe da je Revizorski sud izrazio zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti, koji bi prema njegovu mišljenju mogao povećati „opasnost od arbitrarnosti u nadzoru”;

24.  ističe da je nepostojanje nadzorne kontrole nad izloženosti banke nelikvidnim „aktivnostima 3. razine”, uključujući toksičnu imovinu i izvedenice, rezultiralo asimetričnim obavljanjem nadzorne funkcije; smatra da su snažne predrasude protiv kreditnih rizika u odnosu na tržište i operativnih rizika koji proizlaze iz špekulativnih financijskih aktivnosti, rezultirale kažnjavanjem komercijalnih banaka u korist velikih investicijskih banaka, što je dovelo u pitanje valjanost i pouzdanost dosadašnje sveobuhvatne procjene; zabrinut je zbog nedavne izjave predsjednice Nadzornog odbora Danièle Nouy o poteškoćama i nemogućnosti ESB-a da nastavi s pravilnim vrednovanjem pozicija povezanim s tim složenim i riskantnim proizvodima;

25.  ističe ocjenu Revizorskog suda u pogledu nedostatka učinkovite organizacijske odvojenosti funkcija monetarne politike od nadzornih funkcija kao i jasnih i strogih pravila o upravljanju kako bi se spriječio sukob interesa, što povećava zabrinutost u vezi s inherentnim sukobom interesa između uloge ESB-a u očuvanju stabilnosti eura i bonitetnom nadzoru nad velikim europskim kreditnim institucijama;

26.  podržava zaključak Revizorskog suda o nužnosti pružanja analize rizika u vezi s uporabom zajedničkih usluga u pogledu zadaća koje se odnose na monetarnu politiku i nadzornu funkciju ESB-a;

27.  zabrinut je zbog činjenice da je, u tom kontekstu, Revizorski sud ukazao na to da je razina informacija koje je pružio ESB samo djelomično dovoljna kako bi se procijenila operativna učinkovitost povezana s upravljačkom strukturom jedinstvenog nadzornog mehanizma, radom njegovih zajedničkih nadzornih timova i neposrednim nadzorom; naglašava da važna područja stoga nisu revidirana;

28.  smatra nedopustivim, s točke gledišta odgovornosti, da subjekt revizije, tj. ESB, želi samostalno odlučiti o tome kojim dokumentima vanjski revizori mogu imati pristup(11); stoga poziva ESB da u potpunosti surađuje s Revizorskim sudom kao vanjskim revizorom i da mu pruži potpuni pristup informacijama kako bi poštovao navedena pravila;

29.  poziva Revizorski sud da obavijesti nadležni odbor Parlamenta prije studenoga 2018. je li utvrđeno rješenje problema pristupa informacijama;

30.  prima na znanje postojeće mehanizme izvješćivanja između ESB-a i Parlamenta(12); smatra da se tim mehanizmima, međutim, ne mogu zamijeniti revizije Revizorskog suda;

31.  podsjeća da je Komisija trebala najkasnije do 31. prosinca 2015. objaviti izvješće o preispitivanju primjene Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija; žali što se to nije dogodilo;

32.  stoga poziva Komisiju da dovrši to izvješće što je prije moguće;

Dio IV. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 30/2016 naslovljeno „Djelotvornost potpore EU-a prioritetnim sektorima u Hondurasu”

33.   pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda, podržava u njemu iznesene preporuke i u nastavku iznosi svoja zapažanja i preporuke; također prima na znanje odgovore Komisije;

34.   sa zadovoljstvom napominje da su i honduraška vlada i Komisija vrlo dobro primile izvješće Revizorskog suda te da su izazovi koje je utvrdio Revizorski sud kao i zaključci bili vrlo korisni u jačanju političkog dijaloga između Hondurasa i Unije;

35.  podsjeća da se postojeći odnosi između Hondurasa, kao zemlje srednje Amerike, i Unije ponajprije temelje na Sporazumu o partnerstvu potpisanom 2012., koji predstavlja snažnu i dugoročnu vezu koja počiva na uzajamnom povjerenju i zaštiti zajedničkih vrijednosti i načela; ističe da su u Sporazumu utvrđena tri glavna područja djelovanja: politički dijalog, suradnja i trgovina; posebno upozorava na to da su se u Sporazumu obje strane obvezale na provedbu mjera za poticanje gospodarskog razvoja, uzimajući u obzir zajedničke interese kao što su iskorjenjivanje siromaštva, otvaranje radnih mjesta te pravedan i održiv razvoj;

36.  ističe da je 21 država članica dosad ratificirala Sporazum; nada se da će one države koje ga još nisu potpisale učiniti to što prije s obzirom na to da će rad na sva tri područja djelovanja potaknuti razvoj političkog dijaloga, omogućiti djelotvornu raspodjelu financijskih sredstava te, u konačnici, dovesti do istinske pomoći Unije obnovi i transformaciji Hondurasa;

37.  ističe da je Honduras srednjoamerička zemlja koja prima najviše razvojne pomoći od Unije, da je Unija četvrti po veličini donator pomoći Hondurasu, od njih 12 najvećih, te da njezin doprinos čini 11 % ukupne službene razvojne pomoći koju ta zemlja prima; ističe da se ukupan iznos povećao s 223 milijuna EUR u razdoblju 2007. – 2013. na 235 milijuna EUR u razdoblju 2014. – 2020.;

38.  međutim, sa zabrinutošću napominje da je financijski doprinos Unije tijekom razmatranog razdoblja dosegao tek 0,2 % BDP-a zemlje, što je znatno manje nego kod ostalih donatora, osobito Sjedinjenih Američkih Država;

39.  također primjećuje da je, prema podacima Svjetske banke, nakon svjetske gospodarske krize Honduras doživio umjereni oporavak s ekonomskog stajališta, potaknut javnim ulaganjima, izvozom i visokim prihodima od doznaka, što je omogućilo rast od 3,7 % tijekom 2016. i 3,5 % tijekom 2017.;

40.  naglašava međutim da su, iako je gospodarska perspektiva obećavajuća, i usprkos naporima vlade i donatora, razine siromaštva i gospodarske nejednakosti u Hondurasu još uvijek najviše u Latinskoj Americi, te je prema službenim podacima 2016. 66 % stanovništva živjelo u siromaštvu, uz stalno, rašireno nasilje, korupciju i nekažnjavanje zločina; napominje da, iako je posljednjih godina stopa ubojstava pala, ona je svejedno među najvišima na svijetu i najviša u Latinskoj Americi; također naglašava da i dalje postoje ozbiljne poteškoće i izazovi u pristupu osnovnim uslugama, mogućnostima zapošljavanja i prirodnim resursima kao što su zemlja i sredstva za preživljavanje te da su žene, autohtoni narodi i osobe afričkog porijekla skupine stanovnika najizloženije povredama ljudskih prava do kojih dolazi zbog nejednakosti;

41.  s posebnom zabrinutošću ističe da je Honduras i dalje jedna od najopasnijih zemalja na svijetu za borce za ljudska i okolišna prava, koja su u mnogim slučajevima usko povezana; ističe da su prema podacima organizacije Global Witness od 2009. u Hondurasu ubijena najmanje 123 aktivista koji su branili zemlju i okoliš, od kojih su mnogi bili članovi autohtonih i ruralnih zajednica koje su se protivile provođenju megaprojekata na svom teritoriju, primjerice Berta Cáceres, čije je ubojstvo i dalje neriješeno; poziva Komisiju da osigura redovni i strogi nadzor kako suradnja Unije u Hondurasu ne bi ni na koji način ugrozila ljudska prava stanovnika Hondurasa; u tom smislu ponovno ističe važnost uloge Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava u pružanju hitne i izravne financijske i materijalne pomoći ugroženim borcima za ljudska prava te kriznog fonda koji je na raspolaganju delegacijama Unije za dodjelu izravnih ad hoc bespovratnih sredstava; također poziva Komisiju da promiče stvarnu primjenu smjernica Unije o borcima za ljudska prava uvođenjem lokalnih strategija za njihovu cjelovitu provedbu u praksi, u suradnji s organizacijama civilnog društva koje već imaju iskustva u tom području;

42.  za zabrinutošću prima na znanje ozbiljne incidente koji su se dogodili u Hondurasu nakon izbora održanih 26. studenoga 2017.; ističe da su europske i međunarodne mreže za ljudska prava i medije osudile nerazmjernu i ponekad smrtonosnu uporabu sile od strane državnih snaga sigurnosti protiv prosvjednika, kao i druge napade na borce za ljudska prava tijekom poslijeizborne krize, pri čemu su organizacije za ljudska prava zabilježile 30 ubojstava (21 od strane vojne policije (PMOP)), 232 ranjene osobe i 1 085 pritvorenih; ističe da je Ured visokog povjerenika UN-a u Hondurasu zabilježio više od 50 slučajeva zastrašivanja i uznemiravanja boraca za ljudska prava, vođa zajednica i novinara; napominje da je kao odgovor na nastalu situaciju honduraška vlada najavila osnivanje Ministarstva za ljudska prava, koje treba djelovati neovisno o trenutačnom Ministarstvu za ljudska prava, pravdu, upravljanje i decentralizaciju, koje je operativno od 27. siječnja 2018.; poziva ESVD da osnaži potporu Unije za borce za ljudska prava i promicanje političkog dijaloga te da ustraje u tome da vlada Hondurasa izvršava svoje zadaće i obveze kako bi očuvala mir i zajamčila sigurnost svojih građana;

43.  podsjeća koliko je važno da privatni sektor u zemljama Unije također poštuje ljudska prava i najviše socijalne i okolišne standarde, pri čemu u tom području minimalno treba zadovoljiti barem europske standarde; poziva Uniju i države članice da i dalje aktivno sudjeluju u radu u okviru Ujedinjenih naroda u cilju donošenja međunarodnog sporazuma prema kojem bi se korporacije smatrale odgovornima za sudjelovanje u kršenjima ljudskih prava;

44.  podsjeća da je državni udar iz 2009. imao razorne posljedice na zemlju: društveno-gospodarski razvoj znatno je usporen, međunarodna pomoć više nije stizala te je Honduras bio suspendiran iz Organizacije američkih naroda; napominje da su se, međutim, aktivnosti Unije tijekom tog razdoblja u Hondurasu uspjele nastaviti, iako je dolazilo do kašnjenja u provedbi u svim prioritetnim sektorima, dok se neke aktivnosti, primjerice usklađivanje pravnog okvira, nisu mogle dovršiti; ističe da bi, u slučaju da Unija nije pružila i zadržala svoju potporu prioritetnim sektorima za suradnju, uvjeti u navedenim područjima bili bi još teži;

45.  napominje da je vlada Hondurasa izjavila da je voljna pristati na međunarodni nadzor i suradnju s međunarodnim organizacijama (uspostava Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, nedavno osnivanje Misije protiv korupcije i nekažnjavanja u Hondurasu, revizija financijskih izvještaja države koju provodi organizacija Transparency International itd.); međutim, upozorava na to koliko je važno prihvatiti i primijeniti naučene lekcije i najbolje prakse i ne produljivati beskonačno dugo ovisnost o tim tijelima kad je riječ o izvršavanju temeljnih dužnosti države; s dubokom zabrinutošću napominje činjenicu da je 18. veljače 2018., šef Misije za borbu protiv korupcije i nekažnjavanja u Hondurasu (MACCIH) podnio ostavku jer mu Organizacija američkih država (OAS) nije pružila dovoljno podrške u njegovu izvršavanju zadaća koje su mu dodijeljene dvije godine ranije kako bi se borio protiv korupcije u Hondurasu (nedostatak resursa, organizacijsko rasipanje napora, uskraćivanje odgovarajućih prostorija itd.); napominje da je unatoč izostanku potpore MACCIH ostvario značajne rezultate u borbi protiv korupcije od 2017., pokrenuvši važne slučajeve protiv državnih službenika uključenih u korupciju i ozbiljne istrage koje uključuju političku klasu Hondurasa; zabrinut je da će spomenute okolnosti zaustaviti prve velike regionalne napore u borbi protiv korupcije i nekažnjavanja u jednoj od zemalja kojoj je najviše potreban takav postupak, poziva vladu Hondurasa i Organizaciju američkih država da pruže bezuvjetnu podršku i olakšaju rad MACCIH-a te poziva ESVD da nastavi raditi s MACCIH-om u cilju postizanja zajedničkih ciljeva;

46.  prima na znanje da se Revizorski sud u svojoj reviziji usredotočio na razdoblje od 2007. do 2015., u kojem su plaćanja Unije dosegla iznos od 119 milijuna EUR, te da su ispitani prioritetni sektori smanjenja siromaštva, šumarstva, sigurnosti i pravosuđa, koji su primili 89 % sredstava bilateralne pomoći; smatra, međutim, da je razdoblje koje je Revizorski sud obuhvatio u svom izvješću predugo, dulje čak i od mandata Komisije, te obuhvaća, osim toga, izrazito zahtjevne i raznolike političke i ekonomske situacije; smatra da u cilju veće učinkovitosti razdoblja obuhvaćena revizijom trebaju biti kraća ili treba provoditi privremeno ocjenjivanje s obzirom na to da se u izvješćima prečesto utvrđuju problemi ili nedostaci koji su u međuvremenu otklonjeni, što znači da određeni zaključci i preporuke izneseni u izvješću više nisu relevantni; napominje, osim toga, da Revizorski sud u svojim izvješćima ne spominje rezultate intervjua koje je provodio tijekom posjeta u Hondurasu, osobito onih s korisnicima, drugim donatorima i organizacijama civilnog društva;

47.  napominje da je u izvješću Revizorskog suda zaključeno da je, iako je postignut određeni napredak, pomoć Unije namijenjena prioritetnim sektorima bila samo djelomično djelotvorna, prije svega zbog okolnosti u zemlji, kao i zbog niza problema s upravljanjem, zbog čega je smanjen učinak pomoći, te napominje da, iako je strategija Komisije relevantna i usklađena, ona nije bila dovoljno konkretna pa su sredstva bila raspoređena na previše područja te, usprkos zahtjevima vlade Hondurasa, nije bilo moguće ispuniti velike potrebe prioritetnih sektora koji nisu primili pomoć ni od drugih donatora;

48.  premda dijeli zabrinutost koju je izrazio Revizorski sud, slaže se s Komisijom da je u mnogim slučajevima bila potrebna određena razina fleksibilnosti radi prilagodbe krizi koju je prouzročio državni udar kao i zbog potrebe da se reagira na iznimno hitne slučajeve i zadovolje osnovne potrebe stanovništva; poziva Komisiju da nastavi ulagati napore u ostvarivanje istinske ravnoteže između fleksibilnosti potrebne za prilagodbu promjenjivim okolnostima, potrebama i zahtjevima te zemlje, potrebe za reagiranjem na goruće izazove, među ostalim u području ljudskih prava, prava na život i na dostojanstven život, te potrebe za reagiranje i povećanje potencijalnog utjecaja pomoći EU-a;

49.  prima na znanje da je u prošlosti suradnja Unije bila usredotočena na područje socijalne kohezije i gospodarskog rasta, dok su novi programi usmjereni na potrebe koje proizlaze iz glavnih razvojnih izazova s kojima je određena zemlja suočena: smanjenje siromaštva i nejednakosti, sigurnost opskrbe hranom, obrazovanje i zdravlje, sigurnost i ljudska prava, fiskalne reforme, borba protiv nekažnjavanja i korupcije, otvaranje radnih mjesta sa socijalnom zaštitom, konkurentnost, upravljanje prirodnim resursima i ugroženost koja proizlazi iz klimatskih promjena;

50.  ustraje u tome da je, s obzirom na posebnu situaciju u zemlji, od ključne važnosti osnažiti i/ili pokrenuti sveobuhvatne programe borbe protiv siromaštva (posebno one usmjerene na najugroženije dijelove stanovništva, poput žena, djece i autohtonih naroda, u skladu s molbama vlade Hondurasa), kao i sveobuhvatne programe obrazovanja, usavršavanja i osposobljavanja usmjerene na djecu i mlade koji nemaju mnogo mogućnosti, kako bi im se pružila prilika za razvijanje sposobnosti i vještina te kako bi ih se zaštitilo od nasilnog okruženja i organiziranog kriminala;

51.  naglašava, osim toga, presudnu ulogu žena i organizacija za ženska prava u društvenom napretku, osobito pokrete pod vodstvom mladih; poziva Uniju da ustraje u tome da je nužno pružiti potporu jačanju položaja žena, uspostavi sigurnog i poticajnog okruženja za ženske organizacije civilnog društva i boraca za prava žena i uhvatiti se u koštac s rodnom uvjetovanim oblicima represije, posebno u regijama pogođenima sukobom; ističe važnost davanja aktivnog doprinosa potpori za politike i djelovanja povezane s pravima žena, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava;

52.  zauzima stajalište da Unija mora nastaviti ulagati poseban napor u suradnju kako bi se povećala transparentnost, vjerodostojnost i odgovornost državnih institucija u cilju ukidanja strukturne korupcije i nekažnjavanja jer se time narušava povjerenje građana i stvara velika prepreka za napredak zemlje;

53.  izražava zabrinutost zbog nedostatka političkog dijaloga koji je Revizorski sud otkrio u određenim ključnim područjima u kojima se pruža pomoć u okviru potpore nacionalnom planu (ciljevi obrazovanja, razvoja nacionalne statistike i reforme javne službe); imajući u vidu da politički dijalog Komisije olakšava provedbu mjera Unije i dovodi do osjetnog poboljšanja, poziva Komisiju da osnaži politički dijalog, osobito u strateškim i prioritetnim sektorima, te da ostane pri svom čvrstom stavu u područjima u kojima vlada ne pokazuje dovoljno interesa ili u kojima ne poduzima dovoljno, kao što je primjerice slučaj s nacionalnom politikom u području pravosuđa i sigurnosti ili Opservatorijem za pravosuđe;

54.  poziva Komisiju da zajedno s vladom Hondurasa, državama članicama Unije i ostalim donatorima nastavi s poboljšanjem zajedničkog programiranja kako bi se poduzeo poseban napor u pogledu unutarnje koordinacije radi jamčenja ispravne podjele rada koliko je god to moguće, ostvarenja komplementarnosti, gdje je to moguće, i prije svega sprječavanja problema koje je u utvrdio Revizorski sud: širenja identičnih ili sličnih projekata (isti sektori, isti korisnici), kontradiktorno ili preklapajuće djelovanje ili izostanak djelovanja, posebno u prioritetnim sektorima; ističe da bi, osim toga, Komisija trebala uvesti brz i učinkovit sustav suradnje s drugim donatorima u cilju smanjenja vremenskih ograničenja i postizanja veće dinamičnosti, djelotvornosti i rezultata;

55.  prima na znanje da se otprilike polovica bilateralne pomoći Unije u Hondurasu ostvaruje proračunskom, općom i sektorskom potporom; sa zabrinutošću ističe da proračunska potpora može biti izrazito rizična, ponajprije zbog posebne makroekonomske nestabilnosti zemlje, ali i tehničkih manjkavosti i problema s prijevarom i korupcijom u upravljanju javnim financijama;

56.  sa zabrinutošću napominje da, premda se u izvješću Revizorskog suda navodi da je proračunska potpora bila usmjerena na relevantne i vjerodostojne nacionalne strategije, u određenim prioritetnim sektorima vlada nije imala jasne strategije, bile su fragmentirane ili za njih nisu osigurana posebna sredstva u proračunu, zbog čega dotične institucije nisu bile u mogućnosti provesti politike i reforme;

57.  uviđa da je Komisija utvrdila spomenute rizike i pokušala ih ublažiti; no podsjeća Komisiju još jednom da proračunska potpora nije bezuvjetna te da činjenica da je vlada obećala provesti reforme nije nužno dovoljno jamstvo; u tom kontekstu, poziva Komisiju da u cilju smanjenja rizika i dalje strogo nadzire provedbu i poštovanje smjernica o proračunskoj potpori u svim fazama postupka; također, poziva Komisiju da ne koristi proračunsku potporu u sektorima u kojima vjerodostojan i relevantan odgovor vlade nije siguran;

58.  slaže se s Komisijom da obustava plaćanja različitih proračunskih potpora tijekom određenog razdoblja, kao što je bio slučaj 2012. zbog opće makroekonomske situacije i činjenice da nije postignut dogovor između Hondurasa i MMF-a, ne mora biti proturječan signal kojim bi se mogla narušiti učinkovitost pomoći, kao što navodi Revizorski sud, već se time može jasno naglasiti da vlada treba brzo i učinkovito riješiti utvrđene probleme;

59.  s velikim zanimanjem napominje da je Honduras prva zemlja u kojoj se primjenjuje proračunska potpora usmjerena na rezultate; međutim, izražava zabrinutost zbog činjenice da je Revizorski sud zaključio da su nedostaci u instrumentima za nadzor učinili još složenijim ocjenjivanje ostvarenih rezultata, da su njihovim praćenjem otkrivene brojne manjkavosti te da se objavljene preporuke nisu provodile na sustavan način; poziva Komisiju da izradi detaljno izvješće koje bi obuhvaćalo, među ostalim, korištene ciljeve, pokazatelje i referentna mjerila, kao i metode izračuna i provjere, da ocijeni njihovu učinkovitost i utjecaj u mjerenju postignutih rezultata te da istovremeno poboljša komunikaciju, vidljivost i utjecaj djelovanja Unije; također, poziva Komisiju da stavi veći naglasak na rezultate u području ciljeva utvrđenih u njezinim strategijama za dijalog o politikama s vladom Hondurasa te u dijalogu s civilnim društvom i ostalim donatorima;

60.  imajući u vidu da je dobro upravljanje javnim financijama neophodni preduvjet za isplatu proračunske potpore i ujedno jedna od najslabijih točaka Hondurasa, unatoč uzastopnim planovima vlade i potpori Komisije, smatra da bi Komisija trebala staviti poseban naglasak na daljnje poboljšanje u tom području; u tom pogledu, imajući u vidu ulogu koju Revizorski sud Hondurasa treba imati u upravljanju državnim sredstvima, poziva Komisiju da izradi konkretne programe suradnje sa Revizorskim sudom u cilju pružanja tehničke pomoći i osposobljavanja u tom području;

61.  poziva vladu Hondurasa da pruži sve potrebne resurse i financijska sredstva kako bi Revizorski sud Hondurasa mogao provoditi svoju dužnost na neovisan i djelotvoran način i u skladu s međunarodnim standardima u području revizije, transparentnosti i odgovornosti;

62.  sa zabrinutošću prima na znanje primjedbu Revizorskog suda o tome da u uredu Unije u Hondurasu i dalje postoji nedostatak stručnog osoblja za upravljanje javnim financijama i makroekonomska pitanja u vezi s proračunskom potporom, što je osobito riskantno zbog kronične gospodarske nestabilnosti u zemlji, kojoj se, unatoč tim teškim okolnostima, i dalje isplaćuje proračunska potpora; u svjetlu rizika koje je utvrdio Revizorski sud, poziva Komisiju da osigura više članova osoblja za ured Unije u Hondurasu;

63.  napominje da se suradnjom Unije u Hondurasu pruža potpora organizacijama civilnog društva radi promicanja sigurnosti opskrbe hranom, ljudskih prava i rodne ravnopravnosti i da je u tijeku otprilike 35 tematskih projekata u koje je uloženo više od 9 milijuna EUR; osim toga, prima na znanje da je u okviru angažmana s civilnim društvom u Hondurasu delegacija Unije izradila smjernice usvojene 2014. koje uključuju mjere političkog dijaloga i mjere potpore posebno prilagođene toj zemlji; smatra da je od ključne važnosti da organizacije civilnog društva budu uključene ne samo u savjetodavni postupak koji prethodi izradi tih planova, nego i u faze njihove provedbe, praćenja i revidiranja;

64.  izražava zabrinutost zbog sve manjeg prostora koji se pruža civilnom društvu u zemljama u razvoju; s izrazitom zabrinutošću napominje da je samo u prva tri mjeseca 2014. odjel za praćenje i nadzor nad civilnim udrugama oduzeo dozvole za više od deset tisuća nevladinih organizacija zbog toga što vladi nisu dostavile financijske izvještaje i programe te da unatoč određenim pozitivnim promjenama posljednjih godina neki zakoni i administrativne mjere nedavno usvojeni u Hondurasu otežavaju i ograničavaju prostor i djelovanje tih organizacija, čime ih se prisiljava na prestanak aktivnosti;

65.  pozdravlja dugotrajnu potporu i zalaganje Unije u radu s civilnim društvom u zemljama u razvoju; smatra da se, u kontekstu dijaloga o politikama i programa razvojne suradnje, Komisija mora usredotočiti na razvoj strategija za stvaranje pravnog, administrativnog i političkog okruženja potrebnog kako bi organizacije civilnog društva mogle obavljati svoje uloge i djelovati učinkovito, savjetovati udruge, pružati im redovite informacije o sredstvima i mogućnostima financiranja, te ih potaknuti da se uključe u međunarodne organizacije i mreže civilnog društva;

66.  smatra da je Revizorski sud trebao u svom izvješću posvetiti jedno poglavlje suradnji Unije s organizacijama civilnog društva u Hondurasu, imajući u vidu ključnu ulogu koju one imaju u društvu općenito, a posebno u lokalnom razvoju, vodeći računa i o tome da je Unija vodeći donator tim organizacijama u zemljama u razvoju te da je zauzela vodeći položaj u zaštiti predstavnika civilnog društva i boraca za ljudska prava korištenjem i provedbom niza instrumenata i politika; očekuje od Revizorskog suda da to uzme u obzir pri izradi budućih izvješća;

Dio V. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 31/2016 naslovljeno „Provode se ambiciozne mjere kako bi se najmanje svaki peti euro iz proračuna EU-a potrošio na klimatske aktivnosti, ali i dalje postoji ozbiljan rizik da se taj cilj neće postići”

67.  pozdravlja izvješće Revizorskog suda te u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;

68.  pozdravlja ambicioznu obvezu Unije da do 2020. smanji svoje emisije za najmanje 20 % u usporedbi s razinom iz 1990. godine te za 40 % do 2030. i potroši najmanje 20 % svojeg proračuna na mjere povezane s borbom protiv klimatskih promjena za proračunsko razdoblje 2014. – 2020.; pozdravlja činjenicu da je postignut općeniti napredak; no žali što, prema Revizorskom sudu, postoji ozbiljan rizik da se cilj od 20 % proračuna neće postići;

69.  smatra da je od velike važnosti da Komisija trajno pokazuje dovoljno sposobnosti rukovođenja i predanost pitanju klimatskih promjena kroz učinkovitu provedbu Pariškog sporazuma kao i da konsolidira svoju međunarodnu vjerodostojnost i instrumente kojima se u predstojećim godinama oblikuju uvjeti za klimatsku politiku Unije i zelenu diplomaciju;

70.  pozdravlja činjenicu da se obećanja već provode u postojećim politikama umjesto uspostave novih financijskih instrumenata; smatra da bi to trebalo pridonijeti većoj usklađenosti različitih područja politika Unije; poziva Komisiju i države članice da izrade usklađeni plan o održavanju maksimalne dosljednosti i kontinuiteta različitih programa;

71.  poziva Komisiju da izradi konkretnu sveobuhvatnu strategiju o postizanju dogovorenog cilja, koja će uključivati akcijske planove za pojedina područja s detaljnim mjerama i instrumentima, metodologijom mjerenja i izvješćivanja te pokazateljima uspješnosti koji se koriste za mjere povezane s klimatskim promjenama u određenim područjima politika; poziva Komisiju i države članice da nastave razvijati zajedničke, jedinstvene standarde za provedbu odgovarajućeg praćenja, evaluacije i provjere sustava, posebice u odnosu na primjenu pokazatelja iz Rija i izvješćivanja o isplati troškova povezanih s klimom;

72.  žali zbog slabosti u sustavu praćenja Unije koju je utvrdio Revizorski sud, što znatno povećava rizik od precjenjivanja potrošnje povezane s klimatskom politikom; poziva Komisiju da sustavno poštuje načelo suzdržanosti kako bi se izbjegla precjenjivanja; poziva Komisiju da revidira procjene i ispravi klimatske koeficijente kada postoji rizik od precjenjivanja;

73.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama dade prednost izradi plana djelovanja u određenim područjima s iznimno velikim potencijalom, kao što su program Obzor 2020., poljoprivreda i ribarstvo; nadalje poziva Komisiju da zajedno s Europskim institutom za inovacije i tehnologiju koordinira aktivnosti u području razvoja novih tehnologija i inovacija u području zaštite okoliša;

74.  ističe osobitu potrebu za time da Komisija ispuni ciljeve u pogledu referentnih vrijednosti u vezi s klimom uključivanjem svojih raznih programskih instrumenata kako bi se potaknula visoka razina usklađenosti uz mogućnost pojačane koordinacije među državama članicama u cilju postizanja glavnog cilja usmjeravanja najmanje 20 % proračuna Unije na niskougljično društvo koje je otporno na klimatske promjene;

75.  žali zbog nedostatka konkretnih ciljeva u znatnim dijelovima proračuna Unije; poziva Komisiju da izradi sveobuhvatan plan u kojem bi se navelo koji financijski instrumenti i u kojoj mjeri mogu doprinijeti postizanju cilja od 20 % proračuna; sa zabrinutošću napominje da je nepostojanje plana znak niske kompatibilnosti različitih proračunskih područja;

76.  sa zabrinutošću napominje da postoji vrlo malo informacija o tome koliko se troši na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu klimatskim promjenama te o tome u kojoj će mjeri klimatska politika Unije pridonijeti smanjenju emisija CO2, a moguće je i da dostupni podaci nisu usporedivi među državama članicama; traži od Komisije da dodatno poboljša izvješća o mjeri u kojoj se ostvaruje cilj potrošnje od 20 % proračuna Unije tijekom razdoblja od 2014. do 2020. godine na mjere u okviru klimatskih aktivnosti provedene u svim politikama, navodeći pritom koliko je sredstava isplaćeno i za koliko je preuzeta obveza te što se odnosi na ublažavanje ili prilagodbu uz istodobno utvrđivanje područja u kojima je potrebno poboljšati rezultate u pogledu klimatskog djelovanja;

77.  smatra da pojednostavnjenje programa financiranja treba dodatno poboljšati utvrđivanjem jasnih strategija prilagodbe ili ublažavanja i povezanih akcijskih planova, uključujući odgovarajuće alate za kvantifikaciju ulaganja i potrebnih klimatskih poticaja te bolju metodu za praćenje procjena za ostvarivanje točnih predviđanja o napretku postignutom u okviru programa Unije i aktivnosti država članica;

78.  poziva Komisiju da brzo razvije poticajno okruženje za prijelaz na niskougljično gospodarstvo prilagodbom svojih uvjeta za ulaganja i okvira za potrošnju te instrumenata za inovacije i modernizaciju u svim ključnim relevantnim sektorima;

79.  sa žaljenjem napominje da ne postoji instrument kojim se pruža višegodišnje konsolidirano ažuriranje stanja u cijelom proračunu Unije; smatra da postoji potreba za ex post evaluacijom i ponovnim izračunom predviđenog financiranja doprinosa za klimatske aktivnosti;

80.  žali zbog toga što ne postoji poseban okvir za izvješćivanje koje provodi Komisija za otkrivanje i mjerenje učinka politika Unije koje imaju negativan utjecaj na klimatske promjene i mjerenje udjela proračuna Unije koji se troši kontraproduktivno; zabrinut je da bez tih podataka Komisija ne prikazuje u potpunosti u kojoj mjeri Unija doprinosi ublažavanju klimatskih promjena; poziva Komisiju da sustavno utvrdi potencijalno kontraproduktivne aktivnosti i uključi njihove projekcije u konačni izračun u pogledu mjera za ublažavanje klimatskih promjena;

Dio VI. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 32/2016 naslovljeno „Pomoć EU-a Ukrajini”

81.  napominje da su financijska pomoć i pomoć u stručnom znanju koje je Unija pružile Ukrajini bile nužne za njezino reformiranje; ipak ističe da provedba reformi zaostaje za očekivanjima;

82.  žali što stare strukture koje su nesklone reformama, modernizaciji i demokratizaciji ustraju dok se snage koje žele reforme suočavaju s ozbiljnim teškoćama koje treba prevladati;

83.  pozdravlja pomoć Unije Ukrajini; međutim smatra da bi je trebalo uvjetovati vidljivim naporima ukrajinske vlade oko poboljšanja stanja u toj zemlji; i to poboljšanjem sustava vlastitih sredstava djelotvornim i transparentnim poreznim režimom, kojim se ne uzimaju u obzir samo prihodi građana nego i imovina oligarha;

84.  poziva na učinkovitu borbu protiv još uvijek raširene korupcije i uspješnu potporu organizacijama koje su posvećene tom cilju;

85.  poziva na jačanje pravosudne vlasti u toj zemlji kako bi ona postala neovisni instrument posvećen vladavini prava;

86.  zahtijeva strožu kontrolu bankarskog sektora kako bi se izbjeglo izvlačenje kapitala u treće zemlje, što prouzročuje nesolventnost bankarskih ustanova; ističe u tom smislu nužnost dodjeljivanja proračunske potpore samo uz uvjet da se upotreba financijske pomoći isplaćuje na transparentan i sveobuhvatan način;

87.  smatra da bi svakoj financijskoj pomoći općenito trebala prethoditi procjena izgleda za uspjeh;

88.  uvjeren je da treba posvećivati više pozornosti stvaranju i educiranju kompetentnih decentraliziranih administrativnih struktura;

Dio VII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 33/2016 naslovljeno „Koordinacija odgovora na katastrofe izvan EU-a u sklopu Mehanizma Unije za civilnu zaštitu bila je uglavnom djelotvorna”

89.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda; podržava njegove preporuke i podržava spremnost Komisije da ih uzme u obzir;

90.  ističe izuzetnu važnost brze i usklađene reakcije na prirodne katastrofe i katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri ublažile njihove posljedice u pogledu ljudskih žrtava i posljedica na okoliš i gospodarstvo;

91.  prima na znanje općenito zadovoljstvo Revizorskog suda načinom na koji Komisija upravlja procesom odgovora na katastrofe;

92.  potiče Komisiju da dodatno iskoristi svoje resurse, uključujući proračunska sredstva, postupak mobilizacije i postupak odabira stručnjaka, kako bi Unija zemljama pogođenima katastrofom mogla odmah pružiti pomoć prilagođenu njihovim potrebama; ističe važnost imenovanja „kontaktnih točaka za civilnu zaštitu” u sklopu nacionalnih i regionalnih ureda terenske mreže ECHO i među osobljem delegacija Unije u ugroženim zemljama;

93.  pozdravlja pokretanje „europske zdravstvene jedinice“ u veljači 2016. zahvaljujući kojoj se znatno povećao dobrovoljni fond Mehanizma Unije za civilnu zaštitu te se u njemu sada nalaze dostupne ekipe medicinskog osoblja i zaposlenih u sustavu javnog zdravlja koje su spremne iskoristiti iskustva stečena u krizi prouzročenoj ebolom; smatra da se takav pristup, u kojem postoje pripravne ekipe medicinskog osoblja i druge specijalizirane ekipe za donošenje procjena i pružanje potpore, treba nastaviti i unaprijediti;

94.  predlaže uklanjanje svakog nepotrebnog administrativnog opterećenja kojim se sprječava brza reakcija država sudionica i Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije u trenutku izbijanja krize;

95.  traži od država sudionica da u dobrovoljni fond registriraju više sredstava kako bi se povećala spremnost reagiranja na katastrofe;

96.  ističe važnost razmjene informacija i suradnje između Komisije, drugih tijela Unije i Ujedinjenih naroda radi lakšeg pružanja strukturiranog odgovora u hitnim slučajevima; pozdravlja ugovore o suradnji potpisane s Uredom UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) i Svjetskim programom za hranu (WFP) te potiče Komisiju da potpiše ugovore o suradnji i sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO), Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM) i drugim uključenim dionicima;

97.  podsjeća na to da su uvjeti o kvaliteti i interoperabilnosti definirani i prošireni u skladu s novim standardima Svjetske zdravstvene organizacije za medicinske module, kao i u dogovoru s drugim strateškim partnerima i njihovim okvirnim uvjetima kako bi se osiguralo rano djelovanje uz temeljitiju koordinaciju u međunarodnim misijama; smatra da je potrebno optimizirati i u velikoj mjeri standardizirati postupke pružanja pomoći kako bi se zajamčila automatska dostupnost ili mobilizacija kapaciteta od trenutka nastanka hitne situacije te kako bi se izbjegle pogreške u financiranju;

98.  poziva na to da se i dalje crpe moguće sinergije s ostalim uključenim dionicima i instrumentima, posebno s humanitarnom i razvojnom pomoći i da se izbjegne ponavljanje mjera koje su već poduzete;

99.  poziva Komisiju da poboljša platformu za komunikaciju Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije (CECIS) kako bi dionici mogli brže doći do informacija, uključujući mobilni pristup za ekipe EUCP-a koje rade na terenu;

100.  smatra da bi humanitarna i civilna zaštita trebale biti popraćene drugim aktivnostima kojima se potiče kultura prevencije i stvara kapacitet i otpornost ugroženih zajednica ili zajednica pogođenih katastrofom;

Dio VIII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 34/2016 naslovljeno „Borba protiv nepotrebnog bacanja hrane: prilika za EU da poboljša učinkovitost resursa u lancu opskrbe hranom”

101.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda o nadzoru učinkovitosti Unije u borbi protiv nepotrebnog bacanja hrane; pozdravlja preporuke Revizorskog suda i poziva Komisiju da ih uzme u obzir;

102.  s dubokom zabrinutošću napominje da se, prema procjenama, na globalnoj razini otprilike trećina hrane proizvedene za prehranu ljudi nepotrebno baca ili gubi; izražava žaljenje zbog toga što se Unija ne bori protiv nepotrebnog bacanja hrane na učinkovit način te zbog toga što su dosadašnji poduzeti koraci nedosljedni i nedorečeni;

103.  ističe da Unija ima velik potencijal za rješavanje problema nepotrebnog bacanja hrane prilagodbom postojećih politika bez dodatnih troškova te bi tome trebala težiti; međutim, sa žaljenjem primjećuje da je unatoč optimističnoj retorici zabilježen nedostatak političke volje da se obveze pretvore u političke mjere;

104.  izražava duboko žaljenje zbog toga što su ambicije Komisije za borbu protiv nepotrebnog bacanja hrane s vremenom dokazano sve manje; izražava žaljenje zbog nedostatka ciljanog političkog djelovanja u području nepotrebnog bacanja hrane te zbog toga što su pozitivni učinci u određenim političkim područjima tek slučajni; sa zanimanjem iščekuje ocjenu rezultata Paketa za kružno gospodarstvo u području nepotrebnog bacanja hrane;

105.  smatra da je to znak nedosljednog pristupa Komisije, jer, kao prvo, iako se Unija smatra predvodnikom u borbi protiv klimatskih promjena, ona je nedovoljno predana borbi protiv nepotrebnog bacanja hrane kojim se izravno pridonosi negativnim učincima klimatskih promjena; te, kao drugo, iako Unija svake godine ulaže stotine milijuna eura za razvojnu pomoć, borbu protiv gladi i poštovanje pravedne trgovine, ona ne posvećuje dovoljno pozornosti pitanju borbe protiv nepotrebnog bacanja hrane, što je jedan od izravnih uzroka navedenih problema;

106.  ponovno poziva Komisiju da smjesta poduzme mjere protiv nepotrebnog bacanja hrane; poziva Komisiju da ispuni svoje obveze u pogledu relevantnih političkih dokumenata povezanih s borbom protiv nepotrebnog bacanja hrane;

107.  poziva Komisiju da se pobrine za blisku koordinaciju na razini Unije i na nacionalnoj razini kako bi se uskladili različiti pristupi država članica u području sprečavanja nepotrebnog bacanja hrane, doniranja hrane, sigurnosti hrane i dobre higijenske prakse; poziva Komisiju da uspostavi platformu za dijeljenje najboljih praksi u borbi protiv nepotrebnog bacanja hrane, kojom bi se njezin rad kvalitetnije uskladio s djelovanjem država članica;

108.  izražava žaljenje zbog toga što je djelovanje Komisije na tehničkoj razini ograničeno na uspostavu radnih i stručnih skupina koje, međutim, nisu donijele nikakav primjenjiv doprinos; poziva Komisiju da poboljša svoje djelovanje na tehničkoj razini te ostvari konkretne rezultate; poziva Komisiju da uspostavi užu suradnju s Europskom agencijom za okoliš i Europskim institutom za inovacije i tehnologiju, koji mogu pružiti kvalitetnu stručnu i tehničku pomoć;

109.  izražava žaljenje zbog toga što Komisija ne smatra potrebnim uvesti zajedničku definiciju nepotrebnog bacanja hrane kao ni konkretnu hijerarhiju otpada koja se primjenjuje na nepotrebno bačenu hranu; poziva Komisiju da pripremi zajedničku definiciju nepotrebnog bacanja hrane, zajedničku metodologiju za mjerenje i praćenje nepotrebnog bacanja hrane te smjernice o korištenju hijerarhije otpada u slučaju nepotrebno bačene hrane, u suradnji s državama članicama;

110.  poziva Komisiju da izradi akcijski plan u okviru kojega bi se utvrdila područja politika koje sadrže potencijal za rješavanje problema nepotrebnog bacanja hrane, s naglaskom na prevenciji i donacijama, te da utvrdi prilike koje bi se mogle iskoristiti u okviru tih politika; poziva Komisiju da izradi akcijske planove koji bi obuhvaćali mjerljive ciljeve i pokazatelje uspješnosti, kao i procjene učinka u konkretnim područjima politika;

111.  izražava žaljenje zbog postojanja brojnih prepreka na različitim razinama zbog kojih se doniranje hrane nedovoljno koristi, iako je riječ o drugoj najboljoj opciji za sprečavanje nepotrebnog bacanja hrane; skreće pozornost na poteškoće s kojima se suočavaju tijela država članica, prije svega da se pri doniranju hrane pridržavaju postojećeg zakonodavnog okvira; poziva Komisiju da stvori posebnu platformu za razmjenu dobre prakse među državama članicama u cilju poticanja doniranja hrane; poziva Komisiju da uzme u obzir doprinos lokalnih i regionalnih tijela prilikom revizije mjerodavnih pravnih odredbi;

112.  poziva Komisiju da dovrši i objavi smjernice za redistribuciju i doniranje hrane, uključujući modele oporezivanja za donatore, koje bi se temeljile na najboljoj praksi koju dijele države članice koje trenutačno aktivno rade na borbi protiv nepotrebnog bacanja hrane; potiče Komisiju da izradi smjernice za prevladavanje raznih prepreka u pogledu doniranja hrane i poreznih olakšica za lance i poduzeća koji doniraju hranu;

113.  izražava žaljenje zbog toga što su koncepti „najbolje upotrijebiti do” i „upotrijebiti do” u pravilu nejasni sudionicima na svim razinama lanca opskrbe hranom; poziva Komisiju da obrazloži te koncepte te da smjernice o njihovoj uporabi učini obvezujućima kako bi se izbjegli nesporazumi;

114.  potiče države članice da educiraju javnost o gospodarenju hranom i otpadom od hrane;

115.  izražava žaljenje zbog toga što, usprkos individualnim i ograničenim inicijativama u nekim institucijama Unije, europska tijela nemaju ni zakonodavni okvir ni zajedničke smjernice kojima bi se reguliralo postupanje s neiskorištenom hranom u ugostiteljskim objektima u okviru institucija; poziva Komisiju da izradi nacrt zajedničkih odredbi na temu nepotrebnog bacanja hrane u europskim institucijama, uključujući smjernice o sprečavanju nepotrebnog bacanja hrane i pravila o njezinu doniranju u cilju da se nepotrebno bacanje hrane u europskim institucijama svede na najmanju moguću mjeru;

Dio IX. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 35/2016 naslovljeno „Uporaba proračunske potpore za poboljšanje mobilizacije domaćih prihoda u supsaharskoj Africi”

116.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda; podržava njegove preporuke; izražava zadovoljstvo činjenicom da je Komisija izrazila spremnost da ih primijeni u praksi; žali zbog toga što su odgovori Komisije prilično neodređeni i što im nedostaje ambicije;

117.  naglašava važnost mobilizacije domaćih prihoda u manje razvijenim zemljama s obzirom na to da se njome smanjuje ovisnost o pomoći za razvoj i dovodi do poboljšanja javnog upravljanja te da ima ključnu ulogu u izgradnji države;

118.  naglašava da prema Revizorskom sudu Komisija još nije efektivno iskoristila ugovore o proračunskoj potpori za podržavanje mobilizacije domaćih prihoda u zemljama supsaharske Afrike s niskim i nižim srednjim dohotkom; međutim, napominje da se novim pristupom Komisije povećao potencijal tog oblika pomoći za učinkovitu potporu mobilizaciji domaćih prihoda;

119.  ističe da jačanje poreznih sustava ne pridonosi samo povećanju predvidljivih prihoda, nego i odgovornosti vlada stvaranjem izravne veze između poreznih obveznika i njihovih vlada; podržava izričito uključivanje mobilizacije domaćih prihoda na Komisijin popis ključnih razvojnih izazova koji se rješavaju s pomoću proračunske potpore;

120.  žali zbog toga što Komisija pri osmišljavanju svojih operacija proračunske potpore nije dovoljno vodila računa o mobilizaciji domaćih prihoda; naglašava da nije obavljena evaluacija ključnih rizika povezanih s oslobođenjima od poreza te prikupljanjem i prijenosom prihoda od poreza i neporeznih prihoda od prirodnih resursa;

121.  podsjeća na važnost mobilizacije prihoda u zemljama u razvoju, no ističe izazove u području izbjegavanja plaćanja poreza, utaje poreza i nezakonitih financijskih tokova; potiče jačanje financijske i tehničke pomoći za zemlje u razvoju i regionalnih upravnih okvira u poreznim stvarima, kao i usvajanje načela za pregovaranje o poreznim sporazumima;

122.  ističe da je revizijom utvrđeno da nisu postojali odgovarajući alati za praćenje kako bi se procijenila mjera u kojoj je proračunska potpora doprinijela ukupnom poboljšanju mobilizacije domaćih prihoda;

123.  smatra da je presudno nastaviti s promicanjem pravednih i transparentnih domaćih poreznih sustava u području porezne politike, povećati potporu postupcima i tijelima za nadzor u području prirodnih resursa te nastaviti podupirati reforme upravljanja kojima se promiče održivo iskorištavanje prirodnih resursa i transparentnost; naglašava da se sporazumima o slobodnoj trgovini smanjuju porezni prihodi za zemlje s niskim i nižim srednjim dohotkom te da bi to moglo biti kontraproduktivno za te zemlje; zahtijeva od Komisije da se pobrine da se fiskalne posljedice sporazuma o slobodnoj trgovini sa zemljama s niskim i nižim srednjim dohotkom uzmu u obzir pri procjeni rizika tijekom pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini;

124.  poziva Komisiju da se pridržava svojih smjernica pri provođenju makroekonomskih procjena i procjena upravljanja javnim financijama u pogledu aspekata mobilizacije domaćih prihoda kako bi se dobio bolji pregled najproblematičnijih pitanja, primjerice opsega poreznih poticaja, cijena prijenosa i poreznih utaja;

125.  naglašava da bi, kako bi se poboljšala izrada operacija proračunske potpore, postupak utvrđivanja rizika koji ugrožavaju postizanje postavljenih ciljeva trebao biti opsežniji i da bi se u njemu trebao koristiti dijagnostički alat za procjenu upravljanja porezima kad god je to moguće;

126.  naglašava potrebu da se češće primjenjuju uvjeti specifični za mobilizaciju domaćih prihoda jer jasno povezuju isplatu proračunske potpore s napretkom partnerske zemlje u reformama povezanima s mobilizacijom domaćih prihoda; traži od Komisije da izabere uvjete koji su relevantni te će imati najširi utjecaj na mobilizaciju domaćih prihoda;

127.  prima na znanje da Komisija mora djelovati u složenom političkom i institucijskom kontekstu; podsjeća na to da je važno da se sa sugovornicima iz nacionalnih vlada i drugim donatorima vodi strukturiran politički dijalog kako bi se utvrdila ključna područja od interesa te kako bi se osmislila prilagođena strategija pomoći;

128.  potiče Komisiju da proširi komponentu izgradnje kapaciteta proračunske potpore jer se njome stvaraju čvrsti temelji za dugoročnu gospodarsku i socijalnu preobrazbu i rješavaju glavne prepreke učinkovitom ubiranju javnih prihoda;

129.  ističe da je za potvrđivanje izravnog utjecaja nastojanja u vezi s proračunskom potporom na mobilizaciju domaćih resursa nužna detaljnija procjena posebnih područja poreznog sustava kojom bi se omogućilo povezivanje napretka s pojedinačnim aspektima pružene pomoći;

Dio X. – tematsko izvješće br. 36/2016 naslovljeno „Procjena mehanizama za zaključenje kohezijskih programa i programa ruralnog razvoja u razdoblju 2007. – 2013.”

130.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda i podržava njegove preporuke;

131.  sa zadovoljstvom primjećuje da je Komisija pružila primjerenu i pravodobnu potporu državama članicama u pripremi zaključenja njihovih programa za razdoblje 2007. – 2013.;

132.  pozdravlja spremnost Komisije da nastavi s usklađivanjem regulatornih odredbi među fondovima, pa i kada je riječ o terminologiji, osiguranju i postupcima zaključenja, kad god se njime poboljšava upravljanje sredstvima Unije te se njime pridonosi jednostavnijoj i učinkovitijoj provedbi u državama članicama i regijama;

133.  napominje da i dalje nije doneseno šest odluka o velikim projektima za razdoblje 2007. – 2013.;

134.  s čuđenjem prima na znanje Komisijino odbijanje da u pogledu zakonodavnih prijedloga za razdoblje nakon 2020. uzme u obzir specifične obveze, s obzirom na to da može iskoristiti iskustvo stečeno tijekom čitava dva financijska razdoblja (2000. – 2006. i 2007. – 2013.); međutim izražava zadovoljstvo činjenicom da je razlog tog odbijanja zabrinutost Komisije u pogledu pravnih ovlasti, a ne neslaganje oko sadržaja;

135.  podupire poziv Revizorskog suda na daljnje usklađivanje regulatornih odredbi za zaključenje programa kohezijske politike i mjera za ulaganje u okviru ruralnog razvoja;

136.  smatra da izračunate stope preostalog rizika i dalje nisu poznate na temelju iskustva te da se u najboljem slučaju mogu upotrijebiti kao smjernice;

137.  prima na znanje zahtjev Revizorskog suda da se razdoblja prihvatljivosti više ne preklapaju sa sljedećim programskim razdobljem nakon 2020. i njegovu zabrinutost da su dulja razdoblja prihvatljivosti (tj. n + 2, n + 3) jedan od razloga financijskih zaostataka i zakašnjelog početka sljedećeg programskog razdoblja te, osobito 2014. i 2015, kašnjenja u finalizaciji revidiranog zakonodavstva o izradi programa i financiranju te povezanih provedbenih pravila; u tom pogledu naglašava važnost jamčenja maksimalnog iskorištavanja sredstava i neometanog odvijanja višegodišnjih projekata;

138.  napominje da se konačno zaključenje financijskog razdoblja odvija tek jednom u sedam godina; stoga dijeli mišljenje Revizorskog suda da bi Komisija trebala obavijestiti proračunsko tijelo i Odbor za proračunski nadzor Parlamenta o konačnom ishodu postupka zaključenja u zasebnom dokumentu; smatra da se takvim dokumentom ne bi trebali samo potvrditi zakonitost i pravilnost rashoda, već također i mjeriti ishod i učinak programa (pristup koji se temelji na uspješnosti);

Dio XI. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 1/2017 naslovljeno „Potrebni su dodatni napori kako bi se uspostavom mreže Natura 2000 iskoristio njezin puni potencijal”

139.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda i podržava njegove preporuke;

140.  naglašava važnost biološke raznolikosti za čovječanstvo; napominje da je mreža Natura 2000 koja je uspostavljena na temelju Direktive o pticama(13) i Direktive o staništima(14) u središtu strategije Unije o biološkoj raznolikosti; međutim sa zabrinutošću primjećuje da nije iskorišten njezin puni potencijal;

141.  napominje da je uloga Komisije pružanje smjernica državama članicama; žali zbog činjenice da države članice nisu u dovoljnoj mjeri uzele u obzir savjet Komisije;

142.  izražava žaljenje zbog činjenice da je Revizorski sud zaključio da države članice nisu uložile dovoljno truda u upravljanje mrežom Natura 2000 i da koordinacija između nacionalnih tijela i dionika u državama članicama nije bila adekvatna;

143.  podsjeća na to da je zbog njezine prekogranične naravi za provedbu mreže Natura 2000 potrebna snažna koordinacija među državama članicama; poziva države članice da uspostave čvrste strukture na nacionalnoj razini radi promicanja prekogranične suradnje; poziva Komisiju da pruži bolje smjernice državama članicama za uspostavu platforme za suradnju;

144.  napominje s dubokom zabrinutošću da ciljevi očuvanja često nisu bili dovoljno precizni i kvantificirani, dok planovi upravljanja nisu bili precizno definirani te su nedostajale ključne etape za njihovo ostvarenje; ponavlja da bi to moglo dovesti u pitanje dodanu vrijednost mreže Natura 2000; poziva Komisiju da uskladi propise o učinkovitom pristupu u odnosu na ciljeve očuvanja i uspostavu planova upravljanja u sljedećem programskom razdoblju; nadalje poziva Komisiju da prati slijede li države članice smjernice te da im po potrebi pruži dodatnu savjetodavnu potporu;

145.  poziva države članice na pravovremenu provedbu potrebnih mjera očuvanja kako bi osigurale njihovu dodanu vrijednost i da u skladu s tim ažuriraju planove upravljanja; poziva Komisiju da temeljito provjeri potencijalno kašnjenje projekata očuvanja;

146.  napominje da je radi poboljšanja učinkovitosti mreže Natura 2000 od presudne važnosti uključenost ključnih dionika poput vlasnika i korisnika zemljišta; žali zbog toga što u većini država članica nedostaju učinkoviti komunikacijski kanali; poziva države članice da poboljšaju koordinaciju među nacionalnim tijelima i različitim dionicima;

147.  izražava zabrinutost zbog činjenice da države članice nisu na odgovarajući način ocijenile projekte s negativnim utjecajem na područja mreže Natura 2000, da se nisu dovoljno koristile kompenzacijske mjere i da se pristup među državama članicama uvelike razlikuje; poziva Komisiju da državama članicama pruži bolje strukturirane upute o tome kako i kada da primijene kompenzacijske mjere u praksi i da nadziru njihovu upotrebu;

148.  izražava žaljenje što se u programskim dokumentima za razdoblje 2014. – 2020. nisu u potpunosti odražavale potrebe za financiranjem i što Komisija nije poduzela korake kako bi otklonila te nedostatke na strukturiran način; poziva Komisiju da se detaljnije pripremi sljedeće programsko razdoblje;

149.  izražava žaljenje što sustavi za praćenje mreže Natura 2000 i izvješćivanje o njoj nisu bili prikladni za pružanje sveobuhvatnih informacija o njezinoj djelotvornosti; zabrinut je zbog toga što nije razvijen nijedan sustav posebnih pokazatelja uspješnosti za upotrebu sredstava Unije kako bi se razmotrila uspješnost mreže Natura 2000; mišljenja je da to ometa učinkovitost mreže Natura 2000; pozdravlja što je Komisija uvela niz obveznih sveobuhvatnih pokazatelja za sve projekte u okviru programa LIFE za razdoblje 2014. – 2020.; poziva Komisiju da isti pristup primijeni na ostale programe u sljedećem programskom razdoblju;

150.  sa zabrinutošću primjećuje da planovi praćenja na razini područja često nisu bili uključeni u dokumentaciju o upravljanju područjem, da nisu bili detaljni te da nije utvrđen vremenski okvir za njihovu provedbu; dodatno je zabrinut zbog činjenice da standardni obrasci podataka nisu bili ažurirani i da podaci koje pružaju države članice za izvješće o stanju prirode nisu bili potpuni, točni i usporedivi; poziva države članice i Komisiju da riješe taj problem u planiranom akcijskom planu;

151.  pozdravlja činjenicu da je Komisija razvila središnji registar za evidentiranje pritužbi i upita u vezi s mrežom Natura 2000; napominje da je većina slučajeva zaključena bez daljnjih postupovnih radnji; poziva Komisiju na strogo praćenje svih pritužbi i upita;

152.  pozdravlja uspostavu biogeografskog procesa koji pruža mehanizam za suradnju i priliku za umrežavanje dionika u pogledu upravljanja mrežom Natura 2000; no poziva Komisiju da riješi problem jezičnih prepreka zbog koje je njegov doseg ograničen;

153.  duboko žali zbog činjenice da je prioritetni akcijski okvir pružio nepouzdanu sliku troškova mreže Natura 2000 i da su podaci koje su države članice dostavile bili netočni i ograničeni; sa zabrinutošću primjećuje da procjene iznosa financijskih sredstava nisu bile pouzdane i usporedive, otežavajući tako točno praćenje iznosa sredstava Unije namijenjenih za mrežu Natura 2000; žali zbog toga što je time bila ograničena iskoristivost prioritetnih akcijskih okvira za jamčenje konzistentnosti financiranja EU-a za zaštitu biološke raznolikosti u okviru mreže Natura 2000; potiče Komisiju da državama članicama pruži strukturiranije smjernice o izvješćivanju i praćenju te o dovršenju prioritetnih akcijskih okvira; poziva države članice da se pobrinu da dostavljeni podaci budu točni;

154.  mišljenja je da dodijeljena financijska sredstva za mrežu Natura 2000 moraju biti prepoznatljiva i sljediva jer se u protivnom ne može mjeriti učinak ulaganja; poziva mjerodavne glavne uprave Komisije kako bi se dodalo posebno poglavlje o mreži Natura 2000 u njihovim godišnjim izvješćima o radu, u mjeri u kojoj se Natura 2000 sufinancira iz EFRR-a/Kohezijskog fonda i EPFRR-a;

155.  pozdravlja osnivanje stručne skupine i ad hoc radnih skupina za usklađivanje praksi i poziva Komisiju da rezultate njihovih aktivnosti koristi u sljedećem programskom razdoblju;

156.  poziva Komisiju da obavijesti svoje relevantne odbore o akcijskom planu za poboljšanje provedbe direktiva o prirodi(15);

Dio XII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 2/2017 naslovljeno „Pregovori Komisije o sporazumima o partnerstvu i programima u području kohezije za razdoblje 2014. – 2020.: potrošnja je usmjerenija na prioritete strategije Europa 2020., ali potrebni su sve složeniji mehanizmi za mjerenje uspješnosti”

157.  pozdravlja nalaze, zaključke i preporuke Revizorskog suda u njegovom tematskom izvješću; smatra analizu faze izrade programa za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2014. – 2020. koju je izradio Revizorski sud korisnom i pravovremenom pomoći zakonodavcima i Komisiji da donesu primjerene zaključke za razdoblje nakon 2020.;

158.  prima na znanje odgovore Komisije i činjenicu da Komisija u potpunosti prihvaća pet preporuka Revizorskog suda, a djelomično dvije preporuke; pozdravlja spremnost Komisije na njihovu provedbu te poziva Komisiju i države članice da provedu preporuke u potpunosti i na vrijeme;

159.  ne slaže se s mišljenjem Revizorskog suda i Komisije da su veće ovlasti Parlamenta same po sebi bile čimbenik za neopravdano kašnjenje donošenja relevantnih uredbi za razdoblje 2014. – 2020.;

160.  izražava žaljenje zbog kašnjenja Komisije u predstavljanju prijedloga za višegodišnji financijski okvir (VFO) nakon 2020., što stvara izglede za znatno kašnjenje pregovora i donošenja odgovarajućeg zakonodavstva o VFO-u te financijskim programima i instrumentima, čime se ugrožava njihova pravodobna provedba u razdoblju nakon 2020.;

161.  ističe da prijedlog novih propisa za kohezijsku politiku za razdoblje nakon 2020., sastojao se on od jedinstvenog skupa pravila ili ne, u praksi mora osigurati jednostavniji, poboljšani pristup sredstvima i uspješnu provedbu ciljeva te politike;

162.  ističe potrebu da se izbjegne ponovno kašnjenje u usvajanju operativnih programa, kao i problemi koje je utvrdio Revizorski sud, kao što su složeniji, zahtjevniji i dugi pregovori o uredbama o europskim strukturnim i investicijskim fondovima za razdoblje 2014. – 2020., kasno usvajanje sekundarnog zakonodavstva i smjernica te potreba za više krugova operativnih programa koje Komisija odobrava; žali što su ti nedostaci u suprotnosti s ciljem pojednostavnjenja sustava upravljanja za kohezijsku politiku;

163.  napominje da je u tematskom izvješću br. 2/2017 Revizorski sud zaključio da su se sporazumi o partnerstvu dokazali kao djelotvoran instrument za namjensko izdvajanje sredstava europskih strukturnih i investicijskih fondova za tematske ciljeve i prioritete ulaganja te za podupiranje usmjerenosti na ciljeve strategije Europa 2020. za rast i otvaranje radnih mjesta; naglašava, međutim, da su za uspješnu provedbu ciljeva potrebna dostatna proračunska sredstva za kohezijsku politiku za razdoblje nakon 2020.;

164.  primjećuje da je, za razliku od prethodnih razdoblja, Kolegij povjerenika morao usvojiti opažanja Komisije o nacrtima operativnih programa, a u prethodnom programskom razdoblju Kolegij povjerenika trebao je usvojiti samo konačne operativne programe; poziva Komisiju da ponovno razmotri dodanu vrijednost takvog postupka pri sastavljanju prijedloga za programsko razdoblje nakon 2020. godine;

165.  poziva Komisiju da pažljivo analizira naznačene probleme i poduzme mjere kako bi se oni izbjegli u razdoblju nakon 2020., uključujući sva potrebna poboljšanja i omogućujući brzo i kvalitetno programiranje;

166.  poziva države članice i Komisiju da unaprijede svoja savjetovanja pri izradi operativnih programa, što bi trebalo olakšati brz postupak njihova odobrenja;

167.  naglašava važnost korištenja precizne i usklađene terminologije kojom se omogućuje ispravno mjerenje postignuća kohezijske politike; izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije predložila zajedničke definicije „rezultata” i „učinka” u svojem prijedlogu nove Financijske uredbe; poziva Komisiju da što je prije moguće i znatno prije početka razdoblja nakon 2020. uvede jasne zajedničke definicije pojmova poput „učinak”, „rezultati” i „utjecaj”;

168.  podsjeća na to da su odgovarajući administrativni kapaciteti, osobito na nacionalnoj i regionalnoj razini, ključni za neometano upravljanje i provedbu operativnih programa, uključujući za praćenje i izvješćivanje o ostvarenim ciljevima i rezultatima preko relevantnih pokazatelja; u tom smislu, inzistira na tome da Komisija i države članice koriste raspoloživu tehničku pomoć za poboljšanje administrativnih kapaciteta na različitim razinama;

169.  poziva Komisiju da ojača i olakša razmjenu najboljih praksi na svim razinama;

170.  zabrinut je što države članice uz pokazatelje propisane temeljnim pravnim aktima primjenjuju brojne dodatne pokazatelje rezultata i ishoda; izražava bojazan zbog prerevnog donošenja propisa koje može dovesti do otežanog i manje učinkovitog korištenja strukturnih fondova; poziva Komisiju da odvrati države članice od takvog pristupa;

171.  ističe važnost mjerenja srednjoročnog i dugoročnog učinka programa jer samo tako donositelji odluka mogu ustanoviti jesu li politički ciljevi postignuti; poziva Komisiju da tijekom programskog razdoblja nakon 2020. izričito mjeri „učinak”;

Dio XIII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 3/2017 naslovljeno „Pomoć EU-a Tunisu”

172.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskoga suda o procjeni uspješnosti i učinkovitosti pomoći Unije pružene Tunisu; podržava njegove preporuke i u nastavku iznosi svoja zapažanja i preporuke;

173.  prima na znanje da su sredstva EU-a općenito dobro iskorištena jer su znatno doprinijela demokratskoj tranziciji i gospodarskoj stabilnosti Tunisa nakon revolucije;

174.  napominje da su mjere Unije bile dobro koordinirane s glavnim donatorima i unutar institucija i službi EU-a; poziva Komisiju da se pobrine da se ostvari zajednička izrada programa s državama članicama kako bi se poboljšala usmjerenost i koordinacija pomoći;

175.  potvrđuje da su Komisija i ESVD morali raditi u nestabilnom političkom, društvenom i sigurnosnom kontekstu, što je predstavljalo velik izazov za pružanje sveobuhvatne pomoći;

176.  poziva Komisiju da dodatno razradi pristup sektorske proračunske potpore utvrđivanjem prioriteta te zemlje, izradom uvjeta i tako omogući strukturiraniji i ciljaniji pristup Unije te ojača opću vjerodostojnost tuniske nacionalne strategije;

177.  napominje da je financiranjem sredstvima Unije ostvaren znatan doprinos demokratskoj tranziciji i gospodarskoj stabilnosti u Tunisu; međutim traži od Komisije i ESVD-a da suze usmjerenost svojega djelovanja na manji broj dobro definiranih područja kako bi se učinak pomoći Unije doveo do najvećih mogućih razmjera;

178.  poziva Komisiju da slijedi najbolju praksu u pogledu programa proračunske potpore i primjenjuje relevantne uvjete za isplatu koji će potaknuti tuniske vlasti da provedu nužne reforme; izražava zabrinutost zbog popustljive raspodjele sredstava po načelu „više za više” koja obično nije bila povezana s ispunjavanjem dodatnih zahtjeva i kojoj nije prethodilo temeljito mjerenje ostvarenoga napretka;

179.  naglašava važnost opsežne procjene upravljanja javnim financijama, po mogućnosti uz primjenu PEFA-e(16), kako bi se utvrdili i ispravili mogući nedostaci u pružanju pomoći Unije;

180.  traži od Komisije da poboljša izradu programa i projekata utvrđivanjem niza preciznih referentnih vrijednosti i pokazatelja kojima će se omogućiti pravilna procjena razmjera ostvarenja ciljeva;

181.  ističe potrebu fokusiranja na dugoročni održivi ekonomski razvoj umjesto na djelovanje koje dovodi samo do privremenog oporavka na tržištu rada;

Dio XIV. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 4/2017 naslovljeno „Zaštita proračuna EU a od nepravilne potrošnje: Komisija je tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. pojačala uporabu preventivnih mjera i financijskih ispravaka u području kohezije”

182.  pozdravlja nalaze, zaključke i preporuke Revizorskog suda u njegovu tematskom izvješću;

183.  priznaje važnost provedbe ciljeva kohezijske politike, točnije, smanjenja razvojnih nejednakosti među regijama, restrukturiranja industrijskih područja u padu te poticanja prekogranične, transnacionalne i međuregionalne suradnje, doprinoseći na taj način postizanju strateških ciljeva Unije; smatra da ta razina važnosti opravdava njezin znatan udio u proračunu Unije; naglašava važnost dobrog financijskog upravljanja, prevencije, odvraćanja od nepravilnosti i financijskih ispravaka;

184.  napominje da je Komisija prihvatila sve preporuke Revizorskog suda te je poziva da ih provede u cijelosti i pravovremeno;

185.  napominje da je, općenito govoreći, Komisija djelotvorno upotrebljavala mjere koje su joj bile na raspolaganju tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. kako bi proračun Unije zaštitila od nepravilnih rashoda;

186.  pozdravlja činjenicu da je u programskom razdoblju 2007. – 2013. Komisija počela primjenjivati korektivne mjere i financijske ispravke mnogo prije nego u razdoblju 2000. – 2006. te uz mnogo veći učinak; ističe, međutim, da se takvim korektivnim mjerama moraju zaštititi financijski interesi Unije, pri čemu istovremeno valja uvidjeti važnost pravovremene i učinkovite provedbe operativnih programa na koje se one odnose;

187.  poziva Komisiju da i dalje bude oprezna pri ispitivanju izjava o zaključenju koje podnose države članice za programsko razdoblje 2007. – 2013., kao i u budućnosti;

188.  poziva Komisiju da izradi analitičko i objedinjeno izvješće o svim preventivnim mjerama i financijskim ispravcima uvedenima tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013., na temelju izvješća za prethodno razdoblje;

189.  ističe da prekidi i obustave plaćanja predstavljaju znatan financijski rizik za države članice te mogu donijeti poteškoće i Komisiji u pogledu upravljanja proračunom; poziva Komisiju da osigura uravnotežene napore u cilju zaštite proračuna i postizanja ciljeva kohezijske politike;

190.  ističe da, ako države članice same prepoznaju nepravilnosti i poduzmu preventivne mjere, to podrazumijeva manje vremena utrošenog na utvrđivanje problema i ostavlja više vremena za njihovo rješavanje; smatra da to znači i da sustavi upravljanja i kontrole u državama članicama funkcioniraju učinkovito, zbog čega bi razina nepravilnosti mogla biti ispod praga značajnosti; stoga poziva države članice da budu proaktivnije i odgovornije, da otkrivaju i ispravljaju nepravilnosti na temelju vlastitih kontrola i revizija te da poboljšaju sustave upravljanja i kontrole na nacionalnoj razini kako bi se izbjegli dodatni neto financijski ispravci i gubitak sredstava;

191.  poziva države članice da Komisiji dostave dovoljno kvalitetnih informacija u slučaju financijskih ispravaka koji se provode nakon revizija Komisije kako bi se osiguralo brzo odvijanje postupaka;

192.  ističe, u tom pogledu, važnost regulatorne sigurnosti te ispravnih smjernica i tehničke pomoći Komisije tijelima država članica, uključujući dovoljno konkretno formuliranje zahtjeva; usto poziva Komisiju da usko surađuje s tijelima država članica kako bi se poboljšala učinkovitost prve i druge razine kontrola;

193.  poziva Komisiju da državama članicama pruži smjernice o usklađenom izvješćivanju o provedbi financijskih ispravaka kojima će se olakšati praćenje i evaluacija utjecaja financijskih ispravaka koje provode države članice;

194.  podupire zaključak Revizorskog suda da treba osnažiti pravni okvir u pogledu financijskih ispravaka za programsko razdoblje nakon 2020., no primarni fokus treba ostati na sprečavanju nepravilnosti i prijevara;

195.  poziva Komisiju da što prije uspostavi integrirani sustav za praćenje koji bi dopuštao korištenje informacija u bazama podataka za komparativnu analizu, obuhvaćajući i preventivne mjere i financijske ispravke za razdoblje 2014. – 2020., te da pruži pravovremeni pristup informacijama Parlamentu, Vijeću i nadležnim tijelima država članica;

196.  poziva Revizorski sud da se u budućnosti pri reviziji više usredotoči na manjkavosti u sustavu te da i Komisiji i državama članicama preporuči na koji način poboljšati funkcioniranje cjelokupnog sustava financijskog upravljanja i nadzora;

Dio XV. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 5/2017 naslovljeno „Nezaposlenost mladih – donose li politike EU-a promjene? Procjena programa „Garancija za mlade” i Inicijative za zapošljavanje mladih”

197.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda te izražava zadovoljstvo zbog toga što Komisija prihvaća neke od njegovih preporuka i što će ih razmotriti;

198.  napominje da se stopa nezaposlenosti mladih u Uniji posljednjih nekoliko godina smanjila; međutim, žali zbog toga što je sredinom 2016. 18,8 % mladih i dalje bilo nezaposleno; snažno potiče države članice da iskoriste raspoloživu potporu Unije kako bi se uhvatile u koštac s tim dugotrajnim problemom;

199.  vrlo je zabrinut zbog toga što su mladi ljudi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET) isključeni iz obrazovnog sustava i tržišta rada; uviđa da je do te populacije najteže doprijeti preko postojećih operativnih programa u okviru kojih se primjenjuju financijski mehanizmi za rješavanje problema nezaposlenosti mladih; smatra da u razdoblju od 2017. do 2020. treba staviti naglasak na tu populaciju kako bi se zajamčilo ostvarenje glavnih ciljeva programa Garancija za mlade;

200.  ističe da integracija mladih iz skupine NEET iziskuje znatno više sredstava Unije i da bi države članice također trebale mobilizirati dodatna sredstva iz svojih nacionalnih proračuna;

201.  naglašava da program Garancija za mlade od 2012. pozitivno doprinosi rješavanju problema nezaposlenosti mladih, no da je stopa nezaposlenosti mladih i dalje neprihvatljivo visoka, te stoga poziva na to da se Inicijativa za zapošljavanje mladih produži do 2020.;

202.  žali zbog toga što nijedna od posjećenih država članica nije mogla svim mladima iz skupine NEET pružiti priliku da prihvate ponudu u roku od četiri mjeseca od uključenja u program Garancija za mlade;

203.  posebno pozdravlja preporuku Revizorskog suda da se više pozornosti posveti poboljšanju kvalitete ponuda;

204.  napominje da je Komisija u svojoj komunikaciji objavljenoj u listopadu 2016.(17) zaključila da je nužno poboljšati djelotvornost;

205.  napominje da neusklađenost vještina sa zahtjevima na tržištu rada predstavlja trajni izazov; poziva Komisiju da u okviru Odbora za zapošljavanje u sklopu Vijeća promiče razmjenu najboljih praksi između država članica kako bi se o tom pitanju raspravilo unutar programa za zapošljavanje;

206.  pozdravlja suradnju Komisije s državama članicama u utvrđivanju i širenju primjera dobre prakse u pogledu praćenja i izvješćivanja na temelju postojećih sustava u državama članicama; podsjeća Komisiju da je usporedivost podataka i dalje ključna za te svrhe;

207.  napominje da je za postizanje cilja koji podrazumijeva kvalitetnu i kontinuiranu ponudu poslova za sve mlade ljude do 24 godine u utvrđenim regijama potrebno znatno više sredstava;

Dio XVI. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 6/2017 naslovljeno „Odgovor EU-a na izbjegličku krizu: pristup na temelju ‘žarišnih točaka’”

208.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda; podržava njegove preporuke i u nastavku iznosi svoja zapažanja i preporuke;

209.  prima na znanje odgovor Komisije i njezinu posvećenost pružanju potpore talijanskim i grčkim vlastima; pozdravlja činjenicu da Komisija prihvaća sve preporuke Revizorskog suda kako bi se dodatno razvili posebni aspekti pristupa na temelju žarišnih točaka;

210.  žali zbog toga što se Revizorski sud u svojem tematskom izvješću nije mogao posvetiti širem kontekstu, uključujući premještanje podnositelja zahtjeva u druge države članice; ističe da je zbog zastoja u daljnjim postupcima došlo do konstantnog izazova za dobro funkcioniranje žarišnih točaka;

211.  potvrđuje važnost provedbe Europskog migracijskog programa; naglašava da je potrebno nastaviti razvijati kratkoročne mjere, kao i one dugoročne, radi boljeg upravljanja granicama i rješavanja temeljnih uzroka nezakonitih migracija;

212.  poziva Komisiju, Europski potporni ured za azil (EASO), Europol, FRONTEX (s obzirom na njegov novi mandat Europske agencije za graničnu i obalnu stražu), nacionalna nadležna tijela i druge međunarodne organizacije da nastave i povećaju potporu koju pružaju žarišnim točkama; napominje da se samo pojačanom suradnjom između Komisije, agencija i država članica može dugoročno zajamčiti uspješniji razvoj koncepta žarišnih točaka;

213.  u tom pogledu naglašava da stalni priljev migranata, posebno u slučaju Italije, i dalje stvara goleme probleme, za čije je rješavanje potpora Unije i država članica presudna;

214.  naglašava važnost Fonda za azil, migracije i integraciju te Fonda za unutarnju sigurnost; poziva na mogućnost primjene financijskih pravila za pomoć za hitne slučajeve na ta dva fonda; ustraje u tome da je jedini način povećanja učinkovitosti žarišnih točaka u pružanju potpore najizloženijim državama članicama taj da se povećaju financijska sredstva za poboljšanje i stvaranje infrastrukture za prihvat i smještaj koja je ključna u slučajevima kada pristiže golem broj migranata;

215.  sa zadovoljstvom dočekuje rezultate revizije Revizorskog suda o stanju maloljetnih migranata u žarišnim točkama te naglašava važnost razvijanja integriranog pristupa za njihov prihvat uz istodobno uzimanje u obzir njihovih najboljih interesa; poziva na bolju upotrebu financijskih sredstava za prihvat maloljetnika i za osposobljavanje osoblja koje će usko surađivati s najosjetljivijim osobama; podsjeća da je nakon objave tog tematskog izvješća Komisija objavila komunikaciju u potpunosti posvećenu pitanju maloljetnih migranata(18); ističe važnost te komunikacije i poziva države članice da u potpunosti provedu preporuke iz toga dokumenta;

216.  stoga poziva Komisiju i Vijeće da pojačaju svoje napore u podupiranju žarišnih točaka učinkovitijim postupcima premještanja i, kad nema temelja za dopuštanje ulaska, vraćanja;

217.  zabrinut je zbog stalnih dojava o trgovanju djecom; poziva na donošenje dodatnih mjera za zaštitu djece, posebno zaštitu maloljetnika bez pratnje, od njihova dolaska nadalje; smatra neprihvatljivim da su krijumčari i dalje izravna prijetnja djeci;

218.  poziva Europol da nastavi svoje napore u borbi protiv nezakonite migracije i trgovanja ljudima te u borbi protiv kriminalnih organizacija koje u tome sudjeluju i da pruža potporu nacionalnim tijelima pri postupanju u mogućim kaznenim istragama o upravljanju žarišnim točkama;

219.  pozdravlja napore grčkih i talijanskih nacionalnih tijela oko registriranja najvećeg mogućeg broja migranata koji pristižu na obale tih dviju država, pri čemu je stopa registracije u Grčkoj 2016. iznosila 78 % u odnosu na 2015. i tadašnjih 8 %, dok je u Italiji 2016. u prosjeku iznosila 97 %, dok je 2015. bilježila 60 %; ističe da se učinkovit sustav za prihvat može ostvariti samo ako se pruži jasan prikaz stanja na terenu;

220.  poziva Komisiju i Vijeće da zajamče kvalitetu razmatranja zahtjeva za azil u žarišnim točkama; uviđa da se zahtjevi moraju obrađivati u teškim okolnostima, no ističe da bi trebalo izbjegavati ubrzane postupke zbog kojih dolazi do pogrešaka; nadalje naglašava da bi najizloženije države članice trebale snositi odgovornost samo za registraciju i uzimanje otisaka prstiju svih migranata, dok bi daljnji postupci u duhu solidarnosti trebali biti zajednička odgovornost svih država članica; poziva na to da se tražitelji azila adekvatno obavještavaju o postupku premještanja kao takvome, o njihovim pravima i o mogućim odredišnim državama;

221.  poziva Vijeće da se pobrine za rješavanje ustrajnoga nedostatka stručnjaka posredstvom potpore EASO-a i država članica bez daljnjeg odgađanja; uvjeren je da će, posebno u slučaju Italije, i u budućnosti biti nužna dodatna potpora; poziva Komisiju i Vijeće da se slože oko plana kojim bi ti dodatni kapaciteti bili lako dostupni na zahtjev Italije i Grčke;

222.  ističe da su žarišne točke mjesta namijenjena za registraciju pristiglih migranata i da stoga ne bi trebala postati prenapučena niti bi trebala postati centrima za zadržavanje; poziva države članice da nastave sa svojim naporima oko stavljanja u praksu svih potrebnih mjera za potpuno poštovanje Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

223.  zabrinut je zbog velikog broja različitih dionika koji trenutačno sudjeluju u uspostavi i funkcioniranju žarišnih točaka te od Komisije i država članica traži da podnesu prijedloge kojima će se omogućiti da strukturu odlikuje veća transparentnost i odgovornost;

224.  preporučuje da Revizorski sud razmotri brzo popratno izvješće o funkcioniranju žarišnih točaka sa širim kontekstom koji će obuhvatiti i analizu postupaka azila, premještanja i vraćanja;

Dio XVII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 7/2017 naslovljeno „Nova uloga tijela za ovjeravanje u vezi s rashodima u okviru ZPP-a: pozitivan korak prema modelu jedinstvene revizije, ali postoje znatni nedostatci koje je potrebno ukloniti”

225.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda te podržava njegove primjedbe i preporuke; sa zadovoljstvom napominje da Komisija prihvaća većinu preporuka te da ih je već počela primjenjivati ili to razmatra;

226.  prima na znanje napredak postignut u modelu revizije rashoda u okviru ZPP-a; međutim, izražava žaljenje zbog toga što model jedinstvene revizije u praksi i dalje ne ostvaruje svoj puni potencijal;

227.  podsjeća Komisiju da je na koncu ona odgovorna za učinkovito korištenje sredstava u okviru ZPP-a; nadalje, potiče Komisiju da se pobrine za to da primjena metoda kontrole diljem Unije u dovoljnoj mjeri bude slična te da sva tijela za ovjeravanje u svom radu primjenjuju iste kriterije;

228.  napominje da tijela za ovjeravanje od 1996. provode neovisne revizije agencija za plaćanje u svojim državama; imajući to u vidu, pozdravlja činjenicu da su 2015. tijela za ovjeravanje prvi put bila obvezna utvrditi zakonitost i pravilnost povezanih rashoda; smatra to iznimno pozitivnim korakom jer bi se na taj način državama članicama moglo pomoći da ojačaju vlastite kontrole i smanje troškove revizija te omogućiti Komisiji da stekne neovisno dodatno jamstvo o zakonitosti i pravilnosti rashoda u okviru ZPP-a;

229.  međutim, izražava žaljenje zbog toga što rad tijela za ovjeravanje Komisiji može poslužiti samo u ograničenoj mjeri s obzirom na to da, prema izvješću Revizorskog suda, postoje znatne manjkavosti u strukturi sadašnjeg okvira, uslijed čega mišljenja tijela za ovjeravanje u nekim važnim područjima ne zadovoljavaju u potpunosti revizijske standarde i pravila;

230.  sa zabrinutošću se osvrće na izvješće Revizorskog suda, u kojemu se navode manjkavosti i u metodologiji i u provedbi, među ostalim i to da revizijske strategije često nisu prikladne, skupine uzoraka nisu adekvatne, a revizori tijela za ovjeravanje često nisu ni dovoljno osposobljeni ni pravno stručni; međutim, priznaje da je 2015. godina bila izazovna za države članice, s obzirom na to da su se relevantni propisi i smjernice Unije tada počeli primjenjivati, zbog čega je moguće da tijela za ovjeravanje nisu imala na raspolaganju dovoljno informacija, da nisu bila osposobljena za njihovu praktičnu primjenu ili da nisu primila dovoljno smjernica o potrebnom broju uzoraka;

231.  poziva Komisiju da uloži dodatan trud kako bi ispravila manjkavosti istaknute u izvješću Revizorskog suda te kako bi se uspostavio istinski učinkovit model jedinstvene revizije rashoda u okviru ZPP-a; potiče Komisiju da nadzire i aktivno podupire tijela za ovjeravanje u poboljšanju rada i metodologije u pogledu zakonitosti i pravilnosti rashoda;

232.  posebno ističe da je za smjernice potrebno izraditi pouzdanije metode rada kad je riječ o riziku od preuveličavanja jamstva koje se utvrđuje na temelju unutarnjih kontrola, te podržava primjedbe Revizorskog suda o nedovoljno reprezentativnim uzorcima i vrsti dopuštenog ispitivanja, nepotrebnom izračunu dviju različitih stopa pogreške i načinu primjene tih stopa te nepouzdanim mišljenjima koja se temelje na pogreškama prikazanima manjima nego što su u stvarnosti;

233.  usto napominje da se u izvješću Revizorskog suda navodi da, usprkos često nepouzdanoj prirodi statističkih podataka o provjerama država članica, Komisija i dalje temelji svoj model jamstva na tim podacima te da je 2015. godine mišljenje tijela za ovjeravanje bilo tek jedan od elemenata koji su se uzimali u obzir;

234.  izražava žaljenje zbog toga što su posljedice koje proizlaze iz te nepouzdanosti jasne; napominje, primjerice, da je u izravnim plaćanjima DG AGRI odobrio prilagodbu za 12 od 69 agencija za plaćanje sa stopom pogreške višom od 2 %, dok je inicijalno samo jedna agencija za plaćanje izrazila zadršku u svojoj izjavi te da je 2015. DG AGRI izrazio zadrške za deset agencija za plaćanje; također napominje da je u ruralnim područjima DG AGRI odobrio prilagodbe za 36 od 72 agencije za plaćanje, dok je u 14 slučajeva prilagođena stopa pogreške bila viša od 5 % te da je DG AGRI 2015. izrazio zadrške za 24 agencije za plaćanje iz ukupno 18 država članica;

235.  poziva Komisiju da spomenutu nepouzdanost stavi u prvi plan te da osmisli mjere za postizanje pouzdane osnove za model jamstva; smatra da u tom smislu Komisija treba aktivno usmjeravati tijela za ovjeravanje da donose adekvatna mišljenja te iskoristiti informacije i podatke koje bi time dobila na raspolaganje;

236.  osim toga, potiče Komisiju da od tijela za ovjeravanje zatraži uvođenje odgovarajućih zaštitnih mjera kojima se jamči reprezentativnost uzoraka, da im dopusti provedbu dovoljno terenskih ispitivanja, da zatraži od njih izračun samo jedne stope pogreške u svrhu utvrđivanja zakonitosti i pravilnosti te da se pobrine za to da razina pogreške koje agencije za plaćanja navode u svojim statističkim podacima o provjeri bude pravilno uključena u stopu pogreške tijela za ovjeravanje;

237.  osobito preporučuje da Komisija u mišljenjima o zakonitosti i pravilnosti rashoda u okviru ZPP-a inzistira na kvaliteti i opsegu kojima bi joj se omogućilo da utvrdi pouzdanost podataka o kontroli agencija za plaćanje ili, prema potrebi, procijeni potrebnu prilagodbu stopa pogreške agencija za plaćanje na temelju mišljenja koja dostavljaju tijela za ovjeravanje;

238.  napominje da, prema 7. preporuci Revizorskog suda, Komisija mora zajamčiti da se stopa pogreške agencija za plaćanje ne kumulira neopravdano u ukupnoj stopi pogreške tijela za ovjeravanje; smatra da smjernice, u tom smislu, trebaju biti što jasnije kako bi se izbjegli nesporazumi u financijskim ispravcima;

239.  napominje, također, iz izvješća Revizorskog suda, da je zaštitna mjera prema kojoj agencije za plaćanje ne znaju unaprijed koje se transakcije podvrgavaju ponovnim provjerama dovedena u pitanje u slučaju Italije, gdje je tijelo za ovjeravanje unaprijed obavijestilo agenciju za plaćanje o tome koji će korisnici biti podvrgnuti provjerama prije nego što je agencija za plaćanje provela većinu svojih inicijalnih terenskih provjera; snažno naglašava da adekvatna primjena metode odabira na temelju zahtjeva mora biti osigurana u svim slučajevima te da se prethodne obavijesti ne mogu davati bez posljedica;

240.  ističe da za transakcije izvan IAKS-a (za EFJP i EPFRR) postoji znatna neusklađenost između razdoblja za koje su dostavljeni podaci o terenskim provjerama (kalendarska godina) i razdoblja za koje je izvršena isplata rashoda (od 16. listopada 2014. do 15. listopada 2015. za financijsku godinu 2015.); napominje da zbog toga nekima od korisnika koji su bili obuhvaćeni terenskim provjerama obavljenima tijekom kalendarske godine 2014. rashodi nisu bili nadoknađeni tijekom financijske godine 2015., a tijela za ovjeravanje ne mogu uvrstiti rezultate takvih transakcija u svoje izračune stope pogreške za dotičnu financijsku godinu; poziva Komisiju da osmisli odgovarajuće rješenje za usklađivanje tih kalendara;

241.  ističe da rasporedi kontrole za agencije za plaćanje mogu biti vrlo gusti, osobito u državama članicama gdje su sezone uzgoja kratke, zbog čega učinkovito i pravovremeno dostavljanje relevantnih informacija tijelima za ovjeravanje često može biti vrlo izazovno; napominje da posljedica toga može biti korištenje različitim metodama kontrole te dvostrukim stopama pogreške, s obzirom na to da tijela za ovjeravanje ne mogu u cijelosti slijediti kontrolni postupak agencija za plaćanje; smatra da je to pitanje moguće riješiti, primjerice, mjerama satelitskog praćenja;

242.  smatra da se u kontroli rashoda u okviru ZPP-a nova tehnologija općenito može bolje iskoristiti; ako se dostatna razina pouzdanosti može postići npr. satelitskim nadzorom, korisnike i revizore ne bi trebalo opterećivati prekomjernim terenskim provjerama; ističe da, osim zaštite financijskih interesa Unije pri financiranju rashoda u okviru ZPP-a, konačni cilj modela jedinstvene revizije treba biti pružanje učinkovitih kontrola, dobro funkcionirajući administrativni sustavi i smanjenje birokratskog opterećenja;

243.  nadalje, ističe da bi model jedinstvene revizije trebao podrazumijevati manji broj razina sustava kontrole i manje troškove za Uniju, države članice i korisnike; smatra da se treba više usredotočiti na pouzdanost ukupnog sustava kontrole država članica, a ne samo na dodatne provjere korisnika; smatra da sustav kontrole i dalje previše opterećuje korisnike, da je u državama članicama u kojima su nepravilnosti i prijevare manje učestale sveukupni sustav revizije dokazano dostatan te da se pouzdanost može zajamčiti metodama koje ne uključuju prekomjerne terenske provjere;

244.  poziva Komisiju da pomno razmotri izvješće Revizorskog suda i preporuke Parlamenta te da dodatno razradi sustav kontrole rashoda u okviru ZPP-a usmjeren prema istinskom modelu jedinstvene revizije;

245.  ističe da je Komisija mnoge nedostatke koje je utvrdio Sud spomenula i razmotrila u svojim smjernicama za 2018.; pozdravlja stalni napredak tijela za ovjeravanje;

Dio XVIII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 8/2017 naslovljeno „Sustav EU-a za kontrolu u području ribarstva: potrebno je uložiti dodatne napore”

246.   kako bi se poboljšala točnost informacija o ribolovnom kapacitetu, države članice trebale bi do 2018. uspostaviti postupke za provjeru točnosti informacija upisanih u nacionalni registar ribarske flote;

247.  u kontekstu svih budućih izmjena Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009(19) i kako bi se poboljšala točnost informacija o ribolovnom kapacitetu, poziva da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uvrsti detaljna pravila u vezi s redovnim provjerama dokumentacije i terenskim provjerama pokazatelja bruto tonaže (BT) i snage motora (kW) koji se upotrebljavaju za izračun ribolovnog kapaciteta;

248.   u kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se poboljšalo praćenje aktivnosti malih plovila, poziva da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

(a)   povlačenje oslobođenja obveze uporabe sustava praćenja plovila (VMS)(20) za plovila duljine od 12 do 15 metara

(b)   zahtjev ugradnje manjih i jednostavnijih sustava određivanja položaja za plovila kraća od 12 metara;

249.  kako bi se zajamčila transparentnost raspodjele ribolovnih kvota poziva države članice da do 2019. obavijeste Komisiju o svojem sustavu raspodjele kvota u skladu s člankom 16. Uredbe o ZRP-u(21), uključujući i o tome kako su u raspodjelu ribolovnih kvota među dionicima uvršteni transparentni i objektivni kriteriji;

250.   kako bi se poboljšala potpunost i pouzdanost informacija o ribarstvu, poziva države članice da do 2019.:

(a)  pregledaju i poboljšaju proces evidentiranja i provjeravanja podataka iz papirnate dokumentacije o ribolovnim aktivnostima; postupno uvedu procese za evidentiranje i provjeravanje elektroničkih podataka o ribolovnim aktivnostima koje šalju plovila kraća od 10 metara; osiguraju kompatibilnost tih sustava i omoguće razmjenu podataka između država članica, Komisije i Europske agencije za kontrolu ribarstva;

(b)   pobrinu se za to da raspolažu pouzdanim podatcima o aktivnosti plovila kraćih od 10 metara preko postupnog uvođenja prikladnih, jeftinijih i korisniku prilagođenih uvjeta za evidentiranje i izvješćivanje i da se primjenjuju pravila propisana Uredbom o uspostavi sustava kontrole za njihovo prikupljanje;

(c)   dovrše potvrđivanje i unakrsne provjere podataka o ribolovnim aktivnostima;

251.  poziva Komisiju da do 2020. godine:

(a)   uspostavi platformu za razmjenu podataka koju države članice trebaju upotrebljavati za slanje potvrđenih podataka u standardiziranim formatima i standardiziranog sadržaja, tako da se informacije dostupne različitim službama Komisije podudaraju s podatcima država članica;

(b)   promiče razvoj jeftinijeg, jednostavnijeg sustava prilagođenog korisniku kojim će se olakšati elektronička komunikacija u vezi s ribolovnim aktivnostima za plovila kraća od 12 metara; za plovila duljine između 10 i 12 metara uvede obvezu korištenja sustava za elektroničko evidentiranje i izvješćivanje (e-očevidnici) umjesto papirnatih; za plovila kraća od 10 metara postupno uvede obvezu evidentiranja i prijavljivanja ulova posredstvom jeftinijeg, jednostavnijeg i korisniku prilagođenog elektroničkog sustava;

(c)   analizira preostale probleme u vezi s potpunošću podataka i pouzdanošću na razini država članica te, po potrebi, poduzme odgovarajuće mjere u suradnji s državama članicama;

252.   u kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se poboljšala potpunost i pouzdanost podataka o ribarstvu, poziva Komisiju da u svoj zakonodavni prijedlog uvrsti sljedeće:

(a)   povlačenje oslobođenja obveze uporabe elektroničkog izvješćivanja i podnošenja elektroničke dokumentacije za plovila duljine od 12 do 15 metara;

(b)   preispitivanje obveza država članica u pogledu izvješćivanja o podatcima o ulovu koje su propisane Uredbom o uspostavi sustava kontrole kako bi se njima obuhvatili podatci o ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom alatu;

253.  kako bi se poboljšale inspekcije, poziva države članice da izrade i upotrebljavaju standardizirane inspekcijske protokole i izvješća koji su bolje prilagođeni posebnim regionalnim i tehničkim uvjetima u pogledu ribarstva od onih koji su propisani u Prilogu XXVII. Uredbi (EU) br. 404/2011(22); poziva države članice da to učine u suradnji s Europskom agencijom za kontrolu ribarstva do 2019., kada se očekuje stupanje na snagu nove Uredbe o tehničkim mjerama(23);

254.  u kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole poziva Komisiju da u svoj zakonodavni prijedlog uvrsti obvezu uporabe elektroničkog sustava izvješćivanja o inspekciji za države članice, kako bi se zajamčila sveobuhvatnost i ažuriranje nacionalnih rezultata inspekcijskih pregleda; poziva Komisiju da u prijedlog uvrsti i obvezu država članica da dijele rezultate inspekcijskih pregleda s drugim povezanim državama članicama;

255.   kako bi se zajamčila djelotvornost sustava sankcija, poziva države članice da do 2019.:

(a)   pri određivanju sankcija vode računa o tome je li riječ o ponovljenom prekršaju ili višestrukom počinitelju prekršaja;

(b)    u potpunosti primjenjuju bodovne sustave i zajamče njihovu dosljednu primjenu unutar vlastitog teritorija;

256.  u kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole poziva Komisiju da u svoj zakonodavni prijedlog uvrsti odredbu kojom se predviđa sustav razmjene podataka o prekršajima i sankcijama u suradnji s Europskom agencijom za kontrolu ribarstva i državama članicama;

Dio XIX. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 9/2017 naslovljeno „Potpora EU-a borbi protiv trgovine ljudima u južnoj i jugoistočnoj Aziji”

257.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda; podržava njegove preporuke i u nastavku iznosi svoja zapažanja i preporuke;

258.  potvrđuje da je Unija, usprkos izazovnom okruženju u kojem je morala djelovati, dala opipljiv doprinos borbi protiv trgovine ljudima u južnoj i jugoistočnoj Aziji;

259.  pozdravlja napredak ostvaren u borbi protiv trgovine ljudima zahvaljujući mjerama kao što su imenovanje europskih migracijskih časnika za vezu u određenim zemljama; poziva na nastavak rada u tom području;

260.  potiče Uniju da pojača suradnju s nacionalnim i regionalnim vladama te drugim organizacijama prisutnima u tom području (kao što su UN, ASEAN i relevantne nevladine organizacije), kao i s civilnim društvom, kako bi se pružio bolji pregled nad preostalim prioritetima te na taj način pripremio usmjereniji akcijski plan;

261.  ističe važnost iskorjenjivanja ekstremnog siromaštva, diskriminacije manjina i rodne diskriminacije u zemljama južne i jugoistočne Azije, kao i jačanja njihovih demokratskih temelja i ljudskih prava uz pomoć EIDHR-a;

262.  poziva Komisiju da izradi sveobuhvatnu, dosljednu i pouzdanu bazu podataka o financijskoj potpori borbi protiv trgovine ljudima kako bi sredstva bila raspodijeljena na bolje opravdan način te kako bi završila u rukama korisnika koji imaju najhitnije potrebe; slaže se s Vijećem da je potrebno izraditi ažurirani popis regija i zemalja zahvaćenih trgovinom ljudima te da taj popis treba uvrstiti u bazu podataka;

263.  pozdravlja komunikaciju naslovljenu „Izvješće o koracima poduzetima u pogledu Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima i utvrđivanju daljnjih konkretnih mjera” (COM(2017)0728), koju je Komisija objavila u prosincu 2017.; poziva Komisiju da predloži konkretne mjere koje valja provesti u svakoj regiji;

264.  pozdravlja činjenicu da će ljudi i dalje biti prioritet u predstojećem ciklusu politike EU-a za borbu protiv organiziranog i teškog međunarodnog kriminala za razdoblje 2018. – 2021.;

265.  smatra da je ključno osnažiti tijela za provedbu zakona u državama južne i jugoistočne Azije kako bi bila učinkovitija u otkrivanju i razbijanju mreža trgovine ljudima; zahtijeva strože kazne za zločince upletene u trgovinu ljudima;

266.  poziva Komisiju i države članice da se nastave boriti protiv trgovine ljudima unutar Unije uz pomoć političke i pravosudne suradnje u cilju rješavanja problema mafije koja koristi Europsku uniju kao krajnje odredište žrtava trgovine ljudima, kao što se navodi u komunikaciji iz prosinca 2017.;

267.  smatra da je potrebna bolja povezanost između rasporeda provedbe mjera za ublažavanje i dodijeljenih sredstava, kao i povećana suradnja između ESVD-a, Komisije, ASEAN-a i Ujedinjenih naroda kojom bi se omogućila učinkovitija borba protiv trgovine ljudima;

268.  poziva ESVD i Komisiju da problem trgovine ljudima pokušaju riješiti i istraživanjem drugih kanala djelovanja poput bilateralnih i multilateralnih sporazuma;

Dio XX. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 10/2017 naslovljeno „Potporu EU-a mladim poljoprivrednicima potrebno je bolje usmjeriti kako bi se potaknula djelotvorna generacijska obnova”

269.   mišljenja je da, u pogledu postojećih politika u okviru ZPP-a:

(a)  potrebna je sveobuhvatna evaluacija svih instrumenata i mjera koje je moguće kombinirati kako bi se pomoglo mladim poljoprivrednicima, usredotočilo na usporedivost diljem Unije, na dosljednost ili nedosljednost pokazatelja rezultata te na prepreke za mlade poljoprivrednike pri izlasku na tržište, što su pitanja koja se mogu riješiti budućom revizijom ZPP-a;

(b)  treba bolje utvrditi ciljeve povezane s generacijskom obnovom, uz mogućnost uvođenja kvantificiranog cilja, te treba prikupljati informacije o razinama uspješnosti generacijske obnove te čimbenika koji joj doprinose ili je sputavaju;

270.   mišljenja je da, kada je riječ o ZPP-u nakon 2020., zakonodavstvo treba oblikovati tako da Komisija uspostavi (ili zahtijevati da države članice uspostave, u skladu s odredbama o podijeljenom upravljanju) jasnu logiku intervencije za instrumente politike kojima se nastoji riješiti pitanje generacijske obnove u poljoprivredi; smatra da bi logika intervencije trebala uključivati:

(a)   pouzdanu procjenu potreba mladih poljoprivrednika u kojoj bi se istraživali razlozi zbog kojih se mlade osobe koje se žele baviti poljoprivredom suočavaju s preprekama u pokretanju poljoprivrednih gospodarstava, kao i stupanj raširenosti takvih prepreka u različitim zemljopisnim područjima, poljoprivrednim sektorima ili među gospodarstvima s drugim posebnim značajkama;

(b)  procjenu potreba koje bi se mogle riješiti instrumentima politika Unije te potreba koje bi se mogle bolje riješiti ili se već bolje rješavaju politikama država članica, kao i analizu kojom bi se utvrdili oblici potpore (npr. izravna plaćanja, jednokratni iznos, financijski instrumenti) koji su najprikladniji s obzirom na utvrđene potrebe;

(c)  mjere podizanja razine osviještenosti o mogućim vrstama pomoći u ranijem prijenosu poljoprivrednoga gospodarstva na nasljednika uz popratne savjetodavne usluge ili mjere kao što je zadovoljavajući mirovinski sustav utemeljen na nacionalnom ili regionalnom dohotku ili prihodu u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru te sektoru šumarstva;

(d)  ne dovodeći u pitanje dugo razdoblje planiranja prijenosa poljoprivrednih gospodarstava, osigurati definiciju ciljeva koji ispunjavaju kriterije SMART, pri čemu bi očekivani rezultati instrumenata politika trebali biti eksplicitni i mjerljivi u pogledu očekivane stope generacijske obnove i doprinosa održivosti poljoprivrednih gospodarstava kojima je dodijeljena potpora; smatra da bi posebice trebalo biti jasno je li svrha instrumenata politika poduprijeti što je više moguće mladih poljoprivrednika ili bi se potpora trebala usmjeriti na određene skupine mladih poljoprivrednika (npr. najobrazovaniji, oni koji poljoprivredna gospodarstva pokreću u područjima s težim uvjetima gospodarenja, oni koji u gospodarstva uvode tehnologije uštede energije ili vode, oni koji povećavaju profitabilnost ili produktivnost gospodarstva, oni koji zapošljavaju više osoba);

271.   poziva države članice da pri provedbi mjera ZPP-a za razdoblje nakon 2020. poboljšaju usmjerenost tih mjera, i to:

(a)  primjenom kriterija kojima bi se zajamčio odabir najisplativijih projekata, kao što su projekti kojima se postiže najveće povećanje održive produktivnosti ili održivosti poljoprivrednog gospodarstva kojem je dodijeljena potpora, ili najveće povećanje broja radnih mjesta u područjima s najvećim stopama nezaposlenosti ili u područjima s težim uvjetima gospodarenja s najmanjim stopama generacijske obnove;

(b)  primjenom jasnih kriterija za procjenu načina na koje se mladim poljoprivrednicima može pružiti potpora u slučaju da imaju zajedničku kontrolu nad pravnom osobom (npr. definiranjem postotka prava glasa ili dionica kojima korisnik mora raspolagati, određivanjem razdoblja u kojemu se može mijenjati ravnoteža udjela dionica, utvrđivanjem minimalnog postotka prihoda koje mora ostvarivati od obavljanja dužnosti u gospodarstvu kojem je dodijeljena potpora) kako bi se potpora usmjerila na mlade poljoprivrednike kojima je bavljenje poljoprivredom u okviru gospodarstva kojem je dodijeljena potpora glavna djelatnost;

(c)  primjenom dovoljno visokog donjeg bodovnog praga koji projekti trebaju dosegnuti te prikladnom raspodjelom proračuna za mjere kako bi se zajamčila podjednaka dostupnost sredstava mladim poljoprivrednicima koji pokreću poljoprivredna gospodarstva tijekom čitavog trajanja programskog razdoblja;

(d)  poboljšanjem uporabe poslovnih planova kao alata za procjenu potrebe za javnim sredstvima na način da se (u fazi podnošenja zahtjeva) procijeni vjerojatna održivost gospodarstava bez potpore i (u fazi završetka projekta) procijeni učinak potpore na održivost gospodarstava ili na druge jasno utvrđene ciljeve (npr. otvaranje radnih mjesta, uvođenje tehnologija uštede energije ili vode);

272.   smatra da bi zakonodavstvom za mjere ZPP-a nakon 2020. trebalo osigurati da Komisija i države članice (u skladu s odredbama o podijeljenom upravljanju) poboljšaju sustav za praćenje i evaluaciju; osobito smatra da bi:

(a)  Komisija trebala definirati pokazatelje ostvarenja, rezultata i učinka koji bi omogućili procjenu napretka, djelotvornosti i učinkovitosti alata politika u odnosu na njihove ciljeve, oslanjajući se na najbolju praksu, kao što je uporaba korisnih pokazatelja koje su države članice osmislile u okviru svojih sustava praćenja;

(b)  države članice trebale redovito prikupljati stvarne podatke o strukturnim i financijskim značajkama gospodarstava kojima je dodijeljena potpora (npr. o prihodima, dohotku, broju zaposlenika, uvedenim inovacijama, stupnju obrazovanja poljoprivrednika) kojima bi se omogućila procjena učinkovitosti i djelotvornosti mjera u postizanju željenih ciljeva politika;

(c)  Komisija i države članice trebale zahtijevati da se evaluacijama pružaju korisni podatci o postignućima projekata i mjera koji se temelje na stvarnim podatcima o razvoju strukturnih i financijskih značajki gospodarstava kojima je dodijeljena potpora, oslanjajući se na najbolju praksu (npr. utvrđivanje referentnih vrijednosti, protučinjenične analize, istraživanja), kao što je ona prepoznata u okviru ove revizije (vidi okvir 5. tematskog izvješća Revizorskog suda, slučaj Emilije Romagne, odlomak 75.);

(d)  zajamčiti da mladi poljoprivrednici imaju pristup savjetima i instrumentima koji im pomažu da djelotvorno i učinkovito reagiraju na prijetnje koje čine tržišni poremećaji ili zasićenja tržišta te volatilnost cijena; smatra da bi se time mogli poboljšati konkurentnost i tržišna usmjerenost te smanjiti fluktuacije dohotka proizvođača povezane s krizom;

Dio XXI. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 11/2017 naslovljeno „Uzajamni fond EU-a Bêkou za Srednjoafričku Republiku: početak koji budi nadu unatoč nekim nedostatcima”

273.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda te podržava njegove primjedbe i preporuke;

274.  pozdravlja osnivanje europskog uzajamnog fonda Bêkou i njegov doprinos pružanju međunarodnog odgovora na krizu u Srednjoafričkoj Republici; svjestan je da se taj prvi uzajamni fond može smatrati glavnim pilot-projektom na više načina i da je potrebno razviti preciznije smjernice o sustavnim pitanjima koordinacije, praćenja i evaluacije donatora u skladu sa sustavnijim pristupom za dobivanje jamstava;

275.  napominje da su uzajamni fondovi bili dio ad hoc odgovora u kontekstu manjka potrebnih sredstava i fleksibilnosti za brz i sveobuhvatan pristup velikim krizama; smatra da je potrebno više vremena da bi se dokazala njihova učinkovitost te da bi se izvukle dodatne pouke iz njihove operativne provedbe;

276.  smatra i da bi trebalo posvetiti posebnu pozornost djelotvornosti i političkom upravljanju uzajamnim fondovima, kao i manjku jamstava i nadzora nad krajnjom uporabom dodijeljenih sredstava;

277.  smatra da se primjedbama Revizorskog suda o ograničenom utjecaju tog uzajamnog fonda na koordinaciju dionika treba posvetiti posebna pozornost te da Komisija treba učiniti sve što je u njezinoj moći da iskoristi već stečeno iskustvo u aktivnostima Europskog razvojnog fonda (ERF) u područjima kao što su provedba i koordinacija višestranih ulaganja i upravljanje preuzimanjem odgovornosti za rezultate;

278.  naglašava da bi svi novi financijski instrumenti i mješoviti financijski instrumenti trebali i dalje biti u skladu s općim ciljevima razvojne politike Unije i biti usmjereni na područja u kojima su dodana vrijednost i strateški učinak najveći;

279.  napominje da su dosadašnji doprinosi država članica tom uzajamnom fondu relativno niski; poziva države članice da se više angažiraju kako bi se zajamčilo da taj fond ispuni očekivane ciljeve politika;

280.  smatra da treba posvetiti dužnu pažnju provjeri upravljačkih i administrativnih troškova u usporedbi s ukupnim doprinosima; potiče dosljednost i komplementarnost takvih novih razvojnih instrumenta sa strategijama ERF-ova i ciljevima politika;

281.  poziva Komisiju da uvede sveobuhvatne mehanizme kontrole kako bi se zajamčio politički nadzor Parlamenta nad vođenjem, upravljanjem i provedbom tih novih instrumenata u kontekstu postupka davanja razrješnice; smatra da je važno razviti posebne strategije nadzora za te instrumente, s konkretnim općim i specifičnim ciljevima i revizijom;

Dio XXII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 12/2017 naslovljeno „Provedba Direktive o vodi za piće: kvaliteta vode i pristup vodi u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj poboljšali su se, no i dalje postoje znatne potrebe za ulaganjima”

282.  s obzirom na to da je pristup kvalitetnoj vodi za piće jedna od najosnovnijih potreba građana, naglašava da bi Komisija trebala učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi bolje pratila situaciju, posebno u vezi s malim vodoopskrbnim područjima koja su najbliže krajnjim korisnicima; podsjeća da voda za piće loše kvalitete može opasno ugroziti zdravlje europskih građana;

283.  poziva države članice da građanima pružaju više informacija o kvaliteti vode za piće kojom ih se opskrbljuje jer u nizu država članica građani nisu svjesni da je voda iz slavine dobra za piće;

284.  žali zbog toga što države članice nisu obvezne izvještavati o kvaliteti vode iz malih vodoopskrbnih područja; nada se da će se revidiranom Direktivom o vodi za piće(24) to ispraviti;

285.  naglašava važnost održivosti vodoopskrbne infrastrukture i ističe važnost uključivanja građana u održavanje vodoopskrbne infrastrukture;

286.  naglašava da je od ključne važnosti da se politikama za određivanje cijene vode potiču učinkovitost i povrat troškova nastalih korištenjem vode; napominje da je u nadležnosti država članica da svim svojim građanima pružaju cijenom pristupačnu i visokokvalitetnu vodu za piće, uz shvaćanje da je voda zajedničko dobro i ljudsko pravo;

287.  podsjeća Komisiju da su aktualne rasprave i rastući trendovi koji se kreću u smjeru liberalizacije i privatizacije vodoopskrbnih usluga u nekoliko država članica postali važno pitanje koje zabrinjava građane;

Dio XXIII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 13/2017 naslovljeno „Jedinstveni Europski sustav upravljanja željezničkim prometom: može li se politička odluka provesti u djelo?”

288.   pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda te podržava njegove primjedbe i preporuke;

289.   napominje da Komisija nije na odgovarajući način ocijenila učinak zakonodavnih paketa za željeznički sektor koje je donijela od 2000.; žali zbog toga što se ulaganje sredstava Unije u više projekata ne može smatrati ekonomičnim;

290.   napominje da je željeznički sektor općenito govoreći vrlo korporativan, što može dovesti do toga da se liberalizacija tržišta više doživljava kao prijetnja nego kao prednost;

291.  napominje da interes država članica za poboljšanje interoperabilnosti mora biti popraćen procjenom troškova i dostatnim financijskim sredstvima; potiče države članice da utvrde realistične ciljeve pri dodjeli financijske pomoći Unije Europskom sustavu upravljanja željezničkim prometom i savjetuje Komisiji da odredi rokove za provedbu koji se mogu ispuniti;

292.  pozdravlja nastojanja Komisije da sastavi raspored ukidanja u suradnji s državama članicama, s jasno obvezujućim ciljevima; stoga pozdravlja činjenicu da je Komisija odlučila surađivati s industrijskim sektorom radi promicanja upotrebe zajedničkog sustava nadmetanja koji je sastavila Zajednica europskih željeznica;

293.  smatra da znatna ulaganja koja taj sustav iziskuje, uz činjenicu da oni koji snose troškove neće odmah imati korist od njega, zahtijevaju stratešku analizu određivanja prioriteta u okviru Vijeća i država članica; pozdravlja europski plan uvođenja sustava ERTMS i detaljni akcijski plan o ERTMS-u povezan s njime, čiji je cilj osigurati stalan dotok pomoći; potiče države članice da se usredotoče na bolju koordinaciju europskog plana uvođenja tog sustava te da se pobrinu da se obveze Unije uzimaju u obzir prilikom određivanja nacionalnih prioriteta; pozdravlja nastojanja Komisije da odredi privremene ciljeve u nacionalnim planovima uvođenja radi poboljšanja praćenja pojedinačnih dijelova;

294.  izražava zabrinutost zbog visoke stope opoziva odobrenih sredstava povezanih s potporom mreže TEN-T projektima Europskog sustava upravljanja željezničkim prometom, ponajprije prouzročene činjenicom da financijske odredbe Unije nisu usklađene s nacionalnim provedbenim strategijama; pozdravlja činjenicu da Komisija prilagođuje financijske postupke CEF-a kad je to moguće; poziva Komisiju da razmotri i ocijeni stanje te da poduzme potrebne mjere kako bi se ti nedostatci ispravili;

295.   izražava žaljenje zbog toga što su financijska sredstva Unije dostupna za opremu na vozilima uglavnom iskorištena za domaći promet i zbog toga što se prijevoz tereta ne može podupirati kohezijskim fondovima; podsjeća na to da je željeznički prijevoz tereta jedan od ključnih aspekata jedinstvenog tržišta;

296.   poziva Komisiju da se pobrine za to da se manjkavosti povezane s nekompatibilnosti sustava uspješno isprave u sljedećem programskom razdoblju;

297.  smatra da postizanje operativnosti jedinstvenog željezničkog tržišta iziskuje punu suradnju relevantnih sudionika na tržištu prije dodjele sredstava EU-a; mišljenja je da je politici Unije o željezničkom sektoru nužna realistična promjena strategije koja bi trebala obuhvaćati procjenu troškova i koristi te razvoj ekonomskog modela u državama članicama, ako on ne postoji, radi jamčenja odgovarajućeg financiranja i omogućivanja utvrđivanja izvora na učinkovit način;

Dio XXIV. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 14/2017 naslovljeno „Pregled uspješnosti upravljanja predmetima na Sudu Europske unije”

298.   pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda; podržava njegove primjedbe i preporuke;

299.  upućuje kritiku Sudu Europske unije jer Revizorskom sudu odbija dati pristup nekima od dokumenata koje je tražio za pregled uspješnosti Suda Europske unije; podsjeća Sud Europske unije da su članovi Revizorskog suda i njegovi revizori prilikom izvršavanja svojih dužnosti obvezni poštovati povjerljivost i čuvanje poslovne tajne(25); žali zbog činjenice da sa sudskim savjetnicima nisu mogli biti obavljeni razgovori, unatoč njihovoj ključnoj ulozi u radu Suda;

300.   sa žaljenjem primjećuje da je Opći sud od 2012. naovamo u više navrata prekoračio razumni rok unutar kojeg stranka postupka može očekivati donošenje presude; poziva Opći sud da Odboru Parlamenta za proračunski nadzor podnese izvješće kako bi se ta situacija razjasnila;

301.   prima na znanje da se nakon reforme pravosudne strukture Suda prilikom raspodjele sudaca u sudska vijeća u obzir uzima broj predmeta u različitim područjima; želi znati kako se provodi ta raspodjela i postoje li za određena područja specijalizirana vijeća; traži statističke podatke o napretku predmeta u okviru novog sustava;

302.   izražava žaljenje zbog činjenice da Revizorski sud nije u uzorak uključio predmete koji su trajali više nego dvostruko dulje od prosjeka; smatra da za ocjenu rada nisu relevantni samo uobičajeni predmeti;

303.   predlaže da se radni jezici na Sudu Europske unije, posebno u raspravama, prošire na engleski, francuski i njemački jezik, radne jezike institucija Unije; potiče Sud Europske unije da potraži najbolje prakse u europskim institucijama radi provedbe svoje reforme jezičnih praksi;

304.   napominje da su sudski savjetnici vrlo utjecajni u postupku donošenja odluka na Sudu, ali da su njihova uloga i propisi kojima se regulira njihov rad i dalje nepoznati široj javnosti;

305.   zabrinut je zbog toga što se, gledajući najčešće čimbenike koji utječu na trajanje pisanog postupka pred Općim sudom, 85 % vremena odnosi na prihvat i obradu postupovnih akata u Tajništvu; pita se ima li Tajništvo na raspolaganju odgovarajuće resurse;

306.   zabrinut je zbog duljine trajanja predmeta pred Općim sudom kada se otvore pitanja povezana s povjerljivošću;

307.   prima na znanje postupak dodjeljivanja predmeta koji su upućeni sudovima; poziva Sud Europske unije da dostavi pravila kojima se definira postupak dodjeljivanja predmeta na oba suda;

308.   napominje da je 2014. i 2015. otprilike 40 % predmeta na Općem sudu bilo raspoređeno neovisno o rasporedu rotacije, što dovodi u pitanje sam sustav; istovremeno izražava sumnju oko diskrecijske dodjele predmeta unutar Općeg suda; žali zbog nedostatka transparentnosti u tom postupku;

309.   izražava zabrinutost zbog činjenice da su sudski praznici najčešći razlog koji utječe na trajanje rješavanja predmeta na Sudu Europske unije; predlaže da se u tom razdoblju dopusti održavanje rasprava i donošenje odluka o širem rasponu predmeta, a ne samo onima s posebnim okolnostima;

310.   napominje da bolovanje, rodiljni ili roditeljski dopust i odlazak sudskih savjetnika također utječu na trajanje postupaka; poziva Sud da razmotri moguće alternativne metode kako bi se riješilo pitanje privremenih odsutnosti i osigurao neometani rad;

311.   smatra da, uzimajući u obzir radno opterećenje sudova, sredstva među njima nisu razmjerno podijeljena; predlaže da „jedinica za čitanje presuda” (cellule des lecteurs d’arrêts) na Općem sudu intervenira u kasnijoj fazi postupka;

312.   poziva države članice da se pobrinu da se odluka o imenovanju novih sudaca donosi mnogo prije datuma odlaska njihovih prethodnika, kako bi se osigurala neometana primopredaja i preraspodjela zadataka;

313.   izražava zabrinutost zbog jedinstvenog pristupa koji Sud primjenjuje na različite stadije procesa; preporučuje Sudu da zadane rokove prilagodi prema vrsti i složenosti predmeta;

314.   napominje da se znatan broj predmeta na oba suda odnosi na pitanja intelektualnog vlasništva; potiče Sud Europske unije da analizira načine pojednostavljenja postupaka za takve predmete i razmotri mogućnost preliminarne revizije koju bi provele službe za istraživanje i dokumentaciju na Sudu;

Dio XXV. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 16/2017 naslovljeno „Izrada programa ruralnog razvoja: potrebno je pojednostavnjenje i stavljanje većeg naglaska na rezultate”

315.   u svrhu stavljanja većeg naglaska na uspješnost i rezultate, bolje povezanosti programa ruralnog razvoja s drugim programima i bolje procjene doprinosa programa ruralnog razvoja ostvarenju strateških ciljeva, pri pripremi programskog razdoblja nakon 2020., poziva:

(a)  Komisiju da osigura da se u njezinim prijedlozima za politike navodi kako će se daljnjim razvijanjem zahtjeva povećati dosljednost među pojedinačnim programima;

(b)  države članice da do 2022. utvrde kako će se u okviru sveobuhvatnih ciljeva i pravila Unije postići i pratiti koordinacija, komplementarnost i sinergija te kako će se o njima izvješćivati;

316.   poziva Komisiju da do kraja 2020. preispita oblikovanje programskih dokumenata radi pojednostavnjivanja njihova sadržaja i smanjenja broja zahtjeva za programsko razdoblje nakon 2020.; posebno smatra da bi Komisija strukturu programskih dokumenata trebala ograničiti na one sastavne dijelove i mogućnosti koje su ključne za pravilno planiranje, provedbu i praćenje rashoda u području ruralnog razvoja;

317.   poziva Komisiju da zajedno s državama članicama poduzme mjere do kraja 2018. kako bi se zajamčilo da će se unaprijeđenim godišnjim izvješćima o provedbi za 2019. godinu pružiti jasne i sveobuhvatne informacije o postignućima programa te da će traženi odgovori na zajednička pitanja iz evaluacije poslužiti kao čvršći temelj za sljedeće programsko razdoblje;

318.   poziva Komisiju da pri pripremi za programsko razdoblje nakon 2020. te u kontekstu glavnih ciljeva Unije za poljoprivredu i ruralni razvoj preciznije odredi vrste pokazatelja u svrhu procjene rezultata i učinaka intervencija u području ruralnog razvoja; smatra da bi se Komisija u tom procesu mogla poslužiti iskustvom i već razvijenim rješenjima drugih međunarodnih organizacija (npr. SZO, Svjetska banka i OECD) usmjerenima na uspješnost i rezultate;

319.  stajališta je da Komisija mora zajamčiti kontinuitet vrste ulaganja koje se trenutačno provodi u okviru drugog stupa zajedničke poljoprivredne politike, koja je ključan financijski instrument za poticanje gospodarskog rasta, promicanja konkurentnosti, inovacija i zapošljavanja u ruralnim i planinskim područjima regija koje zaostaju te za jamčenje održivoga ruralnog razvoja;

320.  traži da Komisija promiče i olakšava nacionalnu suradnju i umrežavanje kako bi se širila dobra praksa u pogledu mjerenja uspješnosti koja su osmišljena na nacionalnoj razini krajem 2020.;

321.   kad je riječ o programskom razdoblju nakon 2020., traži da Komisija preispita i uzme u obzir iskustvo stečeno tijekom primjene aktualnog sustava krajem 2020., posebice u pogledu:

(a)   utjecaja pričuve za uspješnost i mogućih alternativnih mehanizama za poboljšanje rezultata;

(b)   prikladnosti i mjerljivosti pokazatelja rezultata koji se upotrebljavaju za pristup pričuvi za uspješnost i

(c)   primjene financijskih sankcija u slučaju nedovoljne uspješnosti;

322.   poziva Vijeće i Komisiju da, prije nego što se sredinom 2018. donesu daljnji zakonodavni prijedlozi, razmotre mogućnost usklađivanja dugoročne strategije i donošenja politika s proračunskim ciklusom te provođenja sveobuhvatnog preispitivanja potrošnje sredstava prije utvrđivanja novog dugoročnog proračuna;

323.  smatra da bi, kako bi se omogućilo odobravanje programa ruralnog razvoja na početku sljedećeg programskog razdoblja i pravovremena provedba u razdoblju nakon 2020., Komisija u svojim zakonodavnim prijedlozima trebala navesti izmjene koje su uključene u vremenskom rasporedu oblikovanja politika te izrade i provedbe programa;

324.   mišljenja je da bi se odlukom o trajanju VFO-a trebala postići ravnoteža između dvaju naizgled suprotnih zahtjeva: s jedne strane, potrebe da nekoliko politika Unije, posebno onih u okviru podijeljenog upravljanja, kao što su poljoprivreda i kohezija, funkcionira na temelju stabilnosti i predvidljivosti obveza za najmanje sedam godina, i, s druge strane, potrebe za demokratskim legitimitetom i odgovornošću koja proizlazi iz svakog usklađivanja financijskog okvira s petogodišnjim ciklusom Parlamenta i Komisije;

Dio XXVI. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 17/2017 naslovljeno „Intervencija Komisije u grčku financijsku krizu”

325.  zahvaljuje Revizorskom sudu na pripremi sveobuhvatnog izvješća o toj vrlo važnoj temi, usko povezanoj s djelovanjem Odbora za proračunski nadzor; izražava žaljenje zbog toga što su za izradu izvješća o reviziji bile potrebne tri godine; ističe važnost pravovremenog sastavljanja izvješća jer bi se time znatno olakšao rad Komisije i Parlamenta;

326.  žali zbog činjenice da je Revizorski sud imao ograničen mandat u reviziji financijske pomoći Unije Grčkoj, kojom je upravljala Trojka (Komisija, Europska središnja banka i MMF), te nije primao odgovarajuće informacije od Europske središnje banke; potiče Europsku središnju banku da u duhu međusobne suradnje pruža informacije kojima bi se Revizorskom sudu omogućio širi pregled nad korištenjem sredstava Unije;

327.  uviđa komplicirano gospodarsko stanje u cijeloj Europi, a posebno zahtjevnu političku situaciju u Grčkoj tijekom provedbe financijske pomoći Unije, koja je izravno utjecala na učinkovitost provedbe pomoći;

328.  ističe ključnu važnost transparentnosti u korištenju sredstava Unije u okviru različitih instrumenata financijske pomoći primijenjenih u Grčkoj;

329.  poziva Komisiju da poboljša opće postupke za definiranje programa potpore, pri čemu je osobito potrebno utvrditi opseg analitičkih aktivnosti potrebnih za obrazloženje sadržaja uvjeta i, po mogućnosti, uputiti na alate koji se mogu primijeniti u relevantnim situacijama;

330.  ističe da Komisija treba poboljšati rješenja koja primjenjuje u svrhu praćenja provedbe i uvođenja reformi kako bi mogla bolje utvrditi administrativne ili druge prepreke djelotvornoj provedbi reformi; osim toga, smatra da se Komisija mora pobrinuti za to da raspolaže potrebnim resursima za provođenje takvih procjena;

Dio XXVII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 18/2017 naslovljeno „Jedinstveno europsko nebo”

331.  ističe da jedinstveno europsko nebo nije zaživjelo u potpunosti zbog otpora određenih profesija iz zračnog sektora koje štite svoje povlastice, kao i manjka snažne političke volje država članica za ispunjavanje uvjeta za provedbu te inicijative;

332.  žali zbog činjenice da, premda je Unija uspjela ukloniti kopnene granice između država članica schengenskog prostora, dosad nije uspjela učiniti isto sa zračnim granicama između tih država članica, što dovodi do zajedničkih godišnjih gubitaka u vrijednosti od pet milijardi EUR;

333.  ističe da postoji potreba da se pokazatelji preispitaju i ažuriraju kako bi se unaprijedio sustav izvedbe zračnog prometa; pozdravlja činjenicu da je Komisija izjavila da se oni preispituju; ističe da su za jamčenje uspješnoga preispitivanja pokazatelja potrebni točni i odgovarajući podatci;

334.  ističe da bi provedba jedinstvenog europskog neba smanjila emisije CO2 zrakoplovne industrije do 10 %, čime bi se znatno doprinijelo ostvarenju ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma;

335.  poziva Komisiju da detaljnije razmotri očekivane rezultate Zajedničkog poduzeća SESAR jer oni možda nisu primjenjivi na sadašnju situaciju u kojoj jedinstveno europsko nebo nije provedeno i riskira se njihova provedba u zračnim sustavima koji nisu u mogućnosti međusobno surađivati;

336.  poziva Komisiju da iznese detalje o svojem ugovoru s Eurocontrolom radi praćenja potrošnje novca poreznih obveznika Unije;

337.  ističe da je važno da nacionalna nadzorna tijela budu neovisna te da im se dodijele dostatni financijski i organizacijski resursi;

338.  poziva Komisiju da nadležni odbor Parlamenta obavijesti o tome zašto nije pokrenula postupke zbog povrede u vezi s činjenicom da nisu uspostavljeni funkcionalni blokovi zračnog prostora, koji još uvijek nisu operativni, iako su trebali biti još 2012.;

Dio XXVIII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 21/2017 naslovljeno „Ekologizacija: složeniji oblik potpore dohotku koji još nije djelotvoran u pogledu okoliša”

  pozdravlja preporuke Revizorskog suda i poziva Komisiju da poduzme daljnje korake u pogledu tih preporuka i napomena iznijetih u tom tematskom izvješću;

  primjećuje izrazito visoke rashode za nova „zelena” plaćanja, koja čine 30 % svih izravnih plaćanja u okviru ZPP-a i gotovo 8 % ukupnog proračuna EU-a; sa zabrinutošću napominje da taj iznos ne odgovara razini ambicioznosti koju nudi „zeleno” plaćanje; poziva Komisiju da pri pripremi reforme ZPP-a to uzme u obzir;

  žali zbog činjenice da je i dalje nejasno kako se ekologizacijom namjerava doprinijeti širim ciljevima Unije u vezi s klimatskim promjenama; poziva Komisiju da u okviru nove reforme ZPP-a izradi konkretan akcijski plan za ekologizaciju u kojem će se jasno utvrditi logika intervencije i niz konkretnih, mjerljivih ciljeva;

  zabrinut je zbog činjenice da je instrument ekologizacije i dalje mjera potpore dohotku kojom se poljoprivrednicima omogućuje da povećaju svoj dohodak za do 1 %, a da se pritom u mnogim slučajevima nužno ne nameću nikakve obveze ili troškovi povezani s provedbom, čime se dovodi u pitanje sam razlog toga financiranja; poziva Komisiju da izradi stroža pravila za poljoprivrednike i pritom izbjegava prekomjerno korištenje izuzeća;

343.  zabrinut je zbog razine složenosti i transparentnosti ekologizacije i samog ZPP-a; poziva Komisiju da pojednostavni program ekologizacije i čitav ZPP kako bi se povećala razina transparentnosti i izbjegao visok stupanj rizika od zloupotrebe;

  posebno je zabrinut zbog zaključka Revizorskog suda da ekologizacija vjerojatno ne može pružiti znatne koristi za okoliš i klimu te poziva Komisiju da preispita postojanje tog instrumenta i razmotri mogućnost za znatno reinvestiranje sredstava namijenjenih za ekologizaciju u postojeće i često podudarne programe koji su se pokazali učinkovitijima i opravdanijima;

0

0 0

345.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi agencijama koje podliježu ovom postupku razrješnice, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

(1)

SL L 48, 24.2.2018.

(2)

SL C 323, 28.9.2017., str. 1.

(3)

SL C 322, 28.9.2017., str. 1.

(4)

SL C 322, 28.9.2017., str. 10.

(5)

Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA-PROV(2018)0000.

(6)

SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

(7)

  SL L 287, 29.10.2013., str. 63.

(8)

  ESB bi trebao:

1.  dodatno pojednostavniti proces donošenja odluka i delegirati određene odluke na niže razine kako bi se nadzorni odbor mogao usredotočiti na zahtjevnija pitanja;

2.  procijeniti povezane rizike i uvesti potrebne zaštitne mjere, uključujući upravljanje mogućim proturječnim zahtjevima i praćenje pridržavanja propisa kako bi otklonio zabrinutost zbog korištenja zajedničkim službama;

3.  raspodijeliti dostatne vještine i resurse u pogledu unutarnje revizije kako bi se zajamčila pokrivenost područja srednjeg i visokog rizika na odgovarajući način i kada je to prikladno;

4.  u potpunosti surađivati s Revizorskim sudom kako bi mu omogućio da djeluje u skladu sa svojim ovlastima i time poboljšati odgovornost;

5.  formalizirati svoje trenutačne mehanizme za mjerenje uspješnosti nadzora i objavljivanje informacija o takvoj uspješnosti kako bi poboljšao svoju odgovornost prema vanjskim dionicima;

6.  izmijeniti Okvirnu uredbu o SSM-u kako bi formalizirao obveze uključenih nacionalnih nadležnih tijela i zajamčio da sva ta tijela u cijelosti i razmjerno sudjeluju u radu zajedničkih nadzornih timova;

7.  razraditi, u suradnji s nadležnim nacionalnim tijelima, profile uloga/timova i metode za procjenu prikladnosti osoblja koje nacionalna nadležna tijela namjeravaju rasporediti u zajedničke nadzorne timove i njihovu naknadnu radnu učinkovitost;

8.  uspostaviti i održavati centraliziranu, standardiziranu i sveobuhvatnu bazu podataka s informacijama o vještinama, iskustvu i kvalifikacijama članova zajedničkih nadzornih timova, kako iz ESB-a tako i iz nacionalnih nadležnih tijela;

9.  uvesti formalan plan osposobljavanja za novo i postojeće nadzorno osoblje zajedničkih nadzornih timova;

10.  izraditi i primijeniti metodologiju kojom bi se na temelju rizičnosti određivao ciljani broj zaposlenika u zajedničkim nadzornim timovima i njihove potrebne vještine;

11.  redovito preispitivati i po potrebi ažurirati model grupiranja u okviru važnog procesa planiranja nadzora;

12.  povećati broj zaposlenika ili ih prerasporediti kako bi se omogućilo osjetno pojačanje prisutnosti vlastitog osoblja u neposrednom nadzoru važnih banaka na temelju jasnog određivanja prioritetnih rizika;

13.  pomno pratiti nedostatke u sustavu IT-a koji se upotrebljava za neposredni nadzor te nastaviti ulagati napore u poboljšanje kvalifikacija i vještina djelatnika iz nacionalnih nadležnih tijela koji obavljaju neposredni nadzor;

(9)

  Izjava „Jamčenje djelotvornog nadzora nad bankama koji se u cijelosti može obuhvatiti revizijom i za koji se može preuzeti potpuna odgovornost nakon uvođenja jedinstvenog nadzornog mehanizma” Kontaktnog odbora čelnika vrhovnih revizijskih institucija država članica EU-a i Revizorskog suda.

(10)

  SL C 50, 9.2.2018., str. 80.

(11)

  Za ograničenja u vezi s pristupom informacijama vidjeti prilog II. tematskom izvješću.

(12)

  Za postojeće mehanizme izvješćivanja između ESB-a i Europskog parlamenta vidjeti prilog IX. posebnom izvješću.

(13)

  Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).

(14)

  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(15)

  Akcijski plan za prirodu, ljude i gospodarstvo (COM(2017)0198).

(16)

  Ocjena javne potrošnje i financijske odgovornosti (engl. Public Expenditure and Financial Accountability assessment)

(17)

  Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih (COM(2016)0646).

(18)

  Zaštita djece migranata (COM(2017)0211).

(19)

  Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).

(20)

  Sustavi praćenja plovila (engl. Vessel monitoring systems).

(21)

  Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).

(22)

  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 404/2011 od 8. travnja 2011. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (SL L 112, 30.4.2011., str. 1.).

(23)

  Vidi Komisijin prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera, o izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1967/2006, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1224/2009 i uredbi (EU) br. 1343/2011 i (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća te o ostavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 894/97, (EZ) br. 850/98, (EZ) br. 2549/2000, (EZ) br. 254/2002, (EZ) br. 812/2004 i (EZ) br. 2187/2005 (COM(2016)0134).

(24)

  Vidi Komisijin prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (preinaka) (COM(2017)0753).

(25)

Vidi posebno članak 6. Kodeksa ponašanja članova Revizorskog suda i 4. odlomak (čuvanje poslovne tajne) Etičkih smjernica Europskog revizorskog suda koje se primjenjuju na osoblje.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

26.3.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

18

3

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Inés Ayala Sender, Ryszard Czarnecki, Martina Dlabajová, Raffaele Fitto, Luke Ming Flanagan, Ingeborg Gräßle, Jean-François Jalkh, Wolf Klinz, Arndt Kohn, Gilles Pargneaux, Georgi Pirinski, José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Claudia Schmidt, Bart Staes, Indrek Tarand, Marco Valli, Derek Vaughan, Joachim Zeller

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Andrey Novakov, Patricija Šulin

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Norbert Lins, Lieve Wierinck


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

18

+

ALDE

Martina Dlabajová, Wolf Klinz, Lieve Wierinck

EFDD

Marco Valli

PPE

Ingeborg Gräßle, Norbert Lins, Andrey Novakov, José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Claudia Schmidt, Patricija Šulin, Joachim Zeller

S&D

Inés Ayala Sender, Arndt Kohn, Gilles Pargneaux, Georgi Pirinski, Derek Vaughan

VERTS/ALE

Bart Staes, Indrek Tarand

3

-

ECR

Ryszard Czarnecki, Raffaele Fitto

ENF

Jean-François Jalkh

1

0

GUE/NGL

Luke Ming Flanagan

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 13. travnja 2018.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti