IZVJEŠĆE o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici
5.9.2018 - (COM(2017)0796 – C8-0005/2018 – 2017/0354(COD)) - ***I
Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača
Izvjestitelj: Ivan Štefanec
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici
(COM(2017)0796 – C8-0005/2018 – 2017/0354(COD))
(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0796),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0005/2018),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2018.[1],
– uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0274/2018),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Amandman 1 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 1. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(1) Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem se slobodno kretanje robe osigurava u skladu s odredbama Ugovora. Količinska ograničenja uvoza i sve mjere s istovrsnim učinkom zabranjeni su među državama članicama. Ta zabrana obuhvaća sve nacionalne mjere koje mogu, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, ometati trgovinu robom unutar Unije. Slobodno kretanje robe na unutarnjem tržištu osigurava se usklađivanjem pravila na razini Unije utvrđivanjem zajedničkih zahtjeva za stavljanje na tržište određene robe, ili za robu ili aspekte robe koji nisu obuhvaćeni pravilima Unije o usklađivanju primjenom načela uzajamnog priznavanja. |
(1) Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem se slobodno kretanje robe osigurava u skladu s odredbama Ugovora. Količinska ograničenja uvoza i sve mjere s istovrsnim učinkom zabranjeni su među državama članicama. Ta zabrana obuhvaća sve nacionalne mjere koje mogu, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, ometati trgovinu robom unutar Unije. Slobodno kretanje robe na unutarnjem tržištu osigurava se usklađivanjem pravila na razini Unije utvrđivanjem zajedničkih zahtjeva za stavljanje na tržište određene robe, ili za robu ili aspekte robe koji nisu u potpunosti obuhvaćeni pravilima Unije o usklađivanju primjenom načela uzajamnog priznavanja kako je utvrdio Sud Europske unije. |
Amandman 2 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 2. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(2) Prepreke slobodnom kretanju robe među državama članicama mogu se nezakonito stvoriti ako, u nedostatku pravila Unije o usklađivanju koja obuhvaćaju robu ili određene aspekte robe, nadležno tijelo države članice primjenjuje nacionalna pravila na robu te vrste koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, zahtijevajući da roba ispunjava određene tehničke zahtjeve, na primjer zahtjeve povezane s nazivom, oblikom, veličinom, težinom, sastavom, prezentiranjem, označivanjem ili pakiranjem. Primjena takvih pravila na robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici može biti u suprotnosti s člancima 34. i 36. Ugovora, čak i ako se pravila primjenjuju bez razlike na svu robu. |
(2) Prepreke slobodnom kretanju robe među državama članicama mogu se nezakonito stvoriti ako, u nedostatku pravila Unije o usklađivanju koja obuhvaćaju robu ili određene aspekte robe, nadležno tijelo države članice primjenjuje nacionalna pravila na robu te vrste koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, zahtijevajući da roba ispunjava određene tehničke zahtjeve, na primjer zahtjeve povezane s nazivom, oblikom, veličinom, težinom, sastavom, prezentiranjem, označivanjem ili pakiranjem, zahtjeve za dodatno ispitivanje i/ili udvostručavanje ispitivanja. Primjena takvih pravila na robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici može biti u suprotnosti s člancima 34. i 36. Ugovora, čak i ako se pravila primjenjuju bez razlike na svu robu. |
Amandman 3 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 3. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(3) Načelo uzajamnog priznavanja proizlazi iz sudske prakse Suda Europske unije. Prema tom načelu, države članice ne smiju na svojem državnom području zabraniti prodaju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, čak i ako je roba proizvedena u skladu s različitim tehničkim pravilima. No načelo nije apsolutno. Države članice mogu se usprotiviti stavljanju na tržište robe koja je drugdje zakonito stavljena na tržište ako su takva ograničenja opravdana na temelju razloga utvrđenih u članku 36. Ugovora ili na temelju drugih, prevladavajućih razloga od javnog interesa, koji su u oba slučaja proporcionalni postavljenom cilju. |
(3) Načelo uzajamnog priznavanja proizlazi iz sudske prakse Suda Europske unije. Prema tom načelu, države članice ne smiju na svojem državnom području zabraniti prodaju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, čak i ako je roba proizvedena u skladu s različitim tehničkim pravilima. No načelo nije apsolutno. Države članice mogu se usprotiviti stavljanju na tržište robe koja je drugdje zakonito stavljena na tržište ako su takva ograničenja opravdana na temelju razloga utvrđenih u članku 36. Ugovora ili na temelju drugih, prevladavajućih razloga od javnog interesa koji su priznati u sudskoj praksi Suda EU-a u pogledu slobodnog kretanja robe i koji su u svakom slučaju proporcionalni postavljenom cilju. Tom se uredbom nameće obveza jasnog obrazloženja razloga za uskraćivanje pristupa tržištu. |
Amandman 4 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 4. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(4) Pojam prevladavajućih razloga od javnog interesa jest novi pojam koji je u svojoj sudskoj praksi razvio Sud u vezi s člancima 34. i 36. Ugovora. Taj pojam, između ostalog, obuhvaća učinkovitost fiskalnog nadzora, poštenje trgovačkih transakcija, zaštitu potrošača, zaštitu okoliša, održavanje pluralizma tiska i opasnost od ozbiljnoga podrivanja financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti. Ako među državama članicama postoje legitimne razlike, takvim se prevladavajućim razlozima može opravdati to što nadležna tijela primjenjuju nacionalna pravila. Međutim, takve se odluke moraju valjano opravdati, a načelo proporcionalnosti mora se uvijek poštovati, uzimajući u obzir je li nadležno tijelo uistinu donijelo odluku s najmanjim mogućim ograničenjima. Nadalje, administrativne odluke o uskraćivanju ili ograničavanju pristupa tržištu u odnosu na robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ne smiju se temeljiti samo na činjenici da roba koja se ocjenjuje ispunjava legitimni javni cilj države članice na drukčiji način od domaće robe iz te države članice. |
(4) Pojam prevladavajućih razloga od javnog interesa jest novi pojam koji je u svojoj sudskoj praksi razvio Sud u vezi s člancima 34. i 36. Ugovora. Ako među državama članicama postoje legitimne razlike, njima se može opravdati to što nadležna tijela primjenjuju nacionalna pravila. Međutim, administrativne odluke moraju uvijek biti opravdane, legitimne, prikladne i u skladu s načelom proporcionalnosti te nadležno tijelo treba donijeti odluku s najmanjim mogućim ograničenjima. U cilju smanjenja prepreka na unutarnjem tržištu i poboljšanja funkcioniranja jedinstvenog tržišta robe, potiče se Komisiju i države članice da pokrenu postupak procjene o tome jesu li sva nacionalna pravila i dalje primjerena svrsi i ne dovode do nerazmjernih necarinskih prepreka. Nadalje, administrativne odluke o uskraćivanju ili ograničavanju pristupa tržištu u odnosu na robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ne smiju se temeljiti samo na činjenici da roba koja se ocjenjuje ispunjava legitimni javni cilj države članice na drukčiji način od domaće robe iz te države članice. Kako bi se državama članicama pomoglo u zadaći da opravdaju ograničenja načela uzajamnog priznavanja, Komisija bi trebala dati neobvezujuće smjernice kojima se preispituje sudska praksa o konceptu prevladavajućih razloga javnog interesa i o načinu primjene načela uzajamnog priznavanja. Nadležna tijela trebaju imati sposobnost i priliku pridonijeti smjernicama i dati povratne informacije o njima. |
Amandman 5 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 7. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(7) Uredba (EZ) br. 764/2008 ima nekoliko nedostataka te bi je stoga trebalo preispitati i poboljšati. Radi jasnoće, Uredbu (EZ) br. 764/2008 trebalo bi zamijeniti ovom Uredbom. Ovom bi se Uredbom trebali utvrditi jasni postupci za osiguravanje slobodnog kretanja robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici te za osiguravanje da se slobodno kretanje može ograničiti samo ako države članice imaju legitimne razloge od javnog interesa za to i da je ograničavanje proporcionalno. Njome se osigurava da gospodarski subjekti i nacionalna tijela poštuju postojeća prava i obveze koji proizlaze iz načela uzajamnog priznavanja. |
(7) Uredba (EZ) br. 764/2008 ima nekoliko nedostataka te bi je stoga trebalo preispitati i poboljšati. Radi jasnoće, Uredbu (EZ) br. 764/2008 trebalo bi zamijeniti ovom Uredbom. Ovom bi se Uredbom trebali utvrditi jasni postupci za osiguravanje slobodnog kretanja robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici te za osiguravanje da se slobodno kretanje može ograničiti samo ako države članice imaju valjano opravdane razloge od javnog interesa za to i da je ograničavanje proporcionalno. Njome se osigurava da gospodarski subjekti i nacionalna tijela poštuju postojeća prava i obveze koji proizlaze iz načela uzajamnog priznavanja. |
Amandman 6 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 11. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(11) Važno je pojasniti da vrste robe obuhvaćene ovom Uredbom uključuju poljoprivredne proizvode. Pojam „poljoprivredni proizvodi” obuhvaća proizvode ribarstva, kako je predviđeno člankom 38. stavkom 1. |
(11) Važno je pojasniti da vrste robe obuhvaćene ovom Uredbom uključuju poljoprivredne proizvode. Pojam „poljoprivredni proizvodi” obuhvaća proizvode ribarstva, kako je predviđeno člankom 38. stavkom 1. Komisija bi trebala na internetu uspostaviti indikativan i neiscrpan ažuriran popis i, kad je to izvedivo, dodatno ga razrađivati kako bi se pomoglo u utvrđivanju vrste robe koja podliježe ovoj Uredbi. |
Amandman 7 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 14. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(14) Kako bi mogla imati koristi od načela uzajamnog priznavanja, roba mora biti zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici. Trebalo bi pojasniti da, za robu koja se smatra zakonito stavljenom na tržište u drugoj državi članici, roba treba biti u skladu s relevantnim pravilima koja se primjenjuju u toj državi članici te dostupna krajnjim korisnicima u toj državi članici. |
(Ne odnosi se na hrvatsku verziju.) |
Amandman 8 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 14.a (nova) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(14 a) Kako bi se podigla razina osviještenosti nacionalnih tijela i gospodarskih subjekata o načelu uzajamnog priznavanja, potiče se države članice da uvrste jasne i nedvosmislene „klauzule o jedinstvenom tržištu” u svoja nacionalna tehnička pravila pomoću kojih će se zajamčiti da se za robu koja je zakonito stavljena na tržište u jednoj državi članici može pretpostaviti da je sukladna s nacionalnim tehničkim pravilima druge države članice. |
Amandman 9 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 15. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(15) Dokazi potrebni kako bi se pokazalo da je roba zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici znatno se razlikuju ovisno o državi članici. To dovodi do nepotrebnih opterećenja, kašnjenja i dodatnih troškova za gospodarske subjekte, a nacionalna nadležna tijela ne mogu pravodobno dobiti informacije potrebne za ocjenu robe. To može ometati primjenu načela uzajamnog priznavanja. Stoga je ključno olakšati gospodarskim subjektima da pokažu da je njihova roba zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici. Gospodarski subjekti trebali bi moći ostvariti korist od postupka vlastite izjave, koji bi nadležnim tijelima trebao omogućiti sve potrebne informacije o robi i njihovoj sukladnosti s pravilima koja se primjenjuju u toj drugoj državi članici. Upotreba izjave ne sprječava nacionalna nadležna tijela da donesu odluku o ograničavanju pristupa tržištu, uz uvjet da je takva odluka proporcionalna te da se njome poštuju načelo uzajamnog priznavanja i ova Uredba. |
(15) Dokazi potrebni kako bi se pokazalo da je roba zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici znatno se razlikuju ovisno o državi članici. To dovodi do nepotrebnih opterećenja, kašnjenja i dodatnih troškova za gospodarske subjekte, a nacionalna nadležna tijela ne mogu pravodobno dobiti informacije potrebne za ocjenu robe. To može ometati primjenu načela uzajamnog priznavanja. Stoga je ključno olakšati gospodarskim subjektima da pokažu da je njihova roba zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici. Gospodarski subjekti trebali bi imati korist od postupka vlastite izjave, koji bi nadležnim tijelima trebao omogućiti informacije o robi i njihovoj sukladnosti s pravilima koja se primjenjuju u toj drugoj državi članici. Upotreba dobrovoljne izjave ne sprječava nacionalna nadležna tijela da donesu odluku o ograničavanju pristupa tržištu, uz uvjet da je takva odluka proporcionalna, opravdana te da se njome poštuju načelo uzajamnog priznavanja i ova Uredba. |
Amandman 10 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 16. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(16) Proizvođač, ili predstavnik proizvođača, trebao bi biti odgovoran za davanje informacija u izjavi o uzajamnom priznavanju jer on najbolje poznaje robu. Međutim, informacije o tome je li roba dostupna krajnjim korisnicima u odgovarajućoj državi članici mogu imati uvoznik ili distributer, a ne stvarni proizvođač. Trebalo bi stoga dopustiti da drugi gospodarski subjekt može dati te informacije umjesto proizvođača. |
(16) Proizvođač, ili ovlašteni predstavnik proizvođača, trebao bi biti odgovoran za davanje informacija u izjavi o uzajamnom priznavanju jer on najbolje poznaje robu. Međutim, informacije o tome je li roba dostupna krajnjim korisnicima u odgovarajućoj državi članici mogu imati uvoznik ili distributer, a ne stvarni proizvođač. Trebalo bi stoga dopustiti da drugi gospodarski subjekt može dati te informacije umjesto proizvođača, pod uvjetom da gospodarski subjekt preuzme odgovornost za informacije navedene u izjavi o uzajamnom priznavanju. |
Amandman 11 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 18. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(18) Kako bi se osiguralo da su informacije navedene u izjavi o uzajamnom priznavanju sveobuhvatne, trebalo bi utvrditi usklađenu strukturu za takve izjave kojom bi se koristili gospodarski subjekti koji žele podnositi izjave. |
(18) Kako bi se osiguralo da su informacije navedene u izjavi o uzajamnom priznavanju sveobuhvatne i istinite, trebalo bi utvrditi usklađenu strukturu za takve izjave kojom bi se koristili gospodarski subjekti koji žele podnositi izjave. |
Amandman 12 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 20. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(20) Kako bi se povećala učinkovitost i konkurentnost poduzeća koja posluju u neusklađenom području, trebalo bi biti moguće iskoristiti nove informacijske tehnologije u svrhu olakšavanja podnošenja izjave o uzajamnom priznavanju. Stoga bi gospodarski subjekti trebali moći podnijeti svoje izjave putem interneta. |
(20) Kako bi se povećala učinkovitost i konkurentnost poduzeća koja posluju u neusklađenom području, trebalo bi biti moguće iskoristiti nove informacijske tehnologije u svrhu olakšavanja podnošenja izjave o uzajamnom priznavanju. Stoga bi gospodarski subjekti trebali moći podnijeti svoje izjave putem interneta i na siguran način i trebalo bi ih se poticati da to čine. |
Amandman 13 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 20.a (nova) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(20 a) Komisija bi trebala osigurati da obrazac izjave o uzajamnom priznavanju i relevantne smjernice za popunjavanje izjave budu dostupne na jedinstvenom digitalnom pristupniku na svim službenim jezicima Unije. |
Amandman 14 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 20.b (nova) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(20b) Učinkovito načelo uzajamnog priznavanja ključna je dopuna usklađivanju na razini EU-a, osobito kada se uzme u obzir da mnogi proizvodi imaju i usklađene i neusklađene aspekte s obzirom na to da na unutarnjem tržištu postoji znatan broj proizvoda s neusklađenim aspektima. |
Amandman 15 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 22. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(22) Ako proizvođači odluče da neće upotrebljavati mehanizam izjave o uzajamnom priznavanju, država članica trebala bi zatražiti informacije koje smatra potrebnima za ocjenu robe, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti. |
(22) Ako gospodarski subjekti odluče da neće upotrebljavati izjavu o uzajamnom priznavanju, države članice trebale bi zatražiti specifične i jasno utvrđene informacije koje smatraju potrebnima za ocjenu robe, uz poštovanje načela proporcionalnosti. Upotrebom izjave ne sprječava se nacionalna tijela da donesu odluku kojom se ograničava pristup tržištu u skladu s ovom Uredbom. |
Amandman 16 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 22.a (nova) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(22 a) Gospodarskim subjektima trebalo bi omogućiti dovoljno vremena za podnošenje dokumenata ili bilo kojih informacija koje zatraži nadležno tijelo države članice odredišta ili za iznošenje bilo kojih napomena ili argumenata u vezi s ocjenom dotične robe. |
Amandman 17 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 25. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(25) Dok nadležno tijelo ocjenjuje robu prije donošenja odluke o mogućem uskraćivanju ili ograničavanju pristupa tržištu, ne bi trebalo moći donositi odluke o suspenziji pristupa tržištu. Jedina su iznimka slučajevi u kojima je nužno hitno djelovanje kako bi se izbjeglo ugrožavanje sigurnosti i zdravlja korisnika ili kako bi se spriječilo stavljanje robe na raspolaganje ako je ono općenito zabranjeno zbog javnog morala ili javne sigurnosti, uključujući na primjer sprečavanje kriminala. |
(25) Dok nadležno tijelo ocjenjuje robu prije donošenja odluke o mogućem uskraćivanju ili ograničavanju pristupa tržištu, ne bi trebalo moći donositi odluke o suspenziji pristupa tržištu. Jedina su iznimka slučajevi u kojima je nužno hitno djelovanje kako bi se izbjeglo ugrožavanje sigurnosti ili zdravlja korisnika, osoba ili okoliša ili kako bi se spriječilo stavljanje robe na raspolaganje ako je ono općenito zabranjeno zbog javnog morala ili javne sigurnosti, uključujući na primjer sprečavanje kriminala. |
Amandman 18 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 26. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(26) Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća23 utvrđuje se sustav akreditacije kojim se osigurava uzajamno prihvaćanje razine nadležnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Nadležna tijela država članica ne bi stoga trebala odbijati izvješća o ispitivanjima i certifikate koje je izdalo akreditirano tijelo za ocjenjivanje sukladnosti iz razloga povezanih s nadležnošću tog tijela. Nadalje, kako bi se što je više moguće izbjeglo udvostručavanje ispitivanja i postupaka koji su već provedeni u drugoj državi članici, države članice trebale bi također prihvaćati izvješća o ispitivanjima i certifikate koje su izdala druga tijela za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s pravom Unije. Od nadležnih tijela trebalo bi zahtijevati da uzmu u obzir sadržaj predočenih izvješća o ispitivanjima ili certifikata. |
(26) Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća23 utvrđuje se sustav akreditacije kojim se osigurava uzajamno prihvaćanje razine nadležnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Nadležna tijela država članica ne bi stoga trebala odbijati izvješća o ispitivanjima i certifikate koje je izdalo akreditirano tijelo za ocjenjivanje sukladnosti iz razloga povezanih s nadležnošću tog tijela. Nadalje, kako bi se što je više moguće izbjeglo udvostručavanje ispitivanja i postupaka koji su već provedeni u drugoj državi članici, države članice trebale bi na odgovarajući način voditi računa o izvješćima o ispitivanjima i certifikatima koje su izdala druga tijela za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s pravom Unije. Od nadležnih tijela trebalo bi zahtijevati da uzmu u obzir sadržaj predočenih izvješća o ispitivanjima ili certifikata. |
__________________ |
__________________ |
23 Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.). |
23 Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.). |
Amandman 19 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 30. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(30) U svim administrativnim odlukama koje nadležna tijela država članica donesu na temelju ove Uredbe trebali bi se navesti raspoloživi pravni lijekovi kako bi gospodarski subjekt mogao pokrenuti postupak pred nadležnim nacionalnim sudom. U odluci bi se trebalo upućivati i na postupak za rješavanje problema predviđen ovom Uredbom. |
(30) U svim administrativnim odlukama koje nadležna tijela država članica donesu na temelju ove Uredbe trebali bi se navesti raspoloživi pravni lijekovi kako bi gospodarski subjekt mogao podnijeti žalbu protiv odluke ili pokrenuti postupak pred nadležnim nacionalnim sudom. U administrativnoj odluci trebalo bi se upućivati i na mogućnost gospodarskih subjekata da se koriste mrežom SOLVIT i da imaju pristup postupku za rješavanje problema predviđenom ovom Uredbom. |
Amandman 20 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 32. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(32) Mreža za rješavanje problema na unutarnjem tržištu (SOLVIT) usluga je koju pruža nacionalna administracija u svim državama članicama u cilju pronalaska rješenja za građane i poduzeća kada su njihova prava povrijedila javna tijela u drugoj državi članici. Načela kojima se uređuje funkcioniranje mreže SOLVIT utvrđena su u Preporuci Komisije 2013/461/EU27. |
(32) Mreža za rješavanje problema na unutarnjem tržištu (SOLVIT) usluga je koju pruža nacionalna administracija u svim državama članicama u cilju pronalaska rješenja za građane i poduzeća kada su njihova prava povrijedila javna tijela u drugoj državi članici. Načela kojima se uređuje funkcioniranje mreže SOLVIT utvrđena su u Preporuci Komisije 2013/461/EU27. Svaka država članica i Komisija moraju osigurati uspostavu nacionalnog centra SOLVIT i osigurati primjerene ljudske i financijske resurse kako bi zajamčile sudjelovanje centra SOLVIT u europskoj mreži SOLVIT na osnovi načela određenih u Preporuci 2013/461/EU. Komisija bi trebala povećati razinu osviještenosti o postojanju i koristima mreže SOLVIT, osobito među poduzećima. |
__________________ |
__________________ |
27 Preporuka Komisije 2013/461/EU od 17. rujna 2013. o načelima kojima se uređuje mreža SOLVIT (SL L 249, 19.9.2013., str. 10.). |
27 Preporuka Komisije 2013/461/EU od 17. rujna 2013. o načelima kojima se uređuje mreža SOLVIT (SL L 249, 19.9.2013., str. 10.). |
Amandman 21 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 33. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(33) Sustav SOLVIT učinkovit je i besplatan izvansudski mehanizam za rješavanje problema. Funkcionira u kratkim rokovima i pruža praktična rješenja za građane i poduzeća kada imaju poteškoća s tim da javna tijela priznaju njihova prava kao građana Unije. Stoga bi se gospodarski subjekti prije aktiviranja mehanizma za rješavanje problema na temelju ove Uredbe prvo trebali osloniti na SOLVIT. Ako se gospodarski subjekt, odgovarajući centar mreže SOLVIT i uključene države članice usuglase o primjerenom ishodu, nije potrebno daljnje djelovanje. |
(33) Sustav SOLVIT ima potencijal da bude učinkovit i besplatan izvansudski mehanizam za rješavanje problema. Funkcionira u kratkim rokovima i pruža praktična rješenja za građane i poduzeća kada imaju poteškoća s tim da javna tijela priznaju njihova prava kao građana Unije. Stoga bi se gospodarski subjekti prije aktiviranja mehanizma za rješavanje problema na temelju ove Uredbe prvo trebali osloniti na SOLVIT. Ako se gospodarski subjekt, odgovarajući centar mreže SOLVIT i uključene države članice usuglase o primjerenom ishodu, nije potrebno daljnje djelovanje. |
Amandman 22 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 34. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(34) Međutim, ako se neformalnim pristupom mreže SOLVIT ne postignu rezultati te i dalje postoje ozbiljne sumnje u pogledu usklađenosti administrativne odluke s načelom uzajamnog priznavanja, Komisija bi trebala biti ovlaštena da istraži to pitanje i omogući ocjenu koju će nacionalna nadležna tijela uzeti u obzir na zahtjev centra mreže SOLVIT. Intervencija Komisije trebala bi biti podložna razumnom roku, u skladu s Europskim kodeksom dobrog administrativnog postupanja. |
(34) Međutim, ako se neformalnim pristupom mreže SOLVIT ne postignu rezultati te i dalje postoje sumnje u pogledu usklađenosti administrativne odluke s načelom uzajamnog priznavanja, Komisija bi trebala biti ovlaštena da istraži to pitanje i omogući ocjenu koju će nacionalna nadležna tijela uzeti u obzir na zahtjev bilo kojeg centra mreže SOLVIT. U svrhu prikupljanja dodatnih informacija ili dokumenata potrebnih za dovršetak svoje ocjene, Komisija bi trebala obavijestiti relevantne centre mreže SOLVIT o svojoj komunikaciji s gospodarskim subjektom ili dotičnim nadležnim tijelom. Nakon dovršenja ocjene Komisija bi trebala izdati mišljenje koje će se putem relevantnog centra mreže SOLVIT dostaviti dotičnom gospodarskom subjektu i nadležnim tijelima te koje će se uzeti u obzir tijekom postupka SOLVIT-a. Intervencija Komisije trebala bi biti podložna roku od dva mjeseca. To razdoblje od dva mjeseca ne obuhvaća vrijeme potrebno za dobivanje dodatnih informacija i dokumenata koji mogu biti potrebni. Ako je predmet riješen tijekom tog dvomjesečnog razdoblja, Komisija bi trebala moći odlučiti da ne izda mišljenje. |
Amandman 23 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 34.a (nova) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(34a) Ako Komisija ocjenjuje administrativnu odluku, važno je da gospodarski subjekti mogu koristiti tu ocjenu u slučaju pokretanja postupka pred nacionalnim sudom. Stoga, u konkretnom slučaju administrativnih odluka podložnih ovoj Uredbi, pokretanje postupka pred nacionalnim sudom ne bi smjelo spriječiti gospodarski subjekt da upotrebljava SOLVIT. |
Amandman 24 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 37. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(37) Kako bi se olakšalo slobodno kretanje robe, kontaktne točke za proizvode trebale bi besplatno pružati informacije o svojim nacionalnim tehničkim pravilima i primjeni načela uzajamnog priznavanja. Kontaktne točke za proizvode trebale bi imati odgovarajuću opremu i sredstva. U skladu s Uredbom [jedinstveni digitalni pristupnik – COM(2017) 256] trebale bi pružati informacije na internetskim stranicama te biti obuhvaćene kriterijima kvalitete utvrđenima u toj Uredbi. |
(37) Kako bi se olakšalo slobodno kretanje robe, kontaktne točke za proizvode trebale bi, do razumne granice, besplatno pružati informacije o svojim nacionalnim tehničkim pravilima i primjeni načela uzajamnog priznavanja. Kontaktne točke za proizvode trebale bi imati odgovarajuću opremu i sredstva. U skladu s Uredbom [jedinstveni digitalni pristupnik – COM(2017) 256] trebale bi pružati informacije na internetskim stranicama te biti obuhvaćene kriterijima kvalitete utvrđenima u toj Uredbi. |
Amandman 25 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 38. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(38) Suradnja nadležnih tijela ključna je za neometano funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i stvaranje kulture uzajamnog priznavanja. Kontaktne točke za proizvode i nacionalna nadležna tijela trebali bi stoga biti obvezni surađivati i razmjenjivati informacije i stručno znanje u cilju osiguravanja ispravne i dosljedne primjene načela i ove Uredbe. |
(38) Suradnja nadležnih tijela ključna je za neometano funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i stvaranje kulture uzajamnog priznavanja. Kontaktne točke za proizvode i nacionalna nadležna tijela trebali bi stoga biti obvezni surađivati i razmjenjivati informacije i stručno znanje u cilju osiguravanja ispravne i dosljedne primjene tog načela i ove Uredbe. Unija bi trebala financirati aktivnosti usmjerene na jačanje te suradnje između nadležnih tijela, na primjer osposobljavanja i razmjene dobrih praksi. |
Amandman 26 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 43. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(43) Za potrebe većeg informiranja o načelu uzajamnog priznavanja i osiguravanja da se ova Uredba primjenjuje ispravno i dosljedno, Unija bi trebala financirati kampanje za podizanje razine osviještenosti i druge povezane aktivnosti u cilju jačanja povjerenja i suradnje između nadležnih tijela i gospodarskih subjekata. |
(43) Za potrebe većeg informiranja o načelu uzajamnog priznavanja i osiguravanja da se ova Uredba primjenjuje ispravno i dosljedno, Unija bi trebala financirati kampanje za podizanje razine osviještenosti i druge povezane aktivnosti u cilju jačanja povjerenja i suradnje između nadležnih tijela, trgovinskih udruženja i gospodarskih subjekata. |
Amandman 27 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak -1. (novi) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
-1. Cilj je ove Uredbe ojačati funkcioniranje unutarnjeg tržišta poboljšanjem primjene načela uzajamnog priznavanja i uklanjanjem neopravdanih prepreka trgovini. |
Amandman 28 Prijedlog uredbe Članak 2. – stavak 1. – uvodni dio | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
1. Ova se Uredba primjenjuje na robu bilo koje vrste, uključujući poljoprivredne proizvode, i na administrativne odluke koje donosi ili će donijeti nadležno tijelo države članice („država članica odredišta”) u odnosu na svu takvu robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ako odluka ispunjava sljedeće kriterije: |
1. Ova se Uredba primjenjuje na robu bilo koje vrste, uključujući poljoprivredne proizvode, i na administrativne odluke koje donosi ili će donijeti nadležno tijelo države članice („država članica odredišta”) u odnosu na svu takvu robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ako odluka ispunjava oba sljedeća kriterija: |
Amandman 29 Prijedlog uredbe Članak 12. – stavak 3. – točka b | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(b) odredbom se zabranjuje stavljanje na raspolaganje robe ili vrste robe na domaćem tržištu u toj državi članici ili je sukladnost s odredbom obvezna, de facto ili de jure, kad god se roba ili roba određene vrste stavlja na raspolaganje na tom tržištu; |
(b) odredbom se zabranjuje stavljanje na raspolaganje robe ili vrste robe na tržištu u toj državi članici ili je sukladnost s odredbom obvezna, de facto ili de jure, kad god se roba ili roba određene vrste stavlja na raspolaganje na tom tržištu; |
Amandman 30 Prijedlog uredbe Članak 2. – stavak 3. – točka c – podtočka ii. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(ii) za tu robu ili vrstu robe utvrđuju se drugi zahtjevi propisani radi zaštite potrošača ili okoliša koji utječu na životni ciklus robe nakon njezina stavljanja na domaće tržište u toj državi članici, kao što su uvjeti uporabe, recikliranja, ponovne uporabe ili odlaganja, ako takvi uvjeti mogu znatno utjecati na sastav ili prirodu robe ili vrste robe, ili na njezino stavljanje na domaće tržište u toj državi članici. |
(ii) za tu robu ili vrstu robe utvrđuju se drugi zahtjevi propisani radi zaštite potrošača ili okoliša koji utječu na životni ciklus robe nakon njezina stavljanja na tržište u toj državi članici, kao što su uvjeti uporabe, recikliranja, ponovne uporabe ili odlaganja, ako takvi uvjeti mogu znatno utjecati na sastav ili prirodu robe ili vrste robe, ili na njezino stavljanje na tržište u toj državi članici. |
Amandman 31 Prijedlog uredbe Članak 2. – stavak 4. – podstavak 1.a (novi) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje Direktiva (EU) 2015/1535 i obveza obavješćivanja Komisije i država članica o nacrtima nacionalnih tehničkih propisa prije njihova donošenja. |
Amandman 32 Prijedlog uredbe Članak 2. – stavak 7. – točka a | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(a) članka 8. stavka 1. točaka od (d) do (f) ili članka 8. stavka 3. Direktive 2001/95/EZ; |
(a) članka 8. stavka 1. točaka od (d) do (f) i članka 8. stavka 3. Direktive 2001/95/EZ; |
Amandman 33 Prijedlog uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 2. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(2) „stavljanje na raspolaganje na domaćem tržištu u državi članici” znači svaka isporuka robe za distribuciju, potrošnju ili upotrebu na tržištu unutar državnog područja te države članice u okviru trgovačke djelatnosti s plaćanjem ili bez plaćanja; |
(2) „stavljanje na raspolaganje na tržištu u državi članici” znači svaka isporuka robe za distribuciju, potrošnju ili upotrebu na tržištu unutar državnog područja te države članice u okviru trgovačke djelatnosti s plaćanjem ili bez plaćanja; |
Amandman 34 Prijedlog uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 3. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(3) „ograničavanje pristupa tržištu” znači određivanje uvjeta koje treba ispuniti prije nego što se roba može staviti na raspolaganje na domaćem tržištu u predmetnoj državi članici ili uvjeta za zadržavanje robe na tom tržištu, što u oba slučaja zahtijeva izmjenu jedne ili više karakteristika te robe kako je opisano u članku 2. stavku 3. točki (c) podtočki i., ili provođenje dodatnog testiranja; |
(3) „ograničavanje pristupa tržištu” znači određivanje uvjeta koje treba ispuniti prije nego što se roba može staviti na raspolaganje na tržištu u predmetnoj državi članici ili uvjeta za zadržavanje robe na tom tržištu, što u oba slučaja zahtijeva izmjenu jedne ili više karakteristika te robe kako je opisano u članku 2. stavku 3. točki (c) podtočki i., ili provođenje dodatnog testiranja; |
Amandman 35 Prijedlog uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 4. − podtočka a | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(a) zabrana stavljanja na raspolaganje robe na domaćem tržištu u predmetnoj državi članici ili zadržavanja na tom tržištu; |
(a) zabrana stavljanja na raspolaganje robe na tržištu u predmetnoj državi članici ili zadržavanja na tom tržištu; |
Amandman 36 Prijedlog uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 5. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(5) „prethodno odobrenje” znači administrativni postupak na temelju prava države članice kojim nadležno tijelo te države članice, na temelju zahtjeva gospodarskog subjekta, treba dati svoje formalno odobrenje prije nego što se roba može staviti na raspolaganje na domaćem tržištu u toj državi članici; |
(5) „prethodno odobrenje” znači administrativni postupak na temelju prava države članice kojim nadležno tijelo te države članice, na temelju zahtjeva gospodarskog subjekta, treba dati svoje formalno odobrenje prije nego što se roba može staviti na raspolaganje na tržištu u toj državi članici; |
Amandman 37 Prijedlog uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 6. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(6) „proizvođač” znači fizička ili pravna osoba koja proizvodi robu ili prema čijem se nalogu roba oblikuje ili proizvodi, i koja ju stavlja na tržište pod vlastitim imenom ili žigom, ili bilo koja fizička ili pravna osoba koja se stavljanjem svojeg imena, žiga ili druge identifikacijske oznake na robu predstavlja kao proizvođač; |
(6) „proizvođač” znači fizička ili pravna osoba koja proizvodi robu ili prema čijem se nalogu roba oblikuje ili proizvodi, i koja ju stavlja na tržište pod vlastitim imenom ili žigom, bilo koja fizička ili pravna osoba koja izmjenjuje robu koja je već zakonito stavljena na tržište u jednoj državi članici na način kojim bi se moglo utjecati na usklađenost te robe s relevantnim propisima primjenjivima u toj državi članici, ili bilo koja druga fizička ili pravna osoba koja se stavljanjem svojeg imena, žiga ili druge identifikacijske oznake na robu, uključujući poljoprivredne proizvode koji nisu dobiveni proizvodnim postupkom, predstavlja kao proizvođač; |
Amandman 38 Prijedlog uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 7. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(7) „ovlašteni zastupnik” znači fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja je dobila pisano ovlaštenje od proizvođača da djeluje u ime proizvođača u pogledu stavljanja na raspolaganje robe na predmetnom domaćem tržištu; |
(7) „ovlašteni zastupnik” znači fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja je dobila pisano ovlaštenje od proizvođača da djeluje u ime proizvođača u pogledu stavljanja na raspolaganje robe na predmetnom tržištu; |
Amandman 39 Prijedlog uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 9. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(9) „distributer” znači fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu s poslovnim nastanom u Uniji koja nije proizvođač ni uvoznik i koja robu stavlja na raspolaganje na domaćem tržištu u predmetnoj državi članici; |
(9) „distributer” znači fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu s poslovnim nastanom u Uniji koja nije proizvođač ni uvoznik i koja robu stavlja na raspolaganje na tržištu u predmetnoj državi članici; |
Amandman 40 Prijedlog uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 12.a (nova) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(12a) „tijelo za ocjenjivanje sukladnosti” znači tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u smislu članka 2. točke 13. Uredbe (EZ) br. 765/2008; |
Amandman 41 Prijedlog uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 12.b (nova) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(12b) „ozbiljan rizik” je svaki ozbiljan rizik, uključujući one čiji učinci nisu trenutačni, koji zahtijeva brzo djelovanje i intervenciju javnih tijela; |
Amandman 42 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 1. – podstavak 1. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
Proizvođač robe ili određene vrste robe koja se stavlja ili se planira staviti na raspolaganje na domaćem tržištu u državi članici („država članica odredišta”) može sastaviti izjavu („izjava o uzajamnom priznavanju”) kako bi nadležnim tijelima države članice odredišta dokazao da se ta roba ili roba te vrste zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici. |
Proizvođač robe ili određene vrste robe koja se stavlja ili se planira staviti na raspolaganje na tržištu u državi članici („država članica odredišta”) može sastaviti dobrovoljnu izjavu o zakonitom stavljanju na tržište za svrhe uzajamnog priznavanja („izjava o uzajamnom priznavanju”) kako bi nadležnim tijelima države članice odredišta tijekom ocjene robe iz članka 5. dokazao da se ta roba ili roba te vrste zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici. |
Amandman 43 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 1. – podstavak 2. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
Druga je mogućnost da proizvođač opunomoći svojeg ovlaštenog zastupnika da sastavi takvu izjavu u njegovo ime. |
Proizvođač može opunomoćiti svojeg ovlaštenog zastupnika da sastavi takvu izjavu u njegovo ime, pod uvjetom da se to izričito navodi u punomoći. |
Amandman 44 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 1. – podstavak 3. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
Međutim, u okviru izjave o uzajamnom priznavanju bilo koji gospodarski subjekt može ispuniti specifične informacije koje se odnose na stavljanje na tržište robe ili vrste robe. |
Međutim, alternativno, u okviru izjave o uzajamnom priznavanju ili specifičnih informacija te izjave koje se odnose na stavljanje na tržište robe ili vrste robe, bilo koji gospodarski subjekt može to ispuniti pod uvjetom da relevantni potpisnik može dostaviti dokaze kojima se podupiru informacije iz te izjave. |
Amandman 45 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 2. – podstavak 2. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
Izjava se ispunjava na jednom od službenih jezika Unije, a ako taj jezik nije jezik koji zahtijeva država članica odredišta, gospodarski subjekti prevode izjavu na jezik ili jezike koje zahtijeva država članica odredišta. |
Izjava se ispunjava na jednom od službenih jezika Unije, a ako taj jezik nije jezik koji zahtijeva država članica odredišta, gospodarski subjekti prevode izjavu na jezik koji zahtijeva država članica odredišta. |
Amandman 46 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 3. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
3. Gospodarski subjekti odgovorni su za sadržaj i točnost podataka koje su sami unijeli u izjavu o uzajamnom priznavanju. |
3. Gospodarski subjekti koji ispunjavaju izjavu odgovorni su za sadržaj i točnost informacija, uključujući prevedene informacije, koje su sami unijeli u izjavu o uzajamnom priznavanju. S obzirom na to, gospodarski subjekti odgovorni su u skladu s nacionalnim zakonima u slučaju da pruže izjave koje sadrže lažne ili obmanjujuće informacije. |
Amandman 47 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 5. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
5. Izjava o uzajamnom priznavanju može se dostaviti nadležnom tijelu države članice odredišta kako bi se provela ocjena u skladu s člankom 5. Izjava se može dostaviti u papirnatom obliku ili elektroničkim putem. |
5. Izjava o uzajamnom priznavanju može se dostaviti nadležnom tijelu države članice odredišta kako bi se provela ocjena u skladu s člankom 5. Izjava se može dostaviti u papirnatom obliku ili elektroničkim putem ili se može objaviti na internetu. |
Amandman 48 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 6. – uvodni dio | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
6. Gospodarski subjekti mogu objaviti izjavu na web-mjestu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: |
6. Ako gospodarski subjekti odluče izjavu objaviti na internetu, moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: |
Amandman 49 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 7. – točka a | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(a) nadležno tijelo prihvaća izjavu popraćenu dokazima koje je nadležno tijelo opravdano zatražilo radi provjere u njoj iznesenih informacija kao dovoljan dokaz da se roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici; te |
(a) nadležno tijelo prihvaća izjavu s pratećim dokazima kao odgovor na opravdani zahtjev nadležnog tijela radi provjere u njoj iznesenih informacija kao dovoljan dokaz da se roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici; te |
Amandman 50 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 8. – uvodni dio | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
8. Ako izjava o uzajamnom priznavanju nije dostavljena nadležnom tijelu države članice odredišta u skladu sa zahtjevima iz ovog članka, nadležno tijelo može zatražiti od gospodarskih subjekata da dostave sljedeće informacije i dokumentaciju kako bi se za svrhe ocjene u skladu s člankom 5. dokazalo da se roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici: |
8. Ako izjava o uzajamnom priznavanju nije dostavljena nadležnom tijelu države članice odredišta u skladu sa zahtjevima iz ovog članka, nadležno tijelo može zatražiti od relevantnog gospodarskog subjekta da dostavi sljedeće informacije i dokumentaciju kako bi se za svrhe ocjene u skladu s člankom 5. dokazalo da se roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici: |
Amandman 51 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 8. – točka a | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(a) sve relevantne podatke o karakteristikama dotične robe ili vrste robe; |
(a) relevantne podatke o karakteristikama dotične robe ili vrste robe koje su potrebne za ocjenu; |
Amandman 52 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 8. – točka b | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(b) sve relevantne informacije o zakonitom stavljanju na tržište robe u drugoj državi članici; |
(b) relevantne informacije o zakonitom stavljanju na tržište robe u drugoj državi članici koje su potrebne za ocjenu; |
Amandman 53 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 8. – točka c | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(c) sve druge informacije koje nadležno tijelo smatra korisnima u svrhu svojeg ocjenjivanja. |
(c) druge relevantne informacije koje nadležno tijelo smatra nužnima u svrhu svojeg ocjenjivanja, pod uvjetom da su ti zahtjevi valjano opravdani. |
Amandman 54 Prijedlog uredbe Članak 4. – stavak 9. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
9. Ako se na robu za koju je dostavljena izjava o uzajamnom priznavanju primjenjuje i akt Unije kojim se zahtijeva EU izjava o sukladnosti, izjava o uzajamnom priznavanju može se uključiti kao dio te EU izjave o sukladnosti. |
9. Ako se na robu za koju je dostavljena izjava o uzajamnom priznavanju primjenjuje i akt Unije kojim se zahtijeva EU izjava o sukladnosti, izjava o uzajamnom priznavanju može se priložiti EU izjavi o sukladnosti. |
Amandman 55 Prijedlog uredbe Članak 5. – stavak 1. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
1. Ako nadležno tijelo države članice ima sumnje u pogledu robe za koju gospodarski subjekt tvrdi da se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, nadležno tijelo bez odlaganja stupa u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom i provodi ocjenu robe. |
1. Ako nadležno tijelo države članice odredišta ima osnovane sumnje u pogledu toga je li roba koja se stavlja na raspolaganje ili će se staviti na raspolaganje na tržištu te države članice zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici, ono bez odgode stupa u kontakt s nadležnim tijelom te druge države članice i dotičnim gospodarskim subjektom i provodi ocjenu robe. |
Amandman 56 Prijedlog uredbe Članak 5. – stavak 1. – podstavak 1.a (novi) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
Svrha je ocjene utvrditi je li roba ili ta vrsta robe zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici i, ako jest, jesu li javni interesi koji su obuhvaćeni primjenjivim nacionalnim tehničkim pravilom države članice odredišta na odgovarajući način zaštićeni s obzirom na karakteristike dotične robe. |
Amandman 57 Prijedlog uredbe Članak 5. – stavak 3. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
3. Ako nakon ocjene iz stavka 1. nadležno tijelo države članice donese administrativnu odluku u pogledu robe, o toj će odluci u roku od 20 radnih dana obavijestiti dotični gospodarski subjekt iz stavka 1., Komisiju i ostale države članice. Obavijest Komisiji i drugim državama članicama upućuje se putem sustava iz članka 11. |
3. Ako nakon ocjene iz stavka 1. nadležno tijelo države članice donese administrativnu odluku u pogledu robe, o toj će odluci bez odgode i najkasnije u roku od 15 radnih dana obavijestiti dotični gospodarski subjekt iz stavka 1., Komisiju i ostale države članice. Obavijest Komisiji i drugim državama članicama upućuje se putem sustava iz članka 11. |
Amandman 58 Prijedlog uredbe Članak 5. – stavak 4. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
4. U administrativnoj odluci iz stavka 3. navode se razlozi za odluku na način koji je dovoljno detaljan i obrazložen da bi se moglo procijeniti je li odluka u skladu s načelom uzajamnog priznavanja i s odredbama ove Uredbe. |
4. U administrativnoj odluci iz stavka 3. navode se razlozi za odluku na način koji je dovoljno detaljan i obrazložen da bi se olakšala procjena toga je li odluka u skladu s načelom uzajamnog priznavanja i s odredbama ove Uredbe. |
Amandman 59 Prijedlog uredbe Članak 5. – stavak 5. – točka a | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(a) nacionalno tehničko pravilo na kojem se temelji odluka; |
(a) nacionalno tehničko pravilo na kojem se temelji odluka, uključujući datum i broj obavijesti o nacrtu tog tehničkog pravila u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535; |
Amandman 60 Prijedlog uredbe Članak 5. – stavak 5. – točka b | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(b) legitimni razlog od javnog interesa na kojem se temelji odluka; |
(b) legitimni razlog od javnog interesa kojim se opravdava primjena nacionalnog tehničkog pravila na kojem se temelji administrativna odluka; |
Amandman 61 Prijedlog uredbe Članak 5. – stavak 5. – točka e | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(e) dokazi kojima se pokazuje da je odluka primjerena radi ostvarivanja postavljenog cilja i da ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. |
(e) dokazi kojima se pokazuje da je administrativna odluka primjerena radi ostvarivanja postavljenog cilja i da ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. |
Amandman 62 Prijedlog uredbe Članak 5. – stavak 6. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
6. U administrativnoj odluci iz stavka 3. navode se pravni lijekovi raspoloživi u skladu sa zakonima na snazi u dotičnoj državi članici, rokovi za korištenje tih pravnih lijekova i upućivanje na postupak iz članka 8. |
6. U administrativnoj odluci iz stavka 3. jasno se navode pravni lijekovi raspoloživi u skladu sa zakonima na snazi u dotičnoj državi članici, rokovi za korištenje tih pravnih lijekova i upućivanje na postupak iz članka 8. |
Amandman 63 Prijedlog uredbe Članak 6. – stavak 1. – uvodni dio | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
1. Za vrijeme dok nadležno tijelo države članice provodi ocjenu robe u skladu s člankom 5. ono ne može privremeno zabraniti stavljanje te robe na raspolaganje na domaćem tržištu u toj državi članici, osim u nekoj od sljedećih situacija: |
1. Za vrijeme dok nadležno tijelo države članice provodi ocjenu robe u skladu s člankom 5. ono može privremeno zabraniti stavljanje te robe na raspolaganje na tržištu u toj državi članici, isključivo u nekoj od sljedećih situacija: |
Amandman 64 Prijedlog uredbe Članak 6. – stavak 1. – točka a | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(a) ako u normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima uporabe roba predstavlja ozbiljan rizik, uključujući onaj čiji učinci nisu trenutačni, koji zahtijeva brzo djelovanje nadležnog tijela; |
(a) ako u normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima uporabe roba predstavlja ili bi mogla predstavljati ozbiljan rizik za sigurnost ili zdravlje osoba ili za okoliš, uključujući rizike čiji učinci nisu trenutačni, koji zahtijeva brzo djelovanje nadležnog tijela; |
Amandman 65 Prijedlog uredbe Članak 6. – stavak 1. – točka b | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(b) ako je stavljanje te robe ili vrste robe na domaće tržište u toj državi članici općenito zabranjeno u toj državi članici radi zaštite javnog morala ili javne sigurnosti. |
(b) ako je stavljanje te robe ili vrste robe na tržište u toj državi članici općenito zabranjeno u toj državi članici radi zaštite javnog morala ili javne sigurnosti. |
Amandman 66 Prijedlog uredbe Članak 6. – stavak 2. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
2. Nadležno tijelo države članice bez odlaganja obavještava dotični gospodarski subjekt, Komisiju i druge države članice o bilo kakvoj zabrani u skladu sa stavkom 1. Obavijest Komisiji i drugim državama članicama upućuje se putem sustava iz članka 11. U slučajevima iz stavka 1. točke (a) ovog članka toj se obavijesti prilaže tehničko ili znanstveno obrazloženje razloga zbog kojih se smatra da je taj slučaj obuhvaćen tom točkom. |
2. Nadležno tijelo države članice bez odlaganja obavještava dotični gospodarski subjekt, Komisiju i druge države članice o bilo kakvoj zabrani u skladu sa stavkom 1. Obavijest Komisiji i drugim državama članicama upućuje se putem sustava iz članka 11. U slučajevima iz stavka 1. točke (a) ovog članka toj se obavijesti prilaže detaljno tehničko ili znanstveno obrazloženje koje dokazuje da ta roba predstavlja ozbiljan rizik. |
Amandman 67 Prijedlog uredbe Članak 7. – stavak 1. – uvodni dio | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
1. Ako je administrativna odluka iz članka 5. ili privremena zabrana iz članka 6. ujedno mjera o kojoj se obavješćuje putem RAPEX-a kako je navedeno u Direktivi o općoj sigurnosti proizvoda 2001/95/EZ, u skladu s ovom Uredbom nije obavezna posebna obavijest Komisiji ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: |
1. Ako je administrativna odluka iz članka 5. ili privremena zabrana iz članka 6. ujedno mjera o kojoj se obavješćuje putem RAPEX-a kako je navedeno u Direktivi o općoj sigurnosti proizvoda 2001/95/EZ, u skladu s ovom Uredbom nije obavezna posebna obavijest Komisiji i drugim državama članicama ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: |
Amandman 68 Prijedlog uredbe Članak 8. – stavak 1. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
1. Ovaj se članak primjenjuje ako je gospodarski subjekt na koji se odnosi administrativna odluka tu odluku dostavio Mreži za rješavanje problema unutarnjeg tržišta (SOLVIT) te ako tijekom SOLVIT-ova postupka nacionalni centar zatraži mišljenje Komisije kako bi se pomoglo u rješavanju predmeta. |
1. Ovaj se članak primjenjuje ako je gospodarski subjekt na koji se odnosi administrativna odluka tu odluku dostavio Mreži za rješavanje problema unutarnjeg tržišta (SOLVIT) te ako tijekom SOLVIT-ova postupka nacionalni centar ili nadležni centar zatraže mišljenje Komisije kako bi se pomoglo u rješavanju predmeta. Nacionalni i nadležni centri mreže SOLVIT, kao i gospodarski subjekt, dostavljaju Komisiji svu relevantnu dokumentaciju u vezi s dotičnom odlukom. Komisija može također dati mišljenje na vlastitu inicijativu. |
Amandman 69 Prijedlog uredbe Članak 8. – stavak 2. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
2. U roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva navedenog u stavku 1. Komisija stupa u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom ili subjektima i nadležnim tijelom koje je donijelo administrativnu odluku kako bi ocijenila sukladnost te administrativne odluke s načelom uzajamnog priznavanja i ovom Uredbom. |
2. Komisija bez nepotrebnog odgađanja razmatra dokumente i informacije dostavljene u okviru postupka SOLVIT kako bi ocijenila sukladnost te administrativne odluke s načelom uzajamnog priznavanja i ovom Uredbom. Ako su nužne dodatne informacije za potrebe navedenih ocjena, Komisija bez nepotrebnog odgađanja traži od relevantnog centra mreže SOLVIT da stupi u kontakt s relevantnim gospodarskim subjektom ili gospodarskim subjektima te s nadležnim tijelima. |
Amandman 70 Prijedlog uredbe Članak 8. – stavak 3. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
3. Kad Komisija dovrši svoju ocjenu, može izdati mišljenje u kojem iznosi pitanja koja bi po njezinu mišljenju SOLVIT trebao rješavati i, ako je prikladno, preporuke kako bi se pomoglo u rješavanju predmeta. |
3. U roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva iz stavka 1. Komisija dovršava svoju ocjenu i izdaje mišljenje u kojem iznosi pitanja koja bi po njezinu mišljenju SOLVIT trebao rješavati i, ako je prikladno, preporuke kako bi se pomoglo u rješavanju predmeta. To razdoblje od dva mjeseca ne uključuje vrijeme potrebno za dobivanje dodatnih informacija i dokumenata kako je predviđeno stavkom 2. |
Amandman 71 Prijedlog uredbe Članak 8. – stavak 3. – podstavak 1.a (novi) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
Ako tijekom ocjene iz stavka 2. Komisija sazna da je predmet riješen, ona može odlučiti ne izdati mišljenje. |
Amandman 72 Prijedlog uredbe Članak 8. – stavak 4. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
4. Mišljenje Komisije uzima se u obzir tijekom SOLVIT-ova postupka iz stavka 1. |
4. Mišljenje Komisije priopćuje se svim stranama uključenima u predmet te nadležnim tijelima država članica nadležnima za nadzor tržišta u okviru sustava navedenog u članku 11. Mišljenje Komisije uzima se u obzir tijekom SOLVIT-ova postupka iz stavka 1. |
Amandman 73 Prijedlog uredbe Članak 8. – stavak 4. – podstavak 1.a (novi) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
Pravo gospodarskih subjekata na nacionalne pravne lijekove ne utječe na njihovu mogućnost uporabe SOLVIT-a, kao ni na mogućnosti nacionalnog centra da zatraži mišljenje iz stavka 1. |
Amandman 74 Prijedlog uredbe Članak 9. – stavak 3. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
3. Kada je potrebno dopuniti informacije dostupne na internetu u skladu sa stavkom 2., kontaktne točke za proizvode na zahtjev gospodarskog subjekta ili nadležnog tijela iz druge države članice pružaju sve korisne informacije, primjerice elektronički primjerak ili elektroničku poveznicu na nacionalna tehnička pravila primjenjiva na određenu robu ili vrstu robe na državnom području na kojem je kontaktna točka za proizvode uspostavljena te informacije o tome podliježe li ta roba ili vrsta robe zahtjevu za prethodno odobrenje u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. |
3. Kada je potrebno dopuniti informacije dostupne na internetu u skladu sa stavkom 2., kontaktne točke za proizvode na zahtjev gospodarskog subjekta ili nadležnog tijela iz druge države članice pružaju sve korisne informacije, primjerice elektronički primjerak ili elektroničku poveznicu na nacionalna tehnička pravila i nacionalne administrativne postupke primjenjive na određenu robu ili vrstu robe na državnom području na kojem je kontaktna točka za proizvode uspostavljena te informacije o tome podliježe li ta roba ili vrsta robe zahtjevu za prethodno odobrenje u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. |
Amandman 75 Prijedlog uredbe Članak 10. – stavak 2.a (novi) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
2a. Za potrebe stavka 1. Komisija uspostavlja Koordinacijsku skupinu („Skupina”). Skupinu čine predstavnici nadležnih tijela i kontaktnih točaka za proizvode iz država članica. |
|
Zadaće Skupine uključuju sljedeće: |
|
(a) olakšavanje razmjene informacija, najboljih praksi i drugih relevantnih aspekata nadzornih aktivnosti u državama članicama; |
|
(b) podržavanje funkcioniranja kontaktnih točaka za proizvode i pospješivanje njihove prekogranične suradnje; |
|
(c) pružanje Komisijinih doprinosa i povratnih informacija o smjernicama o konceptu prevladavajućih razloga od javnog interesa te preporuka i najboljih praksi kako bi se potaknula dosljedna primjena ove Uredbe; |
|
(d) olakšavanje i koordiniranje razmjene dužnosnika među državama članicama, osobito u pogledu sektora koji su posebno problematični; |
|
(e) olakšavanje i koordiniranje organizacije zajedničkih programa osposobljavanja za tijela i poduzeća. |
Amandman 76 Prijedlog uredbe Članak 10. – stavak 3. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
3. Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela i kontaktne točke za proizvode sudjeluju u aktivnostima iz stavka 1. |
3. Svaka država članica obavješćuje Komisiju o predstavnicima koje imenuje u Skupinu. Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela i kontaktne točke za proizvode sudjeluju u aktivnostima iz stavka 1. i stavka 2.a. |
Amandman 77 Prijedlog uredbe Članak 12. – stavak 1. – uvodni dio | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
1. Unija može financirati sljedeće aktivnosti kojima se podupire provedba ove Uredbe: |
1. Unija financira sljedeće aktivnosti kojima se podupire provedba ove Uredbe: |
Amandman 78 Prijedlog uredbe Članak 12. – stavak 1. – točka d | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
(d) ostvarivanje suradnje među kontaktnim točkama za proizvode te tehnička i logistička potpora toj suradnji; |
(d) razmjena dobrih praksi; |
Amandman 79 Prijedlog uredbe Članak 14. – stavak 1. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
1. Do (...), a nakon toga svakih pet godina, Komisija provodi evaluaciju ove Uredbe s obzirom na njezine ciljeve, a izvješće o tome dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. |
1. Do (...), a nakon toga svake dvije godine, Komisija provodi evaluaciju ove Uredbe s obzirom na njezine ciljeve, a izvješće o tome dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. |
Amandman 80 Prijedlog uredbe Prilog I. – stavak 1. – točka 1.a (nova) | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
1 a. Ime i adresa gospodarskog subjekta koji sastavlja izjavu o uzajamnom priznavanju |
Amandman 81 Prijedlog uredbe Prilog I. – stavak 1. – točka 4. − podtočka 4.1. | |
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
4.1. Prethodno opisana roba ili vrsta robe u skladu je s relevantnim propisima koji se primjenjuju u državi članici navedenoj u nastavku: Naslovi pojedinih relevantnih propisa koji se primjenjuju u toj državi članici: |
4.1. Prethodno opisana roba ili vrsta robe, uključujući njihove karakteristike u skladu je s relevantnim propisima koji se primjenjuju u državi članici navedenoj u nastavku: Naslovi pojedinih relevantnih propisa koji se primjenjuju u toj državi članici: |
- [1] SL C ...
OBRAZLOŽENJE
Jedinstveno tržište robe jedno je od najvećih postignuća Europske unije. Ostvarivanje bolje povezanog i pravednijeg jedinstvenog tržišta jedan je od ključnih političkih prioriteta Europske unije zajedno s provedbom strategije jedinstvenog tržišta. Slobodno kretanje robe najrazvijenija je temeljna sloboda i zaslužno je za oko 25 % BDP-a EU-a i 75 % trgovine unutar EU-a. Međutim, jedinstveno tržište robe još uvijek nije dovršeno. Ako ne postoje zajednička pravila na jedinstvenom tržištu, kao za proizvode koji nisu obuhvaćeni usklađenim propisima EU-a o sigurnosti proizvoda ili koji su samo djelomično obuhvaćeni tim propisima, trebalo bi se primjenjivati načelo uzajamnog priznavanja. Međutim, trenutačni okvir nije se pokazao dovoljnim za jamčenje dosljedne i efektivne primjene načela uzajamnog priznavanja.
Stoga je Europska Komisija u svojem Programu rada Komisije za 2017. najavila prijedlog za „paket mjera za proizvode” koji će sveobuhvatno izmijeniti i olakšati upotrebu uzajamnog priznavanja na jedinstvenom tržištu, odgovarajući na taj način na nedostatke u cilju boljeg funkcioniranja jedinstvenog tržišta robe.
Načelo uzajamnog priznavanja podrazumijeva da roba koja se zakonito stavlja na tržište u jednoj državi članici ne bi trebala biti zabranjena u drugoj državi članici, osim ako ta država članica ima opravdane razloge za zabranu ili ograničavanje prodaje te robe. Uzajamno priznavanje primjenjuje se na proizvode koji ne podliježu zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili su njime samo djelomično obuhvaćeni, kao što su proizvodi široke potrošnje poput tekstila, obuće, proizvoda za njegu djece, nakita, stolnih proizvoda ili pokućstva.
Nova uredba o uzajamnom priznavanju trebala bi pojasniti i pojednostaviti postupke koje poduzeća i nacionalna tijela trebaju slijediti te poboljšati funkcioniranje uzajamnog priznavanja.
Pristup tržištu temeljen na uzajamnom priznavanju trebalo bi odbiti samo ako je u pitanju legitiman i proporcionalan javni interes. Nadalje, potrebno je pojasniti područje primjene uzajamnog priznavanja i jasno definirati kada je primjenjivo kako bi se povećala pravna sigurnost za poduzeća i nacionalna tijela u pogledu toga kada se može upotrijebiti načelo uzajamnog priznavanja.
Dobrovoljna „izjava o uzajamnom priznavanju” koju trebaju ispuniti gospodarski subjekti trebala bi pomoći poduzećima da dokažu da njihov proizvod već ispunjava zahtjeve druge države članice, uvjeriti tijela i olakšati prekograničnu suradnju. Uvođenjem te izjave radi lakšeg dokazivanja da je proizvod već zakonito stavljen na tržište povećat će se pravna sigurnost u pogledu primjene uzajamnog priznavanja i olakšati njegova primjena za poduzeća.
Uspostava administrativne suradnje poboljšat će komunikaciju i povjerenje među nacionalnim tijelima te olakšati funkcioniranje uzajamnog priznavanja. Subjekti uključeni u uzajamno priznavanje ne komuniciraju međusobno dovoljno dobro. Često je razlog tomu raspršenost ovlasti i nadležnosti za konkretne propise, što komplicira snalaženje u tim često veoma tehničkim pitanjima. Stoga bi kontaktne točke za proizvode trebalo ojačati kao komunikacijske kanale za uzajamno priznavanje.
Izvjestitelj je predložio poboljšanje prekogranične suradnje uspostavom koordinacijske skupine koju čine predstavnici iz nadležnih tijela i kontaktne točke za proizvode u državama članicama.
Novim prijedlogom o uzajamnom priznavanju također se uvodi postupak za rješavanje problema kako bi se pružili djelotvorni pravni lijekovi i ponovno uspostavilo povjerenje u uzajamno priznavanje. Postojeći mehanizam SOLVIT trebao bi se koristiti kao glavni postupak za rješavanje problema. SOLVIT je usluga koju pružaju nacionalne uprave u svim državama članicama EU-a. Ako su nacionalna tijela u drugoj državi članici EU-a povrijedila prava poduzeća, ta im mreža pomaže nastojeći pronaći rješenje. Stoga poduzeća mogu upotrebljavati SOLVIT kao alternativu sudskom postupku kada dobiju nacionalnu odluku o uskraćivanju ili ograničavanju pristupa tržištu zajamčenog načelom uzajamnog priznavanja.
Prijedlogom bi trebalo ojačati europsku razinu i ulogu Europske komisije u uzajamnom priznavanju tako da se Europsku komisiju obveže da daje mišljenje o predmetima podnesenima u okviru mreže SOLVIT. Nadalje, Europska bi komisija trebala uže surađivati s konkretnim zemljama i sektorima kako bi uzajamno priznavanje funkcioniralo. Komisija bi trebala također dodatno procijeniti moguće koristi za poduzeća i nacionalna tijela daljnjom razradom postojećeg popisa proizvoda za uzajamno priznavanje i pružiti smjernice o načinu primjene načela uzajamnog priznavanja. Konačno, države članice bi trebale nastaviti eksplicitno predviđati uzajamno priznavanje u svojim nacionalnim tehničkim pravilima, ali bi to trebale raditi na razumljiv način. Stoga izvjestitelj potiče države članice da uvedu jasnu i nedvosmislenu „klauzulu o jedinstvenom tržištu” u nacionalna tehnička pravila i da razviju konkretne smjernice za uporabu te klauzule.
Izvjestitelj pozdravlja prijedlog i vjeruje da će poboljšanje sustava uzajamnog priznavanja robe pojednostaviti postupke za poduzeća i nacionalna tijela i smanjiti administrativno opterećenje za poduzeća, omogućujući im da iskoriste slobodno kretanje robe na jedinstvenom tržištu Europske unije.
POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
Naslov |
Uzajamno priznavanje robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici |
||||
Referentni dokumenti |
COM(2017)0796 – C8-0005/2018 – 2017/0354(COD) |
||||
Datum podnošenja EP-u |
20.12.2017 |
|
|
|
|
Nadležni odbor Datum objave na plenarnoj sjednici |
IMCO 5.2.2018 |
|
|
|
|
Odbori koji daju mišljenje Datum objave na plenarnoj sjednici |
ITRE 5.2.2018 |
JURI 5.2.2018 |
|
|
|
Odbori koji nisu dali mišljenje Datum odluke |
ITRE 23.1.2018 |
JURI 24.1.2018 |
|
|
|
Izvjestitelji Datum imenovanja |
Ivan Štefanec 23.1.2018 |
|
|
|
|
Razmatranje u odboru |
22.1.2018 |
16.5.2018 |
18.6.2018 |
11.7.2018 |
|
Datum usvajanja |
3.9.2018 |
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
31 1 1 |
|||
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
John Stuart Agnew, Pascal Arimont, Daniel Dalton, Nicola Danti, Pascal Durand, Maria Grapini, Liisa Jaakonsaari, Philippe Juvin, Antonio López-Istúriz White, Morten Løkkegaard, Eva Maydell, Nosheena Mobarik, Marcus Pretzell, Virginie Rozière, Christel Schaldemose, Andreas Schwab, Olga Sehnalová, Jasenko Selimovic, Igor Šoltes, Ivan Štefanec, Catherine Stihler, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Mylène Troszczynski, Anneleen Van Bossuyt, Marco Zullo |
||||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Birgit Collin-Langen, Roberta Metsola, Adam Szejnfeld, Sabine Verheyen, Kerstin Westphal |
||||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Isabella De Monte, Michael Detjen, Michaela Šojdrová |
||||
Datum podnošenja |
6.9.2018 |
||||
KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU
31 |
+ |
|
ALDE |
Morten Løkkegaard, Jasenko Selimovic |
|
ECR |
Daniel Dalton, Nosheena Mobarik, Anneleen Van Bossuyt |
|
EFDD |
Marco Zullo |
|
ENF |
Mylène Troszczynski |
|
PPE |
Pascal Arimont, Birgit Collin-Langen, Philippe Juvin, Antonio López-Istúriz White, Eva Maydell, Roberta Metsola, Andreas Schwab, Michaela Šojdrová, Ivan Štefanec, Adam Szejnfeld, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Sabine Verheyen |
|
S&D |
Nicola Danti, Isabella De Monte, Michael Detjen, Maria Grapini, Liisa Jaakonsaari, Virginie Rozière, Christel Schaldemose, Olga Sehnalová, Catherine Stihler, Kerstin Westphal |
|
VERTS/ALE |
Pascal Durand, Igor Šoltes |
|
1 |
- |
|
EFDD |
John Stuart Agnew |
|
1 |
0 |
|
ENF |
Marcus Pretzell |
|
Korišteni znakovi:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani