Postupak : 2018/2006(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0298/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0298/2018

Rasprave :

PV 25/10/2018 - 10
CRE 25/10/2018 - 10

Glasovanja :

PV 25/10/2018 - 13.2

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0419

IZVJEŠĆE     
PDF 442kWORD 53k
1.10.2018
PE 618.147v02-00 A8-0298/2018

o zaštiti financijskih interesa EU-a – povrat novca i imovine iz trećih zemalja u slučaju prijevare

(2018/2006(INI))

Odbor za proračunski nadzor

Izvjestitelj: Cătălin Sorin Ivan

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o zaštiti financijskih interesa EU-a – povrat novca i imovine iz trećih zemalja u slučaju prijevare

(2018/2006(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir 18. izvješće Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) za 2017.,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”)(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. travnja 2016. o akcijskom planu o PDV-u (COM(2016)0148),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 3. rujna 2018. pod nazivom „Zaštita financijskih interesa Europske unije – borba protiv prijevara – godišnje izvješće za 2017.” (COM(2018)0553) i priložene radne dokumente službi (SWD(2018)0381 do 0386),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti (završno izvješće)(4) (rezolucija Odbora CRIM) te Rezoluciju od 25. listopada 2016. o borbi protiv korupcije i daljnjem postupanju nakon rezolucije Odbora CRIM(5),

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Eurobarometra br. 470,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o borbi protiv carinskih prijevara i zaštiti vlastitih sredstava EU-a (O-000066/2018),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0298/2018),

A.  budući da zaštita financijskih interesa EU-a treba biti ključni element politike EU-a usmjerene na jamčenje pravilne i učinkovite upotrebe novca građana, a time i na povećanje njihova povjerenja;

B.  budući da raznolikost pravnih i administrativnih sustava u državama članicama predstavlja izazovno okruženje za borbu protiv prijevara, u nedostatku jedinstvenoga zakonodavstva na europskoj razini za borbu protiv organiziranog kriminala;

C.  budući da se u članku 325. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije navodi da države članice radi suzbijanja prijevara usmjerenih protiv financijskih interesa Unije poduzimaju iste mjere koje poduzimaju radi suzbijanja prijevara koje su usmjerene protiv njihovih vlastitih financijskih interesa;

D.  budući da se Direktivom 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji(6) uvode minimalni standardi EU-a za zamrzavanje imovine u cilju mogućeg naknadnog oduzimanja i za oduzimanje imovine stečene kaznenim djelom;

E.  budući da se Prijedlogom uredbe Komisije od 21. prosinca 2016. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i oduzimanje (2016/0412(COD)) uvode standardizirani načini suradnje među državama članicama;

F.  budući da se nijedan od tih instrumenata ne može primijeniti na treće zemlje;

G.  budući da se Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”), a posebno njezinim člankom 104., predviđaju načini suradnje s trećim zemljama;

H.  budući da je u članku 3. stavku 4. Konvencije Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma (CETS br. 185) utvrđeno sljedeće: „svaka stranka donosi zakonodavne ili druge mjere potrebne kako bi se jamčilo da, u skladu s definicijom teškog kaznenog djela u nacionalnom zakonodavstvu, počinitelj dokaže podrijetlo navodnih prihoda ili druge imovine podložne oduzimanju u mjeri u kojoj je takav zahtjev usklađen s načelima domaćeg prava”;

I.  budući da su UN i Vijeće Europe razvili nekoliko konvencija i mehanizama na regionalnoj i globalnoj razini povezanih s oduzimanjem i povratom imovine, točnije, Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije od 31. listopada 2003., Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv međunarodnog organiziranog kriminala od 15. studenog 2000., Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma od 16. svibnja 2005. te Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom od 8. studenog 1990.; budući da zbog različitih razloga ti instrumenti ne omogućuju uvijek učinkoviti i pravovremeni povrat otuđene imovine;

J.  budući da je EU odredio to pitanje jednim od prioriteta zajedničke vanjske i sigurnosne politike; budući da se s tim u vezi provode pilot-projekti i pripremna djelovanja;

K.  budući da u skladu s člancima 1., 3. i 14. Uredbe 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, OLAF u skladu sa svojim mandatom može provoditi istrage svugdje gdje se troši novac EU-a, uključujući u zemljama koje nisu članice EU-a a koje primaju pomoć EU-a;

L.  budući da u skladu s člankom 14. Uredbe br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. OLAF može zaključiti administrativne dogovore s nadležnim tijelima u trećim zemljama nakon prethodnog usklađivanja s nadležnim službama Komisije i s Europskom službom za vanjsko djelovanje;

1.  ističe aktualni problem sredstava EU-a izgubljenih zbog slučajeva prijevare u kojima su sredstva prebačena u treće zemlje;

2.  ističe da je u svrhu prevencije potrebno izbjegavati prijenose sredstava putem financijskih posrednika koji djeluju na netransparentnim i nekooperativnim jurisdikcijama; 

3.  sa zabrinutošću ističe da je i sredstva iz trećih zemalja moguće prijevarom prenijeti u EU; ističe da bi ishod pripremnog djelovanja za pružanje potpore zemljama Arapskog proljeća u povratu imovine koje provodi Međuregionalni istraživački institut Ujedinjenih naroda za kriminal i pravdu, a financira ga EU, trebao biti stalni i prošireni program EU-a za provedbu povrata imovine;

4.  ističe potrebu za povezivanjem isplate sredstava s objavom podataka o stvarnom vlasništvu kako bi se olakšao povrat imovine u slučaju prijevare;

5.  ističe da je EU, nažalost, dosad tek s nekoliko trećih zemalja sklopio sporazume o uzajamnoj pravnoj pomoći, primjerice s Japanom, SAD-om, Norveškom i Lihtenštajnom, usprkos činjenici da se sumnja na prijenos sredstava i u druge jurisdikcije; poziva Komisiju da potakne napore u cilju postizanja sporazuma s trećim zemljama koje primaju sredstva EU-a;

6.  izražava žaljenje zbog činjenice da se mnoge države članice trenutačno moraju oslanjati na bilateralne sporazume te da EU nema jedinstven pristup tom ozbiljnom problemu; ističe, stoga, da je potrebno zauzeti pristup koji je u većoj mjeri jedinstven;

7.  poziva EU da njegov zahtjev za članstvo u Skupini država Vijeća Europe protiv korupcije (GRECO) bude što žurniji te da obavještava Parlament o tom pitanju;

8.  poziva Komisiju da zauzme čvršće stajalište u sporazumima s trećim zemljama dodavanjem klauzula o borbi protiv prijevara; izražava žaljenje zbog činjenice da nema podataka o iznosu sredstava EU-a koji se godišnje izgubi zbog prijevara povezanih s prijenosom novca u treće zemlje; poziva Komisiju da izračuna iznos izgubljenih sredstava EU-a;

9.  poziva Komisiju da provede procjenu rizika zakonodavstva EU-a kojim se olakšava nezakoniti prijenos novca izvan EU-a te da ukloni sporne dijelove iz tih zakona;

10.  poziva Komisiju da utvrdi standardiziranu metodu prikupljanja podataka koja bi bila istovjetna za sve države članice te kojom bi se omogućilo utvrđivanje nezakonitog prijenosa imovine u treće zemlje u cilju uspostave središnje baze podataka EU-a što je prije moguće; ističe da takav mehanizam već postoji radi borbe protiv pranja novca te da ga je moguće proširiti;

11.  ističe da su Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma od 16. svibnja 2005. te Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom od 8. studenog 1990. važni instrumenti koji olakšavaju suradnju s trećim zemljama u području zamrzavanja i povrata imovine; pozdravlja uspješno zaključenje pregovora o Prijedlogu uredbe o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i oduzimanje te napominje da bi njegovi glavni elementi mogli biti korisna osnova za suradnju s trećim zemljama u kontekstu međunarodnih konvencija i bilateralnih sporazuma čija je stranka EU;

12.  izražava žaljenje zbog činjenice da nisu sve države članice EU-a pristale sudjelovati u osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO); ističe važnost toga da EPPO postane ključni akter bilo kojeg budućeg mehanizma povrata u trećim zemljama, te da to iziskuje da ga se u tu svrhu, u skladu s člankom 104. Uredbe o EPPO-u, prepozna kao nadležno tijelo u postojećim i budućim sporazumima o uzajamnoj pravnoj pomoći i povratu imovine, osobito u konvencijama Vijeća Europe i UN-a;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskom uredu za borbu protiv prijevara.

(1)

SL L 198, 28.7.2017., str. 29.

(2)

SL L 283, 31.10.2017., str. 1.

(3)

SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

(4)

SL C 208, 10.6.2016., str. 89.

(5)

SL C 215, 19.6.2018., str. 96.

(6)

SL L 127, 7.6.2014., str. 39.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

27.9.2018

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

19

1

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Inés Ayala Sender, Jonathan Bullock, Tamás Deutsch, Luke Ming Flanagan, Ingeborg Gräßle, Cătălin Sorin Ivan, Wolf Klinz, Arndt Kohn, Bogusław Liberadzki, Monica Macovei, Gilles Pargneaux, Georgi Pirinski, José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Claudia Schmidt, Bart Staes, Indrek Tarand, Marco Valli, Joachim Zeller, Dennis de Jong

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Richard Ashworth, Karin Kadenbach


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

19

+

ALDE

Wolf Klinz

ECR

Monica Macovei

EFDD

Marco Valli

GUE/NGL

Luke Ming Flanagan, Dennis de Jong

PPE

Richard Ashworth, Ingeborg Gräßle, José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Claudia Schmidt, Joachim Zeller

S&D

Inés Ayala Sender, Karin Kadenbach, Arndt Kohn, Bogusław Liberadzki, Gilles Pargneaux, Georgi Pirinski

VERTS/ALE

Bart Staes, Indrek Tarand

NI

Cătălin Sorin Ivan

1

-

PPE

Tamás Deutsch

1

0

EFDD

Jonathan Bullock

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 16. listopada 2018.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti