Postupak : 2019/0818(NLE)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0046/2019

Podneseni tekstovi :

A9-0046/2019

Rasprave :

Glasovanja :

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0094

<Date>{06/12/2019}6.12.2019</Date>
<NoDocSe>A9-0046/2019</NoDocSe>
PDF 352kWORD 100k

<TitreType>IZVJEŠĆE</TitreType>

<Titre>o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem članice Izvršnog odbora Europske središnje banke</Titre>

<DocRef>(C9-0173/2019 – 2019/0818(NLE))</DocRef>


<Commission>{ECON}Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku</Commission>

Izvjestiteljica: <Depute>Irene Tinagli</Depute>

PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA
 PRILOG 1.: ŽIVOTOPIS Isabel Schnabel
 PRILOG 2.: ODGOVORI Isabel Schnabel NA UPITNIK
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA

o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem članice Izvršnog odbora Europske središnje banke

(C9-0173/2019 – 2019/0818 (NLE))

(Savjetovanje)

Europski parlament,

 uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 8. studenoga 2019. (13651/2019)[1],

 uzimajući u obzir članak 283. stavak 2. drugi podstavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim se Europsko vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0173/2019),

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a[2],

 uzimajući u obzir članak 130. Poslovnika,

 uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0046/2019),

A. budući da se Europsko vijeće pismom od 14. studenoga 2019. savjetovalo s Europskim parlamentom u vezi s imenovanjem Isabel Schnabel na funkciju članice Izvršnog odbora Europske središnje banke na mandat od osam godina, počevši od 1. siječnja 2020.;

B. budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku ocijenio kvalifikacije predložene kandidatkinje, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 283. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i nužne potpune neovisnosti ESB-a, u skladu s člankom 130. Ugovora; budući da je, u okviru tog ocjenjivanja, Odbor zaprimio životopis kandidatkinje kao i njezine odgovore na pismeni upitnik koji joj je upućen;

C. budući da je u Odboru 3. prosinca 2019. održano saslušanje kandidatkinje tijekom kojeg je ona dala uvodnu izjavu, a zatim odgovorila na pitanja članova Odbora;

D. budući da se Upravno vijeće Europske središnje banke sastoji od članova Izvršnog odbora Europske središnje banke i devetnaest guvernera nacionalnih središnjih banaka država članica čija je valuta euro; budući da su trenutačno svi oni muškarci;

E. budući da je Parlament u više navrata izrazio nezadovoljstvo u pogledu postupka imenovanja članova Izvršnog odbora Europske središnje banke te je pozvao na unaprjeđenje tog postupaka; budući da je Parlament zatražio da se pravodobno dostavi rodno uravnotežen uži popis s najmanje dva imena;

F. budući da je Parlament 17. rujna 2019. dao pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća o imenovanju Christine Lagarde prvom predsjednicom Europske središnje banke;

G.  budući da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u Upravnom vijeću Europske središnje banke; budući da Parlament žali zbog toga što države članice nisu ozbiljno shvatile taj zahtjev te poziva nacionalne institucije i institucije EU-a da aktivno rade na postizanju rodne ravnoteže u sljedećim imenovanjima;

H. budući da bi sve institucije i tijela EU-a i država članica trebali provoditi konkretne mjere kako bi se osigurala rodna ravnoteža;

1. daje pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća da se Isabel Schnabel imenuje članicom Izvršnog odbora Europske središnje banke;

2. nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i vladama država članica.

 


 

PRILOG 1.: ŽIVOTOPIS Isabel Schnabel

studeni 2019.

Potpuna verzija: https://www.finance.uni-bonn.de/members/schnabel/vita/

 

Profesorica financijske ekonomije

Institut za financije i statistiku

Sveučilište u Bonnu

53012 Bonn

Njemačka
Telefon: +49-(0) 228 / 73 9202

Adresa elektroničke pošte: isabel.schnabel@uni-bonn.de

Web-stranica: http://www.finance.uni-bonn.de/schnabel
Twitter: @Isabel_Schnabel

Osobni podaci

Datum rođenja 9. kolovoza 1971.

Mjesto rođenja Dortmund, Njemačka

Ime po rođenju Gödde

Državljanstvo njemačko

Djeca Troje djece (2004., 2006., 2008.)

 

Trenutačni položaj Profesorica (W3) financijske ekonomije, Odsjek za ekonomiju, Sveučilište u Bonnu, od prosinca 2015.

Članica Njemačkog vijeća gospodarskih stručnjaka (Sachverständigenrat zur Begutachtung der gesamtwirtschaftlichen Entwicklung) od lipnja 2014.

Glasnogovornica za Cluster of Excellence 2126 „ECONtribute – Markets & Public Policy” (sveučilišta u Bonnu i Kölnu) od siječnja 2019.

Supredsjednica Francusko-njemačkog vijeća gospodarskih stručnjaka, od listopada 2019.

Znanstvena suradnica na institutu Max Planck Institute for Research on Collective Goods, Bonn, od rujna 2007.

 Stalna znanstvena suradnica u centru Centre for Economic Policy Research (CEPR), programsko područje „Financijska ekonomija”, od siječnja 2015. (Znanstvena suradnica od prosinca 2006.).

Znanstvena suradnica i članica Izvršnog odbora, Reinhard Selten Institute, Bonn i Köln, od travnja 2017.

Istraživački interesi Bankarstvo (stabilnost i regulacija banaka, institucije koje su prevelike da bi propale, sistemski rizik)

Međunarodne financije (financijske krize, financijska integracija, tokovi kapitala)

Ekonomska povijest (financijske krize i institucije)

Financijsko pravo i ekonomija

Akademska karijera i obrazovanje

ožujak 2009. – studeni 2015. Profesorica (W3) financijske ekonomije, Fakultet prava, menadžmenta i ekonomije, Johannes Gutenberg University Mainz

travanj 2007. – veljača 2009.  Profesorica (W2) financijske ekonomije, Fakultet prava, menadžmenta i ekonomije, Johannes Gutenberg University Mainz

svibanj 2004. – kolovoz 2007.  Viša znanstvena suradnica (Postdoc) na Max Planck Institute for Research on Collective Goods, Bonn

rujan 2004. – ožujak 2005. Gostujuća postdoktorska suradnica, Odsjek za ekonomiju na Sveučilištu Harvard, Cambridge, SAD

veljača 2003. – travanj 2004. Docentica ekonomije, Odsjek za ekonomiju, Sveučilište u Mannheimu

veljača 2003. Disertacija (Dr. rer. pol.), Odsjek za ekonomiju, Sveučilište u Mannheimu (summa cum laude), Naslov disertacije: „Macroeconomic Risks and Financial Crises - A Historical Perspective” Glavni savjetnik: Martin Hellwig

1998. – 2003. Doktorski studij, program DFG „Allocation on financial markets” na Odsjeku za ekonomiju, Sveučilište u Mannheimu

 Istraživačka i nastavna asistentica na katedri za ekonomiju, ekonomska teorija (Martin Hellwig), Sveučilište u Mannheimu

studeni 1998.  Diploma iz ekonomije („Diplom-Volkswirtin”), Sveučilište u Mannheimu (najbolja na godini) 

1997. – 1998. Doktorski studij, Odsjek za ekonomiju,  
Sveučilište u Kaliforniji, Berkeley, SAD (jedna godina)

1995. – 1997. Studij ekonomije, Odsjek za ekonomiju,  
Sveučilište u Mannheimu

1995. Studij ruskog jezika, Sankt Peterburg, Rusija (jedan semestar)

1994. – 1995. Studij ekonomije, Sorbona (Pariz I), Sveučilište u Parizu, Francuska (jedan semestar)

1992. – 1994. Studij ekonomije, Odsjek za ekonomiju,  
Sveučilište u Mannheimu

1990. – 1992.  Stručna praksa („Banklehre”), Deutsche Bank, Dortmund

1990. Srednjoškolska diploma („Abitur”)

Ostale profesionalne aktivnosti (samo aktualne)

Od rujna 2019. Članica znanstvenog savjetodavnog odbora IZA – Institute of Labor Economics i Deutsche Post Stiftung

Od lipnja 2019. Potpredsjednica Savjetodavnog znanstvenog odbora (ASC) Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) (članica od ožujka 2015.)

Od siječnja 2017. Zamjenica predsjednika Znanstvenog savjetodavnog odbora Research Data and Service Centre (RDSC) pri Deutsche Bundesbank (članica od lipnja 2016.)

Od travnja 2016. Predsjednica Savjetodavnog odbora (Fachbeirat), BaFin (Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht) (članica od siječnja 2008.)

Od ožujka 2014. Znanstvena suradnica, CESifo Network

Od svibnja 2013. Članica Upravnog vijeća (Verwaltungsrat), BaFin (Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht)

Od srpnja 2012. Članica Znanstvenog savjetodavnog vijeća, Centre for European Economic Research (ZEW), Mannheim (trenutačno neaktivno)

Odabrana priznanja 

Od 2019. Članica North Rhine-Westphalian Academy of Sciences, Humanities and the Arts

Od 2018. Članica Berlin-Brandenburg Academy of Sciences and Humanities

2018. Nagrada Stolper, Verein für Socialpolitik

2018. Nagrada Monetary Workshop „za doprinos teoriji financijskog tržišta i bankarskoj regulaciji te analizi sistemskih financijskih kriza”

2010. Nagrada za najboljeg predavača, Odsjek za ekonomiju, Sveučilište Goethe u Frankfurtu

2000. Nagrada za najboljeg predavača, Odsjek za ekonomiju, Sveučilište u Mannheimu

1993. – 1998. Stipendija Njemačke nacionalne akademske zaklade („Studienstiftung des Deutschen Volkes”)

 

Jezični profil   njemački (izvorni govornik), engleski (tečno), francuski (vrlo dobro), ruski (osnovno)

ODABRANE PUBLIKACIJE

Publikacije u stručnim časopisima (odabrane)

„Asset Price Bubbles and Systemic Risk”, s Markusom K. Brunnermeierom i Simonom Rotherom, Review of Financial Studies, pred objavom.

„Foreign banks, financial crises and economic growth in Europe”, s Christianom Seckingerom, Journal of International Money and Finance, 2019., 95, 70.–94.

„A new IV approach for estimating the efficacy of macroprudential measures”, s Niklasom Gadatschom i Lukasom Mannom, Economics Letters, 2018., 168, 107.–109.

„Financial Sector Reform After the Crisis: Has Anything Happened?”, s Alexanderom Schäferom i Beatrice Weder di Mauro, Review of Finance, 2016., 20(1), 77.–125.

„Financial Integration and Growth – Why Is Emerging Europe Different?”, s Christianom Friedrichom i Jerominom Zettelmeyerom, Journal of International Economics, 2013., 89, 522.–538.

„Competition, Risk-Shifting, and Public Bail-out Policies”, s Reintom Groppom i Hendrikom Hakenesom, Review of Financial Studies, 2011., 24(6), 2084.–2120.

„Bank Size and Risk-Taking under Basel II”, s Hendrikom Hakenesom, Journal of Banking and Finance, 2011., 35, 1436.–1449.

„The Threat of Capital Drain: A Rationale for Regional Public Banks?”, s Hendrikom Hakenesom, Journal of Institutional and Theoretical Economics, 2010., 166(4), 662.–689.

„How Do Official Bailouts Affect the Risk of Investing in Emerging Markets?”, s Giovannijem dell'Aricciom i Jerominom Zettelmeyerom, Journal of Money, Credit, and Banking, 38(7), listopad 2006., 1689.–1714.

„Liquidity and Contagion: The Crisis of 1763”, s Hyunom Songom Shinom, Journal of the European Economic Association, 2(6), prosinac 2004., 929.–968.

„The German Twin Crisis of 1931”, Journal of Economic History, 64(3), rujan 2004., 822.–871.

Publikacije povezane s politikom (odabrane)

Target-Salden, Leistungsbilanzsalden, Geldschöpfung, Banken und Kapitalmärkte [salda TARGET, salda tekućih računa, emisije novca, banke i tržišta kapitala], s Martinom Hellwigom, Wirtschaftsdienst, 99(9), 2019., 632.–640.

Verursachen Target-Salden Risiken für die Steuerzahler? [Predstavljaju li salda sustava Target rizik za porezne obveznike?], s Martinom Hellwigom, Wirtschaftsdienst, 99(8), 2019., 553.–561.

Completing Europe’s Banking Union means breaking the bank-sovereign vicious circle, s Nicolasom Véronom, kolumna VoxEU, 16. svibnja 2018., dostupno na http://www.voxeu.org.

Breaking the stalemate on European deposit insurance, s Nicolasom Véronom, kolumna VoxEU, 6. travnja 2018., dostupno na http://www.voxeu.org.

Reconciling risk sharing with market discipline: A constructive approach to euro area reform, s Agnès Bénassy-Quéré, Markusom K. Brunnermeierom, Henrikom Enderleinom, Emmanuelom Farhijem, Marcelom Fratzscherom, Clemensom Fuestom, Pierre-Olivierom Gourinchasom, Philippeom Martinom, Jeanom Pisani-Ferryjem, Hélène Rey, Nicolasom Véronom, Beatrice Weder di Mauro, Jerominom Zettelmeyerom, CEPR Policy Insight No. 91.


PRILOG 2.: ODGOVORI Isabel Schnabel NA UPITNIK

A. Životno i radno iskustvo

1. Izdvojite glavne aspekte Vaših stručnih vještina u monetarnim, financijskim i poslovnim pitanjima te glavne aspekte Vašeg iskustva na europskoj i međunarodnoj razini.

Profesorica sam financijske ekonomije od 2007., prvo na Sveučilištu u Mainzu, a zatim na Sveučilištu u Bonnu, gdje radim i danas. Moja istraživanja oduvijek su bila usko povezana s monetarnim i financijskim temama.

Između ostalog, radila sam na uzrocima financijskih kriza i odgovorima na njih, s posebnim naglaskom na problemu banaka koje su prevelike da bi propale i povezanim posljedicama za regulaciju banaka. Nadalje, analizirala sam pojavu i posljedice financijskih balona te sam pokazala kako slabosti financijskog sektora pridonose slabostima koje proizlaze iz balona cijena imovine. Također sam analizirala ulogu koju središnje banke i makrobonitetne politike mogu imati u rješavanju problema financijskih balona. U određenim sam radovima analizirala povećanje financijskih poremećaja do kojeg dolazi zbog prodaje imovine po vrlo niskim cijenama te način na koji se središnje banke mogu nositi s takvom nepoželjnom dinamikom na tržištu. Još jedno od područja mojih istraživanja odnosi se na utjecaj financijske integracije na gospodarski rast. U jednom od radova ukazujem na gospodarsku štetu nastalu zbog sloma financijske integracije tijekom krize europodručja. Naposljetku, dio mojeg istraživanja bio je usmjeren na teme koje su usko povezane s bankovnom unijom, kao što su čimbenici povezanosti između države i banaka te utjecaj sustava sanacije banaka na sistemski rizik.

Moj je dosadašnji rad bio i teorijski i empirijski, sa snažnijim naglaskom na potonjem. U svojem sam radu proučavala i povijesne događaje koji sežu sve do 17. stoljeća, te sam, primjerice, proučavala ulogu koju su prve banke i središnje banke imale u području monetarne i financijske stabilnosti. Moja su istraživanja, čiji su koautori mnogi nacionalni i međunarodni istraživači, objavljena u međunarodno priznatim znanstvenim časopisima te su dobila važna financijska sredstva za akademski rad od trećih strana, kao što je Cluster of Excellence ECONtribute – Markets & Public Policy, koji financira Njemačka zaklada za istraživanje u kontekstu njemačke strategije za izvrsnost.

Nadalje, stekla sam veliko iskustvo u radu na politikama zahvaljujući članstvu u Njemačkom vijeću gospodarskih stručnjaka, ključnom neovisnom savjetodavnom tijelu za gospodarstvo njemačke vlade, čija sam članica od 2014. U tom sam svojstvu intenzivno radila na temama povezanima s financijskom i monetarnom stabilnošću, posebice reformom arhitekture europodručja (bankovna unija, unija tržišta kapitala i reforma Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM). Na primjer, izradili smo prijedloge o načinu reguliranja izloženosti javnom dugu, koji se čini jednim od ključnih dijelova paketa o dovršetku bankovne unije. Druge teme odnosile su se na izazove s kojima se suočavaju njemački i europski bankarski sektor, uključujući one koje proizlaze iz strukturnih promjena u procesu digitalizacije.

Isto tako, članica sam mnogih drugih odbora u području monetarne i financijske ekonomije. Od 2015. sam članica, a od 2019. potpredsjednica Savjetodavnog znanstvenog odbora (ASC) Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB). U tom sam svojstvu bila dio radne skupine koja se bavila niskim kamatnim stopama te sam jedna od autora nedavno objavljenog izvješća ASC o (potencijalno prekomjernoj) složenosti financijske regulacije. Od siječnja 2016. sam članica, a od 2017. zamjenica predsjednika Znanstvenog savjetodavnog odbora pri Research Data and Service Centre (RDSC), Deutsche Bundesbank. Od 2008. sam članica, a od 2016. predsjednica Savjetodavnog odbora (Fachbeirat) njemačkog financijskog nadzornika BaFin (Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht). Kroz te i druge aktivnosti uspjela sam izgraditi široku mrežu suradnje u području središnjeg bankarstva i nadzora diljem Europe i šire.

Također sam doprinijela brojnim publikacijama povezanima s politikom. Željela bih istaknuti svoje sudjelovanje u francusko-njemačkom izvješću „7 plus 7” u kojem se predlaže opsežan skup reformi u europodručju te koje su dobro prihvatili i akademici i tvorci politika. U tom je izvješću istaknuta moja angažiranost za Europu, koja je također vidljiva u mnogim drugim publikacijama povezanima s politikom. Na primjer, razvila sam model za europsko osiguranje depozita (zajedno s Nicolasom Véronom). U svjetlu mog dosadašnjeg rada povezanog s europskim pitanjima, nedavno sam imenovana članicom te izabrana za supredsjednicu Francusko-njemačkog vijeća gospodarskih stručnjaka, koje su na temelju Ugovora iz Aachena osnovale francuska i njemačka vlada.

Dobila sam niz priznanja za svoj znanstveni rad i politiku, uključujući, među ostalim, članstvo u North Rhine-Westphalian Academy of Sciences, Humanities and the Arts i Berlin-Brandenburg Academy of Sciences and Humanities, nagradu Stopler, koju dodjeljujeVerein für Socialpolitik (udruga ekonomista njemačkog govornog područja), za istraživački doprinos ekonomskoj politici, te nagradu Monetary Workshop, godišnju nagradu za izvanredna znanstvena ili praktična dostignuća u monetarnom području.

Uvijek sam jasno izražavala svoja mišljenja u javnim raspravama, što se odražava u brojnim intervjuima i novinskim člancima, kao i aktivnom profilu na Twitteru. Nedavno su me njemačke novine FAZ proglasile najutjecajnijom ekonomisticom među ženama na njemačkom govornom području. Najvažnije od svega, uvijek sam otvorena za kvalitetne rasprave, pri čemu branim stajališta koja smatram ispravnima.

2. Imate li poslovne ili financijske interese ili druge obveze koji bi mogli biti u sukobu s Vašim budućim dužnostima i postoje li osobni ili drugi relevantni čimbenici koje Parlament treba uzeti u obzir prilikom razmatranja Vašeg imenovanja?

Ne.

3. Koji bi bili Vaši glavni ciljevi tijekom Vašeg mandata u Europskoj središnjoj banci?

Moj glavni cilj bio bi ispunjenje mandata ESB-a u pogledu stabilnosti cijena, uz očuvanje neovisnosti središnje banke. Drugi bi cilj bio pridonijeti poticanju kulture detaljne analize temeljene na podacima koja bi odražavala i unaprijedila monetarnu politiku i uhvatila se u koštac s novim razvojima događaja, kao što su digitalne promjene ili klimatske promjene. Takav bi pristup bio koristan u predstojećoj reviziji okvira monetarne politike. Naposljetku, nastojat ću bolje informirati javnost o politikama ESB-a kako bi odluke ESB-a i logika na kojoj se one temelje javnost bolje razumjela, ali i zadržati pritom otvorenost prema kritikama.

B. Monetarna politika Europske središnje banke

4. Kako bi, prema Vama, Europska središnja banka trebala provoditi svoju monetarnu politiku u trenutačnim makroekonomskim uvjetima? Koliko je Europska središnja banka bila uspješna u ostvarivanju svog glavnog cilja održavanja stabilnosti cijena? Njemačko vijeće gospodarskih stručnjaka još od 2017. zagovara „zaokret u monetarnoj politici”. Što Vi o tome mislite? Možete li dati više informacija o tom zaokretu?  

ESB je proteklih 20 godina vrlo uspješno ostvarivao svoj primarni cilj održavanja stabilnosti cijena. U tom razdoblju prosječna stopa inflacije mjerena HIPC-om iznosila je 1,7 %, što je u glavnim crtama u skladu sa stopom inflacije koja je ispod, ali blizu 2 %. To je izvanredan rezultat jer se radilo o teškom vremenskom razdoblju koje je uključivalo najveću financijsku krizu još od Velike depresije. Glavna prijetnja u tom razdoblju nije bila pretjerana inflacija, kao što su se neki isprva pribojavali, nego deflacijski pritisci nakon financijske krize. ESB-ova odlučna politika uspjela je spriječiti te deflacijske rizike. Kada su kamatne stope dosegnule „nultu donju granicu”, ESB se morao osloniti na „nekonvencionalne instrumente monetarne politike”, što se općenito pokazalo iznimno uspješnim. Politika ESB-a tijekom svih tih godina vodila se u skladu s njegovim mandatom te je uvijek bila čvrsto unutar granica tog mandata. Istraživanja su pokazala da je politika ESB-a doprinijela ne samo većoj inflaciji, nego i većem gospodarskom rastu i nižoj stopi nezaposlenosti.

Trenutačna situacija obilježena je globalnom recesijom, koja je odraz rastuće nesigurnosti zbog trgovinskog sukoba i predstojećeg Brexita. To se usporavanje odražava u slabljenju industrije i padu investicijske potražnje. Kao posljedica toga došlo je i do usporavanja rasta u europodručju. Rast uslužnog sektora u mnogim je zemljama za sada i dalje stabilan, a rast potrošnje i tržište rada su snažni. Međutim, postoji opasnost da će se slabosti u proizvodnom sektoru proširiti na druge dijelove gospodarstva te ugroziti povjerenje potrošača i poduzeća, a samim time i potrošnju i ulaganja.

S obzirom na to da je zadaća ESB-a održavanje stabilnosti cijena u europodručju, on mora vrlo pozorno pratiti te promjene. Inflacijski pritisci su niski, a trenutačni gospodarski razvoj mogao bi prouzročiti dodatne negativne pritiske. Sadašnje projekcije za sljedećih nekoliko godina pokazuju da inflacija još uvijek nije u skladu s ciljem ESB-a. Stoga je i dalje potrebna akomodativna monetarna politika. Istovremeno je potrebno pažljivo pratiti neželjene posljedice kako bi se osiguralo da ravnoteža između pozitivnih učinaka i neželjenih posljedica ostane na pozitivnoj strani.

Gospodarski izgledi koje je Njemačko vijeće gospodarskih stručnjaka predstavilo 2017. i 2018. vrlo su različiti od situacije s kojom se danas suočavamo. Njemačko vijeće gospodarskih stručnjaka u to je vrijeme predvidjelo znatan rast potrošačkih cijena u kratkoročnom razdoblju. Projekcija inflacije u europodručju 2017. podignuta je za 0,6 postotnih bodova između studenog 2016. i ožujka 2017., s 1,3 % na 1,9 %.

Zbog znatnog usporavanja dinamike rasta u europodručju, to ubrzanje dinamike cijena nije se ostvarilo. To je potvrdilo i Njemačko vijeće gospodarskih stručnjaka u svojem najnovijem izvješću objavljenom u studenom 2019. Preokret u monetarnoj politici stoga ne bi bio dobra odluka u ovoj fazi. Pravila monetarne politike (kao što je konvencionalno Taylorovo pravilo) koja predlaže Njemačko vijeće gospodarskih stručnjaka trebala bi se tumačiti kao pozitivni, a ne normativni koncepti. Ocjena tih pravila posebice se oslanja na stabilnu temeljnu strukturu. Ako postoji strukturno odstupanje u odnosnoj seriji podataka, pravila se ne mogu koristiti za ocjenjivanje primjerenosti trenutačnog smjera politike.

Njemačko vijeće istaknulo je potencijalne neželjene posljedice monetarne politike, o kojima se raspravljalo i u Upravnom vijeću jer mogu utjecati na monetarnu transmisiju. Jedan od primjera su potencijalne nuspojave za financijsku stabilnost. Produženo razdoblje niskih kamatnih stopa utječe na cijene nekretnina te je ESRB izdao upozorenja i preporuke za nekoliko država članica zbog moguće prenapuhanosti na tržištu stambenih nekretnina. Takve slabosti se prvenstveno rješavaju makrobonitetnim politikama, koje se također mogu prilagoditi posebnim situacijama u pojedinačnim zemljama. Osim toga, previsoko vrednovanje nekretnina, posebno u velegradskim područjima, također odražava seljenje u velike gradove i nedovoljnu ponudu stambenih rješenja. Stoga je potreban mnogo širi politički odgovor, uključujući makrobonitetnu politiku i politiku stanovanja.

5. Što mislite o paketu poticaja Upravnog vijeća ESB-a od 12. rujna i odluci o smjernicama buduće monetarne politike? Što mislite o načinu na koji je donesena ova odluka, posebno u kontekstu javnog protivljenja nekih članova Upravnog vijeća ESB-a nakon odluke? Općenito, kako ocjenjujete način na koji su se u prošlosti donosile odluke o monetarnoj politici i smatrate li da bi ga trebalo mijenjati i, ako da, kako?

Odluke koje je u rujnu donijelo Upravno vijeće ESB-a odražavaju usporavanje gospodarskog rasta u proteklih nekoliko mjeseci. S obzirom na niži inflacijski pritisak, te se odluke mogu opravdati trenutačnim podacima o inflaciji, kao i izgledima za inflaciju u srednjoročnom razdoblju, koji još nisu u skladu s ciljem od ispod, ali blizu 2 %.

Te odluke također odražavaju poteškoće u održavanju monetarnog poticaja kada su kamatne stope blizu efektivne donje granice. Utvrđeni skup mjera trebao bi moći pružiti dodatnu potporu realnom sektoru održavanjem povoljnih uvjeta financiranja. Smjernice buduće monetarne politike mudro su prilagođene na način da se buduće mjere izravno povezalo s izgledima za inflaciju, čime se osigurava veća transparentnost u pogledu reaktivne funkcije ESB-a te se sudionicima na tržištu olakšava predviđanje načina na koji će ESB reagirati na promjene u temeljnim podacima. Odluke o kamatnim stopama komentiram u sljedećem pitanju.

Iz medijskog izvještavanja zaključujem da je Upravno vijeće jednoglasno odlučilo da je u trenutačnoj situaciji potrebna akomodativna monetarna politika. U potpunosti se slažem s tim stajalištem. Mišljenja se, međutim, razlikuju kada je riječ o konkretnim instrumentima monetarne politike, posebno o potrebi ponovnog pokretanja programa kupnje vrijednosnih papira. Takva razilaženja odražavaju situaciju koja je sama po sebi teška, a ne probleme u procesu donošenja odluka. Štoviše, imam pozitivno mišljenje o postupku donošenja odluka u Upravnom vijeću. Odluke su, prema mojim saznanjima, donesene u skladu s pravilima te su svi, uključujući članove bez prava glasa, imali priliku izraziti svoje mišljenje.

6. Kako ocjenjujete učinke niskih kamatnih stopa? Njemačko vijeće gospodarskih stručnjaka često je upozoravalo na inflacijske pritiske do kojih dolazi zbog monetarne politike ESB-a te preporučivalo povećanje kamatnih stopa. Kako objašnjavate da se inflacijski pritisci nisu realizirali te što zaključujete o posljedicama na temelju tih protučinjeničnih predviđanja?

Općenito gledajući, čini se da je iskustvo s niskim i čak negativnim kamatnim stopama u europodručju pozitivno. Čini se da transmisija službene kamatne stope na uvjete financiranja dobro funkcionira, s pozitivnim učincima na gospodarstvo.

Niske su kamatne stope, međutim, dovele do zabrinutosti stanovništva koje se boji da će one ugroziti njihovu sposobnost štednje, osobito za „stare dane”. No, niske kamatne stope zapravo odražavaju dugoročne prevladavajuće trendove kao što su starenje stanovništva i prijelaz na sektore koji nisu toliko kapitalno intenzivni te se ne mogu pripisati samo monetarnoj politici. U svakom slučaju, povećanjem službenih kamatnih stopa ESB-a teško da bi se unaprijedio položaj stanovništva.

Upravno vijeće pažljivo prati negativne posljedice i pokazalo je da je spremno uhvatiti se u koštac s njima. U tom svjetlu može se protumačiti odluka ESB-a o uvođenju višerazinskog sustava za naknadu za pričuve jer se na taj način smanjuje opterećenje za banke u smislu držanja prekomjernih pričuva s negativnim naknadama u središnjoj banci.

Iskustvo je posljednjih godina pokazalo da je efektivna donja granica niža od nulte nominalne stope. Međutim, mogla bi postojati kamatna stopa ispod koje bi monetarna politika mogla postati manje djelotvorna. To odražava potencijalno negativne posljedice niskih i negativnih kamatnih stopa na profitabilnost banaka, što može ograničiti prijenos monetarne politike na realno gospodarstvo. Naravno, ti se učinci odnose i na pitanje mogu li se negativne kamatne stope prenijeti na poduzeća i kućanstva, što se čini da bi bilo teško, osobito za fizičke osobe. Općenito, na profitabilnost će vjerojatno više utjecati nagib krivulje prinosa nego razina kamatnih stopa. Osim toga, vjerojatno je da će zahvaljujući povoljnijem gospodarskom okruženju na profitabilnost banaka pozitivno utjecati manji broj neotplaćenih kredita, kako je pokazalo nedavno istraživanje. Iako profitabilnost banaka nije cilj monetarne politike, neprofitabilan bankarski sektor može postati prepreka monetarnoj transmisiji.

Izgledi iz 2017. i 2018. godine, kada je Njemačko vijeće gospodarskih stručnjaka zagovaralo ranije prekidanje programa kupnje vrijednosnih papira i najavljivanje strategije normalizacije, bili su vrlo drugačiji od današnjih. Rast outputa u to je vrijeme bio na razini ili čak i veći od potencijala. S vremenom je to moglo potaknuti robusniju dinamiku potrošačkih cijena koja bi, da se pokazala održivom i dugotrajnom, u nekom trenutku mogla opravdati i postroženje monetarne politike. Međutim, valja imati na umu da Njemačko vijeće u tom trenutku nije zagovaralo povećanje kamatnih stopa. Samo je izrazilo bojazan da bi do takvih povećanja u budućnosti moglo doći prekasno. Prognoze Njemačkog vijeća o inflaciji općenito su bile u istom rasponu kao i druge prognoze, uključujući onu ESB-a.

S obzirom na moju kandidaturu, nisam sudjelovala u potpisivanju dijelova najnovijeg izvješća koji se odnose na monetarnu politiku. Treba imati na umu da se u izvješću ovaj put nije zagovarala normalizacija. Međutim, Njemačko vijeće nije podržalo ponovno pokretanje programa kupnje vrijednosnih papira.

7. Smatrate li da je sada, dvadeset godina od uvođenja eura, došlo vrijeme da se provede revizija okvira monetarne politike ESB-a?

U razdoblju od uvođenja eura, okvir monetarne politike ESB-a pokazao se vrlo uspješnim. ESB je uspješno ispunjavao cilj održavanja stabilnost cijena, čak i u vrijeme velikih kriza, fragmentacije tržišta i propadanja banaka. No, u proteklih dvadeset godina makroekonomija i monetarna politika znatno su se promijenile. Monetarni skup instrumenata proširen je kako bi se njime moglo odgovoriti na izazove u pogledu monetarne politike koja je blizu nulte donje granice. Premda se postojećim okvirom uspješno održava stabilnost cijena u europodručju, kalibracija instrumenata postala je zahtjevnija.

Prethodna revizija okvira monetarne politike ESB-a provedena je 2003. Stoga se čini primjerenim provesti sveobuhvatnu reviziju kako bi se osiguralo da se monetarnim operacijama ESB-a može na najbolji mogući način ostvariti cilj stabilnosti cijena. Stoga u potpunosti podupirem namjeru Christine Lagarde da pokrene stratešku reviziju u bliskoj budućnosti te ću sa zadovoljstvom dati svoj doprinos tome. Važno je da se takva revizija temelji na pažljivoj ocjeni prethodnih mjera monetarne politike i njihovog doprinosa ispunjavanju mandata. To bi također trebalo uključivati analizu mogućih neželjenih posljedica koje mogu utjecati na monetarnu transmisiju.

Kao članica Izvršnog odbora, vrlo rado ću otvoreno raspravljati o tim pitanjima u Upravnom vijeću te zajedno s osobljem ESB-a. Ono što je važno je da bilo kakve promjene okvira monetarne politike zaista dovedu do poboljšanja. U nekim bi slučajevima mogla biti poželjna dodatna pojašnjenja. Općenito, treba biti svjestan da bi prilagođavanje operativnog cilja u trenutku kada ga je teško ispuniti moglo negativno utjecati na vjerodostojnost središnje banke. Stoga bi se sve prilagodbe trebale provoditi vrlo pažljivo te bi trebale biti utemeljene na snažnoj empirijskoj osnovi.

8. Kako ćete zajamčiti transparentnost u pogledu provedbe programa kupnje vrijednosnih papira (APP)? Slažete li se da bi program kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABSPP) i treći program kupnje pokrivenih obveznica (CBPP3) mogli biti transparentniji?

Transparentnost je ključna za svaku operaciju središnje banke te se njome jamči odgovornost, što je ESB uvijek prepoznavao. Istodobno, osiguravanje primjerenog stupnja transparentnosti za ESB je pitanje postizanja ravnoteže.

S jedne strane, ograničavanje transparentnosti opravdano je ako postoji rizik da bi transparentnost mogla ograničiti učinkovitost monetarne politike. Konkretno, treba izbjeći situaciju da financijski akteri imaju prednost u odnosu na središnju banku, što bi mogao biti slučaj ako se objavljuju pojedinosti o držanju određenih vrijednosnih papira.

S druge strane, ESB bi trebao pružati informacije potrebne za evaluaciju njegova djelovanja. Zbog toga ESB primjenjuje visoku razinu transparentnosti u pogledu provedbe monetarne politike, uključujući program kupnje vrijednosnih papira (APP). Konkretno govoreći, ESB na svojim internetskim stranicama objavljuje mjesečne obujme kupnje, ukupna držanja, kao i otkupe, zasebno po programima.

Općenito gledajući, trenutačna razina transparentnosti po mom mišljenju odražava razuman kompromis između odgovornosti i predostrožnosti u pogledu ograničavanja djelotvornosti monetarne politike.

9. Koje je Vaše stajalište o rizicima povezanima s programom kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora (CSPP)? Kako ocjenjujete trenutno povećanje udjela CSPP-a na primarnom tržištu i istovremeno trenutno smanjenje udjela programa kupnje vrijednosnih papira javnog sektora na sekundarnom tržištu?

ESB od 2016. kupuje obveznice privatnog, nefinancijskog sektora u okviru programa kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora (CSPP). Općenito govoreći, program CSPP usmjeren je na izravnije poboljšanje uvjeta financiranja za poduzeća u europodručju, čime se utječe na ulaganja, a time i na realno gospodarstvo.

Kupnja vrijednosnih papira provodi se i na primarnom i na sekundarnom tržištu, na temelju određenih kriterija prihvatljivosti, uključujući ograničenja udjela izdanja i izdavatelja. Time se osigurava da se kupuju samo vrijednosni papiri dostatne kreditne kvalitete.

U skladu s tržišnim uvjetima udio kupnje na primarnom i sekundarnom tržištu te preko instrumenata ESB-a može varirati. Takve fluktuacije odražavaju fleksibilnost koja je potrebna za nesmetanu provedbu APP-a, osobito na način da se uzimaju u obzir razmatranja o tržišnoj likvidnosti i obrascima izdavanja. Prilagodba portfelja po instrumentima politike i područjima nadležnosti s obzirom na parametre programa mora biti postupna kako bi se zaštitili uredni tržišni uvjeti. Te fluktuacije ne signaliziraju promjene u kalibraciji APP-a. ESB je priopćio da može nastaviti s neto kupnjom tijekom duljeg razdoblja u okviru trenutačnih parametara programa.

Međutim, kad je riječ o CSPP-u, postoji opasnost da prednost dobiju određena poduzeća u odnosu na druga, posebno veća u odnosu na manja. Stoga ESB pazi da kupuje širok raspon korporativnih obveznica, uključujući manja izdanja. Međutim, manja poduzeća obično ne izdaju obveznice. Ipak, postoje dokazi koji pokazuju da pozitivni učinci na troškove financiranja imaju učinak prelijevanja i na mala i srednja poduzeća.

Općenito gledajući, područje primjene CSPP-a za poduzeća u europodručju ovisi o ulozi tržišnog financiranja S obzirom na relativno malu ulogu obveznica za financiranje poduzeća, opseg CSPP-a također je ograničen.

10. Prema Vašem mišljenju, kako ESB može doprinijeti gospodarskom rastu, ekološkoj tranziciji i punoj zaposlenosti, a da se pritom u cijelosti pridržava svog primarnog cilja održavanja stabilnosti cijena? Postoje li po Vama dodatne mjere monetarne politike koje bi doprinijele pozitivnim učincima na realno gospodarstvo?

Premda se ESB u svojoj politici mora prvenstveno voditi svojim glavnim ciljem održavanja stabilnosti cijena, kako je utvrđeno u članku 127. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u istom se članku navodi da, „Ne dovodeći u pitanje cilj stabilnosti cijena, ESSB podržava opće ekonomske politike u Uniji kako bi doprinio ostvarivanju ciljeva Unije utvrđenih člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji.”.

Općenito gledajući, monetarna politika kojom se potiče stabilnost cijena vjerojatno će biti dobra i za gospodarski rast i zapošljavanje. Stvaranje milijuna radnih mjesta u europodručju tijekom posljednjih godina ne bi bilo moguće da nije bilo politika ESB-a. Izrazito akomodativna monetarna politika ESB-a ojačala je potrošnju potrošača i privatna ulaganja u europodručju, promičući time gospodarski rast i smanjujući nezaposlenost. Mjerama monetarne politike ESB-a donesenima u rujnu dodatno se pridonijelo osiguravanju povoljnih uvjeta financiranja. Stoga su mjere ESB-a i dalje korisne za realno gospodarstvo.

ESB trenutačno oblikuje svoja stajališta o tome kako može poduprijeti klimatske politike. U tu svrhu on sudjeluje u Mreži za ekologizaciju financijskog sustava (NGFS), koja je rezultat suradnje velike skupine središnjih banaka, nadzornih tijela i međunarodnih institucija. U okviru te skupine ESB sudjeluje u oblikovanju stajališta o relevantnim aspektima klimatskih promjena i o tome kako se središnja banka i nadzorne politike mogu prilagoditi u pogledu klimatskih promjena i pomoći u njihovu ublažavanju. S obzirom na to da je taj aspekt djelovanja tek u začetku, radujem se sudjelovanju u njegovu razvoju.

Iako su u ovoj fazi središnje banke više orijentirane na praćenje rizika koji proizlaze iz klimatskih promjena i na upravljanje tim rizicima, monetarna politika ESB-a suočava se s pitanjem kako integrirati razvoj događaja u vezi s klimatskim promjenama u svoje analize te može li i kako doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena, među ostalim putem programa kupnje vrijednosnih papira.

Jedan od aspekata o kojima treba voditi računa jest procjena rizika imovine s obzirom na rizike povezane s klimom, kao i posljedice za financijsku stabilnost. Postoji potreba za uključivanjem klimatskih rizika u modele rizika. Potrebno je još raditi na tome kako se to može učiniti. Na temelju takvih modela, ESB bi trebao razmotriti takve čimbenike rizika i u svojim mikrobonitetnim i makrobonitetnim nadzornim zadaćama, kao i u svojoj procjeni korektivnih faktora u okviru programa kupnje vrijednosnih papira. Teže je pitanje bi li ESB u svojim programima kupnje vrijednosnih papira trebao preferirati „zelene” ili „smeđe” obveznice (vidjeti sljedeći odgovor o ovom pitanju).

11. Što mislite o mjerama potrebnima za financiranje europskog zelenog plana?  Kako gledate na učinke politike ESB-a na klimatske promjene? Mislite li da bi ESB trebao uskladiti svoju kupnju vrijednosnih papira s UN-ovim ciljevima održivog razvoja i Pariškim klimatskim sporazumom? Bi li programi ESB-a za kupnju vrijednosnih papira trebali biti u skladu s okvirom EU-a za taksonomiju? Koju bi ulogu ESB imao u Mreži za ekologizaciju financijskog sustava?

Nova Europska komisija s pravom je postavila europski zeleni plan za jedan od svojih glavnih prioriteta. S obzirom na globalnu prirodu problema, potrebna je suradnja ne samo na europskoj, već i na globalnoj razini. U svakom slučaju, s obzirom na hitnost pitanja, svi akteri ekonomske politike, uključujući središnje banke, moraju u svoje dnevne redove uključiti borbu protiv klimatskih promjena.

Europski tvorci politika mogu doprinijeti rješavanju tog izazova ako međusobno surađuju. Na primjer, EIB će imati važnu ulogu u financiranju ulaganja povezanih s klimom. Prema planovima Komisije, te će se mjere pojačati sredstvima iz proračuna EU-a, kojim se, među ostalim i u kontekstu Plana ulaganja za održivu Europu, može pružiti ključna potpora financiranju te tranzicije. Bit će potrebni dodatni napori za mobilizaciju privatnih sredstava, što bi se moglo ostvariti kroz strukture sufinanciranja. Akcijski plan EU-a za održivo financiranje još je jedan važan element financiranja europskog zelenog plana.

Pravilna klasifikacija imovine u skladu s njezinom održivosti ključna je za usmjeravanje odluka o ulaganju. Taksonomija zelenih ulaganja u središtu je tih aktivnosti i pomaže u zaštiti od tzv. manipulativnog zelenog marketinga. Tom će se taksonomijom, kada bude donesena i provedena, postaviti temelj za svaku politiku održivog ulaganja i za daljnje mjere u tom području.

Većina ekonomista slaže se da je uvođenje određivanja cijena ugljika najučinkovitiji način za provedbu klimatskih politika i postizanje ciljeva Pariškog sporazuma (vidjeti ovogodišnje posebno tematsko izvješće Njemačkog vijeća gospodarskih stručnjaka o određivanju cijena ugljika). Određivanjem cijena ugljika daje se odgovarajući poticaj za pojedince i poduzeća te za inovacije na način da se poskupljuju aktivnosti koje uzrokuju visoke emisije ugljika. Osim toga, ekološka tranzicija zahtijeva privatna i javna ulaganja (npr. u infrastrukturu i istraživanje i razvoj), kao i socijalno ublažavanje neželjenih distribucijskih učinaka. Stoga postoji široki konsenzus o tome da se prihodi od određivanja cijena ugljika trebaju velikim dijelom vratiti u obliku redistributivne potrošnje. Sveobuhvatnim sustavom određivanja cijena ugljika u načelu se pružaju odgovarajući poticaji za preusmjeravanje tokova kapitala u željenom smjeru. Stoga bi uvođenje određivanja cijena ugljika u svim sektorima gospodarstva trebalo biti prioritet vlada.

Ekološka tranzicija utjecat će na makroekonomsko okruženje u kojem djeluje ESB. On stoga mora razmisliti o svojoj ulozi u tom okruženju koje se stalno mijenja te istovremeno ostati u okvirima svojeg mandata. Odluka o pridruživanju Mreži za ekologizaciju financijskog sustava, kako je prethodno navedeno, predstavlja prvi korak u tom pogledu i jasno pokazuje predanost ESB-a da doprinese dijalogu i razvije politike za središnje banke i nadzorna tijela. Razumijem i pozdravljam činjenicu da ESB ima aktivnu ulogu u Mreži. Christine Lagarde pokazala je veliku otvorenost za pitanje klimatskih promjena te će sigurno otvoriti raspravu o tome kako ESB može doprinijeti rješavanju problema klimatskih promjena u okviru svojeg mandata. Vrlo ću rado dati svoj doprinos toj raspravi.

Kupnja vrijednosnih papira ESB-a za sada se temelji na načelu tržišne neutralnosti. Kao što je Christine Lagarde nedavno napisala g. Urtasunu, zastupniku u Europskom parlamentu, „operativni koncept tržišne neutralnosti smatra se najprikladnijim konceptom za, s jedne strane, učinkovitost mjera monetarne politike ESB-a iz perspektive stabilnosti cijena te, s druge strane, za poštovanje načela otvorenog tržišnog gospodarstva”. Kao što je navedeno u tom pismu, revizija okvira monetarne politike bit će prilika i za razmatranje načina na koji se mogu integrirati aspekti održivosti.

Treba napomenuti da se postojećim programom kupnje vrijednosnih papira već pružaju povoljni financijski uvjeti za poduzeća i vlade u financiranju ekološke tranzicije. Štoviše, ESB kupuje znatne količine javnih i privatnih zelenih obveznica. S obzirom na sve veću važnost zelenih obveznica na tržištu, to će poboljšati likvidnost nekih tržišta i automatski povećati važnost zelenih obveznica u programu kupnje vrijednosnih papira.

Davanje prednosti zelenim obveznicama treba pažljivo proučiti. Ono bi moglo dovesti do pretjeranog opterećenja središnje banke čije se odluke temelje na njezinu mandatu u vezi sa stabilnosti cijena.

12. Treba li ESB, prema Vašem mišljenju, kupiti više obveznica EIB-a kako bi pridonio financiranju europskih ulaganja u skladu s primarnim i sekundarnim ciljevima ESB-a?

Obveznice koje izdaju EIB i druge nadnacionalne institucije već su sada dio programa kupnje vrijednosnih papira javnog sektora te će se također kupovati i u okviru nastavka programa kupnje vrijednosnih papira. U skladu s pravilima, ESB kupuje te obveznice na sekundarnom tržištu podložno maksimalnim ograničenjima kupnje, koja sada iznose 50 %. Trenutačno takve obveznice čine 12 % ukupne kupnje. S obzirom na povećanje izdanja obveznica EIB-a, udio obveznica EIB-a u okviru kupnje vrijednosnih papira mogao bi se povećati unutar utvrđenih pravila.

13. Koje je Vaše stajalište o provedbi hitne likvidnosne pomoći? Što bi se moglo poboljšati u postupku donošenja odluka o odobravanju hitne likvidnosne pomoći?

Hitna likvidnosna pomoć ima ključnu ulogu u kriznim situacijama. Iznimno se daje solventnim bankama koje imaju kratkoročne probleme s likvidnosti i koje se ne mogu osloniti na glavne operacije refinanciranja, na primjer zbog nedostatka prihvatljivog kolaterala.

Odlučeno je da se aktivnosti povezane s hitnom likvidnosnom pomoći provode na nacionalnoj razini (vidjeti članak 14. stavak 4. Statuta ESSB-a). To znači da i troškove i rizike takve pomoći snose države. Kako bi se izbjeglo da hitna likvidnosna pomoć utječe na ciljeve ESB-a, postoji niz zaštitnih mjera, ovisno o veličini predviđene potpore, koje mogu čak dovesti do zabrane izvršenja operacija ako se smatra da zadiru u jedinstvenu monetarnu politiku Eurosustava. Sporazumom o hitnoj likvidnosnoj pomoći donesenim u srpnju 2017. definirana je podjela odgovornosti i okvir za razmjenu informacija kako bi se spriječile takve interferencije.

Općenito gledajući hitna likvidnosna pomoć pokazala se učinkovitom u rješavanju problema kratkoročnog manjka likvidnosti u financijskim institucijama europodručja. S obzirom na važnost prekograničnog prelijevanja, osobito u pogledu likvidnosnog stresa, u budućnosti bi se moglo raspravljati o tome treba li pružati hitnu likvidnosnu pomoć na europskoj razini. Budući da će europsko bankarstvo i tržište kapitala postati sve integriranije u proces dovršenja bankovne unije i stvaranja unije tržišta kapitala, postoje dodatni argumenti u korist pružanja hitne likvidnosti na nadnacionalnoj razini. To bi u kriznim situacijama također moglo olakšati koordinaciju s drugim tijelima, kao što je Jedinstveni sanacijski odbor. Postoji bojazan da bi to moglo usporiti pružanje likvidnosti usred krize. Taj problem treba uzeti u obzir.

14. Koju bi ulogu po Vama trebao imati ESB u pogledu virtualnih valuta? Koje su mogućnosti i rizici povezani s virtualnom imovinom po Vašem mišljenju? Kako bi po Vama izgledao odgovarajući regulatorni okvir za virtualne valute (a posebno „stabilne kriptovalute”)?  

U proteklim desetljećima velik broj virtualnih valuta razvijen je na temelju lanaca blokova i tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija. Dosad te virtualne valute nisu mogle ispuniti funkciju novca, uglavnom zbog visoke volatilnosti njihova vrednovanja. Stoga se većina virtualnih valuta ne upotrebljava u stvarnosti kao sredstvo razmjene te se više smatra spekulativnom imovinom.

Novije privatne inicijative, ponajprije Facebookova inicijativa libra i udruga Libra, poboljšale su se u odnosu na prethodne kriptovalute kao što je Bitcoin, i to u dvama aspektima: osigurane su imovinom, koja stabilizira njihovu vrijednost (zbog čega se i zovu „stabilne kriptovalute”); i mogu računati na goleme mreže svojih tvoraca, kao što je Facebook. Prednost stabilnih kriptovaluta može biti u olakšavanju plaćanja, posebno u globalnom kontekstu, odnosno smanjenju troškova i povećanju brzine. Osim toga, mogu biti korisne u zemljama u razvoju u kojima mnogi nemaju pristup bankama, ali se za plaćanja mogu služiti svojim mobilnim telefonima.

Međutim, stabilne kriptovalute nose sa sobom i važne rizike. One predstavljaju novu tehnologiju koja uglavnom nije ispitana. Kako bi se iskoristio njihov potencijal, moraju se razmotriti inherentni rizici. Potrošači se suočavaju s različitim rizicima, povezanima s vrijednosti i likvidnosti valute, ali i privatnosti, jer platne transakcije u načelu mogu biti povezane s drugim informacijama u određenoj mreži. Drugi bitan rizik odnosi se na opasnost od nezakonitih isplata, kao što je financiranje terorizma ili pranje novca, koje je teško kontrolirati u takvom okruženju. Treći se rizik tiče financijske stabilnosti. Ovisno o točnoj primjeni, mogu postojati rizici od masovnog podizanja novca, što bi dovelo do prodaje po niskim cijenama i mogućeg prelijevanja u ostatak financijskog sustava. Najzad, opet ovisno o točnom dizajnu, stabilne kriptovalute mogu utjecati na monetarnu transmisiju.

Stoga je važno raditi na definiranju odgovarajućih propisa. Važna područja odnose se na upravljanje, financijski integritet, sigurnost (uključujući zaštitu od rizika u području kibersigurnosti), zaštitu podataka i potrošača te na financijsku stabilnost. Istovremeno inovacije ne bi trebalo gušiti propisima i trebale bi se voditi načelima prema kojima za istu aktivnost vrijede ista pravila, načelom tehnološke neutralnosti i proporcionalnosti.

Stabilne kriptovalute mogu lako postati sistemski rizik s obzirom na potencijalnu veličinu i globalnu rasprostranjenost. To znači da bi njihov nadzor bio u nadležnosti Eurosustava. ESB je i odgovoran za promicanje neometanog funkcioniranja, sigurnosti i učinkovitosti platnog sustava. S obzirom na globalne razmjere aranžmana za stabilne kriptovalute koji djeluju prekogranično, svaki regulatorni pristup mora se temeljiti na globalnoj suradnji. Stoga su ključne aktualne inicijative na razini skupine G7.

Pojava virtualnih valuta općenito, a posebno stabilnih kriptovaluta, može biti pokazatelj da sadašnji platni sustav slabo funkcionira, a taj je problem potrebno riješiti. ESB se u prošlosti zalagao za poboljšanje platnih sustava te bi trebao nastaviti to raditi i u budućnosti u okviru svoje funkcije upravitelja platnog sustava, nadzornog tijela i generatora promjene.

15. Kako procjenjujete interakcije između platnih sustava i monetarne politike? Koja bi trebala biti uloga ESB-a kao središnje banke izdanja u klirinškim kućama središnjih drugih ugovornih strana?

Platni sustavi imaju važnu ulogu u monetarnoj politici. Na primjer, kad bi se stabilne kriptovalute sve više koristile kao sredstvo pohrane vrijednosti i kad bi se u toj kriptovaluti vršilo i pozajmljivanje, domaća monetarna transmisija mogla bi značajno oslabiti. U kojoj mjeri bi se to dogodilo, u ovom konkretnom slučaju ovisilo bi o valutama koje su uključene u rezervu. U svakom slučaju praćenje razvoja privatnih platnih sustava u velikom je interesu ESB-a kako bi zadržao nadzor nad monetarnom politikom.

Središnje druge ugovorne strane drugi su važan akter u financijskom sustavu. U proteklom desetljeću zbog rasta središnjeg poravnanja, povećala se sistemska važnost središnjih drugih ugovornih strana u više jurisdikcija. Zato će revidirani regulatorni okvir (EMIR 2) imati ključnu ulogu u smanjenju rizika i sprečavanju budućeg kolapsa financijskog sustava. EMIR 2 posebno će ojačati nadzor EU-a nad sistemski relevantnim središnjim drugim ugovornim stranama koji se nalaze izvan europodručja i provode kliring značajne količine instrumenata denominiranih u eurima Osigurat će sudjelovanje središnjih banaka izdanja (tj. ESB-a u europodručju) koje će moći obavljati aktivnosti nadzora.

U Uredbi o jedinstvenom nadzornom mehanizmu (SSM) izričito se navodi da ESB ne nadzire središnje druge ugovorne strane. Međutim, središnje poravnanje, platni sustav i mandat ESB-a usko su povezani.

Prvo, funkcioniranje tržišta repo transakcija u eurima, koje je ključno za transmisiju monetarne politike, ovisi u velikoj mjeri o središnjim drugim ugovornim stranama. ESB je pokazao snažan interes za izbjegavanje ili ublažavanje poremećaja na tržištu repo transakcija u eurima koji se odnose ili utječu na središnje druge ugovorne strane. Drugo, središnje druge ugovorne strane važne su za platni sustav jer usmjeravaju velike iznose likvidnosti, a istodobno služe kao središta financijskog tržišta preko kojih se problemi brzo šire. Treće, od ESB se može tražiti da pruži hitnu potporu za likvidnost bankama koje sudjeluju u središnjim drugim ugovornim stranama ili samim središnjim drugim ugovornim stranama.

16. Kakva će, prema Vama, biti uloga gotovinskih transakcija u budućnosti u usporedbi s digitalnim transakcijama?

Upotreba gotovine vjerojatno će se još smanjiti, ali vjerujem da postoji mala vjerojatnost da će nestati u sljedećim godinama.

Podaci jasno pokazuju da je proteklih godina došlo do znatnog porasta bezgotovinskih transakcija. Digitalizacija i inovacije ključni su pokretači. Istodobno postoji velika heterogenost među državama članicama, dok je gotovina i dalje omiljeni platni instrument za određene vrste transakcija. Postojanost gotovine može se pripisati njezinim jedinstvenim obilježjima, poput privatnosti. Nadalje, za njezinu upotrebu nije potrebna informatička infrastruktura. Kulturni čimbenici također mogu biti važni.

Iako se može očekivati da će se navike plaćanja brzo mijenjati, posebno sve većom upotrebom digitalnih novčanika, vjerujem da će gotovina ostati popularna u određenim zemljama i među određenim skupinama korisnika.

17. Koje je Vaše mišljenje o novčanicama eura u velikim apoenima?

U svakodnevnom životu običnih građana novčanice u velikim apoenima manje su važne. Međutim, one mogu biti važne kao sredstvo pohrane vrijednosti i način plaćanja skupih predmeta. Istodobno mogu olakšati nezakonite aktivnosti zahvaljujući mogućnosti prijenosa velikih iznosa po niskim troškovima prijevoza.

Stoga su početkom godine sve središnje banke Eurosustava zaustavile izdavanje novčanica od 500 EUR. Važno je razjasniti da novčanice od 500 eura zadržavaju svoju vrijednost i ostaju zakonsko sredstvo plaćanja. Upotreba tih novčanica postupno će se smanjivati te će s vremenom biti povučene iz optjecaja.

Sve u svemu, posljedice tog povlačenja za građane bit će neznatne. Zakonite aktivnosti obavljat će na temelju novčanica manjih apoena, dok bi nezakonite aktivnosti mogle prodrijeti u digitalnu sferu. Stoga bi u budućnosti nadzor digitalnih platnih sustava mogao imati veću ulogu u borbi protiv nezakonitih platnih transakcija negoli prestanak upotrebe novčanica velikih vrijednosti.

18. Kakvo je Vaše mišljenje o heterogenosti monetarnih uvjeta i pristupa kreditima u europodručju te njezinom utjecaju na jedinstvenu monetarnu politiku Europske središnje banke?  

Prije svjetske financijske krize činilo se da su monetarni uvjeti i pristup kreditima konvergirali, što je olakšalo transmisiju monetarne politike. Međutim, zbog krize uvjeti kreditiranja drastično su odstupali u državama članicama, što je narušilo transmisiju monetarne politike na poduzeća i kućanstva.

Posljednjih godina došlo je do značajnog poboljšanja monetarnih uvjeta i pristupa kreditima u europodručju, što je u velikoj mjeri uzrokovano akomodativnim mjerama ESB-a. Mjerama ublažavanja započetima sredinom 2014. u znatnoj su se mjeri mogle smanjiti aktivne kamatne stope banaka u europodručju. Osim toga, odstupanja među pojedinim zemljama također su se smanjila, što podrazumijeva znatno ublažavanje financijskih uvjeta za poduzeća i kućanstva u cijelom europodručju. Ti povoljni uvjeti financiranja pridonijeli su rastu kredita banaka, a to je pak pozitivno utjecalo na privatna ulaganja i potrošnju te je doprinijelo jačem ekonomskom rastu.

Sveukupno gledajući, zahvaljujući mjerama ESB-a jedinstvena monetarna politika europodručja, koja je tijekom krize bila onemogućena, sada je ponovno uspostavljena. Homogeniji monetarni uvjeti pomogli su ESB-u da zaštiti transmisijski mehanizam monetarne politike.

19. Nekoliko se država članica Europske unije priprema pridružiti europodručju. Kako planirate spriječiti nejednakosti između država članica europodručja tijekom nadolazećeg desetljeća u kontekstu stanja njihovih gospodarstava? Koji bi gospodarski scenarij bio prikladan prilikom proširenja europodručja?  

Uvođenje eura zahtijeva odgovarajući stupanj konvergencije. Stoga ESB i Europska komisija objavljuju redovna izvješća o napretku zemalja izvan europodručja u pogledu konvergencije. Ona obuhvaćaju napredak koji je svaka zemlja ostvarila u postizanju kriterija iz Maastrichta. Osim toga, u tim se izvješćima također razmatra je li proces konvergencije stabilan, što ovisi i o institucionalnim čimbenicima.

Nadalje, s obzirom na uspostavu bankovne unije, uvođenje eura podrazumijeva sudjelovanje u zajedničkom nadzoru banaka, tj. u jedinstvenom nadzornom mehanizmu. Stoga se očekuje da će zemlje koje se žele pridružiti europodručju uspostaviti tijesnu suradnju s tijelima bankovnog nadzora ESB-a prije uvođenja eura te da će ispuniti konkretne zahtjeve u vezi s reformama. Proces uspostave bliske suradnje utvrđen je u Uredbi o SSM-u i Odluci ESB-a o tom pitanju. Jednom kad se bliska suradnja uspostavi, ESB će nadzirati važne banke u određenoj zemlji preko uputa izdanih nacionalnom nadležnom tijelu. Tom temeljnom i pomnom pripremom želi se osigurati neometan prijelaz na mehanizam deviznog tečaja te u konačnici na euro.

Prema Ugovorima, uz iznimku Ujedinjene Kraljevine i Danske na koje se primjenjuje klauzula o izuzimanju, od svih se država članica EU-a očekuje da s vremenom uvedu euro.

20. Koji su glavni rizici / glavne prilike za euro u budućnosti?  

U prvih dvadeset godina postojanja jedinstvena valuta našla se pred ozbiljnim izazovima. Međutim, europska ekonomska i monetarna unija vrlo je dobro ih je prebrodila. Nakon 20 godina potpora građana euru rekordno je visoka, pri čemu je 76 % ispitanika izrazilo potporu jedinstvenoj valuti. Čak je i usred krize potpora jedinstvenoj valuti među građanima i europskim čelnicima bila visoka.

Euro je donio brojne prednosti državama članicama i građanima: veliko domaće tržište koje se temelji na monetarnoj stabilnosti, nižim troškovima financiranja, nižim troškovima transakcija te nepostojanju valutnog rizika u prekograničnoj trgovini i ulaganjima. Kriza je naravno razotkrila ozbiljne nedostatke strukture europodručja u financijskom, fiskalnom i ekonomskom području. Financijska fragmentacija, nedostatne protucikličke fiskalne politike i spor ritam strukturnih reformi predstavljali su pravi problem za europodručje. Međutim, postignut je značajan napredak, osobito uspostavom bankarske unije, uključujući zajednički nadzor, jedinstveni sanacijski mehanizam i Europski stabilizacijski mehanizam.

Ipak su potrebni daljnji koraci kako bi se europodručje stabiliziralo na održiv način i kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti jedinstvenog tržišta. Kako smo naglasili u tzv. izvješću „7 plus 7”, to iziskuje uravnotežen pristup kojim se kombiniraju podjela rizika i tržišna disciplina. To konkretno obuhvaća dovršetak bankarske unije, uključujući zajednički sustav osiguranja depozita i odgovarajuće propise o izloženosti javnom dugu, čvršću uniju tržišta kapitala, kao i izmijenjeni fiskalni okvir. Takve reforme trebaju biti popraćene dobrim i održivim ekonomskim politikama kojima se potiču inovacije, uključenost i ekonomski rast, pri čemu prioritet treba dati klimatskoj politici.

Geopolitički izazovi koji proizlaze iz promjena u odnosu snaga među svjetskim silama podrazumijevaju da Europa i europodručje moraju izgraditi snažnu bazu kod kuće kako bi mogli nastaviti zagovarati očuvanje multilateralnog poretka.

Europodručje se suočava s brojnim strukturnim promjenama povezanima s pojavom kriptovaluta, digitalizacijom, kibersigurnošću i borbom protiv pranja novca.

U okviru svojeg mandata ESB može pridonijeti rješavanju tih izazova tako što će prihvatiti promjene i pružati pouzdane analize i savjete.

21. Koji su glavni rizici i izazovi koji predstoje Europskoj središnjoj banci?

Gledajući kratkoročno, europodručje je imalo dugo razdoblje rasta, no ekonomija je počela usporavati. Čini se da je ključni čimbenik iza tih događaja povećana nesigurnost u svjetskoj ekonomiji. Bilo bi teže izbjeći recesiju kad bi se bilo koji od tih negativnih rizika ostvario, na primjer zbog nove eskalacije trgovinskih sukoba. Međutim, takav je scenarij manje vjerojatan zbog većeg stupnja monetarne akomodacije.

Dugoročnije gledano, ESB će se morati prilagoditi strukturnim promjenama poput svakog drugog aktera u ekonomiji. To se ponajprije tiče digitalizacije i klimatskih promjena, ali i globalne pojave poput strukturnog pada kamatnih stopa, što je rezultat sve starijeg društva i promjena u proizvodnim strukturama.

Zbog kombinacije povećanih ekonomskih rizika i strukturno nižih stopa, provedba monetarne politike bit će teža. Budući da su ključne kamatne stope već niske, prostor u kojem mogu djelovati konvencionalni instrumenti monetarne politike ESB-a je ograničen.

Stoga će se mjere monetarne politike ESB-a morati voditi pomnom procjenom koristi i troškova te će biti potrebno razmotriti njihove učinke na ekonomske izglede i izglede za inflaciju, kao i njihove posljedice za financijsku stabilnost. S obzirom na dugoročne izazove, ESB će morati raspraviti o načinima na koje može doprinijeti rješavanju strukturnih promjena u okviru svojeg mandata. Predstojeća revizija strategije i operativnog okvira ESB-a u području monetarne politike odlična je prilika za promišljanje o tim pitanjima.

Naposljetku, kompleksnost okruženja podrazumijeva i to da će javnost u budućnosti morati imati veću ulogu. U nekim se zemljama na niske kamatne stope gleda s neodobravanjem i za to se okrivljuje ESB. Postoji opasnost da se time dugoročno naruši povjerenje u jedinstvenu valutu. U prošlosti je komunikacija bila uglavnom usmjerena na financijska tržišta. U budućnosti će važnija biti komunikacija sa širom javnosti. S obzirom na utjecaj monetarne politike na građane, oni moraju bolje razumjeti ulogu i ograničenja politike središnje banke. To se odnosi i na potrebu za boljom kombinacijom ekonomskih politika kako bi se potaknuo ekonomski razvoj europodručja.

 

22. Koji su rizici za financijsku stabilnost povezani s Brexitom? Koja je, po Vašem mišljenju, uloga ESB-a u rješavanju tih rizika?

Dugi i neriješeni pregovori o Brexitu izazvali su dosta nesigurnosti za ekonomiju EU-a. Vjerojatno su zbog toga ulaganja i ekonomski rast u Ujedinjenoj Kraljevini oslabila, što se donekle prelilo i na europodručje. Usprkos produženju članstva Ujedinjene Kraljevine do 31. siječnja 2020., politička nesigurnost je i dalje prisutna te Brexit bez dogovora i dalje nije isključen. Takav bi scenarij mogao prouzročiti značajnu volatilnost tržišta, a ne mogu se u potpunosti isključiti ni sistemske posljedice.

Čini se da su središnje banke i financijske institucije dobro pripremljene za takav scenarij tako da se rizik od sistemskog događaja smatra malim. EU i nacionalne vlade poduzeli su zaštitne mjere kako bi se riješili mogući poremećaji, posebno za prekogranične financijske usluge. Ključna su pitanja kontinuitet ugovora i aktivnosti poravnanja preko središnjih drugih ugovornih strana.

ESB sudjeluje u tom procesu i trebao bi nastaviti pomno pratiti razvoj i procjenjivati rizike za gospodarstvo europodručja i financijski sustav. Od banaka i drugih privatnih subjekata zatraženo je da provedu krizne planove i pripreme se za Brexit bez dogovora. Zaštitne mjere trebale bi ostati na snazi dok ne bude potpune sigurnosti u pogledu Brexita. U svakom slučaju, ESB održava povoljne uvjete likvidnosti i širok stupanj monetarne akomodacije te bi mogao poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu financijske stabilnosti kad bi se uvjeti financiranja i likvidnosti pogoršali.

23. Mislite li da se trenutačnim okvirom ekonomskog upravljanja potiču procikličke fiskalne politike? Jesu li njime utvrđeni pravi poticaji za javna ulaganja? Kakve reforme tog okvira smatrate potrebnima? Što mislite o daljnjem europskom usklađivanju u području poreza na dobit?

Učinkovita protuciklična fiskalna politika ključna je za makroekonomsku stabilnost. U valutnoj uniji fiskalna je politika glavni instrument za rješavanje pitanja asimetričnih šokova s obzirom na to da je jedinstvena monetarna politika usmjerena na europodručje u cjelini i da se devizni tečaj ne može više upotrebljavati u tu svrhu. U tom smislu fiskalna pravila moraju biti dovoljno fleksibilna da omoguće protucikličnu politiku i istodobno spriječe prekomjerni i neodrživi javni dug i omoguće da klauzula o nesanaciji javnim sredstvima postaje vjerodostojna (članak 125. UFEU-a).

Općenito gledajući, trenutačno stanje nije štetno. Mnoge zemlje europodručja postigle su svoje srednjoročne proračunske ciljeve u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu te trenutačno ne postoji postupak u slučaju prekomjernog deficita. Međutim, u nekim zemljama napredak u smanjenju razine državnog duga nije bio dovoljan jer ispunjavanje i provedba fiskalnih pravila nije optimalna. Iako su se prinosi državnih obveznica znatno smanjili u usporedbi s prošlim vremenima, to se vrlo brzo može promijeniti u slučaju političkih ili ekonomskih šokova.

Sve u svemu, fiskalni okvir EU-a, uključujući pravila Pakta o stabilnosti i rastu, nije u potpunosti ispunio očekivanja. Osim njegove izrazite složenosti, pokazalo se da je teško pouzdano procijeniti strukturne deficite u realnom vremenu. Prema tome, fiskalna pravila mogu biti previše stroga u lošim vremenima, a previše blaga u dobrim. Isto tako je jasno da pravilo o nesanaciji vlastitim sredstvima nema kredibilitet jer bi troškovi u slučaju nemogućnosti podmirenja državnog duga bili znatni. Naposljetku, ekonomska i monetarna unija ne raspolaže instrumentima za podjelu rizika i stabilizaciju. Sva su ta pitanja povezana: kad je riječ o temi iz izvješća „7 plus 7”, tržišna disciplina ne može biti vjerodostojna jer je podjela rizika premala da bi se ograničilo prelijevanje i smanjili troškovi restrukturiranja duga.

Reforme fiskalnog okvira EU-a čine se opravdanima u trima područjima. Kao prvo, što se tiče samih pravila, najistaknutija opcija koja je predložena jest da se ide prema cilju u pogledu zaduženja na dugi rok u kombinaciji s pravilom o rashodima. Drugo, ključno je da države povećaju udio ulaganja koja potiču produktivnost u sveukupnim rashodima. Treće, te bi reforme trebalo dopuniti fiskalnim kapacitetom europodručja kako bi se osigurala podjela rizika. Takav kapacitet mogao bi biti osmišljen kao sustav reosiguranja u slučaju nezaposlenosti kompatibilan s poticajima, ali postoje i druge mogućnosti Ključno je to da instrument na razini europodručja doprinosi internalizaciji prelijevanja među državama članicama, što same države članice ne uzimaju u obzir.

Konačno, inicijative usmjerene na uvođenje minimalnih poreza na dobit mogle bi biti korisne da bi se izbjegle pretjerano agresivne porezne prakse i smanjenje porezne osnovice. Međutim, porezno natjecanje moglo bi imati korisnu ulogu i ne bi ga trebalo u potpunosti isključiti.

24. Smatrate li da je za europodručje potrebna europska sigurna imovina ne samo kako bi se pomoglo u stabilizaciji financijskih tržišta i omogućilo bankama da smanje svoju izloženost nacionalnom dugu, već i kako bi se olakšalo pravilno prenošenje monetarne politike? Na koji bi se način to moglo postići?

„Sigurna imovina” ima niz koristi: pruža referentnu kamatnu stopu za cijelu krivulju prinosa, služi kao pohrana vrijednosti i jeftin je izvor financiranja za izdavatelja. Još jedna ključna kvaliteta je da, ako je dobro osmišljena, pruža sigurnost u kriznim vremenima.

Provedba nestandardnih monetarnih politika mogla bi biti korisna kad bi se mogla osloniti na jedinstvenu sigurnu imovinu europodručja. Sigurna imovina mogla bi isto tako doprinijeti tome da transmisija monetarne politike ESB-a postane ujednačenija među državama članicama izbjegavanjem fragmentacije tržišta. Naposljetku, sigurna imovina koja nije osjetljiva na kretanja državnih rizika u pojedinačnim državama članicama mogla bi također umanjiti međuovisnost državnog duga i domaćih banaka, kao i traženja sigurnije imovine, što je zabilježeno tijekom posljednje krize, te olakšati financijsku integraciju. To bi moglo isto tako dovesti do dovršetka bankarske unije jer je zabrinutost u vezi s reguliranjem izloženosti javnom dugu manja kad postoji sigurna imovina europodručja.

Zbog prethodne financijske krize došlo je do ponovne rigorozne procjene rizika, čime se učinkovito smanjila dostupnost sigurne imovine. Istodobno se zbog raznih čimbenika (npr. nova regulatorna pravila poput zahtjeva u pogledu likvidnosti za banke ili demografska kretanja u naprednim gospodarstvima) povećala potražnja za sigurnom imovinom. Zbog toga se u trenutačnom okruženju sigurna imovina smatra nedovoljnom, što može negativno utjecati na financijska tržišta i bankarski sektor, provedbu monetarne politike i ekonomski rast.

Zajednička sigurna imovina mogla bi učinkovito ublažiti nedostatak sigurne imovine u europodručju, biti korisna za strukturu ekonomske i monetarne unije te ojačati međunarodnu ulogu eura. Međutim, pri osmišljavanju sigurne imovine europodručja treba iznimno paziti kako bi se izbjeglo objedinjavanje rizika, što ne bi bilo primjereno s obzirom na aktualnu strukturu ekonomske i monetarne unije kao zajednice suverenih država. Prijedlozi za sigurnu imovinu o kojima se najčešće raspravlja jesu vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama i e-obveznice. Prvi se prijedlog temelji na tranširanju, drugi na podređenosti. Oba prijedloga imaju mane, ali ukazuju na izvedivost pametnih projekata koji ne dovode do objedinjavanja duga. Potrebno je napraviti više.

ESB može pružati analizu i savjete o sigurnoj imovini, ali nije odgovoran za njezino uvođenje i oblikovanje.

25. Koje je Vaše stajalište u vezi s aktualnom raspravom o dugotrajno visokim razinama javnog i privatnog duga u europodručju? Što mislite o ideji Europske komisije o riznici europodručja koja bi u ime njegovih članica imala pristup financijskim tržištima za financiranje dijela njihovih redovnih potreba za refinanciranjem?

Glavna osjetljivost europodručja jesu visoke razine privatnog i javnog duga. Situacija je danas nešto bolja u odnosu na godine nakon krize. Udjeli privatnog duga u BDP-u smanjili su se s rekordne razine od 147 % u 2015. na oko 137 % danas, dok su sveukupni udjeli javnog duga europodručja u BDP-u pali s 94,4 % 2014. godine na oko 87 % BDP-a 2018. No ti su iznosi i dalje značajni.

Stoga nema razloga za pretjerano zadovoljstvo. Zbog visoke razine javnog i privatnog duga prije financijske krize, mnoge su države članice bile vrlo ranjive. Osim toga, općenito poboljšanje prikriva snažnu temeljnu heterogenost. Razine privatnog duga i dalje su više od onoga što se smatra razumnim u okviru postupka makroekonomske neravnoteže, a i razine javnog duga u brojnim zemljama i dalje su više od dozvoljenoga u sklopu Pakta o stabilnosti i rastu, pri čemu nekoliko država članica ima udio javnog duga iznad 100 % BDP-a. Nekolicina država članica nije u dovoljnoj mjeri iskoristila prethodne godine s niskim kamatnim stopama i snažnim rastom da smanji svoju razinu javnog duga. To može ugroziti stabilnost europodručja ako se situacija pogorša pri sljedećem padu ekonomskih aktivnosti.

Neizbježno je i smanjenje udjela javnog i privatnog duga. Na nacionalnoj razini to iziskuje dobre fiskalne politike i primjenu makrobonitetnih instrumenata. U fazama konsolidacije bitno je koje se vrste izdataka režu. Sastav javnih financija kojim se potiče rast podrazumijevao bi preusmjeravanje sredstava u javna ulaganja. Kad je riječ o privatnom dugu, pomogla bi uspostava povoljnijih okvirnih uvjeta za smanjenje viškova privatnog duga.

Što je najvažnije, potrebno je potaknuti gospodarski rast da bi se povećao denominator udjela duga. U tom su pogledu od ključne važnosti provedba strukturnih reformi kojima se potiče produktivnost i kojima se osigurava dugoročno blagostanje. Podupiranje jedinstvenog tržišta jedan je od bitnih načina da se potakne produktivnost.

Nacionalne politike mogu se podržati na europskoj razini preko poticaja kako bi kreatori nacionalnih politika provodili dobre fiskalne i ekonomske politike. Međutim, uspostava riznice za europodručje bio bi vrlo dalekosežan korak. To bi zahtijevalo dodatno preusmjeravanje suvereniteta s nacionalne na europsku razinu kako bi se zadržala usklađenost obveza i kontrole.

26. Što mislite o kritikama da okvir ESB-a za kolateral nije dovoljno postupan i da se previše oslanja na vanjske agencije za kreditni rejting?

Zahtjevi za kolateral važan su aspekt svake kreditne operacije ESB-a. Radi se, zapravo, o obvezi u skladu s člankom 18. stavkom 1. Statuta ESSB-a i ESB-a. Štoviše, razborito je da ESB zahtijeva kolateral kako bi se zaštitio od financijskog rizika povezanog s tim operacijama. Postojeći okvir kolaterala omogućuje ESB-u da prihvati širok raspon imovine i da primjenjuje posebne korektivne faktore ovisno o procjeni rizika. Za te se potrebe ESB oslanja ne samo na vanjske agencije za kreditni rejting, već i na interne sustave nacionalnih središnjih banaka za kreditnu procjenu i interne sustave drugih ugovornih strana koji se temelje na rejtingu. Čini se da oni razmjerno dobro odražavaju temeljne rizike.

ESB bi istovremeno trebao nastaviti podupirati inicijative za dodatno povećanje transparentnosti vanjskih kreditnih procjena ili internih kreditnih procjena jer će moći još bolje zaštititi bilancu ESB-a.

27. Kako ocjenjujete najnovija kretanja deviznog tečaja EUR/USD?  U kojoj mjeri bi trgovinska pitanja trebala imati ulogu u vođenju monetarne politike?

Kretanja deviznog tečaja moraju se pratiti jer mogu utjecati na inflaciju. ESB nije usmjeren na devizni tečaj. To je u skladu s međunarodnim konsenzusom i pomaže da se izbjegnu štetni učinci valutnih ratova. Drugim riječima, pitanja trgovine ne bi smjela imati ulogu u ESB-ovim odlukama o monetarnoj politici, osim kao analitički doprinos razumijevanju ekonomskih izgleda. Štoviše, bolje je ne intervenirati kad je riječ o deviznom tečaju, nego prepustiti tržišnim silama da ga odrede u skladu s temeljnim ekonomskim značajkama kako bi se omogućilo pošteno tržišno natjecanje i promicala međunarodna trgovina.

28. Kako biste ocijenili postignuća skupine G20? Što mislite o aktualnoj razini koordinacije između glavnih središnjih banaka?

Zbog različite i tijesne međusobne povezanosti među zemljama u svjetskom gospodarstvu međunarodna je suradnja ključna za povećanje sveukupne dobrobiti. Trgovinski sukobi pokazali su kolika može biti šteta ako se multilateralni sporazumi zamijene politikama u kojima se na prvo mjesto stavlja vlastita zemlja. Sadašnje usporavanje europodručja uglavnom je povezano s vanjskim čimbenicima, što pokazuje važnost stabilnosti svjetske ekonomije i financijskog sustava europodručja. Za tu je stabilnost potrebna snažna međunarodna suradnja, uključujući snažne multinacionalne organizacije, za praćenje i smanjenje neravnoteža, jačanje alata za upravljanje krizom i analizu dugoročnih trendova koji utječu na globalne ekonomske izglede.

Konkretno govoreći, skupina G20 i Odbor za financijsku stabilnost bili su glavni za koordinaciju odgovora ekonomske politike na svjetsku financijsku krizu i za oblikovanje programa reformi. Novi zadaci skupine G20 obuhvaćat će načine rješavanja globalnih izazova koji proizlaze iz trgovinskih i geopolitičkih nesigurnosti, digitalizacije i inovacija u plaćanjima.

Skupina G20 pruža i važnu platformu za interakciju među središnjim bankama, uz skupinu G7 i Banku za međunarodne namire. Na taj način one djeluju kao forum za razmjenu stečenog znanja, što u nekim slučajevima omogućuje sagledavanje zajedničkih pristupa.

29. Treba li ESB poduzeti konkretne korake za jačanje eura kao međunarodne valute? Ako da, koje mjere predviđate?

Unapređenje međunarodne uloge eura vjerojatno bi imalo važne posljedice za provedbu monetarne politike. One obuhvaćaju potencijalno snažniju transmisiju odluka o monetarnim politikama, slabiji utjecaj tečajnih kretanja na inflaciju i učinke na razini deviznog tečaja i prinosa državnih obveznica. Rezultati ESB-a općenito ukazuju na neto pozitivan učinak snažnije međunarodne uloge jedinstvene valute na ekonomiju europodručja.

Za međunarodnu ulogu eura bila bi korisna integriranija ekonomska i monetarna unija s jačim tržištima kapitala. Bolja otpornost u očima međunarodnih ulagača, na temelju potpuno razvijene bankarske unije i dobrih nacionalnih fiskalnih pozicija i gospodarskih struktura, također bi podržala međunarodnu ulogu eura. To bi se moglo dodatno poduprijeti uvođenjem sigurne imovine.

30. Koji su, prema Vama, glavni izazovi i mogućnosti kada je riječ o komunikaciji među središnjim bankama u nadolazećem razdoblju?  

Komunikacija pridonosi učinkovitosti politika ESB-a tako što usmjerava očekivanja i njeguje povjerenje. Potreba za kvalitetnom komunikacijom središnjih banaka znatno se povećala tijekom krize, a i uvođenjem složenijih i nestandardnih instrumenata. Komunikacija je preko tih smjernica zapravo postala instrument monetarne politike.

Zbog fokusa na središnjim bankama i kompleksnosti novih instrumenata, bilo je potrebno pojačati komunikaciju ne samo s financijskim tržištima, već i s javnošću. Važno je napomenuti da to iziskuje i dalje će iziskivati snažnu odgovornost središnjih banaka prema nacionalnim parlamentima. Kako bi zadovoljio zahtjeve za većom transparentnošću, ESB je počeo objavljivati izvješća o sastancima o monetarnoj politici te je poboljšao objavljivanje udjela u imovini.

Ako želi doprijeti do šire skupine aktera, ESB mora nastojati objasniti svoje mjere na jednostavniji način. Pritom će morati pokazati na koji su način povezane i kako pozitivno utječu na svakodnevni život građana. To podrazumijeva sudjelovanje u raspravama o tome kako ESB, u okviru svojeg mandata, može doprinijeti rješavanju novih izazova.

31. Kako biste ocijenili prelijevanje monetarne politike, posebno onog koji dolazi iz SAD-a, za provedbu monetarne politike u europodručju?

Sva su napredna gospodarstva blisko povezana trgovinskim vezama i globalnim financijskim tržištima na kojima se trguje imovinom svih zemalja. To znači da monetarna politika SAD-a, koja utječe na financijska tržišta i devizni tečaj SAD-a, također utječe na europodručje. Ti su učinci posebno vidljivi na financijskim tržištima, ali i na svim ostalim tržištima.

ESB bi trebao razmotriti učinke prelijevanja pri procjeni izgleda za rast i inflaciju za europodručje i uzeti ih u obzir pri oblikovanju monetarne politike. Međutim, uvijek bi trebalo biti jasno da devizni tečaj nije cilj monetarne politike te da je ESB usmjeren na održavanje domaće stabilnosti cijena u europodručju.

32. Njemačko vijeće ekonomskih stručnjaka istaknulo je na primjeru Grčke da izlazak iz europodručja mora biti opcija tako da država koja je u problemima ne može ucjenjivati ostale članice europodručja. Što Vi o tome mislite? Kako biste definirali europsku solidarnost u tom kontekstu? Kako biste ocijenili moguće učinke nesigurnosti na financijskim tržištima?

Euro je ireverzibilan. Zbog te ireverzibilnosti, ali i jedinstvenosti monetarne politike, euro se razlikuje od drugih režima deviznog tečaja poput valutnog odbora ili neformalnih valutnih unija. Sve dok je kredibilan, on štiti europodručje od spekulativnih napada. Izlazak jedne države članice iz europodručja mogao bi ozbiljno naštetiti tom kredibilitetu i dovesti do spekulacija protiv drugih država članica. Stoga se izlazak države članice ne bi trebao smatrati izvedivom opcijom.

C. Financijska stabilnost i nadzor

33. Koje je Vaše stajalište o potrebi da se monetarna politika i nadzor nad bankama strogo razdvoje i koje su po Vašem mišljenju reforme kojima bi se ojačala i potaknula ta podjela?

Odluka o dodjeli nadzornih aktivnosti ESB-u kad je uspostavljen Jedinstveni nadzorni mehanizam u velikoj je mjeri bila potaknuta potrebom da se uspostavi europski nadzor u okvirima postojećeg Ugovora. Zahvaljujući postojećoj organizaciji i kapacitetima ESB-a i ESSB-a Jedinstveni nadzorni mehanizam mogao je brzo krenuti s aktivnostima.

A priori, nije jasno treba li dati prednost posebnom sustavu ili kombinaciji unutar jedne institucije. S jedne strane, kombinacija monetarne politike nadzora banaka može biti korisna u pogledu informacija. Zajmovi u krajnjoj nuždi i monetarna politika mogu se poboljšati ako se temelje na nadzornim podacima. Time se može potaknuti financijska stabilnost i poboljšati monetarna politika. S druge strane, ciljevi monetarne politike i nadzora banaka mogu biti proturječni, u toj mjeri da bi ili jedan ili drugi cilj mogli biti dovedeni u pitanje ako se kombiniraju unutar jedne institucije. Osim toga, rizici povezani s ugledom mogu nastati kad nadzorni propusti utječu na vjerodostojnost monetarne politike.

Pri osmišljavanju jedinstvenog nadzornog mehanizma pronašla se sredina kombiniranjem monetarne politike i nadzora banaka unutar jedne institucije, pri čemu je zadržano načelo razdvajanja. Tim se načelom jamči organizacijsko razdvajanje osoblja, pravila o povjerljivosti za razmjenu informacija te različiti postupci odlučivanja između nadzornih i monetarnih dijelova ESB-a. Smatram da su te zaštitne mjere vrlo važne i primjerene. Bit će ipak ključno redovno provjeravati može li se poboljšati postojeći sustav. Posebnu bi pozornost trebalo pridati načelu razdvajanja. Dosad nisam vidjela potrebu da se prevladavajući sustav mijenja.

34. Koje je Vaše mišljenje o aktualnom institucijskom ustroju Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) pod okriljem ESB-a u pogledu njegovih aktualnih postignuća u makrobonitetnom nadzoru?  

Uvođenje makrobonitetnih propisa i nadzora bio je jedan od ključnih koraka u reformi financijske strukture nakon svjetske financijske krize. Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) ima središnju ulogu u europskoj nadzornoj strukturi te se afirmirao kao institucija koja je korisna za praćenje rizika financijske stabilnosti koji proizlaze iz makroekonomskih kretanja i financijskog sustava.

Općenito govoreći, postojeća institucijska struktura, u kojoj je opći odbor primarno tijelo za donošenje odluka, uz potporu upravljačkog odbora, tajništva, savjetodavnog tehničkog odbora i savjetodavnog znanstvenog odbora, pokazala se uspješnom. Osim toga, kombiniranje akademskog stručnog znanja, primjena istraživanja i analiza ESB-a te sudjelovanje širokog kruga tvoraca financijskih politika pokazali su se vrlo korisnima za funkcioniranje ESRB-a. Međutim, s većim resursima i izravnijim pristupom podacima ESRB bi mogao obavljati zadatke s većim stupnjem neovisnosti. Nadalje, iako je poželjna bliska suradnja s ESB-om, većom neovisnosti moglo bi se zajamčiti da se dovoljno razmotre prijetnje financijskoj stabilnosti, čak i ako proizlaze iz same monetarne politike.

Kad je riječ o njegovim konkretnim postignućima, međusektorski pristup ESRB-a, koji uključuje banke, osiguravajuća društva, financijska tržišta i tržišne infrastrukture, bio je vrlo učinkovit. Njegove analize i publikacije pružaju važnu osnovu za oblikovanje makrobonitetne politike u EU-u. Njegovo prepoznavanje novih i postojećih sistemskih rizika poslužilo je kao osnova za brojne preporuke, upozorenja i mišljenja u kojima je zatraženo djelovanje nacionalnih tijela.

35. Kako možemo riješiti problem visoke razine neprihodonosnih kredita i rizike povezane s priljevom neprihodonosnih kredita? Kako ocjenjujete problem neprihodonosnih kredita u bilancama srednjih i malih kreditnih institucija? Koja je, po Vašem mišljenju, uloga ESB-a / jedinstvenog nadzornog mehanizma u rješavanju tog pitanja?  

ESB je imao ključnu ulogu u nastojanjima da smanji neprihodonosne kredite; to je bio i jedan od prioriteta jedinstvenog nadzornog mehanizma još od njegovih početaka. Prvi važan korak bilo je usklađivanje definicija neprihodonosnih kredita u europodručju. ESB je svojim mikrobonitetnim nadzorom postavio jasna očekivanja o tome kako bi banke trebale pristupiti tom problemu te ih je uspješno potaknuo da provedu strategije za smanjenje neprihodonosnih kredita. Kad je osnovan Jedinstveni nadzorni mehanizam, neprihodonosni krediti banaka iznosili su gotovo jedan bilijun eura. Zahvaljujući povoljnom ekonomskom okruženju i odlučnom nadzornom djelovanju, razina neprihodonosnih kredita smanjila se na 560 milijardi eura.

Međutim, razina takvih kredita i dalje se znatno razlikuje među državama članicama, a pogotovo u većini zemalja koje su bile pogođene krizom udio neprihodonosnih kredita i dalje je veći u odnosu na razinu prije krize. Stoga je daljnje smanjenje neprihodonosnih kredita i dalje važan zadatak. Osim toga, važno je spriječiti buduće gomilanje takvih kredita. Nova pravila o bržem rezerviranju novih neprihodonosnih kredita pravi su smjer.

Dosad se malo pozornosti pridavalo pitanju neprihodonosnih kredita u manje važnim institucijama koje nisu pod izravnim nadzorom ESB-a i stoga ne podliježu smjernicama ESB-a o neprihodonosnim kreditima. S obzirom na to da je sveobuhvatna procjena prije osnivanja jedinstvenog nadzornog mehanizma bila usmjerena samo na važne institucije, također postoji manja razina transparentnosti u pogledu opsega problema. Zbog toga bi se mogla razmotriti sveobuhvatna procjena manje važnih institucija, posebno kad se raspravlja o tome ispunjavaju li manje važne banke preduvjete za približavanje bankarskoj uniji.

U svakom slučaju, manje banke podliježu bonitetnom zaštitnom mehanizmu iz revidirane Uredbe o kapitalnim zahtjevima kako bi se osigurala odgovarajuća razina rezerviranja za nove neprihodonosne kredite. To s pravom odražava potrebu za jednakim uvjetima za sve banke u bankovnoj uniji, pa i za manje važne institucije, uz poštovanje načela proporcionalnosti.

36. Kako biste ocijenili visoku razinu imovine 2. i 3. stupnja u bilancama mnogih banaka? Uzima li se ta imovina na odgovarajući način u obzir u postojećem nadzornom okviru?

U bilancama banaka ima dosta imovine 2. i 3. stupnja. Prema nadzornim statističkim podacima ESB-a, u drugom tromjesečju 2019. imovina 3. stupnja u bankama u sklopu jedinstvenog nadzornog mehanizma iznosila je 194 milijarde EUR, a imovina 2. razine 3,174 milijarde EUR. U svjetlu tih iznosa, valuacijske rizike imovine 2. i 3. stupnja trebalo bi podvrgnuti pomnoj nadzornoj kontroli. Čini se da je i Jedinstveni nadzorni mehanizam tog stava jer su rizici u trgovanju i valuacija imovine i dalje prioriteti za nadzor u 2020.

Problem već dugo predstavlja računovodstvena obrada imovine koja nema pouzdane tržišne cijene. Imovinom (ili obvezama) 2. stupnja ne trguje se često, ali i dalje je moguće određivanje poštene vrijednosti na temelju uočenih ulaznih vrijednosti. To je, međutim, teško učiniti za „market to model” imovinu 3. stupnja na temelju ulaznih vrijednosti i pretpostavki koje je nemoguće uočiti. To upućuje na to da vlada velika nesigurnosti oko prikladnosti njihove valuacije. To ne znači nužno da su po definiciji opasni ili prijetnja financijskoj stabilnosti. Međutim, s obzirom na poteškoće pri vrednovanju imovine 2. i 3. razine, opravdano je nastaviti praćenje.

37. Koja su Vaša stajališta u vezi sa zakonskim uređenjem subjekata bankarstva u sjeni? Smatrate li da postoje regulatorne i nadzorne rupe koje bi zakonodavci trebali riješiti u kratkoročnom periodu?  

Nakon financijske krize, na važnosti su dobili nebankovni financijski posrednici, posebice upravitelji imovinom. U načelu, poželjna je veća diversifikacija financijskog sustava budući da su financijski sustavi u kojima dominiraju banke pokazali malo otpornosti u krizi. Rast nebankovnih financijskih posrednika stoga djelomice odražava željeni pomak ka više tržišnom financiranju, što može doprinijeti povećanju sveukupne otpornosti realnog gospodarstva.

Međutim, postoji zabrinutost zbog biranja najpovoljnijeg arbitra (regulatorne arbitraže), s obzirom na to da su se riskantne aktivnosti možda prebacile iz izrazito reguliranog bankarskog sektora u „banke u sjeni”. Iako nije istina da su drugi dijelovi financijskih sustava neregulirani, težište je tek nedavno prebačeno na potencijalne sistemske rizike koji proizlaze iz tih sektora. Odbor za financijsku stabilnost (FSB), ESRB i ESMA obavili su koristan rad za utvrđivanje i rješavanje sistemskih rizika u nacionalnim središnjim bankama, posebno u pogledu likvidnosnih rizika i rizika od institucija s velikim učinkom financijske poluge. Potreban je daljnji rad kako bi se bolje razumjelo učinke prelijevanja iz nebankovnih financijskih posrednika u druge dijelove financijskog sektora, uključujući tradicionalni bankarski sektor.

Ti bi uvidi mogli biti korisni doprinosi za utvrđivanje i zatvaranje praznina u mikro- i makroprudencijalnoj regulativi sektora nebankovnih financijskih institucija.

38. Kakvo je Vaše mišljenje o koracima koje treba poduzeti kako bi se dovršila bankovna unija koja sadržava europski sustav osiguranja depozita i fiskalni zaštitni mehanizam, uključujući potrebnu provedbu postojećeg zakonodavstva o bankovnoj uniji?  

Europsku sustav osiguranja depozita sastavan je i neizostavan dio bankovne unije. Glavni je cilj bankovne unije bio olabaviti čvrstu vezu između država i banaka. Zajednički nadzor i sanacija poželjni su koraci u tom smjeru. Međutim, i dalje postoje važni nedostaci. U tom kontekstu snažno pozdravljam ponovno postizanje dogovora o planu za EDIS.

Zbog nacionalnih sustava osiguranja depozita, postoji uska povezanost između banaka i njihovih država jer se vjerodostojnost osiguranja depozita u konačnici oslanja na implicitno postojanje fiskalnog zaštitnog mehanizma. Prema tome, vjerodostojnost osiguranja depozita ovisi o državi, baš kao što se i na državu mogu negativno odraziti poteškoće u bankovnom sektoru. Nacionalno osiguranje depozita prepreka je integraciji bankarskog sektora jer se njime utvrđuju poticaji za namjensko izdvajanje u kriznim vremenima. Fragmentiran bankarski sektor bankama otežava iskorištavanje prednosti velikog europskog tržišta, što je  pojavom digitalnih poslovnih modela postalo još relevantnije.

EDIS bi trebao biti osmišljen kao sustav reosiguranja s trajnim nacionalnim odjeljcima koji se moraju iskoristiti prije posezanja za europskim fondovima. Premije osiguranja trebale bi ovisiti o faktorima rizika za banke i pojedine zemlje. Plan bi u budućnosti trebao voditi i do zajedničkog javnog zaštitnog mehanizma za EDIS, što bi bio konačni korak potreban za prekid veze između nacionalnih bankarskih sustava i njihovih država.

EDIS će biti potrebno popratiti daljnjim regulatornim koracima. To obuhvaća, što je najvažnije, primjereno uređenje državnih izloženosti kako bi se izbjeglo da se državni rizici u slučaju neispunjavanja obveza mogu prenijeti na europsku razinu putem zajedničkog osiguranja depozita. To bi se moglo ostvariti u obliku naknada za državne koncentracije koje se temelje na riziku, a koje se određuju isključivo iznad određene razine državnih izloženosti prema određenoj državi.

Nadalje, za dovršetak bankovne unije potrebno je dodatno smanjenje rizika, na primjer dodatno smanjenje loših kredita i povećanje kapitala odvojenog za sanaciju vlastitim sredstvima (TLAC i MREL). Europska sigurna imovina (o kojoj se prethodno raspravljalo) mogla bi pomoći u olakšavanju prijelaza na novi režim jer bi bankama ponudila sigurnu i dobro diversificiranu imovinu te bi mogla ublažiti zabrinutost oko učinaka promjene regulatornog tretmana na stabilnost tržišta državnih dužničkih instrumenata.

Iako je novi sanacijski sustav prošao prva testiranja, okvir za sanaciju i dalje ima nedostataka. S obzirom na trenutačni sustav, samo se veći sanacijski predmeti rješavaju na europskoj razini, a slučajevi manje relevantni za sustav u nadležnosti su država članica. Međutim, nacionalni sustavi za nesolventnost banaka nisu usklađeni, što podrazumijeva da ne postoji jedinstveni sanacijski sustav, već de facto 19 zasebnih sustava. Usklađivanje nacionalnih režima za nesolventnost banaka trebalo bi stoga biti visoko na dnevnom redu. Drugo pitanje odnosi se na osiguravanje likvidnosti u sanaciji. Iako je sporazum o fiskalnom zaštitnom mehanizmu za Jedinstveni fond za sanaciju banaka (SRF) važan korak, SRF i dalje neće moći rješavati likvidnosne zahtjeve jer oni jednostavno dosežu red veličine koji uvelike premašuje veličinu jedinstvenog fonda za sanaciju, uključujući zaštitni mehanizam.

39. Koji su, po Vama, rizici za financijsku stabilnost povezani sa zajmovima s financijskom polugom i kako ih treba riješiti?

U kontekstu niskih kamatnih stopa ulagači su tražili ulaganja s većim povratom. Zajmovi s financijskom polugom odobravaju se već visoko zaduženim poduzećima ili pojedincima s relativno lošom kreditnom prošlošću. Stoga ti zajmovi imaju suštinski veći kreditni rizik i isplaćuju veće prinose.

Prema biltenu o nadzoru banaka ESB-a iz svibnja 2019., 18 najaktivnijih banaka na ovom tržištu, među onima koje nadzire ESB, na kraju prošle godine imalo je izloženosti u iznosu od 321 milijarde. To je još uvijek znatno niže od tržišta zajmova s financijskom polugom u SAD-u. Međutim, ESB je više puta istaknuo opasnost od pogrešnog određivanja cijena i pada standarda preuzimanja rizika na tržištu kredita s financijskom polugom. ESB je stoga 2017. izdao Smjernice o kreditiranju s financijskom polugom te je u svoje nadzorne prioritete za 2020. uključio financiranje s financijskom polugom. Štoviše, u recesiji bi zajmovi s financijskom polugom mogli sve češće postati nenaplativi. Postoji i mogući element sistemskog rizika, s obzirom na to da su ulagatelji u velikoj mjeri međusobno povezani i da banke imaju neizravne izloženosti, među ostalim preko financijskih instrumenata osiguranih kreditima.

40. Koji bi po Vašem mišljenju bili izazovi za ESB kad bi se Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) pretvorio u europski monetarni fond (EMF)? Koju ulogu pridajete tržišnoj disciplini na financijskom tržištu u određivanju cijena za države?  

Najvažniji element za upravljanje krizama u europodručju bila je uspostava Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) i njegova prethodnika, Europskog instrumenta za financijsku stabilnost (EFSF). O važnoj ulozi ESM-a svjedoči ukupni iznos isplaćenih sredstava od 295 milijardi eura financijske pomoći od 2010.

Unatoč njegovoj efektivnoj ulozi, kriza je pokazala i da se funkcioniranje ESM-a može dodatno poboljšati. Te reforme odvijaju se u dva smjera. Prvo, postoji niz reformi, o kojima se trenutačno raspravlja, kojima se nastoji ojačati upravljanje ESM-om i dopuniti njegov paket alata. To je jača uloga ESM-a u programima financijske pomoći i izmjene preventivnih kreditnih linija ESM-a, koje dosada nisu korištene. (To ne znači nužno da su neučinkovite, ni OMT nije još korišten, ali je očito imao stabilizacijski učinak.) Drugo, tu je niz reformi kojima se mijenja uloga ESM-a kako bi pružio podršku drugim dijelovima arhitekture europodručja. To osobito uključuje ulogu ESM-a kao zaštitnog mehanizma za Jedinstveni fond za sanaciju, čime se jača okvir za sanaciju banaka.

S obzirom na predviđena poboljšanja u obje dimenzije, politički dogovor o reformi ESM-a u prosincu 2019., nakon čega bi 2020. uslijedio nacionalni proces ratifikacije, bio bi vrlo dobrodošao.

Međutim, što se tiče transformacije ESM-a, vjerujem da bi govoriti o transformiranom ESM-u kao o „europskom monetarnom fondu” bilo netočno jer se time ne bi prikladno opisale funkcije ESM-a.

Dobre fiskalne politike ključne su kako bi se osiguralo da razine državnog duga ostanu održive i da nacionalne vlade imaju dovoljno fiskalnog prostora za odgovor na gospodarske krize. Povećanje premija rizika može poslužiti kao upozorenje da je ugrožena održivost državnog duga. Međutim, dosadašnje iskustvo pokazalo je da tržišta ne funkcioniraju uvijek savršeno i da mogu postojati tržišni nedostaci, posebno u kriznim vremenima, što dovodi do štetne dinamike naglog rasta i pada. Stoga bi svaki fiskalni okvir trebao uključivati aspekte tržišne discipline kako bi se spriječilo nakupljanje fiskalnih neravnoteža, ali bi trebao sadržavati i učinkovit okvir za upravljanje krizama. Oboje je ključno za stabilnost europodručja.

41. Kako ocjenjujete uključenost ESB-a kada je riječ o programima financijske pomoći? Što mislite o budućem razvoju potencijalne uključenosti ESB-a u programe financijske pomoći i nadzor nakon provedbe programa?

U krizi europodručja ESB je bio izravno uključen u programe financijske pomoći. U isto vrijeme nije imao ovlasti donošenja formalnih odluka za mjere i odluke donesene u kontekstu programa te nije supotpisao memorandume o razumijevanju sa zemljama koje su koristile financijsku pomoć. Podsjetimo se pravne osnove: i Uredbom o paketu dviju mjera i Ugovorom o Europskom stabilizacijskom mehanizmu ESB-u se dodjeljuje zadaća pružanja savjeta Europskoj komisiji u njezinu radu koji se odnosi na programe financijske pomoći. Sudjelovanje ESB-a u nadzoru nakon provedbe programa osigurava da ESB može procijeniti posljedice za svoje zadaće i pružiti svoju stručnost svim uključenim stranama.

Međutim, smatram da bi sudjelovanje ESB-a u programima financijske pomoći i nadzoru nakon provedbe programa moglo potencijalno prouzročiti sukobe interesa, iako je njegova uloga samo savjetodavna. Osim toga, aktivnosti ESB-a u takvim programima trebale bi biti što je moguće više povezane s njegovim ovlastima.

Stoga pozdravljamo činjenicu da je ESB ograničio svoje područje djelovanja tako što se više usredotočio na makroekonomska i financijska pitanja. To ESB-u omogućuje da na najbolji mogući način iskoristi svoju stručnost i utjecaj na politike financijskog sektora u zemljama koje sudjeluju u programu, olakšavajući time provedbu monetarne politike.

42. Kako ocjenjujete provedbu mehanizma sanacije banaka u EU-u? Što mislite o institucijama koje su „prevelike ili predobro povezane da bi propale”, štednim i zadružnim bankama i uopće o pitanju profitabilnosti bankarskog sektora u EU-u te kakvo je Vaše mišljenje o budućnosti njegove strukture u cilju ispunjavanja potreba realnog gospodarstva i dugoročnog financiranja?

Sanacija banaka bez uzrokovanja sistemskih poremećaja i bez korištenja novca poreznih obveznika bio je jedan od glavnih ciljeva reformi nakon krize. U tu je svrhu EU uspostavio novi režim sanacije banaka na temelju Direktive o oporavku i sanaciji banaka koja je stupila na snagu 2015. (postupci sanacije vlastitim sredstvima u sklopu Direktive bili su primjenjivi od 1. siječnja 2016.). U europodručju to je institucionalizirano putem jedinstvenog sanacijskog mehanizma, uključujući Jedinstveni fond za sanaciju. Temeljna promjena paradigme jest prelazak s česte prakse sanacije banaka javnim sredstvima na sanaciju privatnim sredstvima vjerovnika.

Novi okvir za sanaciju velik je korak u pravom smjeru. Međutim, prethodne su godine pokazale da to još uvijek nije dovoljno. Iako smo vidjeli nekoliko slučajeva sanacije mlađeg (tj. podređenog) duga vlastitim sredstvima, to se nije dogodilo u slučaju nadređenog duga. Nacionalni sustavi za nesolventnost mogli bi se koristiti za zaobilaženje strožih europskih pravila. Brzo je postalo jasno da je Jedinstveni fond za sanaciju premalen da bi se mogao nositi s većim krizama, što je dovelo do prijedloga fiskalne zaštite.

Stoga se sanacijski sustav mora dodatno razviti, nastojeći uskladiti nacionalne režime nesolventnosti nacionalnih banaka i uspostaviti mehanizam fiskalne zaštite, kao i instrument za likvidnost u sanaciji.

Iskustvo je pokazalo i da sanacija vlastitim sredstvima može biti kontroverzna, čak i u razdobljima bez krize u relativno malim bankama. To upućuje na to da bi sanacija vlastitim sredstvima u velikoj banci usred krize mogla biti mnogo teža. Tu potencijalne nemogućnosti sanacije većih banaka (zbog njihove veličine – prevelike da bi propale, ili njihove međusobne povezanosti – prepovezane da bi propale) trebalo bi neutralizirati nametanjem mnogo većih kapitalnih zahtjeva za banke koje je teško sanirati. Rješavanju tog problema već je pridonijela izgradnja dodatnog kapaciteta pokrića gubitaka te dodatnih zaštitnih slojeva kapitala za sistemski važne banke. Međutim, prema mojem mišljenju, dodatni kapitalni zahtjevi za sistemski važne banke i dalje su premali.

Profitabilnost banaka u europodručju relativno je niska u usporedbi s međunarodnom. Sa stajališta financijske stabilnosti to je razlog za zabrinutost s obzirom na to da banke s niskom razinom profitabilnosti imaju poteškoće u izgradnji kapitala kroz zadržanu dobit. Osim toga, bankama je možda teže natjecati se s novim sudionicima na tržištu u digitalnom gospodarstvu jer niska dobit koči ulaganja u digitalne poslovne modele i IT sustave, čime se dodatno smanjuje konkurentnost banaka.

Niska profitabilnost nije nedavna pojava, ali datira iz godina prije krize, što upućuje na strukturne uzroke. Omjer troškova i prihoda obično je visok, a posljednjih se godina djelomično čak i povećao. To je djelomično posljedica oštrog tržišnog natjecanja, što upućuje na potencijalno prekomjerno bankarstvo. Zapravo, to je djelomično rezultat nemogućnosti da banke izađu s tržišta nakon financijske krize. Budući da je većina banaka spašena i da novi konkurenti ulaze na tržište, marže dobiti su u padu, unatoč postupku konsolidacije koji je u tijeku u europskom bankarskom sektoru.

Daljnje jačanje konsolidacije čini se neizbježnim. Osim toga, slabe banke trebale bi imati mogućnost izlaska s tržišta umjesto da ih se održava na životu novcem poreznih obveznika. Privlačna opcija na europskom bankovnom tržištu mogla bi biti prekogranična spajanja. Međutim, takva spajanja otežava praksa odvajanja domaćih društava kćeri inozemnih banaka. Dovršetak bankovne unije doprinio bi ublažavanju napetosti u prekograničnim spajanjima. Time bi se pridonijelo jačanju banaka i omogućilo bi bankarskom sektoru da ispuni svoju zadaću financiranja realnog gospodarstva.

43. Kako bi se problemi pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i financiranja terorizma mogli učinkovitije rješavati u cijeloj bankovnoj uniji?  Na koji bi način trebalo uzeti u obzir rizike povezane s pranjem novca pri ocjenjivanju financijske stabilnosti banaka koje provodi ESB? Postoji li potreba za centralizacijom nadzora sprečavanja pranja novca u jednoj agenciji ili mehanizmu EU-a?  

Pranje novca jedan je od najvećih operativnih rizika na bankovnim tržištima. Kada su banke uključene u pranje novca, to nije samo kazneno djelo, već može dovesti i do propasti banke, što potvrđuju nedavni slučajevi.

U financijskoj krizi saznali smo da se financijski rizici ne zaustavljaju na državnim granicama i odgovorili smo s uspostavom integriranog sustava za europski nadzor banaka. Sličan bi korak mogao biti potreban za poboljšanje učinkovitosti okvira za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. Nezakonite financijske transakcije same su po sebi prekogranično pitanje koje se mora riješiti na nadnacionalnoj razini. Sadašnji je sustav još uvijek previše fragmentiran i ne odražava stvarnost integriranog europskog bankovnog tržišta. Budući koraci trebali bi uključivati ne samo uspostavu centraliziranog tijela EU-a nadležnog za nadzor sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, nego i daljnje regulatorno usklađivanje, posebno pretvaranjem Direktive o sprečavanju pranja novca u uredbu.

Nadalje, EU i ESB moraju razviti dosljedan pristup kako bi rizike pranja novca i financiranja terorizma mogli integrirati u bonitetni nadzor. Kada se banke bave nezakonitim aktivnostima, to je ujedno odraz loših upravljačkih okvira i neodgovarajućih okvira za usklađenost, kontrolu i upravljanje rizicima. ESB je također detaljno objasnio što su učinili kako bi ojačali svoj angažman u području za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma.

Međutim, borba protiv pranja novca nije bonitetni zadatak, što znači da bonitetni nadzornik nema izravan pristup informacijama, nego se mora osloniti na informacije koje su dostavila druga tijela. Pozitivan razvoj predstavljaju nedavno potpisani sporazumi o suradnji između ESB-a i tijela za sprečavanje pranja novca na nacionalnoj razini koji će omogućiti pravovremeniju razmjenu informacija.

Akcijskim planom Vijeća utvrđuje se i niz važnih nezakonodavnih mjera za rješavanje problema, a u mišljenju EBA-e šalje se jasna poruka o važnosti rizika od pranja novca za bonitetni nadzor na cijelom jedinstvenom tržištu.

44. Smatrate li da bi države članice koje nisu dio europodručja trebale ispuniti dodatne uvjete prije nego što postanu članice europodručja, a time i članice bankovne unije, kao što su učinkovito nadziranje rizika pranja novca, razmjerno stabilna tržišta nekretnina i učinkovito kontroliranje korupcije?

Kako je prethodno navedeno, ESB i Europska komisija objavljuju redovna izvješća o konvergenciji kako bi procijenili u kojoj je mjeri svaka zemlja izvan europodručja napredovala prema kriterijima utvrđenima u Ugovoru i je li ta konvergencija održiva. Budući da uvođenje eura podrazumijeva i sudjelovanje u jedinstvenom nadzornom mehanizmu, od zemalja koje žele pristupiti europodručju traži se da započnu blisku suradnju s bankarskim nadzorom ESB-a prije uvođenja eura. Ta suradnja obuhvaća ocjenu nacionalnog pravnog okvira kako bi se ESB-u omogućilo izvršavanje njegovih nadzornih zadaća, kao i sveobuhvatnu procjenu banaka koja će se izravno nadzirati. Važno je da ti postupci budu popraćeni intenzivnim razmjenama informacija sa svim uključenim stranama. To može uključivati i rasprave o nebonitetnim aspektima poput borbe protiv pranja novca jer mogu znatno utjecati na rizike banaka.

45. Je li dublja financijska integracija uvijek u skladu s ciljem financijske stabilnosti? Smatrate li da potencijalna prekogranična spajanja banaka pogoršavaju problem banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje? Koji bi trebali biti ciljevi unije tržišta kapitala?  

Odnos između financijske integracije i financijske stabilnosti može ići u dva smjera.

Financijska integracija može, s jedne strane, narušiti financijsku stabilnost. Kada su financijska tržišta snažno integrirana, povećava se i njihova sposobnost za širenje rizika. Time se promiče financijska zaraza te povećava vjerojatnost sistemskih kriza. Međutim, to ovisi o otpornosti prekograničnih tokova kapitala. Istraživanja su pokazala da su tokovi vlasničkog kapitala u pravilu otporniji od tokova duga, dugoročni tokovi više od kratkoročnih, a maloprodajni tokovi više od veleprodajnih.

S druge strane, promicanjem podjele rizika, financijska integracija mogla bi povećati otpornost i stabilnost financijskog sustava. Mogla bi povećati i produktivnost i gospodarski rast promicanjem učinkovitije raspodjele resursa u svim zemljama. Naposljetku, sa stajališta središnjih banaka, snažnijom prekograničnom integracijom poboljšao bi se mehanizam monetarne transmisije.

Zbog toga su bankovna unija i projekti unije tržišta kapitala vrlo važni za dobro funkcioniranje ekonomske i monetarne unije. Dovršavanjem tih projekata omogućit će se postizanje ravnoteže između veće integracije i veće financijske stabilnosti. Za ostvarenje tih koristi važno je uspostaviti institucionalni ustroj na europskoj razini koji dobro funkcionira.

Kad je riječ o bankovnoj uniji, s prebacivanjem nadzora i sanacije banaka s nacionalne na europsku razinu, sada je moguće deblokirati put prema istinski integriranom europskom bankarskom tržištu te istodobno upravljati rizicima povezanima s velikim prekograničnim bankama u krizi. Na istinskom europskom bankovnom tržištu prekogranična spajanja postala bi norma. S obzirom na to da bi takve institucije mogle lako postati vrlo velike, moglo bi doći do problema banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje. Međutim, umjesto zabrane takvih spajanja, te bi banke trebale podlijegati strožim propisima i nadzoru, na primjer u obliku viših kapitalnih zahtjeva. Također treba imati na umu da bi, u odnosu na europski bankovni sektor, čak i spojene banke bile razmjerno male. Bez dovršenja bankovne unije neće postojati istinsko europsko bankovno tržište.

Slično tome, istinska unija tržišta kapitala smanjila bi oslanjanje na banke, potičući tržišno utemeljene izvore financiranja. Time bi se povećala otpornost financijskog sustava i poboljšalo funkcioniranje kanala za podjelu privatnog rizika kada dođe do gospodarskih šokova. Kako bi se postigli ti ciljevi, glavni naglasak trebao bi biti na otpornim oblicima financiranja, posebno tokovima vlasničkog kapitala. U tu je svrhu važan ambiciozni program unije tržišta kapitala. Ovaj bi se projekt trebao pretvoriti u konkretne prijedloge politika koji se učinkovito provode jer promjena financijskog tržišta zasigurno nije jednostavna zadaća. Svakako je dobrodošao napredak koji je do sada postignut, ali treba učiniti još. Važno je imati ambiciozan plan jačanja nadzorne konvergencije diljem EU-a. Naposljetku, može biti potreban centralizirani nadzornik kako bi se dosljedno provodila ojačana jedinstvena pravila za tržišta kapitala u EU-u. Osim toga, potrebno je nastaviti s usklađivanjem nacionalnih stečajnih okvira. Naposljetku, kako bi se potaknulo financiranje vlasničkim kapitalom, trebalo bi riješiti problem povlaštenog poreznog tretmana duga.

46. Velik broj privatnih obveznica i obveznica javnog sektora u Europi ima negativan prinos. Utječe li to na financijsku stabilnosti i, u slučaju da je tako, kako riješiti taj problem?  

Zbog trenutačnog okruženja niskog prinosa, stvara se pritisak na dobit financijskih institucija, zbog čega do izražaja dolaze temeljni strukturni problemi. Osim toga, ono dovodi do potrage za prinosima, što može rezultirati smanjenjem premija rizika. Okoliš u kojem su prinosi dugo na niskim razinama prijeti poslovnom modelu tradicionalnih financijskih posrednika.

Za banke koje posluju u tradicionalnim bankarskim poslovima glavno pitanje nije razina kamatnih stopa, nego nagib krivulje prinosa. Osim toga, važno je u kojoj se mjeri negativne stope mogu prenijeti na klijente banaka. Općenito, moguće je uočiti sve veće ročne neusklađenosti dospijeća imovine i obveza u bankarskom sektoru, čime se te banke izlažu znatnom riziku kamatne stope. Taj rizik nije obuhvaćen Prvim stupom Baselske regulative te bi ga stoga trebalo rješavati mjerama iz Drugog stupa.

Kako bi platili obveze i programe definiranih primanja koji proizlaze iz prošlih obveza, mirovinski fondovi i društva za životno osiguranje trebaju imati dovoljno visok povrat ulaganja, što može biti teško u okruženju niskih nominalnih stopa. Mehanizam koji stoji iza toga je dodatan pad prinosa koji sa sobom nosi pad diskontne stope koja se primjenjuje na buduće novčane tokove i time se povećava sadašnja vrijednost imovine i obveza. No povećanje je obično naglašenije za potonje. Za osiguravatelje EU-a obveze imaju prosječno trajanje od 11 godina, dok imovina ima trajanje od 6,7 godina. U tom kontekstu niski prinosi uistinu mogu predstavljati izazov za osiguravatelje i mirovinske fondove te su zbog toga mnoga od tih poduzeća prešla na programe s definiranim doprinosima.

Međutim, osiguravatelji i banke također su profitirali zbog činjenice da su niske kamatne stope pozitivno utjecale na gospodarski rast i pridonijele smanjenju rizika u gospodarstvu. Na primjer, niža nezaposlenost i stabilna prognoza inflacije smanjuju nesigurnost u pogledu dohodaka kućanstava i štednje, čime se olakšava prodaja novih proizvoda životnog osiguranja i mirovinskih fondova. Iste su sile korisne i za rizike u bilancama banaka, uglavnom zbog smanjenja neispunjavanja obveza po kreditima.

Sve u svemu, potrebno je pažljivo i uravnoteženo analizirati utjecaj ESB-a na financijski sektor. Naposljetku, važno je imati na umu da ESB nije odgovoran za osiguravanje dobiti financijskog sektora, već treba osigurati da taj sektor djeluje kao posrednik za monetarnu politiku i stabilnost cijena. Njegove politike zapravo su djelomično usmjerene na stvaranje poticaja za financijske aktere u potrazi za rizičnijom i nelikvidnom imovinom, kako bi se olakšali uvjeti financiranja nefinancijskih društava.

Potrebno je biti svjestan da to može pridonijeti stvaranju rizika i osjetljivosti bilanci banaka i nebankarskih institucija, što pak poziva na primjenu makrobonitetnih alata u bankarskom sektoru i na razvoj takvog okvira za nebankarski sektor, među ostalim i za društva za osiguranje.

47. Koje je Vaše mišljenje o sadašnjim politikama ESB-a u pogledu sprečavanja sukoba interesa unutar ESB-a? Jesu li potrebne promjene?

Glavna imovina ESB-a je povjerenje. Stoga je iznimno važno da poštuje najviše standarde u smislu integriteta, odgovornosti i transparentnosti. To bi se trebalo primjenjivati na svim razinama, tj. na tijela koja donose odluke (Upravno vijeće i Izvršni odbor) te na cjelokupno osoblje ESB-a. ESB bi trebao neprestano raditi na svojim etičkim standardima i nastojati odražavati najbolje prakse u svojem unutarnjem etičkom okviru, istodobno uzimajući u obzir posebnosti ESB-a kao središnje banke, nadzornog tijela za bankarstvo i kao institucije EU-a.

Moj je dojam da je ESB znatno poboljšao svoja pravila za sprečavanje sukoba interesa. Na primjer, ranije ove godine ESB je donio Jedinstveni kodeks ponašanja koji se jednako primjenjuje na članove Upravnog vijeća, Izvršnog i Nadzornog odbora. To je djelomično bio odgovor na povratne informacije koje mu je dostavio Europski parlament, preporuke Europskog ombudsmana, kao i neovisna izvješća koja su objavile europske nevladine organizacije.

D. Rad ESB-a te demokratska odgovornost i transparentnost

48. Kako ćete Vi osobno pristupiti socijalnom dijalogu u ESB-u?

ESB je privlačan poslodavac s općenito dobrim radnim uvjetima. Međutim, pretpostavljam da je radno okruženje u isto vrijeme vrlo zahtjevno. Smatram da je za uspjeh institucije vrlo važno da su zaposlenici zadovoljni uvjetima rada. Ako to nije slučaj, mora postojati otvoren i konstruktivan dijalog između osoblja, uključujući njihove predstavnike, i vodstva te ću sa zadovoljstvom sudjelovati u tome. Budući da se ESB obvezao ostvarivati rezultate visoke kvalitete, mora osigurati i visokokvalitetno radno okruženje za svoje osoblje. Koliko čujem, ESB je već poduzeo mjere za poboljšanje radnog opterećenja, radnog vremena i fleksibilnosti svojeg osoblja, što treba pozdraviti.

49. Europski parlament ima važnu ulogu u pogledu poslovne odgovornosti ESB-a. Koje zaključke izvodite iz usporedbe s drugim jurisdikcijama (npr. Kongres SAD-a/Fed u odnosu na Europski parlament/ESB odnosno u odnosu na britanski parlament/Bank of England)? Koje bi mjere i buduće reforme po Vašem mišljenju poboljšale demokratsku odgovornost ESB-a prema Europskom parlamentu?  

Potreba za neovisnim središnjim bankama dobro je utvrđena. Međutim, za to je potrebna protuteža u obliku odgovornosti. U tu svrhu ESB objašnjava svoje odluke i temelje za te odluke i građanima EU-a i njihovim izabranim predstavnicima. Na temelju toga može se prosuditi uspješnost ESB-a u postizanju ciljeva, posebno u održavanju stabilnosti cijena, koji su utvrđeni u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

U skladu s Ugovorom, ESB je prvenstveno odgovoran Europskom parlamentu kao predstavništvu građana EU-a, ali i redovito izvješćuje Vijeće EU-a, koje predstavlja vlade država članica. U skladu s člankom 284. stavkom 3. UFEU-a i člankom 15. stavkom 3. Statuta Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), okvir odgovornosti ima sljedeće elemente:

- godišnje izvješće o aktivnostima ESSB-a i monetarnoj politici upućeno Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Europskom vijeću koje predsjednik Europske središnje banke predstavlja Vijeću i Europskom parlamentu;

- moguća saslušanja predsjednika Europske središnje banke i drugih članova Izvršnog odbora od strane nadležnih odbora Europskog parlamenta na zahtjev Europskog parlamenta ili na vlastitu inicijativu.

U praksi, kanali odgovornosti ESB-a razvili su se znatno izvan okvira zahtjeva iz Ugovora i uključuju sljedeće:

- tromjesečna saslušanja predsjednika ESB-a u Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta koja su dostupna kao prijenosi putem interneta i za koja je objavljen puni pisani transkript;

- odgovori na pisana pitanja koje zastupnici u Europskom parlamentu upućuju ESB-u i koji su dostupni za preuzimanje na mrežnim stranicama ESB-a;

- pisana povratna informacija o rezoluciji Europskog parlamenta o godišnjem izvješću ESB-a objavljenom na mrežnim stranicama ESB-a.

Osim toga, odgovornost ESB-a za zadaće nadzora banaka podliježe posebnom sustavu utvrđenom u Uredbi o jedinstvenom nadzornom mehanizmu.

Tim širokim okvirom odgovornosti osigurava se da izabrani predstavnici imaju priliku dobiti informacije i izraziti kritike. To je ključan temelj legitimnosti i učinkovitosti središnjih banaka u provođenju njihovih mandata.

Iako međunarodne usporedbe predstavljaju izazov, prema literaturi ne postoje velike razlike u stupnju odgovornosti ESB-a, Engleske narodne banke ili američkog Feda u pogledu razmjene informacija s parlamentom. Te informacije uključuju tromjesečna javna saslušanja pred nadležnim odborom. Jedna je od razlika da se predsjednik ESB-a jednom godišnje pojavljuje i na plenarnoj sjednici kako bi raspravljao o godišnjem izvješću ESB-a. Za razliku od ESB-a i Feda, guvernera Engleske narodne banke na saslušanjima odbora prate drugi članovi Odbora za monetarnu politiku.

Povrh tog službenog okvira odgovornosti, primjećujem da članovi Izvršnog odbora osjećaju odgovornost da redovito informiraju opću javnost. Prisutnost medija može imati i ulogu alata za komunikaciju sa širom javnošću. Smatram da bi to bio dio moje osobne strategije komunikacije (i odgovornosti).

50. Što će ESB točno učiniti kako bi u budućnosti imao rodno uravnotežen uži izbor kandidata za vodeće pozicije u ESB-u, s obzirom na to da su trenutačno samo dva od 25 članova Upravnog vijeća ESB-a žene? Kako Vi osobno namjeravate poboljšati rodnu ravnotežu unutar ESB-a? Kada očekujete prve rezultate svog djelovanja u tom pogledu?

Promicanje rodne ravnopravnosti važan je cilj u društvu, uključujući središnje banke. Istraživanja su pokazala da raznoliki timovi daju bolje rezultate te nema razloga vjerovati da to ne bi bio slučaj i u središnjim bankama. Poticanje rodne ravnopravnosti trebalo bi stoga biti visoko na dnevnom redu ESB-a.

Središnje banke suočene su s problemom da su žene podzastupljene ne samo u središnjim bankama, nego i u cjelokupnoj ekonomskoj struci. Zato se poticanje jednakih mogućnosti mora početi razvijati u ranoj fazi karijere. Posebno obećavajućima čine se programi kojima se rano pokušavaju privući žene. Stoga s entuzijazmom podupirem novu stipendiju ESB-a Žene u ekonomiji. Jedan je to od primjera kako podržati razvoj karijera žena od samog početka. Rado bih upotrijebila svoje znanje i umreženost u akademskom svijetu kako bih razvila daljnje programe u tom smjeru.

Istodobno je važno razumjeti razloge rodne nejednakosti. Neka istraživanja pokazuju da implicitne predrasude mogu imati važnu ulogu, što znači da i muškarci i žene smatraju žene s određenim ponašanjima manje kompetentnima. Radi borbe protiv takvih predrasuda, moglo bi biti korisno obučiti osobe zadužene za zapošljavanje o mogućim nejednakostima. Također postoji mnogo dokaza o tome da bi uzori mogli biti korisni kako bi se mlade žene potaknulo na karijeru. To podrazumijeva da učinak odluka o zapošljavanju nadilazi dotičnu osobu. Naposljetku, mogla bi se razmotriti politika prema kojoj nijedan član Upravnog vijeća neće sudjelovati u odborima koji su sastavljeni samo od muškaraca. Vidjela sam druge institucije koje slijede takvu politiku. Naravno, svaki pojedinac isto bi tako mogao preuzeti takvu obvezu.

Općenito se čini važnim dati strateški prioritet privlačenju i razvoju ženskih talenata na svim razinama te u potpunosti podržavam takvu strategiju.

Na organizacijskoj se razini ne mogu jednostavno graditi i jačati rodna raznolikost te ne postoje nikakvi prečaci, ali moramo nastaviti raditi na tome. Važno je da ESB nastavi privlačiti i razvijati ženske talente na svim razinama.

Treba naglasiti da ESB ima ograničen utjecaj na imenovanje guvernera nacionalnih središnjih banaka. Trenutačno su to sve muškarci. Upravno vijeće treba jasno navesti da je rodna ravnopravnost važan cilj koji bi trebalo poboljšati i u Upravnom vijeću.

ESB bi isto tako trebao promicati druge aspekte raznolikosti, od državljanstva do etničke pripadnosti, uključujući i raznolikost mišljenja. Raznoliki i uključivi timovi imaju najbolje rezultate jer raznolikost pomaže u izbjegavanju grupnog razmišljanja. Uistinu nije od pomoći ako osoblje slijepo slijedi ono što se smatra „općim internim mišljenjem”. Umjesto toga trebali bi postojati postupci kojima se omogućuje unutarnja razmjena mišljenja.

51. Koja su moguća poboljšanja u pogledu odgovornosti ESB-a prema Revizorskom sudu kada je riječ o operativnoj učinkovitosti? Prema Vama, koja je granica mandata Revizorskog suda?

Kao i bilo koja druga javna institucija, ESB bi trebao osigurati da je operativno učinkovit, da ne trati ono što je, na kraju krajeva, novac poreznih obveznika te da njegove operativne strukture budu u skladu s njegovim mandatom. Stoga pozdravljamo činjenicu da Europski revizorski sud redovito ocjenjuje operativnu učinkovitost ESB-a.

Međutim, bit monetarne i drugih politika ESB-a po definiciji je uloga ESB-a. Ta područja nisu dio revizijskog mandata Europskog revizorskog suda. Prema mojem mišljenju, Europski revizorski sud ima najveću dodanu vrijednost ako promatra učinkovitost postupaka koje ESB provodi radi donošenja odluka.

Smatrate li da bi ESB trebao primjenjivati standarde nove Direktive o zaštiti osoba koje interno podnose prijave o povredama prava Unije? Kada očekujete da će ESB uvesti posebne postupke za zaštitu zviždača?  

Prema mojem shvaćanju, Izvršni odbor ESB-a postavio je poboljšanje svojeg okvira za zviždače kao strateški prioritet i izjavio da to također predstavlja priliku za razmatranje normi uspostavljenih novom Direktivom o zviždačima, uz najbolje prakse, politike i postupke drugih institucija. Zaštićeni kanali za podnošenje prijava i zaštita zviždača ključni su za upravljanje rizikom i poboljšanje radne kulture.

53. Što mislite o činjenici da je Vijeće ranije zanemarilo mišljenje Europskog parlamenta o imenovanju člana Izvršnog odbora ESB-a? Hoćete li prihvatiti svoje imenovanje kao član Izvršnog odbora ako Europski parlament bude glasovao protiv toga?

Europski parlament ima važnu ulogu u osiguravanju odgovornosti ESB-a. Bez takve odgovornosti ne može postojati neovisnost središnje banke. Stoga je sudjelovanje Europskog parlamenta u postupku imenovanja članova Izvršnog odbora ključno.

Jako cijenim razmjenu mišljenja s Europskim parlamentom kao važan dio postupka imenovanja i nadam se pozitivnoj ocjeni svoje stručnosti i prikladnosti za funkciju članice Izvršnog odbora ESB-a. Time bi se stvorio temelj za otvoren i pouzdan odnos u budućnosti.

54. Smatrate li da biste Vi ili drugi viši dužnosnici ESB-a trebali sudjelovati u „Skupini tridesetorice” u kojoj sudjeluju guverneri središnjih banaka i čelnici financijske industrije ili sličnim skupinama ili udruženjima?  

Svaki predstavnik ESB-a trebao bi slijediti etičke standarde ESB-a, koji bi pak trebali biti u skladu s najboljim međunarodnim praksama.

Naravno, postoji potreba za interakcijom s nizom dionika, uključujući predstavnike javnog i privatnog sektora, s ciljem razmjene mišljenja i dijeljenja informacija. Zapravo, to može biti od ključne važnosti za ispunjavanje uvjeta mandata.

Jedinstvenim kodeksom ponašanja koji je ESB usvojio 2019. poboljšano je upravljanje potencijalnim sukobima interesa uvođenjem posebnih pravila za odnose s različitim interesnim skupinama. Svi članovi Izvršnog odbora trebali bi u svakom trenutku, a posebno u svojim interakcijama s interesnim skupinama, biti svjesni svoje neovisnosti i obveze čuvanja poslovne tajne. Svakako ću se strogo pridržavati pravila Jedinstvenog kodeksa ponašanja.

55. U prošlosti je ESB pokretao inicijative kao što su AnaCredit i Europska inicijativa za raspodjelu duga, koje nisu u središtu mandata ESB-a. Kako vidite ulogu ESB-a u takvim inicijativama i gdje je prema Vama granica u odnosu na ovlasti zakonodavca?  

Kao istraživačica svjesna sam da su podaci od velike važnosti. Posebice velike baze mikropodataka omogućuju razjašnjavanje novih poveznica između gospodarstva i financija širenjem informacija na bilo koju razinu raščlambe koja je potrebna. Također je moguće pažljivo pratiti učinak određenog šoka na gospodarstvo.

Boljim razumijevanjem temeljnog mehanizma, visokokvalitetni podaci omogućuju donositeljima politika donošenje boljih odluka. Što su podaci kvalitetniji, znanje dobiveno iz njih tim je veće, a političke odluke koje se na temelju toga donose bit će tim bolje.

To se naravno primjenjuje i na ESB. Zbog toga Statut zahtijeva od ESB-a da prikuplja statističke podatke koji su potrebni za izvršavanje zadaća. Baza podataka AnaCredit sadržavat će detaljne informacije o pojedinačnim bankovnim zajmovima u europodručju. Vidim kako bi, zahvaljujući takvim detaljnim informacijama, bilo moguće razumno unaprijediti  sposobnost ESB-a da razumije kreditnu dinamiku u gospodarstvu europodručja. To će zauzvrat pomoći ESB-u pri donošenju odluka o monetarnoj politici.

Mandatom Ugovora ESB-a i Eurosustava u pogledu financijskih tržišta omogućuje se poduzimanje regulatornih inicijativa u platnim sustavima. U tom kontekstu ESB istražuje mogućnost podupiranja usklađenog izdavanja i distribucije dužničkih instrumenata u eurima u EU-u (inicijativa EDDI).

Vjerujem da bi ESB trebao, a koliko znam za ta dva predmeta je to i učinio, prikupiti stajališta i mišljenja ključnih dionika o statističkim i tržišnim infrastrukturnim projektima. Štoviše, te bi inicijative trebale u potpunosti uzeti u obzir zakonodavstvo EU-a i nadležnosti definirane u Ugovoru.


POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Imenovanje člana Izvršnog odbora Europske središnje banke

Referentni dokumenti

13651/2019 – C9-0173/2019 – 2019/0818(NLE)

Datum savjetovanja / zahtjeva za odobrenje

14.11.2019

 

 

 

Nadležni odbor

 Datum objave na plenarnoj sjednici

ECON

25.11.2019

 

 

 

Izvjestitelji

 Datum imenovanja

Irene Tinagli

14.11.2019

 

 

 

Razmatranje u odboru

3.12.2019

 

 

 

Datum usvajanja

3.12.2019

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

41

13

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Gunnar Beck, Marek Belka, Stefan Berger, Gilles Boyer, Cristian-Silviu Buşoi, Derk Jan Eppink, Engin Eroglu, Markus Ferber, Jonás Fernández, Raffaele Fitto, Frances Fitzgerald, Luis Garicano, Valentino Grant, José Gusmão, Enikő Győri, Danuta Maria Hübner, Stasys Jakeliūnas, Othmar Karas, Billy Kelleher, Ondřej Kovařík, Philippe Lamberts, Aušra Maldeikienė, Jörg Meuthen, Csaba Molnár, Luděk Niedermayer, Dimitrios Papadimoulis, Piernicola Pedicini, Lídia Pereira, Jake Pugh, Evelyn Regner, Antonio Maria Rinaldi, Robert Rowland, Martin Schirdewan, Pedro Silva Pereira, Paul Tang, Irene Tinagli, Inese Vaidere, Johan Van Overtveldt, Stéphanie Yon-Courtin, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Carmen Avram, Gabriele Bischoff, Damien Carême, Fabio Massimo Castaldo, Richard Corbett, Agnès Evren, Eugen Jurzyca, Pedro Marques, Fulvio Martusciello, Ville Niinistö, Bogdan Rzońca, Stéphane Séjourné, Monica Semedo, Antonio Tajani, Julie Ward

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7.

Rosa D’Amato, Anna Deparnay-Grunenberg, Dino Giarrusso

Datum podnošenja

6.12.2019

 

 

 

[1] Još nije objavljeno u Službenom listu.

[2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0211.

Posljednje ažuriranje: 16. prosinca 2019.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti