IZVJEŠĆE o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem člana Izvršnog odbora Europske središnje banke

6.12.2019 - (C9-0149/2019 – 2019/0817(NLE))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku
Izvjestiteljica: Irene Tinagli

PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA

o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem člana Izvršnog odbora Europske središnje banke

(C9-0149/2019 – 2019/0817(NLE))

(Savjetovanje)

Europski parlament,

– uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 10. listopada 2019. (12451/2019)[1],

– uzimajući u obzir članak 283. stavak 2. drugi podstavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim se Europsko vijeće savjetovalo s Parlamentom
(C9-0149/2019),

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a[2],

– uzimajući u obzir članak 130. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0049/2019),

A. budući da se Europsko vijeće pismom od 16. listopada 2019. savjetovalo s Europskim parlamentom u vezi s imenovanjem Fabija Panette na funkciju člana Izvršnog odbora Europske središnje banke na mandat od osam godina, počevši od 1. siječnja 2020.;

B. budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 283. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i nužne potpune neovisnosti ESB-a, u skladu s člankom 130. Ugovora; budući da je, u okviru tog ocjenjivanja, odbor zaprimio životopis kandidata kao i njegove odgovore na pismeni upitnik koji mu je upućen;

C. budući da je u tom odboru 3. prosinca 2019. održano saslušanje kandidata na kojem je dao uvodnu izjavu te odgovarao na pitanja članova odbora;

D. budući da se Upravno vijeće Europske središnje banke sastoji od članova Izvršnog odbora Europske središnje banke i devetnaest guvernera nacionalnih središnjih banaka država članica čija je valuta euro; budući da su trenutačno svi oni muškarci;

E. budući da je Parlament u više navrata izrazio nezadovoljstvo u pogledu postupka imenovanja članova Izvršnog odbora Europske središnje banke te pozvao da se proces u tom smislu poboljša; budući da je Parlament zatražio da se pravodobno dostavi rodno uravnotežen uži popis s najmanje dva imena;

F. budući da je Parlament 17. rujna 2019. dao pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća o imenovanju Christine Lagarde prvom predsjednicom Europske središnje banke;

G. budući da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u Upravnom vijeću Europske središnje banke; budući da Parlament žali zbog toga što države članice nisu ozbiljno shvatile taj zahtjev te poziva nacionalne institucije i institucije EU-a da aktivno rade na postizanju rodne ravnoteže u sljedećim imenovanjima;

H. budući da bi sve institucije i tijela EU-a i država članica trebali provoditi konkretne mjere za postizanje rodne ravnoteže;

1. daje pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća da se Fabio Panetta imenuje članom Izvršnog odbora Europske središnje banke;

2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i vladama država članica.

 

 

PRILOG 1.: ŽIVOTOPIS FABIJA PANETTE

Fabio Panetta

KONTAKT
Banca d’Italia Via Nazionale 91 — 00184, Roma, Italia e-adresa: [e-mail]
Rođen u Rimu 1. kolovoza 1959. Oženjen, troje djece.
Akademske kvalifikacije
1996. 1984. 1982.	Doktorat iz ekonomije i financija (London Business School). Magisterij iz monetarne ekonomije (London School of Economics). Dodiplomski studij ekonomije (Sveučilište LUISS, Rim).
RADNO ISKUSTVO I GLAVNE FUNKCIJE
Sadašnja funkcija:             Prethodne funkcije:	Viši zamjenik guvernera talijanske središnje banke (Banca d’Italia). Mijenja guvernera tijekom njegova odsustva ili spriječenosti. Predsjednik talijanskog Tijela za nadzor sektora osiguranja (IVASS). U toj ulozi član je općeg odbora Europskog odbora za sistemske rizike. Zamjenik guvernera u Upravnom vijeću Banke za međunarodne namire. Zamjenski talijanski član u skupinama G7 (skupina sedam zemalja) i G20 (skupina dvadeset zemalja). Član OECD-ove Radne skupine br. 3. Član Upravnog odbora Međunarodnog centra za monetarne i bankovne studije (ICMB) u Ženevi i Upravnog vijeća Instituta Einaudi za ekonomiju i financije (EIEF). Dodijeljena mu je počasna titula Visokog dužnosnika Reda zasluga Talijanske Republike.   Od 2004. do 2017. pratnja i zamjenik guvernera talijanske središnje banke (Banca d’Italia) u Upravnom vijeću Europske središnje banke (guverneri Antonio Fazio, Mario Draghi, Ignazio Visco). Od 2014. do srpnja 2019. član Nadzornog odbora Jedinstvenog nadzornog mehanizma u Europskoj središnjoj banci. Od 2012. do svibnja 2019. član Upravnog odbora i zamjenik guvernera talijanske središnje banke. Član Upravnog vijeća Banke za međunarodne namire (2013. i od 2015. do 2018.). Od 2003. do lipnja 2019. član Odbora za globalni financijski sustav Banke za međunarodne namire. Od 2013. član Upravnog odbora Tijela za nadzor sektora osiguranja (IVASS).   Pridružio se 1985. Odjelu talijanske središnje banke za istraživanja. Postaje voditelj (2000.), glavni voditelj i načelnik Odsjeka za monetarnu i financijsku politiku (2004.), viši voditelj i načelnik Odjela za ekonomske izglede i monetarnu politiku (2007.) te glavni direktor za Eurosustav i financijsku stabilnost (2011.). Držao kolegij „Tržišno natjecanje i uspješnost europskog financijskog sustava” na magistarskom studiju iz europske ekonomije i međunarodnih financija na Sveučilištu u Rimu, Tor Vergata (2004. – 2005.). Držao kolegij „Teorija i praksa financijskih tržišta” na doktorskom studiju Ekonomskog fakulteta na Sveučilištu u Rimu, Tor Vergata (1995. – 1996.). Znanstveni novak u području ekonometrije na Sveučilištu LUISS u Rimu (1982. – 1983.).
DRUGE FUNKCIJE
2010. – 2012.: 2005. – 2011.:   1999. – 2007.:   2010. – 2011.:     2005. – 2006.:     2000. – 2001.:       1999. – 2002.:   1998. – 2000.:	Glavni urednik izvješća talijanske središnje banke o financijskoj stabilnosti. Član Upravnog odbora Međunarodnog časopisa središnjih banaka (International Journal of Central Banking). Urednik rubrika o novcu, kreditima i financijama u Godišnjem izvješću i Gospodarskom biltenu talijanske središnje banke. Predsjednik radne skupine za državni rizik i uvjete za financiranje banaka, koja podnosi izvješće Odboru za globalni financijski sustav (Banka za međunarodne namire). Predsjednik skupine za proučavanje volatilnost financijskih tržišta, koja podnosi izvješće Odboru za globalni financijski sustav (Banka za međunarodne namire). Predsjednik radne skupine za učinkovitost, tržišno natjecanje i kreditne tokove u kontekstu istraživanja procesa konsolidacije bankarskog i financijskog sektora, koje podržavaju ministri financija i guverneri središnjih banaka skupine G10. Predstavnik talijanske središnje banke u radnoj skupini monetarnih stručnjaka OECD-a na visokoj razini (Pariz). Član radne skupine za tržišta vrijednosnih papira, koju su osnovali guverneri središnjih banaka zemalja skupine G10. Održao je seminare o ekonomskim i financijskim temama u sljedećim institucijama: American Economic Association, Board of Governors of the Federal Reserve System, Federal Reserve Bank of Chicago, Bank for International Settlements, De Nederlandsche Bank, Federal Deposit Insurance Commission, Borsa di Milano, Associazione Bancaria Italiana, Italian Ministry of Economy and Finance, Consob, the European University Institute (Florence), London Business School, London School of Economics, Università Bocconi, Bank of Canada, Sapienza University, Tor Vergata University, Center for International Studies, Istituto per la Ricerca sociale, Center for Economic Policy Research (CEPR), Monte Titoli S.p.A., Università di Pavia, Bank of England, Associazione per gli Studi di Banca e Borsa, LUISS University, Università Cattolica di Milano, Università di Ancona, Università di Sassari, Università di Verona, Autorità Garante per la Concorrenza, Associazione Prometeia, Frankfurt Institute for Law and Finance, Banque Centrale du Luxembourg. Član je sljedećih udruženja: Italian Economic Association, American Finance Association, American Economic Association. Objavljuje članke o bankarstvu i financijama u brojnim talijanskim i stranim časopisima (vidi priloženi popis). Stručni je savjetnik za talijanske i strane časopise, uključujući: American Economic Review, Quarterly Journal of Economics, Journal of Money, Credit and Banking, Review of Economics and Statistics, Journal of Financial Intermediation, Journal of Banking and Finance, Journal of Development Economics, Journal of the European Economic Association (JEEA), Open Economies Review, Journal of Development Economics, International Review of Economic and Finance, Economic Modelling, Economic Notes, Rivista di Politica Economica, Moneta e Credito, Politica Economica.
NAGRADE I STIPENDIJE
2006.   1985.   1983.	Dobitnik nagrade „Premio Giornalistico Internazionale Santa Margherita Ligure per l’Economia” za najboljeg pisca u području ekonomije. Dobitnik stipendije „Paolo Andreini” talijanske središnje banke za studij ekonomije u inozemstvu. Dobitnik stipendije Ministarstva obrazovanja za studij političke ekonomije u inozemstvu.
NAJVAŽNIJE PUBLIKACIJE
NAJVAŽNIJI ČLANCI U MEĐUNARODNIM ČASOPISIMA                                                     KNJIGE I MONOGRAFIJE                         OSTALI ČLANCI I GOVORI                                                                                                                                                                 RADNI DOKUMENTI	„Are Mergers Beneficial to Consumers? Evidence from the Market for Bank Deposits”, suautor D. Focarelli, The American Economic Review, sv. 93, br. 4, rujan 2003. (objavljeno i u Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 448, srpanj 2002.). „The Interaction between Capital Requirements and Monetary Policy” (2014.), suautori Paolo Angelini i Stefano Neri, Journal of Money, Credit and Banking, sv. 46, broj 6, rujan 2014. „Do Mergers Improve Information? Evidence From the Loan Market”, suautori Fabiano Schivardi i Matthew Shum, The Journal of Money, Credit and Banking, sv. 41, br. 4, str. 673.-709., 2009. (objavljeno i kao Working Paper br. 4961, CEPR, London). „Why do companies go public? An Empirical Analysis”, suautori M. Pagano i L. Zingales, Journal of Finance, sv. LIII, br. 1, 1998. „The Coordination of Micro and Macro-Prudential Policy in Europe” (2015.), suautor Piergiorgio Alessandri, European Economy, 2015.3. „Consolidation and Efficiency in the Financial Sector: A Review of the International Evidence”, suautori D. Amel, C. Barnes i C. Salleo, Journal of Banking and Finance, sv. 28, br. 10, 2004. (objavljeno i kao Working Paper 2002-47, Board of Governors, Federal Reserve System). „The Stability of the Relation between the Stock Market and Macroeconomic Forces”, Economic Notes, 2002., br. 3, (objavljeno i u Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 393, 2003.). „Will A Common European Monetary Policy Have Asymmetric Effects?”, suautori L. Guiso, A. Kashyap i D. Terlizzese, Economic Perspectives, Federal Reserve Bank of Chicago, br. 56, 2000. (objavljeno i u Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 325, 2000.). „Why do Banks Merge?”, suautori D. Focarelli i C. Salleo, Journal of Money, Credit and Banking, sv. 34, br. 4, sutudeni 2002. (objavljeno i u Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 361, 1999.). „The Performance of Italian Equity Funds”, suautor Riccardo Cesari, Journal of Banking and Finance, 26, 2002. (objavljeno i u Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 325, 1998.). „The stock market as a source of capital: some lessons from initial public offerings in Italy”, suautori M. Pagano i L. Zingales, European Economic Review, br. 40, 1996.  „Les interactions négatives entre banques et états”, suautori Paolo Angelini i Giuseppe Grande, Revue d’économie financière br. 111, rujan 2013.  „Supplementary pension schemes in Italy: Features, development and opportunities for workers”, suautori Riccardo Cesari i Giuseppe Grande, Giornale degli economisti e annali di economia, sv. 67, 1, str. 21.-40., 2008.     „The impact of sovereign credit risk on bank funding conditions” (2011.), objavljeno u CGFS Papers br. 43, Bank for International Settlements, Basel (izvješće radne skupine za državni rizik i uvjete za financiranje banaka Odbora za globalni financijski sustav).   „Financial Sector Pro-cyclicality: Lessons from the Crisis” (2009.), koordinator (uz Paola Angelinija), Banca d’Italia, Questioni di Economia e Finanza (Occasional Papers) br. 44, travanj.   Geneva Reports on the World Economy, No. 9: International Financial Stability, (2007.), (suautori Roger Ferguson, Phillip Hartman i Richard Portes), objavili International Center for Monetary and Banking Studies (ICMB) i CEPR. Il sistema finanziario e il Mezzogiorno. Squilibri reali e divari finanziari (2006.), urednik, uz Luigija Cannarija, Cacucci Editore, Bari. Il sistema bancario italiano negli anni novanta. Gli effetti di una trasformazione (2004.), Il Mulino, Bologna. La previdenza complementare in Italia: caratteristiche, sviluppo e opportunità per i lavoratori, suautori Riccardo Cesari i Giuseppe Grande, Banca d’Italia, Questioni di Economia e Finanza (Occasional Papers) br. 8, svibanj 2008. „The Recent Behaviour of Financial Market Volatility”, Bank for International Settlements, BIS Economic Papers br. 29, kolovoz 2006. (izvješće studijske skupine Odboru za globalni financijski sustav). Le nuove regole sulla liquidità e la politica monetaria (2014.), objavljeno u Liquidità e nuove regole sulle banche: calibrazione e impatti, (Series ARIME), Franco Angeli, Milano.     Central banking in the XXI century: never say never (govor na konferenciji „Central banking and monetary policy: Which will be the new normal?”), Università Cattolica, Milan, travanj 2016. 21st Century cash: Central banking, Technological innovation and digital currencies, objavljeno u Do we need Central Bank Digital Currency? Economics, Technology and Institutions, Larcier, Zbornik radova s konferencije SUERF, 2018. Why do banks securitize their assets? Bank-level evidence from over one hundred countries in the pre-crisis period, suautor A. F. Pozzolo, Banca d’Italia, Tema di discussione (Working Papers) br. 1183, 2018. The Distributional Consequences of Monetary Policy, 18th Annual DNB Research Conference “Distributional implications of the crisis and policy responses”, Amsterdam, 20. studenoga 2015. On the special role of macroprudential policy in the euro area, u Putting Macroprudential Policy to Work, DNB Occasional Studies, sv. 12-7 (2014.). Finanza, rischi e crescita economica (govor na konferenciji na Bocconi University „Benchmarking the UK market: A way to create an efficient and effective capital market in Italy?”), Milano, siječanj 2016. Prudential policy at times of stagnation: a view from the trenches, suautor P. Alessandri, Questioni di Economia e Finanza della Banca d’Italia (Occasional Papers), br. 300, prosinac 2015.  „Why banks and supervisors must act now”, suautor Mark Carney, Financial Times, 11. srpnja 2011. La transizione verso un sistema finanziario più stabile, Quaderni dell’Associazione per lo Sviluppo degli Studi di Banca e Borsa, br. 287, ožujak 2015. The European Banking and Capital Markets Unions: Challenges and Risks, govor na konferenciji International Conference Foundation for European Progressive Studies e Fondazione Italianieuropei, Rim, 6. veljače 2015. Crescita economica e finanziamento delle imprese, Rivista AIAF online, 2015., br. 94. La nuova vigilanza bancaria europea e l’Italia, govor na konferenciji „Le Banche Popolari dal XX al XXI Secolo”, Rim, 19. lipnja 2014. Imprese: una finanza diversa è possibile, SACE MAG, br. 2, 2014. The negative feedback loop between banks and sovereigns, suautori P. Angelini i G. Grande, Questioni di Economia e Finanza della Banca d’Italia, (Occasional Papers) br. 213, siječanj 2014. Un sistema finanziario per la crescita, Zbornik radova s konferencije „Il risparmio degli italiani è al sostegno della crescita?”, The Adam Smith Society, Milano, 27. siječnja 2014. Il credito e il finanziamento delle imprese, govor na konferenciji „Reload Banking. La banca del domani per un nuovo sviluppo dell’Italia”, Federazione delle Banche di Credito Cooperativo Lazio Umbria Sardegna, Rim, 21. lipnja 2013. Macroprudential tools: where do we stand?, govor na 2013 Banque Centrale du Luxembourg Financial Stability Review Presentation, 14. svibnja 2013. Banche, Finanza, Crescita, Quaderni dell’Associazione per lo Sviluppo degli Studi di Banca e Borsa, br. 273, ožujak 2013. Pro-cyclicality of capital regulation: is it a problem? How to fix it?, suautori P. Angelini, A. Enria, S. Neri i M. Quagliariello, Questioni di Economia e Finanza della Banca d’Italia (Occasional Papers), br. 74, listopad 2010. „Domanda e Offerta di Credito in Italia durante la crisi finanziaria”, suautor Federico Maria Signoretti, Banca d’Italia, Questioni di Economia e Finanza (Occasional Papers) br. 63, travanj 2010. An assessment of financial sector rescue programmes, suautori T. Faeh, G. Grande, C. Ho, M. King, A. Levy, F.M. Signoretti, M. Taboga i A. Zaghini, Questioni di Economia e Finanza della Banca d’Italia (Occasional Papers), br. 47, srpanj 2009. „Evoluzione del sistema bancario e finanziamento dell’economia nel Mezzogiorno”, Moneta e Credito, sv. LVI, br. 222, lipanj 2003. (objavljeno i u Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 467, ožujak 2003.). „La trasformazione del sistema bancario italiano e i suoi effetti sulle imprese e sui risparmiatori”, suautor D. Focarelli, (članak povodom konferencije „Quarant’anni di Economia a Verona”), Banche e Banchieri, br. 4, 2002. „Il sistema bancario italiano nell’area dell’euro”, suautori L. Gambacorta i G. Gobbi, Bancaria, sv. 57, br. 3, 2001. „Determinanti e conseguenze delle acquisizioni e fusioni bancarie”, suautori D. Focarelli i C. Salleo, Banca Impresa Società, br. 1, 1999. „La congiuntura creditizia in Italia” (članak povodom Convegno Sadiba 26) Quaderni dell’Associazione per lo Sviluppo degli Studi di Banca e Borsa, br. 198, ožujak 2003. „Le banche e i servizi finanziari alle imprese” (članak povodom Convegno Sadiba 25), Quaderni dell’Associazione per lo Sviluppo degli Studi di Banca e Borsa, br. 185, ožujak 2002. „Is There an Equity Premium Puzzle in Italy? A Look at Asset Returns, Consumption and Financial Structure over the Last Century”, suautor Roberto Violi, Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 339, 1999. „Portafogli gestiti e tassi di rendimento: alcune considerazioni”, suautor Riccardo Cesari, Bancaria, br. 1, 1998. „Innovazioni strutturali nel mercato azionario: gli effetti della contrattazione continua”, suautori C. Impenna i P. Maggio, u Rapporto IRS sul mercato azionario, Istituto per la Ricerca Sociale, Milano (objavljeno i u Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 248, 1995.). „La volatilità dei corsi dei CCT e i coefficienti patrimoniali del Comitato di Basilea”, suautor F. Drudi, il Risparmio, br. 3, 1994. „I tassi d'interesse reali: l'esperienza degli ultimi trent'anni (1960.-1992.)”, suautor A. Levy, u L'alto prezzo del danaro, P. Ciocca i G. Nardozzi (ur.), Laterza, Bari, 1993. (objavljeno i u Bancaria, br. 4, 1994.). Privatizzare: come? Spunti da una ricognizione comparata dei casi inglese e francese, suautor S. Chiri, Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 197, 1993. „Rischio di tasso d'interesse e coefficienti patrimoniali: un'applicazione di modelli multifattoriali”, suautor F. Drudi, Finanza, Imprese e Mercati, il Mulino, br. 3, 1992. „Rischio di tasso d'interesse e coefficienti patrimoniali: un'analisi dei regolamenti SIM”, suautor F. Drudi, Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 180, 1992. „Il mercato finanziario italiano nel processo di integrazione economica europea”, Il Risparmio, br. 5, rujan – listopad 1992. „Gli effetti della quotazione internazionale: il caso delle azioni italiane a Londra”, Finanza, Imprese e Mercati, Il Mulino, br. 3, prosinac 1991. (objavljeno i u Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 156, 1991.). „La struttura fattoriale del mercato azionario italiano”, u Ricerche applicate e modelli per la politica economica, Banca d'Italia, sv. II, 1991. „Evoluzione e performance dei fondi comuni mobiliari italiani”, suautor E. Zautzik, Il rischio azionario e la Borsa, edited by Centro Baffi dell'Università Bocconi (objavljeno i u Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 142, 1990.). „Organizzazione ed efficienza del mercato azionario”, Economia, società e istituzioni, listopad 1989. Evoluzione recente del sistema finanziario italiano: effetti sull'allocazione del risparmio e sulla struttura dell'intermediazione finanziaria, Atti del Convegno „I gruppi plurifunzionali nelle strategie di mercato delle banche e delle assicurazioni”, Trst, studeni 1989. „Recent Changes in the Organization and Regulation of Capital Markets in Italy”, suautori C. Caranza i R. Pepe, u Changes in the Organization and Regulation of Capital Markets, Bank for International Settlements, travanj 1987.     „Monetary Policy and Macroprudential Policy”, suautori Paolo Angelini i Stefano Neri, Banca d’Italia, Temi di Discussione (Working Papers) br. 801, ožujak 2011. Objavljeno i u Europskoj središnjoj banci, Working Paper br. 1448, srpanj 2012. Why Do Banks Securitize their Assets? suautor Alberto Pozzolo. mimeo, Banca d’Italia. The Causes and Consequences of Going Public, suautori Andrea Generale i Federico Signoretti, mimeo, Banca d’Italia. How Interest Sensitive is Investment? Very (when the data are well measured), suautori Luigi Guiso, Anil Kashyap i Daniele Terlizzese, mimeo, Banca d’Italia.

 

 PRILOG 2.: ODGOVORI Fabija Panette NA UPITNIK

Upitnik za kandidata za funkciju

člana Izvršnog odbora Europske središnje banke

(Fabio Panetta)

 

 

A. Životno i radno iskustvo

 

1. Izdvojite glavne aspekte Vaših stručnih vještina u monetarnim, financijskim i poslovnim pitanjima te glavne aspekte Vašeg iskustva na europskoj i međunarodnoj razini.

Cijeli svoj radni vijek radim u središnjem bankarstvu. Talijanskoj središnjoj banci (Banca d’Italia) pridružio sam se 1985., a 2012. postao sam član uprave i zamjenik guvernera. Trenutačno sam viši zamjenik guvernera. Također sam predsjednik talijanskog Tijela za nadzor sektora osiguranja (IVASS) i u okviru te uloge član Općeg odbora Europskog odbora za sistemske rizike.

Kao viši zamjenik guvernera, zajedno s drugim članovima Upravnog odbora talijanske središnje banke, odgovoran sam za vođenje svakodnevnog poslovanja i definiranje strateškog usmjerenja te institucije u cijelom nizu tema. Odgovornosti talijanske središnje banke, među ostalim, podrazumijevaju: sudjelovanje u odlukama o monetarnoj politici europodručja i njihovu provedbu u Italiji; nadzor banaka (u okviru Jedinstvenog nadzornog mehanizma) i nebankovnih posrednika; nadzor talijanskih tržišta državnih vrijednosnih papira i infrastrukture talijanskih tržišta; nadzor i osiguravanje nesmetanog funkcioniranja talijanskog platnog sustava i pružanje platnih usluga europodručju (vođenje sustava TIPS, Target2 i Target2 Securities)[3]; donošenje makrobonitetnih politika. Talijanska središnja banka također je odgovorna za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma[4].

Tijekom svoje karijere stekao sam bogato iskustvo u cijelom nizu aktivnosti središnje banke i pokazao rukovodeće vještine u rješavanju novih problema. Odjelu talijanske središnje banke za istraživanja pridružio sam se 1985.; 2007. postao sam direktor Uprave za ekonomske izglede i monetarnu politiku. Godine 2011. imenovan sam glavnim direktorom, čiji je zadatak koordinacija aktivnosti talijanske središnje banke koje se odnose na Eurosustav i financijsku stabilnost. Tijekom vremena u Upravnom odboru bio sam odgovoran, među ostalim, za operacije monetarne politike i nadzor banaka.

Od 2004. sudjelovao sam na sastancima Upravnog vijeća ESB-a, prvo kao pratnja, a zatim kao zamjenski član. Zahvaljujući tome imao sam privilegij sudjelovati u značajnim prvim godinama jedinstvene monetarne politike. Sudjelovao sam i u postupku donošenja politika tijekom cijelog zahtjevnog razdoblja financijske i državne krize. Kao član nadzornog odbora Jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) od njegova osnivanja 2014. do srpnja 2019. aktivno sam doprinosio uspostavi bankovne unije.

Zahvaljujući sudjelovanju na međunarodnim forumima iz prve sam ruke uvidio važnost međunarodne suradnje. Među ostalim, bio sam član Odbora za globalni financijski sustav Banke za međunarodne namire, Makrobonitetnog foruma ESB-a (kao član nadzornog odbora), Upravnog odbora Banke za međunarodne namire (trenutačno sam jedan od zamjenskih članova). Zamjenski sam član Italije na sastancima ministara financija i guvernera središnjih banaka skupina G7 (skupina sedam zemalja) i G20 (skupina dvadeset zemalja).

Član sam Upravnog odbora Međunarodnog centra za monetarne i bankovne studije (ICMB) u Ženevi.

Osim dugog i raznolikog iskustva u političkim pitanjima, razvijao sam i akademsko iskustvo objavljivanjem radova o monetarnim i bankarskim temama u međunarodnim časopisima.

 

2. Imate li poslovne ili financijske interese ili druge obveze koje bi mogle biti u sukobu s Vašim budućim dužnostima i postoje li relevantni osobni ili drugi čimbenici koje Parlament treba uzeti u obzir prilikom razmatranja Vaše kandidature?

 

Ne. Kao član Upravnog odbora talijanske središnje banke moram poštovati visoke standarde u pogledu sukoba interesa, povjerljivosti, vanjskih mandata, politike prihvaćanja darova i drugih koristi te financijskih ulaganja, u skladu s temeljnim vrijednostima središnje banke, a to su: neovisnost, nepristranost, poštenje i diskrecija. Kao bivši član Nadzornog odbora potpisom sam se obvezao na poštovanje etičkog kodeksa, zahtjeva u pogledu transparentnosti i ograničenja ulaganja, koji se primjenjuju na tijela ESB-a nadležna za donošenje odluka. Kao predsjednik talijanskog Tijela za nadzor sektora osiguranja poštujem njegov Kodeks ponašanja i zahtjeve za transparentnost.

Nisam povezan s privatnim organizacijama. Nemam ulaganja ni u kojem financijskom ili nefinancijskom poduzeću niti sam povezan s njima.

 

3. Koji bi bili Vaši glavni ciljevi tijekom mandata u Europskoj središnjoj banci?

 

Stroga predanost ESB-a mandatu održavanja stabilnosti cijena njegov je najveći doprinos izgradnji snažnije, otpornije, prosperitetnije i pravednije Europe. Osnovno vodeće načelo svih članova Izvršnog odbora jest osigurati da ESB izvršava svoj mandat u skladu s Ugovorima
EU-a, a tako će i ostati.

Istodobno, ESB mora neprestano paziti na moguće neželjene posljedice svojih politika za stabilnost financijskog sustava, posebno kada se koriste novi alati. U tim je okolnostima potreban visok stupanj opreza kako bi se takvi učinci otkrili što prije; moraju se stalno pratiti gospodarski i financijski uvjeti u svim smjerovima, bez isključivanja i pristranosti.

Kad je riječ o unutarnjem funkcioniranju ESB-a, organizacijska kultura kojom se na najbolji način može osigurati uspješno ostvarivanje tih ciljeva jest ona koja na svim razinama unutar institucije potiče prihvaćanje pragmatičnog i otvorenog pristupa temeljenog na podacima. Budem li imenovan u Izvršni odbor, neprestano ću raditi na daljnjem promicanju takve kulture.

Kako ću detaljnije objasniti u narednim odgovorima, budem li imenovan u Izvršni odbor, zalagat ću se i za daljnji razvoj jače kulture osnaživanja i jednakih mogućnosti bez obzira na spol, državljanstvo ili druge razlike.

 

B. Monetarna politika Europske središnje banke

 

4. Kako bi, prema Vama, Europska središnja banka trebala provoditi svoju monetarnu politiku u trenutačnim makroekonomskim uvjetima? Koliko je Europska središnja banka bila uspješna u ostvarivanju svog glavnog cilja održavanja stabilnosti cijena?

 

Mjere ESB-a moraju i dalje biti usmjerene na njegov glavni cilj, a to je održavanje stabilnosti cijena u europodručju. U tom pogledu, nedavni podaci upućuju na to da se izgledi za inflaciju ne poklapaju s ciljnom inflacijom koju je Upravno vijeće postavilo na razinu ispod, ali blizu 2 % te je stoga potrebna akomodativna monetarna politika: ulazne informacije (i objektivni i subjektivni podaci) ukazuju na to da usporavanje rasta traje duže nego što se očekivalo prije samo nekoliko mjeseci zbog trenutačne slabosti međunarodne trgovine i stalnih globalnih nesigurnosti koje osobito utječu na proizvodnju, ali i općenito na povjerenje poduzeća i njihovu sklonost ulaganju. Iskustvo dosljedno pokazuje da dugotrajno usporavanje proizvodnog sektora često prijeđe i na druge ključne dijelove gospodarstva, kao što je uslužni sektor.

U usporenom gospodarstvu potisnute su trenutačna i predviđena inflacija, što nije u skladu s ciljem Upravnog vijeća ESB-a. Uz to je prisutan i rizik od smanjenja inflacijskih očekivanja kućanstava i poduzeća, a to bi, ako se ne riješi, moglo otežati postizanje stabilnosti cijena. To znači da je potrebna potpora u području monetarne politike kako bi se održali povoljni uvjeti financiranja i povećala ulaganja, povjerenje, zapošljavanje, a time i plaće i rast cijena.

 

Smatram da je ESB uvelike bio uspješan u ostvarivanju svojeg primarnog cilja. Pritisak na rast cijena uvijek je bio pod kontrolom. Europodručje se tijekom krize suočilo s dotad neviđenim rizikom od deflacije te je ESB morao proširiti raspon instrumenata kojima raspolaže i na one izvan standardnih instrumenata politike. Monetarna politika ESB-a odgovorila je na izazove takve situacije te spriječila pojavu deflacijskih rizika i zaustavila smanjenje inflacijskih očekivanja, što je potaknulo gospodarski rast i zapošljavanje. Ekonomska analiza i iskustva drugih zemalja ukazuju na to da je deflacija opasna bolest koju je teško iskorijeniti i koja gospodarstvo može gurnuti u začarani krug pada potražnje, smanjene gospodarske aktivnosti, veće nezaposlenosti i financijske nestabilnosti, osobito ako gospodarstvo ima visoku razinu duga.

 

5. Što mislite o paketu poticaja Upravnog vijeća ESB-a od 12. rujna i odluci o smjernicama buduće monetarne politike? Što mislite o načinu na koji je donesena ta odluka, posebno u kontekstu javnog protivljenja nekih članova Upravnog vijeća ESB-a nakon odluke? Općenito, kako ocjenjujete način na koji su se u prošlosti donosile odluke o monetarnoj politici i smatrate li da bi ga trebalo mijenjati i, ako da, kako?

 

Paket mjera koje je Upravno vijeće ESB-a donijelo u rujnu bio je razmjeran i prikladan odgovor na makroekonomsko stanje koje sam opisao u svojem prethodnom odgovoru. U skladu s primarnim mandatom ESB-a za održavanje stabilnosti cijena, ta je odluka bila usmjerena na suzbijanje rizika od trajno niske razine inflacije, nastale zbog ekonomske slabosti, koja bi mogla dovesti do trajnog smanjenja inflacijskih očekivanja ili čak do ponovne opasnosti od deflacije. Paketom mjera Upravnog vijeća pružit će se potrebna potpora gospodarskoj aktivnosti i inflaciji.

Koliko znam, među ostalim i iz javne rasprave, Upravno vijeće bilo je jednoglasno u pogledu primjerenosti akomodativne monetarne politike. Međutim, postojala su različita stajališta o tome koji su konkretni instrumenti monetarne politike prikladniji kako bi se izgledima za rast i inflaciju pružila potrebna potpora. To ne čudi jer je u ovoj fazi nesigurnost u pogledu relativnih učinaka pojedinačnih nestandardnih instrumenata prirodno visoka i raširena. Za mene je to znak da je održana iskrena i konstruktivna rasprava.

Iz iskustva znam da Upravno vijeće odluke u području monetarne politike uvijek donosi na temelju detaljne analize domaćih i globalnih gospodarskih i financijskih uvjeta te prednosti i nedostataka različitih opcija. Na taj način svi članovi Upravnog vijeća mogu iznijeti svoje stajalište i, kad god je to moguće, pokušati postići konsenzus. U slučaju neslaganja primjenjuju se odgovarajući postupci kako bi se došlo do zaključka. Neizbježno je, a smatram i zdravo, da u okviru velikog tijela za donošenje odluka postoje različita stajališta. Zahvaljujući postojećem vodstvu uvijek je zajamčena pravedna rasprava, no Upravno vijeće također uvijek može doći do operativnih zaključaka. Konačno, iz empirijskih se analiza može zaključiti da su mjere koje je donijelo Upravno vijeće ESB-a dosad bile učinkovite u poticanju domaće potražnje i inflacije.

 

6. Kako ocjenjujete učinke niskih kamatnih stopa?

 

Upoznat sam s dokazima da je učinak niskih i čak negativnih kamatnih stopa na gospodarstvo u cjelini bio velik i pozitivan. Prijenos niskih ili čak negativnih kamatnih stopa ESB-a na uvjete financiranja poduzeća i kućanstava dobro se odvijao i dodatno su ga pojačali signalizacijski učinci preko očekivanja u pogledu kamatnih stopa.

Istodobno, ako se niske i negativne stope zadrže tijekom duljeg razdoblja, prisutan je rizik od njihovih nuspojava. Postoji zabrinutost da nakon određene razine politika negativne kamatne stope može negativno utjecati na štednju i potrošnju kućanstava, na kreditnu politiku banaka i na profitabilnost financijskih posrednika. Upravno vijeće u rujnu je uvelo višerazinski sustav da bi se ublažili takvi problemi (da bi se bankama pomoglo da se nose s izravnim troškom viška likvidnosti s negativnom remuneracijom na svojim računima središnje banke) kako bi se očuvao transmisijski mehanizam monetarne politike.

Klima niskih kamatnih stopa podupire gospodarsku aktivnost jer, među ostalim, potiče na preuzimanje gospodarskih rizika. Međutim, postoji zabrinutost da u nekim segmentima tržišta veće preuzimanje rizika može ugroziti financijsku stabilnost. Važno je da ESB stalno prati te rizike. No, u većini slučajeva takvi rizici najbolje se rješavaju korištenjem drugih političkih opcija, osobito kada se nalaze u određenim zemljama ili tržištima. Makrobonitetne politike, koje se mogu prilagoditi okolnostima pojedinih zemalja ili sektora (poput nekretnina), najprikladnije su za rješavanje eventualnih viškova u dinamici cijena imovine.

U ovom trenutku koristi od mjera ESB-a, uključujući negativne stope, i dalje premašuju njihove moguće nuspojave. Međutim, da bi to i dalje bilo točno, potrebno je stalno praćenje. No, ako Upravno vijeće procijeni da neto koristi nekih od tih mjera slabe, može provesti reviziju postojećih mjera i odlučiti o daljnjim mjerama ublažavanja.

 

7. Smatrate li da je sada, dvadeset godina od uvođenja eura, došlo vrijeme da se provede revizija okvira monetarne politike ESB-a?

 

Znam da je predsjednica Lagarde već navela, i u svojim odgovorima Europskom parlamentu i u nedavnom govoru, da će se u skoroj budućnosti provesti strateška revizija.

Smatram da je postojeći okvir uglavnom bio uspješan. Ipak, u mnogim je aspektima revizija primjerena i potrebna jer se od početka ekonomske i monetarne unije promijenilo makroekonomsko okruženje (ne samo u europodručju, već i na globalnoj razini) te je važno donijeti zaključke na temelju lekcija naučenih iz financijske krize. Druge središnje banke redovito provode reviziju svojih politika, dok je ESB zadnju reviziju proveo 2003., stoga je vrijeme za novu.

Temeljita revizija pomoći će ESB-u da njegov okvir monetarne politike nastavi ispunjavati mandat ESB-a iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Budem li imenovan u Izvršni odbor, tim ću raspravama pristupiti otvorena uma, kao što to čini predsjednica. Predložit ću da se u obzir uzimaju najnovije ideje o monetarnoj politici i iskustva stečena tih važnih godina, kako u Europi tako i u inozemstvu. Siguran sam da će svi članovi Upravnog vijeća, uz potporu drugih zaposlenih, tome konstruktivno doprinijeti, s predanošću i entuzijazmom, na temelju vlastitog iskustva, kao što je to uvijek do sada bio slučaj.

 

8. Kako ćete zajamčiti transparentnost u pogledu provedbe programa kupnje vrijednosnih papira (APP)? Slažete li se da bi program kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABSPP) i treći program kupnje pokrivenih obveznica (CBPP3) mogli biti transparentniji?

Europska središnja banka javna je institucija te ima odgovornost biti što transparentnija. Transparentnost, uključujući aspekte provedbe monetarne politike, pomaže javnosti da razumije monetarnu politiku ESB-a. Veće razumijevanje u javnosti čini odluke o politikama vjerodostojnijima i djelotvornijima te povećava odgovornost ESB-a. To je posebno točno u iznimnim slučajevima kada se nekonvencionalne mjere politike moraju javnosti jasno objasniti uz stalno isticanje mandata za održavanje stabilnosti cijena.

Što se tiče provedbe programa kupnje vrijednosnih papira (APP), smatram da je stupanj transparentnosti već prilično visok. ESB na svojim internetskim stranicama objavljuje detaljne informacije o mjesečnim kupnjama, ukupnim držanjima i otkupima koji dospijevaju u okviru svakog potprograma APP-a te transparentno navodi načela prema kojima se te kupnje provode. Na primjer, za program kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom ESB priopćava i koje se tranše izdanja mogu kupiti (nadređene, mezaninske ili vlasničke), maksimalan udio nepodmirenog iznosa tranše koji se može kupiti, koji se instrumenti mogu uvrstiti u skup odnosne imovine.

Međutim, smatram da središnje banke ne bi smjele ići predaleko u transparentnosti jer bi u nekim slučajevima pretjerana transparentnost mogla ugroziti učinkovitost mjera monetarne politike. Na primjer, postoje valjani razlozi zašto ESB za određene programe kupnje ne bi trebao objavljivati precizne podatke o držanju pojedinačnih vrijednosnih papira i zašto svojim drugim ugovornim stranama ne bi trebao dopuštati da objavljuju iznos i vrstu vrijednosnih papira koje kupuju. Zapravo, te bi informacije tržišnim sudionicima mogle omogućiti da primjene unaprijedno trgovanje (engl. „front running”) prije središnje banke, što bi moglo dovesti do potencijalno ozbiljnih poremećaja u cijenama određenih vrijednosnih papira, povećati troškove Eurosustava i smanjiti učinkovitost programa. Otvoren sam saslušati prijedloge za povećanje transparentnosti bez tih negativnih učinaka, a budem li imenovan u Izvršni odbor ESB-a, posvetio bih se toj problematici i pomno ih ocijenio.

 

9. Koje je Vaše stajalište o rizicima povezanima s programom kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora (CSPP)? Kako ocjenjujete trenutačno povećanje udjela CSPP-a na primarnom tržištu i istovremeno trenutačno smanjenje udjela programa kupnje vrijednosnih papira javnog sektora na sekundarnom tržištu?

 

Europska središnja banka u okviru CSPP-a kupuje korporativne obveznice na primarnom i sekundarnom tržištu u skladu s unaprijed definiranim kriterijima prihvatljivosti i ograničenjima u pogledu udjela izdanja i izdavatelja, pri čemu se u obzir uzimaju rizici povezani s određenim sektorima. Kako bi se ograničili rizici, ta se pravila dopunjuju ex ante detaljnom dubinskom analizom te, nakon kupnje, postupkom stalnog praćenja. Loše upravljanje rizicima moglo bi utjecati na vjerodostojnost i ugled središnje banke.

Eurosustav prilagođava kupnje u okviru CSPP-a tržišnim uvjetima, uzimajući u obzir likvidnost sekundarnih tržišta. Pri kupnji se uzimaju u obzir i sezonska kretanja u izdanju te se primjenjuju neki mehanizmi ujednačavanja. Za kupnje se upotrebljava referentna vrijednost koja razmjerno odražava sva prihvatljiva nedospjela izdanja. Na taj način tržišna kapitalizacija nudi ponder svake države izdanja u okviru referentne vrijednosti.

Program CSPP bio je djelotvoran u poboljšanju uvjeta financiranja nefinancijskih društava iz europodručja. Iako kupnja korporativnih obveznica podrazumijeva nešto višu razinu rizika od druge imovine koju tradicionalno drže središnje banke, CSPP se pokazao učinkovitim u pogledu rizika ako se procjenjuje preuzeti rizik u odnosu na njegov doprinos postizanju ciljeva politike. Zajedno s kupnjom vrijednosnih papira osiguranih imovinom i pokrivenih obveznica, CSPP može maksimalno povećati izravan utjecaj APP-a na realno gospodarstvo.

S obzirom na ograničenja koja se odnose na pričuve državnih obveznica i posljedična ograničenja izvedivosti PSPP-a, relativno veći doprinos dijela koji se odnosi na privatni sektor povećava ukupnu fleksibilnost (i moguće područje primjene) programa kupnje vrijednosnih papira. Također pomaže da se ograniči raspon mogućih odstupanja zaliha PSPP-a od ključa kapitala (referentna vrijednost koja se koristi za dodjelu kupnji u okviru PSPP-a u različitim zemljama).

U svakom slučaju, kupnje državnih obveznica na sekundarnom tržištu i dalje su glavna sastavnica programa kupnje vrijednosnih papira.

 

10. Prema Vašem mišljenju, kako ESB može doprinijeti gospodarskom rastu, ekološkoj tranziciji i potpunoj zaposlenosti, a da se pritom u cijelosti pridržava svojeg primarnog cilja održavanja stabilnosti cijena? Postoje li po Vama dodatne mjere monetarne politike koje bi povećale pozitivne učinke na realno gospodarstvo?

 

Ugovorom je predviđeno da ESB, bez ugrožavanja glavnog cilja održavanja stabilnosti cijena, podržava i opće gospodarske politike Europske unije radi ostvarivanja njihovih ciljeva koji obuhvaćaju uravnotežen gospodarski rast, punu zaposlenost te zaštitu i poboljšanje kvalitete okoliša.

Iskustvo iz posljednjih nekoliko godina potvrdilo je da održavanjem stabilnosti cijena ESB doprinosi blagostanju europodručja. Rizici u pogledu izgleda za inflaciju popraćeni su niskim rastom, niskim stopama zaposlenosti i stagnacijom plaća, povećanjem nejednakosti i prijetnjama za financijsku stabilnost. Primjenom akomodativne monetarne politike u okviru mjera ESB-a potiču se osobna potrošnja i poslovna ulaganja, čime se podržavaju rast i zapošljavanje u europodručju te poboljšavaju izgledi za inflaciju. Te su mjere doprinijele jačanju tržišta rada u europodručju na kojem je od sredine 2013. otvoreno oko 11 milijuna radnih mjesta i koje je i dalje otporno.

Jedan od ključnih izazova za cijeli planet jest kako se nositi s klimatskim promjenama, koje prijete rastu i blagostanju te stabilnosti financijskog sustava, te kako doprinijeti održivijoj uporabi dostupnih prirodnih resursa. Iako središnje banke nisu institucije koje su najbliže djelovanju u području politike zaštite okoliša, one mogu i moraju dati svoj doprinos (vidjeti i odgovor na sljedeće pitanje).

U talijanskoj središnjoj banci (Banca d’Italia) krenuli smo u tom smjeru. Kao predsjednik Odbora za ulaganja usmjeravao sam investicijsku politiku našeg mirovinskog fonda k integraciji tih pitanja u raspodjelu naše imovine, isključujući društva koja posluju u sektorima koji ne zadovoljavaju kriterije Globalnog sporazuma UN-a i dajući prednost poduzećima s najboljim okolišnim, socijalnim i upravljačkim rezultatima. Na temelju novih kriterija općenito će doći do poboljšanja ekološkog otiska vlasničkog portfelja talijanske središnje banke u pogledu ukupnih emisija stakleničkih plinova (pad od 23 %, što je ekvivalent -0.76 milijuna tona), potrošnje energije (smanjenje za 30 %, što odgovara iznosu od 7,67 milijuna gigadžula) i potrošnje vode (smanjenje za 17 %, odnosno 6,95 milijuna kubičnih metara). Tim se poboljšanjem otiska vlasničkog portfelja neutraliziraju godišnja potrošnja energije oko 140 tisuća kućanstava i potrošnja vode više od 123 tisuće kućanstava. Rezultati su značajni i u smanjenju emisija stakleničkih plinova: pad emisija ekvivalentan je potpunoj eliminaciji godišnjih emisija iz 185 tisuća kućanstava. S financijske strane, taj pristup nije doveo do smanjenja povrata ili povećanja rizika.

Talijanska središnja banka, baš kao i ESB, aktivno sudjeluje u radu Mreže za ekologizaciju financijskog sustava čiji je cilj informiranje o rizicima klimatskih promjena u zajednici središnjih banaka, kao i u nacionalnim i međunarodnim tehničkim skupinama za klimatska pitanja.

Središnje banke također bi trebale poticati financijske posrednike da u svoje postupke odlučivanja uključe klimatske i socijalne rizike kako bi se poboljšalo određivanje cijena takvih rizika i kako bi se pri dodjeli financijskih resursa vodilo više računa o tim pitanjima.

Kad je riječ o dodatnim mjerama za poboljšanje realnog gospodarstva, odlukama koje je ESB donio u rujnu doprinijelo se te se i dalje doprinosi jamčenju povoljnih financijskih uvjeta za poduzeća i kućanstva te se potiču ulaganja, potrošnja, zapošljavanje i rast plaća. Važno je da monetarna politika nastavi raditi svoj posao. Te su mjere doprinijele otvaranju radnih mjesta u europodručju (od 2013. do 2019. otvoreno je više od 13 milijuna radnih mjesta). Empirijske analize ESB-a i nacionalnih središnjih banaka ukazuju na to da su neto učinci tih politika smanjili nejednakost u raspodjeli dohotka (s obzirom na to da je nezaposlenost glavni izvor tog jaza).

 

11. Što mislite o mjerama potrebnima za financiranje europskog zelenog plana? Kako gledate na učinke politike ESB-a na klimatske promjene? Mislite li da bi ESB trebao uskladiti svoju kupnju vrijednosnih papira s UN-ovim ciljevima održivog razvoja i Pariškim klimatskim sporazumom? Bi li programi ESB-a za kupnju vrijednosnih papira trebali biti u skladu s okvirom EU-a za taksonomiju? Koju bi ulogu ESB imao u Mreži za ekologizaciju financijskog sustava?

 

Suočavanje s posljedicama klimatskih promjena i prelazak na niskougljični sustav ključna su zadaća koja zahtijeva zajedničke napore. U tom pogledu mogu samo pozdraviti činjenicu da je nova Europska komisija dala prioritet tako hitnom pitanju koje će oblikovati dobrobit sadašnjih i budućih europskih građana.

Kako bi se postigli ciljevi dogovoreni Pariškim sporazumom, potrebno je točno odrediti cijene rizika koji proizlaze iz aktivnosti s visokim razinama emisija ugljika u cilju poticanja nužnih promjena u obrascima proizvodnje i potrošnje. Određivanje cijene ugljika stoga je ključni politički instrument kojim se neće samo promijeniti relativne cijene, već će se i potaknuti veća energetska učinkovitost. Ta se transformacija mora provesti uz osiguranje pravedne raspodjele opterećenja koje ona sa sobom donosi, vodeći računa o društvenim posljedicama tih politika, sa širim ciljem promicanja ciljeva održivog razvoja koje je definirao UN i zaštite najranjivijih.

Za utvrđivanje odgovarajućih mjera za postizanje tih ciljeva odgovorne su ponajprije vlade. Uzimajući u obzir činjenicu da su klimatske promjene eksternalije s globalnim karakterom, valja pozdraviti međunarodnu koordinaciju takvih politika u tom području.

Energetska transformacija koja je potrebna kako bi se emisije smanjile u skladu s ciljevima EU-a zahtijevat će znatna ulaganja kako u smislu fizičke infrastrukture tako i u smislu nematerijalnog kapitala (uključujući istraživanje i razvoj). Proračun EU-a, a osobito EIB, imaju ključnu ulogu, ali potrebno je mobilizirati i privatna financijska sredstva. U tom smislu EU može dodatno pojačati svoje napore i nadovezati se na mjere započete u sklopu akcijskog plana za održivo financiranje.

Predsjednica ESB-a najavila je da će istraživanje načina na koje ESB može doprinijeti rješavanju pitanja klimatskih promjena biti jedan od prioriteta njezina mandata. Klimatske promjene mogle bi predstavljati rizik za gospodarski rast i stabilnost financijskog sustava te time mogu utjecati na okružje u kojem djeluje monetarna politika. Važno je, stoga, da ESB u okviru svojeg mandata bolje razumije kanale kojima klimatski rizici utječu na gospodarski i financijski sustav, utvrdi potencijalne šokove relevantne za kratkoročne i srednjoročne izglede za inflaciju i moguće učinke na prijenos monetarne politike te da po potrebi poduzme odgovarajuće mjere. 

Stvaranje Mreže za ekologizaciju financijskog sustava bio je važan iskorak u definiranju i promicanju najboljih praksi središnjih banaka i nadzornih tijela. Glavne središnje banke, uključujući ESB i talijansku središnju banku, aktivno doprinose Mreži, slijedeći preporuke izdane u dosadašnjim izvješćima te mreže. ESB može uvelike doprinijeti proučavanjem mogućih načina uvrštavanja okolišnih i klimatskih rizika u aktivnosti središnjih banaka i istraživanjem načina na koji se ti rizici mogu integrirati u njegov mikrobonitetni i makrobonitetni nadzor.

U tom pogledu talijanska središnja banka surađuje s Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo na razmatranju rizika koje čimbenici održivosti predstavljaju za financijsku stabilnost, izradi metodologija za procjenu tih rizika i utvrđivanju odgovarajućih bonitetnih odgovora.

Kad je riječ o bilanci ESB-a, potrebno je uzeti u obzir da trenutačni akomodativni stav monetarne politike već omogućava povoljne uvjete financiranja za vlade u cilju financiranja prijelaza na niskougljično gospodarstvo. Nadalje, ESB je u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira nabavio znatne količine zelenih obveznica čime je doprinio razvoju tržištu. Kako prilike za održiva ulaganja i održivi financijski proizvodi budu postajali uobičajeniji, rast će i udio održive imovine (kao što su zelene obveznice) u programu kupnje vrijednosnih papira ESB-a.

U tom pogledu, europska taksonomija standarda za okolišno održive djelatnosti i zelene obveznice bit će ključna za pružanje jasnoće i transparentnosti ulagačima te poticanje rasta održivog financiranja.

Možda bi vrijedilo razmisliti o tome može li taksonomija utemeljena na riziku nadopuniti postojeći pristup i bolje pomoći javnim tijelima, uključujući središnje banke, pri utvrđivanju imovine koja je najizloženija fizičkim i tranzicijskim rizicima. Općenito gledajući, takvi rizici trenutačno nisu na odgovarajući način odraženi u cijenama financijske imovine. Primjenom novih pravila EU-a o objavljivanju informacija u budućnosti će biti dostupno više informacija o profilima održivosti i to na dodatno usklađen način, čime sudionici na tržištu mogu poboljšati pravedno vrednovanje.

 

12. Treba li ESB, prema Vašem mišljenju, kupiti više obveznica EIB-a kako bi pridonio financiranju europskih ulaganja u skladu s primarnim i sekundarnim ciljevima ESB-a?

 

ESB je u sklopu svojeg programa kupnje vrijednosnih papira javnog sektora već kupio obveznice u iznosu većem od 230 milijardi koje su izdali EIB i druge nadnacionalne institucije. Budući da je EIB subjekt iz javnog sektora, njegove se obveznice mogu kupiti samo na sekundarnom tržištu, a ukupni iznos ulaganja podložan je maksimalnoj granici. Upravno vijeće je 2016. povećalo tu granicu za nadnacionalne obveznice EU-a s 33 na 50 posto njihova obujma, što je više od odgovarajuće gornje granice za državne obveznice. Neto nabava nadnacionalnih obveznica nastavljena je u studenome kao dio novog kruga kupnje u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira javnog sektora.

Važna značajka EIB-a jest da je prije više od deset godina bio pionir u izdavanju zelenih obveznica, a i danas je snažno angažiran na tržištu zelenih obveznica. Eurosustav je kupio zelene obveznice EIB-a zajedno s drugim zelenim vrijednosnim papirima u europodručju, čime je pridonio financiranju projekata u području klimatske politike.

 

13. Koje je Vaše stajalište o provedbi hitne likvidnosne pomoći? Što bi se moglo poboljšati u postupku donošenja odluka o odobravanju hitne likvidnosne pomoći?

 

Operacije hitne likvidnosne pomoći osmišljene su kao potpora solventnim bankama koje se suočavaju s privremenim problemima u pogledu likvidnosti. Prema Statutu Europskog sustava središnjih banaka, pružanje hitne likvidnosne pomoći u nadležnosti je država članica. Odluka o dodjeli hitne likvidnosne pomoći stoga je diskrecijsko pravo nacionalnih središnjih banaka, koje snose troškove i rizike takvih operacija. Glavni su preduvjeti solventnost banke ili, u slučaju da banka krši kapitalne zahtjeve Uredbe o kapitalnim zahtjevima, postojanje vjerodostojnog plana za dokapitalizaciju, uz dostupnost dostatnog kolaterala koji predmetna nacionalna središnja banka smatra prihvatljivim.

Posljednjih je godina Eurosustav ostvario važan napredak prema usklađivanju okvira za hitnu likvidnosnu pomoć u različitim nacionalnim središnjim bankama, uz odobrenje sveobuhvatnog okvira za hitnu likvidnosnu pomoć i sporazuma o hitnoj likvidnosnoj pomoći objavljenog na internetskim stranicama ESB-a u svibnju 2017. Kako bi se spriječilo svako moguće zadiranje u jedinstvenu monetarnu politiku, u sporazumu je definirana raspodjela odgovornosti i postupak razmjene informacija između nacionalnih središnjih banaka i ESB-a. Ovisno o opsegu i trajanju operacije, u odlučivanju može sudjelovati i Upravno vijeće.

 

Posljednjih sam godina nekoliko puta osobno sudjelovao u pružanju hitne likvidnosne pomoći. Prema mojem iskustvu postojeći postupci općenito su se pokazali učinkovitima u očuvanju financijske stabilnosti i ograničavanju rizika od širenja problema. Nacionalne središnje banke uspjele su točno procijeniti elemente koji su potrebni za neometano, učinkovito i pravovremeno djelovanje, čak i u slučaju velikih institucija koje su pod izravnim nadzorom Jedinstvenog nadzornog mehanizma. Jedinstvena monetarna politika Eurosustava stoga ni u jednom trenutku nije dovedena u pitanje, kako je propisano Ugovorom.

 

14. Koju bi ulogu po Vama trebao imati ESB u pogledu virtualnih valuta? Koje su po Vašem mišljenju mogućnosti i rizici povezani s virtualnom imovinom? Kako bi po Vama izgledao odgovarajući regulatorni okvir za virtualne valute (a posebno „stabilne kriptovalute”)?

 

Najnoviji val tehnoloških inovacija donosi korjenite promjene u pružanju financijskih usluga i prirodi subjekata koji ih pružaju. Tehnologija lanca blokova i virtualna imovina dio su te revolucije. One nude učinkovitiji način transfera novca, osobito preko granica, ali donose i znatne rizike.

Kao i druge središnje banke, ESB pomno prati razvoj događaja u tom području. U pogledu nekoliko aspekata virtualne imovine i takozvanih stabilnih kriptovaluta potrebno je koordinirano djelovanje tijela javne vlasti povrh središnjih banaka (npr. tijela za sprečavanje pranja novca, porezna tijela, tijela za utvrđivanje standarda itd.). Međutim, u mjeri u kojoj virtualna imovina, a posebno stabilne kriptovalute, ima za cilj olakšavanje držanja i transfera novca, operacije u području virtualne imovine obuhvaćene su okvirom nadzora Eurosustava za platne sustave ili programe plaćanja.

Iako odluka o tome treba li dozvoliti izdavanje i optjecaj virtualne imovine nije u nadležnosti središnjih banaka, već vlada i parlamenata, ESB ima ulogu u regulaciji i nadziranju te imovine kako bi se izbjegle prijetnje za financijsku stabilnost i kako bi se osiguralo da platni sustavi u europodručju ostanu sigurni, učinkoviti i inovativni te da mogu zadovoljiti sve veću potražnju građana za neposrednom dostupnošću i sučeljima koja su prilagođena korisnicima.

S obzirom na njihovu inherentnu rizičnost, privatne stabilne kriptovalute možda neće biti odgovarajuće rješenje za pružanje sigurnih, učinkovitih i inovativnih usluga platnog prometa. One zapravo donose niz izazova koje je utvrdila međunarodna zajednica središnjih banaka i čijem je rješavanju teško pristupiti. Primjerice, u nedavnom je izvješću o globalnim stabilnim kriptovalutama koje je objavila radna skupina predstavnika zemalja G7, čiji sam bio član, istaknuto da kod tih kriptovaluta često nema jasnog upravljačkog i pravnog okvira pa regulatori ne mogu jasno utvrditi koji se subjekt smatra odgovornim za zaštitu korisnika i ulagača. Stabilne kriptovalute za sobom povlače i rizike u pogledu operativne otpornosti, kibersigurnosti, zaštite podataka, pranja novca i poštovanja poreznih obveza.

Glavna načela koja se primjenjuju u regulaciji virtualne imovine i stabilnih kriptovaluta jesu načelo tehnološke neutralnosti i načelo proporcionalnosti, u skladu s načelom „istih pravila za istu vrstu poslovanja”. Regulatorna tijela trebala bi se usredotočiti na nove poslovne modele i rizike koji proizlaze iz novih tehnologija, a koji nisu razmatrani u trenutku uvođenja postojećih propisa.

Međutim, zadatak regulatora složen je zbog nedostatka informacija o konkretnim projektima i činjenice da su relevantni aspekti takvih projekata često preliminarni i nejasni. To je jedan od razloga zbog kojih regulatorni odgovor u ovoj fazi možda neće biti dovoljan da bi se obuzdali rizici.

Inicijative u području stabilnih kriptovaluta koje mogu doseći globalni otisak mogu prouzročiti veće probleme, a postizanje „globalnog otiska” nije samo apstraktna hipoteza kada iza stabilnih kriptovaluta stoje velika tehnološka poduzeća. Svaki privatni stabilizacijski mehanizam, bez obzira na to koliko je dobro osmišljen, predstavlja tržišni, kreditni ili likvidnosni rizik. Ako nema zajmodavca u krajnjoj nuždi, takvi bi rizici mogli narušiti povjerenje i pokrenuti masovno odustajanje od kriptovalute.

Prema nalazima izvješća o globalnim stabilnim kriptovalutama koje je objavila radna skupina predstavnika zemalja G7, čiji sam bio član, zahvaćeni bi mogli biti i transmisijski kanali monetarne politike, do te mjere da bi zbog široke upotrebe stabilne kriptovalute potrošnja i ulaganje mogli postati manje osjetljivi na promjene politike u pogledu kamatnih stopa. U nestabilnijim zemljama, čija valuta nije dio stabilizacijske košarice valuta, to bi čak moglo dovesti do potpune „dolarizacije” gospodarstva.

Pojava projekata povezanih s globalnim stabilnim kriptovalutama znak je za uzbunu nadležnim tijelima i središnjoj banci na koji se ne može odgovoriti samo odgovarajućim propisima jer su oni možda nedostatni za uklanjanje svih rizika povezanih s uspješnim projektom. Mi ne možemo i ne bismo smjeli pokušati spriječiti tehnologije da promijene naš financijski sustav te da ih učine učinkovitijim i uključivijim, ali moramo biti svjesni dalekosežnih posljedica tih inovacija i usmjeravati ih, i to, po potrebi, izravnim intervencijama u novim ekosustavima koje stvaraju, kako financijska stabilnost i djelotvornost monetarne politike ne bi bili ugroženi.

 

15. Kako procjenjujete interakciju platnih sustava i monetarne politike? Koja bi trebala biti uloga ESB-a kao središnje banke izdanja u klirinškim kućama središnjih drugih ugovornih strana?

Eurosustav ima zadaću promicanja neometanog funkcioniranja platnih sustava i sustava namire koji su nužni za očuvanje stabilnosti financijskih tržišta i omogućavanje neometane provedbe monetarne politike. Kada platni sustavi ne funkcioniraju pravilno, a sredstva se ne mogu uredno prenositi između drugih ugovornih strana, proces formiranja cijena na tržištu kapitala i na tržištu novca može biti ozbiljno narušen, a transmisijski mehanizam monetarne politike može postati disfunkcionalan.

Sa stajališta monetarne politike, platni sustavi posebno su važni za pitanja koja se odnose na međubankovne transakcije velikih vrijednosti. Zbog toga Eurosustav posjeduje sustav TARGET2, odnosno sustav namire u realnom vremenu na bruto načelu, i upravlja njime. Taj sustav, kojim se namiruju međubankovne i poslovne transakcije i koji se koristi za provedbu monetarnih operacija, podupire razvoj zajedničkog tržišta novca u europodručju, što je nužan uvjet za homogen prijenos monetarnih impulsa diljem svih država članica.

Važnost neometanog funkcioniranja platnog sustava za provedbu monetarne politike također objašnjava interes ESB-a za financijsku i operativnu otpornost središnjih drugih ugovornih strana. Središnje druge ugovorne strane interveniraju između posrednika koji pregovaraju i na tržištu novca i na repo tržištima, a takva aktivnost uključuje velike dnevne likvidnosne tokove. To podrazumijeva da se u uvjetima tržišnog stresa manjak likvidnosti ili vrijednosnih papira kod posrednika može odraziti preko središnjih drugih ugovornih strana ili njihovim posredstvom, s potencijalno disruptivnim učincima. U takvoj se situaciji od ESB-a može zatražiti da pruži hitnu likvidnosnu potporu središnjim drugim ugovornim stranama ili bankama koje sudjeluju u središnjim drugim ugovornim stranama, što je dodatan razlog za pažljivo praćenje mogućih rizika koji proizlaze iz tih tržišnih infrastruktura.

Ta su pitanja postala relevantnija u razdoblju nakon financijske krize jer je zbog rasta središnjeg poravnanja pojačana sistemska važnost središnjih drugih ugovornih strana u glavnim jurisdikcijama. U tom kontekstu, predstojeća provedba revidiranog regulatornog okvira (EMIR 2) dobrodošao je korak jer se njome jača nadzor EU-a nad sistemskim središnjim drugim ugovornim stranama iz trećih zemalja koje poravnavaju velike količine instrumenata denominiranih u eurima te se osigurava uključenost središnjih banaka izdanja u taj nadzor.

 

16. Kakva će, prema Vama, biti uloga gotovinskih transakcija u budućnosti u usporedbi s digitalnim transakcijama?

Gotovina je i dalje najpoželjniji instrument plaćanja malih vrijednosti u nekoliko država članica EU-a. Radi se o sigurnoj imovini koja je izravno dostupna građanima i koja ima jedinstvene značajke s obzirom na to da jamči anonimnost i da se može koristiti u izvanmrežnim transakcijama. Zbog toga smatram da će gotovina imati važnu ulogu i u doglednoj budućnosti. Središnje banke stoga moraju i dalje jamčiti visoku razinu učinkovitosti u proizvodnji i optjecaju takvog instrumenta.

Europodručje, kao i druge jurisdikcije, ipak se suočava s drastičnim promjenama u pružanju usluga platnog prometa i u potražnji za tim uslugama, koje su potaknute inovacijama u digitalnom ekosustavu. U takvom novom okružju digitalne transakcije postaju sve popularnije te bi s vremenom mogle postati važnije od gotovine. Potrebno je poticati uvođenje novih tehnologija u pružanje usluga platnog prometa u mjeri u kojoj jeftinije, brže i sigurnije usluge povećavaju konkurentnost i financijsku uključenost te tako poboljšavaju dobrobit građana.

17. Koje je Vaše mišljenje o novčanicama eura u velikim apoenima?

Eurosustav mora o niskom trošku osigurati dostupnost visokokvalitetnih novčanica eura građanima europodručja. Mora osigurati uravnoteženu isporuku novčanica različitih apoena, uzimajući u obzir činjenicu da se novčanice u malim apoenima često koriste u maloprodajnim transakcijama male vrijednosti.

Novčanice u velikim apoenima uglavnom se upotrebljavaju iz potpuno legitimnih razloga kao što je kupovina skupe robe ili usluga ili kao sredstvo pohrane vrijednosti. Pohrana vrijednosti obilježje je valuta koje predstavljaju sredstva rezerve, kao što su euro i dolar. ESB procjenjuje da je znatan dio (oko trećine) postojećih zaliha novčanica eura u vlasništvu agenata izvan europodručja. Motiv pohrane vrijednosti u vezi s tom komponentom zalihe eura vjerojatno je relevantan, iako ga je teško precizno procijeniti.

Istodobno, zbog zabrinutosti da bi potražnja za novčanicama u velikim apoenima mogla biti potaknuta nezakonitim aktivnostima Eurosustav je prvo obustavio proizvodnju novčanica od 500 EUR (u svibnju 2016.), a zatim i ukinuo njihovo izdavanje (u siječnju 2019.; izdavanje tih novčanica u Njemačkoj i Austriji ukinuto je u travnju 2019.). Kao posljedica toga, s vremenom će se smanjiti količina novčanica od 500 EUR u optjecaju; sve postojeće novčanice od 500 EUR u optjecaju zadržat će svoju vrijednost, mogu se vratiti u optjecaj i ostat će zakonito sredstvo plaćanja.

18. Kakvo je Vaše mišljenje o heterogenosti monetarnih uvjeta i pristupa kreditima u europodručju te njezinom utjecaju na jedinstvenu monetarnu politiku Europske središnje banke?

 

Monetarne mjere koje je ESB donio u posljednjih desetak godina najviše su doprinijele smanjenju heterogenosti monetarnih uvjeta i dostupnosti kredita u državama europodručja. Tijekom financijske krize i krize državnog duga znatna razlika u troškovima kredita i pristupu kreditima ugrožavala je jedinstvenost monetarne politike ESB-a i funkcioniranje transmisijskog mehanizma. Odvažan i dosad nezabilježen odgovor ESB-a i njegova spremnost da djeluje odlučno, u okviru svojeg mandata, u cilju očuvanja eura bili su ključni za uklanjanje straha od raspada europodručja, obnovu neometanog funkcioniranja financijskih tržišta i poboljšanje prijenosa monetarnih impulsa u svim zemljama europodručja.

ESB otada ispunjava svoj mandat i reagira na pogoršanje makroekonomskih izgleda znatnim mjerama ublažavanja, uključujući ciljane operacije dugoročnijeg refinanciranja. Tim su odlukama uspješno smanjene stope kreditiranja poduzeća i kućanstava te je dodatno smanjena rascjepkanost tržišta novca i kreditnih tržišta europodručja. Ti akomodativniji i homogeniji monetarni uvjeti ključni su za oporavak bankovnog kreditiranja posljednjih godina, kao i za podupiranje privatnih ulaganja i potrošnje.

 

19. Nekoliko se država članica Europske unije priprema pridružiti europodručju. Kako planirate spriječiti nejednakosti između država članica europodručja tijekom nadolazećeg desetljeća u kontekstu stanja njihovih gospodarstava? Koji bi gospodarski scenarij bio prikladan prilikom proširenja europodručja?

 

Sve države članice EU-a, osim Danske i Ujedinjene Kraljevine koje imaju klauzulu o izuzimanju, obvezne su pristupiti ekonomskoj i monetarnoj uniji, tj. s vremenom uvesti euro. Ne postoji, međutim, poseban vremenski okvir za to te će vrijeme uvođenja jedinstvene valute ovisiti o spremnosti i voljnosti svake države članice. Gospodarske, financijske i institucijske politike svake države članice odredit će spremnost te države za pristupanje europodručju.

ESB i Komisija u svojim izvješćima o konvergenciji redovito ocjenjuju napredak u pogledu kriterija iz Maastrichta i održivosti konvergencije svake zemlje izvan europodručja.

Dana 4. studenoga 2014. Jedinstveni nadzorni mehanizam postao je operativan u nadziranju svih banaka u europodručju. Uvođenje eura, stoga, sada podrazumijeva sudjelovanje u Jedinstvenom nadzornom mehanizmu. To nije lak zadatak te bi zato države članice koje namjeravaju uskoro uvesti euro trebale blisko surađivati s tijelima bankovnog nadzora ESB-a. Države članice stoga će se možda morati obvezati na posebne reforme.

Specifičnost obveza u pogledu svake zemlje čini se najprikladnijim načinom da se zajamči nesmetano sudjelovanje u tečajnom mehanizmu i, nakraju, u jedinstvenoj valuti.

 

20. Koji su glavni rizici / glavne prilike za euro u budućnosti?

 

Euro je nedavno proslavio 20. obljetnicu te trenutačno uživa rekordno visoku potporu 76 posto građana europodručja. Za cijeli jedan naraštaj građana on je jedina valuta koju su ikada poznavali. U širem smislu, euro je za Europljane najkonkretniji simbol europskog jedinstva. Tijekom krize potpora jedinstvenoj valuti ostala je visoka, što je poduprlo političku predanost integritetu europodručja.

Euro je donio znatne prednosti svim građanima, u prvom redu zaštitom njihove kupovne moći. Prosječna godišnja inflacija od uvođenja eura bila je 1,7 %, što je znatno manje od prosjeka prije uvođenja eura, čak i u državama članicama s izvanrednim rezultatom u pogledu održavanja stabilnosti cijena. Euro omogućuje iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog tržišta. Uklanjanjem rizika povezanog s deviznim tečajem i mogućnosti konkurentne devalvacije između jurisdikcija, znatno su smanjeni transakcijski troškovi te je olakšana trgovinska integracija, što je potrošačima donijelo koristi u smislu nižih cijena, a poduzećima, uključujući mala i srednja poduzeća, u smislu čvršćih lanaca vrijednosti. Euro je široko prihvaćen u financijskim transakcijama diljem svijeta. Poduzećima iz europodručja to olakšava međunarodnu trgovinu. Osim toga, zajednički glas zemalja europodručja znači više na međunarodnoj gospodarskoj i financijskoj sceni u pitanjima kao što je regulacija međunarodnih financijskih tržišta. Neke od prednosti koje donosi euro dijele i zemlje izvan europodručja čiji je tečaj usko povezan s vrijednošću zajedničke valute.

Taj se napredak može očuvati i ojačati snažnijom i potpunijom ekonomskom i monetarnom unijom, uključujući i uniju tržišta kapitala i bankovnu uniju, te dobrim gospodarskim politikama. Gospodarska konvergencija među državama članicama i unutar njih nužna je kako bi se zajamčilo da cijelo europodručje i svi slojevi društva uživaju koristi od eura.

Euro se nesumnjivo suočava i s novim i važnim izazovima kao što su digitalizacija i kriptoimovina, kibersigurnost i pranje novca. U okviru svoje nadležnosti ESB doprinosi rješavanju tih izazova i prihvaćanju promjena i inovacija. Primjerice, ESB ima aktivnu i pokretačku ulogu u izgradnji sigurnijeg, inovativnijeg i integriranijeg platnog sustava u europodručju.

 

21. Koji su glavni rizici i izazovi koji predstoje Europskoj središnjoj banci?

 

Središnje banke u budućnosti će morati odabrati odgovarajući monetarni okvir za suočavanje s globalnim makroekonomskim scenarijem za koji su karakteristični novi izazovi kao što su protekcionizam, geopolitički rizici i starenje društva u naprednim gospodarstvima, koji mogu dovesti do trajno niskog rasta, niske inflacije i niskih kamatnih stopa. U budućnosti će se vjerojatno povećati i gospodarska nesigurnost.

Važno je podsjetiti se da su nekonvencionalne mjere koje je u posljednjih desetak godina uvelo nekoliko središnjih banaka odgovor na postojeći scenarij, a ne uzrok tog scenarija i da mnoge studije pokazuju da bi bez njih situacija bila mnogo gora, posebno u smislu realnog gospodarstva. Ako se izazovi ne prepoznaju i ako izostane pravovremeno, razmjerno i, po potrebi, inovativno djelovanje kako bi se oni riješili, kasnije će možda biti potreban još snažniji odgovor.

Istovremeno, kao što sam naveo u prethodnom odgovoru, praćenje nuspojava i neto koristi nekonvencionalnih mjera i dalje će biti iznimno važno. Primjerice, nakon neke razine politika negativne kamatne stope može imati štetne učinke na pristup banaka u pogledu kreditiranja i na profitabilnost financijskih posrednika (niža profitabilnost mogla bi utjecati na politike banaka u pogledu kreditiranja, a time i na prijenos monetarne politike).

U nekim segmentima tržišta prekomjerno preuzimanje rizika od strane ulagača i financijskih posrednika može predstavljati rizik za financijsku stabilnost, a to će se pitanje po potrebi morati hitro riješiti aktivnijom primjenom makrobonitetnih instrumenata.

S obzirom na sve veću složenost financijske scene i razvoj mjera politike u tom sektoru, ESB će možda morati prilagoditi svoju komunikaciju kako bi jasno obrazložio svoje politike široj javnosti. Građani, uključujući radnike, štediše, ulagače i umirovljenike, moraju razumjeti ulogu, ciljeve i politike svoje središnje banke jer samo tako mogu stvoriti realistična očekivanja od njih i planirati svoju budućnost. To će doprinijeti utvrđivanju poželjne kombinacije širih gospodarskih politika i budućeg gospodarskog smjera europodručja.

Već sam spomenuo da će ESB morati sudjelovati u široj raspravi o tome kako može najbolje doprinijeti rješavanju izazova klimatskih promjena.

No dodatan izazov predstavlja utjecaj aktualne digitalne transformacije na gospodarski i financijski sustav. Potrebno je poticati integraciju novih tehnologija u pružanje financijskih usluga (Fintech) u mjeri u kojoj jeftinije, brže i sigurnije usluge povećavaju konkurentnost, poboljšavajući dobrobit ljudi, i unaprjeđuju financijsku uključenost najzapostavljenijeg stanovništva. Međutim i lakši pristup manje reguliranim uslugama sa sobom donosi nove izazove. Iako neke od njih, poput zaštite potrošača, ne ulaze u mandat ESB-a, središnje banke bez sumnje imaju glavnu ulogu u olakšavanju neometane tranzicije na okružje plaćanja budućnosti.

Središnje banke i same usvajaju nove tehnologije. Talijanska središnja banka već je prije nekoliko godina počela koristiti tehnologiju strojnog učenja i tehnologije velikih podataka. Te se tehnologije sada među ostalim koriste za poboljšanje makroekonomskih predviđanja, utvrđivanje nepravilnih transakcija u svrhu borbe protiv pranja novca i izračun pokazatelja financijskog rizika u stvarnom vremenu.

Ulazak velikih igrača u financijski sektor i moguće uvođenje globalnih digitalnih valuta uključuju izazove za banke, poreznu disciplinu, zaštitu potrošača i privatnosti, borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma te za kiberrizik. Mogu se pojaviti i izazovi za monetarnu politiku i financijsku stabilnost.

Tim se procesima mora upravljati uz pojačanu suradnju među javnim tijelima na globalnoj razini. Središnje banke izdvajaju znatna sredstva za praćenje rizika i očuvanje stabilnosti cijena i financijske stabilnosti. U izvješću o globalnim stabilnim kriptovalutama koje je objavila radna skupina predstavnika zemalja G7, čiji sam bio član, izneseni su detaljna analiza i smjernice za buduće djelovanje.

 

22. Koji su rizici za financijsku stabilnost povezani s Brexitom? Koja je, po Vašem mišljenju, uloga ESB-a u rješavanju tih rizika?

 

Produljenje roka za povlačenje na 31. siječnja 2020., koje je Europsko vijeće odobrilo Ujedinjenoj Kraljevini, samo je odgodilo, ali ne i smanjilo rizik od Brexita bez dogovora. Politička nesigurnost i dalje postoji, a taj se rizik može ponovno konkretizirati nakon isteka produljenja. Scenarij bez dogovora mogao bi se pokazati vrlo skupim te bi mogao dovesti do znatnih razdoblja volatilnosti na financijskim tržištima.

ESB i nacionalna tijela dobro su opremljeni za takve situacije. ESB i engleska središnja banka (Bank of England) imaju dogovor o razmjeni valuta koji će svakoj od središnjih banaka omogućiti da osigura likvidnost bankovnom sektoru u valuti druge središnje banke. Time bi se trebalo podupirati uredno funkcioniranje tržišta i spriječiti posljedice za kućanstva i poduzeća. ESB također održava povoljne uvjete likvidnosti i širok stupanj monetarne akomodacije. Mogao bi poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu financijske stabilnosti u slučaju pogoršanja uvjeta likvidnosti i financiranja u europodručju.

I javna tijela i privatni sektor pripremili su se za Brexit bez dogovora. Na razini EU-a i na nacionalnoj razini donesene su mjere za rješavanje, ako bude potrebno, mogućih poremećaja, posebno u području prekograničnih financijskih usluga (npr. središnje poravnanje, prihvatljivost instrumenata MREL-a, kontinuitet ugovora te odobrenja za pružanje bankovnih i financijskih usluga).

Kao što su ESB i nacionalna tijela naglasili u više navrata, ključno je da sudionici na tržištu nastave s pripremama i poduzmu sve potrebne mjere za uklanjanje rizika povezanih s Brexitom. Prije svega, banke bi trebale dovršiti provedbu kriznih planova, a posljedice Brexita trebale bi biti u potpunosti obuhvaćene planovima oporavka i pristupima sanaciji.

Do fatalnih rizika moglo bi doći i u slučaju ratifikacije sporazuma o povlačenju. Nakon ratifikacije prijelazno razdoblje trajat će do 31. prosinca 2020., s mogućnošću produljenja od jedne ili dvije godine. Tijekom prijelaznog razdoblja pravo EU-a nastavit će se primjenjivati u Ujedinjenoj Kraljevini sve dok EU i UK sporazumno ne dogovore uvjete budućih odnosa. Ako ne bude potpisan nikakav sporazum, po isteku prijelaznog razdoblja bilateralni odnosi vratit će se na zadane uvjete utvrđene međunarodnim pravom, npr. Općim sporazumom o carinama i trgovini za trgovinu robom i Općim sporazumom o trgovini uslugama za trgovinu uslugama. Kad je riječ o financijskim uslugama, pristup tržištu temeljit će se na okviru istovjetnosti EU-a, koji ima mnogo uže područje primjene od jedinstvene putovnice.

 

23. Mislite li da se postojećim okvirom ekonomskog upravljanja potiču procikličke fiskalne politike? Jesu li njime utvrđeni pravi poticaji za javna ulaganja? Kakve reforme tog okvira smatrate potrebnima? Što mislite o daljnjem europskom usklađivanju u području poreza na dobit?

Fiskalna politika temeljni je instrument stabilizacije za sve zemlje, a osobito za one koje dijele istu valutu, s obzirom na to da je monetarna politika usmjerena na gospodarske uvjete cijelog monetarnog područja i ne može se nositi s asimetričnim šokovima. Kako bi se očuvao odgovarajući fiskalni prostor, svaka zemlja mora slijediti srednjoročne proračunske ciljeve kojima se uzimaju u obzir njezin potencijal rasta i razina duga.

Postojećim Paktom o stabilnosti i rastu u tom su pogledu postignuti su neujednačeni rezultati. Ukupni deficit EU-a i europodručja smanjio se 2018. na najnižu razinu od 2000., dok je odgovarajući omjer duga i BDP-a u padu. Međutim određeni broj zemalja tek je neznatno smanjio razine državnog duga i deficita, što je dovelo do neravnomjerne raspodjele fiskalnog prostora u državama članicama, pri čemu ga u nekim slučajevima uopće nema.

Fiskalna razboritost prvenstveno je odgovornost država članica, ali fiskalnim pravilima možda nisu stvoreni dostatni poticaji u tom pogledu za sve zemlje. Europski fiskalni odbor i drugi naglasili su da su pravila suviše složena i da se pretjerano oslanjaju na latentne varijable kao što je proizvodni jaz. Postoji i zabrinutost zbog toga što Pakt o stabilnosti i rastu ne sadrži pravila ili instrumente za usmjeravanje fiskalne politike europodručja kao cjeline i zbog toga što nije ostvaren znatan napredak u poboljšanju kvalitete javnih financija, neovisno o smjeru fiskalne politike.

Uz ta pitanja i činjenicu da se pravilima nije osiguralo rašireno postizanje dobrog fiskalnog stanja u gospodarski povoljnim vremenima, došlo je do manjka fiskalnog prostora, posebno u recesiji 2012. – 2013., što je dovelo do procikličke fiskalne restrikcije i nepovoljne kombinacije makroekonomskih politika europodručja. Javna ulaganja kao udio BDP-a u EU-u i europodručju znatno su se smanjila od 2009. (ukupno za više od 20 %), ali ne u svim zemljama.

Ti nedostaci upućuju na to da bi možda trebalo revidirati europski okvir za fiskalno upravljanje. Jedna od predloženih opcija u tom pogledu jest donošenje jednog dugoročnog cilja u pogledu duga povezanog s jednim operativnim instrumentom, kao što je pravilo o rashodima. Pojednostavnjenje je nužno, no važno je izbjeći situaciju u kojoj preveliko odstupanje između dugoročnog cilja i operativnog instrumenta državama članicama ne pruža prave poticaje za fiskalnu razboritost. Osim kontroliranja rasta javne potrošnje, vlade bi također trebale unaprijediti kvalitetu svoje potrošnje povećanjem udjela ulaganja koja poboljšavaju produktivnost u svojim omotnicama za potrošnju.

Važno je napomenuti da revizija pravila može biti samo dio rješenja tog problema. U krizi je na vidjelo izašla činjenica da dobre nacionalne fiskalne politike nisu uvijek dovoljne jer duboki i dugotrajni gospodarski šokovi mogu preopteretiti nacionalni politički prostor i stvoriti nepoželjne negativne spirale mjera štednje u privatnom i javnom sektoru. Iz toga je vidljivo da je u europodručju potreban fiskalni kapacitet kompatibilan s poticajima koji je dovoljno velik kako bi se osigurala makroekonomska stabilizacija.

To se ne može postići samo koordinacijom nacionalnih politika. Fiskalni prostor i makroekonomski uvjeti razlikuju se među zemljama, pri čemu fiskalni prostor nije nužno dostupan tamo gdje bi bio najpotrebniji. Nacionalnim politikama prvenstveno se reagira na nacionalne uvjete, a ne na razvoj situacije u europodručju. Čak i ako pretpostavimo da bi nacionalne politike mogle internalizirati potrebe europodručja, učinak prelijevanja među zemljama i dalje bi bio prilično ograničen. Zato je potreban znatan zajednički fiskalni kapacitet u kombinaciji s djelotvornim fiskalnim pravilima.

Daljnje usklađivanje osnovica poreza na dobit moglo bi doprinijeti funkcioniranju jedinstvenog tržišta, bankovne unije i unije tržišta kapitala. Agresivnim poreznim praksama može se narušiti tržišno natjecanje i smanjiti prihodi od poreza te ih građani mogu smatrati nepoštenima. Njima se također može narušiti kohezija među državama članicama koja je ključna za unaprjeđenje izgradnje Europe.

 

24. Smatrate li da je za europodručje potrebna europska sigurna imovina ne samo kako bi se pomoglo u stabilizaciji financijskih tržišta i omogućilo bankama da smanje svoju izloženost nacionalnom dugu, već i kako bi se olakšao pravilan prijenos monetarne politike? Na koji bi se način to moglo postići?

Sigurna imovina ključan je element svakog financijskog sustava i referentna vrijednost za učinkovito određivanje cijena rizične imovine. Stoga je od velike važnosti za bankovno posredovanje.

U trenutačnom okruženju smatra se da nema dovoljno sigurne imovine, a nedovoljno sigurne imovine opet utječe na financijska tržišta i bankarski sektor, provedbu monetarne politike i gospodarski rast. U financijskoj krizi porasla je sklonost ulagača prema sigurnosti, zbog čega je u stvarnosti sigurna imovina manje dostupna. Istodobno se zbog niza čimbenika (nove regulatorne inicijative, demografska kretanja u naprednim gospodarstvima i sl.) potražnja za sigurnom imovinom povećala. Europodručje je jedinstven primjer valutne unije bez zajedničke sigurne imovine.

Uvođenje europske sigurne imovine vrlo bi vjerojatno značilo odlučan napredak ka konačnoj uspostavi bankovne unije i unije tržišta kapitala. Osim toga bi i provedba nestandardnih monetarnih politika bila jednostavnija i manje kontroverzna kada bi se mogla osloniti na zajedničku sigurnu imovinu europodručja. Zbog smanjenog rizika od fragmentacije tržišta prijenos monetarne politike ESB-a bio bi homogeniji u svim državama članicama. Naposljetku, sigurnom imovinom koja nije izložena državnom riziku pojedinačnih država članica olakšala bi se prekogranična financijska integracija te bi se doprinijelo ublažavanju negativne povratne veze između banaka i njihovih država te bijeg u sigurnost kojem smo svjedočili tijekom krize.

Sigurna imovina može imati razne oblike. Neka rješenja mogu imati utjecaja izvan financijske domene, primjerice ako mogu poslužiti kao operativno sredstvo za izgradnju zajedničkog fiskalnog kapaciteta. Trenutačno se raspravlja o prijedlozima koji se odnose na vrijednosne papire osigurane državnim obveznicama i e-obveznice, no potrebni su dodatni napori kako bi se pronašao način na koji treba osmisliti moguću sigurnu imovinu europodručja.

Osmišljavanje sigurne imovine veoma je važno pitanje za europodručje, no ono nije u nadležnosti ESB-a.

 

25. Koje je Vaše stajalište u vezi s aktualnom raspravom o dugotrajno visokim razinama javnog i privatnog duga u europodručju? Što mislite o ideji Europske komisije o riznici europodručja koja bi u ime njegovih članica imala pristup financijskim tržištima za financiranje dijela njihovih redovnih potreba za refinanciranjem?

Za rješavanje svakog problema povezanog s prekomjernim dugom nadležne su prvenstveno nacionalne vlasti. U tom je području nužno odlučno političko djelovanje jer visoke razine privatnog i javnog duga mogu biti glavni uzrok ranjivosti kada se ciklus okrene, kao što se pokazalo tijekom krize. Visoke razine duga tijekom krize povećale su financijske napetosti, pridonijele produbljivanju gospodarske krize te dodatno otežale provedbu monetarne politike.

Gledajući europodručje, udjeli privatnog duga u BDP-u u posljednjih pet godina smanjili su se za oko 10 postotnih bodova BDP-a i trenutačno iznose oko 137 %. Udio javnog duga u BDP-u europodručja u cjelini smanjio se na otprilike 87 % BDP-a 2018., dok je 2014. iznosio gotovo 95 %. Ukupna razina duga relativno je povoljna u usporedi s razinama drugih velikih gospodarskih regija.

Međutim iza te pozitivne opće slike kriju se znatne razlike na razini pojedinačnih država članica, što je utvrđeno i u okviru europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika i postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže. Privatni dug i dalje je visok u nekim državama. Razine javnog duga i dalje su visoke i u nizu država članica nisu u skladu sa zahtjevima europskog fiskalnog okvira.

Trenutačno okruženje okarakterizirano niskim kamatnim stopama prilika je da se dobrim fiskalnim politikama i sustavima javnih financija poticajnima za rast ubrza smanjenje udjela javnog duga u BDP-u i da se sredstva preusmjere u javna ulaganja. Niži javni dug također bi doveo do smanjenja poremećaja nastalih zbog visokog fiskalnog pritiska i ponovnog pokretanja ulaganja u fizički i ljudski kapital. Provedba reformi s ciljem modernizacije gospodarstava europodručja također može biti veoma korisna za jačanje potencijala za gospodarski rast i stvaranje većeg fiskalnog prostora za budućnost.

Kad je riječ o privatnom sektoru, trebalo bi makrobonitetnim politikama poticati postupno uravnoteženje pozicija duga. Istodobno, s obzirom na to da je riječ o dosta novom području kreiranja politika, trebamo, više nego u drugim područjima, imati na umu da se ni za jedno rješenje ne može jasno reći da je dobro ili loše. Stoga bismo trebali razmotriti i druge mjere koje privatnim subjektima mogu pomoći u razduživanju. Tako bi primjerice bilo važno omogućiti privatnim stranama da napreduju u rješavanju loše imovine ili poboljšati učinkovitost sudova pri rješavanju neriješenih predmeta povezanih s problematičnim kreditima.

U oba se slučaja može pomoći djelovanjem na europskoj razini. Kratkoročno, djelotvornim fiskalnim i ekonomskim pravilima na razini Europe može se podržati i poticati kvalitetno kreiranje nacionalne politike. Osim toga jačanje jedinstvenog tržišta, među ostalim produbljivanjem bankovne unije i unije tržišta kapitala, i dalje je jedan od najmoćnijih instrumenata za poticanje rasta i konvergencije. Dugoročno, osnivanjem ureda riznice za europodručje može se dodatno doprinijeti izvršavanju nekih od navedenih europskih funkcija. Izabrane europske vlasti morat će odlučiti o tome hoće li, kako i kada nastaviti s takvom integracijom, no to je svakako korak koji je nužan za razvoj i prosperitet europodručja.

Osnivanjem ureda riznice podržali bi se definiranje i provedba makroekonomske stabilizacije europodručja. Funkcijom makroekonomske stabilizacije u europodručju doprinijelo bi se ublažavanju velikih šokova specifičnih za pojedine zemlje, što bi ekonomsku i monetarnu uniju učinilo otpornijom. Uspostavom takvog instrumenta olakšalo bi se i uvođenje sigurne imovine za europodručje. Prednost korištenja fiskalnog alata europodručja jest ta da ne bi došlo do zabune u pogledu izdavanja duga na nacionalnoj i na europskoj razini.

 

26. Što mislite o kritikama da okvir ESB-a za kolateral nije dovoljno postepen i da se previše oslanja na vanjske agencije za kreditni rejting?

Okvir za kreditnu procjenu Eurosustava za prihvatljivost kolaterala bankama omogućuje mobilizaciju širokog raspona imovine u sklopu jedinstvenog okvira za upravljanje rizikom. Takvim okvirom želi se zaštititi bilanca ESB-a te istodobno osigurati široka i raznolika dostupnost prihvatljive imovine za banke europodručja.

Korektivni faktori kalibrirani su tako da bi omogućili jednako postupanje s imovinom u različitim tržišnim segmentima i kategorijama kreditnog rizika, čime se omogućuje granularno vrednovanje imovine. Banke se naširoko koriste kolateralima kod ESB-a. Ukupan trenutačno položeni iznos vrijedi oko 1,5 bilijuna EUR, što je više nego dvostruko u odnosu na ukupni iznos odobrenih kredita u Eurosustavu. To dokazuje da je okvir oprezan i učinkovit, a kolateral veoma dostupan, što su dva elementa koja doprinose nesmetanoj provedbi monetarne politike.

Valjani izvori određivanja kvalitete kredita, uz vanjski rejting, interni su sustavi nacionalnih središnjih banaka za kreditnu procjenu i interni sustavi drugih ugovornih strana koji se temelje na rejtingu. Tako je primjerice talijanska središnja banka uspostavila vlastiti interni sustav za kreditnu procjenu radi procjene kreditnog rizika kredita koji se koriste kao kolateral u operacijama monetarne politike Eurosustava. Cilj mu je ograničiti financijski rizik za Eurosustav, a drugim ugovornim stranama koje nemaju pristup alternativnim sustavima ocjenjivanja istodobno omogućiti da polažu veću količinu kolaterala.

Kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima visoke kreditne kvalitete Eurosustava i usporedivost različitih izvora kreditne procjene, svaki sustav za kreditnu procjenu, bilo unutar Eurosustava bilo izvan njega, podliježe godišnjem postupku praćenja rezultata.

Uloga sustava za kreditnu procjenu koji su alternativa agencijama za kreditni rejting može se u potpunosti shvatiti ako se uzme u obzir činjenica da su oni posebno relevantni za zalaganje kreditnih potraživanja koja, ovisno o primjereno kalibriranim korektivnim faktorima, čine otprilike jednu četvrtinu vrijednosti mobiliziranog kolaterala.

Taj je pristup u skladu s preporukama za smanjenje mehaničkog oslanjanja na agencije za kreditni rejting koje je izdao Odbor za financijsku stabilnost. Oslanjanje na više izvora ustvari omogućuje da se fleksibilno i neovisno odredi bi li financijski instrument trebao biti prihvatljiv za operacije refinanciranja. Ipak, Eurosustav zadržava pravo primjene mjera za kontrolu rizika, kao što su dodatni korektivni faktori, na bilo koji pojedinačni financijski instrument, kao i pravo primjene posebnih ograničenja na bilo koji sustav za kreditnu procjenu. Osim toga, kako bi se osiguralo da su informacije koje se koriste pouzdane, Eurosustav redovito preispituje svoje prihvaćene izvore kreditne procjene.

Tim su procesom s vremenom dodatno poboljšane pouzdanost i transparentnost svih valjanih kreditnih izvora kako bi se ESB-u omogućila nesmetana provedba monetarne politike i osigurala zaštita njegove bilance.

 

27. Kako ocjenjujete najnovije kretanje deviznog tečaja EUR/USD? U kojoj mjeri bi trgovinska pitanja trebala imati ulogu u provedbi monetarne politike?

 

Kretanje tečaja utječe na cijene uvezene robe i usluga i ukupnu potražnju te stoga može utjecati na domaću aktivnost i inflaciju. Zbog toga bi ESB trebao pomno pratiti kretanje tečaja, što i radi. Međutim, u skladu s međunarodnim konsenzusom, ESB ne bi trebao biti, niti je, usmjeren na tečajnu stopu. Radi poštenog tržišnog natjecanja i promicanja međunarodne trgovine, trebalo bi prepustiti tržištima da odrede vanjsku vrijednost eura na temelju osnovnih ekonomskih značajki. Svaki pokušaj uplitanja u takav mehanizam značio bi rizik od poticanja skupih valutnih ratova te bi u konačnici bio osuđen na propast.

 

28. Kako biste ocijenili postignuća skupine G20? Što mislite o aktualnoj razini koordinacije među glavnim središnjim bankama?

Skupina G20 imala je ključnu ulogu u poticanju zajedničkog odgovora gospodarske politike na globalnu financijsku krizu 2008. i 2009. Također je postavila temelje ambicioznog plana reformi međunarodnog financijskog sustava, u kojem Odbor za financijsku stabilnost u suradnji s drugim tijelima koja postavljaju standarde prati napredak i daje preporuke.

Kad je prošla kriza, čini se da je oslabila politička odlučnost da se zajednički problemi riješe u tijesnoj suradnji. Neke su zemlje pokazale rastuću skeptičnost prema multilateralizmu i sustavu utemeljenom na pravilima, a neke multilateralne inicijative i institucije pretrpjele su ozbiljne štete. Dva istaknuta primjera za to su povlačenje SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma i vjerojatna paraliza Žalbenog tijela WTO-a od 11. prosinca.

Stoga ne čudi da najveći negativni rizici za gospodarske izglede u svijetu i u europodručju danas proizlaze iz vanjskih čimbenika, kao što su trgovina i geopolitičke napetosti, koji negativno utječu na rast i ulaganja i izravno smanjuju potražnju te neizravno podrivaju povjerenje i povećaju nesigurnost.

Zbog toga su multilateralne institucije i forumi sad, više nego ikad prije, ključni da bi se održao otvoreni dijalog i da bi doprinijelo očuvanju gospodarske i financijske stabilnosti na globalnoj razini. Za suočavanje sa slabostima, razvoj globalnih sigurnosnih mreža, smanjenje geopolitičke nesigurnosti i pripremu naših gospodarstava na izazove i strukturne promjene koje proizlaze iz demografske tranzicije, digitalizacije i umjetne inteligencije potrebna je tijesna međunarodna suradnja. U tom kontekstu skupina G20 danas je jednako relevantna kao i prije. Skupina G20 zajedno s drugim forumima kao što su skupina G7 i institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda i Banke za međunarodne namire također potiče interakciju monetarnih i financijskih vlasti te im omogućuje otvorenu razmjenu mišljenja o tome kako se nositi sa zajedničkim izazovima s kojima se suočavaju.

 

29. Treba li ESB poduzeti konkretne korake za jačanje eura kao međunarodne valute? Ako da, koje mjere predviđate?

 

Euro je već u širokoj uporabi na međunarodnim tržištima. To je odraz veličine gospodarstva europodručja, ali vjerojatno i činjenice da tržišni sudionici percipiraju euro kao valutu koja se temelji na dobrom i vjerodostojnom političkom okviru i financijskim tržištima koja dobro funkcioniraju. ESB svojom monetarnom politikom usmjerenom na stabilnost i potporom koju daje razvoju stabilnih, dubokih i učinkovitih financijskih tržišta europodručja već doprinosi takvoj predodžbi eura. Takva politika dio je mandata ESB-a, ali ima dodatnu prednost jer podupire međunarodnu ulogu eura. ESB redovito prati međunarodnu ulogu eura i objavljuje godišnje izvješće o toj temi.

Nedavna istraživanja ESB-a upućuju na to da bi gospodarstvo europodručja, uzimajući u obzir sve faktore, moglo imati korist od istaknutije međunarodne uloge svoje valute. Važnija međunarodna uloga eura doprinijela bi, na primjer, lakšoj provedbi monetarne politike jer bi se smanjio prijenos promjene tečaja na cijene do inflacije i ojačali poticaji za prijenos monetarne politike. Ona također može doprinijeti i smanjenju troškova financiranja države. Osim toga europodručje i globalno gospodarstvo u cjelini imali bi koristi od uravnoteženijeg međunarodnog monetarnog sustava koji bi nastao zahvaljujući važnijoj međunarodnoj ulozi eura.

U svakom slučaju, međunarodna uloga eura može ojačati samo kao posljedica tržišnih kretanja potaknutih potražnjom ulagača. Politikama se može doprinijeti stvaranju povoljnih uvjeta za to. Potpunija ekonomska i monetarna unija, uključujući duboka i raznolika tržišta kapitala i potpunu bankovnu uniju, poduprte dobrim ekonomskim politikama u državama članicama europodručja, doprinijela bi jačanju otpornosti gospodarstva europodručja te bi euro tako postao privlačniji međunarodnim ulagačima.

 

30. Koji su, prema Vama, glavni izazovi i prilike kada je riječ o komunikaciji središnje banke prema ostalim akterima u sljedećem razdoblju?

 

Donošenje transparentne komunikacijske strategije ključan je element modernog upravljanja središnjom bankom. Kao prvo, središnje banke u demokratskim društvima trebaju u potpunosti odgovarati izabranim tijelima, što je nužna protuteža za njihovu neovisnost. U kontekstu europodručja to izabrano tijelo je Europski parlament. Jasna i transparentna komunikacija doprinosi među ostalim i boljoj djelotvornosti samih političkih mjera tako što pomaže u usmjeravanju očekivanja i ponašanja tržišta i ljudi.

To je još više slučaj u iznimnim okolnostima kada se pribjegava složenim mjerama koje prije nisu korištene. Razloge za donošenje tih instrumenata, njihove moguće nuspojave i korist za realno gospodarstvo i stabilnost cijena potrebno je pomno objasniti. Također, ako je kamatna stopa na efektivnoj donjoj granici ili blizu te granice, a smjer monetarne politike proizlazi iz kombinirane provedbe nekoliko instrumenata, kao što je trenutačno slučaj, povećava se važnost smjernica za budućnost. U tim okolnostima komunikacija sama po sebi postaje instrument monetarne politike.

ESB je od svog začetka bio predvodnik kad je riječ o prihvaćanju transparentnog komunikacijskog okvira. Taj se okvir tijekom godina kontinuirano unapređivao kako bi se prilagodio okruženju koje se stalno mijenja.

Kao što sam već naveo u odgovorima na prethodna pitanja, ESB na različite načine surađuje s Europskim parlamentom, među ostalim kroz kvartalna saslušanja predsjednika ESB-a pred odborom ECON.

Kad je riječ o komunikaciji sa širom publikom, odnosno tržišnim sudionicima i širom javnošću, odluke koje se odnose na monetarnu politiku predstavljaju se i o njima se raspravlja na sljedeće načine: 1. predsjednik i potpredsjednik ESB-a svakih šest tjedana održavaju redovite konferencije za medije, 2. ESB izdaje publikacije (npr. Ekonomski bilten) i 3. članovi Izvršnog odbora u svojim govorima raspravljaju o tim odlukama. Osim toga ESB je prije nekoliko godina počeo objavljivati detaljna izvješća sa svojih sastanaka o monetarnoj politici. Ona obuhvaćaju opsežne informacije o raspravama u Upravnom vijeću i analizu na kojoj se temelje njegove odluke. Posljednjih su godina središnje banke, uključujući ESB i nacionalne središnje banke država europodručja, također pojačale svoje napore u smjeru izravne komunikacije prema sve široj publici, nastojeći objasniti svoje postupke na jednostavniji način, pri čemu koriste nove komunikacijske kanale i pristupačniji jezik, a krajnji im je cilj predstaviti način na koji mjere u području monetarne politike utječu na svakodnevni život ljudi.

Talijanska središnja banka uključena je u ta nastojanja. Nakon što je izbila kriza, ojačali smo komunikaciju s Parlamentom i odgovornost prema njemu. Od 2014. Odbor je sudjelovao na 38 saslušanja. Osim toga, kako bismo poboljšali komunikaciju s javnošću, sudjelujemo u opsežnom programu s namjerom da se povežemo sa svim dijelovima društva. Osobno sam sudjelovao na sastancima s predstavnicima iz raznih talijanskih gradova kako bih objasnio našu politiku i politiku Eurosustava. To je doprinijelo boljem razumijevanju građana i njihovu povjerenju u te politike.

Također sam sudjelovao u talijanskim televizijskim emisijama u kojima sam javnosti jednostavnim jezikom nastojao objasniti karakteristike i, što je još važnije, rizike povezane s kriptoimovinom, osobito s bitcoinom.

 

31. Kako biste ocijenili prelijevanje monetarne politike, posebno onog koji dolazi iz SAD-a, za provedbu monetarne politike u europodručju?

 

S obzirom na sve veću gospodarsku i financijsku integraciju svjetskoga gospodarstva, pri utvrđivanju i provedbi nacionalnih politika treba uzeti u obzir učinke prelijevanja iz gospodarskih regija drugih velikih gospodarstava. To osobito vrijedi za američke odluke u području monetarne politike koje utječu na američka i globalna financijska i devizna tržišta.

ESB u svojim analizama redovito uzima u obzir ta prelijevanja. Pri oblikovanju monetarne politike europodručja prate se i promjene u drugim gospodarstvima, analizira se utjecaj njihovih političkih mjera na domaće tržište te se vodi računa o posljedicama koje se odnose na izglede za stabilnost cijena u europodručju. Svi sastanci Upravnog vijeća na kojima se raspravlja o monetarnoj politici obuhvaćaju sveobuhvatnu prezentaciju i raspravu o tim analizama.

Međutim, kao što je navedeno u odgovoru na pitanje br. 27, to ne znači da bi ESB trebao biti usmjeren na devizni tečaj. Naglasak monetarne politike ESB-a mora i dalje biti isključivo na domaćim pitanjima.

 

C. Financijska stabilnost i nadzor

 

32. Koje je Vaše stajalište o potrebi da se monetarna politika i nadzor nad bankama strogo odvoje i kojim bi se reformama, po Vašem mišljenju, ojačalo i potaknulo to odvajanje?

Smatram da su postojali dobri razlozi da se odgovornost za nadzor banaka dodijeli ESB-u. Jedan od njih je, primjerice, sinergija između uloge središnjih banaka u makrobonitetnom nadzoru (čiji je cilj očuvanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini) i mikrobonitetnom nadzoru pojedinih banaka. Drugi su razlozi bili više institucijske prirode, npr. potreba za uspostavom europskog sustava nadzora u okviru postojećih ugovora. Zahvaljujući takvom ustroju Jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) bio je odmah operativan jer je mogao koristiti infrastrukturu (npr. tehnologije i administrativne organizacije) koju su tijekom vremena izgradili ESB i nacionalne središnje banke.

Međutim postoje i rizici. Primjerice reputacijski rizici koji nastaju ako propusti u nadzoru prouzroče negativne posljedice za ugled središnje banke, a time i vjerodostojnost monetarne politike, kao i potencijalni sukobi interesa između monetarne politike i nadzornih odluka.

Na temelju iskustva koje sam stekao sudjelujući na sastancima Nadzornog odbora SSM-a i Upravnog vijeća ESB-a vjerujem da sadašnja struktura SSM-a, a posebno načelo odvajanja, omogućuje odgovarajuću ravnotežu i primjerene zaštitne mjere kako bi se ti rizici sveli na najmanju moguću mjeru. Pritom mislim primjerice na postupovna pravila i zaštitne mjere kao što su funkcionalno odvajanje zaposlenih, okvir na temelju načela nužnog poznavanja za razmjenu informacija, kao i postupci odlučivanja koji su diferencirani, odvijaju se u različitim trenucima i moraju biti strogo motivirani. Ključan je i okvir na temelju kojeg ne smije biti prigovora.

Europski parlament nadzire funkcioniranje SSM-a, a Komisija svake tri godine preispituje funkcioniranje Uredbe o SSM-u, kao i primjenu načela odvajanja. Smatram da bi procjeni potrebe za promjenom postojećeg sustava trebalo pristupiti otvorena uma. Čini se da je načelo odvajanja dosad dobro funkcioniralo, no kako se financijski sektor mijenja, a europska struktura razvija, možda bi se drugačijim ustrojstvom moglo bolje odgovoriti na odvojene, a istodobno povezane ciljeve stabilnosti cijena, financijske stabilnosti te sigurnosti i stabilnosti bankarskog sustava.

 

33. Koje je Vaše mišljenje o aktualnom institucijskom ustrojstvu Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) pod okriljem ESB-a u pogledu njegovih konkretnih postignuća u makrobonitetnom nadzoru?

ESRB je imao važnu ulogu u odgovoru Europe na veliku financijsku krizu. Proteklih se godina ta institucija pokazala korisnom za sveobuhvatno praćenje rizika koji prijete financijskoj stabilnosti u EU-u. Zahvaljujući upozorenjima i preporukama ESRB-a potaknuta je izrada i provedba okvira za makrobonitetnu politiku u EU-u. Tako su, primjerice, na temelju njegova pravodobnog otkrivanja rizika koji su nastajali na tržištu nekretnina nacionalna makrobonitetna tijela mogla uvesti ciljane mjere.

ESRB svoj uspjeh temelji na sposobnosti da pravodobno analizira vrlo detaljne informacije o stanju europskog gospodarstva i financijskog sektora. Pritom je ključan doprinos ESB-a kao potporne institucije koja ESRB-u omogućuje korištenje svoje stručnosti, tehnološke i administrativne infrastrukture i visoko kvalificiranog kadra. Što se financijski sektor brže razvija i prelazi iz sustava u čijem su središtu banke u raznolikiji ekosustav, to će međusektorska misija ESRB-a postati sve važnija. U takvom će svijetu biti potrebna šira baza znanja unutar Europskog sustava financijskog nadzora.

S institucijskog gledišta zakonodavci EU-a osigurali su jasnu strukturu upravljanja koja ESRB-u omogućuje da koristi prednosti stručnog znanja ESB-a, istodobno osiguravajući odgovarajuće odvajanje i neovisnost postupaka odlučivanja i tijela ESRB-a (predsjednik ESB-a predsjeda Općim odborom u interesu institucije, dok je potpredsjednik predstavnik ESB-a).

 

34. Kako možemo riješiti problem visoke razine neprihodonosnih kredita i rizike povezane s priljevom neprihodonosnih kredita? Kako ocjenjujete problem neprihodonosnih kredita u bilancama srednjih i malih kreditnih institucija? Koja je, po Vašem mišljenju, uloga ESB-a/Jedinstvenog nadzornog mehanizma u rješavanju tog pitanja?

ESB je u kritičnom trenutku preuzeo europski nadzor banaka. Kriza državnog duga bila je u tijeku, ali se, kao i obično, njezin učinak osjetio s odmakom. Razina neprihodonosnih kredita 2015. godine je postigla gotovo 1 bilijun EUR za značajne institucije u smislu bruto knjigovodstvene vrijednosti. Taj je iznos otad u biti prepolovljen (560 milijardi EUR). U istom razdoblju bruto udio neprihodonosnih kredita pao je s 8 % na manje od 4 %, što je ispod praga od 5 % koji je utvrdila EBA.

Za ostvarenje tog poboljšanja bili su ključni napori ESB-a koji je od prvog dana dao prioritet pitanju neprihodonosnih kredita. Postavljena su jasna kvalitativna i kvantitativna očekivanja o tome kako bi banke trebale postupati s neprihodonosnim kreditima. Osim toga Europski parlament nedavno je odobrio uredbu o rezerviranju u skladu s rokovima (tzv. zaštitni mehanizam prvog stupa iz revidirane Uredbe o kapitalnim zahtjevima kako bi se osigurala odgovarajuća razina rezerviranja za nove neprihodonosne kredite) koja je vjerojatno najstroža u svijetu. Banke su ozbiljno shvatile te politike. Neprihodonosni krediti su prodani, uspostavljene su ili poboljšane jedinice za restrukturiranje neprihodonosnih kredita, a stope povrata su u porastu. Navedeni podaci dobar su općeniti pokazatelj postignutog napretka.

Udio neprihodonosnih kredita i dalje je veći u odnosu na razdoblje prije krize, a u nekim su zemljama i dalje prisutne slabosti. Stoga je važno nastaviti s ulaganjem napora kako bi se razina neprihodonosnih kredita dodatno smanjila. Međutim, kao što je već rečeno, smatram da bi se neprihodonosni krediti trebali smanjiti „što prije, ali ne i prije od toga”. Kada bi se to dogodilo prevelikom brzinom, mogli bi nastati rizici za banke, koje bi bile prisiljene na brzu i nepovoljnu prodaju neprihodonosnih kredita na sekundarnim tržištima za instrumente koji su u brojnim zemljama još uvijek nelikvidni, netransparentni i oligopolistički.

Smanjenje neprihodonosnih kredita mora biti dio širih nastojanja nadzornih tijela da smanje sve bankovne rizike, uključujući one koji se odnose na pranje novca, operativne rizike, tržišne rizike i kiberrizike. ti se rizici razmatraju u godišnjoj procjeni rizika banaka nadziranih u sustavu SSM-a (tzv. SREP – postupak nadzorne provjere i ocjene).

No ja osobno smatram da je glavna slabost europskog bankarskog sektora niska profitabilnost koja se ne može popraviti isključivo politikama smanjenja rizika.

Kada govorimo o dotoku neprihodonosnih kredita, treba navesti da je EBA nedavno izdala smjernice za odobravanje kredita koje bi trebale pridonijeti poboljšanju kvalitete novih zajmova i tako u budućnosti smanjiti dotok novih neprihodonosnih kredita. Dakle moj odgovor na prvo pitanje jest da smo se zaista obuhvatno pozabavili problemima neprihodonosnih kredita.

Smatram da isto vrijedi i za manje značajne institucije. Iako te banke nisu pod izravnim nadzorom ESB-a, na njih se primjenjuju EBA-ine smjernice o neprihodonosnim kreditima (koje su izrađene po smjernicama ESB-a o neprihodonosnim kreditima za značajne institucije te ih vjerno odražavaju) i mehanizam rezerviranja u skladu s rokovima. Kao što sam već rekao, sada imamo politike o neprihodonosnim kreditima za sve banke, uključujući i manje značajne institucije. Rezultati uloženog truda jasno su vidljivi te bismo trebali nastaviti s tim nastojanjima dok se problem ne riješi.

Naposljetku bih htio napomenuti da je potreba za jačanjem bankarskog sustava i smanjenjem neprihodonosnih kredita bila posebno izražena u Italiji nakon financijske krize i dvostruke recesije koja je pogodila talijansko gospodarstvo. Talijanska središnja banka odigrala je ključnu ulogu u okviru SSM-a potaknuvši banke na smanjenje neprihodonosnih kredita velikom, ali održivom brzinom i na jačanje njihove pozicije kapitala. Italija je zemlja u kojoj su zabilježena najveća poboljšanja u bilancama banaka. Unatoč umjerenom gospodarskom oporavku posljednjih godina, godišnji je dotok novih neprihodonosnih kredita sada manji nego prije financijske krize (oko 1 posto). Razina neto neprihodonosnih kredita (tj. neprihodonosnih kredita bez rezervacija) također se znatno smanjila i sada iznosi 4,0 posto ukupnih kredita, što je znatno ispod polovine rekordne stope zabilježene 2015.

 

35. Kako biste ocijenili visoku razinu imovine 2. i 3. stupnja u bilancama mnogih banaka? Uzima li se ta imovina na odgovarajući način u obzir u postojećem nadzornom okviru?

U računovodstvenom žargonu, instrumenti 3. stupnja kategorija su financijske imovine i financijskih obveza koju je teško vrednovati zbog nedostatka uočljivih informacija o parametrima potrebnima za njihovo vrednovanje. Imovina i obveze 2. stupnja relativno su jednostavnije za određivanje cijene, ali i za njih nedostaju kotirane cijene.

U drugom tromjesečju 2019. računovodstvena vrijednost imovine 3. stupnja banaka u sustavu SSM-a dosegla je iznos od 194 milijardi EUR, dok je vrijednost imovine 2. stupnja iznosila 3174 milijardi EUR. Te vrijednosti čine 0,86 % odnosno 14,01 % ukupne bankovne imovine. Banke u sustavu SSM-a također imaju slične vrijednosti obveza 3. i 2. stupnja. To je važno naglasiti jer se rizici koji proizlaze iz tih instrumenata (imovine i obveza) ne moraju nužno (a najčešće i neće) poravnati.

Klasifikacija instrumenata u instrumente 2. ili 3. stupnja pokazatelj je složenosti, ali ona ne znači da su ti instrumenti toksični ili neprihodujući. Osim toga imovina i obveze 2. i 3. stupnja korisni su instrumenti za klijente banaka. Oni ih koriste za zaštitu od rizika koji bi inače negativno utjecali na njihovu aktivnost, a time i na realno gospodarstvo.

 

Međutim, ti instrumenti mogu predstavljati rizik za vrednovanje. To može biti posljedica nedostatnih informacija (računovodstvenih, bonitetnih i tržišnih podataka), manjkavosti modela koji se koriste za određivanje cijena tih instrumenata, diskrecijske ovlasti dane bankama za klasifikaciju tih instrumenata u skladu s računovodstvenim i bonitetnim propisima (banke imaju očigledne poticaje za primjenu tog diskrecijskog prava u svoju korist). Zbog svih tih činjenica teško je dobiti potpunu i pouzdanu procjenu rizika ugrađenih u te složene posebne proizvode. Iz tih razloga SSM pomno prati izloženost banaka instrumentima 2. i 3. stupnja te je pojačao nadzor nad njima. U tom pogledu pozdravljam činjenicu da je procjena rizika trgovanja i vrednovanja imovine i dalje jedan od nadzornih prioriteta SSM-a za 2020., među ostalim i u okviru posebnih misija na licu mjesta.

 

36. Koja su Vaša stajališta u vezi sa zakonskim uređenjem subjekata bankarstva u sjeni? Smatrate li da postoje regulatorne i nadzorne rupe koje bi zakonodavci trebali riješiti u kratkom roku?

 

Zahvaljujući diversificiranju izvora financiranja trgovačkih društava korporativni subjekti udaljeniji su od šokova koji potječu iz bankarskog sektora. Tako veći udio tržišno utemeljenog financiranja također može pomoći realnom gospodarstvu. S druge strane, malim i srednjim poduzećima i kućanstvima, koji predstavljaju velik dio zajmoprimaca, odgovaraju upravo banke. Stoga moramo osigurati da se i banke i nebankovni subjekti razvijaju u okruženju u kojem su adekvatno zaštićeni i financijska stabilnost i individualni klijenti.

Također bismo trebali imati na umu da je velik dio investicijskih fondova u europodručju u vlasništvu banaka i osiguravajućih društava. Nadzorom bi se trebala spriječiti mogućnost prelijevanja previranja u sektoru investicijskih fondova na matična društva. Istovremeno bi se tijela za zaštitu potrošača i nadzorna tijela trebala pobrinuti da se matična društva ne upliću u raspodjelu štednje u investicijskim fondovima koje kontroliraju. 

Stoga je važno pomno pratiti moguće rizike koji proizlaze iz zaokreta prema nebankovnim subjektima. Posebno je važno pomno pratiti razine i dinamiku poluge i likvidnosti u sektoru nebankovnih financijskih subjekata te kontinuirano procjenjivati procikličnost i međusobnu povezanost financijskog sustava u cjelini. Smatram da bismo trebali dobro promisliti o tome imamo li dovoljno informacija za nebankovne subjekte te postoje li nedostaci u regulatornom okviru. Tako ćemo se uhvatiti u koštac i s rizicima na mikrobonitetnoj i s onima na makrobonitetnoj razini. Možda bi trebalo razmisliti o tome treba li definirati načela dobrog upravljanja kako bi se osiguralo da se tržišnim sudionicima ne daju poticaji za preuzimanje prekomjernih rizika.

 

37. Kakvo je Vaše mišljenje o koracima koje treba poduzeti kako bi se dovršio proces uspostave bankovne unije koja sadržava europski sustav osiguranja depozita i fiskalni zaštitni mehanizam, uključujući potrebnu provedbu postojećeg zakonodavstva o bankovnoj uniji?

Smatram da je europski sustav osiguranja depozita (EDIS) potreban kao nadogradnja drugih dvaju postojećih stupova bankovne unije, ali i za jačanje europske financijske strukture. Rasprave o EDIS-u već godinama ne daju nikakve rezultate, no ja snažno pozdravljam zamah koji, čini se, nastaje u okviru konkretnog plana uspostave istinskog europskog sustava osiguranja depozita. Takav bi plan, kao dugoročniji cilj, trebao uključivati i uspostavu javnog zaštitnog mehanizma za EDIS (sličan onome koji se sada uvodi za Jedinstveni fond za sanaciju).

Napredak u tom području trebao bi se odvijati ambicioznim, ali realističnim tempom i ići paralelno s provedbom mjera za smanjenje rizika utvrđenih u zakonodavstvu o bankovnoj uniji koje se odnosi na problematičnu imovinu (npr. neprihodujuće izloženosti) i rezerve obveza koje se mogu lako spasiti vlastitim izvorima sredstava (minimalni zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze). Primjenom takvog pristupa potvrđuje se da su smanjenje i podjela rizika ciljevi koji se međusobno nadopunjuju te bi stoga trebali ići ruku pod ruku. Objedinjavanjem rizika povećava se održivost za sve. Ovu priliku trebali bismo iskoristiti i za rješavanje pitanja kojima se dosad nismo dovoljno bavili.

Smatram da je revizija okvira za upravljanje krizama jedan od ključnih prioriteta koji bi bankama svih veličina trebao omogućiti izlazak s tržišta bez posezanja za novcem poreznih obveznika, ali i bez destabilizacije financijskog sustava u državama članicama. U skladu s postojećim pravnim okvirom EU-a, Jedinstveni sanacijski odbor mora potvrditi da je banka „od javnog interesa“ kako bi se za upravljanje bankovnom krizom koristio sustav sanacije. To znači da je sanacija moguća za manje od 100 od ukupno oko 3000 banaka u europodručju. Kriza u preostalih 2900 banaka mora se rješavati u okviru nacionalnih postupaka u slučaju insolventnosti, sličnih onima koji se primjenjuju za nefinancijska poduzeća. Kao što sam već spominjao, smatram da je američki model Savezne korporacije za osiguranje depozita (Federal Deposit Insurance Corporation, FDIC) korisna referentna vrijednost za EU u tom pitanju.

 

Također bismo trebali razmisliti o tome kako potaknuti prekograničnu integraciju skupina maloprodajnih bankarskih tržišta. To bi moglo zahtijevati jačanje suradnje i povjerenja među vlastima te uklanjanje prepreka za prekogranična spajanja.

 

 

38. Koji su, po Vama, rizici za financijsku stabilnost povezani s kreditima s financijskom polugom i kako ih treba riješiti?

Krediti s financijskom polugom nose visok kreditni rizik jer se odobravaju vrlo zaduženim zajmoprimcima. Odobravanje kreda s financijskom polugom zbog niskih je kamatnih stopa i potražnje ulagača za prinosima posljednjih godina u stalnom porastu, posebno u SAD-u. Osamnaest najaktivnijih banaka na tržištu, koje nadzire ESB, krajem 2018. imalo je više od 300 milijardi EUR izloženosti. To je relativno mali dio njihovih kreditnih knjiga, iako visoko u apsolutnom iznosu.

SSM je već 2017. izdao smjernice za odobravanje kredita s financijskom polugom kako bi banke pazile na takve rizične izloženosti i adekvatno se pobrinule za njih. SSM će se u okviru nadzornih prioriteta za 2020., koji uključuju posebnu inspekciju na licu mjesta, pozabaviti financiranjem s financijskom polugom.

Krediti s financijskom polugom mogli bi, uz rizike na razini banaka, prouzročiti i potencijalne sistemske rizike zbog velike povezanosti među ulagačima na tom tržištu (zbog, primjerice, neizravnih izloženosti različitim kanalima). Stoga u potpunosti podupirem aktualne inicijative Odbora za financijsku stabilnost koje se tiču praćenja rizika za financijsku stabilnost koji proizlaze iz kreditiranja s učinkom poluge. Sklon sam rješenju koje bi uključivalo međunarodne napore na ublažavanju tih rizika, barem izdavanjem zajedničkih vodećih načela.

 

39. Koji bi po Vašem mišljenju bili izazovi za ESB kad bi se Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) pretvorio u europski monetarni fond (EMF)? Koju ulogu pridajete tržišnoj disciplini na financijskom tržištu u određivanju cijena za države?

Da bi nacionalne vlade imale odgovarajući fiskalni prostor za odgovor na gospodarske krize, potrebne su oprezne i razborite fiskalne politike. Financijska tržišta imaju važnu ulogu u vrednovanju rizika, no njihovi signali mogu biti previše spori i slabi ili previše nagli i narušavajući. Stoga je za stabilnost europodručja potreban okvir za fiskalno upravljanje osmišljen kako bi se spriječilo stvaranje fiskalnih neravnoteža, kao i djelotvoran okvir za upravljanje krizom.

ESM je imao ključnu ulogu u situaciji kada je europodručje moralo odgovoriti na krizu državnog duga. Instrumenti, postupci i programi ESM-a već su slični onima MMF-a. Međutim ESM nema „monetarnu funkciju” te ga ne bi trebalo nazivati „europskim monetarnim fondom” jer to navodi na krivi trag i ne odražava na odgovarajući način ulogu i funkcioniranje ESM-a.

Iako je ESM bio u stanju ispuniti svoj mandat, reforma o kojoj se trenutačno raspravlja predviđa preispitivanje njegove ulogu i njegovih alata, na primjer u pogledu mogućnosti pružanja preventivnih kreditnih linija (koje dosad nisu nikad korištene). Osim toga reformom ESM-a uspostavit će se zaštitni mehanizam za Jedinstveni fond za sanaciju, čime će se doprinijeti napretku u smjeru dovršetka procesa uspostave bankovne unije. Pozitivna odluka o reformi ESM-a u prosincu 2019. bila bi stoga dobrodošao korak naprijed.

Novim Ugovorom o ESM-u predviđa se da bi se u izvršavanju svojih zadaća ESM trebao pridržavati ovlasti koje se na temelju prava EU-a dodjeljuju institucijama i tijelima Unije, uključujući ESB. U skladu s tim ciljem smatram da je razuman sljedeći korak da se ESM uključi u pravni okvir EU-a i da odgovara Europskom parlamentu.

40. Kako ocjenjujete uključenost ESB-a kada je riječ o programima financijske pomoći? Što mislite o budućem razvoju potencijalne uključenosti ESB-a u programe financijske pomoći i nadzor nakon provedbe programa?

Kad su države članice, a zatim i zakonodavci, od ESB-a zatražili da svojim stručnim znanjem doprinese programima financijske pomoći, europodručje je bilo u izvanrednim okolnostima, u fazi uspostave institucija potrebnih u tom procesu, a istodobno suočeno s teškom krizom. U toj kriznoj situaciji odlučeno je udružiti snage s Komisijom i nadopuniti njezinu stručnost.

U Ugovoru o ESM-u i Uredbi o paketu dviju mjera ESB se poziva da kao savjetnik doprinosi zadaćama Komisije, i to konkretno: 1. ocjenjivanjem održivosti javnog duga; 2. pregovaranjem o memorandumu o razumijevanju; i 3. praćenjem poštovanja uvjetovanosti povezane s paketom financijske pomoći.

U isto vrijeme ESB nije bio formalno uključen u postupak donošenja odluka kada je riječ o mjerama i odlukama u kontekstu programa i nije potpisivao memorandume o razumijevanju.

S vremenom je ESB znatno suzio područje svojeg doprinosa na ključna makroekonomska pitanja i na predmete iz financijskog sektora. To je ESB-u omogućilo da na najbolji mogući način iskoristi svoju stručnost i da se usredotoči na probleme u financijskom sektoru u zemljama koje sudjeluju u programu, olakšavajući time provedbu monetarne politike.

Sudjelujući u nadzoru nakon završetka programa, što je također predviđeno zakonodavstvom EU-a, ESB može adekvatno ocijeniti posljedice svojih zadaća i ponuditi stručno znanje u korist svih dionika.

 

41. Kako ocjenjujete provedbu mehanizma sanacije banaka u EU-u? Što mislite o institucijama koje su „prevelike ili predobro povezane da bi propale”, štednim i zadružnim bankama i uopće o pitanju profitabilnosti bankarskog sektora u EU-u te kakvo je Vaše mišljenje o budućnosti njegove strukture u cilju ispunjavanja potreba realnog gospodarstva i dugoročnog financiranja?

Zaštita poreznih obveznika od troškova bankovnih kriza, uz istodobno očuvanje financijske stabilnosti, bila je glavni cilj uspostave europskog okvira za sanaciju i ne treba je sada dovoditi u pitanje.

Premda je okvir postao operativan 2016., još uvijek nije u potpunosti testiran. Na primjer, još uvijek nismo svjedočili složenom slučaju sanacije banke, niti smo mogli ocijeniti učinkovitost rezerve MREL-a u osiguranju stabilnosti neke sistemske banke. Isto tako još nije testirana ni upotreba jedinstvenog fonda za sanaciju.

Na temelju svojeg dosadašnjeg iskustva smatram da moramo pažljivo razmisliti kako možemo osmisliti sustav koji će bankama svih veličina omogućiti da se povuku s tržišta čak i u zahtjevnim situacijama (npr. kada nema kupca za banku koja je u postupku sanacije/likvidacije) bez korištenja novca poreznih obveznika, ali i bez ugrožavanja financijske stabilnosti. Kao što sam spomenuo u odgovoru na pitanje br. 37, Savezna korporacija za osiguranje depozita SAD-a (FDIC) mogla bi poslužiti kao vrijedan model u tom području.

Što se tiče pitanja institucija koje su prevelike da bi propale, podržavam rad Odbora za financijsku stabilnost (FSB) čiji je cilj ograničiti vjerojatnost i posljedice nelikvidnosti sistemskih financijskih institucija. Vjerujem da su u slučaju sistemski važnih banaka akumulacija dodatnih rezervi kapitala kao i veća sposobnost pokrivanja gubitaka korisne za rješavanje tog problema.

U isto vrijeme mislim da bi trebalo učiniti više da se očuva diversifikacija bankarskog sustava, pronalazeći načine, koliko je to moguće, da se smanji rizik od nestanka malih i srednjih banaka, koje imaju važnu ulogu u europodručju, gdje su MSP-ovi važna komponenta realnog gospodarstva i zapošljavanja.

Smatram da je niska profitabilnost banaka trenutno najvažniji problem europskog bankarskog sektora, i iz nadzorne perspektive i iz perspektive financijske stabilnosti. Nažalost ne postoji čarobna formula za taj problem. Za rješenje će biti potrebna prilagodba u nekoliko područja.

Morat će se apsorbirati višak kapaciteta. Za to su koristan instrument operacije spajanja i preuzimanja, no, nažalost, te operacije koče različiti čimbenici, među ostalim i činjenica da bankovna unija nije dovršena. Stoga bi se ambicioznim pristupom dovršenju bankovne unije i postizanjem stvarnog napretka u pogledu unije tržišta kapitala javnosti i tržištima poslala važna poruka da Europa može pružiti otporniji, integriraniji i općenito bolji okvir za financiranje realnog gospodarstva.

Banke također trebaju povećati svoja ulaganja u digitalizaciju kako bi ponudile širi spektar proizvoda, generirale održivi prihod i držale pod kontrolom svoj omjer troškova i prihoda u srednjoročnom razdoblju.

Također je ključna kvaliteta vodstva i upravljanja. Rad Jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) upućuje na to da banke s dobrim vodstvom i dobrim upravljanjem u prosjeku imaju veću profitabilnost, a osim toga pokazuje da se profitabilne banke mogu pronaći u svim vrstama poslovnih modela i u većini zemalja.

 

42. Kako bi se problemi pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i financiranja terorizma mogli učinkovitije rješavati u cijeloj bankovnoj uniji? Na koji bi način trebalo uzeti u obzir rizike povezane s pranjem novca pri ocjenjivanju financijske stabilnosti banaka koje provodi ESB? Postoji li potreba za centralizacijom nadzora u području sprečavanja pranja novca u jednoj agenciji ili mehanizmu EU-a?

 

Nedavni događaji pokazali su da uključenost u pranje novca ili financiranje terorizma može za banke predstavljati velik rizik i čak ugroziti njihovu održivost. Iz tog su razloga na europskoj razini poduzete i poduzimaju se brojne inicijative kako bi se osigurao snažniji regulatorni okvir, učinkovitiji nadzor kada je riječ o sprečavanju pranja novca, bolja koordinacija između tijela za borbu protiv pranja novca i bonitetnih nadzornih tijela. Vijeće, Komisija, Parlament, EBA i SSM te nacionalna tijela – svi oni rade na postizanju tih važnih ciljeva.

Od ključne je važnosti za ESB kao nadzornika banaka da nastavi poboljšavati svoju sposobnost procjene bonitetnih implikacija koje rizik pranja novca i rizik financiranja terorizma nose za institucije. Nezakonita aktivnost u području pranja novca ili financiranja terorizma jedan je od ključnih čimbenika rizika koji su identificirani u nadzornim prioritetima SSM-a za 2020. U tijeku je rad na različitim područjima kako bi se ESB-u omogućilo da bolje razumije i identificira taj rizik pri provođenju svojih nadzornih aktivnosti, npr. pri ovlašćivanju institucija ili ocjenjivanju predloženih kupnji kvalificiranih udjela i u okviru kontinuiranog nadzora, među ostalim u postupku SREP. Doista je važno podrobnije razmotriti vezu između rizika pranja novca i financiranja terorizma te upravljanja i unutarnjih kontrola u institucijama, poslovnih modela i profitabilnosti, likvidnosti i operativnog rizika.

Još je jedno važno područje razmjena informacija i suradnja s tijelima za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma. Budući da je nadzor u području borbe protiv pranja novca izvan nadležnosti ESB-a, za ESB (i nacionalna nadležna tijela) od ključne je važnosti da dobivaju i dostavljaju sve relevantne informacije o rizicima pranja novca i financiranja terorizma i o nepridržavanju propisa koje su eventualno otkrila nacionalna tijela. U cilju lakše i bolje razmjene informacija nedavno su ESB i nacionalna tijela za borbu protiv pranja novca potpisali ugovore o suradnji. Toplo pozdravljam taj ishod.

Mislim da će u budućnosti biti potreban centraliziraniji i homogeniji europski pristup borbi protiv pranja novca, i to iz dva razloga. Kao prvo, pranje novca često je prekogranični fenomen, tako da je djelotvorno onoliko koliko je djelotvorna njegova najslabija komponenta. Kao drugo, europski pristup pojednostavio bi cijeli postupak, koji bi ujedno postao i učinkovitijim. 

Prvi je korak već učinjen u okviru nedavnog paketa za reviziju europskih nadzornih tijela, kojim je ojačana uloga EBA-e u pitanjima povezanima sa sprečavanjem pranja novca i suzbijanjem financiranja terorizma. Od siječnja 2020. EBA će biti zadužena za nove važne zadaće, kao što su: praćenje kvalitete nacionalnog nadzora u području borbe protiv pranja novca; poticanje nacionalnih tijela na nadzorno djelovanje u slučajevima kada ima naznaka o bitnim povredama pravila o sprečavanju pranja novca; prikupljanje i centralno pohranjivanje informacija o bitnim nedostacima koji bi mogli biti važni za potrebe borbe protiv pranja novca i za bonitetna tijela i za tijela koja se bave borbom protiv pranja novca; pospješivanje suradnje s nadzornim tijelima iz trećih zemalja u vezi s prekograničnim slučajevima pranja novca ili financiranja terorizma. 

Trenutno se raspravlja o prijedlozima kako u EU-u dodatno razviti okvir za sprečavanje pranja novca i suzbijanje financiranja terorizma, a ja ih snažno podupirem. Potrebna poboljšanja obuhvaćaju: 1. viši stupanj usklađenosti propisa o sprečavanju pranja novca: pozitivan razvoj bilo bi pretvaranje dijelova pete Direktive o sprečavanju pranja novca u izravno primjenjivu i ujednačenu uredbu; 2. konvergenciju nadzornih praksi u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma na visokim standardima kvalitete; i 3. uspostavu novog europskog tijela nadležnog za nadzor u području sprečavanja pranja novca na razini EU-a.

Sve u svemu, jačanje borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma od ključne je važnosti za očuvanje integriteta europskog bankovnog i financijskog tržišta. Pranje novca i financiranje terorizma mogu imati snažan negativan učinak na sigurnost i stabilnost institucije, kao što smo vidjeli iz nedavnih slučajeva. Trebalo bi što prije ostvariti napredak u tom području.

 

43. Smatrate li da bi države članice koje nisu dio europodručja trebale ispuniti dodatne uvjete prije nego što postanu članice europodručja, a time i članice bankovne unije, kao što su učinkovito kontroliranje rizika pranja novca, razmjerno stabilna tržišta nekretnina i učinkovito kontroliranje korupcije?

 

ESB i Komisija u posebnim izvješćima o konvergenciji redovito ocjenjuju napredak svake države koja nije dio europodručja u pogledu ispunjavanja kriterija iz Maastrichta, kao i održivost konvergencije. U tom okviru konvergencijskih kriterija iz Maastrichta pranje novca, korupcija i kretanja cijena stambenih nekretnina već su dio dodatnog uvjeta integracije tržišta. Razlog je tomu činjenica da kriminalne aktivnosti, kao što su pranje novca i korupcija, mogu narušiti jednake tržišne uvjete, a time i usporiti potencijalni rast, dok bi napuhane cijene nekretnina mogle dovesti do makroekonomskih neravnoteža i ugroziti financijsku stabilnost.

U studenom 2014. Jedinstveni nadzorni mehanizam postao je nadležan za bankovni nadzor u europodručju. Uvođenje eura stoga sada podrazumijeva sudjelovanje u Jedinstvenom nadzornom mehanizmu. To nije lak zadatak i stoga se države članice koje se spremaju uvesti euro također pridružuju i bankovnoj uniji kroz takozvanu blisku suradnju između ESB-a i nacionalnog nadležnog tijela. Za to mogu biti potrebne konkretne obveze u smislu reformi.

Za pridruživanje bankovnoj uniji potrebna je procjena kompatibilnosti nacionalnog pravnog okvira kako bi se zajamčilo da ESB može obavljati svoje nadzorne zadaće, kao i sveobuhvatna procjena banaka koje će ESB nadzirati.

Nadalje, otvoreni dijalog među svim dionicima mogao bi doprinijeti, na primjer, uklanjanju drugih potencijalnih prepreka učinkovitom nadzoru i rješavanju drugih potencijalnih nedostataka nacionalnog okvira koji mogu biti povezani s bonitetnim nadzorom, na primjer potencijalnih nedostataka u području borbe protiv pranja novca.

 

44. Je li dublja financijska integracija uvijek u skladu s ciljem financijske stabilnosti? Smatrate li da potencijalna prekogranična spajanja banaka pogoršavaju problem banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje? Koji bi trebali biti ciljevi unije tržišta kapitala?

Viša razina financijske integracije i učinkovitije funkcioniranje europskog financijskog sustava vrlo su relevantni za zadaće ESB-a. Kao prvo, financijska integracija preduvjet je za neometan prijenos monetarne politike ESB-a u cijelom europodručju. Osim toga, integriraniji bankovni sektori s većom prisutnošću stranih institucija smanjuju rizik od povezanosti banaka i države. Kao drugo, financijska integracija doprinosi cilju Eurosustava u pogledu urednog platnog sustava u europodručju. Kao treće, zahvaljujući financijskoj integraciji učinkovitijom raspodjelom resursa povećava se potencijal za rast u gospodarstvu europodručja. I konačno, diversifikacija rizika povećava otpornost i stabilnost financijskog sustava.

U isto vrijeme, vidjeli smo tijekom krize da se na tržištu koje je financijski vrlo integrirano rizik jako brzo širi i prenosi financijske slabosti. To pak povećava vjerojatnost sistemske krize.

Iz krize smo naučili da je tu situaciju potrebno kontrolirati uz pomoć odgovarajućeg okvira za financijsku regulativu i učinkovit nadzor.

U tom je pogledu unija tržišta kapitala središnja inicijativa za poticanje financijske integracije i razvoja u Europi. Kad bude doista provedena, unija tržišta kapitala znatno će produbiti financijsku integraciju i ojačati ekonomsku i monetarnu uniju. To će pak poduprijeti zadaće ESB-a jer će omogućiti lakši i homogeniji prijenos monetarne politike. Unija tržišta kapitala također bi povećala otpornost financijskog sustava tako što bi ga diversificirala, umanjujući ulogu banaka i potičući pojavu alternativnih izvora financiranja. Povrh toga, dovršetak unije tržišta kapitala nužan je uvjet za poboljšanje privatnog dijeljenja rizika i otpornosti gospodarstva europodručja na nepovoljne realne i financijske šokove.

Kako bi se ti ciljevi postigli, važno je utvrditi ambiciozan plan za uniju tržišta kapitala. Premda smo ostvarili određeni napredak, treba učiniti više. Potrebno je, na primjer, jedinstveni pravilnik za tržišta kapitala EU-a dopuniti ojačanom nadzornom konvergencijom, kao i poboljšati zakonodavstvo u području oporezivanja i nesolventnosti rješavanjem nedostataka i smanjenjem heterogenosti među državama.

Bankovna je unija još jedan europski način za postizanje veće integracije i veće financijske stabilnosti. Prebacivanje nadzora i sanacije banaka na europsku razinu otvara put istinskoj integraciji na europskom bankovnom tržištu, ali istodobno i olakšava upravljanje potencijalnom prekograničnom bankovnom krizom. Povrh toga, zahvaljujući bankovnoj uniji ublažit će se problemi povezani s bankama koje su prevelike da bi propale i smanjit će se relativni ponder vodećih nacionalnih dionika. U budućnosti će izazov biti poticanje učinkovitosti poboljšanjem prekograničnih spajanja.

45. Velik broj privatnih obveznica i obveznica javnog sektora u Europi ima negativan prinos. Utječe li to na financijsku stabilnost i, u slučaju da je tako, kako riješiti taj problem?

Raspoloživi dokazi upućuju na to da je klima niskih kamatnih stopa dosad imala znatan ekspanzivni učinak i da je utjecaj na dobit prosječnih banaka europodručja bio blago pozitivan. Premda je zbog smanjenja neto kamatne marže dio prihoda zasigurno izgubljen, bolja gospodarska aktivnost dovela je do većeg kreditiranja, višeg vrednovanja imovine i nižih rezervacija za kreditne gubitke.

Učinak na osiguravatelje i mirovinske fondove možda je izraženiji jer su u nekim zemljama ti subjekti u prošlosti često prodavali proizvode životnog osiguranja i sustave definiranih mirovinskih davanja uz izdašna jamstva. Stoga u kontekstu niskih ili negativnih kamatnih stopa mogu imati problema pri ostvarivanju povrata koji bi bio dovoljno velik kako bi mogli ispuniti svoje obveze. Povrh toga, kad se tržišne stope snize, povećava se neto sadašnja vrijednost i imovine i obveza. No u većini je slučajeva neto učinak (smanjenje imovine umanjeno za smanjenje obveza) negativan jer obveze obično imaju dulji rok dospijeća od imovine (to je takozvana negativna razlika u trajanju).

Strategija posrednika i ulagača u kontekstu niskih kamatnih stopa jest traženje prinosa u rizičnijoj i nelikvidnoj imovini. U nekoj je mjeri to dobrodošao i željen ishod akomodacije monetarne politike jer pomaže ublažiti uvjete financiranja, posebno za nefinancijska društva. No taj trend doprinosi i povećanju rizika i slabosti u pogledu financijske stabilnosti, koji se najbolje rješavaju ciljanom primjenom, kada je to potrebno, makrobonitetnih alata, posebno kada su ravnoteže na nacionalnoj i sektorskoj razini. U budućnosti će, dakle, ESB morati nastaviti pratiti učinak tih kretanja, s obzirom na nesigurnost kojom su obavijeni učinci smanjenja službenih stopa na negativne vrijednosti – istinski „nekonvencionalni instrument” među onima koje je dosad uvelo Upravno vijeće.

 

46. Koje je Vaše mišljenje o sadašnjim politikama ESB-a u pogledu sprečavanja sukoba interesa unutar ESB-a? Jesu li potrebne promjene?

Tijekom godina ESB je periodički revidirao i jačao svoje etičke standarde i pravila na svim razinama, tj. one koji se tiču njegovih tijela koja donose odluke (Upravno vijeće i Izvršni odbor) i zaposlenika ESB-a. Upravno vijeće također je definiralo zajednička pravila za etički okvir Eurosustava i SSM-a. Osim toga, ESB je nedavno donio Jedinstveni kodeks ponašanja kojim se uspostavlja ista razina etičkih standarda za članove Upravnog vijeća, Izvršnog odbora i Nadzornog odbora.

Kad sam bio član Nadzornog odbora ESB-a i zamjenski član Upravnog vijeća, stavio sam svoj potpis na taj kodeks ponašanja. Kao rezultat toga, na stranicama talijanske središnje banke objavljuje se moj mjesečni kalendar s popisom sastanaka koji su posebno povezani s mojom ulogom u tijelima ESB-a na visokoj razini. U kalendaru se navode podaci o datumu, imena sudionika/organizatora, tema i mjesto održavanja sastanka/događanja. Osim toga, kao što sam naveo u odgovoru br. 2., dužan sam pridržavati se i kodeksa ponašanja talijanske središnje banke (kao i kodeksa ponašanja IVASS-a, talijanskog tijela za nadzor sektora osiguranja) kada je riječ o pitanjima kao što su sukob interesa, povjerljivost, vanjski mandati, politika prihvaćanja darova i drugih koristi te financijska ulaganja, u skladu s temeljnim vrijednostima središnje banke, a to su: neovisnost, nepristranost, poštenje i diskrecija. Oduvijek sam te kodekse ponašanja smatrao iznimno važnima, jer oni su uvijek bili jasan i vidljiv znak integriteta i nepristranosti koji su usmjeravali moje djelovanje i funkcioniranje institucije za koju sam radio.

Okvirom koji je uspostavio ESB nastoji se osigurati da ESB, Eurosustav i SSM poštuju najviše standarde integriteta. U tu se svrhu uvijek adekvatno razmatraju i uzimaju u obzir komentari Europskog parlamenta, Europskog ombudsmana i drugih nadležnih dionika kao što je organizacija Transparency International.

Etički okvir ESB-a stalno se preispituje kako bi se uzela u obzir najnovija događanja i najbolje prakse. Kada je riječ konkretno o sprečavanju sukoba interesa, smatram da su postojeća pravila adekvatna.

 

D. Rad ESB-a te demokratska odgovornost i transparentnost

 

47. Kako ćete Vi osobno pristupiti socijalnom dijalogu u ESB-u?

Iz svojeg sam iskustva naučio da je otvoren i konstruktivan dijalog između zaposlenika i odbora ključan za učinkovito funkcioniranje svake institucije. Ako su zaposlenici zadovoljni, radno okruženje je produktivno, a odluke i njihova provedba visoko su kvalitetne. U talijanskoj središnjoj banci vodi se stalan dijalog sa sindikatima o svim pitanjima povezanima s dobrobiti zaposlenika.

Na primjer, kada je riječ o radnom vremenu u talijanskoj središnjoj banci, nastoji se pronaći ravnoteža između većeg zadovoljstva zaposlenika i više razine organizacijske učinkovitosti. Zaposlenici mogu na razne načine fleksibilno rasporediti svoje radne sate tijekom tjedna (fleksibilno vrijeme dolaska na posao i fleksibilna pauza za ručak) sve dok je to u skladu s njihovim radnim obvezama.

Smatram da je posljednjih godina ESB poduzeo važne mjere za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života svojih zaposlenika. Ja bih želio da ESB naglasak stavi na radne ciljeve, a da zaposlenicima ostavi dovoljno fleksibilnosti kada je riječ o tome kako će ih postići.

Oslanjajući se na svoje dosadašnje iskustvo, također bih želio doprinijeti uspostavi jače kulture osnaživanja i jednakih mogućnosti bez obzira na spol, nacionalnost ili druge razlike. Važno je djelovati na temelju redovnih anketa koje se provode među zaposlenicima i uz pomoć kojih prikupljamo njihova mišljenja o tome kako poboljšati radno okruženje.

 

48. Europski parlament ima važnu ulogu u pogledu poslovne odgovornosti ESB-a. Koje zaključke izvodite iz usporedbe s drugim jurisdikcijama (npr. Kongres SAD-a/Fed naspram Europskog parlamenta/ESB-a odnosno naspram britanskog parlamenta/Bank of England)? Koje bi mjere i buduće reforme po Vašem mišljenju poboljšale demokratsku odgovornost ESB-a prema Europskom parlamentu?

Odgovornost u smislu polaganja računa temelj je suvremenog središnjeg bankarstva. Središnja banka mora biti neovisna kako bi učinkovito obavljala svoj mandat u pogledu stabilnosti cijena. No iz te neovisnosti proizlazi i obveza da svoje političke odluke objasni i opravda građanima i njihovim izabranim predstavnicima. Odgovornost stoga predstavlja temelj legitimnosti i učinkovitosti neovisnih središnjih banaka u provođenju njihova mandata.

Vrlo je teško usporediti obvezu polaganja računa koju imaju središnje banke u različitim jurisdikcijama, i to zbog razlika u institucionalnim okvirima, mandatima središnjih banaka, karakteristikama upravljanja i pravnim osnovama. Kada se analizira ta obveza de iure, nema velikih razlika u stupnju odgovornosti ESB-a, engleske narodne banke ili američkog Feda u pogledu razmjene informacija s parlamentom. No sasvim je drugačije kada je riječ o praksama povezanim s odgovornosti de facto.

Kao i Fed i engleska narodna banka, ESB izvještava Europski parlament na redovnim javnim saslušanjima pred nadležnim odborom koja se održavaju jednom u tromjesečju. Osim toga, za razliku od Feda ili engleske narodne banke, koji nemaju to saslušanje, predsjednik ESB-a sudjeluje na plenarnoj sjednici tijekom rasprave o godišnjem izvješću ESB-a. Odbor ECON u više je navrata pozvao članove Izvršnog odbora da daju iskaze o konkretnim temama, a potpredsjednik ECON-u predstavlja godišnje izvješće ESB-a.

Komunikacija između Europskog parlamenta i vodstva ESB-a vjerojatno će se s vremenom intenzivirati, u skladu s većom složenosti europskog i globalnog financijskog sustava i novim izazovima za monetarnu i financijsku stabilnost. Ako budem imenovan za člana Izvršnog odbora ESB-a, bit će mi veliko zadovoljstvo sudjelovati u otvorenom i konstruktivnom dijalogu s Europskim parlamentom.

Kao odgovor na potrebu za pojačanim nadzorom ESB i Europski parlament uspostavili su nove kanale za polaganje računa. ESB objavljuje svoje odgovore na pisana pitanja zastupnika u Europskom parlamentu kao i svoj odgovor na rezoluciju Europskog parlamenta o godišnjem izvješću ESB-a.

ESB ispunjava svoju obvezu polaganja računa i za svoju ulogu bankovnog nadzornika. Na primjer, predsjednik Nadzornog odbora redovit je gost u Europskom parlamentu, a sažeci sastanaka Nadzornog odbora redovito se prosljeđuju Odboru ECON.

Sličan trend posljednjih se godina pojavio i u Italiji. Nakon što je izbila kriza, talijanska središnja banka ojačala je svoju komunikaciju s parlamentom i odgovornost prema njemu. Od 2014. do sredine 2019. članovi odbora sudjelovali su u 38 saslušanja. Dodatna komunikacija odvijala se na tehničkoj razini među zaposlenicima tih dviju institucija, kako bi se osigurala, na primjer, dostupnost relevantnih podataka i analiza.

Da bismo poboljšali komunikaciju s javnošću, također smo sudjelovali u opsežnom programu kako bismo se povezali sa svim dijelovima društva. Osobno sam sudjelovao na sastancima s ljudima iz raznih talijanskih gradova kako bih objasnio naše politike i politike Eurosustava. To je doprinijelo boljem razumijevanju tih politika kod građana, kao i njihovu povjerenju u njih.

 

49. Što će ESB točno učiniti kako bi u budućnosti imao rodno uravnotežen uži izbor kandidata za vodeće pozicije u ESB-u, s obzirom na to da su trenutačno samo dva od 25 članova Upravnog vijeća ESB-a žene ? Kako Vi osobno namjeravate poboljšati rodnu ravnotežu unutar ESB-a? Kada očekujete prve rezultate svog djelovanja u tom pogledu?

Zajednica središnjih bankara kao i cijela profesija ekonomista općenito bi trebale težiti rodnoj ravnopravnosti. Tijekom protekla dva mjeseca dvije su žene predložene za predsjednicu i članicu Upravnog odbora – nadam se da će to potaknuti nacionalne središnje banke na veću odvažnost u imenovanju visokih dužnosnika.

S obzirom na početne uvjete, rodno uravnotežen sastav vodstva ESB-a iziskuje konkretne inicijative usmjerene na budućnost. U tom pogledu pozdravljam nedavnu inicijativu ESB-a da se osnuje stipendija Žene u ekonomiji, jer se time doprinosi stvaranju stručnog kadra, što je nužan preduvjet za postizanje bolje rodne ravnoteže.

Moramo biti svjesni da je rješavanje problema rodne neravnopravnosti srednjoročni projekt i da nema prečaca. Kako bismo poboljšali rodnu ravnotežu moramo od samog početka podupirati razvoj karijere žena u sektoru središnjeg bankarstva, kao i šire u području ekonomije. To iziskuje primjenu širokog niza alata, kao što su: uspostava ciljeva; mjere kojima će okruženje središnjeg bankarstva biti pogodnije za žene; bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života; predlaganje pozitivnih uzora.

Talijanska središnja banka prije puno se godina počela baviti rodnim pitanjima. Aktualni odbor dodatno je potaknuo taj proces donijevši višegodišnji strateški plan, postavivši ciljeve i uspostavivši položaj voditelja za raznolikost koji je odgovoran za promicanje politika uključivanja i podupiranje profesionalnog razvoja žena. Naše interne politike sve više su se usmjeravale na osiguranje rodne ravnopravnosti na svim razinama. Uvođenje širokog niza pametnih mogućnosti rada i dostupnost struktura za skrb o djeci doprinijeli su ravnoteži između poslovnog i privatnog života posebno za žene, premda ne samo za njih. Uvođenje programa mentorstva, rodno uravnoteženi sastav odbora za unapređenje, uvođenje ciljeva za upravljačke pozicije doprinijeli su smanjenju implicitne diskriminacije. 

Te su politike polučile konkretne rezultate: žene su sada na 30 % rukovodećih pozicija, što je dvostruko više nego prije svega nekoliko godina; na putu smo da premašimo cilj od 35 % do 2022., a nastavit ćemo se poboljšavati i nakon toga (udio žena u talijanskom tijelu za nadzor sektora osiguranja, čiji sam predsjednik, iznosi 50 %).

 

Proveli smo temeljite analize rodnih pitanja. Godine 2012. realizirali smo, a potom i objavili, opsežan istraživački projekt u okviru kojeg se mjerio rodni jaz u talijanskom gospodarstvu; ispitivala se korist koju donosi raznolikost, i na mikrorazini (npr. korist za upravljanje poduzeća, za neke aspekte rezultata banaka) i na makrorazini (npr. učinak koji veće sudjelovanje žena na tržištu rada ima na BDP); utvrđivale su se prepreke rodnoj ravnopravnosti u talijanskom gospodarstvu (npr. pitanja povezana s ravnotežom između poslovnog i privatnog života, implicitna diskriminacija, kulturni čimbenici). To je istraživanje u Italiji znatno doprinijelo raspravi o reakcijama politike.

Koliko znam, ESB već nekoliko godina radi na rodnim pitanjima, a ja bih u potpunosti podržao daljnje promjene, od poboljšanja internog i vanjskog kadra do pružanja ženama više prilika da se bave brojnim osjetljivim i vrlo složenim zadaćama koje se obavljaju u središnjoj banci. ESB bi privlačenje i razvoj ženskog talenta na svim razinama trebao smatrati strateškim prioritetom.

I konačno, ESB bi također trebao poticati raznolikost mišljenja. Istraživanja su pokazala da u svijetu koji je raznolik i duboko međusobno povezan raznolikost timova i uključivo ponašanje omogućuju organizacijama da ostvare bolje rezultate. Raznoliki timovi otporniji su u smislu izbjegavanja grupnog razmišljanja te su se pokazali boljima u čvrstim procesima donošenja odluka.

 

50. Koja su moguća poboljšanja u pogledu odgovornosti ESB-a prema Revizorskom sudu kada je riječ o operativnoj učinkovitosti? Prema Vama, koja je granica mandata Revizorskog suda?

Europski revizorski sud ima vrlo važnu ulogu za ESB, kako je predviđeno Ugovorima EU-a i posebno člankom 27.2 Statuta ESSB-a i ESB-a. Neovisno ocjenjivanje operativne učinkovitosti uprave ESB-a uvelike doprinosi ispunjenju mandata ESB-a. Stoga bi ESB trebao nastaviti podupirati rad Revizorskog suda, posebno tako da mu omogući potpuni pristup svim dokumentima koji su mu potrebni za obavljanje zadaća.

Revizorski sud bi u isto vrijeme trebao biti svjestan ograničenja svoje uloge i poštovati ovlasti ESB-a kada donosi neovisne odluke o svojim zadaćama.

 

51. Smatrate li da bi ESB trebao primjenjivati standarde nove Direktive o zaštiti osoba koje interno podnose prijave o povredama prava Unije? Kada očekujete da će ESB uvesti posebne postupke za zaštitu zviždača?

Dobra struktura za prijavu povredu, tj. primjereni kanali prijave i zaštita zviždača, pomaže održavanju integriteta institucije i povjerenja u nju. Stoga bi ESB kao javna institucija trebao pridavati veliku važnost primjerenosti te strukture. Ona je, povrh toga, ključna i iz perspektive upravljanja rizikom i perspektive radne kulture. U svojim smjernicama za etički okvir ESB je također zatražio od nacionalnih središnjih banaka Eurosustava i nacionalnih nadležnih tijela SSM-a da donesu pravila i postupke za interno podnošenje prijava o povredi prava u skladu s mjerodavnim zakonima i propisima.

U talijanskoj središnjoj banci uspostavili smo internetsku stranicu na kojoj zaposlenici i konzultanti posrednika koje nadzire talijanska središnja banka ili drugi pojedinci mogu prijaviti povrede prava ili nepravilnosti u postupanju uprave, i to slijedeći nekoliko jednostavnih pravila. Talijanska središnja banka jamči da će osobni podaci zviždača ostati povjerljivi, među ostalim kako bi ih zaštitila od eventualne odmazde. Sličan postupak, ali koji se temelji na drugom kanalu, omogućava zaposlenicima i konzultantima talijanske središnje banke da upozore na nepravilnosti i povrede dužnosti za koje su odgovorni njihovi kolege ili članovi uprave.

Nova Direktiva o zviždačima, zajedno s najboljim praksama, politikama i postupcima drugih institucija, referentno su mjerilo za ESB kada je riječ o poboljšanju njegova okvira za interne prijave o povredama prava. To je prioritet Izvršnog odbora ESB-a koji u potpunosti podržavam.

52. Što mislite o činjenici da je Vijeće jednom zanemarilo mišljenje Europskog parlamenta o imenovanju člana Izvršnog odbora ESB-a? Hoćete li prihvatiti svoje imenovanje na mjesto predsjednika ESB-a ako Europski parlament bude glasovao protiv toga?

 

Nadzor koji provodi Europski parlament temelj je odgovornosti, a odgovornost je, zajedno s neovisnošću, ključna za uspješnost i legitimitet ESB-a. Iz tih se razloga radujem suradnji sa zastupnicima u Odboru ECON. Mišljenju Europskog parlamenta kao dijelu postupka imenovanja pridajem vrlo veliku važnost, i nadam se da ću time postaviti temelj za iskren odnos pun povjerenja u nadolazećim godinama.

Međutim, moja uloga nije da raspravljam o ulogama i nadležnostima koje su zakonodavstvom EU-a dodijeljene Vijeću odnosno Parlamentu u vezi s okvirom za imenovanja. Vjerujem da se te dvije institucije mogu dogovoriti o najboljem načinu suradnje u interesu Europske unije.

53. Smatrate li da biste Vi ili drugi viši dužnosnici ESB-a trebali sudjelovati u „Skupini tridesetorice” u kojoj sudjeluju guverneri središnjih banaka i čelnici financijske industrije ili sličnim skupinama ili udruženjima?

Kao što sam naveo u odgovoru br. 46., svi članovi Izvršnog odbora i osoblje pridržavaju se strogih standarda transparentnosti, etičkih standarda i standarda upravljanja koje je definirao ESB. Istodobno je važno da redovito i otvoreno surađuju sa širokim nizom dionika i iz javnog i iz privatnog sektora. To bi im omogućilo da dobiju relevantne informacije o ključnim gospodarskim i financijskim kretanjima.

Ja nemam nikakvih privatnih informacija o Skupini tridesetorice. Na njihovim je internetskim stranicama navedeno da su članovi neki viši dužnosnici središnjih banaka i ugledni članovi akademske zajednice, a trenutno nijedan član nije iz ESB-a. O tom se pitanju već raspravljalo u ovom Parlamentu. Trebao bih vidjeti u budućnosti kakav je vaš stav o tom važnom pitanju upravljanja.

Jedinstvenim kodeksom ponašanja koji je ESB usvojio 2019. uvedena su posebna pravila o odnosima s interesnim skupinama kako bi se izbjegli potencijalni sukobi interesa i mogućnost nesporazuma. Članovi Izvršnog odbora moraju posebno u svojim kontaktima s interesnim skupinama biti svjesni svoje neovisnosti i obveze čuvanja poslovne tajne. Povrh toga, ključna načela za vanjsku komunikaciju koja je ESB definirao predviđaju posebna pravila o tome kako komunicirati s predstavnicima iz privatnog sektora, akademske zajednice, interesnih skupina, udruga i civilnog društva.

Mislim da taj okvir dobro služi ESB-u i da osigurava dobru ravnotežu između vrijednosti i dužnosti institucije i potrebe da uspostavi kontakte s dionicima iz privatnog sektora. Rado ću poslušati vaše komentare ako smatrate da tu ravnotežu treba prilagoditi.

 

54. U prošlosti je ESB pokretao inicijative kao što su AnaCredit i Europska inicijativa za raspodjelu duga, koje nisu u središtu mandata ESB-a. Kako vidite ulogu ESB-a u takvim inicijativama i gdje je prema Vama granica u odnosu na ovlasti zakonodavca?

Ugovorom i Statutom ESSB-a ESB-u i Eurosustavu daje se jasan mandat u pogledu infrastrukture financijskih tržišta. Osim toga, za ESB je od ključnog interesa da dobije sve potrebne podatke kako bi podržao, a time i na najbolji mogući način ispunio svoje zadaće, kako je utvrđeno u Ugovoru. U tom se pogledu člankom 5. Statuta ESSB-a i ESB-a od ESB-a zahtijeva da u suradnji s nacionalnim središnjim bankama prikuplja sve statističke podatke koji su potrebni za uredno obavljanje tih zadaća. I pravnim mandatom ESB-a i konkretnim regulatornim zahtjevima ESB-u je omogućeno da poduzima regulatorne inicijative u određenim područjima, kao što su statistički podaci o kreditima i platni sustavi.

Kako bi obavljale svoje zadaće, središnje banke Eurosustava moraju imati pristup visokokvalitetnim podacima o gospodarstvu i financijskim tržištima europodručja. Međutim, objedinjeni podaci ne daju uvijek točnu sliku kretanja na kojima se temelje, jer mogu uravnotežiti heterogene, ali potencijalno informativne trendove specifične za pojedinu zemlju, sektor i/ili poduzeće. Iz tog razloga objedinjena slika ponekad može zavarati i dati krive podatke za postupak donošenja odluka. To je postalo još očitije otkako je izbila svjetska kriza, koja je pokazala da uzimanje granularnosti u obzir u gospodarskim i monetarnim analizama Eurosustava može biti iznimno korisno u svrhu donošenja monetarne politike i nadzora.

Inicijativa AnaCredit obuhvaća obradu vrlo granularnih podataka o kreditima, što daje koristan uvid u složenost i međusobnu povezanost gospodarstava i financijskih tržišta europodručja, te bi stoga u budućnosti moglo dovesti do informiranijih i učinkovitih odluka o politikama.

U okviru tih statističkih inicijativa treba se u potpunosti uzeti u obzir i zakonodavstvo EU-a i opterećenje koje se nameće subjektima koji dostavljaju informacije. Što se tiče prvog aspekta, potrebna je uska i kontinuirana suradnja između ESB-a i Eurostata. Ta je suradnja dosad omogućila učinkovitu podjelu posla između tih dviju institucija, pri čemu su izbjegnuta neučinkovita preklapanja ili nedostaci podataka. Kada je riječ o drugom aspektu, smatram da bi ESB trebao nastaviti svoju uspješnu praksu održavanja javnih savjetovanja o svojim propisima u vezi s europskom statistikom, u okviru kojih se građanima, tržišnim sudionicima i drugim dionicima daje prilika da izraze svoje mišljenje.

Naposljetku, kako sam spomenuo i u prethodnim odgovorima, ESB i Eurosustav imaju na temelju Ugovora i jasan mandat u vezi s platnim sustavima. To otvara mogućnost poduzimanja regulatornih inicijativa u području platnih sustava, kao i mogućnost djelovanja kao katalizator promjene. Jedan od ciljeva jest dodatno razviti usklađene standarde, pravila i postupke. Iz tog razloga ESB trenutno u okviru projekta EDDI (Europska distribucija dužničkih instrumenata) ispituje mogućnost podupiranja usklađenog izdavanja i distribucije dužničkih instrumenata u eurima u EU-u. ESB je 22. svibnja 2019. započeo savjetovanje s tržištem pozvavši posrednike i druge dionike da dostave povratne informacije o projektu, posebno o ulozi koju bi Eurosustav mogao imati u njemu. Prilikom definiranja daljnjeg djelovanja svakako je važno da ESB, u skladu sa svojim mandatom, na odgovarajući način uzme u obzir te povratne informacije dobivene u okviru savjetovanja s tržištem, kako bi ocijenio bi li, i u kojoj mjeri, projekt odgovarao interesu privatnog sektora.

POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov	Imenovanje člana Izvršnog odbora Europske središnje banke
Referentni dokumenti	12451/2019 – C9-0149/2019 – 2019/0817(NLE)
Datum savjetovanja / zahtjeva za odobrenje	17.10.2019
Nadležni odbor  Datum objave na plenarnoj sjednici	ECON 24.10.2019
Izvjestitelji  Datum imenovanja	Irene Tinagli 16.10.2019
Razmatranje u odboru	3.12.2019
Datum usvajanja	3.12.2019
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	51 5 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Gunnar Beck, Marek Belka, Stefan Berger, Gilles Boyer, Cristian-Silviu Buşoi, Derk Jan Eppink, Engin Eroglu, Markus Ferber, Jonás Fernández, Raffaele Fitto, Frances Fitzgerald, Luis Garicano, Valentino Grant, José Gusmão, Danuta Maria Hübner, Stasys Jakeliūnas, Othmar Karas, Billy Kelleher, Ondřej Kovařík, Philippe Lamberts, Aušra Maldeikienė, Jörg Meuthen, Csaba Molnár, Luděk Niedermayer, Dimitrios Papadimoulis, Piernicola Pedicini, Lídia Pereira, Jake Pugh, Evelyn Regner, Antonio Maria Rinaldi, Robert Rowland, Martin Schirdewan, Pedro Silva Pereira, Paul Tang, Irene Tinagli, Inese Vaidere, Johan Van Overtveldt, Stéphanie Yon-Courtin, Marco Zanni
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Carmen Avram, Gabriele Bischoff, Damien Carême, Fabio Massimo Castaldo, Richard Corbett, Eugen Jurzyca, Pedro Marques, Fulvio Martusciello, Ville Niinistö, Stéphane Séjourné, Monica Semedo, Antonio Tajani, Julie Ward
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7.	Rosa D’Amato, Anna Deparnay-Grunenberg, Agnès Evren, Dino Giarrusso, Enikő Győri
Datum podnošenja	9.12.2019

 

 

 

• [1] SL L ... / Još nije objavljeno u Službenom listu.
• [2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0211.
• [3] Sustav TIPS (sustav namire trenutačnih plaćanja Target) pružateljima platnih usluga omogućuje da u europodručju nude prijenose novčanih sredstava u stvarnom vremenu i bez prestanka. Talijanska središnja banka upravlja sustavima Target 2 i Target 2 Securities zajedno s Bundesbankom, francuskom središnjom bankom i španjolskom središnjom bankom.
• [4] Talijanska financijsko-obavještajna jedinica dio je talijanske središnje banke.