Postupak : 2018/0427(NLE)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0004/2020

Podneseni tekstovi :

A9-0004/2020

Rasprave :

PV 29/01/2020 - 16
CRE 29/01/2020 - 16

Glasovanja :

PV 29/01/2020 - 17.1
CRE 29/01/2020 - 17.1
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2020)0018

<Date>{23/01/2020}23.1.2020</Date>
<NoDocSe>A9-0004/2020</NoDocSe>
PDF 398kWORD 116k

<TitreType>PREPORUKA</TitreType>     <RefProcLect>***</RefProcLect>

<Titre>o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju</Titre>

<DocRef>(XT 21105/3/2018 – C9-0148/2019 – 2018/0427(NLE))</DocRef>


<Commission>Odbor za ustavna pitanja</Commission>

Izvjestitelj: <Depute>Guy Verhofstadt</Depute>

POGREŠKE/DODACI
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 PISMO ODBORA ZA VANJSKE POSLOVE
 PISMO ODBORA ZA MEĐUNARODNU TRGOVINU
 PISMO ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA
 PISMO ODBORA ZA OKOLIŠ, JAVNO ZDRAVLJE I SIGURNOST HRANE
 PISMO ODBORA ZA UNUTARNJE TRŽIŠTE I ZAŠTITU POTROŠAČA
 PISMO ODBORA ZA PROMET I TURIZAM
 PISMO ODBORA ZA POLJOPRIVREDU I RURALNI RAZVOJ
 PISMO ODBORA ZA PRAVNA PITANJA
 PISMO ODBORA ZA GRAĐANSKE SLOBODE, PRAVOSUĐE I UNUTARNJE POSLOVE
 PISMO ODBORA ZA PREDSTAVKE
 POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU
 POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju

(XT 21105/3/2018 – C9-0148/2019 – 2018/0427(NLE))

(Suglasnost)

Europski parlament,

 uzimajući u obzir činjenicu da je Ujedinjena Kraljevina 29. ožujka 2017. obavijestila Europsko vijeće da se namjerava povući iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju u skladu s člankom 50. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

 uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (XT 21105/3/2018),

 uzimajući u obzir Nacrt sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju[1],

 uzimajući u obzir Političku izjavu kojom se uspostavlja okvir za buduće odnose Europske unije i Ujedinjene Kraljevine[2],

 uzimajući u obzir odluke Europskog Vijeća (EU) 2019/476 od 22. ožujka 2019.[3], (EU) 2019/584 od 11. travnja 2019.[4] i (EU) 2019/1810 od 29. listopada 2019.[5], donesene u dogovoru s Ujedinjenom Kraljevinom, o produljenju razdoblja na temelju članka 50. stavka 3. UEU-a redom do 12. travnja 2019., do 31. listopada 2019. i do 31. siječnja 2020.,

 uzimajući u obzir svoje rezolucije od 5. travnja 2017. o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije[6], od 3. listopada 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom[7], 13. prosinca 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom[8], 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine[9] i od 18. rujna 2019. o trenutačnom stanju u pogledu povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije[10],

 uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 50. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji (C9-0148/2019),

 uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. i članak 88. Poslovnika,

 uzimajući u obzir pisma Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za promet i turizam, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za pravna pitanja, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za predstavke,

 uzimajući u obzir preporuku Odbora za ustavna pitanja (A9-0004/2020),

1. daje suglasnost za sklapanje Nacrta sporazuma o povlačenju;

2. nalaže svojem predsjedniku da ovo stajalište proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima i vladi Ujedinjene Kraljevine.

 


 

OBRAZLOŽENJE

Uvod

 

Postupak povlačenja

 

Ishod referenduma provedenog u Ujedinjenoj Kraljevini 23. lipnja 2016. o tome treba li ta zemlja ostati članica EU-a ili izaći iz njega pokazao je da većina građana, odnosno 51,9 % njih, želi izaći.

 

Vlada Ujedinjene Kraljevine dostavila je 29. ožujka 2017. obavijest o svojoj namjeri da se povuče iz EU-a u skladu s člankom 50. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

 

Europski parlament objavio je 5. travnja 2017. Rezoluciju o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije[11] u kojoj je iznio svoje stajalište u pogledu Smjernica Europskog vijeća u skladu s člankom 50. stavkom 2. UEU-a. Ta rezolucija također predstavlja osnovu na kojoj će Parlament ocjenjivati postupak pregovora i svaki dogovor postignut između EU-a i Ujedinjene Kraljevine. Parlament je u njoj utvrdio svoje stajalište o svim temeljnim pitanjima koja se odnose na povlačenje Ujedinjene Kraljevine, odnosno o općim načelima pregovora, među kojima su potreba da se zajamči uređeni izlazak, zaštita interesa građana država članica EU-27 i nadležnost EU-a za pitanja povezana s povlačenjem, o tijeku pregovora, o području primjene Sporazuma o povlačenju te o prijelaznim aranžmanima i budućim odnosima između EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

 

U skladu s člankom 50. stavkom 2. UEU-a, dana 29. travnja 2017. Europsko vijeće donijelo je Smjernice za pregovore[12], u kojima je utvrđen postupni pristup za pregovore, pri čemu je u prvoj fazi cilj osigurati jasnoću i pravnu sigurnost te urediti razdvajanje Ujedinjene Kraljevine od EU-a. Europsko vijeće izjavilo je da namjerava pomno pratiti razvoj situacije i utvrditi kada je postignut dostatan napredak da se prijeđe na sljedeću fazu pregovora u kojoj će se provesti preliminarne i pripremne rasprave o okviru za buduće odnose.

 

Pregovori između EU-a i Ujedinjene Kraljevine započeli su 19. lipnja 2017., pri čemu je EU zastupao Michel Barnier, glavni pregovarač EU-a, a Ujedinjenu Kraljevinu ministar za izlazak iz Europske unije David Davis.

 

Dana 8. prosinca 2017. pregovarači EU-a i vlade Ujedinjene Kraljevine objavili su Zajedničko izvješće o napretku ostvarenom tijekom prve faze pregovora, u kojemu su izjavili da je postignut načelni dogovor o trima područjima koja su se razmatrala u prvoj fazi pregovora, odnosno o zaštiti prava građana EU-a u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine u EU-u, okviru za rješavanje jedinstvenih okolnosti u Sjevernoj Irskoj i financijskom dogovoru.

 

Europsko vijeće odlučilo je 15. prosinca 2017. da je ostvaren dostatan napredak za prelazak na drugu fazu povezanu s prijelaznim aranžmanima i općenitim dogovorom o okviru za buduće odnose te je izdalo dopunske smjernice. Također je naglasilo da će napredak u drugoj fazi pregovora biti moguć samo ako se obveze preuzete u prvoj fazi budu u potpunosti poštovale i ako budu vjerno prenesene u pravne uvjete.

 

Dana 23. ožujka 2018. Europsko Vijeće utvrdilo je daljnje smjernice u vezi s otvaranjem pregovora o općem dogovoru o okviru za buduće odnose, koje treba razraditi u sklopu Političke izjave na koju se upućuje u Sporazumu o povlačenju i koja je priložena tom sporazumu.

 

Nakon šest krugova pregovora i drugih sastanaka na pregovaračkoj i tehničkoj razini, 14. studenoga 2018. pregovarači su postigli dogovor o Nacrtu sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU-a. Predsjednik Europskog vijeća poslao je 22. studenoga 2018. državama članicama EU-27 Nacrt političke izjave kojom se uspostavlja okvir za buduće odnose Europske unije i Ujedinjene Kraljevine, dogovoren na pregovaračkoj razini i načelno dogovoren na političkoj razini. Naposljetku, 25. studenoga 2018. čelnici EU-27 podržali su Sporazum o povlačenju i odobrili Političku izjavu.

 

Istog je dana Europsko vijeće pozvalo Komisiju, Europski parlament i Vijeće da poduzmu potrebne korake kako bi se osiguralo da Sporazum može stupiti na snagu 30. ožujka 2019., s ciljem osiguravanja uređenog povlačenja Ujedinjene Kraljevine.

 

Vijeće je 11. siječnja 2019. donijelo Odluku (EU) 2019/274[13] o potpisivanju Sporazuma o povlačenju, kao i Nacrt odluke o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, koji je objavljen na plenarnoj sjednici 30. siječnja 2019.

 

Međutim Parlament Ujedinjene Kraljevine odbacio je Sporazum o povlačenju, u obliku u kojem je dogovoren na pregovaračkoj razini, na tri uzastopna glasovanja održana 15. siječnja, 12. ožujka i 29. ožujka.

 

Rezultat nekoliko glasovanja o Sporazumu o povlačenju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine pokazao je da postoji jasna većina koja je protiv izlaska iz EU-a bez dogovora, ali da nema pozitivne većine u pogledu bilo koje alternativne opcije, uključujući opciju sveobuhvatne carinske unije cijele Ujedinjene Kraljevine s EU-om i opciju održavanja referenduma o potvrđivanju Sporazuma o povlačenju, što je dovelo do zastoja.

 

Ujedinjena Kraljevina podnijela je EU-u tri uzastopna zahtjeva za produljenje razdoblja predviđenog člankom 50. stavkom 3. UEU-a. Prvo produljenje odobreno je do 12. travnja 2019. (Odluka Europskog vijeća (EU) 2019/476), drugo do 31. listopada 2019. (Odluka Europskog vijeća (EU) 2019/584), a zadnje do 31. siječnja 2020. (Odluka Europskog vijeća (EU) 2019/1810).

 

U međuvremenu su nastavljene rasprave između pregovarača EU-a i Ujedinjene Kraljevine kako bi se iznašlo rješenje u pogledu prigovora Ujedinjene Kraljevine u vezi sa zaštitnim mehanizmom (engl. backstop), uz poštovanje pregovaračkih načela EU-a. EU je posebno jasno istaknuo da se ne može ponovno pregovarati o Sporazumu o povlačenju i da bi trebalo predvidjeti pravno operativno rješenje kojim bi se izbjegla tvrda granica između Irske i Sjeverne Irske.

 

Pregovori su se intenzivirali tijekom rujna i listopada 2019., a 17. listopada 2019. konačno je postignut dogovor o reviziji Protokola o Irskoj/Sjevernoj Irskoj uključenog u Nacrt sporazuma o povlačenju i o potrebnim tehničkim prilagodbama članaka 184. i 185. tog sporazuma, kao i o reviziji Političke izjave. Tog istog dana Europsko vijeće potvrdilo je izmijenjeni Sporazum o povlačenju i odobrilo revidirani tekst Političke izjave.

 

Odlukom (EU) 2019/1750 od 21. listopada 2019.[14] i Odlukom (EU) 2020/48 od 21. siječnja 2020.[15] Vijeće je izmijenilo svoj Nacrt odluke o potpisivanju Sporazuma o povlačenju. Istoga dana odobrilo je revidirani prijedlog odluke o sklapanju Sporazuma o povlačenju[16] koji je zajedno s ažuriranim tekstom Sporazuma proslijeđen Parlamentu i objavljen plenarnoj sjednici 21. listopada 2019.

 

Konferencija predsjednika Europskog parlamenta sastala se istog dana kako bi raspravila o sljedećim postupovnim koracima, uključujući upućivanje teksta nadležnim parlamentarnim odborima.

 

U skladu s Poslovnikom Parlamenta, nadležni odbor za davanje suglasnosti je Odbor za ustavna pitanja (AFCO). U tom kontekstu, Konferencija predsjednika odlučila je da se postupak davanja suglasnosti može zaključiti nakon završetka postupka ratifikacije Sporazuma o povlačenju u parlamentu Ujedinjene Kraljevine.

 

Konferencija predsjednika odlučila je da ostali odbori uključeni u postupak povlačenja mogu dati mišljenja u obliku pisma u vezi s nacrtom preporuke o suglasnosti odbora AFCO. Deset odbora podnijelo je mišljenja u obliku pisama koja su priložena ovoj preporuci o suglasnosti. Riječ je o pismima Odbora za vanjske poslove (AFET), Odbora za međunarodnu trgovinu (INTA), Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (EMPL), Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (ENVI), Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (IMCO), Odbora za promet i turizam (TRAN), Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (AGRI), Odbora za pravna pitanja (JURI), Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) i Odbora za predstavke (PETI).

 

U skladu s člankom 88. Poslovnika, Europski parlament odobrava sporazum o povlačenju običnom većinom. U skladu s člankom 105. stavkom 4. Poslovnika, Parlament o davanju suglasnosti odlučuje jedinstvenim glasovanjem, bez obzira na to je li riječ o odobrenju ili odbijanju akta. Podnošenje amandmana nije dopušteno. Zastupnici izabrani u državi članici koja se povlači imaju puno pravo sudjelovati u raspravi i glasovanju u odboru i na plenarnoj sjednici.

 

Da bi ga EU sklopio, sporazum o povlačenju mora se donijeti kvalificiranom većinom Vijeća, kako je definirana u članku 238. stavku 3. točki (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), tj. preostalih 27 država članica, odnosno najmanje 20 spomenutih država članica koje predstavljaju 65 % stanovništva EU-27.

 

Uloga Europskog parlamenta

 

Europski parlament nije formalno uključen u pregovore o povlačenju neke države članice. Parlament, međutim, nije samo institucija s nadležnostima u pogledu političkog nadzora, kako je predviđeno u članku 14. UEU-a, nego je i dionik postupka odlučivanja u skladu s člankom 50. UEU-a s obzirom na to da je suglasnost Parlamenta preduvjet za sklapanje sporazuma o povlačenju.

 

Od početka postupka povlačenja Ujedinjene Kraljevine, Parlament je stoga imao snažnu i aktivnu ulogu u pregovorima s obzirom na svoju ovlast za davanje suglasnosti u pogledu sporazuma o povlačenju kako je predviđeno u članku 50. UEU-a.

 

Parlament o tom pitanju raspravlja od referenduma. Naime, odmah nakon referenduma, 24. lipnja 2016. održana je sjednica Konferencije predsjednika ne samo radi pripreme sastanka predsjednika Parlamenta s predsjednicima drugih institucija nakon referenduma, nego i radi razmatranja sljedećih koraka Parlamenta u tom procesu.

 

Na istoj sjednici Konferencije predsjednika odlučeno je da će se 28. lipnja 2016. održati izvanredna sjednica radi rasprave o ishodu referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini.

 

Na početku potonje sjednice predsjednik je naglasio da je riječ o izvanrednoj sjednici sazvanoj nakon referenduma koji je održan u Ujedinjenoj Kraljevini 23. lipnja 2016. i čiji je ishod utjecao na sve građane EU-a.

 

Tijekom te sjednice i nakon izjava Vijeća i Komisije Parlament je usvojio Rezoluciju o odluci o napuštanju EU-a na temelju ishoda referenduma održanog u Ujedinjenoj Kraljevini[17], s 395 glasova za, 200 protiv i 71 suzdržanim.

 

Parlament je u toj rezoluciji podsjetio da je u skladu s Ugovorima potrebna njegova suglasnost te da bi trebao biti u potpunosti uključen u sve faze raznih postupaka u vezi sa sporazumom o povlačenju i budućim odnosima.

 

Uključenost Parlamenta u postupak povlačenja u praktičnom smislu podrazumijevala je vrlo rano uspostavljanje najbližeg mogućeg kontakta s drugim institucijama i održavanje redovitih razmjena informacija o napretku postignutom tijekom ciklusa priprema i pregovora.

 

Koordinacija rada Parlamenta centralizirana je na razini Konferencije predsjednika s obzirom na složenost uključenih političkih, horizontalnih, pravnih i resornih pitanja. Konferencija predsjednika odlučila je uspostaviti postupan pristup tom procesu, pri čemu je definirala prvu fazu do utvrđivanja smjernica Europskog vijeća, u kojoj se rad treba odvijati na razini Konferencije, a Guy Verhofstadt (Renew Europe[18], BE) proglašen je koordinatorom za pregovore o povlačenju Ujedinjene Kraljevine nakon imenovanja na sjednici Konferencije održanoj 8. rujna 2016. U drugoj fazi pregovora, Guy Verhofstadt treba koordinirati rad zajedno s predsjednicom Odbora za ustavna pitanja (AFCO), a treću fazu trebaju predvoditi odbor AFCO i drugi odbori, u skladu s postupkom davanja suglasnosti.

 

U tom kontekstu i s istim ciljem jamčenja strukturne uključenosti Parlamenta u postupak povlačenja osnovana je Upravljačka skupina za Brexit. Tu je skupinu formalno uspostavila Konferencija predsjednika na svojoj sjednici održanoj 6. travnja 2017., pri čemu je odlučeno da će skupinu činiti Guy Verhofstadt kao koordinator Skupine, Elmar Brok (EPP, DE), Roberto Gualtieri (S&D), Gabriele Zimmer (GUE/NGL, DE), Philippe Lamberts (Greens/EFA, BE) i Danuta Hübner, predsjednica Odbora za ustavna pitanja (AFCO) (EPP, PL), radi koordiniranja i pripreme rasprava, razmatranja i rezolucija Parlamenta o povlačenju Ujedinjene Kraljevine, pod okriljem Konferencije predsjednika.

 

Nakon europskih izbora 2019. sastav Upravljačke skupine za Brexit promijenio se u pogledu Kluba zastupnika EPP-a, koji od tada zastupa Danuta Hübner, Kluba zastupnika S&D-a, koji od tada zastupa Pedro Silva Pereira (PT), Kluba zastupnika GUE/NGL-a, koji od tada zastupa Martin Schirdewan (DE), te odbora AFCO, koji od tada zastupa Antonio Tajani (EPP, IT).

 

Parlament je također cijelo vrijeme bio uključen u metode i strukture pregovora, bilo putem informacijskih kanala bilo aktivnim sudjelovanjem. U skladu s izjavom objavljenom nakon neformalnog sastanka čelnika država ili vlada 27 država članica održanog 15. prosinca 2016., „predstavnici Parlamenta” bili su pozvani na pripremne sastanke Europskog vijeća. To je značilo da je Parlament doista sudjelovao, među ostalim i na sastancima šerpa te sastancima Vijeća za opće poslove.

 

Upravljačka skupina za Brexit održala je više od 100 sastanaka, od kojih je na većini bio prisutan glavni pregovarač EU-a Michel Barnier, čime je Parlament stalno bio uključen u taj postupak u kojem je imao važnu ulogu donošenjem pravovremenih rezolucija i izjava s obrazloženim stajalištima o pregovorima i glavnim događajima nakon primitka obavijesti o namjeri Ujedinjene Kraljevine da izađe iz EU-a.

 

S obzirom na to da je važno da svi odbori osiguraju stalan neformalni dijalog, tehničku stručnost i suradnju u postupku povlačenja, niz sastanaka i tehničkih seminara Upravljačke skupine za Brexit održan je u prisutnosti odbora koji su izravno nadležni za sektorske politike relevantne u okviru područja primjene Sporazuma o povlačenju. Dijalog se također vodio putem Konferencije predsjednika odbora, koja je raspravljala o postupku povlačenja na brojnim sjednicama. 

 

Kao koordinator Upravljačke skupine za Brexit, Guy Verhofstadt sastao se s brojnim dionicima (predstavnici institucija, civilnog društva i poduzeća, nacionalni parlamenti itd.) te je u posljednje dvije godine primio više od 4 500 poruka elektroničke pošte i pisama u vezi s Brexitom, na koje je i odgovorio.

 

Uloga odbora AFCO

 

Prema Poslovniku Europskog parlamenta, odbor AFCO nadležan je za pripremu suglasnosti Parlamenta u skladu s člankom 50. UEU-a. Naime, člankom 88. Poslovnika Parlamenta o istupanju iz Unije predviđeno je sljedeće: „Ako država članica u skladu s člankom 50. Ugovora o Europskoj uniji odluči istupiti iz Unije, predmet se upućuje nadležnom odboru”. U skladu s odjeljkom XVIII. Priloga VI. Poslovniku o ovlastima i nadležnostima stalnih odbora, odbor AFCO nadležan je za institucionalne posljedice istupanja i stoga je nadležan za postupak davanja suglasnosti nakon završetka pregovora.

 

Odbor AFCO ima horizontalnu ulogu, ne dovodeći u pitanje specifične nadležnosti drugih odbora u pogledu sektorskih pitanja u vezi s područjima politike za koja su nadležni. Nadležan je i za donošenje preporuke o odobrenju ili odbijanju sporazuma o povlačenju, kako je dogovoren u pregovorima između EU-a i države članice koja se povlači.

 

Tijekom dugotrajnog i opsežnog pripremnog rada, odbor AFCO prikupio je dokaze, savjete i stručna mišljenja različitih sektora i dionika, kako javnih tako i privatnih, iz EU-a i Ujedinjene Kraljevine. Odbor AFCO, ali i drugi parlamentarni odbori, organizirali su rasprave i saslušanja o posljedicama povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a u područjima politika iz njihovih nadležnosti u skladu sa smjernicama Konferencije predsjednika.

 

U razdoblju od 3 rujna 2015. odbor AFCO organizirao je više od 20 posebnih događaja, uključujući saslušanja, radionice i prezentacije studija ili informativnih dokumenata, o pitanjima poput ponovnih pregovora o ustavnom odnosu Ujedinjene Kraljevine s Europskom unijom i dogovora postignutog u Europskom vijeću 18. i 19. veljače 2016.[19], kao i budućeg ustavnog odnosa Ujedinjene Kraljevine s Europskom unijom, prava građana i posljedica Brexita za granicu između Irske i Sjeverne Irske. Taj je odbor također sudjelovao u saslušanjima drugih odbora o pitanjima povezanima s povlačenjem ili budućim odnosima između EU-a i Ujedinjene Kraljevine ili je u njih bio izravno uključen.

 

Osim tih posebnih događaja na gotovo svim sjednicama odbora nakon primitka obavijesti o namjeri povlačenja raspravljalo se o pitanjima povlačenja, a posebno o trenutačnom stanju postupka.

 

Predsjednica odbora AFCO, te ujedno i članica Upravljačke skupine za Brexit, sudjelovala je u više od 500 bilateralnih sastanaka s javnim i privatnim dionicima o pitanjima povezanima s povlačenjem i njegovim utjecajem na EU i Ujedinjenu Kraljevinu.

 

Brzo i sveobuhvatno uključivanje Europskog parlamenta i njegovih tijela bilo je ključno, s obzirom na to da se u skladu s člankom 50. UEU-a sporazum o povlačenju može zaključiti samo uz suglasnost Parlamenta.

 

Članak 50. UEU-a

 

Člankom 50. UEU-a predviđen je postupak za zakonito povlačenje države članice iz EU-a putem pregovora i sklapanjem sporazuma s EU-om kojim se utvrđuju aranžmani za povlačenje, uzimajući pritom u obzir okvir za njezine buduće odnose s EU-om.

 

Parlament je u više navrata ponovio da je povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a bez presedana i vrijedno žaljenja te da bi bilo poželjno da ta zemlja ostane članica unutarnjeg tržišta i carinske unije, posebno ako želi održati neometanu trgovinu ili zadržati druge pogodnosti koje su usko povezane s članstvom u EU-u.

 

Parlament je također od početka tvrdio da je svrha Sporazuma o povlačenju osigurati uredno povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a, pronalaskom rješenja za tri temeljna pitanja povezana s razdvajanjem: prava građana EU-a s boravištem u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine s boravištem u državama EU-27, granicu između Irske i Sjeverne Irske te podmirivanje financijskih obveza Ujedinjene Kraljevine prema EU-u.

 

Kad je riječ o okviru za buduće odnose, kako je predviđeno u članku 50. stavku 2. UEU-a, Parlament je jasno dao do znanja da će se svaki dogovor o tome smatrati sastavnim dijelom opće nagodbe o povlačenju te da bi Parlament stoga u postupku davanja suglasnosti trebao ocijeniti i njegov sadržaj, iako je pravno gledajući predmet suglasnosti samo Sporazum o povlačenju.

 

Uredno povlačenje

 

Po mišljenju Parlamenta, uredan izlazak ključan je za zaštitu interesa Europske unije i njezinih građana. To znači da bi se, u skladu s člankom 50. UEU-a, pregovori odnosili na aranžmane za povlačenje Ujedinjene Kraljevine, uzimajući pritom u obzir okvir za buduće odnose Ujedinjene Kraljevine s EU-om, te bi bili usredotočeni na osiguranje pravne stabilnosti i svođenje poremećaja na najmanju moguću mjeru.

 

Parlament je u svojim rezolucijama postupno utvrdio svoje tumačenje odredbi članka 50. UEU-a, uključujući niz temeljnih zahtjeva za pregovore u pogledu njihova opsega i različitih faza.

 

U svojoj Rezoluciji od 5. travnja 2017. o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije Parlament je kao prioritetna pitanja koja treba riješiti istaknuo:

 

 pravni status građana iz država EU-27 koji žive ili su živjeli u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine koji žive ili su živjeli u drugim državama članicama, uključujući pravedno postupanje prema njima i jamstvo da će njihov status podlijegati načelima reciprociteta, pravičnosti, simetrije i nediskriminacije

 podmirenje financijskih obveza između Ujedinjene Kraljevine i EU-a na temelju godišnje računovodstvene dokumentacije Europske unije prema reviziji Europskog revizorskog suda, uključujući sve pravne obveze Ujedinjene Kraljevine koje proizlaze iz nepodmirenih obveza, kao i utvrđivanje odredbi o izvanbilančnim stavkama, nepredviđenim obvezama i drugim financijskim troškovima koji su izravna posljedica povlačenja Ujedinjene Kraljevine

 priznavanje jedinstvenog položaja i posebnih okolnosti otoka Irske kako bi se ublažili učinci povlačenja na granicu između Irske i Sjeverne Irske, osigurali kontinuitet i stabilnost mirovnog procesa i izbjeglo postroženje granice.

 

Ostala pitanja koja je Parlament istaknuo kao relevantna obuhvaćala su pojašnjavanje statusa međunarodnih obveza koje je Ujedinjena Kraljevina preuzela kao država članica, jamstva pravne sigurnosti za pravne subjekte, što uključuje poduzeća, i ulogu Suda Europske unije.

 

U svojoj Rezoluciji od 3. listopada 2017.[20] o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom[21] Parlament je jasno dao do znanja da je, da bi se moglo prijeći u drugu fazu razgovora o novom i bliskom partnerstvu između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, potrebno postići znatan napredak u pogledu prava građana, Irske i Sjeverne Irske te podmirenja financijskih obveza Ujedinjene Kraljevine. Osim toga, napomenuo je da će se dogovor o budućim odnosima moći postići tek nakon istupanja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a.

 

Taj je pristup potvrdilo Europsko vijeće u svojim zaključcima od 15. prosinca 2017. Vijeće je također naglasilo da će se u drugu fazu pregovora moći prijeći samo kada obveze preuzete u prvoj fazi budu u potpunosti ispunjene i vjerno prenesene u pravne uvjete.

 

Kao što je Komisija navela u svojoj Komunikaciji Europskom vijeću (članak 50.) od 8. prosinca 2017. o stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom na temelju članka 50. Ugovora o Europskoj uniji[22], u prvoj fazi pregovora prednost bi trebalo dati „trima pitanjima za koja je utvrđeno da su posebno važna kako bi se osiguralo uredno povlačenje”:

a) pravima građana

b) dijalogu o Irskoj/Sjevernoj Irskoj i

c) financijskom dogovoru.

 

Nacrtom sporazuma o povlačenju obuhvaćena su sva ta pitanja, uključujući dio o pravima građana (dio drugi) i dio o financijskim odredbama (dio peti) te Protokol o Irskoj/Sjevernoj Irskoj i njegove priloge. Kad je riječ o ulozi Suda EU-a, Sporazumom o povlačenju predviđa se nadležnost tog suda na različitim razinama, o čemu će biti više riječi u odjeljku o upravljanju.

 

U pogledu statusa međunarodnih obveza koje je Ujedinjena Kraljevina preuzela kao država članica, Sporazumom o povlačenju pojašnjava se da će Ujedinjena Kraljevina u prijelaznom razdoblju i dalje podlijegati međunarodnim sporazumima koje je sklopio EU. Međutim tijekom prijelaznog razdoblja Ujedinjena Kraljevina će moći pregovarati, potpisivati i ratificirati međunarodne sporazume koje bude sklopila u svoje ime u područjima u kojima EU ima isključivu nadležnost, pod uvjetom da ti sporazumi neće stupiti na snagu niti se primjenjivati tijekom prijelaznog razdoblja, osim ako to EU odobri.

 

Isto tako, jamstva pravne sigurnosti za pravne subjekte, uključujući trgovačka društva, predviđena su u dijelu trećem Sporazuma o povlačenju koji govori o odredbama o razdvajanju, kojima se omogućuje neometan dovršetak svih tekućih postupaka i poslovanja povezanih s tržišnim pristupom za robu, carinama, PDV-om i trošarinama, intelektualnim vlasništvom, policijskom i pravosudnom suradnjom u kaznenim i građanskim/trgovačkim stvarima, zaštitom podataka dobivenih prije isteka prijelaznog razdoblja, postupcima javne nabave, pitanjima Euratoma, kao i s pravosudnim/upravnim postupcima te povlasticama i imunitetima EU-a.

 

Sporazumom o povlačenju predviđa se, stoga, uredno povlačenje, što je cilj na kojem su pregovarači EU-a i Ujedinjene Kraljevine radili posljednje tri godine.

 

Zaključenje i ratifikacija Sporazuma o povlačenju također isključuju mogućnost scenarija bez dogovora. To je iznimno važno jer bi posljedice povlačenja bez dogovora bile vrlo značajne i za EU i za Ujedinjenu Kraljevinu.

 

Prava građana

 

Člankom 50. UEU-a nije predviđeno jamstvo statusa građana EU-a. Takva se prava, međutim, mogu zaštititi u okviru sporazuma o povlačenju sklopljenog u skladu s člankom 50. UEU-a. Parlament je u svojoj Rezoluciji od 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine[23] naveo da EU i Ujedinjena Kraljevina imaju važnu obvezu osigurati sveobuhvatan i uzajaman pristup zaštiti prava građana EU-a koji žive u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine koji žive u državama članicama EU-27.

 

Parlament je od samog početka dao do znanja da mu je prioritet zaštita građana EU-a, što je istaknuo u svojoj Rezoluciji od 28. lipnja 2016. o odluci o napuštanju EU-a na temelju ishoda referenduma održanog u Ujedinjenoj Kraljevini[24] i ponovio u svim svojim rezolucijama o Brexitu nakon toga. Kao institucija koja predstavlja sve građane EU-a, Parlament se obvezao djelovati tijekom cijelog postupka povlačenja kako bi zaštitio njihove interese i tražio da se pregovori vode s ciljem pružanja pravne stabilnosti i smanjenja poremećaja te kako bi se pružila jasna vizija budućnosti za građane i pravne subjekte.

 

Parlament je prvenstveno bio usredotočen na zaštitu građana u smislu poštovanja njihove želje koja je demokratski izražena na referendumu u Ujedinjenoj Kraljevini i, što je najvažnije, u smislu ublažavanja nesigurnosti koja proizlazi iz povlačenja Ujedinjene Kraljevine te zaštite prava, koliko je to moguće, koja su ostvarili sukladno svojem statusu prije povlačenja. To je još važnije s obzirom na činjenicu da u Ujedinjenoj Kraljevini živi više od 3 milijuna građana EU-a, a u EU-u više od milijun državljana Ujedinjene Kraljevine.

 

Zaštita prava građana na koje utječe povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a također je prioritet za institucije koje su aktivnije uključene u postupak povlačenja.

 

Europsko vijeće slijedilo je vrlo sličan pristup kao i Parlament tako što je među glavne prioritete pregovora uvrstilo zaštitu građana koji su izgradili svoje živote na temelju prava povezanih s članstvom Ujedinjene Kraljevine u EU-u.

 

Vijeće je u mandatu za pregovore jasno navelo da je „zaštita statusa i prava državljana država članica EU-27 i njihovih obitelji u Ujedinjenoj Kraljevini te državljana Ujedinjene Kraljevine i njihovih obitelji u državama članicama EU-27 prvi prioritet u pregovorima zbog broja ljudi na koje taj problem izravno utječe i zbog ozbiljnosti posljedica povlačenja za njih. Sporazumom bi se trebala osigurati potrebna učinkovita, izvršiva, nediskriminirajuća i sveobuhvatna jamstva za prava tih građana, uključujući pravo na stjecanje stalnog boravišta nakon neprekinutog razdoblja od pet godina zakonitog boravka i povezana prava.”

 

Pregovarači su u svojem Zajedničkom izvješću od 8. prosinca 2017. o napretku ostvarenom tijekom prve faze pregovora na temelju članka 50. UEU-a o urednom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije iznijeli detaljan pregled općenitog dogovora o pravima građana.

 

Ujedinjena Kraljevina objavila je 26. lipnja 2017. dokument pod nazivom „Izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije – Zaštita položaja građana EU-a koji žive u Ujedinjenoj Kraljevini i državljana Ujedinjene Kraljevine koji žive u EU-u”, u kojemu je vlada navela da je njezin prvi prioritet postići dogovor o položaju građana EU-a koji žive u Ujedinjenoj Kraljevini i državljana Ujedinjene Kraljevine koji žive u drugim državama EU-a te je istaknula da će se prvo usredotočiti na te građane.

 

Stoga su obje strane posvetile veliku pozornost tom pitanju još u najranijim fazama pregovora. O poglavlju o pravima građana dogovor je postignut u prilično ranom stadiju, s obzirom na to da je prvobitna verzija Nacrta sporazuma objavljena 19. ožujka 2018. sadržavala u potpunosti dogovoren drugi dio o pravima građana, među ostalim o izravnom utjecaju odredbi Sporazuma, i o nadležnosti Suda Europske unije u pogledu relevantnih odredbi o pravima građana.

 

Parlament je u svojim rezolucijama uspostavio niz minimalnih zahtjeva u pogledu sadržaja Sporazuma o povlačenju u poglavlju o pravima građana, uključujući sljedeće:

 

(a) Državljani država članica EU-a koji ispunjavaju uvjete i djeca rođena nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine trebali bi biti obuhvaćeni Sporazumom o povlačenju kao članovi obitelji, a ne kao neovisni nositelji prava. Nadalje, budući članovi obitelji trebali bi i dalje moći ostvarivati pravo na boravak u skladu s istim odredbama kao i sadašnji članovi obitelji.

 

Definicija osobnog područja primjene predviđena člankom 10. stavkom 1. točkama (e) i (f) Sporazuma o povlačenju obuhvaća članove obitelji kao takve, uključujući one koje su nakon isteka prijelaznog razdoblja rodili ili zakonski posvojili primarni nositelji prava pod uvjetima utvrđenima u tom članku. Status članova obitelji dodatno je ojačan člankom 17. stavkom 2. Sporazuma o povlačenju, u kojem se predviđa nastavak prava uzdržavanih članova obitelji nakon što se prestanu smatrati uzdržavanima.

 

(b) Administrativni postupak trebao bi biti jednostavan, deklarativan i besplatan kako bi se obiteljima omogućilo da pokrenu postupak jedinstvenom izjavom, a teret dokaza trebala bi snositi tijela vlasti Ujedinjene Kraljevine.

 

Sporazumom se državi domaćinu omogućuje da odabere deklarativni ili konstitutivni sustav. Ujedinjena Kraljevina i približno polovina država članica dosad su odabrale konstitutivni sustav.

 

U članku 18. Sporazuma o povlačenju utvrđen je primjenjivi upravni postupak te se navodi da je njegova svrha provjeriti ima li podnositelj zahtjeva pravo na boravišna prava na temelju Sporazuma o povlačenju. Njime se utvrđuju zahtjevi za postupak podnošenja zahtjeva, pri čemu se nastoji osigurati da postupak bude što jednostavniji i prilagođeniji korisnicima.

 

Na primjer, zahtjevi koje obitelji podnesu istodobno razmatrat će se zajedno.

 

Osim toga, u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkama (g) i (h) Sporazuma o povlačenju, dokumenti koji potvrđuju status osoba obuhvaćenih Sporazumom o povlačenju izdaju se besplatno.

 

(c) Sve povlastice utvrđene zakonodavstvom EU-a trebale bi biti prenosive.

 

U skladu s člankom 31. Sporazuma o povlačenju, Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti[25] i dalje će se primjenjivati na osobe obuhvaćene Sporazumom o povlačenju.

 

Te će osobe zadržati pravo na naknade iz sustava socijalne sigurnosti i, ako imaju pravo na naknadu u jednoj zemlji, u načelu će imati pravo na primanje te naknade i ako se presele u drugu zemlju.

 

(d) Odluke Suda Europske unije u vezi s tumačenjem odredbi o pravima građana trebale bi biti obvezujuće.

 

Građani EU-a mogu se izravno osloniti na Sporazum o povlačenju u vezi s pravima građana na sudovima Ujedinjene Kraljevine, kao i građani Ujedinjene Kraljevine na sudovima država članica EU-a.

 

Osim toga, u skladu s člankom 4. stavkom 4. Sporazuma o povlačenju, sudovi Ujedinjene Kraljevine moraju dosljedno tumačiti sudsku praksu Suda Europske unije donesenu do isteka prijelaznog razdoblja te na odgovarajući način uzimati u obzir sudsku praksu donesenu nakon tog datuma (članak 4. stavak 5. Sporazuma o povlačenju). Sudovi Ujedinjene Kraljevine također mogu zahtijevati odluke o prethodnim pitanjima od Suda Europske unije koje se odnose na tumačenje dijela Sporazuma o pravima građana još osam godina nakon kraja prijelaznog razdoblja. Pravni učinci takvih odluka u Ujedinjenoj Kraljevini bit će jednaki pravnim učincima odluka o prethodnim pitanjima donesenih u skladu s člankom 267. UFEU-a (članak 158. stavak 2. Sporazuma o povlačenju).

 

(e) Utvrđivanje uloge budućeg neovisnog nacionalnog tijela koje će se osnovati kako bi odgovaralo na pritužbe građana.

 

U skladu s člankom 159. Sporazuma o povlačenju, provedbu i primjenu onog dijela tog sporazuma koji se tiče prava građana u EU-u će nadzirati Komisija, a u Ujedinjenoj Kraljevini tijelo s ovlastima jednakima ovlastima Komisije. To bi tijelo trebalo biti uistinu neovisno tijelo. U svakom slučaju, u skladu s člankom 159. stavkom 2. Sporazuma o povlačenju Komisija ima obvezu obavijestiti posebni Odbor za prava građana (članak 165. stavak 1. Sporazuma o povlačenju) o provedbi onog dijela Sporazuma koji se odnosi na prava građana u EU-u, a neovisno nadzorno tijelo dijela koji se odnosi na prava građana u Ujedinjenoj Kraljevini.

 

Međutim ustrojstvo, sastav i funkcije neovisnog tijela nisu definirani Sporazumom o povlačenju, nego prijedlogom zakona Ujedinjene Kraljevine o Sporazumu o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU-a. Parlament je u svojoj Rezoluciji od 15. siječnja 2020. o provedbi i praćenju odredbi o pravima građana u Sporazumu o povlačenju[26] izrazio zabrinutost zbog odredbi tog prijedloga zakona koje se odnose na neovisno tijelo nadležno za praćenje, osobito u vezi s njegovom stvarnom neovisnošću.

 

Sporazum o povlačenju predstavlja kompromis između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, među ostalim i u pogledu prava građana. Cilj odredbi tog sporazuma koje se odnose na prava građana nije moglo biti odobravanje punog statusa koji je građanima Unije pružen u okviru UEU-a i UFEU-a, jer se ti ugovori temelje na članstvu u EU-u. Glavni je cilj tog sporazuma zaštita i jamčenje većine tih prava, a posebno onih kojima se većini građana na koje se to odnosi omogućuje da i dalje žive u skladu sa svojim odabirom na temelju slobodnog kretanja do kraja prijelaznog razdoblja.

 

Dana 12. studenoga 2019. Upravljačka skupina za Brexit objavila je izjavu o provedbi odredbi Sporazuma o povlačenju koje se tiču prava građana u Ujedinjenoj Kraljevini i 27 država Unije s obzirom na to da je bilo određenih problema u pogledu sustava Ujedinjene Kraljevine za prijavu stalnog boravka građana EU-a. Te je probleme potvrdio i Parlament u spomenutoj rezoluciji od 15. siječnja 2020. o provedbi drugog dijela Sporazuma o povlačenju, a posebno u vezi sa sljedećim pitanjima:

 

 velikim brojem podnositelja zahtjeva u sustavu za prijavu stalnog boravka građana EU-a koji su dobili samo status privremenog rezidenta;

 neovisnosti neovisnog nadzornog tijela iz članka 159. Sporazuma o povlačenju;

 mogućim posljedicama za građane Unije koji ne podnesu zahtjev u sustavu za prijavu stalnog boravka građana EU-a do krajnjeg roka 30. lipnja 2021.;

 nepostojanjem fizičkog dokumenta izdanog na kraju postupka podnošenja zahtjeva, čime se povećava rizik od nesigurnosti u pogledu dokaza o statusu i diskriminacije građana 27 država Unije;

 mjerama uspostavljenim za rješavanje situacije ranjivih građana u kontekstu postupka podnošenja zahtjeva;

 primjenjivosti sustava za prijavu stalnog boravka građana Unije na građane 27 država članica Unije u Sjevernoj Irskoj koji nisu zatražili britansko državljanstvo na temelju Sporazuma od Velikog petka.

 

Europski parlament i dalje će pomno pratiti provedbu cijelog Sporazuma o povlačenju, a osobito njegova poglavlja o pravima građana.

 

Irska i Sjeverna Irska

 

Zaštita Sporazuma od Velikog petka

 

Europska unija i njezine institucije, a ponajprije Parlament, bili su osobito zabrinuti zbog posljedica povlačenja Ujedinjene Kraljevine za Sjevernu Irsku i njezine buduće odnose s Irskom. Naime, izlaskom jednog od sujamaca Sporazuma od Velikog petka iz EU-a mogle bi nastati gospodarske i pravne razlike koje će dovesti do poteškoća u provedbi tog sporazuma koji je ključni okvir za mir, suradnju i razumijevanje na irskom otoku.

 

Brexit bi mogao imati negativne posljedice, ponajprije u odnosu na sljedeća tri aspekta: stabilnost mirovnog procesa, prirodu granice i prekogranične suradnje te jednakost i prava[27].

 

Parlament je jasan u stavu da je ključno očuvati mir i zaštititi Sporazum od Velikog petka u svim njegovim dijelovima te učiniti sve što je moguće kako bi se izbjegla tvrda granica. U svojim rezolucijama i izjavama koje je davao preko Upravljačke skupine za Brexit dosljedno je ponavljao da bi Sporazum o povlačenju trebao uključivati primjenjiv, pravno operativan i svevremenski zaštitni mehanizam za granicu između Irske i Sjeverne Irske koji bi bio rješenje za jedinstvene okolnosti s kojima se suočava irski otok.

 

Parlament je također inzistirao na tome da je važno da se Ujedinjena Kraljevina zalaže za održavanje iste razine prava, zaštitnih mjera i jednakih mogućnosti kao što je navedeno u Sporazumu od Velikog petka, ali i za prenošenje svih elemenata Zajedničkog putnog prostora i prava na slobodno kretanje građana Unije, kao što je zajamčeno pravom EU-a i Sporazumom od Velikog petka[28].

 

Što se tiče Europskog vijeća, ono je u svojim Smjernicama od 29. travnja 2017. pozvalo na „fleksibilna i domišljata rješenja” kojima će se obuhvatiti „jedinstvene okolnosti na otoku Irskoj, između ostalog i kako bi se izbjegla uspostava ‚tvrde’ granice, istovremeno poštujući cjelovitost pravnog poretka Unije.”

 

Sporazum od Velikog petka stupio je na snagu 1998. stvorivši „uvjete za okončanje gotovo tridesetogodišnjeg sukoba u Sjevernoj Irskoj”; „njime je utrt put neprekinutom razdoblju relativnog mira u kojem je izabrana Skupština Sjeverne Irske, uspostavljena Vlada s podjelom ovlasti, u kojem su zabilježeni znatna poboljšanja političkih odnosa između Sjeverne Irske i Irske, promicanje ljudskih prava i jednakosti, velik porast prekogranične suradnje i važni primjeri povećane gospodarske integracije i međuovisnosti na irskom otoku”[29].

 

Iako obje strane u pregovorima o povlačenju dosljedno naglašavaju svoju predanost poštovanju Sporazuma od Velikog petka u svim njegovim dijelovima, pitanje Irske i Sjeverne Irske pokazalo se politički najosjetljivijim pitanjem i najsloženijim od triju glavnih prioriteta za uređeno povlačenje.

 

Prvobitno rješenje sa zaštitnim mehanizmom

 

U Zajedničkom izvješću od 8. prosinca 2017. o napretku ostvarenom tijekom prve faze pregovora, EU i Ujedinjena Kraljevina potvrdili su da će postignuća, koristi i obveze mirovnog procesa i dalje biti od iznimne važnosti za mir, stabilnost i pomirenje te su se složili da se Sporazum od Velikog petka mora štititi u svim njegovim dijelovima. Te zajedničke obveze preuzele su obje strane.

 

Međutim zbog izrazito politiziranog konteksta, ali i praktičnih poteškoća pronalazak rješenja za sporna pitanja pokazao se iznimno složenim. Glavna poteškoća bilo je pronaći operativne metode[30] koje neće dovesti do tvrde granice, ali će istodobno poštovati, s jedne strane, izlazak iz jedinstvenog tržišta i carinske unije, koji iz perspektive Ujedinjene Kraljevine nije predmet pregovora, i, s druge strane, vodeća načela EU-a u pregovorima. U osnovi je bila riječ o tome kako izbjeći tvrdu granicu i istodobno poštovati cjelovitost pravnog poretka Unije, kako je utvrđeno u Smjernicama Europskog vijeća od 29. travnja 2017.

 

U spomenutom Zajedničkom izvješću od 8. prosinca 2017. obje strane su se složile da će Ujedinjena Kraljevina kao drugu opciju predložiti posebna rješenja za jedinstvene okolnosti na irskom otoku ako se ne bude mogla ostvariti njezina namjera da kroz sveukupni budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine ostvari svoje ciljeve za Irsku i Sjevernu Irsku.

 

U nedostatku dogovora o takvom rješenju, treća opcija bila bi da Ujedinjena Kraljevina u potpunosti poštuje pravila unutarnjeg tržišta i carinske unije, kojima se podupire suradnja sjevera i juga, gospodarstvo otoka u cjelini i zaštita Sporazuma od Velikog petka. U svim slučajevima Ujedinjena Kraljevina i dalje bi osiguravala jednak slobodan pristup sjevernoirskih poduzeća cijelom unutarnjem tržištu Ujedinjene Kraljevine.

 

Nacrt sporazuma o povlačenju objavljen 19. ožujka 2018. izrađen je na temelju treće opcije iz Zajedničkog izvješća – tzv. zaštitnog mehanizma – čiji je cilj bio očuvati suradnju između sjevera i juga i izbjeći tvrdu granicu. Tim tekstom predviđena je zaštita Zajedničkog putnog prostora, o čijem su poštovanju EU i Ujedinjena Kraljevina postigle dogovor.

 

Kako bi se izbjegle granične kontrole, predloženo rješenje uključivalo je potpunu usklađenost s pravom EU-a u pogledu proizvoda, pravila o zdravlju životinja i biljaka te primjenu Carinskog zakonika EU-a na Sjevernu Irsku.

Međutim i dalje je postojala obveza da se raspravi o svim trima opcijama iz stavka 49. Zajedničkog izvješća. O znatnom dijelu teksta Protokola u obliku u kojem je uvršten u to vrijeme pak nije postignut dogovor.

Zaštitni mehanizam koji je predložila Vlada Ujedinjene Kraljevine

 

Iz političkih razloga povezanih s pitanjima koja iz perspektive Vlade Ujedinjene Kraljevine nisu predmet pregovora, s jedne strane, i pravnih razloga koji proizlaze iz ustavne strukture EU-a, ali i Ujedinjene Kraljevine, s druge strane, bilo je teško pronaći „fleksibilno i domišljato” prilagođeno rješenje.

 

S obzirom na namjeru Vlade Ujedinjene Kraljevine „da napusti jedinstveno tržište, carinsku uniju i nadležnost Suda Europske unije” izazov je bio velik u političkom smislu[31]. U pravnom smislu postojala su znatna ograničenja za diferencirana rješenja u vidu cjelovitosti pravnog poretka EU-a, a za Ujedinjenu Kraljevinu u vidu cjelovitosti njezina jedinstvenog carinskog područja. Naime, strane su se u Zajedničkom izvješću od 8. prosinca 2017. obvezale uspostaviti mehanizme kako bi se osiguralo da provedba i nadzor posebnih aranžmana budu u skladu sa zaštitom cjelovitosti unutarnjeg tržišta EU-a i carinske unije. Ujedinjena Kraljevina također je podsjetila na svoju predanost očuvanju cjelovitosti svojeg unutarnjeg tržišta i mjesta Sjeverne Irske u njemu u trenutku kada iziđe iz unutarnjeg tržišta EU-a i carinske unije.

 

Dalje se nastavilo raditi na temelju pregleda prekogranične suradnje između sjevera i juga[32] te na utvrđivanju područja primjene odredaba potrebnih kako bi se osigurao pravno operativan tekst u vezi s pitanjem Irske i Sjeverne Irske. U zajedničkoj izjavi od 19. lipnja 2018. strane su priznale da zaštitni mehanizam za Irsku i Sjevernu Irsku zahtijeva odredbe o carinskom i regulatornom usklađivanju u skladu sa stavkom 49. Zajedničkog izvješća iz prosinca 2017.

 

Zaštitni mehanizam osmišljen je na temelju prijedloga Vlade Ujedinjene Kraljevine koja je tražila „prilagođena rješenja” za „jedinstvene okolnosti u Sjevernoj Irskoj” koja je „sastavni dio gospodarstva Ujedinjene Kraljevine (...) potpuno integriran s onim u Irskoj, osobito u područjima kao što je poljoprivredno-prehrambeni sektor”, potvrđujući pritom da je „teško zamisliti kako bi Sjeverna Irska na neki način mogla ostati kad ostatak zemlje istupi”[33].

 

Cilj teksta o kojem je na kraju pregovora 14. studenoga 2018. konačno postignut dogovor na pregovaračkoj razini bio je pružiti odgovor na spomenute izazove koje jedinstvene okolnosti Irske i Sjeverne Irske predstavljaju za EU i Ujedinjenu Kraljevinu.

 

Tekstom je predviđen zaštitni mehanizam na temelju prijedloga Ujedinjene Kraljevine o jedinstvenom carinskom području između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u cjelini. To rješenje stupilo bi na snagu samo ako EU i Ujedinjena Kraljevina do 1. srpnja 2020. ne sklope nikakav naknadni sporazum o budućim odnosima.

 

U nacrtu Sporazuma o povlačenju iz studenog 2018. tako je iznesena zajednička namjera strana da pregovaraju o budućem sporazumu kojim će se zamijeniti Protokol koji ih obvezuje na sklapanje i ratificiranje takvog sporazuma.

 

Zaštitni mehanizam uključen je u Nacrt sporazuma o povlačenju kao polica osiguranja čija je svrha bila da stupi na snagu samo ako na kraju prijelaznog razdoblja ne bude nikakvog budućeg sporazuma.

 

Namjera strana stoga je bila izbjeći opciju aktiviranja zaštitnog mehanizma, s jedne strane, i žurno početi s radom na sporazumu o budućim odnosima, s druge strane, što je u pravnom tekstu jasno izraženo i na adekvatan način predviđeno.

 

Suočena s prijepornim pitanjem zaštitnog mehanizma nakon zaključenja pregovora, Europska unija učinila je sve u svojoj moći kako bi partnerima iz Ujedinjene Kraljevine objasnila važnost odredbi Protokola, sve do dana uoči prvog smislenog glasovanja u Zastupničkom domu Ujedinjene Kraljevine, odbacujući mogućnost ponovnog otvaranja pregovora, kao što je Europsko vijeće jasno istaknulo (članak 50.) na svojem posebnom sastanku 13. prosinca 2018.

 

U pismu predsjednika Europskog vijeća i predsjednika Europske komisije upućenom premijerki Theresi May 14. siječnja 2019. dana su pojašnjenja u pogledu zaštitnog mehanizma te je istaknuto da Europska unija nije htjela da zaštitni mehanizam stupi na snagu te da odlučno i što prije želi da se zaštitni mehanizam zamijeni naknadnim sporazumom.

 

Međutim Parlament Ujedinjene Kraljevine u tri je uzastopna glasovanja, 15. siječnja, 12. ožujka i 29. ožujka, odbio tu verziju Sporazuma o povlačenju.

 

Promjena pristupa Vlade Ujedinjene Kraljevine

 

Nakon što je premijerka Theresa May dala ostavku i nakon što je osnovana nova Vlada Ujedinjene Kraljevine, novi premijer Boris Johnson u svojoj je izjavi o prioritetima Vlade od 25. srpnja 2019. istaknuo da Ujedinjena Kraljevina ne može prihvatiti dogovor o kojem se pregovaralo s bivšom premijerkom. Novi premijer smatrao je da se zaštitni mehanizam treba ukloniti i da se pitanje irske granice treba riješiti u okviru budućeg sporazuma između EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

 

U svojim zaključcima od 10. travnja 2019. Europsko vijeće istaknulo je da se „o Sporazumu o povlačenju ne može ponovno pregovarati te da bi svaka jednostrana obveza, izjava ili drugi čin trebali biti u skladu sa slovom i duhom Sporazuma o povlačenju i da se njima ne smije ometati njegova provedba”. U tom je kontekstu glavni pregovarač Michel Barnier potvrdio da je Europska unija i dalje otvorena za analizu pravno operativnih prijedloga Ujedinjene Kraljevine koji bi bili u skladu sa Sporazumom o povlačenju. Tako su nastavljeni pregovori između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u cilju pronalaska alternativnih aranžmana kako bi Sporazum o povlačenju mogao sadržavati ostvarivo i pravno operativno rješenje za jedinstvene okolnosti irskog otoka.

 

Početkom listopada 2019. Vlada Ujedinjene Kraljevine predstavila je nove prijedloge revizije Protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj, koji su obuhvaćali sljedeće: (1.) jedinstvenu regulatornu zonu za robu na irskom otoku, (2.) EU i Ujedinjena Kraljevina činili bi dva odvojena carinska područja, a sve carinske provjere provodile bi se izvan područja granice između Irske i Sjeverne Irske, (3.) Skupština i Vlada Sjeverne Irske imale bi ovlast, prvo, izraziti suglasnost sa stupanjem na snagu jedinstvene regulatorne zone i, drugo, naknadno odobravati njezino produženje svake četiri godine.

 

Glavni ciljevi Vlade Ujedinjene Kraljevine bili su da cijela Ujedinjena Kraljevina bude jedno carinsko područje, da ponovno stekne kontrolu nad svojom vanjskotrgovinskom politikom i da se manje bavi neometanim nastavkom trgovine između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u cjelini.

 

Glavni pregovarač EU-a Michel Barnier smatrao je da prijedlozi Ujedinjene Kraljevine predstavljaju velike probleme jer bi ozbiljno ugrozili cjelovitost jedinstvenog tržišta EU-a i carinske unije s obzirom na nedostatak operativnih i vjerodostojnih carinskih i regulatornih provjera na granici između Irske i Sjeverne Irske, koje bi u stvarnosti bile dvije različite jurisdikcije.

 

U pogledu demokratske suglasnosti glavni pregovarač EU-a, iako je pristao razmotriti ideju davanja važnije uloge institucijama Sjeverne Irske u primjeni Protokola, smatra da se dotičnim prijedlogom primjena Protokola uvjetuje jednostranom odlukom institucija Sjeverne Irske.

 

Iz tih se razloga navedeni prijedlozi nisu mogli prihvatiti jer bi uključivali zamjenu operativnog, praktičnog i legalnog rješenja čisto hipotetskim i provizornim rješenjem.

 

Parlament je reagirao na prijedloge Ujedinjene Kraljevine preko svoje Upravljačke skupine za Brexit izjavom od 3. listopada 2019. u kojoj je istaknuto da prijedlozi Ujedinjene Kraljevine ne predstavljaju temelj za sporazum s kojim bi Parlament bio suglasan. Ono što je predstavljalo problem za Upravljačku skupinu za Brexit u osnovi je bila činjenica da su prijedlozima Ujedinjene Kraljevine o carini i o regulatornim aspektima izričito predviđene infrastruktura, kontrole i provjere, što može naštetiti gospodarstvu otoka u cjelini. Što se tiče potrebe za suglasnošću Skupštine Sjeverne Irske, ona bi značila nesigurnost sporazuma i njegovu ovisnost i uvjetovanost provizornim i jednostranim odlukama, za razliku od sigurnosti zajamčene zaštitnim mehanizmom. Međutim Parlament je ostao otvoren za sve prijedloge, dok god je riječ o vjerodostojnim i pravno izvedivim prijedlozima s istim učinkom kao i kompromisno rješenje postignuto u okviru Sporazuma o povlačenju.

 

Dogovoreni konačni tekst

 

Sljedećih dana nastavljeni su intenzivni pregovori koji su trajali do 17. listopada 2019. kada je Komisija objavila da je savjetovala Europskom Vijeću (članak 50.) da podupre dogovor o revidiranom tekstu Sporazuma o povlačenju postignut na pregovaračkoj razini, uključujući revidirani Protokol o Irskoj i Sjevernoj Irskoj, i da odobri revidiranu Političku izjavu kojom se uspostavlja okvir za buduće odnose EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

 

Glavni pregovarač izjavio je da su pregovarači „uspjeli pronaći rješenja koja su u potpunosti u skladu s cjelovitošću jedinstvenog tržišta [i] da su skrojili novo i pravno operativno rješenje za izostanak tvrde granice te očuvanje mira i stabilnosti na irskom otoku. Riječ je o rješenju koje odgovara EU-u, Ujedinjenoj Kraljevini te ljudima i poduzećima u Sjevernoj Irskoj”.

 

Najvažnija promjena je u tome što su iz revidiranog Protokola uklonjeni zaštitni mehanizam i jedinstvena carinska unija EU-a i Ujedinjene Kraljevine. Prema revidiranom Protokolu Sjeverna Irska u potpunosti je u sastavu carinskog područja Ujedinjene Kraljevine, ali se u njoj primjenjuje carinsko zakonodavstvo EU-a (članak 5. stavak 3. Protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj). Na robu koja prelazi iz Velike Britanije u Sjevernu Irsku ne primjenjuju se carine osim ako ne postoji rizik da bi ta roba mogla prijeći u EU, u kojem slučaju podliježe carinama EU-a i pravilima EU-a o PDV-u. Time bi se izbjegle obvezne carinske kontrole i provjere, dok bi i dalje bili potrebni administrativni postupci kako bi se zajamčilo da je roba koja ulazi u EU u skladu s relevantnim zakonodavstvom.

 

Ukidanje jedinstvenog carinskog prostora EU-a i Ujedinjene Kraljevine dovelo je do ukidanja pravila kojima se jamče ravnopravni uvjeti za sve. Međutim, Sjeverna Irska i dalje će biti vezana definiranim skupom pravila koja se odnose na jedinstveno tržište, uključujući zakonodavstvo o robi, sanitarna pravila za veterinarske kontrole, pravila o poljoprivrednoj proizvodnji/marketingu, PDV-u i trošarinama na robu, kao i pravilima o državnim potporama, a sve kako bi se izbjegla tvrda granica. Pravila o državnim potporama EU-a primjenjivat će se i na Ujedinjenu Kraljevinu u pogledu mjera koje utječu na trgovinu između Sjeverne Irske i EU-a.

 

Nužne provjere i kontrole robe „provodit će se na granici Sjeverne Irske s ostatkom svijeta ili na trgovini između istoka i zapada između Velike Britanije i Sjeverne Irske [...] Ti postupci bit će uglavnom elektroničke naravi, a sve provjere robe odnosit će se uglavnom na regulatorno, a ne na carinsko usklađivanje.[34]

 

Ujedinjena Kraljevina bit će odgovorna za provedbu odredbi prava EU-a koje se primjenjuju na temelju Protokola, no predstavnici EU-a imat će pravo nadzirati aktivnosti Ujedinjene Kraljevine u tom kontekstu. Sud Europske unije zadržat će jurisdikciju u pogledu provedbe odredbi Protokola koje se odnose na carinsko i regulatorno usklađivanje[35].

 

Cilj je rješenja iz novog Protokola izbjeći provjere na granici između Irske i Sjeverne Irske, čime se jamči da neće biti tvrde granice između njih, i istodobno očuvati cjelovitost jedinstvenog tržišta i carinske unije EU-a. Njime je predviđen trajni status, a ne „polica osiguranja” uvjetovana sklapanjem sporazuma o budućim odnosima.

 

Glavna novost u vezi s revidiranim Protokolom jest to što ovisi o „suglasnosti” članova Skupštine Sjeverne Irske, koji će odlučiti o tome hoće li se u Sjevernoj Irskoj nastaviti primjenjivati relevantno pravo EU-a. Međutim uvjeti za tu suglasnost znatno se razlikuju od onih koje je prvotno predložila Ujedinjena Kraljevina, dok se tekstom jamči predvidljivost i stabilnost tijekom barem nekoliko godina.

 

Protokol će stupiti na snagu na kraju prijelaznog razdoblja, u skladu s člankom 185. stavkom 5. Sporazuma o povlačenju. No u skladu s člankom 18. Protokola, u vezi s jednostranom izjavom Ujedinjene Kraljevine u vezi s funkcioniranjem odredbe Protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj[36] koja se odnosi na „demokratsku suglasnost u Sjevernoj Irskoj”, Skupština Sjeverne Irske četiri će godine nakon isteka prijelaznog razdoblja odlučiti o tome hoće li nastaviti primjenjivati članke od 5. do 10. Protokola (regulatorni, carinski i tržišni aranžmani). U slučaju odobrenja nakon tog početnog razdoblja, suglasnost će se obnoviti nakon četiri godine ako je prihvati većina članova Skupštine Sjeverne Irske ili nakon osam godina ako je prihvate obje zajednice u smislu članka 18. stavka 6. točke (a) Protokola. U slučaju odbijanja nastavka primjene tih odredaba, one će se prestati primjenjivati dvije godine nakon glasovanja.

 

Iako Protokol više ne ovisi o budućem sporazumu, iz njegova članka 13. stavka 8. jasno proizlazi da ga taj sporazum može zamijeniti u cijelosti ili djelomično.

 

Protokol pruža pravno operativno i trajno rješenje kojim se izbjegava tvrda granica te štite gospodarstvo otoka u cjelini i Sporazum od Velikog petka u svim svojim dimenzijama, dok se istodobno jamči cjelovitost jedinstvenog tržišta.

 

Usto je njime predviđeno održavanje Zajedničkog putnog prostora uz potpuno poštovanje prava irskih građana u Sjevernoj Irskoj koja proizlaze iz prava EU-a.

 

Podmirenje financijskih obveza Ujedinjene Kraljevine

 

Podmirivanje financijskih obveza obiju strana u kontekstu povlačenja Ujedinjene Kraljevine izazvalo je brojne prijepore na samom početku procesa zbog objavljivanja iznosa tih obveza u tisku (60 milijardi EUR), pa neki smatraju da je upravo ono „možda najveća prepreka nesmetanom Brexitu”[37].

 

Cilj za EU nije bilo toliko utvrđivanje brojke, nego definiranje metodologije kojom će se osigurati da i EU i Ujedinjena Kraljevina poštuju sve obveze koje proizlaze iz cijelog razdoblja članstva Ujedinjene Kraljevine u EU-u, na temelju načela prema kojem sve ono na što se obvezalo 28 država članica mora snositi 28 država članica. Ta metodologija dogovorena je u ranoj fazi pregovora.

 

Zapravo je tadašnja premijerka Ujedinjene Kraljevine Theresa May u svojem govoru u Firenci 22. rujna 2017. jasno dala do znanja da će Ujedinjena Kraljevina poštovati obveze koje je preuzela tijekom svojeg članstva u EU-u.

 

Što se tiče Europskog vijeća, ono je u svojim Smjernicama od 29. travnja 2017. utvrdilo da će uređeno istupanje zahtijevati jedinstveno financijsko uređenje kojim će se osigurati da i EU i Ujedinjena Kraljevina poštuju obveze koje proizlaze iz cijelog razdoblja članstva Ujedinjene Kraljevine u EU-u, obuhvaćajući sve preuzete obveze i odgovornosti.

 

Za Parlament je bilo jasno da bi Ujedinjena Kraljevina trebala poštovati sve svoje pravne, financijske i proračunske obveze, uključujući obveze iz višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020., koje dospijevaju do i nakon datuma njezina povlačenja. Sporazum o povlačenju trebao bi se odnositi na te obveze, uključujući one nastale u EU-u, preko jedinstvene financijske nagodbe temeljene na godišnjim financijskim izvještajima EU-a koje je revidirao Europski revizorski sud i kojima su obuhvaćene sve pravne obveze koje proizlaze iz nepodmirenih obveza i rezerviranja za izvanbilančne stavke, nepredviđene obveze i ostale financijske troškove koji su izravno povezani s istupanjem.

 

U okviru mandata za pregovore koji je Vijeće usvojilo 22. svibnja 2017. utvrđena su načela na kojima se treba temeljiti metodologija financijske nagodbe koju treba uspostaviti u prvoj fazi pregovora. Komisija je na temelju toga 24. svibnja 2017. sastavila radni dokument o načelima financijske nagodbe koja se uglavnom temelji na načelu da Ujedinjena Kraljevina mora poštovati svoj udio u financiranju svih obveza koje je preuzela dok je bila članica.

 

U svojem Zajedničkom izvješću od 8. prosinca 2017. pregovarači su izjavili da je dogovorena metodologija za financijsku nagodbu, koja se sastoji od skupa načela za izračun vrijednosti financijskog poravnanja i načina plaćanja, mehanizama za nastavak sudjelovanja Ujedinjene Kraljevine u programima višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. do njihova zaključenja, te za financijske aranžmane u vezi s tijelima i fondovima EU-a koji se odnose na politike EU-a (Europska investicijska banka, Europska središnja banka, uzajamni fondovi Europske unije, Instrument za izbjeglice u Turskoj, agencije Vijeća i Europski razvojni fond).

 

Početnim Nacrtom sporazuma o povlačenju od 28. ožujka 2018. ti su mehanizmi preneseni u pravne pojmove, uključujući određene praktične modalitete i rokove plaćanja. U svojoj rezoluciji od 14. ožujka 2018.[38] Parlament je izjavio da se u tekstu u velikoj mjeri odražavaju njegova stajališta te nije dodao daljnje primjedbe ili zahtjeve u pogledu financijske nagodbe. Revidirani Nacrt sporazuma o povlačenju nije uključivao nikakve promjene u tom dijelu teksta.

 

Dio peti Sporazuma o povlačenju odnosi se na financijske odredbe koje osobito obuhvaćaju sljedeće:

 sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine u proračunima EU-a za 2019. i 2020., provedbu programa i aktivnosti EU-a u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. te pravila iz prava EU-a koja se primjenjuju nakon završetka prijelaznog razdoblja;

 sve nepodmirene obveze na dan 31. prosinca 2020.;

 novčane kazne koje je prikupio EU i s tim povezane povrate troškova za Ujedinjenu Kraljevinu;

 doprinos Ujedinjene Kraljevine financiranju obveza EU-a nastalih do 31. prosinca 2020., uključujući nepredviđene financijske obveze koje se odnose na financijske operacije o kojima je odlučeno ili koje su odobrene prije stupanja na snagu Sporazuma o povlačenju te pravne predmete koji se odnose na financijske interese EU-a povezane s proračunom;

 obveze EU-a prema Ujedinjenoj Kraljevini općenito, među ostalim i u pogledu Europske zajednice za ugljen i čelik i Europskog investicijskog fonda;

 raspored plaćanja nakon 2020.;

 povrat uplaćenog kapitala koji Ujedinjena Kraljevina osigurava Europskoj središnjoj banci;

 obveze Ujedinjene Kraljevine u pogledu Europske investicijske banke (EIB) i povrat uplaćenog upisanog kapitala Ujedinjene Kraljevine EIB-u;

 obveze Ujedinjene Kraljevine u pogledu Europskog razvojnog fonda i nastavka sudjelovanja Ujedinjene Kraljevine u tom fondu do isteka 11. Europskog razvojnog fonda;

 obveze Ujedinjene Kraljevine prema Kriznom uzajamnom fondu Europske unije za stabilnost i borbu protiv glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljavanja u Africi;

 sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine u relevantnim tijelima povezanima s Instrumentom za izbjeglice u Turskoj;

 obveze Ujedinjene Kraljevine u pogledu financiranja Europske obrambene agencije, Instituta Europske unije za sigurnosne studije i Satelitskog centra Europske unije te zajedničke sigurnosne i obrambene politike;

 

Prijelazno razdoblje

 

Među bitnim pitanjima koja su dovela do intenzivne političke i pravne rasprave bila je mogućnost prijelaznih rješenja.

 

Članak 50. UEU-a ne sadržava izričito upućivanje na mogućnost prijelaznog razdoblja, što je dovelo do pitanja može li ta odredba predstavljati pravnu osnovu za prijelazna rješenja ili se ona moraju temeljiti na zasebnim i sektorskim pravnim osnovama.

 

I Europski parlament i Europsko vijeće zauzeli su stajalište o tom pitanju u ranoj fazi procesa. Europsko vijeće složilo se da je potrebno pregovarati o prijelaznom razdoblju obuhvaćajući cijelu pravnu stečevinu EU-a, iako Ujedinjena Kraljevina, kao treća zemlja, više ne bi sudjelovala u institucijama EU-a niti bi imenovala ili birala članove institucija EU-a niti sudjelovala u procesima donošenju odluka u tijelima, uredima i agencijama EU-a.

 

Parlament je u svojoj rezoluciji od 3. listopada 2017.[39] zaključio da je prijelazno razdoblje potrebno kako bi se izbjegao učinak litice na dan istupanja te osigurala pravna sigurnost i kontinuitet. Za to bi bilo potrebno zadržati postojeće regulatorne, proračunske, nadzorne, pravosudne i provedbene instrumente i strukture EU-a, što bi bio nastavak cjelokupne pravne stečevine Zajednice i potpune primjene četiriju sloboda (sloboda kretanja građana, kapitala, usluga i robe) u potpunoj nadležnosti Suda EU-a.

 

Obje institucije jasno su istaknule da bi prijelazna rješenja trebala biti strogo ograničena kako vremenski tako i u pogledu područja primjene, jasno definirana i predstavljati mostove prema budućim odnosima. Uz takve zahtjeve svako bi prijelazno razdoblje bilo u okviru članka 50. UEU-a kao aspekt procesa istupanja[40].

 

Uvođenjem prijelaznog razdoblja kao uvjeta za sklapanje cjelovitog Sporazuma o povlačenju koji će obuhvaćati sva pitanja povezana s istupanjem uspostavljen je određeni stupanj uvjetovanosti. Bez sporazuma ne bi bilo prijelaznog razdoblja. Takvo prijelazno razdoblje kojim se povezuje razdoblje između isteka članstva u EU-u i sporazum o budućim odnosima ključno je za uređeno povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a.

 

Prijelazno razdoblje uključeno je u Nacrt sporazuma o povlačenju, u dijelu četvrtom, kojim je predviđeno da prijelazno ili provedbeno razdoblje započne na dan stupanja na snagu Sporazuma o povlačenju i završi 31. prosinca 2020. (članak 126. Sporazuma o povlačenju). Tijekom tog razdoblja završit će sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine u institucijama, tijelima, uredima i agencijama EU-a jer Ujedinjena Kraljevina više neće biti država članica, no najveći dio prava EU-a i dalje će se primjenjivati u Ujedinjenoj Kraljevini i, u pravilu, (izuzeća su navedena u članku 127. Sporazuma o povlačenju) s istim učinkom kao i u državama članicama, kako bi se izbjeglo neuređeno stanje tijekom pregovora o sporazumu o budućim odnosima. To se razdoblje može produljiti za najviše jednu ili dvije godine odlukom Zajedničkog odbora prije 1. srpnja 2020. (članak 132. Sporazuma o povlačenju).

 

U svojoj rezoluciji od 14. ožujka 2018.[41] Parlament je podupro dio četvrti Nacrta sporazuma o povlačenju koji se odnosi na prijelazna rješenja.

 

Međutim treba priznati da prijelazno razdoblje „omogućuje prostor za disanje”, ali da ne može spriječiti „još jedan scenarij bez dogovora jer odredbe o njemu obuhvaćaju samo načine za istupanje” i da će „pronalaženje dugoročnog sporazuma [...] biti iznimno zahtjevno” jer se o „složenim, sveobuhvatnim i ambicioznim trgovinskim sporazumima treba mnogo dulje pregovarati, a [budući sporazum između EU-a i Ujedinjene Kraljevine] vjerojatno je najnezgodniji sporazum koji je Unija ikad trebala sklopiti.”[42]

 

Uz uzastopna produženja u skladu s člankom 50. stavkom 3. UEU-a taj je izazov sad još veći jer je rok za prijelazno razdoblje u revidiranom Nacrtu sporazuma o povlačenju ostao nepromijenjen. Ako se do 1. srpnja 2020. ne donese odluka o produljenju, prijelazno razdoblje trajat će kraće od 11 mjeseci.

 

Upravljanje

 

Institucijski okvir Sporazuma o povlačenju

 

Glavne teme za Europski parlament su institucijski okvir Sporazuma o povlačenju, s jedne strane, i budući odnosi između EU-a i Ujedinjene Kraljevine s druge strane. U svojoj rezoluciji od 18. rujna 2019.[43] Parlament je istaknuo da je vrijednost Sporazuma o povlačenju, među ostalim, u tome što on u najvećoj mogućoj mjeri „sadrži odredbe o upravljanju kojima se štiti uloga Suda Europske unije u tumačenju Sporazuma o povlačenju”.

 

Parlament je ustrajno ponavljao ne samo važnost uloge Suda Europske unije kao nadležnog tijela za tumačenje i provedbu Sporazuma o partnerstvu, već i važnost jamčenja okvira upravljanja s čvrstim i neovisnim mehanizmom za rješavanje sporova u kontekstu sporazuma o budućim odnosima. Uloga Suda Europske unije ključna je za autonomiju i integritet pravnog poretka EU-a.

 

U Sporazumu o povlačenju predložen je razrađeni sustav upravljanja ovisno o pojedinim dijelovima tog sporazuma i o relevantnom trenutku, s obzirom na to da tijekom prijelaznog razdoblja primjena prava EU-a ostaje nepromijenjena. Njime se Sudu Europske unije u nekim slučajevima daje središnja uloga.

 

Prijelazno razdoblje

 

Tijekom prijelaznog razdoblja Sud Europske unije i dalje će biti nadležan za sve postupke registrirane prije isteka prijelaznog razdoblja i do donošenja konačne obvezujuće odluke (članak 131. Sporazuma o povlačenju). Sud Europske unije također će zadržati nadležnost u otvorenim predmetima do kraja prijelaznog razdoblja (članak 86. Sporazuma o povlačenju), kao i u novim postupcima radi utvrđivanja povrede prava pokrenutima u roku od četiri godine nakon završetka prijelaznog razdoblja za povrede prava EU-a ili nepoštovanje upravnih odluka EU-a prije isteka prijelaznog razdoblja ili, u nekim slučajevima, čak i nakon isteka prijelaznog razdoblja (članak 87. Sporazuma o povlačenju).

 

Prava građana

 

Kad je riječ o dijelu drugom Sporazuma o povlačenju, koji se odnosi na prava građana, Sud Europske unije i dalje je nadležan za zahtjeve sudova Ujedinjene Kraljevine za odlučivanje o prethodnim pitanjima, i to osam godina nakon isteka prijelaznog razdoblja (ako se prijelazno razdoblje produlji, taj će se rok produljiti za odgovarajući broj mjeseci).

 

Rješavanje sporova

 

U pogledu općeg rješavanja sporova iz Sporazuma o povlačenju, sporove rješava Zajednički odbor ili arbitražni sud. Međutim, ako se spor odnosi na tumačenje pojmova ili odredbi prava EU-a, u skladu s člankom 174., arbitražni sud dužan je stvar uputiti Sudu Europske unije radi odluke o tom pitanju.

 

Protokol o Irskoj i Sjevernoj Irskoj

 

U kontekstu Protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj, člankom 12. stavkom 4. predviđena je nadležnost Suda u vezi s izvršavanjem ovlasti institucija, tijela, ureda i agencija EU-a u pogledu provedbe niza članaka Protokola, kao i mogućnost odlučivanja o prethodnim pitanjima u skladu s člankom 267. UFEU-a.

 

Budući odnosi

 

Što se tiče budućih odnosa, Parlament je u svojoj rezoluciji od 14. ožujka 2018.[44] iznio mnoge pojedinosti o pitanju upravljanja, izražavajući stajalište da bi svaki budući sporazum između EU-a i Ujedinjene Kraljevine s Ujedinjenom Kraljevinom kao trećom zemljom trebao uključivati uspostavu dosljednog i čvrstog sustava upravljanja kao sveobuhvatnog okvira kojim bi se obuhvatio zajednički stalni nadzor/upravljanje sporazumom i rješavanje sporova te provedbeni mehanizmi u pogledu tumačenja i primjene odredbi tog sporazuma.

 

Međutim sada su obrisi budućih odnosa manje jasni. Iz revidirane Političke izjave od 17. listopada 2019. uklonjene su referencije na primjenu rješenja iz Sporazuma o povlačenju kao osnove za buduće rješavanje sporova i izvršenje (bivši stavak 132.). U novoj Političkoj izjavi ne spominje se Sud EU-a u kontekstu provedbenih mehanizama, iako je zadržana njegova uloga u pogledu tumačenja odredbi i pojmova prava EU-a. Međutim u njoj je izričito navedeno da Sud ne bi trebao biti uključen ako spor ne predstavlja pitanje prava EU-a. Općenito gledajući, pristup sadržan u novoj Političkoj izjavi zahtijeva slabiju i manje blisku suradnju, što se odražava u predviđenom institucijskom okviru.

 

Uloga Parlamenta u nadzoru provedbe Sporazuma o povlačenju

 

Uz strukture uspostavljene Sporazumom o povlačenju Parlament je tražio veću ulogu u praćenju provedbe Sporazuma. Parlament je naime izrazio zabrinutost zbog znatnih ovlasti Zajedničkog odbora osnovanog na temelju članka 164. Sporazuma o povlačenju i istaknuo da Sporazum o povlačenju nije uobičajeni međunarodni sporazum s trećom zemljom, nego ugovor između EU-a i države članice koja istupa.

 

Bilo je potrebno osigurati primjerenu odgovornost i aranžmane za parlamentarni nadzor u vezi s donošenjem odluka u Zajedničkom odboru.

 

Na temelju mandata Konferencije predsjednika Upravljačka skupina za Brexit i njezin predsjednik bili su u kontaktu s Vijećem radi uspostave bliske suradnje u radu Zajedničkog odbora osnovanog na temelju Sporazuma o povlačenju. U središtu rasprava bilo je sudjelovanje Europskog parlamenta u glavnim odlukama Zajedničkog odbora, među ostalim i u pogledu produljenja prijelaznog razdoblja i financijskih doprinosa Ujedinjene Kraljevine u tom slučaju te ukidanja neovisnog nadzornog tijela Ujedinjene Kraljevine.

 

Uključenost EP-a u ta pitanja potvrdio je tadašnji predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u izjavi koju je dao na zadnjoj sjednici 8. saziva, točnije na dnevnoj sjednici 10. travnja 2019. Predsjednik Komisije zajamčio je da će Komisija u kontekstu provedbe Sporazuma o povlačenju nastaviti tijesno surađivati s Parlamentom i da će revno uključiti Parlament kad god se donosi odluka u Zajedničkom odboru te uzeti u obzir njegova stajališta.

 

Zajednički odbor čine predstavnici EU-a i Ujedinjene Kraljevine, a odgovoran je za provedbu i primjenu Sporazuma o povlačenju. Odluke Zajedničkog odbora obvezujuće su za EU i za Ujedinjenu Kraljevinu i imaju isti pravni učinak kao i Sporazum o povlačenju, a Odbor ima široke ovlasti u pogledu funkcioniranja Sporazuma o povlačenju. One uključuju ovlast odlučivanja o produljenju prijelaznog razdoblja i njegovu učinku, a posebno o iznosu doprinosa Ujedinjene Kraljevine u proračun EU-a.

 

U revidiranom Protokolu o Irskoj i Sjevernoj Irskoj Zajednički odbor također ima važne ovlasti u kontekstu carinskih aranžmana, osobito u pogledu određivanja kriterija prema kojima ne postoji rizik da će se roba koja se unese u Sjevernu Irsku iz zemalja izvan EU-a naknadno prebaciti u EU (članak 5. stavak 2. Protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj). Zajednički odbor također ima ovlast za utvrđivanje maksimalne ukupne godišnje razine potpore Ujedinjene Kraljevine za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda i trgovinu tim proizvodima u Sjevernoj Irskoj do koje se ne primjenjuju odredbe prava EU-a u vezi s državnim potporama (članak 10. stavak 2. i Prilog 6. Protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj). Ta su pitanja posebno važna s obzirom na to da se tiču tema koje predstavljaju potencijalni rizik za jedinstveno tržište EU-a.

 

Člankom 2. stavkom 4. Odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju, u njegovu revidiranom obliku i verziji od 18. listopada 2019., predviđeno je da Komisija Parlamentu i Vijeću podnosi godišnja izvješća o provedbi Sporazuma o povlačenju, a posebno njegova dijela drugog, tijekom prvih pet godina nakon njegova stupanja na snagu.

 

Člankom 2. stavkom 3. nacrta Odluke Vijeća predviđeno je da će Parlament moći u potpunosti izvršavati svoje institucionalne ovlasti u postupanju Zajedničkog odbora.

 

U skladu s člankom 3. stavkom 5. i člankom 4. stavkom 8. te odluke Parlament ima pravo biti obaviješten o odlukama Vijeća kojima se Ujedinjenoj Kraljevini odobrava da izrazi pristanak da tijekom prijelaznog razdoblja bude obvezana međunarodnim sporazumom ili odlukama kojima se Irskoj, Cipru i Španjolskoj odobrava pregovaranje o bilateralnim sporazumima s Ujedinjenom Kraljevinom u područjima isključive nadležnosti EU-a u vezi s relevantnim protokolima uz Sporazum o povlačenju.

 

Okvir za buduće odnose

 

Narav i oblik okvira za buduće odnose također se ubrajaju među pitanja koja su se tijekom pregovora pokazala kontroverznima jer su u potpunosti nedefinirana odredbama članka 50. UEU-a.

 

Tijekom najdužeg dijela procesa povlačenja budući odnosi s EU-om vjerojatno su bili jedno od najvažnijih pitanja za Ujedinjenu Kraljevinu, barem za vrijeme mandata premijerke Therese May.

 

U toj je fazi Ujedinjena Kraljevina težila odnosima koji su vrlo ambiciozni u smislu pristupa programima, tijelima i bazama podataka EU-a, pa čak sastancima EU-a, iako je odbila sudjelovati u unutarnjem tržištu i carinskoj uniji. Ujedinjena Kraljevina nastojala je pregovarati o budućim odnosima paralelno s pregovorima o povlačenju.

 

Parlament je od samog početka u svojoj rezoluciji od 5. travnja 2017.[45] isticao da, iako teži što tješnjim budućim odnosima, oni moraju biti uravnoteženi u pogledu prava i obveza te se temeljiti na pretpostavci da država koja se povlači iz EU-a ne može uživati iste povlastice kao država članica.

 

U svojoj Rezoluciji od 13. prosinca 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom[46], Parlament je između ostalog napomenuo da se EU i Ujedinjena Kraljevina moraju sporazumjeti oko sveukupnog viđenja okvira za buduće odnose, u obliku političke izjave priložene Sporazumu o povlačenju, podložno nizu načela navedenih u toj rezoluciji.

 

Isto je stajalište u svojim Smjernicama od 15. prosinca 2017. zauzelo Europsko vijeće koje je pitanju budućih odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine pristupilo kao pitanju utvrđivanja sveukupnog viđenja koje se treba razraditi u političkoj izjavi koja će se priložiti Sporazumu o povlačenju i na koju će se u njemu upućivati.

 

Ljudima u Ujedinjenoj Kraljevini nije uopće bila jasna moguća forma budućih odnosa. Iz različitih sektora i od različitih dionika dolazili su razni prijedlozi, od osnovnog sporazuma o slobodnoj trgovini do statusa „Norveška plus” ili čak pristupa EGP-u, iako je Vlada Ujedinjene Kraljevine od samog početka jasno dala do znanja da ne želi sudjelovati u unutarnjem tržištu, EGP-u ili carinskoj uniji. U svakom slučaju, u Ujedinjenoj Kraljevini postojalo je jasno viđenje da je neophodan jasan sporazum o budućim odnosima kako bi se utvrdio kompromisni scenarij nakon povlačenja.

 

Parlament je predložio da se budući odnosi temelje na članku 217. UFEU-a i da budu sveobuhvatni, što je moguće bliži, ali uravnoteženi u pogledu prava i obveza te da se njima štite integritet unutarnjeg tržišta i četiri slobode, uz izbjegavanje sektorskog pristupa. Europsko vijeće upozorilo je da, bez obzira na to što je cilj duboko partnerstvo, nikakvi budući odnosi ne mogu pružiti jednake prednosti kao članstvo u EU-u, što je i Parlament davao do znanja. Kad je riječ o sporazumu o slobodnoj trgovini, Europsko vijeće također je naglasilo potrebu za ravnotežom i ambicijama u obuhvaćenim područjima, bez ugrožavanja integriteta i pravilnog funkcioniranja EU-a.

 

Načelima koja je tako navela Unija odbačen je bilo kakav selektivni pristup u kontekstu budućih odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

 

Parlament je u svojoj rezoluciji od 14. ožujka 2018.[47] ponovio da bi sporazum o pridruživanju u skladu s člankom 8. UEU-a i člankom 217. UFEU-a mogao predstavljati odgovarajući okvir za buduće odnose i pružiti usklađen okvir za upravljanje, koji bi trebao uključivati i snažan mehanizam za rješavanje sporova, čime bi se izbjeglo gomilanje bilateralnih sporazuma i nedostataka koji su svojstveni odnosu EU-a i Švicarske.

 

Parlament je predložio da se ti budući odnosi temelje na četiri glavna stupa:

– trgovinskim i gospodarskim odnosima,

– vanjskoj politici, sigurnosnoj i razvojnoj suradnji,

– unutarnjoj sigurnosti i

– tematskoj suradnji.

 

Kao rezultat pregovora naposljetku je postignut dogovor o Političkoj izjavi, koju su neki kritizirali zbog njezine nejasne i neobvezujuće naravi[48].

 

Politička izjava uistinu je neobvezujući dokument priložen Sporazumu o povlačenju, ali nije njegov sastavni dio. Prva verzija teksta objavljena je zajedno s Nacrtom sporazuma o povlačenju u Službenom listu od 19. veljače 2019.[49] U stavku 3. Izjave stoji da je njezin cilj uspostaviti parametre ambicioznog, širokog, dubokog i fleksibilnog partnerstva u trgovinskoj i gospodarskoj suradnji, izvršavanju zakonodavstva i kaznenom pravosuđu, vanjskoj politici, sigurnosti i obrani te širim područjima suradnje.

 

U kontekstu nastavka pregovora o tekstu Protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj i u uskoj vezi s izmjenama tog protokola, Vlada Ujedinjene Kraljevine promijenila je pristup u vezi s budućim odnosima u odnosu na svoju prethodnicu. Tu je promjenu premijer Boris Johnson izrazio u pismu od 2. listopada upućenom bivšem predsjedniku Europske komisije Jean-Claudeu Junckeru. U tom pismu premijer Ujedinjene Kraljevine precizirao je da „zaštitni mehanizam ima funkciju poveznice prema predloženim budućim odnosima s EU-om pri čemu bi Ujedinjena Kraljevina bila usko integrirana s carinskim aranžmanima EU-a te bi se uskladila s pravom EU-a u mnogim područjima. Takvi predloženi budući odnosi nisu cilj sadašnje Vlade Ujedinjene Kraljevine. Vlada želi da se budući odnosi temelje na sporazumu o slobodnoj trgovini u kojem Ujedinjena Kraljevina preuzima kontrolu nad svojim regulatornim pitanjima i trgovinskom politikom.”

 

U revidiranoj Političkoj izjavi od 17. listopada 2019., objavljenoj u Službenom listu 12. studenoga 2019.[50], ciljevi su ostali nepromijenjeni u pogledu područja koje treba obuhvatiti (stavak 3. Političke izjave), ali je sada model budućih odnosa izričito definiran: „sveobuhvatan i uravnotežen sporazum o slobodnoj trgovini u samom središtu”, utemeljen na nultim carinama i nultim kvotama. Druge važne promjene u tekstu odražavaju uklanjanje zaštitnog mehanizma iz Sporazuma o povlačenju, a time i upućivanje na jedinstveno carinsko područje EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

 

Promjene u tekstu odražavaju temeljnu promjenu pristupa i razine ambicije. Iz dijelova teksta koji se odnose na regulatorne aspekte, carinu te provjere i kontrole uklonjene su referencije na usklađivanje pravila. U kontekstu mehanizama za rješavanje sporova i izvršenje uklonjena je uloga Suda Europske unije, osim u slučaju pitanja tumačenja prava EU-a. U pogledu jednakih uvjeta za sve, u tekstu se sada upućuje na „čvrste obveze kako bi se osigurali jednaki uvjeti [koje bi trebale biti] razmjerne opsegu i dubini budućih odnosa i gospodarskoj povezanosti stranaka”.

 

Jednaki uvjeti ključan su problem za EU općenito, a posebno za Parlament. U tom kontekstu valja podsjetiti na Smjernice Europskog vijeća (članak 50.) od 23. ožujka 2018., u kojima se potvrđuje spremnost Europskog vijeća da ostvari „uravnotežen, ambiciozan i opsežan sporazum o slobodnoj trgovini pod uvjetom da postoje dostatna jamstva za osiguravanje jednakih uvjeta” te da će „budući odnosi biti uspješni na obostrano zadovoljavajući način samo ako budu sadržavali čvrsta jamstva kojima se osiguravaju jednaki uvjeti”.

 

Isto tako, Parlament je u svojoj rezoluciji od 18. rujna 2019.[51] jasno istaknuo da će pregovori o budućim odnosima između EU-a i Ujedinjene Kraljevine zahtijevati snažne zaštitne mjere i odredbe o ravnopravnim uvjetima kako bi se očuvalo unutarnje tržište EU-a i izbjeglo stavljanje poduzeća iz EU-a u potencijalno nepovoljan konkurentski položaj te da Parlament neće ratificirati nikakav sporazum o slobodnoj trgovini kojim se ne poštuju te razine zaštite.

 

 

 

Stajalište izvjestitelja

 

Istupanje Ujedinjene Kraljevine tužan je trenutak za Europsku uniju i za naš proces integracije. Međutim moramo poštovati suverenu odluku britanskog naroda i omogućiti sporazum o povlačenju na temelju kojeg će to odvajanje biti što bezbolnije za obje strane.

 

Kada je riječ o pregovaranju i sklapanju sporazuma, Sporazum o povlačenju u skladu je s općim načelima institucija, ponajprije Parlamenta. Temeljni mu je cilj osigurati uređeno istupanje Ujedinjene Kraljevine i pripremiti put za pregovore o pravednim i uravnoteženim budućim odnosima EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

 

U svjetlu navedenog izvjestitelj predlaže da odbor AFCO da pozitivnu preporuku za sklapanje Sporazuma o povlačenju.

 

 


 

PISMO ODBORA ZA VANJSKE POSLOVE

g. Antonio Tajani

Predsjednik

Odbor za ustavna pitanja

Predmet: <Titre>Mišljenje o prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju</Titre> <DocRef>(2018/0427(NLE))</DocRef>

Poštovani g. predsjedniče,

sa žaljenjem napominjem da je u okviru navedenog predmeta Odbor za vanjske poslove bio zadužen za podnošenje mišljenja Vašem odboru. S obzirom na hitnost predmeta, koordinatori odbora AFET 4. prosinca 2019. odlučili su poslati mišljenje u obliku pisma i pozvati Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u svoje izvješće uvrsti sljedeće prijedloge.

S poštovanjem,

David McAllister

 

 

PRIJEDLOZI

 uzimajući u obzir članak 50. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji,

 uzimajući u obzir rezolucije Europskog parlamenta od 5. travnja 2017. o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije, od 3. listopada 2017., od 13. prosinca 2017. i od 18. rujna 2019. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom,

 uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća (članak 50.) sa sjednica održanih 21. ožujka 2019. (PE 639.609/CPG), 10. travnja 2019. (PE 639.538/CPG) i 17. listopada 2019. (EUCO XT 20018/19),

 uzimajući u obzir revidirani tekst Političke izjave kojom se uspostavlja okvir za budući odnos između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine kako je dogovoren na razini pregovarača 17. listopada 2019. i objavljen u Službenom listu Europske unije serija C 384 I od 12.11.2019. kako bi se zamijenio onaj objavljen u SL C 66I od 19.2.2019.,

 

 uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 4. rujna 2019. o završnim pripremama za povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije 1. studenoga 2019. (PE 639.554/CPG),

 uzimajući u obzir članak 56. Poslovnika Europskog parlamenta,

A. budući da se u članku 184. Sporazuma o povlačenju poziva Uniju i Ujedinjenu Kraljevinu da ulože sve moguće napore za poduzimanje koraka potrebnih za promptne pregovore o sporazumima kojima će biti uređen njihov budući odnos;

 

B. budući da je, prema Poslovniku Europskog parlamenta, Odbor za vanjske poslove „odgovoran za promicanje, primjenu i praćenje vanjske politike Unije u pogledu [među ostalim] jačanja političkih odnosa s trećim zemljama [...] sveobuhvatnim programima suradnje i pomoći ili međunarodnim sporazumima, kao što su sporazumi o pridruživanju i partnerstvu”;

 

C. budući da, kao što se navodi u rezoluciji od 18. rujna 2019., Europski parlament napominje da je Politička izjava, u kojoj se utvrđuje okvir za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine, u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine u kojoj se poziva na sklapanje sporazuma o pridruživanju, kao i s detaljnim mišljenjem parlamentarnih odbora, te da odražava odluke Ujedinjene Kraljevine o opsegu i dubini njezina budućeg odnosa s EU-om;

 

D. budući da se u članku 129. Sporazuma o povlačenju navode „posebni aranžmani koji se odnose na vanjsko djelovanje Unije” i kojima se konkretno utvrđuje da je Ujedinjena Kraljevina dužna tijekom prijelaznog razdoblja poštovati obveze koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma koje je sklopila Unija; budući da ta obveza također nudi jasnoću i predvidivost zainteresiranim stranama, uključujući međunarodne partnere; budući da se tijekom prijelaznog razdoblja Ujedinjena Kraljevina ne može vezati novim sporazumima u područjima koja su u isključivoj nadležnosti Unije, osim ako to ne odobri EU; budući da tijekom prijelaznog razdoblja Ujedinjena Kraljevina također provodi restriktivne mjere Unije koje su na snazi ili o kojima je odlučeno tijekom prijelaznog razdoblja, podupire izjave i stajališta EU-a u trećim zemljama i međunarodnim organizacijama te na pojedinačnoj osnovi sudjeluje u vojnim operacijama i civilnim misijama EU-a utvrđenima u okviru zajedničke i sigurnosne obrambene politike (ZSOP), a da pritom neće moći preuzeti vodeću ulogu na temelju okvirnog sporazuma o sudjelovanju; budući da se takvim sporazumom ne bi dovodilo u pitanje autonomiju Unije u pogledu donošenja odluka ili suverenitet Ujedinjene Kraljevine, te će Ujedinjena Kraljevina zadržati pravo utvrđivanja načina na koji će odgovoriti na bilo koji poziv ili mogućnost sudjelovanja u operacijama ili misijama;

E. budući da članak 127. stavak 2. Sporazuma o povlačenju sadrži odredbu o mogućnosti postizanja prijevremenog sporazuma o budućem odnosu EU-a i Ujedinjene Kraljevine u području ZVSP-a i ZSOP-a; budući da je ta odredba vrlo važan i pozitivan element s obzirom na to da je riječ o području u kojemu su interesi EU-a i Ujedinjene Kraljevine većinom usklađeni te bi se takvim ranim sporazumima osigurao stabilan okvir za suradnju Ujedinjene Kraljevine s EU-om u vanjskom djelovanju; budući da bi takvi sporazumi ipak trebali podlijegati odgovarajućem parlamentarnom nadzoru u skladu s člankom 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uključujući putem neposrednih i potpunih informacija Europskog parlamenta, u svim fazama njihovih pregovora i sklapanja;

F. budući da se u članku 156. Sporazuma o povlačenju utvrđuje da je do 31. prosinca 2020. Ujedinjena Kraljevina dužna doprinositi financiranju Europske obrambene agencije, Instituta Europske unije za sigurnosne studije i Satelitskog centra Europske unije, kao i troškovima operacija zajedničke sigurnosne i obrambene politike;

1. Odbor za vanjske poslove poziva Odbor za ustavna pitanja da, kao nadležni odbor, preporuči da Parlament da suglasnost za Odluku Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju.

 


 

 

PISMO ODBORA ZA MEĐUNARODNU TRGOVINU

g. Antonio Tajani

Predsjednik

Odbor za ustavna pitanja

BRUXELLES

Predmet: <Titre>Mišljenje o prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju</Titre> <DocRef>(2018/0427(NLE))</DocRef>

Poštovani g. predsjedniče,

u okviru navedenog predmeta, Odbor za međunarodnu trgovinu odlučio je Vašem odboru dostaviti mišljenje. To je mišljenje na sjednici od 21. siječnja 2020. odlučio podnijeti u obliku pisma.

Na istoj je sjednici Odbor za međunarodnu trgovinu razmatrao tu temu i odlučio zatražiti od Odbora za ustavna pitanja da, kao nadležni odbor, u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge.

S poštovanjem,

Bernd Lange

 

PRIJEDLOZI

A. budući da je proces pregovora o uvjetima povlačenja Ujedinjene Kraljevine bio dug i mukotrpan;

 

B. budući da bi najbolji mogući scenarij u smislu kontinuiteta trgovinskih i ekonomskih odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine bio da obje strane ratificiraju sporazum te da on pravovremeno stupi na snagu;

 

C. budući da su u proteklih nekoliko godina razni državni i privatni subjekti uvelike dokazali da će posljedice izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU-a bez dogovorenog sporazuma o povlačenju biti ozbiljne u smislu narušavanja trgovinskih i ekonomskih odnosa, te da će biti još ozbiljnije u drugim sektorima;

 

D. budući da Odbor za međunarodnu trgovinu smatra da ovaj sporazum predstavlja formalni korak prema urednom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU-a, obje strane trebale bi se više usredotočiti na pregovore o budućim ekonomskim i trgovinskim odnosima kako bi se postigao najbolji mogući dugoročni ishod;

 

E. budući da će Ujedinjena Kraljevina, iako će biti treća zemlja, u skladu s izmijenjenim Protokolom o Irskoj i Sjevernoj Irskoj imati zadatak provoditi dijelove Carinskog zakonika Unije, pa bi se moglo pojaviti pitanje pravilne provedbe i izvršenja;

 

F. budući da je izraz roba za koju postoji „rizik naknadnog premještanja u Uniju” iz članka 5. Protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj nejasan i ovisi o naknadnim odlukama Zajedničkog odbora koje ne podliježu nikakvom službenom nadzoru Europskog parlamenta i bit će donesene tek neposredno prije kraja prijelaznog razdoblja;

 

1. Odbor za međunarodnu trgovinu poziva Odbor za ustavna pitanja da, kao nadležni odbor, preporuči da Parlament da suglasnost za Odluku Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju.

 

2. Odbor za međunarodnu trgovinu poziva Komisiju da vrši učinkovite provjere i kontrole provode li britanske vlasti Carinski zakonik Unije. Isto tako, Odbor za međunarodnu trgovinu traži da bude potpuno informiran o primjeni članka 5. Protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj i o svim naknadnim prijedlozima odluka Zajedničkog odbora na temelju te odredbe.

 


 

 

PISMO ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA

g. Antonio Tajani

Predsjednik

Odbor za ustavna pitanja

BRUXELLES

Predmet: <Titre>Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju</Titre> <DocRef>(2018/0427(NLE))</DocRef>

Poštovani g. predsjedniče

u okviru navedenog predmeta, Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja bio je zadužen za podnošenje mišljenja Vašem odboru. Na svojoj sjednici od 3. rujna 2019. to je mišljenje odlučio podnijeti u obliku pisma.

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja predmetno je pitanje razmotrio na sjednici od 22. siječnja 2020.. Za vrijeme te iste sjednice, Odbor je odlučio pozvati Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti niže navedene prijedloge.

S poštovanjem,

 Lucia Ďuriš Nicholsonová

 

PRIJEDLOZI

A. budući da će povlačenje Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (u daljnjem tekstu „Velika Britanija”) iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju („povlačenje”) utjecati na milijune građana – i na građane Ujedinjene Kraljevine, koji žive, putuju ili rade u Uniji i na građane Unije koji žive, putuju ili rade u Ujedinjenoj Kraljevini, kao i na osobe koje nisu ni građani Unije ni Ujedinjene Kraljevine; budući da je potrebno osigurati uzajamnu zaštitu za građane Unije i Ujedinjene Kraljevine te članove njihovih obitelji ako su ostvarili svoja prava na slobodno kretanje osoba prije datuma utvrđenog u Sporazumu o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju od 19. listopada 2019. (u daljnjem tekstu „Sporazum”); budući da prava svih građana, uključujući ona koja proizlaze iz razdoblja doprinosa za socijalno osiguranje, moraju biti potpuno zaštićena;

B. budući da je od ključne važnosti da je u okviru transnacionalnih aranžmana i u budućim sporazumima između Unije i Ujedinjene Kraljevine pravna stečevina EU-a u cijelosti zaštićena, a posebno u pogledu zapošljavanja i socijalnih pitanja;

C. budući da je osiguranje slobodnog kretanja radnika, uključujući mobilne radnike, prekogranične i pogranične radnike te upućene radnike, od presudne važnosti, s tim u vezi primjećuje specifičnu situaciju radnika koji rade u zemljama koje graniče s Ujedinjenom Kraljevinom;

D. budući da je odbor EMPL detaljnije proučio članke od 24. do 39. Sporazuma i njegov Prilog I., kao i tekst političke izjave od 17. listopada 2019. u kojoj se utvrđuje okvir za budući odnos između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine („politička izjava”), a posebno njezine stavke 17. i 77.;

1. pozdravlja činjenicu da je cilj Sporazuma osigurati uredno povlačenje, uz što što je moguće manje poremećaja;

2. pozdravlja činjenicu da su prava radnika i samozaposlenih osoba zajamčena u poglavlju 2. (članci 24., 25. i 26.);

3. pozdravlja detaljne odredbe o priznavanju stručnih kvalifikacija, koje su utvrđene u poglavlju 3. (članci 27., 28. i 29.);

4. pozdravlja detaljne odredbe o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti u glavi III. Sporazuma (članci 30. – 36.), kojima se štite prava koja proizlaze iz razdoblja doprinosa za socijalno osiguranje;

5. pozdravlja činjenicu da se u članku 135. Sporazuma navodi da Ujedinjena Kraljevina treba doprinijeti proračunu Unije za 2019. i 2020. i sudjelovati u njegovu izvršenju te ističe da je to važno za postojeće programe Europskog socijalnog fonda (ESF), Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD), Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) i Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) te za aranžmane koji će ih zamijeniti;

6. pozdravlja činjenicu da se, u skladu s člankom 137. Sporazuma, programi i aktivnosti Unije za koje su preuzete obveze u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014.–2020. ili prethodnih financijskih perspektiva provode 2019. i 2020. u dijelu u kojem se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu, na temelju prava Unije;

7. pozdravlja namjeru Ujedinjene Kraljevine da u okviru budućeg odnosa između Unije i Ujedinjene Kraljevine, kako se navodi u političkoj izjavi, sudjeluje u programima Unije i da ih sufinancira pod uvjetima utvrđenima u odgovarajućim instrumentima Unije, u područjima kao što su znanost i inovacije, mladi, kultura i obrazovanje; zabrinut je zbog nedavnog glasovanja u britanskom parlamentu i izjava ministra obrazovanja Ujedinjene Kraljevine kojima se u pitanje dovodi buduće sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine u programu Erasmus; naglašava da će nakon prijelaznog razdoblja podnositelji zahtjeva iz Unije i Ujedinjene Kraljevine morati biti dovoljno unaprijed obavješteni o uvjetima i rokovima za te programe;

8. također pozdravlja činjenicu da će, u skladu s člankom 140. Sporazuma, Ujedinjena Kraljevina imati obvezu prema Uniji za svoj udio u proračunskim obvezama iz proračuna Unije i proračuna decentraliziranih agencija Unije koje nisu podmirene do 31. prosinca 2020. te za svoj udio u obvezama preuzetim za 2021. u pogledu prijenosa odobrenih sredstava za preuzimanje obveza iz proračuna za 2020.;

9. prima na znanje brisanje točke 3. iz Priloga IV. Sporazumu, u kojoj je riječ bila o socijalnim i radnim standardima povezanima sa zaštitnim mehanizmom; pozdravlja novo rješenje, koje je pronađeno u vezi s pitanjem Irske / Sjeverne Irske, u skladu s kojim je teritorij Sjeverne Irske de jure dio carinskog područja Ujedinjene Kraljevine, ali de facto ostaje u carinskom području Unije uz primjenu carinskih propisa Unije;

10. međutim, žali zbog toga što se u Sporazumu uopće ne spominju socijalni i radni standardi te što su izbrisani članak 34. i Prilog 4. iz revidiranog Zakona o Sporazumu o povlačenju u kojima je bila predviđena dodatna postupovna zaštita prava radnika, koja su trenutačno dio prava Unije, tijekom prijelaznog odnosno provedbenog razdoblja; zabrinut je zbog toga što, osim brisanja svakog izričitog spominjanja prava radnika, postoji stvarna mogućnost da postojeća prava radnika, koja proizlaze iz prava Unije, u Ujedinjenoj Kraljevini neće biti zaštićena od izmjena, ukidanja ili opoziva u nacionalnom zakonodavstvu nakon završetka prijelaznog ili provedbenog razdoblja, uz napomenu da je vlada Ujedinjene Kraljevine izrazila namjeru da u okviru novog Zakona o zapošljavanju donese zasebne propise kojima bi se zaštitila i poboljšala prava radnika; naglašava da se razina zaštite koja je trenutačno predviđena zakonima, propisima i praksom ne smije smanjiti ispod razine navedene u zajedničkim normama koje će se u Uniji i Ujedinjenoj Kraljevini na kraju prijelaznog razdoblja primjenjivati u području rada i socijalne zaštite te u pogledu temeljnih radnih prava, zdravlja i sigurnosti na radu, pravednih radnih uvjeta i standarda zapošljavanja, prava na informacije i savjetovanja na razini poduzeća te restrukturiranja; u tom je kontekstu zabrinut zbog toga što Ujedinjena Kraljevina trenutačno poduzima malo ili uopće ne poduzima ništa za provedbu najnovijeg zakonodavstva Unije u području socijalnih pitanja i zapošljavanja, kao što su izmjena Direktive o upućivanju radnika, Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika te Direktiva o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji;

11. posebno žali zbog toga što se većina odredbi o ravnopravnim uvjetima iz bivšeg Priloga 4. Protokolu o Irskoj / Sjevernoj Irskoj u skladu sa Sporazumom neće primjenjivati na Sjevernu Irsku, čime se stvara potencijalni rizik za unutarnje tržište Unije i gospodarstvo cijelog otoka;

12.  nadalje, žali zbog uvođenja novog podstavka (1) u članak 26. revidiranog Zakona o sporazumu o povlačenju, kojim se vladi Ujedinjene Kraljevine omogućuje da odredi okolnosti u kojima bi određeni niži sudovi i sudišta nakon prijelaznog razdoblja mogli odstupiti od presuda Suda Europske unije, što bi moglo dovesti do toga da niže sudove više ne bi obvezivala ustaljena sudska praksa Suda Europske unije u vezi s pravima radnika koja proizlaze iz prava EU-a;

13. pozdravlja činjenicu da se Unija i Ujedinjena Kraljevina snažno zalažu za postizanje budućeg sporazuma o slobodnoj trgovini u skladu s člankom 184. Sporazuma;

14. pozdravlja uspostavu dijaloga između Europskog parlamenta i parlamenta Ujedinjene Kraljevine kako bi ta dva zakonodavna tijela razmjenjivala gledišta i stručno znanje u vezi s pitanjima o budućem odnosu; smatra da bi, u skladu s političkom izjavom, trebalo poticati i dijalog s civilnim društvom u koji bi trebale biti uključene posebno organizacije mladih i udruženja zaposlenika koja zastupaju građane Unije zaposlene u Ujedinjenoj Kraljevini i građane Ujedinjene Kraljevine zaposlene u Uniji;

15. naglašava da se svakim sporazumom o budućem odnosu treba osigurati da Ujedinjena Kraljevina u potpunosti poštuje socijalne i radne standarde Unije kako bi se zajamčili ravnopravni uvjeti za otvoreno i pošteno tržišno natjecanje, kako je naglašeno u odjeljku XIV. točki 77. političke izjave;

16. stoga pozdravlja činjenicu da točka 77. političke izjave obuhvaća ključne elemente Priloga 4. prijašnjoj verziji Sporazuma, ali je zabrinut zbog toga što je Prilog 4. kao prilog Protokolu bivšeg Sporazuma bio pravno obvezujući, dok je politička izjava samo izjava o namjeri;

17. naglašava i u tom kontekstu podsjeća da tri načela kojima se uređuje budući sporazum o slobodnoj trgovini između Unije i Ujedinjene Kraljevine, odnosno nepostojanje kvota ni carina ni dampinga, također u pogledu socijalnih standarda i standarda zapošljavanja, moraju biti nedjeljiva te apelira na pregovarača Unije da s tim u vezi bude posebno pozoran tijekom pregovora te u svim fazama pregovora o budućem odnosu Unije i Ujedinjene Kraljevine;

18. duboko žali zbog toga što je vlada Ujedinjene Kraljevine uvela novi članak 33. revidiranog Zakona o Sporazumu o povlačenju kojim se zabranjuje svako produljenje prijelaznog razdoblja nakon 2020.; snažno upozorava da bi na temelju te odredbe moglo doći i do scenarija „bez dogovora” s katastrofalnim posljedicama za ljude i poduzeća u Uniji i Ujedinjenoj Kraljevini jer je vremenski okvir za pregovore o sveobuhvatnom sporazumu o budućim odnosima Unije i Ujedinjene Kraljevine prekratak; snažno apelira na vladu Ujedinjene Kraljevine i britanski parlament da preispitaju svoje stajalište; ističe da svaki sporazum o budućim odnosima Unije i Ujedinjene Kraljevine mora obuhvaćati odredbe o ravnopravnim uvjetima u pogledu socijalnih i radnih standarda; apelira na vladu Ujedinjene Kraljevine da provede novi Zakon o zapošljavanju prije isteka prijelaznog razdoblja kako bi se izbjegla razdoblja u kojima prava radnika nisu zaštićena ni postojećim zakonodavstvom Unije ni Zakonom o zapošljavanju Ujedinjene Kraljevine; naglašava da socijalni i radni standardi u Zakonu o zapošljavanju ne bi trebali biti statični, već da bi trebali izravno slijediti sva poboljšanja socijalnih i radnih standarda u Europskoj uniji kako bi se zajamčili ravnopravni uvjeti između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine.

Odbor EMPL stoga poziva odbor AFCO da kao nadležni odbor u obzir gore navedeno stajalište i preporuči davanje suglasnosti za nacrt odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju.

 


 

 

PISMO ODBORA ZA OKOLIŠ, JAVNO ZDRAVLJE I SIGURNOST HRANE

g. Antonio Tajani

Predsjednik

Odbor za ustavna pitanja

BRUXELLES

Predmet: <Titre>Mišljenje o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju</Titre> <DocRef>(2018/0427(NLE))</DocRef>

Poštovani g. predsjedniče,

u okviru navedenog predmeta, Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane bio je zadužen za podnošenje mišljenja Vašem odboru. Na svojoj sjednici od 6. studenog 2019. to je mišljenje odlučio podnijeti u obliku pisma.

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane predmetno je pitanje razmotrio na sjednici od 21. siječnja 2020.. Za vrijeme te iste sjednice, Odbor je odlučio pozvati Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti niže navedene prijedloge.

S poštovanjem,

Pascal Canfin

 

PRIJEDLOZI

1. Smatra da će Brexit imati dalekosežne i dugotrajne posljedice i za EU i za Ujedinjenu Kraljevinu. Javno zdravlje, sigurnost hrane i pitanja okoliša bili su u središtu pregovora i javne rasprave o povlačenju Ujedinjene Kraljevine. U svjetlu navedenoga, Odbor ENVI pomno prati pregovore.

 

2. Pozdravlja činjenicu da je temeljni cilj izmijenjenog Sporazuma o povlačenju daljnji doprinos očuvanju mira na irskom otoku te poštovanje i zaštita Sporazuma na Veliki petak, posebice izbjegavanjem fizičke granice i zaštitom ekonomije cijelog otoka. Sporazumom se također jamči da se irski otok smatra jedinstvenim ekološkim subjektom te da se ekološki standardi zadrže s obje strane nevidljive granice. Sa stanovišta Odbora ENVI to je itekako potrebno, s obzirom na to da dogovorena područja suradnje između sjevera i juga u Sporazumu na Veliki petak obuhvaćaju okoliš i zdravlje.

 

3. Pohvaljuje jedinstvo koje je EU pokazao tijekom pregovora i njegove napore da se izbjegnu štetne posljedice u slučaju povlačenja bez postizanja dogovora. Pozdravlja činjenicu da je postignut dogovor, ali napominje da se aktualnim Sporazumom ne jamče dogovori o budućem odnosu između Ujedinjene Kraljevine (s izuzetkom Sjeverne Irske) i 27 država članica EU-a na kraju prijelaznog razdoblja, tj. 31. prosinca 2020. Iako postoji mogućnost da se produži prijelazno razdoblje, Vlada Ujedinjene Kraljevine mora to zatražiti do lipnja 2020.

 

4. Napominje da su s uklanjanjem zaštitnog mehanizma na razini Ujedinjene Kraljevine nestale i bitne obvezujuće ekološke odredbe. Posebno napominje da se klauzule o zadržavanju postignute razine zaštite okoliša više ne primjenjuju. Revidirani Protokol više ne sadrži davno uspostavljena ekološka načela EU-a, kao što su načelo predostrožnosti ili načelo „onečišćivač plaća”.

 

5. Zaštitna mjera na razini Ujedinjene Kraljevine obvezivala je EU i Ujedinjenu Kraljevinu da poduzimaju potrebne mjere kako bi ispunili svoje obveze prema međunarodnim sporazumima u borbi protiv klimatskih promjena, uključujući one kojima se provodi Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, kao što je Pariški sporazum iz 2015. Revidirani Protokol više se ne referira na Pariški sporazum, iako se nalazi u političkoj izjavi.

 

6. Nadalje, prema inicijalnom Protokolu Ujedinjena Kraljevina trebala bi provesti sustav utvrđivanja cijena ugljika jednake učinkovitosti i područja primjene kao i sustav EU-a za trgovanje emisijama, a i sadržavao je odredbu prema kojoj će Ujedinjena Kraljevina uspostaviti transparentan sustav za učinkovito unutarnje praćenje, izvješćivanje, nadzor i provođenje svojih obveza, koje će provoditi neovisno tijelo koje raspolaže adekvatnim resursima. I te su odredbe uklonjene.

 

7. Također napominje da bi u prvoj verziji Protokola Zajednički odbor koji se sastoji od predstavnika EU-a i Ujedinjene Kraljevine i koji bi bio odgovoran za provođenje Sporazuma imao ovlasti donositi odluke kojima se utvrđuju minimalne obveze za smanjenje nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćivača, najveći sadržaj sumpora u brodskim gorivima i nabolje dostupne tehnike, uključujući granične vrijednosti emisija, u pogledu industrijskih emisija. U slučaju sporova u vezi s tumačenjem i primjenom odredbi o okolišu, Zajednički odbor mogao se baviti tim pitanjem. Te se odredbe više ne primjenjuju.

 

8. Osim toga, primjećuje da u revidiranoj političkoj izjavi dio o jednakim uvjetima za sve, usmjeren na izbjegavanje nepoštenog tržišnog natjecanja, sada sadrži oštriji tekst o poštovanju zajedničkih visokih standarda koji bi se primjenjivali u EU-u i Ujedinjenoj Kraljevini na kraju prijelaznog razdoblja, a potom o održavanju, između ostalog, zajedničkih ekoloških standarda na visokoj razini. EU i Ujedinjena Kraljevina morat će jamčiti da se ti visoki standardi održavaju i u budućnosti s obzirom na neobvezujuću prirodu političke izjave i na mogućnost da u budućnosti Ujedinjena Kraljevina odluči sklopiti trgovinske sporazume s trećim zemljama s nižim standardima. Napominje da će za ratifikaciju svakog budućeg sporazuma o slobodnoj trgovini s Ujedinjenom Kraljevinom biti potrebne čvrste odredbe o jednakim uvjetima za sve, što će on pomno pratiti.

 

9. Toplo preporučuje da u budućnosti EU i Ujedinjena Kraljevina nastoje surađivati što je moguće bliže u području klimatske politike, što u idealnim uvjetima znači da bi Ujedinjena Kraljevina trebala sudjelovati u svim političkim instrumentima i u tom području.

 

10. Posebno poziva na ciljane mjere kako bi se osigurao kontinuiran i brz pristup sigurnim lijekovima i medicinskim proizvodima, uključujući sigurnu i dosljednu opskrbu radioizotopima. Kako bi se osigurala sigurnost pacijenata, Europska unija i Ujedinjena Kraljevina trebale bi raditi na uzajamnom priznavanju stručnih kvalifikacija da bi se omogućila mobilnost zdravstvenih djelatnika.

 

Odbor ENVI smatra da je iznimno važno da se njegova stajališta i brige na odgovarajući način uzmu u obzir i razmotre, te stoga traži da Odbor AFCO, kao nadležni odbor, uzme u obzir njegovo stajalište navedeno u prethodnom tekstu.

Stoga poziva Odbor AFCO da kao nadležni odbor preporuči davanje suglasnosti za nacrt odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju.

 


 

 

PISMO ODBORA ZA UNUTARNJE TRŽIŠTE I ZAŠTITU POTROŠAČA

g. Antonio Tajani

Predsjednik

Odbor za ustavna pitanja

PHS 08B043

BRUXELLES

Predmet: <Titre>Mišljenje o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju</Titre> <DocRef>((2018/0427(NLE))</DocRef>

Poštovani g. predsjedniče,

u okviru navedenog predmeta, Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača zatražio je da Vašem odboru podnese mišljenje u obliku pisma.

 

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača predmetno je pitanje razmotrio na sjednici od 4. prosinca 2019. Za vrijeme te iste sjednice[52], Odbor je odlučio pozvati Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti niže navedene prijedloge.

S poštovanjem,

dr. sc. Petra De Sutter, dr. med.
predsjednica


PRIJEDLOZI

Unutarnje tržište

1. podsjeća da je slobodno kretanje robe unutar jedinstvenog tržišta zajamčeno carinskom unijom i pravilima o usklađivanju i uzajamnom priznavanju proizvoda, kao i sudskom praksom Suda Europske unije. Nadzor tržišta i strogi standardi za proizvode stoga su ključan i nezamjenjiv dio svih budućih odnosa s Ujedinjenom Kraljevinom kako bi se osigurali jednaki tržišni uvjeti za poduzeća iz EU-a i adekvatna zaštita potrošača u EU-u;

2. inzistira na tome da operativni postupci koji će se donijeti tijekom prijelaznog režima moraju biti usmjereni na očuvanje pravila Unijinog unutarnjeg tržišta robe i carinske unije. Stoga je iznimno važno osigurati usklađenost robe s pravilima jedinstvenog tržišta;

3. sa zadovoljstvom ističe da se Sporazumom općenito čuva primjena temeljnih načela o slobodnom kretanju usluga, poslovnom nastanu i priznavanju stručnih kvalifikacija tijekom prijelaznog razdoblja, kako bi se izbjegli poremećaji u funkcioniranju jedinstvenog tržišta;

4. u tom pogledu, posebno podsjeća da u skladu s člankom 25. Sporazuma, podložno nekim ograničenjima, samozaposlene osobe mogu ostvariti prava zajamčena Ugovorom u vezi sa slobodom poslovnog nastana i slobodom pružanja usluga. Pravo na obavljanje profesije zajamčeno je člankom 27. Sporazuma, s obzirom na to da će priznavanje stručnih kvalifikacija prije kraja prijelaznog razdoblja, provedeno u skladu s relevantnim odredbama Direktive o stručnim kvalifikacijama ili Direktive o poslovnom nastanu odvjetnika, zadržati učinak. Kako bi se olakšala provedba tih odredbi u praksi, člankom 29. Sporazuma predviđena je administrativna suradnja u priznavanju stručnih kvalifikacija;

5. pozdravlja činjenicu da se Sporazumom razjašnjavaju mjerodavna pravila za postupke javne nabave koji će biti pokrenuti prije kraja prijelaznog razdoblja i neće biti dovršeni tijekom prijelaznog razdoblja, među ostalim i u vezi s pravnim lijekovima;

Potrošačka politika

6. naglašava da su potrošačka prava koja proizlaze iz relevantnih pravila EU-a u potpunosti primjenjiva tijekom prijelaznog razdoblja i ističe da je, premda se situacija ne bi trebala promijeniti za potrošače i trgovce, koji bi tijekom prijelaznog razdoblja trebali imati ista prava i obveze, važno da potrošači budu adekvatno informirani ako kupuju u Ujedinjenoj Kraljevini ili od trgovca iz Ujedinjene Kraljevine;

Carina

7. smatra da se kao posljedica izlaska Ujedinjene Kraljevine iz carinske unije mogu očekivati napetosti u trgovini i u lancima opskrbe poduzeća; vjeruje da treba izbjeći ozbiljne poremećaje u protoku robe; budući da bi aktivnosti pripreme koje je provelo 27 država članica EU-a uz potporu Europske komisije trebalo temeljito ocijeniti, ojačati i dodijeliti im više resursa ondje gdje je to potrebno, kako bi aktivnosti pripreme postale prioritet u procesu Brexita;

8. pozdravlja kao korak naprijed odredbe čiji je cilj olakšati kretanje kroz Veliku Britaniju robe u tranzitu između dviju točaka koje pripadaju carinskoj uniji;

Protokol o Irskoj/Sjevernoj Irskoj

9. napominje da i dalje postoji velika nesigurnost u vezi s konkretnim aranžmanima na kojima će se temeljiti Sporazum kako bi Sjeverna Irska ostala u okviru carinske unije (kao i u okviru pravila jedinstvenog tržišta) za robu i poljoprivredne proizvode. Većinu tih aranžmana morat će definirati zajednički odbor. Potrebno je uložiti maksimalne napore kako bi se osiguralo da se postupcima i kontrolama koje će uvesti taj zajednički odbor među robom koja iz Velike Britanije pristigne u Sjevernu Irsku omogući učinkovito otkrivanje robe za koju postoji „rizik naknadnog premještanja u Uniju”. Važnost točne identifikacije robe koja pripada toj kategoriji leži u činjenici da će ona podlijegati carinama, trošarinama ili PDV-u EU-a te da mora biti u skladu s pravilima jedinstvenog tržišta;

10. smatra da bi, ako se Ujedinjenoj Kraljevini povjeri zadaća prikupljanja vlastitih sredstava proračuna Unije koji bi se morali vratiti Uniji, prirodna mjera zaštite financijskih interesa Unije bila uspostaviti adekvatni mehanizam za nadzor pravilne provedbe postupka otkrivanja robe za koju postoji „rizik naknadnog premještanja u Uniju”. Aranžmanima se mora zajamčiti da kontrole poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda – npr. fitosanitarne kontrole – neće biti manje stroge nego na bilo kojoj ulaznoj točki u državu članicu EU-a. Također, ne smije se ostaviti prostora za rupe u zakonu u pogledu usklađenosti s pravilima i propisima jedinstvenog tržišta. Ne smije postojati mogućnost da trgovinski subjekti ostvare dobit od preusmjeravanja poslovanja na lokacije na kojima bi se mogle izbjeći standardne regulatorne obveze;

11. ističe da se treba zajamčiti odgovarajući nadzor Europskog parlamenta u pogledu dosljednosti i usklađenosti aranžmana koje utvrdi zajednički odbor, kao i u pogledu učinkovitosti uspostavljenih rješenja.

Odbor IMCO stoga poziva AFCO kao nadležni odbor da preporuči davanje suglasnosti za nacrt odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (2018/0427(NLE)).

 


 

 

PISMO ODBORA ZA PROMET I TURIZAM

G. Antonio Tajani

Predsjednik

Odbor za ustavna pitanja

BRUSSELS


Predmet: <Titre>Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (2018/0427(NLE))</Titre>

 

Poštovani g. Tajani,

 

u skladu s preporukom Konferencije predsjednika od 7. veljače 2019. Odbor za promet i turizam odlučio je zatražiti primjenu članka 56. stavka 1. Poslovnika radi davanja mišljenja Odboru za ustavna pitanja u obliku ovog dopisa. 

 

Odbor za promet i turizam želi iznijeti sljedeće napomene:

1. podsjeća na važnost prometnog sektora za rast i zapošljavanje; naglašava da se Zajednički odbor, uspostavljen na temelju Sporazuma o povlačenju, mora pozabaviti pitanjem bezuvjetnog uvjeta reciprociteta u uzajamnom pristupu prometnom tržištu, posebno u zračnom, željezničkom, cestovnom i pomorskom sektoru, uz puno poštovanje prava putnika u EU-u, slobode kretanja ljudi, robe i usluga;

2. naglašava potrebu sklapanja sporazumâ kako bi se zajamčio kontinuitet usluga prijevoza između EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

3. ističe da je potrebno zajamčiti kontinuirano financiranje zajednički dogovorenih infrastrukturnih projekata, posebno u okviru TEN-T-a, Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) i jedinstvenog europskog neba (SES), kao i zajedničkih tehnoloških inicijativa kao što su Clean Sky I i II; smatra da je ključno da Ujedinjena Kraljevina u potpunosti poštuje svoje financijske obveze, čak i u slučaju da one potraju duže od njezina članstva u EU-u;

Uzimajući u obzir sve navedeno, Odbor za promet i turizam preporučuje da Odbor za ustavna pitanja da suglasnost za ratifikaciju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije.

 

S poštovanjem,

((potpisano)) [Karima Delli]

 

 

 

 

CC:  D. Sassoli, predsjednik

A. Tajani, predsjednik Konferencije predsjednika odbora

Zakonodavna koordinacija

 

 


 

PISMO ODBORA ZA POLJOPRIVREDU I RURALNI RAZVOJ

g. Antonio Tajani

Predsjednik

Odbor za ustavna pitanja

BRUXELLES

Predmet: <Titre>Mišljenje o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju</Titre> <DocRef>(COM(2019/0194); COM(2018/0841); COM(2018/0834); COM(2018/0833) – C9-0148/2019 – 2018/0427(NLE))</DocRef>

Poštovani g. Tajani,

Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj predmetno je pitanje razmotrio na svojoj sjednici od 22. siječnja 2020. Odbor je na toj sjednici[53] jednoglasno odlučio pozvati Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u svoju preporuku uvrsti niže navedene prijedloge.

S poštovanjem,

(potpis) Norbert Lins

PRIJEDLOZI

Odbor AGRI želi naglasiti sljedeće ključne točke o učinku Brexita na poljoprivredu EU-a i rješenjima predloženima u Sporazumu o povlačenju i političkoj izjavi.

 

1. Kad je riječ o poljoprivrednoj politici, čini se da povlačenje Ujedinjene Kraljevine ne stvara nepremostive probleme jer se primjena mehanizama i plaćanja u okviru ZPP-a na Ujedinjenu Kraljevinu može relativno lako prekinuti. Činjenica da bi se kraj prijelaznog razdoblja predviđenog Sporazumom o povlačenju podudarao s krajem aktualnog VFO-a (2014. – 2020.) olakšala bi stvari.

 

2. Međutim, željeli bismo naglasiti da bi svako produljenje prijelaznog razdoblja trebalo biti popraćeno odgovarajućim financijskim odredbama i propisno podmirenim obvezama na kraju tog razdoblja, kako je predviđeno u članku 132. Sporazuma, bez obzira na to što će se Ujedinjena Kraljevina u okviru VFO-a od 2021. smatrati trećom zemljom.

 

3. Tijekom pregovora o Sporazumu odbor AGRI bio je zabrinut zbog pitanja hoće li brojne oznake zemljopisnog podrijetla (više od 3000) koje se upotrebljavaju za poljoprivredne i prehrambene proizvode ili piće podrijetlom iz EU-a i dalje biti zaštićene. U tom je pogledu Odbor zadovoljan što se sadašnjim tekstom osigurava zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a u Sjevernoj Irskoj te zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a, koje će biti odobrene do kraja prijelaznog razdoblja, u drugim dijelovima Ujedinjene Kraljevine.

 

4. Željeli bismo naglasiti da je važno očuvati tu zaštitu u aranžmanima kojima se uređuje budući odnos. Nadalje, tim bi se aranžmanima trebale obuhvatiti ne samo sve postojeće oznake zemljopisnog podrijetla EU-a, već bi prema našem mišljenju oni trebali uključivati i mehanizme bilateralne suradnje kako bi Ujedinjena Kraljevina i EU-27 uzajamno priznali nove oznake zemljopisnog podrijetla, odobrene nakon prijelaznog razdoblja, u slučaju da se Protokol o Irskoj / Sjevernoj Irskoj prestane primjenjivati u skladu s njegovim člankom 18.

 

5. Itekako smo svjesni da pitanje Irske i Sjeverne Irske ima učinke daleko izvan poljoprivrednog sektora. Međutim, s obzirom na važnost carinskih i necarinskih prepreka u poljoprivredi, na snažno integrirana i međusobno ovisna poljoprivredna tržišta Irske i Sjeverne Irske te stalno prekogranično kretanje živih životinja, konačnih proizvoda i proizvoda kojima je potrebna daljnja obrada, za navedeni je sektor posebno bitno nesmetano rješavanje tog pitanja. S tim u vezi odbor AGRI pozdravlja očuvanje statusa quo, odnosno postojeće nevidljive granice te suradnje između sjevernog i južnog dijela irskog otoka, kako je utvrđeno u Sporazumu na Veliki petak, ako se poštuje demokratska suglasnost iz članka 18. Protokola o Irskoj / Sjevernoj Irskoj.

 

6. Istodobno bismo željeli naglasiti da je u svakom slučaju potrebno osigurati pravilnu provedbu Protokola kako bi se zadržao spomenuti status quo, ali i da bi se spriječilo stvaranje rupa u carinskoj i necarinskoj zaštiti EU-a. Rad Zajedničkog odbora na finaliziranju aranžmana predviđenih Protokolom bit će od ključne važnosti. Ta bi se dva cilja trebala odražavati i provoditi u svim aranžmanima o budućem odnosu u slučaju da se Protokol prestane primjenjivati u skladu s člankom 18.

 

7. Glavna pitanja u vezi s poljoprivredom, koja se postavljaju zbog Brexita, povezana su s trgovinom. Poljoprivredni i poljoprivredno-prehrambeni proizvodi su proizvodi s najvišim razinama carinske i necarinske zaštite u EU-u i u većini zemalja svijeta, a vjerojatno će tako biti i u Ujedinjenoj Kraljevini. Stoga će na kraju prijelaznog razdoblja taj sektor biti najviše pogođen povlačenjem Ujedinjene Kraljevine iz carinske unije i jedinstvenog tržišta, posebno zbog velikog opsega trgovine: na temelju sadašnjih trgovinskih tokova Ujedinjena Kraljevina mogla bi nakon Brexita postati glavni trgovinski partner za EU-27, i za uvoz i za izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

 

8. Stoga bismo željeli istaknuti da će u slučaju da Sporazum stupi na snagu, od najveće važnosti biti da se prijelazno razdoblje iskoristi za pregovore o sveobuhvatnim aranžmanima kojima će se stvoriti područje slobodne trgovine, kako je predviđeno u političkoj izjavi. Ako do toga ne dođe, poljoprivredni sektor mogao bi se suočiti s iznenadnim prekidom u području bilateralne trgovine jer bi Ujedinjena Kraljevina i EU-27 trgovali u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije bez povlaštenog pristupa tržištu druge strane, a vjerojatno bi se počeli razlikovati i njihovi regulatorni okviri. Želimo odlučno naglasiti da bi sa stajališta odbora AGRI trebalo učiniti sve kako bi se takav scenarij izbjegao. Ako to ne bude moguće, odbor AGRI apelira na Komisiju da osigura dovoljno resursa za ublažavanje posljedica za poljoprivrednike i poljoprivredno-prehrambenu industriju u slučaju spomenutog iznenadnog prekida na kraju prijelaznog razdoblja, kao što je bilo planirano u slučaju da Sporazum o povlačenju ne bude ratificiran.

 

9. Nova nacionalna poljoprivredna politika koju će Ujedinjena Kraljevina provoditi nakon povlačenja iz EU-a i novi trgovinski sporazumi koje će dogovoriti s ostalim trećim zemljama također će imati odlučujući utjecaj na sektor. Oni su ipak izvan djelokruga ovog mišljenja o Sporazumu.

 

10. Stoga odbor AGRI snažno podupire Sporazum o povlačenju koji su dogovorili pregovarači Europske unije i Ujedinjene Kraljevine i koji je upućen Parlamentu radi davanja suglasnosti te se nada da će se njegovim stupanjem na snagu i pravilnom provedbom otvoriti put za aranžmane o budućim odnosima kojima će se u najvećoj mogućoj mjeri očuvati poljoprivredni interesi EU-a.


 

PISMO ODBORA ZA PRAVNA PITANJA

g. Antonio Tajani

Predsjednik

Odbor za ustavna pitanja

BRUXELLES

Predmet: <Titre>Mišljenje Odbora za pravna pitanja o Sporazumu o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju</Titre> <DocRef>(2018/0427(NLE))</DocRef>

 

Na sastanku održanom 6. studenog 2019. koordinatori Odbora za pravna pitanja odlučili su, u skladu s člankom 56. stavkom 1. Poslovnika, dati mišljenje u obliku pisma o Sporazumu o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju[54] („Sporazum o povlačenju”), s naglaskom na područje nadležnosti našeg Odbora. U skladu s odlukom Konferencije predsjednika od 24. listopada 2019., imenovana sam izvjestiteljicom za mišljenje u svojstvu predsjednice Odbora, a mišljenje se izdaje u obliku pisma.

 

Preporuka:

 

Na svojoj sjednici održanoj 16. siječnja 2020. Odbor za pravna pitanja odlučio je, sa 17 glasova za, jednim protiv i dva suzdržana glasa[55], preporučiti Odboru za ustavna pitanja da ne da suglasnost na Sporazum o povlačenju sve dok Zakon o Sporazumu o povlačenju, kojim će se provesti Sporazum o povlačenju, ne bude konačno donesen u Ujedinjenoj Kraljevini i dok ga ne potpišu sve relevantne instance Ujedinjene Kraljevine te se ne procijene njegovi pravni učinci na buduću provedbu Sporazuma o povlačenju.

 

Odbor za pravna pitanja preporuku daje uzimajući u obzir odredbe Sporazuma o povlačenju, a posebno njegove članke 4. i 5. iz dijela II. o pravima građana, odredbe iz dijela III. glave IV. o intelektualnom vlasništvu, odredbe iz glave VI. o pravosudnoj suradnji u građanskim i trgovačkim stvarima i njihovu usku povezanost s događajima prije isteka prijelaznog razdoblja; glavu X. o sudskim i upravnim postupcima Unije; glavu XII. o povlasticama i imunitetima, posebno odredbe o imunitetu zastupnika u Europskom parlamentu; i glavu XIII. o drugim pitanjima koja se odnose na funkcioniranje institucija, tijela, ureda i agencija Unije, dio IV. o tranziciji i dio VI. o institucijskim i konačnim odredbama, uz poseban naglasak na njegovu glavu I. o dosljednom tumačenju i primjeni.

 

U ime Odbora za pravna pitanja želim skrenuti pozornost Odbora za ustavna pitanja na sljedeće elemente koji se trebaju smatrati ključnima za davanje suglasnosti:

 

1. Povlačenje neke države članice iz Europske unije, što je njezino suvereno pravo, treba biti organizirano na što uredniji način kako se, s jedne strane, ne bi negativno utjecalo na Europsku uniju, njezine građane i proces europske integracije i kako bi se, s druge strane, u mjeri u kojoj je to moguće, ograničile neposredne štetne posljedice na državu članicu koja se povlači i njezine građane;

 

2. U slučaju da nije bio postignut Sporazum o povlačenju, Ujedinjena Kraljevina bi automatski izašla iz Europske unije 31. siječnja 2020. i to na način koji ne bi bio uređen;

 

3. U svojoj obavijesti od 29. ožujka 2017. Ujedinjena Kraljevina je iznijela namjeru da bude izvan nadležnosti Suda Europske unije; U svojoj rezoluciji od 3. listopada 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom, Parlament je istaknuo, posebno u vezi s pravima građana, da izvršavanje obveze da će se zajamčiti izravan učinak prava građana 27 država članica koji borave u Ujedinjenoj Kraljevini tako što će se Sporazum o povlačenju učiniti dijelom zakonodavstva Ujedinjene Kraljevine treba provesti tako da se spriječi mogućnost jednostranih promjena, omogući građanima EU-a da se pozivaju na prava iz Sporazuma o povlačenju pred britanskim sudovima i javnim upravama te da Sporazum ima prednost pred pravom Ujedinjene Kraljevine. Osim toga, istaknuto je da, kako bi se zajamčila dosljednost i integritet pravnog poretka EU-a, Sud Europske unije mora ostati jedino nadležno tijelo za tumačenje i provođenje prava Europske unije i Sporazuma o povlačenju. U tom kontekstu treba napomenuti da se u skladu s uvjetima Sporazuma o povlačenju Ujedinjena Kraljevina složila s posebnim odredbama u pogledu nadležnosti Suda Europske unije te tumačenja i primjene prava Unije. To je ključan element Sporazuma o povlačenju i svako jednostrano odstupanje od njegovih odredaba u tom pogledu, posebno donošenjem provedbenih odredbi kao što je Zakon o sporazumu o povlačenju, moraju imati za posljedicu uskraćivanje suglasnosti Europskog parlamenta. Stoga slijedi da se suglasnost Parlamenta može dati samo uz uvjet da stranke u potpunosti i u dobroj vjeri poštuju pažljivo uravnoteženo rješenje postignuto u Sporazumu o povlačenju u pogledu nadležnosti Suda Europske unije i njegove uloge u tumačenju i primjeni prava Unije te samog Sporazuma o povlačenju.

 

4. Od ključne je važnosti sačuvati prava građana EU-27 koji borave u Ujedinjenoj Kraljevini i državljana Ujedinjene Kraljevine koji borave u EU-u, u potpunosti do isteka prijelaznog razdoblja, a nakon toga u najvećoj mogućoj mjeri, naročito prava obitelji i ranjivih građana, a posebno u pogledu stečenih prava. Od početka pregovora to je bila glavna smjernica Parlamenta i preduvjet za davanje suglasnosti i tako treba i ostati.

 

5. Uredno povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije ključno je za Sjevernu Irsku i njezine buduće odnose s Irskom u cilju očuvanja mira i stoga za očuvanje Sporazuma na Veliki petak u svim njegovim dijelovima. U tom pogledu treba napomenuti da provedba izmijenjenih odredbi revidiranog Protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj može predstavljati izazov te će se morati pažljivo pripremiti i pratiti. Jedan od elemenata koji će zahtijevati pažljivi nadzor i razmatranje odnosi se na nadležnost za trgovačka društva koja imaju poslovni nastan i posluju u Sjevernoj Irskoj.

 

6. Zakon o sporazumu o povlačenju Ujedinjene Kraljevine kojim se ostvaruje Sporazum o povlačenju akt je domaćeg pravnog poretka i njegovi pravni učinci u vezi s provedbom Sporazuma o povlačenju ključni su za davanje suglasnosti. Trebalo bi ih pažljivo analizirati prije nego što se donese odluka o suglasnosti, a trebat će ih naknadno pomno pratiti i Ujedinjena Kraljevina i Europska unija, u slučaju davanja suglasnosti.

 

7. Neovisno nadzorno tijelo koje Ujedinjena Kraljevina trenutačno uspostavlja postat će nadležno za primanje pritužbi građana iz EU-27 u pogledu mogućih kršenja njihovih prava iz Sporazuma o povlačenju. To će tijelo biti nadležno za pokretanje istraga i poduzimanje pravnih mjera. S obzirom na ključnu ulogu koju će to tijelo imati u jamčenju sukladnosti sa Sporazumom o povlačenju, a time i s pravom EU-a, od iznimne je važnosti da to tijelo bude uspostavljeno na način koji mu omogućuje da po pritužbama građana Unije djeluje brzo i potpuno neovisno.

 

8. Sporazumom o povlačenju predviđa se prijelazno razdoblje do kraja 2020., koje se može produljiti za do 1 ili 2 godine. Prema Sporazumu o povlačenju, tijekom tog prijelaznog razdoblja, institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju ovlasti koje su im dodijeljene na temelju prava Unije s obzirom na Ujedinjenu Kraljevinu i fizičke i pravne osobe s boravištem odnosno poslovnim nastanom u Ujedinjenoj Kraljevini. Osobito, Sud Europske unije ima nadležnost u skladu s Ugovorima. Treba napomenuti da bi se mogućnost produljenja prijelaznog razdoblja trebala uzeti u obzir kao način dodatnog olakšavanja urednog povlačenja Ujedinjene Kraljevine dovršenjem pregovora o budućim odnosima između Ujedinjene Kraljevine i Europske unije.

 

Nadam se da će navedeno predstavljati koristan doprinos izvješću koje priprema Odbor za ustavna pitanja.

 

S poštovanjem,

Lucy Nethsingha


 

PISMO ODBORA ZA GRAĐANSKE SLOBODE, PRAVOSUĐE I UNUTARNJE POSLOVE

G. Antonio Tajani

Predsjednik

Odbor za ustavna pitanja

BRUXELLES

Predmet: <Titre>Mišljenje o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju</Titre> <DocRef>(2018/0427(NLE))</DocRef>

Poštovani predsjedniče,

sa zadovoljstvom Vas obavještavamo da je slijedom odluke Konferencije predsjednika odbora od 12. veljače 2019., koju je Konferencija predsjednika prihvatila 14. veljače 2019., odbor LIBE 26. veljače 2019. odlučio zatražiti dopuštenje za podnošenje mišljenja u obliku pisma odboru AFCO u okviru postupka na koji se upućuje gore u tekstu i u skladu s člankom 56. stavkom 1. Poslovnika.

Naš odbor usvojio je to mišljenje na svojoj sjednici od 13. siječnja 2020. Odbor je na toj sjednici odlučio pozvati Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u nacrt preporuke uvrsti niže navedene prijedloge.

 

Stoga prenosim mišljenje odbora LIBE koje se sastoji od dva dijela, i to dijela A (Opće napomene) i dijela B (Tematske napomene prema području nadležnosti odbora LIBE). U mišljenju se razmatraju pitanja koja su u nadležnosti odbora LIBE i koja su ključna za uredan i prikladno pripremljen postupak povlačenja, a to su položaj i prava građana EU-a i Ujedinjene Kraljevine, zaštita osobnih podataka, azil, migracije i upravljanje granicama te sigurnost, suradnja u području izvršavanja zakonodavstva i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima. U tu svrhu u njemu se samo daju napomene o tekstu nacrta sporazuma o povlačenju, uključujući mogućnost buduće suradnje između EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

 

 

S poštovanjem,

Juan Fernando López Aguilar

PRIJEDLOZI

A. Opće napomene

Odbor LIBE naglašava potrebu da se zajamči da učinak povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a bude što više ograničen. To je posebno važno za pitanja koja su u nadležnosti odbora LIBE, spomenuta gore u tekstu, jer ona utječu na temeljne aspekte života ljudi. 

Odbor LIBE smatra da se Sporazumom o povlačenju nastoji pružiti okvir za uredno povlačenje kojim se što više umanjuju štetni učinci izlaska Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije.

Naposljetku, naš odbor smatra da bi buduća međunarodna suradnja između EU-a i Ujedinjene Kraljevine trebala i dalje odražavati zajedničko poštovanje međunarodnoga prava, ljudskih prava i vladavine prava.

B. Tematske napomene

1.  Prava građana

Prema rezoluciji EP-a od 14. svibnja 2018.[56] trebalo bi zajamčiti da „prava građana EU-a koji zakonito borave u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine koji zakonito borave u EU-27 neće biti narušena” povlačenjem te zemlje te naš Odbor pozdravlja Sporazum o povlačenju jer je u njemu poduzeto mnogo kako bi taj ključni zahtjev Parlamenta postao stvarnost. Pozitivno je i to što se obveze Ujedinjene Kraljevine i EU-a u tom pogledu temelje na uzajamnosti.

Stoga je za odbor LIBE ključno da će se u okviru Sporazuma o povlačenju prava građana, uključujući njihovo sudsko tumačenje, zadržati tijekom prijelaznog razdoblja, čime se građanima na obje strane daje potreban prostor i vrijeme za planiranje njihovih života. „Cjeloživotna zaštita” zajamčena je i člankom 39. Sporazuma, dok je u tom pogledu pozitivno i produljenje nadležnosti Suda Europske unije i nakon povlačenja te obvezujuća priroda sudske prakse predane prije isteka prijelaznog razdoblja. Naš odbor također pozdravlja ukupnu obuhvaćenost sadašnjih članova obitelji i buduće djece Sporazumom o povlačenju i povezanim jamstvima za spajanje obitelji, zaštitu od protjerivanja, zaštitne mjere u vezi sa zahtjevima za dokazivanje prava na boravak i relevantna postupovna prava, kao i s time povezano jamstvo vlade Ujedinjene Kraljevine da tijekom prijelaznog razdoblja, i za razliku od svoje nedavne prakse, neće primjenjivati zahtjev za sveobuhvatno zdravstveno osiguranje građana Unije koji podnose zahtjev za status privremenog ili trajnog rezidenta.

 

Sporazum o povlačenju sadržava i određena ograničenja jer, primjerice, određene kategorije građana trenutačno obuhvaćene pravom EU-a kako ga tumači Sud Europske unije neće biti obuhvaćene njegovim odredbama (npr. državljani Ujedinjene Kraljevine koji se vraćaju u Ujedinjenu Kraljevinu s članovima obitelji koji nisu državljani EU-a, osobe s invaliditetom i njihovi skrbnici, državljani trećih zemalja koji žive u Ujedinjenoj Kraljevini i koji imaju snažne pravne veze s državama članicama kao što su državljani trećih zemalja rođeni u EU-u, priznate izbjeglice i osobe bez državljanstva). Sveukupno, međutim, odredbama Sporazuma o povlačenju uspostavlja se sustav kojim će se barem pružiti određena pravna sigurnost i predvidljivost te će se u velikoj zaštititi prava građana EU-a i Ujedinjene Kraljevine koji se koriste svojim pravima proizišlima iz slobode kretanja i građanstva Unije.

Odbor LIBE zabrinut je zbog toga što će građani u Sjevernoj Irskoj uživati različita prava ovisno o svojem državljanstvu te stoga apelira na vlasti Ujedinjene Kraljevine da zajamče da neće doći do smanjenja prava građana u Sjevernoj Irskoj i da u potpunosti poštuju Sporazum na Veliki petak u svim njegovim dijelovima.

S obzirom na trenutačno stanje, državljani Ujedinjene Kraljevine više neće imati prava na slobodno kretanje iz države članice u kojoj su boravili u drugu državu članicu nakon isteka prijelaznog razdoblja te će, da bi i dalje ostvarivali pravo na slobodno kretanje, jedino moći podnijeti zahtjev za državljanstvo države članice u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom ili status osobe s dugotrajnim boravištem u skladu s pravom Unije. Ovaj odbor smatra da bi budući međunarodni sporazum trebao sadržavati potpuni nastavak prava građana zajamčenih Sporazumom o povlačenju i za građane EU-a i za građane Ujedinjene Kraljevine i nakon isteka prijelaznog razdoblja. Usto je za odbor LIBE važno da daljnja konkretizacija prava građana, uključujući slobodu kretanja državljana Ujedinjene Kraljevine u EU-u na temelju recipročnog pristupa, bude kamen temeljac i neodvojiv dio teksta budućeg međunarodnog sporazuma između EU-a i Ujedinjene Kraljevine. Također je bitno da 27 država članica EU-a razjasni okvir koji svaka od njih treba primijeniti na državljane Ujedinjene Kraljevine koji žele dobiti status rezidenta. Te bi mjere trebale biti prilagođene korisnicima i transparentne kako bi se olakšao taj proces, a trebale bi biti i besplatne.

Štoviše, odbor LIBE zabrinut je zbog aktualnog sustava za prijavu boravka građana EU-a koji su uvele vlasti Ujedinjene Kraljevine, a kojim se građanima Unije i članovima njihovih obitelji omogućuje da se prijave za stalni i privremeni boravak u Ujedinjenoj Kraljevini. Posebno bi se što prije trebali riješiti sljedeći aspekti, a najkasnije do kraja prijelaznog razdoblja:

i.   osigurati da se problemi koji se pojavljuju u vezi s elektroničkom prirodom aplikacije (poteškoće određenih kategorija građana Unije da pristupe aplikaciji, pogrešna automatska dodjela statusa privremenog umjesto stalnog boravka, nemogućnost podnošenja papirnatih inačica raznih dokumenata), kao i drugi problemi oko pristupanja aplikaciji, riješe posebnim mjerama vlasti Ujedinjene Kraljevine;

ii.  osigurati potpunu neovisnost neovisnog nadzornog tijela koje preispituje i nadgleda funkcioniranje sustava i brzo reagirati na pritužbe građana Unije i članova njihovih obitelji;

iii.  osigurati da se poduzmu mjere kako bi se doprlo do ugroženih građana i riješila njihova situacija prije i poslije isteka roka te ublažile posljedice za građane Unije koji se, bez vlastite krivnje, ne uspiju prijaviti u sustav za prijavu boravka građana EU-a prije isteka roka za prijavu; moraju se izbjeći kriminalizacija, diskriminacija, pritvaranje i deportacija građana koji bi inače imali pravo na boravak.

 

2.  Zaštita podataka

Kad je riječ o zaštiti podataka, odbor LIBE slaže se s ciljem Sporazuma o povlačenju da se osigura kontinuitet zaštite koja se pruža pojedincima u Uniji čiji će se osobni podaci obrađivati u Ujedinjenoj Kraljevini nakon datuma povlačenja. Člancima 70. i 71. Sporazuma pruža se okvir kojim bi se ostvario taj cilj tijekom prijelaznog razdoblja i nakon što ono istekne. Stoga je ključno da Komisija bez odgode započne procjenu primjerenosti pravnog okvira Ujedinjene Kraljevine za zaštitu podataka.

Iako se odredbama Sporazuma jasno utvrđuje ta obveza osiguravanja zaštite pojedinaca iz EU-a nakon Brexita, ipak je potrebno da se praktičnim modalitetima koji će se primjenjivati u potpunosti poštuje taj cilj. Odbor LIBE naglašava potrebu za pomnom i dubinskom analizom pravnog okvira Ujedinjene Kraljevine za zaštitu podataka kako bi se dokazalo da su ispunjeni svi uvjeti propisani pravom Unije o zaštiti podataka, a posebno uredbama (EU) 2016/679 i 2018/1725 te Direktivom (EU) 2016/680 te sudskom praksom Suda EU-a, kako bi se osigurala razina zaštite u osnovi istovjetna onoj koju pruža Europska unija. Odbor LIBE potvrđuje da je Ujedinjena Kraljevina u svoje nacionalno zakonodavstvo unijela paket EU-a o zaštiti podataka. On bi bio osnova za procjenu primjerenosti. Odbor LIBE smatra da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti pravnom okviru koji se primjenjuje u Ujedinjenoj Kraljevini u području nacionalne sigurnosti ili obrade osobnih podataka koju provode tijela kaznenog progona ili za pitanja povezana s migracijama. Podsjeća da programi masovnog nadzora kao što je Tempora možda nisu u skladu s pravilima EU-a o zaštiti podataka te snažno potiče na uzimanje u obzir sudske prakse u tom području kao što je predmet Schrems[57].

Ako pravni okvir Ujedinjene Kraljevine za zaštitu podataka ne bude kvalificiran za odluku o primjerenosti, Europska unija trebala bi tada naglasiti potrebu poštovanja pravila o zaštiti podataka o međunarodnim prijenosima kako bi se osigurao potreban kontinuitet zaštite propisan pravom Unije o zaštiti podataka.

Odbor LIBE također poziva tijela država članica za zaštitu podataka da aktivno prate cijeli proces povlačenja kako bi doprinijela uspješnom i urednom povlačenju bez ometanja prava ispitanika. 

3.  Sigurnost, izvršavanje zakonodavstva i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima

U području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima Sporazumom o povlačenju daju se jasne i detaljne mjere za sve kaznene postupke koji su u tijeku. Postojanjem prijelaznog razdoblja tijekom kojeg će se i dalje primjenjivati odgovarajuće, jasno naznačeno pravo Unije omogućit će se završetak tih postupaka u skladu s načelom pravne sigurnosti, što je sveobuhvatno načelo u kaznenom pravu i postupku.

Kad je riječ o izvršavanju zakonodavstva i unutarnjoj sigurnosti, u skladu sa Sporazumom o povlačenju, Ujedinjena Kraljevina nakon povlačenja više neće imati pristup informacijskim sustavima Unije, od kojih je najvažniji Schengenski informacijski sustav koji sadržava informacije o trećim zemljama i državljanima EU-a. Sporazumom o povlačenju utvrđuju se pravila za mjere tijekom prijelaznog razdoblja kojima će se Ujedinjenoj Kraljevini omogućiti da nastavi razmjenjivati informacije preko tih sustava do kraja prijelaznog razdoblja. U pogledu nekoliko važnih sustava, kao što su SIS i SIENA, Sporazumom se predviđa mogućnost da se, pod određenim uvjetima, operativne informacije razmjenjuju tijekom ograničenog vremena nakon isteka prijelaznog razdoblja kako bi se osiguralo da se operativna vrijednost informacija sadržanih u sustavima na kraju prijelaznog razdoblja ne izgubi. Tim bi se mjerama u Sporazumu trebao smanjiti učinak naglog isključenja iz informacijskih sustava Unije. Valja napomenuti da će se za neke sustave EU-a, kao što je PNR, omogućiti vrijeme potrebno za pregovore o budućim mjerama za razmjenu podataka iz PNR-a između Ujedinjene Kraljevine i EU-a, a to bi trebao procijeniti i Sud Europske unije.

Kad je riječ o budućem odnosu s Ujedinjenom Kraljevinom, Parlament podsjeća da se Politička izjava kojom se utvrđuje okvir za budući odnos između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine odnosi na široko, sveobuhvatno i uravnoteženo sigurnosno partnerstvo kojim će se pružiti recipročne mjere za pravodobnu, uspješnu i učinkovitu razmjenu podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) i da će rezultati obrade tih podataka biti pohranjeni u odgovarajućim nacionalnim sustavima za obradu podataka iz PNR-a te za obradu DNK-a, otisaka prstiju i podataka iz registra vozila (Prüm) te na operativnu suradnju putem Europola i Eurojusta. Međutim, treba podsjetiti na to da, iako Ujedinjena Kraljevina više nije bila obvezna sudjelovati u instrumentima Unije u području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima jer se mogla pozvati na mehanizam izuzeća predviđen Ugovorom iz Lisabona, ipak je odlučila prihvaćati zakonodavne mjere ovisno o pojedinom slučaju, a unatoč odluci o napuštanju Unije donesenoj na glasovanju 2016., čini se da Ujedinjena Kraljevina i dalje želi sudjelovati u određenim dijelovima policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima nakon napuštanja Unije. Mora postojati jasan i trajan okvir za sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine u policijskoj i pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima, umjesto donošenja ad hoc odluka. Stvarno poštovanje temeljnih prava pojedinaca, uključujući trajno pridržavanje i ostvarivanje cilja Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, te odgovarajuća zaštita osobnih podataka i djelotvorne pravne zaštitne mjere ključni su preduvjeti za omogućivanje te suradnje. Odbor LIBE smatra da ta suradnja mora biti potpuno uvjetovana poštovanjem tih načela. Parlament podsjeća da su vlasti Ujedinjene Kraljevine načinile preslike osobnih podataka koji se obrađuju u Schengenskom informacijskom sustavu, što je ozbiljna povreda prava Unije o zaštiti podataka te da taj problem dosad nije riješen. Stoga, u skladu s navedenim preduvjetima, Parlament poziva Vijeće i Komisiju da isprave tu ozbiljnu povredu i druga teška kršenja prije bilo kakvih pregovora o načinima suradnje nakon brze i detaljne procjene situacije i relevantnog izvješćivanja Parlamenta.

4.  Azil, migracije i upravljanje granicama

Opće je zapažanje da se buduća suradnja u području azila, migracija i upravljanja granicama gotovo i ne spominje u Sporazumu o povlačenju.

U tom bi okviru bilo potrebno objasniti u kojoj bi mjeri Ujedinjena Kraljevina željela nastaviti surađivati s EU-om u pogledu zajedničkog europskog sustava azila, posebno u skladu s Dublinskom uredbom, s obzirom na to da Ujedinjena Kraljevina trenutačno sudjeluje u više instrumenata. Slično tomu, u području migracija, uključujući međunarodnu suradnju, bila bi potrebna relevantna pojašnjenja o budućoj suradnji EU-a i Ujedinjene Kraljevine. Ovisno o trajnom sudjelovanju u programima Unije, također bi u budući sporazum trebalo uvrstiti mjere u pogledu Fonda za azil, migracije i integraciju s obzirom na to da Ujedinjena Kraljevina trenutačno iz njega prima najveći iznos (za mjere u području vraćanja).

Kad je riječ o upravljanju granicama, Ujedinjenoj Kraljevini trenutačno nije dopušteno da postane punopravna članica Frontexa jer nije prihvatila povezane dijelove schengenske pravne stečevine. Ona međutim surađuje s Frontexom na brojne načine, uključujući operativnu potporu u području vraćanja i upravljanja granicama, a zastupljena je i u Upravnom odboru kao promatrač. Bilo bi važno razjasniti odnose Frontexa s Ujedinjenom Kraljevinom kao trećom zemljom u budućnosti. Isti je zaključak relevantan za potrebu utvrđivanja budućih odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine radi razmjene informacija i upotrebe opsežnih informacijskih sustava za upravljanje granicama, ponajprije kako bi se razjasnili novi modaliteti u smislu upravljanja i pravne sigurnosti.

Odbor LIBE stoga poziva odbor AFCO da kao nadležni odbor preporuči davanje suglasnosti za nacrt odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (2018/0427(NLE)).


 

 

 

PISMO ODBORA ZA PREDSTAVKE

g. Antonio Tajani

Predsjednik

Odbor za ustavna pitanja

BRUXELLES

Predmet: <Titre>Mišljenje o Odluci Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju </Titre> <DocRef>(2018/0427(NLE))</DocRef>

Poštovani g. predsjedniče,

pišem Vam u vezi sa suglasnošću koju je Vaš odbor dao za Odluku Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (2018/0427(NLE)). Odbor za predstavke na svojoj je sjednici 21. siječnja 2020. usvojio mišljenje u obliku pisma koje Vam ovim putem dostavljam.

Na tom je sastanku[58] Odbor za predstavke odlučio pozvati Odbor za ustavna pitanja, kao odbor nadležan za taj predmet, da Parlamentu preporuči davanje suglasnosti za Odluku Vijeća.

U skladu s člankom 227. UFEU-a svi građani EU-a te sva poduzeća i pojedinci s boravištem na teritoriju EU-a imaju pravo na podnošenje predstavke Europskom parlamentu. To znači da nakon Brexita građani Ujedinjene Kraljevine s boravištem u Ujedinjenoj Kraljevini nakon 31. siječnja više neće imati pravo na sudjelovanje u europskoj građanskoj inicijativi te će nakon isteka prijelaznog razdoblja (31. prosinca) izgubiti pravo na podnošenje predstavke Europskom parlamentu i pravo na obraćanje Europskom ombudsmanu. Građani EU-a u Ujedinjenoj Kraljevini zadržat će sva ta prava, dok će građani Ujedinjene Kraljevine s boravištem u EU-u izgubiti pravo na sudjelovanje u europskoj građanskoj inicijativi, ali će zadržati pravo na podnošenje predstavke.

Za Odbor za predstavke veliku važnost ima 210 predstavki u kojima građani izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog načina na koji će Brexit utjecati na njihova prava, posebno na pravo na obraćanje Europskom ombudsmanu i pravo na sudjelovanje u europskoj građanskoj inicijativi. Odbor za predstavke primio je mnogo predstavki i o pravu na spajanje obitelji, zdravstvenoj skrbi, glasačkim pravima i boravištu. Stoga bi Odbor za predstavke želio naglasiti važnost zaštite prava građana koja su zajamčena Sporazumom o povlačenju.

Odbor za predstavke podsjeća da je zaštita prava građana uvijek bio njegov glavni prioritet. Napominje da su u Sporazumu utvrđene odredbe za zaštitu statusa i prava koji proizlaze iz prava Unije, a odnose se na građane EU-a i Ujedinjene Kraljevine te njihove obitelji na koje utječe povlačenje Ujedinjene Kraljevine. Odbor za predstavke napominje da se Sporazumom o povlačenju štite prava onih građana Unije i članova njihovih obitelji koji su u skladu s pravom Unije ostvarili svoje pravo na slobodno kretanje u Ujedinjenoj Kraljevini prije isteka prijelaznog razdoblja te koji i dalje imaju tamo boravište, kao i prava građana Ujedinjene Kraljevine koji su isto pravo ostvarili u jednoj od 27 država članica EU-a.

Odbor za predstavke podsjeća da je pravo glasovanja na izborima temeljno pravo zajedničko ustavnim tradicijama država članica i priznato u Ugovorima EU-a na temelju prava na političko sudjelovanje. Čest je predmet predstavki sudjelovanje u demokratskom životu i ostvarivanje izbornih prava u slučaju građana EU-a koji žive u drugoj državi članici.

Odbor za predstavke stoga žali što su mnogi građani Ujedinjene Kraljevine lišeni prava glasa nakon što su dulje od 15 godina živjeli u drugoj državi članici. Ujedinjena Kraljevina lišila je svoje državljane tog prava na temelju pretpostavke da na iseljenike ne utječu političke odluke donesene u njihovoj domovini. Ujedinjena Kraljevina oduzima svojim državljanima i pravo glasovanja na europskim izborima ako trajno žive u trećoj zemlji, uključujući čak i države članice.

Odbor žali što mnogi građani Ujedinjene Kraljevine i svih 27 država članica EU-a nisu smjeli glasovati na referendumu o Brexitu iako je rezultat glasovanja ključan za njihov život. Pravo na glasovanje na izborima i zakonskim referendumima temeljno je pravo i mora biti zaštićeno u svim okolnostima. Ne bi se smjelo oduzimati građanima koji odluče nastaniti se i slobodno se kretati u drugoj državi članici.

Naposljetku, Odbor za predstavke ističe da država domaćin mora osigurati nesmetan, transparentan i jednostavan administrativni postupak za podnošenje zahtjeva za boravišni status te izbjegavanje nepotrebnih administrativnih opterećenja. Odbor smatra da sustav koji je predložilo Ministarstvo unutarnjih poslova Ujedinjene Kraljevine, odnosno „postupak registracije”, koji bi državljani 27 članica EU-a trebali koristiti za podnošenje zahtjeva za boravišni status, nije transparentan i jednostavan kao što bi trebao biti te da stvara nepotrebno i nepravedno administrativno opterećenje za državljane 27 članica EU-a, pa čak i rizik da će se uskratiti pravo na boravak građanima koji na njega imaju pravo.

Odbor za predstavke izražava zabrinutost zbog aktualne provedbe Sustava za prijavu stalnog boravka, prvenstveno kad je riječ o proizvoljnoj dodjeli „privremenog boravka” kako bi se zbog tehničkih pojedinosti uskratio potpuni „trajni boravak” te zabrinutost zbog potencijalnih posljedica za osobe koje zahtjev ne podnesu prije isteka roka. Ta se zabrinutost temelji na retorici Ministarstva unutarnjih poslova u pogledu mogućih deportacija građana EU-a te na činjenici da ne postoje mjere za pomoć ugroženim građanima.

Uzimajući u obzir navedene činjenice Odbor za predstavke poziva vlasti Ujedinjene Kraljevine da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se zajamčilo da su prava građana EU-a koji žive u Ujedinjenoj Kraljevini propisno zaštićena i zajamčena.

Odbor za predstavke poziva Odbor za ustavna pitanja da preporuči davanje suglasnosti za Odluku Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju.

 

 

S poštovanjem,

 

 

 

Dolors Montserrat

Predsjednica

Odbor za predstavke

 


POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov

Sklapanje Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju

Referentni dokumenti

21105/3/2018 – C9-0148/2019 – 21105/1/2018 – C8-0031/2019 – 2018/0427(NLE)

Datum savjetovanja / zahtjeva za odobrenje

11.1.2019

 

 

 

Nadležni odbor

 Datum objave na plenarnoj sjednici

AFCO

30.1.2019

 

 

 

Odbori koji daju mišljenje

 Datum objave na plenarnoj sjednici

AFET

14.2.2019

INTA

14.2.2019

EMPL

11.3.2019

ENVI

14.2.2019

 

IMCO

14.11.2019

TRAN

11.3.2019

AGRI

14.11.2019

JURI

14.2.2019

 

LIBE

11.3.2019

PETI

14.11.2019

 

 

Izvjestitelji

 Datum imenovanja

Guy Verhofstadt

23.1.2020

 

 

 

Razmatranje u odboru

23.1.2020

 

 

 

Datum usvajanja

23.1.2020

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

23

3

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Martina Anderson, Gerolf Annemans, Catherine Bearder, Geert Bourgeois, Richard Corbett, Pascal Durand, Daniel Freund, Esteban González Pons, Laura Huhtasaari, Rupert Lowe, Aileen McLeod, Giuliano Pisapia, Domènec Ruiz Devesa, Pedro Silva Pereira, Antonio Tajani, László Trócsányi, Guy Verhofstadt, Loránt Vincze, Rainer Wieland

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Gwendoline Delbos-Corfield, Danuta Maria Hübner, Miapetra Kumpula-Natri, Jaak Madison, Mairead McGuinness, Maite Pagazaurtundúa

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7.

Robert Rowland

Datum podnošenja

23.1.2020


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

23

+

ECR

Geert Bourgeois

GUE/NGL

Martina Anderson

ID

Gerolf Annemans, Laura Huhtasaari, Jaak Madison

NI

Rupert Lowe, Robert Rowland

PPE

Esteban González Pons, Danuta Maria Hübner, Mairead McGuinness, Antonio Tajani, László Trócsányi, Loránt Vincze, Rainer Wieland

RENEW

Pascal Durand, Maite Pagazaurtundúa, Guy Verhofstadt

S&D

Miapetra Kumpula-Natri, Giuliano Pisapia, Domènec Ruiz Devesa, Pedro Silva Pereira

VERTS/ALE

Gwendoline Delbos-Corfield, Daniel Freund

 

3

-

RENEW

Catherine Bearder

S&D

Richard Corbett

VERTS/ALE

Aileen McLeod

 

0

0

 

 

 

 

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

[1]  SL C 384 I, 12.11.2019., str. 1.

[2]  SL C 384 I, 12.11.2019., str. 178.

[5]  SL L 278 I., 30.10.2019., str. 1.

[6]  SL C 298, 23.8.2018., str. 24.

[7]  SL C 346, 27.9.2018., str. 2.

[8]  SL C 369, 11.10.2018., str. 32.

[9]  SL C 162, 10.5.2019., str. 40.

[10]  Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0016.

[11] SL C 298, 23.8.2018., str. 24.

[12] Smjernice Europskog vijeća slijedom obavijesti Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 50. UEU-a (EUCO XT 20004/17).

[13] Odluka Vijeća (EU) 2019/274 od 11. siječnja 2019. o potpisivanju, u ime Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 47 I, 19.2.2019., str. 1). Tekst Sporazuma o povlačenju priloženog Odluci (EU) 2019/274 objavljen je u SL C 66 I, 19.2.2019., str. 1.

[14] Odluka Vijeća (EU) 2019/1750 od 21. listopada 2019. o izmjeni Odluke (EU) 2019/274 o potpisivanju, u ime Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (SL L 274 I, 28.10.2019., str. 1.). Tekst Sporazuma o povlačenju priloženog Odluci (EU) 2019/1750 objavljen je u SL C 384 I, 12.11.2019., str. 1.

[15] Odluka Vijeća (EU) 2019/48 od 21. siječnja 2020. o izmjeni Odluke (EU) 2019/274 o potpisivanju, u ime Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (SL L 16I, 21.1.2020., str. 1.).

[16] Nacrt odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, dokument Vijeća XT 21105/3/18 REV 3

[17] SL C 91, 9.3.2018., str. 40.

[18] U prethodnom sazivu Klub zastupnika ALDE-a, sadašnji Klub zastupnika Renew Europe.

[19] Novo rješenje za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije, SL C 69 I, 23.2.2016., str. 1.

 

[20] SL C 346, 27.9.2018., str. 2.

[21] SL C 346, 27.9.2018., str. 2.

[23] SL C 162, 10.5.2019., str. 40.

[24] SL C 91, 9.3.2018., str. 40.

[25] SL L 166, 30.4.2004., str. 1.

[26] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0006, Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2020. o provedbi i praćenju odredbi o pravima građana u Sporazumu o povlačenju (2020/2505(RSP))

[27] „Povlačenje Ujedinjene Kraljevine („Brexit”) i Sporazum od Velikog petka”, Europski parlament, Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, Glavna uprava za unutarnju politiku Unije, studeni 2017. Dokument je dostupan na: https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2017/596826/IPOL_STU(2017)596826_EN.pdf

[28] Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine, SL C 162, 10.5.2019., str. 40.

[29] „Povlačenje Ujedinjene Kraljevine („Brexit”) i Sporazum od Velikog petka”, Europski parlament, Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, Glavna uprava za unutarnju politiku Unije, studeni 2017. Dokument je dostupan na: https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2017/596826/IPOL_STU(2017)596826_EN.pdf

[30] S obzirom na to u literaturi je o tom pitanju izneseno nekoliko prijedloga, uključujući prijedlog „pametne granice 2.0”, kojim se „predlaže provedba novog graničnog rješenja koje će objema stranama granice pružati maksimalnu predvidljivost, brzinu i sigurnost te minimalno opterećenje i troškove za trgovce i putnike”, i to „kombinacijom međunarodnih standarda, najboljih svjetskih praksi i najsuvremenije tehnologije”. Pametna granica 2.0: „Kako izbjeći tvrdu granicu na irskom otoku u pogledu carine i slobodnog kretanja osoba”, Europski parlament, Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, Glavna uprava za unutarnju politiku Unije, studeni 2017. Dostupno na https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2017/596828/IPOL_STU(2017)596828_EN.pdf

[31] Pametna granica 2.0: „Kako izbjeći tvrdu granicu na irskom otoku u pogledu carine i slobodnog kretanja osoba”, Europski parlament, Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, Glavna uprava za unutarnju politiku Unije, studeni 2017. Dostupno na https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2017/596828/IPOL_STU(2017)596828_EN.pdf

[32] Cilj pregleda bio je „procijeniti širinu i dubinu te suradnje kao i uloge članstva u EU-u u njezinu funkcioniranju i razvoju. Suradnja između sjevera i juga specifična je za irski otok i u djelokrugu je Vlade Irske i Vlade Sjeverne Irske. Suradnja je predviđena u drugom okviru Sporazuma iz Belfasta, tj. Sporazuma od Velikog petka”. Vidi: „Pregled suradnje između sjevera i juga i provedbenih tijela – Izvješće i ključni zaključci postupka, Europska komisija, Radna skupina za pripremu i provođenje pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom u skladu s člankom 50. UEU-a”, 21. lipnja 2019.

[33] Govor Jamesa Brokenshirea, državnog tajnika za Sjevernu Irsku, u Europskom centru za politike, 6. studenoga 2017.

[34] Objašnjenja uz novi Protokol o Irskoj i Sjevernoj Irskoj i Političku izjavu o budućim odnosima, Služba za Brexit, Vlada Ujedinjene Kraljevine, 18. listopada 2019. Dokument je dostupan na: https://assets.publishing.service.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/840653/EXPLAINER_FOR_THE_NEW_IRELAND_NORTHERN_IRELAND_PROTOCOL_AND_THE_POLITICAL_DECLARATION_ON_THE_FUTURE_RELATIONSHIP.pdf

[35] Za više pojedinosti o revidiranim odredbama Protokola vidi „Brexit: O čemu ste se danas dogovorili s Ujedinjenom Kraljevinom?”, Europska komisija, Pitanja i odgovori, 17. listopada 2019. Dokument je dostupan na: https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/QANDA_19_6122

[37] „Račun uključuje financijske obveze za sljedećih nekoliko desetljeća, odnosno čak duže nego što je Ujedinjena Kraljevina bila članica EU-a (40 godina). Mirovinske obveze, planovi potrošnje za infrastrukturu, stavljanje izvan pogona nuklearnih postrojenja, čak i imovina kao što su sateliti i zgrada Berlaymont – sve se to mora podijeliti ako želimo da Brexit ne bude tvrd, neuređen i neprijateljski izlazak”, Račun za Brexit u iznosu od 60 milijardi EUR: Kako ispetljati Britaniju iz proračuna EU-a, Alex Barker, Policy brief, Centar za europsku reformu, 6. veljače 2017. Dokument je dostupan na: https://www.cer.eu/publications/archive/policy-brief/2017/%e2%82%ac60-billion-brexit-bill-how-disentangle-britain-eu-budget

 

[38] SL C 162, 10.5.2019., str. 40.

[39] SL C 346, 27.9.2018., str. 2.

[40] Tobias Lock i Fabian Zuleeg, „Produženje prijelaznog razdoblja”, dokument za raspravu, European Policy Centre, 28. rujna 2018., str. 6.

[41] SL C 162, 10.5.2019., str. 40.

[42] Tobias Lock i Fabian Zuleeg, „Produženje prijelaznog razdoblja”, dokument za raspravu, European Policy Centre, 28. rujna 2018., str. 3.

[43] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0016.

[44] SL C 162, 10.5.2019., str. 40.

[45] SL C 298, 23.8.2018., str. 24.

[46] SL C 369, 11.10.2018., str. 32.

[47] SL C 162, 10.5.2019., str. 40.

[48] U tom kontekstu vidi objavu Stevea Peersa na blogu „EU Law Analysis” od 8. prosinca 2018., u kojoj kaže „vrlo neobvezujuća i neprecizna priroda Političke izjave rezultirala je kritikama”. U kasnijoj objavi, 12. ožujka 2019., Steve Peers ponovio je da je „Politička izjava, uz to što je neobvezujuća, također nejasna o nizu ključnih aspekata budućih odnosa. Mogla bi se revidirati (...) kako bi se utvrdile strože i preciznije obveze.” Dostupno na http://eulawanalysis.blogspot.com

[49] SL C 66 I, 19.2.2019., str. 185.

[50] SL C 384 I, 12.11.2019., str. 178.

[51] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0016.

[52] Na konačnom glasovanju nazočni su bili: Pierre Karleskind (v.d. predsjednika), Róża Thun und Hohenstein (potpredsjednica), Maria Manuel Leitão Marques (potpredsjednica), Petra De Sutter (izvjestiteljica za mišljenje), Adam Bielan, Carlo Fidanza, Alex Agius Saliba, Clara Aguilera, Andrus Ansip, Pablo Arias Echeverría, Pascal Arimont, Anna-Michelle Asimakopoulou, Alessandra Basso, Brando Benifei, Adam Bielan, Hynek Blaško, Biljana Borzan, Vlad-Marius Botoş, Markus Buchheit, Dita Charanzová, David Cormand, Dinesh Dhamija, Carlo Fidanza, Evelyne Gebhardt, Alexandra Geese, Svenja Hahn, Virginie Joron, Eugen Jurzyca, Arba Kokalari, Marcel Kolaja, John Longworth, Morten Løkkegaard, Adriana Maldonado López, Leszek Miller, Dan-Ştefan Motreanu, Anne-Sophie Pelletier, Jiří Pospíšil, Christel Schaldemose, Tomislav Sokol, Edina Tóth, Kim Van Sparrentak, Marion Walsmann i Ivan Štefanec.

 

[53] Na konačnom glasovanju nazočni su bili: Norbert Lins (predsjednik), Mairead McGuinness (izvjestiteljica za mišljenje), Álvaro Amaro, Franc Bogovič, Daniel Buda, Herbert Dorfmann, Balázs Hidvéghi, Peter Jahr, Marlene Mortler, Anne Sander, Simone Schmiedbauer, Juan Ignacio Zoido Álvarez, Clara Aguilera, Eric Andrieu, Attila Ara‑Kovács, Carmen Avram, Adrian‑Dragoş Benea, Isabel Carvalhais, Paolo De Castro, Juozas Olekas, Massimiliano Smeriglio, Atidzhe Alieva‑Veli, Asger Christensen, Jérémy Decerle, Martin Hlaváček, Elsi Katainen, Ulrike Müller, Sheila Ritchie, Mara Bizzotto, Angelo Ciocca, Ivan David, Gilles Lebreton, Maxette Pirbakas, Benoît Biteau, Martin Häusling, Pär Holmgren, Bronis Ropė, Sarah Wiener, Mazaly Aguilar, Krzysztof Jurgiel, Zbigniew Kuźmiuk, Bert‑Jan Ruissen, Veronika Vrecionová, Luke Ming Flanagan, Petros Kokkalis, Dino Giarrusso, Ivan Vilibor Sinčić

[54] SL CI 384/1, 12.11.2019., str.1.

[55] Na konačnom glasovanju nazočni su bili: Lucy Nethsingha(predsjednica), Ibán García Del Blanco, Sergey Lagodinsky, Marion Walsmann (potpredsjednici), Patrick Breyer, Geoffroy Didier, Angel Dzhambazki, Heidi Hautala, Jackie Jones, Mislav Kolakušić; Gilles Lebreton, Karen Melchior, Lefteris Nikolaou-Alavanos, Sabrina Pignedoli, Jiří Pospíšil, Emil Radev, Franco Roberti, Liesje Schreinemacher, Stéphane Séjourné, Axel Voss, Lara Wolters, Tiemo Wölken, Juan Ignacio Zoido Álvarez(u ime Estebana Gonzáleza Ponsa, u skladu s člankom 209. stavkom 7. Poslovnika).

[56] Rezolucija Europskog parlamenta od 14.ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine (2018/2573(RSP))

[57] Presuda Suda od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14, Maximillian Schrems protiv povjerenika za zaštitu podataka

[58] Na konačnom glasovanju nazočni su bili: Dolors Montserrat (predsjednica), Tatjana Ždanoka (potpredsjednica), Yana Toom (potpredsjednica), Asim Ademov, Alex Agius Saliba, Isabel Benjumea Benjumea, Martin Buschmann, Angel Dzhambazki, Peter Jahr, Manolis Kefalogiannis, Ádám Kósa, Adriana Maldonado López, Ulrike Müller, Lefteris Nikolaou‑Alavanos, Demetris Papadakis, Sira Rego, Diana Riba i Giner, Alfred Sant, Nico Semsrott, Andrey Slabakov, Ramona Strugariu, Loránt Vincze, Rainer Wieland, Kosma Złotowski.

Posljednje ažuriranje: 28. siječnja 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti