Postupak : 2020/2011(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0147/2020

Podneseni tekstovi :

A9-0147/2020

Rasprave :

Glasovanja :

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2020)0229

<Date>{04/09/2020}4.9.2020</Date>
<NoDocSe>A9-0147/2020</NoDocSe>
PDF 363kWORD 117k

<TitreType>IZVJEŠĆE</TitreType>

<Titre>o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma: borba protiv negativnih stavova prema osobama romskog podrijetla u Europi</Titre>

<DocRef>(2020/2011(INI))</DocRef>


<Commission>{LIBE}Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove</Commission>

Izvjestitelj: <Depute>Romeo Franz</Depute>

Izvjestitelj za mišljenje (*):

Tomáš Zdechovský, Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja

(*) Pridruženi odbor – članak 57. Poslovnika

OBRAZLOŽENJE – SAŽETI PREGLED ČINJENICA I REZULTATA ISTRAŽIVANJA
 PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA
 MIŠLJENJE ODBORA ZA KULTURU I OBRAZOVANJE
 MIŠLJENJE ODBORA ZA PRAVA ŽENA I RODNU RAVNOPRAVNOST
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

OBRAZLOŽENJE – SAŽETI PREGLED ČINJENICA I REZULTATA ISTRAŽIVANJA

Postupak

Izvjestitelj je u studenome 2019. zadužen za sastavljanje Izvješća o provođenju nacionalnih strategija integracije Roma: borba protiv negativnih stavova prema osobama romskog podrijetla u Europi.

Od svog imenovanja izvjestitelj je prikupio informacije te se, među ostalim, oslonio na sljedeće izvore:

– procjenu učinka okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma koju je provela Služba Europskog parlamenta za istraživanja;

– izvješća i studije koje su sastavili Europska komisija, Agencija Europske unije za temeljna prava te druge relevantne institucije i organizacije civilnog društva;

– razmjenu informacija s relevantnim institucijskim dionicima i civilnim društvom.

Sažeti pregled činjenica i rezultata istraživanja

Romi su najveća europska etnička manjina. Procjenjuje se da od ukupno 10 do 12 milijuna europskih Roma, oko 6 milijuna njih živi u EU-u i većina ima državljanstvo neke od država EU-a[1]. Znatan broj Roma u Europi živi u marginalnim uvjetima, kako u ruralnim tako i u urbanim područjima, te u vrlo lošim socioekonomskim uvjetima. Diskriminacija, socijalna isključenost i segregacija s kojima se Romi suočavaju uzajamno se pojačavaju. Romi se suočavaju s ograničenim pristupom kvalitetnom obrazovanju, poteškoćama u integraciji na tržište rada, većom izloženošću nezaposlenosti i nesigurnosti zaposlenja, čime se smanjuju mogućnosti za smanjenje siromaštva i socijalnu uključenost preko tržišta rada, što je povezano s niskim razinama dohotka, i ograničenim pristupom kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi te lošim zdravstvenim i životnim uvjetima. Te okolnosti pak dovode do viših stopa smrtnosti i kraćeg očekivanog životnog vijeka, kao i većeg rizika od prerane smrti prouzročene kroničnim i neprenosivim bolestima, uključujući rak, u usporedbi s neromskim stanovništvom[2].

Prema Drugom istraživanju Europske unije o manjinama koje je 2016. objavila Agencija EU-a za temeljna prava, „oko 80 % Roma u devet država članica EU-a s najvećim udjelom romskog stanovništva živi ispod praga siromaštva njihove države; svaki treći Rom živi u stambenom prostoru bez tekuće vode; svako treće romsko dijete živi u kućanstvu u kojemu je netko barem jednom u proteklih mjesec dana otišao spavati gladan; a 50 % Roma u dobi između 6 i 24 godine ne obrazuje se.” Taj je trend potvrđen u Istraživanju Agencije EU-a za temeljna prava o Romima i Putnicima iz 2019. koje je pokazalo da su „dramatično visoke stope odraslih osoba i djece barem jednom u proteklih mjesec dana otišle na spavanje gladne” te se napominje da se „gotovo polovina Roma i Putnika (45 %) u šest država članica EU-a osjećala diskriminirano u najmanje jednoj sferi života”, kad je riječ o ispitanicima koji su sudjelovali u istraživanju u proteklih 12 mjeseci[3].

U tom kontekstu, može se zaključiti da se Romi suočavaju s diskriminacijom i nejednakim pristupom javnim uslugama[4].

Europska komisija pozvala je 2011. na uspostavljanje nacionalnih strategija integracije Roma. Kako bi se osiguralo da države članice imaju djelotvorne politike, Komisija je predložila da se osmisle ili, tamo gdje već postoje, prilagode nacionalne strategije integracije Roma kako bi se ispunili ciljevi EU-a u pogledu integracije Roma, s ciljanim mjerama i dostatnim financijskim sredstvima (nacionalnim, europskim i drugim) za njihovo ostvarenje. Predložila je rješenja za uklanjanje postojećih prepreka djelotvornijoj upotrebi sredstava EU-a i postavila temelje za mehanizam praćenja.

Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma potaknuo je države članice (i zemlje kandidatkinje) da usvoje sveobuhvatan pristup integraciji Roma, uvrste uključenost Roma u sve politike koristeći političke, zakonske i financijske instrumente, usvoje nacionalne strategije integracije Roma i uspostave mehanizme koordinacije, savjetovanja i praćenja. Opći cilj trenutačnog okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma, koji će završiti 2020., bio je promicanje jednakog postupanja prema Romima te njihova socijalna i gospodarska integracija u europska društva. Njime su također uspostavljeni posebni integracijski ciljevi u pogledu pristupa Roma obrazovanju, zaposlenju, zdravstvenoj zaštiti i stanovanju, a države članice bile su pozvane da ih podrže. Konkretno, države članice pozvane su da:

– osiguraju da sva romska djeca završe osnovnu školu;

– uklone razlike između romskog i neromskog stanovništva u pogledu zapošljavanja;

– uklone razlike između romskog i neromskog stanovništva u pogledu zdravstvenog statusa;

– uklone razlike između romskog i neromskog stanovništva u pogledu stanovanja i komunalnih usluga (voda, struja).

Na razini EU-a Europska komisija uspostavila je strukture i mehanizme za koordinaciju i savjetovanje, mobilizirala sredstva i pokrenula aktivnosti za praćenje provedbe ciljeva okvira EU-a. Komisija je pojačala svoj dijalog o integraciji Roma s državama članicama, posebno osnivanjem mreže nacionalnih kontaktnih mjesta za integraciju Roma u listopadu 2012., radi rasprave o rješenjima za uočene izazove.

Godine 2013. okvir EU-a za Rome ojačan je Preporukom Vijeća o djelotvornim mjerama integracije Roma[5]. Tom je preporukom stavljen veći naglasak na dva horizontalna područja, a to su borba protiv diskriminacije i smanjenje siromaštva. Njome je od 2016. uvedena i obveza godišnjeg izvješćivanja za države članice, čime se pridonijelo razvoju europskog sustava praćenja. U zaključcima Vijeća iz prosinca 2016. o ubrzavanju procesa integracije Roma potvrđena je predanost država članica.

Rezultati evaluacije trenutačnog okvira EU-a za Rome i napredak prema direktivi EU-a za jednakost i uključivanje osoba romskog podrijetla za razdoblje nakon 2020.

Trenutačni okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. okvir je koji se stalno razvija. Sama činjenica da je uspostavljen postignuće je samo po sebi, koje je predstavljalo prekretnicu za romske zajednice u Europi. Njime je socijalna integracija osoba romskog podrijetla stavljena visoko na dnevni red europske politike te je izvršen pritisak na države članice da razviju nacionalne strategije.

Međutim, kao alat neobvezujuće politike, on služi kao okosnica za koordinaciju politika, savjetovanje i praćenje te ciljane političke preporuke za nacionalne strategije integracije Roma. Nacionalne, regionalne i lokalne vlasti odlučuju o tome hoće li prenijeti preporuke u administrativne kapacitete i konkretne političke mjere te na koji će to način učiniti.

Kao posljedica toga, u Izvješću Komisije o evaluaciji okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. pokazalo se sljedeće: „Djelotvornost u napretku prema integraciji Roma ocijenjena je općenito ograničenom, uz znatne razlike među područjima i zemljama. U području obrazovanja ustanovljen je najveći napredak (poboljšanja u pogledu sprječavanja ranog napuštanja školovanja, ranog i predškolskog odgoja te obveznog školovanja, no pogoršanja u pogledu segregacije). Samoprocjena zdravstvenog statusa Roma poboljšana je, no zdravstveno osiguranje i dalje je ograničeno. Nisu primijećena poboljšanja u pristupu zapošljavanju te je udio mladih Roma koji nisu zaposleni, ne školuju se niti stručno osposobljavaju (NEET) čak i povećan. Situacija sa stanovanjem i dalje je teška. Prepoznat je određeni napredak u pogledu općeg cilja borbe protiv siromaštva. Antiromizam i zločini iz mržnje i dalje uzrokuju veliku zabrinutost unatoč dokazima o određenom smanjenju broja iskustava diskriminacije koja Romi imaju pri pristupu uslugama u nekim područjima[6].”

Broj romskih učenika koji su napustili obrazovanje u razdoblju od 2011. do 2016. na razini srednje škole u prosjeku se smanjio s 87 % 2011. na 68 % 2016. godine. Udio Roma koji rano napuštaju školovanje u usporedbi s pripadnicima opće populacije koji rano napuštaju školovanje i dalje je visok u svim zemljama[7].

U 2019. godini i dalje je bilo 68 % Roma koji su rano napustili obrazovanje. Osim toga, samo 18 % romske djece prijeđe na više razine obrazovanja te su stope izostajanja s nastave i ranog napuštanja školovanja znatno više nego za druge kategorije učenika.[8]

Kad je riječ o zapošljavanju, postoji znatna razlika između Roma i neromskog stanovništva, uključujući u pogledu mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET). Stope zaposlenosti Roma iznose oko 40 % u većini država članica, dok se udio Roma u skupini NEET u prosjeku povećao s 56 % na 63 % između 2011. i 2016.[9]

Razlike u stanovanju i dalje su velike jer oko 30 % Roma i dalje živi bez vode u svojim stambenim objektima, a 36 % njih živi bez zahoda, tuša ili kupaonice[10].

U razdoblju od 2011. do 2016. nije ostvaren znatan napredak u udjelu/broju Roma obuhvaćenih zdravstvenim osiguranjem. Udio Roma obuhvaćenih nacionalnim zdravstvenim osiguranjem iznosi 76 %, što je znatno manje nego u slučaju neromskog stanovništva. Udio Roma koji svoj zdravstveni status ocjenjuju „dobrim” ili „vrlo dobrim” iznosi 68 %. Više od četvrtine Roma smatra da su zbog svojeg zdravlja ograničeni u svojim aktivnostima, a 22% njih ima dugotrajnu bolest ili zdravstvene probleme. U okviru za nacionalne strategije integracije Roma navodi se da očekivani životni vijek pri rođenju u EU-u iznosi 76 godina za muškarce i 82 godine za žene. Očekivani životni vijek za Rome deset je godina kraći. Osim toga, iako stopa smrtnosti novorođenčadi u EU-u iznosi 4,3 na tisuću živorođene djece, postoje dokazi da je ta stopa znatno viša među romskim zajednicama.

Stoga se smatra da je glavna slaba točka postojećeg okvira njegova neobvezujuća priroda. Riječ je o neobvezujućoj politici koja se uglavnom oslanja na političku volju svih razina vlasti u državama članicama za provedbu nacionalnih strategija, uključujući administrativne kapacitete i proračune. Nažalost, većina država članica razvila je nacionalne strategije, a da pritom nije dodijelila odgovarajuća proračunska sredstva za njihovu provedbu[11].

Kako bi se to ispravilo, predlažemo direktivu EU-a za jednakost i uključivanje osoba romskog podrijetla za razdoblje nakon 2020., zakonodavni akt obvezujuće prirode za države članice u pogledu ciljeva uključivanja Roma koje treba ostvariti. Politička potpora u slučaju naglog porasta rasizma prema različitim manjinskim skupinama ključna je točka za uključivanje romskog stanovništva. Kako bi se osigurala politička predanost potencijalnoj direktivi za razdoblje nakon 2020., potrebna je velika mobilizacija ključnih dionika, uz istraživanje mogućnosti u vezi s predstojećim predsjedništvima EU-a. U skladu s tim pristupom dodijelit će se odgovarajuća sredstva i to bi moglo dovesti do uspješnije provedbe nacionalnih strategija ili akcijskih planova, osobito na regionalnoj i lokalnoj razini. EU mora povezati svoje političke i financijske prioritete s tom direktivom. Uključivanje osoba romskog podrijetla bit će jedan od prioriteta pri izradi lokalnih i nacionalnih proračuna. Potrebno je razviti učinkovitije i ojačane mehanizme praćenja i nadzora a, u slučaju donošenja direktive, Europska komisija i države članice osigurat će da dodijeljena sredstva budu pravilno potrošena i da se ne zloupotrebljavaju.

Još jedan razlog za kritiku upotreba je zajedničkog naziva „Romi”. Iako je u okviru EU-a raznolikost istaknuta pod širokim krovnim pojmom „Romi”[12], u njemu nije prepoznata raznolikost među stanovništvom romskog podrijetla. Termin „Romi” ili dvostruki termin „Sinti i Romi”, koji su korišteni u politikama i raspravama EU-a, ne odražavaju heterogenost te manjine te se stoga osobe romskog podrijetla poput pripadnika skupina Kalè, Manuši, Lovari, Rissende, Bajaši, Domare, Kalderaši, Romanichal i Sinti osjećaju isključenima ili neobuhvaćenima. Romi su jedna od skupina osoba romskog podrijetla u Europi. Članovi zajednice često kritiziraju korištenje imena jedne skupine za opisivanje drugih skupina u politikama i raspravama EU-a.

Na temelju toga, politikom za jednakost i uključivanje osoba romskog podrijetla nakon 2020. u obzir bi trebalo uzeti unutarnju heterogenost zajednice u prioritetnim područjima i pobrinuti se za to da nitko ne bude zapostavljen, uključujući one bez etničke pripadnosti, kao što su Aškali, Egipćani ili Putnici, koji su svejedno stigmatizirani kao „Cigani”. Osim toga, naziv koji se odnosi na sve skupine trebao bi biti „osobe romskog podrijetla”.

Prioriteti u trenutačnom okviru nisu usklađeni. Tematska područja aktivnosti kao što su sudjelovanje u politici, romska umjetnost i kultura te romski jezik i povijest trebala bi biti izričito spomenuta u politici za razdoblje nakon 2020., kao dodatne mjere uz četiri glavna prioritetna područja, odnosno obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i zdravstvenu skrb[13].

Kako bi se to postiglo na djelotvoran način, Europska komisija i države članice moraju prijeći s paternalističkog pristupa (odozgo prema dolje), koji se uglavnom koristi za razvoj postojećeg okvira, na nepaternalistički. Pristup odozdo prema gore omogućio bi osobama romskog podrijetla da djelotvornije sudjeluju u donošenju politika na svim razinama: lokalni i regionalni dionici (nevladine organizacije, aktivisti, stručnjaci, članovi zajednice itd.) također se moraju uključiti u osmišljavanje, provedbu i praćenje javnih politika prema osobama romskog podrijetla nakon 2020. S obzirom na nepaternalistički pristup, direktiva EU-a za jednakost i uključivanje osoba romskog podrijetla nakon 2020. sastavit će se na temelju pouzdanijih kvantitativnih i kvalitativnih podataka: buduće strategije temeljit će se na najnovijim dostupnim podacima s obzirom na to da ćemo u odnosu na 2011. imati širi pristup većem broju zajednica i znatnim izvorima rješenja za poboljšanje situacije osoba romskog podrijetla. Ti podaci moraju biti temelj detaljnih i realnih akcijskih planova s realnim i odgovarajućim unaprijed utvrđenim proračunom, koji će biti uključen u nacionalne, regionalne i lokalne proračune, u skladu s razmjerima potreba osoba romskog podrijetla u pogledu socijalne uključenosti.

Dobra je praksa u tom kontekstu državni ugovor koji je savezna država Baden-Württemberg potpisala s Njemačkim regionalnim udruženjem Sinta i Roma. Godine 2014. osnovano je zajedničko vijeće. Članovi vijeća predstavnici su njemačkih Sinta i Roma u saveznoj državi Baden-Württemberg, ali i predstavnici vlade, parlamenta i općinskih udruženja te savezne države. Njihov će rad prvenstveno biti usmjeren na promicanje obrazovanja i kulture Sinta i Roma[14].

Kada govorimo o usmjerenju direktive i nacionalnih strategija integracije Roma nakon 2020., naglasak ne bi trebao biti uglavnom na marginaliziranim osobama romskog podrijetla. Umjesto toga, preporučuje se povećanje ulaganja u romsku mladež, žene i djecu (osobito djecu u osnovnoj školi koja se suočavaju s poteškoćama u pohađanju nastave zbog nesigurne financijske i socijalne situacije svojih obitelji) i njihova osnaživanja te posvećivanje veće pažnje mobilnosti Roma unutar EU-a.

Budući da u postojećem okviru ispočetka nije postojao odgovor na antiromizam, države su bile nesklone uključivanju izričitih mjera usmjerenih na borbu protiv diskriminacije i, konkretno, antiromizma u nacionalne strategije.

U svojem Istraživanju o Romima i Putnicima iz 2019. Agencija za temeljna prava utvrdila je da je „gotovo polovica ispitanih Roma i Putnika (44 %) doživjela uznemiravanje potaknuto mržnjom u razdoblju od 12 mjeseci koji su prethodili istraživanju”[15]. Primjerice, istraživački tim Sveučilišta u Leipzigu zaključio je da masovni antiromizam često ostane zanemaren: „60 posto Nijemaca slaže se s tvrdnjom da Sinti i Romi naginju kriminalu, a 49,2 posto njih želi da se pripadnicima tih skupina zabrani pristup središnjim dijelovima gradova.”[16] Povrh toga, u doba pandemije koronavirusa na Rome se svaljivala krivnja za širenje virusa. Nažalost, to se dogodilo u istočnoeuropskim zemljama[17]. Stoga se borba protiv antiromizma, posebnog oblika rasizma usmjerenog protiv osoba romskog podrijetla, mora odvijati u svim ključnim područjima sljedeće politike EU-a za razdoblje nakon 2020. Potrebno je razviti preventivne i reaktivne mjere te ih uključiti u politike za pitanja Roma nakon 2020. Države članice moraju službeno priznati antiromizam kao poseban oblik rasizma usmjeren protiv osoba romskog podrijetla i provesti posebne mjere protiv njega na svim razinama na kojima se javlja.

 


 

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma: borba protiv negativnih stavova prema osobama romskog podrijetla u Europi

(2020/2011(INI))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

 uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Europsku socijalnu povelju, Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina te izvješća i preporuke povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe, Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) i druge instrumente Vijeća Europe,  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i međunarodne ugovore Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, uključujući Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena te Konvenciju o pravima djeteta,

 uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo[18],

 uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja[19],

 uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima[20],

 uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice[21],

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. travnja 2011. naslovljenu „Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020.” (COM(2011)0173) i naredna izvješća o provedbi i evaluaciji,

 uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama[22], zaključke Vijeća od 8. prosinca 2016. o ubrzavanju procesa integracije Roma i zaključke Vijeća od 13. listopada 2016. o tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 14/2016,

 uzimajući u obzir izvješća Europskog parlamenta iz 2010. o Strategiji EU-a za uključivanje Roma i Izvješće o rodnim aspektima europskog okvira za nacionalne strategije uključivanja Roma iz 2013.;

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. povodom Međunarodnog dana Roma – rasna netrpeljivost prema Romima u Europi i priznanje na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu[23],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2017. o aspektima temeljnih prava u integraciji Roma u EU-u: borba protiv anticiganizma[24],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine[25],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o potrebi za jačim strateškim okvirom EU-a za nacionalne strategije integracije Roma nakon 2020. i o osnaživanju borbe protiv anticiganizma[26],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju o borbi protiv diskriminacije nad državljanima EU-a koji pripadaju manjinama u državama članicama EU-a usvojenu 7. veljače 2018.[27],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o regijama koje zaostaju u EU-u[28],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o porastu neofašističkog nasilja u Europi[29],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. studenog 2018. o minimalnim standardima za manjine u EU-u[30],

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. rujna 2019. naslovljenu „Izvješće o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma za 2019.” (COM(2019)0406)[31],

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. prosinca 2018. naslovljenu „Izvješće o evaluaciji okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020.” (COM(2018)0785)[32],

 uzimajući u obzir postupak zbog povrede prava pod naslovom „Nepoštovanje Direktive 2000/43/EZ o rasnoj jednakosti: diskriminacija romske djece u obrazovanju (brojevi povreda 20142174, 20152025 i 20152206),

 uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava,

 uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o položaju Romkinja SOC/585-EESC-2018,

 uzimajući u obzir Poznansku deklaraciju partnera sa zapadnog Balkana o integraciji Roma u okviru procesa proširenja EU-a,

 uzimajući u obzir Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji (EU-MIDIS II.) koje je objavila Agencija Europske unije za temeljna prava,

 uzimajući u obzir Opću preporuku politike br. 13 Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI),

 uzimajući u obzir Program UN-a za održivi razvoj do 2030.,

 uzimajući u obzir Kartu siromaštva iz 2016. koju je izradila Svjetska banka i u kojoj su utvrđene najslabije razvijene regije u Europi,

 uzimajući u obzir relevantna izvješća i preporuke istraživačkih ustanova i romskih odnosno proromskih organizacija civilnog društva, uključujući lokalne romske nevladine organizacije,

 uzimajući u obzir europske građanske inicijative „Minority SafePack” i „Kohezijska politika za jednakost regija i održivost regionalnih kultura”,

 uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

 uzimajući u obzir mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za prava žena i jednakost spolova,

 uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0147/2020),

A. budući da romsko stanovništvo čini najveću etničku manjinu u Europi,

B. budući da je u postojećem okviru raznolikost istaknuta pod širokim krovnim pojmom „Romi”; budući da u njemu nije prepoznata raznolikost među romskim stanovništvom; budući da su se naziv „Romi” i dvostruki naziv „Sinti i Romi” koristili u doba kad su donositelji odluka odlučivali o politikama u pogledu Roma bez sudjelovanja pripadnika romskih zajednica, zbog čega su se te zajednice osjećale isključenima iz tih politika, te da definicija koja se koristi u europskim politikama i raspravama ne odražava heterogenost romske zajednice, zbog čega je ta zajednica često kritizira;

C. budući da će se raznolikost romskog stanovništva puno bolje prikazati u zakonodavnom prijedlogu za jednakost, uključivanje i sudjelovanje osoba romskog podrijetla za razdoblje nakon 2020.; budući da naziv „romsko stanovništvo” obuhvaća osobe romskog podrijetla ili podrijetlom iz skupina Kalè, Manuši, Lovari, Rissende, Bajaši, Domare, Kalderaši, Romanichal i Sinti; budući da se novom definicijom romskog stanovništva na bolji način uključuje čak i osobe koje su stigmatizirane nazivom „Cigani”, a nemaju odgovarajuću etničku pripadnost, kao što su Egipćani, Aškali ili Putnici;

D. budući da znatan udio osoba romskog podrijetla u Europi živi u izrazito nesigurnim uvjetima, kako u ruralnim tako i u urbanim područjima, te u vrlo lošim socioekonomskim okolnostima[33]; budući da je većina romskog stanovništva uskraćena za svoja temeljna ljudska prava u svim područjima života;

E. budući da prema Drugom istraživanju Europske unije o manjinama i diskriminaciji (EU-MIDIS II.), 61 % građana EU-a smatra da je diskriminacija romskog stanovništva raširena u njihovoj zemlji; budući da duboko ukorijenjen, stalan i strukturni te često institucionalan i državni antiromizam i dalje postoji na svim razinama europskog društva i svakodnevno se manifestira te je prepoznat kao velika prepreka u postizanju punog potencijala romskog stanovništva kao građana EU-a i u potpunom uživanju temeljnih prava, socijalne uključenosti i jednakosti u svim područjima života, uključujući stanovanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zapošljavanje;

F. budući da je romsko stanovništvo i dalje žrtva sve prisutnijeg govora mržnje, posebno u školama, na društvenim mrežama, ali i u govorima javnih ličnosti, političara i službenika; budući da je romsko stanovništvo također izloženo policijskom nasilju, uključujući kolektivno kažnjavanje, rasnom profiliranju te stambenoj i školskoj segregaciji; budući da su za borbu protiv te pojave potrebne specifične mjere; budući da manjkavosti u vladavini prava i u području kaznenog prava vode do nedovoljne razine zaštite i pristupa pravdi žrtvama policijskog nasilja, a državna tijela nerijetko progone žrtve;

G. budući da borba protiv antiromizma s pomoću postojećeg zakonodavstva o borbi protiv diskriminacije nije dovoljna; budući da države članice EU-a trebaju pokazati odlučnost da prekinu taj začarani krug antiromizma, posebno u odnosima romskog stanovništva s lokalnim, regionalnim i nacionalnim administrativnim tijelima, te da osiguraju jednakost i nediskriminaciju svog romskog stanovništva i omoguće im puno uživanje njihovih temeljnih ljudskih prava;

H. budući da rasizam prema romskom stanovništvu dovodi do nasilja i ubijanja; budući da su stope uznemiravanja potaknutog mržnjom i zločini iz mržnje prema romskom stanovništvu i dalje vrlo visoke i budući da se većina incidenata potaknutih mržnjom ne prijavljuje;

I. budući da prema istraživanju EU-MIDIS II. iz 2015. oko 80 % Roma u devet država članica EU-a s najvećim udjelom romskog stanovništva živi ispod praga siromaštva svoje države; budući da je siromaštvo ishod i pokretač antiromizma, isključenosti u pogledu obrazovanja, zapošljavanja i stanovanja; budući da je ključni cilj Strategije EU-a 2020. za pametan, održiv i uključiv rast bio iz rizika od siromaštva izvesti 20 milijuna osoba, uključujući romsko stanovništvo; budući da je broj osoba izloženih siromaštvu ili društvenoj isključenosti između 2008. i 2017. pao za 3,1 milijun, EU je daleko od ostvarenja svog cilja iz Strategije EU-a 2020., odnosno smanjenja tog broja za 20 milijuna do 2020.;

J. budući da svaka treća osoba romskog podrijetla živi u stambenom prostoru bez vode iz slavine te svaki deseti u stambenom prostoru bez električne energije; budući da tek nešto više od polovine ima zahod na ispiranje ili tuš u kući, a 78 % Roma živi u prenapučenim stambenim objektima; budući da velik broja romskog stanovništva i dalje živi u neformalnim, nehigijenskim i nestalnim naseljima u bijednim životnim uvjetima; budući da mnogi ne posjeduju identifikacijske dokumente i nemaju zdravstveno osiguranje[34];

K. budući da 43 % romskog stanovništva doživi diskriminaciju pri pokušaju kupnje ili unajmljivanja stambenog prostora te da nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima u pogledu jednakosti; budući da bi, prema mogućnostima, a posebno u neformalnim naseljima, trebalo poticati regularizaciju prava vlasništva; budući da bi ukidanje neformalnih naselja (deložiranje) trebalo biti popraćeno odgovarajućim mjerama, uključujući ponudu alternativnog stanovanja; budući da nikakve pravne ni političke mjere nisu poduzete protiv država članica kako bi se okončale stambena segregacija i prisilne deložacije te kako bi se osigurao pristup kvalitetnim stambenim prostorima; budući da loš pristup stanovanju i javnim komunalnim uslugama, kao što su pitka vode i sanitarni uvjeti, loše utječe na obrazovanje, zapošljavanje i zdravlje te na sveukupnu društvenu uključenost;

L. budući da su životni vijek i zdravstveni status romskog stanovništva u svim europskim zemljama znatno niži u usporedbi s neromskim stanovništvom; budući da očekivano trajanje života pri rođenju u EU-u iznosi 76 godina za muškarce i 82 godine za žene, dok se procjenjuje da je za romsko stanovništvo ono deset godina kraće; budući da stopa smrtnosti novorođenčadi u EU-u iznosi 4,3 na tisuću živorođene djece i da postoje dokazi da je ta stopa znatno viša među romskim zajednicama;

M. budući da je kod romskog stanovništva stopa nepismenosti izrazito visoka i da oni rano napuštaju školovanje; budući da tek svako drugo romsko dijete pohađa predškolu ili vrtić, a vrlo mali udio nastavlja školovanje nakon obveznog obrazovanja; budući da se 50 % romskog stanovništva u dobi između 6 i 24 godine ne obrazuje; budući da je samo 21 % Romkinja i 25 % Roma u dobi od 16 do 24 godine završilo srednjoškolsko ili više obrazovanje (ISCED3); budući da je 2019. 68% romske djece rano napustilo obrazovanje unatoč cilju od 10 % iz prethodne okvirne strategije za Rome i Strategije EU-a 2020.; budući da je samo 18 % romske djece prešlo na više razine obrazovanja te da su stope izostajanja s nastave i ranog napuštanja školovanja među romskim učenicima znatno više nego za druge kategorije učenika; budući da je diskriminatorno etiketiranje mnoge romske djece kao djece s posebnim obrazovnim potrebama praksa koja dovodi do nerazmjernog broja romske djece koja pohađaju škole za djecu s posebnim potrebama, čime ih se izdvaja iz redovnog školskog sustava te često dobivaju nižu razinu obrazovanja; budući da mnoge države članice i dalje provode izravnu i neizravnu segregaciju romske djece;

N. budući da se romsko stanovništvo suočava s diskriminacijom u pristupu inicijativama za zapošljavanje kao što je Jamstvo za mlade, budući da javne službe za zapošljavanje često nemaju kapaciteta za uključivanje romskog stanovništva ili primjenjuju neizravne diskriminirajuće prakse; budući da je u 2015. stopa plaćenog radnog odnosa za romsko stanovništvo u dobi od 20 do 64 godine bila 43 %, što je znatno niže od prosjeka EU-a od 70 %, budući da je položaj mladih znatno lošiji jer 63 % romskog stanovništva u dobi od 16 do 24 godine nije zaposleno, ne obrazuje se niti se osposobljava, u usporedbi s prosjekom EU-a od 12 %, budući da rezultati pokazuju znatnu razliku između spolova, uz 72 % mladih žena romskog podrijetla koje nisu zaposlene, ne obrazuju se niti osposobljavaju, u usporedbi s 55 % mladih muškaraca; budući da je 43 % Roma i 22 % Romkinja u nekom obliku plaćenog radnog odnosa; budući da su donošenjem europskog stupa socijalnih prava u prvi plan stavljeni temeljno pravo svake osobe na rad i jačanje socijalnih prava, što pozitivno utječe na živote osoba koje pripadaju marginaliziranim skupina, kao što je romsko stanovništvo; budući da mnogi pripadnici romskog stanovništva koji žive na granici ekstremnog siromaštva zbog toga moraju prihvatiti poslove za plaću koja je daleko niža od minimalne plaće, drugi su prisiljeni preživljavati baveći se neformalnim poslovima kao što je prikupljanje metalnog otpada ili plastičnih boca, zbog čega se izrazito povećava vjerojatnost njihova iskorištavanja;

O. budući da se u izvještaju stručnjaka i izvješću Europske komisije iz 2019. o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma prepoznaje da čimbenici uspjeha obuhvaćaju intersekcijske, međusektorske i integrirane pristupe rješavanju pitanja diskriminacije i višedimenzionalne isključenosti te da su Romkinje, Romi pripadnici LGBT skupine i romsko stanovništvo s invaliditetom suočeni s intersekcijskom diskriminacijom; budući da je u izvješćima među prioritetima navedena potreba za pružanjem potpore romskom stanovništvu u pristupu pravosuđu s naglaskom na žrtve intersekcijske diskriminacije i jačanjem kapaciteta tijela za jednakost za suzbijanje diskriminacije romskog stanovništva;

P. budući da su ženske pripadnice romskog stanovništva naročito zakinute kada je riječ o pravima žena i da se često suočavaju sa sve izraženijim oblicima verbalnog, fizičkog, psihičkog i rasnog uznemiravanja te etničkom segregacijom u ustanovama zdravstvene skrbi za majke; budući da su u tim ustanovama Romkinje smještene u odvojenim prostorijama sa zasebnim kupaonicama i kantinama; budući da su u nekim državama članicama Romkinje bile sustavno podvrgavane prisilnoj sterilizaciji te da ne mogu dobiti odgovarajuću odštetu, pa tako ni naknadu za to kršenje njihovih ljudskih prava;

Q. budući da su okolišne nepravde redovito povezane sa zdravstvenim rizicima i negativnim posljedicama za pripadnike romskog stanovništva i budući da su oni nerazmjerno pogođeni opterećenjima za okoliš, imaju manji pristup okolišnim resursima i uslugama te su diskriminirani s obzirom na pravo na informacije, sudjelovanje u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša;

R.  budući da je izradom prvog okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma potreba za poboljšanjem položaja romskog stanovništva stavljena na dnevni red europske politike, da su stvorene ključne institucionalne strukture i mreže te da je stavljen pritisak na države članice da izrade nacionalne strategije za rješavanje svojih nedostataka; budući da je, na temelju rezultata evaluacije postojećeg okvira EU-a važno nastaviti i unaprijediti nacionalne strategije uključivanja romskog stanovništva vođene prijedlogom za razdoblje nakon 2020. u kojima se zahtijeva veća usklađenost država članica, promiče primjena dodatno obvezujućih ciljeva kako bi se povećale predanost i odgovornost; budući da bolja provedba nacionalnih strategija podrazumijeva da se te strategije prenesu u nacionalne, regionalne i lokalne sektorske politike, kao i potrebu za djelotvornijom upotrebom sredstava EU-a, osobito za dugoročne projekte integracije;

S. budući da je zakonodavni prijedlog za jednakost, uključivanje i sudjelovanje romskog stanovništva te za suzbijanje antiromizma potreban da se mora bazirati na realističnijim kvantitativnim i kvalitativnim raščlanjenim podacima prikupljenima uz potporu romskih organizacija civilnog društva, uključujući one na lokalnoj razini;

T. budući da je romska kultura dio europske kulture i europskih vrijednosti te da su Romi doprinijeli kulturnom bogatstvu, raznolikosti, gospodarstvu i zajedničkoj povijesti EU-a; budući da zaštita i jačanje kulturnog naslijeđa povezanog s nacionalnim manjinama u državama članicama imaju ključnu ulogu u socijalnoj koheziji;

U. budući da su države članice odgovorne za razvoj i učinkovitu primjenu nacionalnih strategija uključivanja romskog stanovništva u skladu s načelom supsidijarnosti; budući da se iz lokalnih, regionalnih i nacionalnih proračuna država članica, uz nadopunu sredstvima EU-a, trebaju dodijeliti odgovarajuća sredstva za provedbu nacionalnih strategija uključivanja osoba romskog podrijetla nakon 2020.; budući da je potrebno razviti učinkovite i ojačane mehanizme nadzora i sankcioniranja; budući da se EU i države članice moraju pobrinuti za to da se sredstva dodjeljuju za ciljeve i projekte koji imaju najveći potencijalni dugoročni učinak na položaj romskog stanovništva te da su ispravno iskorištena i da ih se ne zloupotrebljava;

V. budući da otprilike polovina romskog stanovništva u Europi živi izvan Europske unije; budući da je njihov položaj i dalje osobito problematičan u većini država kandidatkinja, potencijalnih kandidatkinja i susjednih zemalja; budući da Europska unija može snažno utjecati na njihov položaj u okviru pregovora o pristupanju i pružanja financijske pomoći;

W. budući da se u kreiranju politika na svim razinama treba bolje osigurati ravnopravno sudjelovanje i osnaživanje romskog stanovništva: lokalni, regionalni, nacionalni i europski dionici (nevladine organizacije, aktivisti, stručnjaci, članovi zajednice itd.), moraju biti u znatnoj mjeri uključeni u osmišljavanje, provedbu i praćenje javnih politika prema osobama romskog podrijetla u razdoblju nakon 2020.;

X. budući da je većina ugroženih zajednica romskog stanovništva često zapostavljena i isključena iz nacionalnih programa uključivanja zbog ograničenja u metodologijama mapiranja koje se primjenjuju kad se utvrđuju zajednice kojima su oni najpotrebniji; budući da bi se pri osmišljavanju programskih intervencija analize trebale točno usmjeriti na geografsko područje te broj obitelji i osoba koje se suočavaju sa socioekonomskom isključenosti;

Y. budući da bi se ciljevi uključivanja romskog stanovništva trebali uskladiti s horizontalnim ciljevima Europske unije, a posebno s planom oporavka, s novim višegodišnjim financijskim okvirom za 2021. – 2027., s europskim zelenim planom, europskim stupom socijalnih prava, europskim semestrom, UN-ovim Ciljevima održivog razvoja do 2030., novom zajedničkom poljoprivrednom politikom, Fondom za pravednu tranziciju, Novim programom vještina za Europu, europskom digitalnom strategijom, strategijom za MSP-ove i održivu i digitalnu Europu; budući da je politička potpora ključna točka za uključivanje romskog stanovništva; budući da je za osiguranje političke predanosti i odgovornosti država članica potrebna velika mobilizacija ključnih dionika na svim razinama, uključujući u Vijeću;

Z. budući da antiromizam u našim društvima postoji stoljećima te da je bio najokrutniji tijekom holokausta, kad je, kako se procjenjuje, ubijeno 500 000 pripadnika romskog stanovništva; budući da je antiromizam na teritoriju današnje Rumunjske poprimio oblik gotovo petstogodišnjeg ropstva pripadnika romskog stanovništva; budući da zbog stoljeća diskriminacije i socijalne isključenosti romsko stanovništvo nije moglo djelotvorno i u značajnoj mjeri ostvarivati koristi od kontinuiranog socioekonomskog razvoja naših društava; budući da je romsko stanovništvo bilo zapostavljeno te su se, stoga, povećale razlike između njega i općeg stanovništva; 

AA. budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 pogoršala stanje marginaliziranih zajednica romskog stanovništva u prenapučenim kampovima i naseljima, da su se povećali diskriminacija i isključivanje romskog stanovništva te rasizam i policijsko nasilje prema tom stanovništvu, da su sve izraženiji antiromski stavovi prema romskom stanovnišvu kao širiteljima virusa, te da je romsko stanovništvo zbog ograničenog pristupa zdravstvenoj skrbi, pitkoj vodi, sanitarnom čvoru i hrani u većem riziku od obolijevanja od bolesti COVID-19; budući da je krizna situacija uzrokovana bolešću COVID-19 stoga i više nego jasno istaknula hitnu potrebu za rješavanjem pitanja uključenosti romskog stanovništva na razini EU-a i država članica; budući da bi države članice trebale osigurati hitnu potporu i zdravstvenu skrb kako bi se ograničilo širenje virusa te da ekonomske i socijalne posljedice krize uzrokovane bolešću COVID-19 najviše ugrožavaju romsko stanovništvo i produbljuju postojeće nejednakosti u svim prioritetnim područjima uključivanja romskog stanovništva;

 

Zakonodavni prijedlog EU-a za jednakost, uključivanje i sudjelovanje romskog stanovništva te za suzbijanje antiromizma; strateški prijedlog EU-a za razdoblje nakon 2020., prioriteti i odgovarajuća sredstva

1. prima na znanje da je romsko stanovništvo izloženo neprestanom antiromizmu, specifičnom obliku rasizma, koji vodi do viših stopa siromaštva i socijalne isključenosti; sa žaljenjem primjećuje da se, unatoč stalnom socioekonomskom napretku u EU-u i nastojanjima, na europskoj i nacionalnoj razini, da se osigura uključenost romskog stanovništva, cjelokupna situacija s romskim stanovništvom u EU-u nije poboljšala; uzrok toga je nerijetko i stalno prisutan antiromizam, kao i nedostatak političke volje; stoga poziva Komisiju da bude primjer drugima i uvede „politiku uključivanja romskog stanovništva” kako bi se perspektiva romskog stanovništva uključila u sve faze i razine glavnih politika, programa i projekata, a da se pritom ne isključuje ciljani pristup, te kako bi se spriječila diskriminacija u područjima politika EU-a općenito i omogućile afirmativne mjere i aktivno uključivanje osoba romskog podrijetla; poziva i države članice da slijede taj put i kreiraju politike koje pridonose aktivnom uključivanju romskog stanovništva u naša društva;

2. poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog za jednakost, uključivanje i sudjelovanje romskog stanovništva te za suzbijanje antiromizma na temelju detaljne procjene učinka i sustavnog savjetovanja s romskim stanovništvom, (pro)romskim stručnjacima i nevladinim organizacijama na nacionalnoj, regionalnoj i posebno lokalnoj razini, kao i s ostalim zainteresiranim dionicima, kao što su Vijeće Europe i Agencija za temeljna prava (FRA); smatra da bi se taj prijedlog mogao temeljiti na članku 19. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju EU-a kao primjerenoj mjeri za borbu protiv diskriminacija na temelju etničkog podrijetla romskog stanovništva; poziva Komisiju da uzme u obzir unutarnju heterogenost zajednice u prioritetnim područjima prijedloga direktive EU-a za razdoblje nakon 2020., da se pobrine za to da nitko ne bude zapostavljen te da pri upućivanju na romske skupine u politikama i raspravama EU-a nakon 2020. koristi naziv „romsko stanovništvo”; napominje da bi u prijedlog javne politike EU-a nakon 2020. za romsko stanovništvo kao dodatne mjere uz četiri glavna prioritetna područja, odnosno obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i zdravstvenu skrb, trebalo uvrstiti jasno upućivanje na ravnopravno sudjelovanje u svim područjima javnog života, političko sudjelovanje te jezik, umjetnost, kulturu i povijest romskog stanovništva;

3. smatra da će se prijedlogom prednost dati postizanju značajnog pozitivnog utjecaja; prijedlog bi trebao kombinirati socioekonomske aspekte s pristupom temeljenim na pravima, uključujući plan za uklanjanje nejednakosti u vezi sa stanovanjem, zdravljem, zaposlenošću i obrazovanjem; trebao bi uključivati konkretne, usporedive, ostvarive, obvezujuće i vremenski ograničene ciljeve zaštite i bolje uključenosti pripadnika romskog stanovništva, uključujući one koji pripadaju skupinama izloženima višestrukoj diskriminaciji, kao što su mladi, žene i djevojčice, LGBTI osobe i osobe s invaliditetom, ciljeve promicanja uključivog obrazovanja, razvoja u ranom djetinjstvu i borbe protiv diskriminacije i segregacije; trebao bi jamčiti pravedan pristup, uzimajući u obzir kolektivnu i strukturnu prirodu diskriminacije romskog stanovništva; ističe da bi se prijedlog Europske komisije za razdoblje nakon 2020. trebao usredotočiti na borbu protiv siromaštva i antiromizma, poboljšanje životnih i zdravstvenih uvjeta te kombiniranje ciljanog i općeg pristupa;

4. prima na znanje da je za uspješan i vjerodostojan budući europski proces uključivanja romskog stanovništva potrebno iz temelja promijeniti pristup te prilikom osmišljavanja politika s paternalističkog prijeći na nepaternalistički pristup romskom stanovništvu; naglašava da bi se u svim državama članicama EU-a trebalo ubrzati nacionalna nastojanja za uključivanje romskog stanovništva; ističe, međutim, da bi naglasak trebalo staviti na države s većim brojem romskog stanovništva u kojima neučinkovit proces uključivanja Roma predstavlja makroekonomske izazove, produbljuje regionalne razlike i stoga otežava socijalnu koheziju u EU-u; naglašava da bi potpora EU-a tim zemljama trebala odgovarati izazovima, da bi veću pažnju trebalo posvetiti učinkovitosti politika i mjera u tim zemljama, smatra da bi prijedlog strategije za razdoblje nakon 2020. trebao uključivati i vanjsku komponentu koja se odnosi na zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje te zemlje susjedstva u okviru koje bi EU mogao pružiti potporu tim zemljama u razvoju sveobuhvatnih dugoročnih strategija za uključivanje romskog stanovništva te ponuditi financijsku potporu u područjima kao što su obrazovanje, zdravlje, stanovanje i zapošljavanje;

5.  poziva Komisiju da ojača vezu između glavnih financijskih i političkih instrumenata EU-a i ciljeva povezanih sa socioekonomskim razvojem i uključivanjem romskog stanovništva kako je navedeno u pravno obvezujućem prijedlogu Komisije; poziva Komisiju da aktivira sredstva za ravnopravnost, uključivanje i sudjelovanje romskog stanovništva iz Višegodišnjeg financijskog okvira za 2021. – 2027. i Plana oporavka EU-a; ustraje da u tom pogledu subjekti koji se bave diskriminirajućim aktivnostima protiv romskog stanovništva, ili u tu svrhu donose odluke ili primjenjuju mjere, ne bi trebali biti prihvatljivi za financiranje iz proračuna Unije; poziva Komisiju, države članice i zemlje proširenja da prilagode postojeće glavne financijske mehanizme i učine ih fleksibilnima za mješovito korištenje sredstava u romskim zajednicama omogućivanjem pristupa informacijama, aktivnostima otvaranja, izgradnji kapaciteta, pružanju tehničke pomoći i jamstava u procesu prijave za financiranje; mišljenja je da sredstva često najučinkovitije troše lokalne vlasti i nevladine organizacije na lokalnoj razini te stoga poziva Komisiju da poveća sredstva koja im se izravno dodjeljuju i u provedbu uključi lokalne predstavnike romskog stanovništva; smatra da bi za pružanje potpore romskim i proromskim organizacijama civilnog društva u obzir trebalo uzeti fleksibilnije uvjete sufinanciranja jer si mnoge nevladine organizacije, posebno na lokalnoj razini, ne mogu priuštiti vlastiti financijski doprinos, što lokalne NVO-e sprječava da pristupe sredstvima EU-a; poziva Komisiju da učinkovito odgovori na zabrinutosti zbog toga što se prostor neovisnog civilnog društva u nekim državama članicama sve više smanjuje; zabrinut je zbog toga što bi izbijanje koronavirusa moglo dovesti do rezova u programima „Prava i vrijednosti” u okviru sljedećeg VFO-a za razdoblje 2021.–2027., što će negativno utjecati na organizacije civilnog društva koje se zalažu za romske zajednice i tako utjecati na aktivnosti rada s romskim zajednicama; poziva Komisiju i države članice da na učinkovit način riješe taj problem; 

6. poziva države članice da dopune financijsku podršku EU-a za poboljšanje položaja romskog stanovništva; poziva države članice da navedu koja bi razina financiranja bila potrebna za provedbu predloženih mjera za uključivanje romskog stanovništva i koliko je sredstava dostupno za takve mjere u nacionalnom proračunu i proračunu EU-a;

7. poziva države članice da u svoje regionalne i lokalne razvojne strukture ugrade bolje metodologije mapiranja za marginalizirane romske zajednice i snažnije mehanizme financiranja koji omogućuju ciljana ulaganja u marginalizirane romske zajednice i bolju integraciju romskih zajednica u provedbu sredstava kako bi se osiguralo da dodijeljena sredstva zaista dospiju do romskog stanovništva te da ih se propisno iskoristi te da ne dođe do zlouporabe;

Prikupljanje raščlanjenih podataka

2

8. naglašava potrebu za sustavnim prikupljanjem pouzdanih podataka raščlanjenih prema etničkom podrijetlu i spolu za potrebe analize potreba i konteksta te kao pomoć u određivanju ciljnih vrijednosti i pokazatelja učinka kako bi se osigurao najbolji ishod u smislu usklađivanja potreba s planiranjem i izradom proračuna na nacionalnoj razini i razini EU-a; naglašava važnost metoda evaluacije hipotetskog učinka kako bi se smanjio jaz između okvira politika i provedbe na terenu; podsjeća da ključno ograničenje nekih intervencija čini razlika između ambicije i kapaciteta strukture uspostavljene za postizanje rezultata zbog izostanka planiranja na temelju podataka, nedostatnog proračuna i pojave novih nepredviđenih potreba;

9. podsjeća da je 2016. ERS zaključio da su praćenje i ocjena napretka u provedbi nacionalnih strategija integracije Roma bili znatan izazov za sve posjećene države članice; poziva Komisiju da osmisli inovativne pristupe usmjerene na učinke i temeljene na podacima kao izravan doprinos sljedećoj generaciji programa;

10.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama na izradi zajedničke metodologije za prikupljanje i objavu podataka o jednakosti razvrstanih po etničkom podrijetlu kako je definirano Direktivom EU-a o rasnoj jednakosti, koji su dobrovoljni i anonimni te kojima se osigurava zaštita osobnih podataka, samoodređenje i savjetovanje s relevantnim zajednicama, kako bi se prikupili pouzdani i usporedivi podaci u skladu s relevantnim nacionalnim zakonskim okvirima i zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka te podržale politike utemeljene na dokazima, poboljšala učinkovitost poduzetih strategija i mjera i utvrdili strukturni problemi;

11. poziva države članice da upotrijebe sve dostupne podatke s pomoću kojih će uspostaviti referentne vrijednosti i usmjeriti razvoj programa politika; naglašava da je ključno razviti točniji profil romskog stanovništva i njihovih potreba, uključujući u zemljama kandidatkinjama; ističe da bi u tom pogledu bile ključne smjernice Agencije za temeljna prava;

Jednako sudjelovanje romskog stanovništva u postupcima donošenja odluka, nacionalne strategije integracije

12. poziva Komisiju da uspostavi uključiv mehanizam kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje romskih i proromskih organizacija civilnog društva, stručnjaka i članova zajednice na svim razinama, uključujući i one koji su aktivni na lokalnoj i regionalnoj razini, te pomaknulo s paternalističkog prema nepaternalističkom pristupu, vodeći računa o rodnoj perspektivi i u političkoj raspravi i u donošenju odluka; poziva države članice da promiču obrazovanje i odaziv glasača romskog podrijetla;

13.  poziva Komisiju da razvije romsku radnu skupinu u cilju lakšeg uključivanja Roma u različita područja politika i osnaživanja romskog stanovništva pružanjem potpore izgradnji kapaciteta svih dionika uključenih u upravljanje europskim i nacionalnim romskim politikama i u njihovu provedbu, i to na značajan, dostojanstven, nepristran, uključiv i transparentan način; poziva države članice da isto čine prilikom izrade vlastitih nacionalnih strategija za uključivanje romskog stanovništva za razdoblje nakon 2020.; naglašava da lokalni i regionalni dionici, uključujući nevladine organizacije, aktiviste, lokalne stručnjake, regionalne stručnjake, članove zajednice, osobe pogođene antiromizmom, moraju biti u značajnoj mjeri uključeni u razvoj, provedbu i praćenje nacionalnih strategija uključivanja i drugih javnih politika usmjerenih prema romskog stanovništvu te da sudjelovanje pripadnika romske zajednice mora biti obvezujući zajednički standard kvalitete za budući okvir i nacionalne strategije za uključivanje;

14. poziva države članice da razviju nacionalne strategije za uključivanje romskog stanovništva za razdoblje nakon 2020. s pripadajućim sveobuhvatnim okvirom za zajedničku procjenu i s odgovarajućim unaprijed utvrđenim proračunom, koji će biti uvršten u nacionalne, regionalne i lokalne proračune i podložan periodičkoj reviziji i evaluaciji i koji će odražavati razmjere potreba romskog stanovništva u pogledu socijalne uključenosti; naglašava da uključivanje romskog stanovništva mora biti jedan od prioriteta pri izradi lokalnih, regionalnih i nacionalnih proračuna; poziva države članice da borbu protiv antiromizma uključe u horizontalan pristup u svoje nacionalne strategije za uključivanje, i to u svim područjima javnog života; poziva Komisiju da u preporuke za pojedinu zemlju uključi procjenu napretka u postizanju ciljeva iz nacionalnih strategija za uključivanje;

Antiromizam i intersekcijska diskriminacija

15. ponavlja svoje stajalište i preporuke koje je donio Rezolucijom od 25. listopada 2017. o aspektima temeljnih prava u integraciji Roma u EU-u: borba protiv anticiganizma; budući da su dosad poduzete ograničene mjere, poziva Komisiju da te preporuke ugradi u svoj prijedlog EU-a za jednakost, uključivanje i sudjelovanje romskog stanovništva te za suzbijanje antiromizma nakon 2020., osobito preporuke koje se odnose na antiromizam te istinu i pomirenje jer su to temelji izgradnje snažnog i uključivog društva; snažno odbacuje politički diskurs i populizam u cilju izrade vladine politike kojom se potiče antiromizam, svaljuje krivnja na romsko stanovništvo te izravno ili neizravno promiče diskriminacija ili segregacija; mišljenja je da takve političke mjere nisu protivne samo nacionalnim ustavima, nego i temeljnim pravima i vrijednostima iz Ugovora o EU-u; stoga poziva Komisiju da poduzme hitne mjere pokretanjem postupaka zbog povrede prava ako postoji rizik od kršenja prava EU-a;

16. poziva države članice da službeno priznaju antiromizam kao poseban oblik rasizma usmjeren protiv romskog stanovništva;

17. poziva Komisiju i države članice da se uhvate ukoštac s antiromizmom u ključnim područjima prijedloga direktive za razdoblje nakon 2020. te zahtijeva donošenje učinkovitih europskih i nacionalnih zakonodavnih i političkih mjera kako bi se suočila s tim problemom u državama članicama i u zemljama proširenja; smatra da je borba protiv antiromizma horizontalno pitanje koje bi se trebalo uzeti u obzir u svim područjima politike Unije, uključujući nove tehnologije; poziva države članice da se pobrinu da nove tehnologije koje kreiraju i upotrebljavaju tijela kaznenog progona ne prouzrokuju diskriminaciju rasnih i etničkih manjina; poziva Komisiju da u razvoj i provedbu budućeg okvira politika dodatno uključi nacionalna tijela za ravnopravnost; nadalje poziva Komisiju da u cilju borbe protiv antiromizma razvije snažnu sinergiju nacionalnih tijela za ravnopravnost i nacionalnih kontaktnih točaka za Rome; poziva države članice da tijelima za ravnopravnost zajamče stvarnu neovisnost, mandat i potrebna sredstva kako bi im se omogućilo da svoje zadaće izvršavaju promičući i štiteći temeljna prava romskog stanovništva; smatra da su tijela za promicanje jednakosti odgovarajuće ustanove za prikupljanje podataka i utvrđivanje trendova o antiromizmu te njihovo prosljeđivanje na europsku razinu;

18. poziva države članice da osiguraju jednak pristup pravosuđu i jednakost pred zakonom za romsko stanovništvo; poziva države članice da zaštite romsko stanovništvo od prijetnji krajnje desnih skupina, istraže slučajeve policijskog nasilja i osiguraju sudjelovanje romskog stanovništva u tijelima za izvršavanje zakonodavstva i snagama sigurnosti;

19. potiče države članice da donesu smjernice i razviju osposobljavanje za policijske snage radi sprječavanja nerazmjerne kriminalizacije romskog stanovništva, etničkog profiliranja, prekomjernih postupaka pretresa, iznenadne racije u romskim naseljima, proizvoljne zapljene i uništavanja imovine, prekomjerne upotrebe sile tijekom uhićenja, napada, prijetnji, omalovažavajućeg postupanja, fizičkog zlostavljanja i uskraćivanja prava tijekom policijskog ispitivanja i pritvora, nedovoljne primjene policijskih mjera u slučaju kaznenih djela počinjenih protiv romskog stanovništva, uskraćivanja ili nedovoljnog pružanja pomoći, zaštite (primjerice u slučajevima trgovanja ljudima i žrtava nasilja u obitelji) ili istraživanja slučajeva kaznenih djela koje prijavljuju pripadnici romskog stanovništva (posebno zločina iz mržnje); poziva države članice da osiguraju da nadležna tijela provedu puno policijsko istraživanje takvih slučajeva; poziva države članice da osiguraju primjerene pravne lijekove;

20. pozdravlja mišljenja Vijeća Europe da govor mržnje na internetu poziva na dodatno razmatranje i djelovanje kad je riječ o zakonskoj regulativi te na nove načine borbe protiv govora mržnje, kao što su alternativna slika i tehnologije provjere činjenica;

21. poziva države članice da osiguraju učinkovitu provedbu Direktive o rasnoj jednakosti u praksi te učinkovitu provedbu Okvirne odluke o rasizmu i ksenofobiji radi borbe protiv trajnog antiromizma; ponavlja svoj poziv Vijeću da deblokira pregovore o horizontalnoj direktivi o suzbijanju diskriminacije jer je ona preduvjet za postizanje ravnopravnosti u EU-u;

22. nadalje poziva države članice da povećaju svoja nastojanja u suzbijanju diskriminacije, govora mržnje i zločina iz mržnje u okviru nacionalnog i europskog antidiskriminacijskog zakonodavstva, posebno u pogledu nadzora situacije u kojoj se nalaze pogođene žrtve romskog podrijetla i pružanja pomoći u sudskim postupcima;

23. podsjeća na obvezu država članica iz Direktive o rasnoj jednakosti da odrede specijalizirano tijelo za promicanje jednakog postupanja prema svim osobama bez diskriminacije na temelju rasnog ili etničkog podrijetla;

24. smatra da bi EU i države članice trebali reagirati u pogledu položaja i prava pojedinaca koji se suočavaju s diskriminacijom na više osnova u EU-u, a posebno žena, migranata, LGBTI osoba, osoba s invaliditetom;

25. podsjeća da mediji imaju ključnu ulogu u smanjenju antiromskih stavova nediskriminirajućim izvješćivanjem o manjinama;

Zdravlje

26. poziva države članice da razviju mjere za poboljšanje pristupa kvalitetnoj i cjenovno pristupačnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj zaštiti za romsko stanovništvo, uključujući spolnu i reproduktivnu zdravstvenu zaštitu, posebno za žene, djecu, starije i osobe s invaliditetom; ponavlja da je ključan element u tom pogledu poboljšanje pristupa zdravstvenim uslugama, što se odnosi i na fizički pristup i na uklanjanje nematerijalnih prepreka kao što su predrasude i rasizam;

27. poziva države članice da dodijele dovoljna sredstava za poboljšanje općeg zdravstvenog stanja romskih zajednica kroz zdravstveno i spolno obrazovanje, mobilne aktivnosti zdravstvenih pregleda u odvojenim područjima, zdravstvene informativne kampanje o prevenciji i osposobljavanje zdravstvenih i socijalnih radnika o različitosti, što pridonosi prilagodbi zdravstvenih sustava EU-a različitosti;

28. snažno osuđuje etničku segregaciju žena romskog porijekla u ustanovama za zdravstvenu skrb za majke; poziva države članice da odmah zabrane sve oblike etničke segregacije u zdravstvenim ustanovama, uključujući ustanove zdravstvene skrbi za majke;

29. poziva države članice da osiguraju učinkovite i pravovremene pravne lijekove svim osobama koje su bile žrtve prisilne sterilizacije, među ostalim, uspostavom učinkovitih sustava kompenzacije;

Jednak i pravedan pristup obrazovanju, romskoj umjetnosti, jeziku i kulturi

30. poziva Komisiju da osmisli nove instrumente za financiranje ili potprograme koji će biti komplementarni mjerama država članica za ciljanu i prilagođenu potporu kvalitetnom obrazovanju romskih učenika u dobi od 3 godine nadalje koji se suočavaju s ekstremnim siromaštvom i nemaju odgovarajući pristup postojećim i budućim obrazovnim i socijalnim inicijativama financiranja EU-a, kao što su Erasmus Plus, jamstvo za djecu ili Europski socijalni fond plus;

31. primjećuje da je u nekim državama članicama tijekom proteklih godina postignut tek ograničen napredak u obrazovanju socijalno ugrožene romske djece, posebno zbog nedostatka političke volje i antiromizma, zbog čega je jaz između romskih i neromskih učenika i studenata u pogledu ishoda obrazovanja i dalje velik; podsjeća da je za prekidanje ciklusa međugeneracijskog prijenosa siromaštva ključno da se romskoj djeci pruže jednaki uvjeti na početku života; potiče države članice da u svim područjima politika usvoje holistički pristup te da obrazovanje romske djece uvrste na vrh dnevnih redova vlada;

32. preporučuje da obrazovanje ranjivih romskih učenika počne što prije, uzimajući u obzir specifične uvjete u svakoj državi članici, te da im se omogući pristup povoljnim, pristupačnim i uključivim uslugama ranog predškolskog odgoja i obrazovanja; apelira na države članice da razvijaju i provode strategije i programe usmjerene na olakšavanje pristupa romskog stanovništva objektima za skrb o djeci, školama i sveučilištima, što je preduvjet za osobni i profesionalni razvoj, te podsjeća da su izvannastavne aktivnosti, kao što su sportske ili umjetničke aktivnosti, izvrsno sredstvo uključivanja;

33. poziva Komisiju i države članice da osiguraju odgovarajuće financiranje nevladinih organizacija koje pružaju takve aktivnosti jer su te aktivnosti ključne za stvaranje okruženja i uvjeta u kojima djeca različitog podrijetla imaju jednake prilike; smatra da je razmjena dobrih praksi među državama članicama također ključna u tom području;

34. posebno je zabrinut zbog visoke razine segregacije romske djece u školama i diskriminirajuće prakse smještanja romske djece u škole za djecu s intelektualnim poteškoćama, koja je prisutna u nekim državama članicama; poziva predmetne države članice da prekinu takve prakse u skladu s primjenjivim antidiskriminacijskim zakonodavstvom; poziva države članice EU-a da daju prioritet mjerama za uklanjanje bilo kakvog oblika segregacije romskih učenika u školama ili razredima u skladu s Preporukom Vijeća iz 2013. i provedbom širokog raspona mjera koje aktivno uključuju lokalne dionike, posebno romske roditelje i djecu, te organizacije u zajednici te osmišljavanjem aktivnosti za podizanje razine osviještenosti;

35. poziva države članice da osiguraju da sve škole i inspektorati ispunjavaju svoje zakonske obveze u praksi kad je riječ o desegregaciji škola i da se obvežu da godišnje prikupljaju i objavljuju podatke o stanju segregacije škola na svim razinama, uključujući sankcioniranjem onih koje se toga ne pridržavaju; poziva države članice da razmjenjuju dobre prakse kao što su uspostava, opremanje i osiguravanje sredstava za ministarsku komisiju za desegregaciju kako bi se poduprle škole koje rade na desegregaciji i sankcionirale one koje je ne primjenjuju; podsjeća na to da je Komisija pokrenula tri postupka zbog povrede prava zbog segregacije romske djece; smatra da posljednjih godina nije bilo vidljivih poboljšanja usprkos Komisijinim naporima; stoga poziva Komisiju da poduzme daljnje korake i uputi te predmete na Sud Europske unije ako je potrebno;

36.  podsjeća da je roditelje romske djece potrebno hitno uključiti u sve faze školovanja njihove djece; apelira na države članice da izrade programe usmjerene na uključenost roditelja romske djece u proces školovanja svoje djece te obrazovni i osobni razvoj; naglašava da sposobnost država članica da se zajamči sudjelovanje roditelja romske djece uvelike ovisi o nekoliko faktora, i društvenih i ekonomskih, te traži pružanje posebne potpore, u obliku zdravstvene cjelovitosti, školske hrane i odjeće, za romske obitelji koje se suočavaju s ekonomskim, socijalnim, medicinskim i stambenim poteškoćama; smatra da bi za djecu koja su napustila školovanje i/ili su nepismena i nemaju osnovne vještine trebalo osmisliti nove prilike kako bi nastavila svoje obrazovanje; poziva države članice da u tom pogledu u potpunosti iskoriste Fond europske pomoći za najpotrebitije;

37. poziva države članice da romskoj djeci osiguraju jednak pristup obrazovanju visoke kvalitete, uključujući učenju kroz društveno koristan rad ili prilike za cjeloživotno učenje; poziva države članice da se u okviru redovnih školskih kurikula i medija strukturno pozabave temama poštovanja različitosti, međukulturnog razumijevanja i ljudskih prava; da u okviru školskih kurikula obrađuju teme ljudskih prava, demokratskog građanstva i romske povijesti te da podijele i prošire romske sveučilišne programe na europskoj razini;

38. poziva države članice da osmisle zakone i mjere politike čiji je cilj osigurati odštetu svoj romskoj djeci kojoj su postavljene pogrešne dijagnoze i koja su smještena u posebne škole ili razrede i škole namijenjene isključivo Romima na temelju svojeg etničkog podrijetla te su im posljedično uskraćena temeljna prava i prilike za kvalitetno obrazovanje i dobra radna mjesta;

39. smatra da nas je bolest COVID-19 primorala na aktivnu primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) i metoda; ističe međutim da je pandemija ukazala na to da postoji nedovoljna pripremljenost u pogledu digitalne transformacije jer obitelji romskog podrijetla i njihove škole često nisu bile opremljene odgovarajućim IKT alatima i vještinama, a obitelji romskog podrijetla često si ne mogu priuštiti električnu energiju i internetsku vezu, smatra da je posjedovanje IKT uređaja ključ računalnog obrazovanja i stoga potiče Komisiju da izradi skup IKT alata te da ga distribuira najranjivijim obiteljima i djeci kako bi im osigurala osnovne alate za učenje na daljinu i pripremila ih za digitalno doba; smatra da je pristup internetu i IKT vještinama temelj predstojećeg digitalnog doba za svakog građanina i stoga ključan i za osnaživanje romskog stanovništva; stoga poziva Komisiju da u svoj prijedlog za razdoblje nakon 2020. uključi i odredbe povezane s internetskim pristupom; poziva države članice da dodaju IKT vještine u svoje kurikule od rane dobi i da ulažu u programe digitalne pismenosti kojima se podupiru romska djeca;

40.  poziva države članice da promiču romski jezik, kulturu i povijest u školskim kurikulima, muzejima i drugim oblicima kulturnog i povijesnog izražaja te da prepoznaju doprinos romske kulture kao dijela europske baštine; poziva države članice da razviju usklađene i dosljedne mjere s primjerenim proračunima kako bi se potaknula, poduprla i promicala romska umjetnost i kultura, da istraže i sačuvaju materijalnu i nematerijalnu baštinu tradicionalne romske kulture te da obnove i promiču tradicionalne romske vještine;

Kvalitetno i cjenovno pristupačno stanovanje, sudska zaštita u pitanjima okoliša

41. ističe da se stanovanje ne može smatrati robom, već nužnošću bez koje ljudi ne mogu u potpunosti sudjelovati u društvu i imati pristup temeljnim pravima; poziva Komisiju i države članice da u svoje politike uključe preporuke iz izvješća Povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe pod nazivom „Pravo na cjenovno pristupačno stanovanje, zanemarena dužnost Europe”, s posebnom uputom da se osigura da sve države članice odmah prihvate obvezu iz članka 31. revidirane Europske socijalne povelje, koji se odnosi na pravo na stan, i da povećaju ulaganja u socijalno i cjenovno pristupačno stanovanje kako bi se iskorijenili nepodnošljivo visoki troškovi stanovanja, posebno za marginalizirane skupine;

42. snažno poziva države članice da osiguraju da su osobe romskog podrijetla propisno registrirane i imaju identifikacijske dokumente i rodne listove te da je njihova imovina (zemljište i nekretnina) također registrirana kako bi se osigurale fleksibilniji zakonski i administrativni postupci za budućnost;

43. poziva države članice da umanje učinke pandemije bolesti COVID-19 u prenapučenim i nehumanim uvjetima stanovanja u kojima živi romsko stanovništvo legalizacijom njihovih neformalnih naselja i ulaganjem u infrastrukturu i poboljšanje stambenih uvjeta za novolegalizirana neformalna naselja; 

44. poziva države članice da donesu sveobuhvatan mehanizam kojim bi se osiguralo da se spriječe i sankcioniraju diskriminacija i povrede prava Roma u području stanovanja, da se riješi pitanje beskućništva te da se osiguraju dostatna i adekvatna odmorišta za selilačko romsko stanovništvo; poziva države članice da spriječe daljnje prisilne deložacije romskog stanovništva tako da se pobrinu da se te deložacije uvijek odvijaju u punom skladu s međunarodnim, europskim i nacionalnim zakonima; poziva države članice da osiguraju da se tim osobama u razumnom roku dostave obavijest i odgovarajuće informacije te ističe da se deložacije ne bi smjele provoditi, a da se pritom ne osigura zamjenski standardan, povoljan i kvalitetan stambeni prostor u desegregiranom okruženju, koji ima pristup komunalnim uslugama; naglašava hitnu potrebu za javnim ulaganjima da bi se prevladala segregacija; poziva države članice da promiču prostornu desegregaciju i ističe da zemljopisna izolacija i stambena segregacija članovima etničkih manjina onemogućuje pristup dostojnim poslovima, neovisno o njihovoj razini kvalifikacija; napominje da je traženje rješenja za deložacije surađivanjem s različitim institucijama od ključne važnosti i da bi se mjere koje se odnose na stambene uvjete romskog stanovništva trebale ugraditi u šire nacionalne aktivnosti i zakonodavne inicijative usredotočene na programe socijalnog stanovanja ili stambene pomoći;

45.  podsjeća da učinke izbijanja bolesti COVID-19 većinom osjećaju najugroženije skupine, uključujući romske zajednice, diljem EU-a i izražava žaljenje zbog toga što se romske zajednice dodatno diskriminira i marginalizira zbog pandemije koronavirusa; poziva države članice da u uvjetima krize uzrokovane bolešću COVID-19 donesu hitne mjere da bi riješile pitanje nedostatka vode, primjerenih sanitarnih uvjeta, električne energije i potrebne infrastrukture u siromašnim romskim zajednicama; poziva države članice da u potpunosti uključe romska naselja u mjere za dezinfekciju, da zabrane ukidanje osnovnih komunalnih usluga tijekom pandemije, da razmotre subvencioniranje troškova potrošnje za najranjivije osobe i osobe koje su izgubile primanja ili zamrzavanje plaćanja do kraja razdoblja obuhvaćenog planom oporavka, da pruže financijsku pomoć jednoroditeljskim obiteljima/samohranim majkama za skrb o djeci, plaćanje stanarine i ostale kućanske troškove kako bi se umanjile financijske poteškoće, posebice u uvjetima gubitka poslova;

46. poziva na provedbu Aarhuške konvencije, u kojoj se povezuju ekološka prava i ljudska prava; preporučuje da se okolišne nepravde uključe u prijedlog za razdoblje nakon 2020. i poziva Komisiju da pokuša riješiti problem različitih oblika ekološke diskriminacije;

Djevojčice i žene pripadnice romskog stanovništva

47. ističe potrebu za davanjem prednosti rodnoj perspektivi i rodno osjetljivim politikama te borbi protiv nasilja (uključujući trgovinu ljudima); potiče sve države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da to hitno učine; napominje da će se u budućim politikama te razlike prepoznati i da će ih se riješiti osiguranjem specifičnih intervencija i posebnih oblika potpore za Romkinje; ističe da bi trebalo predvidjeti specifične mjere za osnaživanje romskih žena i djevojaka jer su često izložene višestrukoj diskriminaciji; 

48. poziva vlade država članica, lokalne vlasti i po potrebi institucije EU-a da putem ženskih organizacija, romskih nevladinih organizacija i odgovarajućih dionika uključe Romkinje u pripremu, provedbu, ocjenjivanje i praćenje nacionalnih strategija integracije Roma te da uspostave veze između tijela za rodnu ravnopravnost, organizacija za prava žena i strategija socijalne uključenosti radi izgradnje povjerenja s zajednicama i osiguravanja osjetljivosti na lokalne kontekste;

49. poziva države članice da se pobrinu za to da njihove nacionalne strategije integracije uključuju posebno poglavlje o pravima žena i rodnoj jednakosti te da svaki odjeljak uključuje mjere rodne osviještenosti kojima se promiču ženska prava i perspektiva rodne jednakosti, posebno kad je riječ o dodjeli financijskih sredstava, u skladu sa zaključcima Vijeća o Okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma u kojima se „traži primjena rodne perspektive u svim politikama i aktivnostima za unapređenje uključivanja Roma”; poziva Komisiju i države članice da ocijene postižu li se politikama željena poboljšanja za žene i djevojčice pripadnice romskog stanovništva te da poduzmu potrebne mjere u slučaju da nije postignut napredak;

50. poziva države članice da osmisle mjere podrške kako bi žene romskog podrijetla u potpunosti mogle ispuniti svoj potencijal i mogućnosti kao neovisni, samopouzdani i emancipirani aktivni građani; poziva države članice da prošire sustave posredovanja u zdravstvu i obrazovanju za Rome i učine ih obveznima za sve romske zajednice, da osiguraju jednog posrednika za svakih 500 stanovnika i da primjereno financiraju i podupiru te sustave, dajući posrednicima ključnu ulogu u procesu uključivanja;

51. poziva Komisiju i države članice da djevojčice i žene romskog porijekla izravnije uključe u politike u području tržišta rada, među ostalim u Jamstvo za mlade;

52. poziva Komisiju i države članice da osiguraju poštovanje temeljnih prava Romkinja i romske djece kako bi se – također s pomoću kampanja za podizanje svijesti – osiguralo da su romske žene i djevojčice obaviještene o svojim pravima u nacionalnom zakonodavstvu o ravnopravnosti spolova i nediskriminaciji, te da se i dalje bori protiv patrijarhalnih i seksističkih tradicija;

Kvalitetne usluge zapošljavanja

53. poziva države članice da zajamče pružanje kvalitetnih usluga zapošljavanja mladih Roma, uključujući onih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju te onih koji se suočavaju s ekstremnim siromaštvom;

54. poziva Komisiju da predstavi komunikaciju o smjernicama i standardima za politike zapošljavanja bez diskriminacije za države članice i poslodavce, uključujući preporuke za donošenje planova za jednakost na razini poduzeća i u sektorskim kolektivnim ugovorima i uvođenje radnih skupina za promicanje raznolikosti na radnom mjestu, uključujući borbu protiv stereotipa, predrasuda i negativnih stavova, sprječavanje diskriminacije u pogledu zapošljavanja, napredovanja, plaće i pristupa osposobljavanju; naglašava činjenicu da bi se ti akcijski planovi za jednakost trebali upotrebljavati i za promicanje etničke i kulturne raznolikosti na radnom mjestu, za razvoj unutarnjih propisa protiv rasizma te diskriminacije i uznemiravanja na radnom mjestu povezanih s rasizmom, za praćenje i preispitivanje zapošljavanja, napredovanja i zadržavanja radne snage prema načelu jednakosti da bi se utvrdile izravne ili neizravne diskriminirajuće prakse i za donošenje korektivnih mjera za smanjenje nejednakosti u svakom od tih područja i, u tu svrhu, prikupljanje podataka o jednakosti u pogledu standarda privatnosti i temeljnih prava;

55. ističe da su najkritičniji aspekti zapošljavanja romskog stanovništva koje treba riješiti učinkovit prijelaz iz obrazovanja na otvoreno tržište rada; naglašava važnost borbe protiv različitih oblika neprijavljenog rada, diskriminacije od strane poslodavaca te na važnost usklađivanja potražnje i ponude za radnom snagom;

56. poziva Komisiju da ispuni preuzetu obvezu i donese akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava te da ugradi uključivanje romskog stanovništva kao pokazatelj u pregled socijalnih pokazatelja; potiče Komisiju i države članice da romskom stanovništvu osiguraju pristup dostojanstvenim poslovima, pravednu plaću i radne uvjete te da zajamče da su sustavi socijalne zaštite i socijalnih usluga prikladni, pristupačni i da se njima koriste svi potencijalni korisnici te da uključuju univerzalno zdravstveno osiguranje bez diskriminacije i programe minimalnog dohotka i mirovinska prava;

°

° °

57. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, vladama i parlamentima država članica i država kandidatkinja, podnacionalnim parlamentima i vijećima država članica i država kandidatkinja, Agenciji Europske unije za temeljna prava, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, Europskom odboru regija, Vijeću Europe i Ujedinjenim narodima.


 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNA PITANJA (29.6.2020)

<CommissionInt>upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove</CommissionInt>


<Titre>o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma: borba protiv negativnih stavova prema osobama romskog podrijetla u Europi</Titre>

<DocRef>(2020/2011(INI))</DocRef>

Izvjestitelj za mišljenje (*): <Depute>Tomáš Zdechovský</Depute>

(*) Pridruženi odbor – članak 57. Poslovnika

 

 

 

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poslove poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

A. budući da u skladu s člankom 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Unija pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti uzima u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv društvene isključenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi;

B. budući da je donošenje europskog stupa socijalnih prava ključno za jačanje socijalnih prava osoba koje pripadaju marginaliziranim skupinama, kao što su osobe romskog podrijetla;

C. budući da sa zadovoljstvom pozdravljamo obvezu koju je Komisija preuzela da razvije ojačani europski strateški okvir za razdoblje nakon 2020. za jednakost Roma, socijalnu i gospodarsku pravdu i borbu protiv antiromizma;

D. budući da su Romi najveća europska etnička manjina, od kojih oko 6 milijuna živi u EU-u, ne samo u etnički različitim, već i u izrazito različitim socioekonomskim uvjetima i izloženi su višestrukoj diskriminaciji; budući da oko 80 % Roma živi ispod praga rizika od siromaštva svoje države; budući da je udio Roma u plaćenom radu 43 % (od čega muškarci čine 56 %, a žene 29 %), u usporedbi s prosjekom EU-a od 70 % u 2015.[35]; budući da 50 % Roma u dobi od 6 do 24 godine ne pohađa školu, a 63 % mladih Roma (u dobi od 16 do 24 godine) nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (engl. not in education, employment or training, NEET) u usporedbi s prosjekom EU-a od 12 %[36]; budući da sve veći udio Roma u skupini NEET ukazuje na to da se 2016. stanje u tom području pogoršalo u odnosu na 2011.[37];

E. budući da su rodna ravnopravnost i položaj romske djece i mladeži dva ključna područja za integraciju i uključivanje Roma koja nisu dostatno riješena na razini EU-a ni na razini država članica[38]; budući da znatan udio Romkinja živi u nesigurnim uvjetima i nalazi se u posebno ranjivom položaju zbog intersekcijske diskriminacije; budući da ravnopravnost žena i muškaraca treba osigurati i poticati u svim područjima, uključujući sudjelovanje na tržištu rada, uvjete zaposlenja, plaću, kvalifikacijsko osposobljavanje, promjenu karijere, mogućnosti za razvoj karijere i napredovanje u karijeri;

F. budući da životni uvjeti Roma, njihov stupanj školovanja i njihov zdravstveni status određuju njihov socioekonomski položaj i položaj na tržištu rada; budući da se Romi često suočavaju sa začaranim krugom siromaštva, isključenosti, niskom razinom obrazovanja i kvalifikacija, što im onemogućava pronalazak stabilnog zaposlenja jer ne ispunjavaju uvjete za zaposlenje; budući da se Romi, posebno starije osobe, nalaze u ranjivom položaju zbog trajnih socioekonomskih i zdravstvenih nejednakosti i različitih oblika diskriminacije, uključujući antiromizam i diskriminaciju zbog dobi;

G. budući da borba protiv strukturne diskriminacije Roma, uključujući prioritetna područja obrazovanja, zapošljavanja, pristupa zdravstvenoj skrbi i stanovanju, te značajno poboljšanje njihova socioekonomskog statusa ovisi o povećanju socijalnog i kulturnog kapitala u sredinama u kojima su prisutne romske zajednice i o dugoročnom višedioničkom pristupu integraciji Roma uz aktivno sudjelovanje Roma u svim fazama;

H. budući da se prikupljanje podataka o jednakosti odnosi na sve vrste raščlanjenih podataka koji se upotrebljavaju za procjenu usporednog položaja određenih skupina kojima prijeti rizik od diskriminacije, oblikovanje javnih politika koje doprinose promicanju jednakosti i procjenu njihove provedbe te se provodi na temelju dokaza, a ne pukih pretpostavki; budući da je za prikupljanje takvih podataka (tj. podataka koji otkrivaju etničko podrijetlo ili vjeru) potrebna suglasnost ispitanika čiji se podaci prikupljaju te ono često može biti kontroverzno; budući da je strogo zabranjeno rasno ili etničko profiliranje, pri kojem se ljude, bez njihove suglasnosti, identificira na temelju opažanja trećih strana ili generalizacija na temelju rase, etničkog podrijetla, vjere ili nacionalnog podrijetla;

I. budući da se osobe koje pripadaju manjinskim skupinama i dalje diskriminira kada se prijavljuju za poslove i nakon što se zaposle te se prema njima i dalje nejednako postupa; budući da su niže plaće, nedostatak mogućnosti za razvoj karijere, nesigurni i teški radni uvjeti, ljepljivi pod i stakleni strop, uznemiravanje i zlonamjerno otpuštanje samo neke od manifestacija diskriminacije; budući da etničke manjine češće imaju manji pristup pravima i zaštiti u pogledu zapošljavanja; budući da se etničko podrijetlo čini bitnim i u pogledu uznemiravanja na radnom mjestu i velikom preprekom za napredovanje u karijeri;

J. budući da većina romskih zajednica, posebno onih u središnjoj i istočnoj Europi, živi u izoliranim naseljima, često u područjima u kojima postoji velik utjecaj na okoliš, isključena je iz društva i suočava se s prostornom segregacijom, nedovoljno kvalitetnim uvjetima i generacijskim siromaštvom; budući da, prema izvješću Komisije od 5. rujna o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma (COM(2019)0406), jedna trećina romskih kućanstava nema pristup vodi iz vodovoda, tek nešto više od polovice ima unutarnji toalet s ispiranjem ili tuš, a 78 % Roma 2016. je živjelo u prenapučenom stambenom prostoru; budući da svaka deseta osoba živi u stambenom prostoru bez električne energije; budući da dostupni podaci i pokazatelji rezultata iz reprezentativnih anketa u devet država članica ukazuju na to da je stambena situacija ostala u velikoj mjeri nepromijenjena između 2011. i 2016., uz samo neka poboljšanja u pogledu pristupa vodi i osnovnoj infrastrukturi u pojedinim državama članicama;

K. budući da prostorna segregacija ostaje jedan od ključnih izazova u području stanovanja; budući da 43 % Roma doživi diskriminaciju pri pokušaju kupnje ili unajmljivanja stambenog prostora te da nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima u pogledu jednakosti[39]; budući da je nedostatak imovine i osobnih dokumenata kao što su rodni listovi i osobne iskaznice prepreka ostvarivanju pristupa stanovanju, komunalnim uslugama ili ključnim uslugama državnih potpora;

L. budući da su se poteškoće za Rome povećale zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19, s obzirom na to da su gospodarske i socijalne posljedice krize utjecale na romsko stanovništvo, posebice žene, i produbile postojeće nejednakosti u svim prioritetnim područjima uključivanja Roma; budući da su Romi izloženi velikom riziku od negativnih posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 i imat će ograničen pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, socijalnim naknadama – uključujući naknade za nezaposlenost – ili bilo kojoj drugoj mjeri kojom se nastoji smanjiti utjecaj koronavirusa;

M. budući da loša prometna infrastruktura, nedostatak tijela javne uprave i usluga, posebice visokokvalitetnih obrazovnih ustanova i pružatelja zdravstvene zaštite, pogoršavaju regionalne razlike i getoizaciju;

1. naglašava činjenicu da su Romi jedna od najvećih manjinskih skupina u Europi, koja se suočava s najvećim stopama siromaštva, strukturne diskriminacije i socijalne isključenosti te da se ne poštuju njihova temeljna prava, posebice gospodarska i socijalna; sa žaljenjem napominje da je unatoč gospodarskom prosperitetu u EU-u te unatoč okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma (NRIS) i mjerama iz kohezijskih fondova koje su uvedene u posljednjem desetljeću radi socijalnog uključivanja Roma, ukupan položaj Roma u EU-u stagnirao te je napredak u područjima stanovanja, zapošljavanja, obrazovanja i zdravstvene skrbi bio ograničen; poziva lokalna tijela i vlade da učinkovito provedu NRIS; poziva Komisiju da bude primjer drugima i uvede politiku uključivanja Roma na svim razinama svojih politika, programa i projekata kako bi spriječila diskriminaciju i pomogla potaknuti uključivanje Roma u naša društva; poziva Komisiju da podrži intersekcijski i višedionički pristup nacionalnim strategijama integracije Roma i promiče aktivno sudjelovanje Roma, od pripreme do provedbe strategija;

2. poziva Komisiju da postavi obvezujuće ciljeve, mjere i ciljne vrijednosti za države članice, jasan vremenski okvir te jasne i obvezujuće zahtjeve u pogledu napretka, kao i pokazatelje uspjeha i odgovarajuća financijska sredstva za provedbu sljedećeg Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma; poziva lokalna tijela i vlade da izdvoje provedbu NRIS-a kao prioritet;

3. podsjeća na svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o potrebi za jačim strateškim okvirom EU-a za nacionalne strategije integracije Roma nakon 2020. i o osnaživanju borbe protiv anticiganizma[40], potiče Komisiju i države članice da predlože i obvežu se na ambiciozan, sveobuhvatan i obvezujuć strateški okvir EU-a za jednakost Roma, socijalnu i ekonomsku pravdu i borbu protiv antiromizma za razdoblje nakon 2020. s konkretnim zajedničkim ciljevima na razini EU-a i minimalnim standardima koje države članice mogu prenijeti u nacionalne ciljeve, pri čemu su specifičnosti pojedinih zemalja relevantne u onoj mjeri u kojoj se njima nastoji postići više od minimalnih standarda, i da osiguraju da se višestruka i intersekcijska diskriminacija, rodno osviještena politika i pristup prilagođen djeci odgovarajuće riješe;

4. naglašava potrebu za time da se razbije začarani krug siromaštva u kojem se nalaze Romi tako da se poduzmu učinkovite ciljane mjere od najranije moguće dobi jer ciljane mjere na svim razinama obrazovanja mogu biti učinkoviti instrumenti u borbi protiv siromaštva te ističe potrebu za time da se poboljša prijelaz na više razine obrazovanja i pruži podrška tim mjerama pomoću socijalnih ulaganja;

5. poziva na to da se obrati više pozornosti na države članice koje imaju velik broj romskog stanovništva i povijest prilično neučinkovitih mjera; naglašava da Komisija treba pratiti i bolje podržati te države članice i njihove politike i mjere;

6. poziva Komisiju i države članice da štite uključivu jednakost Roma u svim područjima života, obraćajući posebnu pozornost na to da su žene i djevojke te osobe s invaliditetom žrtve intersekcijske diskriminacije;

7. poziva države članice da usvoje Direktivu Vijeća od 2. srpnja 2008. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM/2008/0426);

8. potiče Komisiju i države članice da uključe siromaštvo, uz poseban naglasak na siromaštvo koje pogađa djecu, socijalnu isključenost, antiromizam i nediskriminaciju kao međusektorske dimenzije putem četiriju ključnih područja Strategije EU-a za uključivanje Roma i NRIS-a, osiguravajući time da jednakost, održive prilike za zapošljavanje, uključivo obrazovanje, kvalitetno stanovanje i odgovarajuća zdravstvena skrb doprinose ukupnom poboljšanju dobrobiti Roma te da se višestruka i intersekcijska diskriminacija, rodno osviještena politika i pristup prilagođen djeci prikladno obrade u strateškom okviru EU-a za NRIS za razdoblje nakon 2020. i u NRIS-u; poziva lokalne i regionalne vlasti i vlade da daju prednost donošenju, reviziji i provedbi NRIS-a u skladu sa strateškim okvirom EU-a za razdoblje nakon 2020. i da zajamče da su te strategije usko povezane s glavnim politikama;

9. poziva Komisiju da osigura ravnopravno sudjelovanje romskih organizacija civilnog društva, stručnjaka i članova zajednice, posebice onih koji su aktivni u raspravama o politikama na lokalnoj i regionalnoj razini i u donošenju odluka;

10. potvrđuje da je potrebno, kako bi se zajamčila socijalna i gospodarska prava romskog stanovništva, razmotriti sveobuhvatniji pristup, koji uključuje jačanje institucionalnog prepoznavanja romske manjine kao socijalnog dionika te učinkovito i organizirano sudjelovanje organizacija civilnog društva koje predstavljaju Rome, što bi omogućilo njihovo konstruktivno sudjelovanje u provedbi, praćenju i evaluaciji gospodarskih i socijalnih politika; poziva Komisiju da razmotri sudjelovanje Roma kao obavezan zajednički standard kvalitete za budući strateški okvir EU-a i nacionalne strategije te da se financijskim i strukturnim mehanizmima osigura njihovo jednako i kvalitetno sudjelovanje;

11. naglašava činjenicu da zapošljavanje otvara put socijalnoj uključenosti i da etničke manjine stoga moraju imati mogućnost potpunog sudjelovanja na tržištu rada i da načelo jednakog statusa i jednake plaće za jednak rad mora vrijediti za sve radnike;

12. poziva Komisiju da predstavi komunikaciju o smjernicama i standardima za politike zapošljavanja bez diskriminacije za države članice i poslodavce, uključujući preporuke za donošenje planova za jednakost na razini poduzeća i u sektorskim kolektivnim ugovorima i uvođenje radnih skupina za promicanje raznolikosti na radnom mjestu, uključujući borbu protiv stereotipa, predrasuda i negativnih stavova, sprječavanje diskriminacije u pogledu zapošljavanja, napredovanja, plaće i pristupa osposobljavanju; naglašava činjenicu da bi se ti akcijski planovi za jednakost trebali upotrebljavati i za promicanje etničke i kulturne raznolikosti na radnom mjestu, za razvoj unutarnjih propisa protiv rasizma te diskriminacije i uznemiravanja na radnom mjestu povezanih s rasizmom, za praćenje i preispitivanje zapošljavanja, napredovanja i zadržavanja radne snage prema načelu jednakosti da bi se utvrdile izravne ili neizravne diskriminirajuće prakse i za donošenje korektivnih mjera za smanjenje nejednakosti u svakom od tih područja i, u tu svrhu, prikupljanje podataka o jednakosti u pogledu standarda privatnosti i temeljnih prava;

13. poziva Komisiju da donese zajednički okvir EU-a za prikupljanje i analizu pouzdanih i usporedivih raščlanjenih podataka o jednakosti u svrhu borbe protiv diskriminacije, među ostalim u području zapošljavanja; dodaje da bi to trebalo uključivati pokazatelje tržišta rada za mjerenje jednakosti, uključujući zaposlenost migranata i manjinskih skupina, uz potpuno poštovanje standarda privatnosti i temeljnih prava;

14. ističe da su najkritičniji aspekti zapošljavanja Roma koje treba riješiti učinkovit prijelaz iz obrazovanja na otvoreno tržište rada, uzimajući u obzir visoku stopu nepohađanja škole, izostajanja s nastave i prekida školovanja povezanu s romskom djecom i mladeži; naglašava važnost borbe protiv negativnih stereotipa, koji su često najveća prepreka za dobivanje posla; naglašava važnost borbe protiv različitih oblika neprijavljenog rada, diskriminacije od strane poslodavaca, važnost usklađivanja potražnje i ponude za radnom snagom i borbe protiv rastućih stopa romske mladeži koja se ne obrazuje;

15. poziva Komisiju da ispuni preuzetu obvezu i donese akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava te da ugradi uključivanje Roma kao pokazatelj u pregled socijalnih pokazatelja; potiče Komisiju i države članice da obrate posebnu pozornost na romsko stanovništvo kako bi uzele u obzir njegovu posebnu situaciju, osigurale mu kvalitetno zapošljavanje, pristup dostojnim poslovima, pravednu plaću i radne uvjete te zajamčile da su sustavi socijalne zaštite i socijalne usluge prikladni, pristupačni i da se njima koriste svi potencijalni korisnici i da uključuju univerzalno zdravstveno osiguranje bez diskriminacije i programe minimalnog dohotka i mirovinska prava;

16. podsjeća da su države članice poduzele nekoliko mjera da bi povećale broj romske djece koja pohađaju školu, primjerice osiguravanjem besplatnog obroka i besplatnih udžbenika u školama kao i produžavanjem obveze pohađanja vrtića/predškolskog obrazovanja od ranije dobi za svu djecu; naglašava da te dobre prakse treba nastaviti;

17. poziva države članice da osiguraju da osobe romskog podrijetla prilikom iskorištavanja svojih prava mobilnosti imaju pristup svoj potrebnoj zdravstvenoj skrbi u državi članici u kojoj borave; naglašava da ni siromaštvo ni status boravka bilo koje osobe ne bi smjeli biti prepreka pristupu zdravstvenim i socijalnim uslugama;

18. poziva države članice da ulože sredstva u nadzor rada i mehanizme za podnošenje pritužbi koji imaju resurse na raspolaganju, pristupačni su i učinkoviti za sve radnike, neovisno o njihovu državljanstvu i statusu boravka, da bi zaštitile radnike od osvete poslodavaca i štetnih posljedica te podržale organizacije civilnog društva kada je riječ o pružanju informacija radnicima o njihovim pravima i tome kako ih iskoristiti;

19. poziva Komisiju i države članice da osiguraju čvrstu povezanost plana oporavka i novog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021.–2027. sa Strateškim okvirom EU-a za jednakost, uključivanje i sudjelovanje Roma, njegovim obvezujućim ciljevima i njihovim izvršenjem putem nacionalnih strategija integracije Roma; u tom pogledu naglašava potrebu za sustavnim prikupljanjem pouzdanih podataka raščlanjenih prema spolu i dobi za potrebe analize potreba i konteksta te utvrđivanje smjernica za određivanje ciljnih vrijednosti i pokazatelja učinka kako bi se osigurao najbolji ishod u smislu usklađivanja potreba s planiranjem i izradom proračuna na nacionalnoj razini i razini EU-a;

20. potiče Komisiju i Vijeće da u Europskom socijalnom fondu plus (ESF+) pristupe rješavanju problema nejednakog položaja u kojem se nalaze Romi diljem EU-a; podsjeća na svoju Rezoluciju od 4. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+)[41], u čijem se članku 4. stavku 1. točki viii.a navodi specifičan cilj „borba protiv diskriminacije i promicanje socioekonomske integracije marginaliziranih zajednica poput romske zajednice”;

21. poziva Komisiju da pažljivo ocijeni pokazatelje učinka integracije Roma za razdoblje 2014.–2020. i da utvrdi najbolje prakse i nedostatke; podsjeća da je praćenje integracije Roma trebalo poboljšati na temelju prioriteta ulaganja ESF-a 9.ii, relevantnih specifičnih ciljeva utvrđenih u operativnim programima ESF-a i Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) i uporabom ESF-ova zajedničkog pokazatelja ostvarenja za sudionike, pokazatelja pojedinih programa i ciljeva;

22. preporučuje da Komisija olakša razmjenu primjera najbolje prakse među državama članicama i prati situaciju kako bi se pružale redovne ocjene;

23. poziva Komisiju i države članice da uključe predstavnike iz romskih zajednica, uključujući mladež, u postupke savjetovanja i odlučivanja na razini EU-a i nacionalnoj razini;

24. podsjeća da su uloga lokalnih i nacionalnih vlada, jaka partnerstva i posvećenost lokalnih dionika, kao što su lokalne općine i školski inspektorati, ključni da bi se postigla održiva integracija Roma;

25. naglašava potrebu za hitnim i temeljitim obvezivanjem relevantnih državnih tijela na desegregaciju romskih učenika u školama, čime bi se poboljšalo njihovo sudjelovanje u cjelokupnom obrazovnom ciklusu i osigurala jednaka kvaliteta i uključivo učenje za sve; sa žaljenjem napominje da je etiketiranje romske djece kao djece s posebnim potrebama i dalje uobičajena diskriminirajuća praksa koja dovodi do nerazmjernog broja romske djece koja pohađaju „posebne” škole, čime ih se izdvaja iz redovnog školskog sustava te često dobivaju nižu razinu obrazovanja; podsjeća na odluke Europskog suda za ljudska prava i postupke zbog povrede povezane s diskriminacijom usmjerenom protiv Roma u školama protiv tri države članice: Češke (2014.), Slovačke (2015.) i Mađarske (2016.); smatra da posljednjih godina nije bilo vidljivih poboljšanja ili su ona bila neznatna usprkos Komisijinim naporima; poziva Komisiju da ocijeni relevantne korektivne mjere i njihov utjecaj na romsku djecu i, ako se one procijene nedostatnima i nedovoljno učinkovitima, da uputi te predmete Sudu Europske unije;

26. podsjeća na važnost uloge romskih nastavnika i njihove prisutnosti u obrazovnim tijelima kada je riječ o podršci postupku desegregacije i poticanju Roma da pohađaju programe za cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih; preporučuje kontinuirano osposobljavanje i zapošljavanje Roma kao mentora mladeži i obrazovnih posrednika da bi se podržali prijelazi u obrazovanju i prijelaz na tržište rada; ističe potrebu za otvorenijom usmjerenosti aktivnih politika tržišta rada, uključujući program garancije za mlade, na Rome te za sustavnim praćenjem i borbom protiv diskriminacije u pogledu pristupa tržištu rada i na radnom mjestu; poziva na osposobljavanje javnih službi za zapošljavanje u pogledu toga kako doprijeti do marginaliziranih skupina i raditi s takvim skupinama;

27. poziva na preoblikovanje zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), koja bi omogućila i promicala inovativne oblike poljoprivrednog rada, uključujući socijalne zadruge za romske zajednice, i koja bi mogla igrati važnu ulogu u stvaranju pravednog, zdravog i ekološki prihvatljivog prehrambenog sustava; naglašava da bi takve mjere doprinijele ostvarivanju ciljeva europskog zelenog plana; poziva na promicanje i razmjenu dobrih praksi u toj domeni među državama članicama;

28. poziva Komisiju i države članice da razviju koordinirane pristupe za integraciju romske djece u društvo; stoga poziva na hitno donošenje europskog jamstva za djecu u okviru fonda ESF+ koji bi uključivao namjenska sredstva za podršku izbavljenju generacije iz siromaštva;

29. naglašava da prepreke u pristupu zdravstvenim uslugama i izostanak osnovne svijesti o zdravlju povećavaju raširenu segregaciju romskih učenika u školi; ističe da su, uz rašireni antiromizam u društvima u kojima žive Romi, strukturne prepreke s kojima se suočavaju u pogledu upisa u predškolu i socijalna isključenost temeljni uzroci segregiranih škola i diskriminacije prema romskoj djeci, što dovodi do začaranog kruga nezaposlenosti i siromaštva; naglašava da je uklanjanje tih temeljnih uzroka uz istovremeno podizanje svijesti od ključne važnosti;

30. pozdravlja nastojanja nekih država članica koje su donijele zakonodavne instrumente radi jamčenja poštovanja kvalitete i ravnopravnosti obrazovanja uz uvođenje uključivog obrazovanja; napominje da je cilj tih mjera što veća integracija romske djece i svih drugih skupina u nepovoljnom položaju u obrazovni sustav od obrazovanja u ranom djetinjstvu do višeg srednjeg obrazovanja, što je preduvjet za djetetov osobni razvoj i karijeru;

31. podsjeća da je opće mišljenje o posrednicima za Rome i programima zdravstvene podrške pozitivno, primjerice kad je riječ o olakšavanju pristupa romske zajednice zdravstvenim uslugama, poboljšanju njezina pristupa sanitarnim i higijenskim objektima te ispunjavanju specifičnih zdravstvenih potreba Romkinja; naglašava da su vlade u Bugarskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj proširile programe posrednika za zdravlje za Rome i da evaluacije tih programa pokazuju pozitivne promjene (tj. smanjili su se diskriminirajuće ponašanje pružatelja zdravstvene skrbi i druge prepreke koje sprječavaju pristup zdravstvenim uslugama te su provedene edukacijske aktivnosti usmjerene na zajednice); naglašava, međutim, da evaluacija takvih programa pokazuje potrebu za kretanjem prema novim i učinkovitijim pristupima, prelazeći s posrednika za Rome na institucionalne reforme kojima se rješava institucionalna diskriminacija u sustavu[42];

32. naglašava važnost toga da se podrži uključivanje roditelja u školske i obrazovne aktivnosti i podigne njihova svijest o važnosti predškolskog obrazovanja, upisivanja djece u školu i pohađanja škole; sa žaljenjem napominje da romska djeca u nekim državama članicama i dalje imaju ograničen pristup predškolskom obrazovanju i skrbi; sa žaljenjem napominje da su EU i države članice daleko od postizanja ciljeva utvrđenih u okviru EU-a za uključivanje Roma;

33. poziva države članice da se pobrinu za to da nadležne regionalne i lokalne vlasti, u suradnji s civilnim društvom i gospodarskim dionicima, provode politike zapošljavanja i socijalne politike usmjerene na Rome te da prate ostvarene rezultate, pritom ne isključujući druge skupine društva u sličnim situacijama; nadalje, poziva države članice da donesu preventivne i korektivne mjere da bi se nadvladali stereotipi i antiromizam na tržištu rada, da postave osnaživanje Roma koji traže posao kao prioritet za javne službe za zapošljavanje i poslodavce te da pruže potporu pri zapošljavanju putem profesionalnog učenja, stažiranja koje uključuje informatičko i jezično osposobljavanje i promicanja poduzetničkih vještina; ističe ključnu ulogu javnih službi za zapošljavanje u promicanju zapošljavanja Roma u državnim službama i pružanju pomoći Romima u nepovoljnom položaju koji traže posao;

34. naglašava važnost promicanja pristupa Roma obrazovanju, visokom obrazovanju, naukovanju te strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO) da bi se promicalo njihovo gospodarsko i socijalno uključivanje; mišljenja je da je SOO i dalje nedovoljno prepoznat kao prioritet i rješenje koje nudi sredstvo za mobilizaciju i pružanje prilika za Rome; potiče države članice da osiguraju da programi strukovnog osposobljavanja usmjereni na Rome odražavaju njihovu posebnu situaciju kao i povećane zahtjeve tržišta rada: podsjeća da se Europa zbog starenja stanovništva suočava s nedostatkom kvalificirane radne snage te da se mlado romsko stanovništvo stoga ne bi trebalo doživljavati kao opterećenje, nego kao prilika i potencijalna buduća radna snaga; poziva države članice da potaknu veću uključenost poduzeća, posebice na lokalnoj razini, i da razmisle o pružanju podrške razvoju socijalnih poduzeća da bi se stvorila održiva radna mjesta za Rome, posebice Romkinje;

35. naglašava da Romi često rade u nesigurnim uvjetima zaposlenja ili u netipičnim situacijama zaposlenja; snažnog je mišljenja da bi novi instrument za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) trebao biti usmjeren na najranjivije osobe u državama članicama;

36. poziva Komisiju da uskladi zakonodavstvo EU-a s pravnim okvirom UN-a u pogledu ljudskog prava na vodu i da proširi primjenjivost direktiva povezanih s vodom tako da uključe poteškoće s dostupnošću i financijskom pristupačnošću usluga vodoopskrbe; poziva Komisiju da razvije pokazatelje i mehanizme za praćenje društvene jednakosti u pogledu pristupa pitkoj vodi i sanitarnih uvjeta u državama članicama, da zaduži Agenciju Europske unije za temeljna prava za provedbu godišnjeg prikupljanja podataka i da izdvoji sredstva za rješavanje pitanja ograničenog pristupa pitkoj vodi i sanitarnih uvjeta za društveno isključene skupine i skupine izložene etničkoj diskriminaciji;

37. poziva države članice da zajedno rade na podizanju svijesti javnosti i njezinu informiranju o uključenosti Roma;

38. poziva države članice da umanje učinke pandemije bolesti COVID-19 u prenapučenim i nehumanim uvjetima stanovanja u kojima žive Romi legalizacijom njihovih neformalnih naselja, ulaganjem u infrastrukturu i poboljšanje stambenih uvjeta za novolegalizirana neformalna naselja te pružanjem dostatnih i primjerenih odmorišta za selilačke Rome; poziva države članice da pruže, kao drugu mogućnost, trajan, primjeren, povoljan, desegregiran smještaj u sigurnom okruženju za Rome koji trenutačno žive u neformalnim naseljima;

39. poziva države članice da u uvjetima krize uzrokovane bolešću COVID-19 donesu hitne mjere da bi riješile pitanje nedostatka vode, primjerenih sanitarnih uvjeta, električne energije i potrebne infrastrukture u siromašnim romskim zajednicama; poziva države članice da u potpunosti uključe romska naselja u mjere za dezinfekciju, da zabrane ukidanje osnovnih komunalnih usluga tijekom pandemije, da razmotre subvencioniranje troškova potrošnje za najranjivije osobe i osobe koje su izgubile primanja ili zamrzavanje plaćanja do kraja razdoblja obuhvaćenog planom oporavka, da pruže financijsku pomoć jednoroditeljskim obiteljima/samohranim majkama za skrb o djeci, plaćanje stanarine i ostale kućanske troškove kako bi se umanjile financijske poteškoće, posebice u uvjetima gubitka poslova;

40. poziva države članice da osiguraju da nijedan Rom ne bude izostavljen kao posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19, tako što će podržati ranjive romske radnike, posebice žene i samohrane roditelje, i uključiti određene odredbe i pokazatelje o Romima pri provedbi europskih instrumenata za privremenu potporu (npr. SURE i Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD));

41. podsjeća na činjenicu da se Direktivom o rasnoj jednakosti[43] pruža zaštita i jamči jednako postupanje u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, što uključuje stanovanje, a to je prvenstveno u nadležnosti nacionalnih i regionalnih vlada; naglašava da kršenje stambenih prava Roma i pružanje Romima slabog pristupa stambenim prostorima i komunalnim uslugama negativno utječe na obrazovanje, zapošljavanje i zdravstvene ishode te ukupno socijalno uključivanje; naglašava potrebu za osiguravanjem pravilnog i pravovremenog prenošenja i odgovarajuće provedbe Direktive;

42. naglašava da je u području ciljanih stambenih intervencija važno uspostaviti participativni proces u koji se Romi uključuju od početka; predlaže da se stambene politike temelje na načelu dijeljenja troškova ili doprinosa korisnika za stanovanje i komunalne usluge, pri čemu bi se romski korisnici mogli organizirati tako da pokrenu vlastite inicijative i sudjeluju u planiranju vlastitih naselja[44];

43. poziva države članice da promiču prostornu desegregaciju i da u osmišljavanje i provedbu stambenih projekata uključe Rome kojima su ti projekti namijenjeni, da bi se smanjile i spriječile prisilne deložacije, da bi se riješilo pitanje beskućništva te da bi se osigurala dostatna i adekvatna odmorišta za selilačke Rome; ističe da zbog zemljopisne izolacije i stambene segregacije članovi etničkih manjina nemaju pristup dostojnim poslovima, neovisno o njihovoj razini kvalifikacija; napominje da je traženje rješenja za deložacije surađivanjem s različitim institucijama od ključne važnosti i da bi se mjere koje se odnose na stambene uvjete Roma trebale ugraditi u šire nacionalne aktivnosti i zakonodavne inicijative usredotočene na programe socijalnog stanovanja ili stambene pomoći; ističe da se deložacije ne bi smjele provoditi, a da se pritom ne osigura zamjenski standardan, povoljan i kvalitetan stambeni prostor u desegregiranom okruženju, koji ima pristup komunalnim uslugama; naglašava hitnu potrebu za javnim ulaganjima da bi se prevladala segregacija;

44. poziva države članice da uzmu u obzir zemljopisne nejednakosti, stambenu segregaciju te sveobuhvatnost i višestrukost nepovoljnog položaja pri planiranju, ciljanju, provedbi i praćenju mjera za uključivanje Roma budući da teritorijalni pristup može biti relevantan u planiranju i provedbi mjera u pogledu socijalne uključenosti; preporučuje da države članice povećaju svoja nastojanja kada je riječ o pružanju pristupa sigurnoj pitkoj vodi, sanitarnim uvjetima, kanalizacijskim sustavima i provedbi prava na odgovarajuć životni standard i prava na zdravo i sigurno okruženje; poziva Komisiju i države članice da osiguraju integraciju politika za borbu protiv antiromizma u svim njegovim oblicima te da prepoznaju ekološku diskriminaciju kao poseban oblik antiromizma; preporučuje da se okoliš uključi u okvir za razdoblje nakon 2020. i poziva Komisiju da pokuša riješiti problem različitih oblika ekološke diskriminacije;

45. poziva Europsku uniju i države članice da se dodatno potrude uskladiti europski semestar, ESF+ i sve fondove EU-a u razdoblju 2021.–2027. s NRIS-om i europskim stupom socijalnih prava te potiče države članice da javno obznane udio svojeg nacionalnog proračuna koji izdvajaju u tu svrhu i da objave popis financiranih projekata;

46. osuđuje svaki oblik diskriminacije pri iznajmljivanju stambenog prostora ili prijavljivanju za posao; stoga podsjeća na obvezu država članica iz Direktive o rasnoj jednakosti da odrede specijalizirano tijelo za promicanje jednakog postupanja prema svim osobama bez izloženosti diskriminaciji na temelju rasnog ili etničkog podrijetla; poziva države članice da povećaju samostalnost, sredstva, mandat i ovlasti svojih nacionalnih tijela za jednakost da bi se pojačala borba protiv diskriminacije, uključujući institucionalnu diskriminaciju, protiv Roma provedbom Preporuke Komisije o standardima za tijela za jednakost[45];

47. poziva države članice da riješe pitanja stambenog zbrinjavanja i beskućništva mjerama kao što su razvoj fonda socijalnih stambenih prostora, promicanje nediskriminatornog pristupa socijalnom stanovanju ili podrškom uspješnim projektima kao što su mikrokrediti za romske obitelji; ističe obećavajuć pristup inicijativa „Housing First” (Najprije stambeno zbrinjavanje) za sprječavanje i borbu protiv beskućništva; preporučuje da države članice razmotre prijelaz s postepenog modela pružanja usluga na usluge koje predvodi stambeno zbrinjavanje, u kojima pružanje stambenog prostora nadopunjava popratna podrška koja obuhvaća elemente zapošljavanja, obrazovanja, zdravlja i razvoja zajednice; poziva države članice da osmisle politike kojima se pruža podrška osobama suočenima sa siromaštvom, uključujući Rome, kako bi mogle imati pristup običnim dostojnim poslovima; poziva države članice da se posebno usredotoče na mladež kako bi ona dovršila srednjoškolsko obrazovanje;

48. potvrđuje da je poseban prioritet financiranja za Rome utvrđen u Uredbi o zajedničkim odredbama[46] i da su preporuke po pojedinim zemljama u vezi s uključivanjem Roma postale preduvjet za dodjelu sredstava za povezanu potporu; poziva države članice i Komisiju da se pobrinu za to da te promjene u praksi dovedu do konkretnih projekata za boljitak Roma[47], neovisno o kategoriji regije. poziva Komisiju da prati provedbu strategija na redovitim sastancima s državama članicama i da objavljuje izvješća o raspodjeli sredstava u tom smjeru; poziva Komisiju da istraži uzroke niskih stopa apsorpcije u nekim državama članicama u skladu s preporukama koje je Europski revizorski sud (ECA) izdao državama članicama i Komisiji u posebnom izvješću[48];

49. sa žaljenjem napominje da postoji slaba veza između raspoloživih instrumenata financiranja i strateških planova i ciljeva povezanih sa socioekonomskim razvojem i uključivanjem Roma; poziva države članice da uspostave učinkovite mehanizme praćenja i nadzora kako bi osigurale da se glavni programi, uključujući one za koje se sredstva izdvajaju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), pravilno troše i ne zloupotrebljavaju; naglašava da je praćenje osobito važno kako bi se planirali i ublažili svi mogući rizici za uspješnu provedbu bilo kojih intervencija te bi dodatno podržalo političke inicijative temeljene na dokazima i učinkovitije određivanje ciljeva i dodjelu sredstava; podsjeća da je Europski revizorski sud 2016. zaključio da su europski strukturni i investicijski fondovi raspodijeljeni među državama članicama na temelju pokazatelja bez ikakve posebne važnosti za romsko stanovništvo i izrazio mišljenje da ti pokazatelji nisu najprikladniji način za određivanje iznosa financijskih sredstava EU-a za integraciju Roma koji bi se trebao dodijeliti pojedinim državama članicama; naglašava važnost metoda evaluacije hipotetskog učinka kako bi se smanjio jaz između okvira politika i provedbe na terenu;

50. mišljenja je da je uključivanje u glavne politike još uvijek relevantno jer ciljane mjere same po sebi neće biti dovoljno učinkovite; naglašava stoga potrebu za dodatnim uključivanjem aspekata integracije Roma u mjere politike EU-a i nacionalne mjere politike;

51. priznaje da prijenos intervencija iz jedne države u drugu nije mehanički proces; premda ciljevi, metode rada i instrumenti mogu biti prenosivi, strategije i procesi trebaju se prilagoditi lokalnom okruženju, a ti uvjeti mogu se odnositi na kapacitet institucija, podršku različitih dionika ili lokalni kontekst; stoga poziva države članice i Komisiju da na odgovarajući način upotrijebe metode evaluacije hipotetskog učinka te da usporede i objasne različite ishode u državama članicama;

52. poziva Europsku uniju i države članice da pojačaju prikupljanje podataka i istraživanje radi bolje identifikacije i razumijevanja intersekcijske diskriminacije; potiče Komisiju da prati višestruke aspekte siromaštva i socijalne isključenosti u romskim zajednicama koristeći se kombiniranim pokazateljem stope rizika od siromaštva i socijalne isključenosti (AROPE) po Eurostatu;

53. potiče Komisiju da razvije inovativne pristupe usmjerene na rezultate i temeljene na podacima koji će se upotrijebiti kao izravan doprinos za sljedeću generaciju programa (program InvestEU za razdoblje 2021.–2027. i program ESF+) i strategija (posebice Strategije EU-a za jednakost i uključivanje Roma za razdoblje nakon 2020.);

54. ističe da posljedice pandemije bolesti COVID-19 u najvećoj mjeri osjećaju najpotrebitije skupine, uključujući romske zajednice diljem Europe; naglašava da se EU treba usredotočiti na neposredne potrebe svojih građana, pružajući brza i primjerena rješenja za postojeće probleme kako bi se ojačala kohezija, povećalo povjerenje u institucije EU-a i provodile u djelo vrijednosti EU-a, a posebice solidarnost; poziva Komisiju i države članice da ocijene utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na položaj romskih zajednica i da razmotre učinkovite mjere; pozdravlja predloženo jačanje Fonda europske pomoći za najpotrebitije da bi se pružila podrška onima kojima je najpotrebnija; sa žaljenjem napominje da pandemija bolesti COVID-19 može dovesti do rezova u sljedećem VFO-u za razdoblje 2021.–2027., što će negativno utjecati na organizacije civilnog društva koje se zalažu za romske zajednice i tako utjecati na njihove aktivnosti.


INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

23.6.2020

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

46

5

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Atidzhe Alieva-Veli, Marc Angel, Gabriele Bischoff, Vilija Blinkevičiūtė, Andrea Bocskor, Milan Brglez, Sylvie Brunet, David Casa, Leila Chaibi, Margarita de la Pisa Carrión, Klára Dobrev, Jarosław Duda, Estrella Durá Ferrandis, Lucia Ďuriš Nicholsonová, Rosa Estaràs Ferragut, Nicolaus Fest, Loucas Fourlas, Cindy Franssen, Heléne Fritzon, Helmut Geuking, Alicia Homs Ginel, France Jamet, Agnes Jongerius, Radan Kanev, Ádám Kósa, Stelios Kympouropoulos, Katrin Langensiepen, Miriam Lexmann, Elena Lizzi, Radka Maxová, Sandra Pereira, Dragoș Pîslaru, Manuel Pizarro, Dennis Radtke, Elżbieta Rafalska, Guido Reil, Daniela Rondinelli, Mounir Satouri, Monica Semedo, Beata Szydło, Eugen Tomac, Romana Tomc, Yana Toom, Marie-Pierre Vedrenne, Nikolaj Villumsen, Marianne Vind, Maria Walsh, Stefania Zambelli, Tatjana Ždanoka, Tomáš Zdechovský

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Anna Júlia Donáth, José Gusmão, Pierfrancesco Majorino, Kim Van Sparrentak

 


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

46

+

PPE

David Casa, Jarosław Duda, Rosa Estaràs Ferragut, Loucas Fourlas, Cindy Franssen, Radan Kanev, Stelios Kympouropoulos, Miriam Lexmann, Dennis Radtke, Eugen Tomac, Romana Tomc, Maria Walsh, Tomáš Zdechovský

S&D

Marc Angel, Gabriele Bischoff, Vilija Blinkevičiūtė, Milan Brglez, Klára Dobrev, Estrella Durá Ferrandis, Heléne Fritzon, Alicia Homs Ginel, Agnes Jongerius, Pierfrancesco Majorino, Manuel Pizarro, Marianne Vind

Renew

Atidzhe Alieva-Veli, Sylvie Brunet, Anna Júlia Donáth, Dragoș Pîslaru, Monica Semedo, Yana Toom, Marie-Pierre Vedrenne

Verts/ALE

Katrin Langensiepen, Mounir Satouri, Kim Van Sparrentak, Tatjana Ždanoka

ECR

Helmut Geuking, Elżbieta Rafalska, Beata Szydło, Margarita de la Pisa Carrión, Lucia Ďuriš Nicholsonová

GUE/NGL

Leila Chaibi, José Gusmão, Sandra Pereira, Nikolaj Villumsen

NI

Daniela Rondinelli

 

5

ID

Nicolaus Fest, France Jamet, Elena Lizzi, Guido Reil, Stefania Zambelli

 

3

0

PPE

Andrea Bocskor, Ádám Kósa

Renew

Radka Maxová

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 


 

MIŠLJENJE ODBORA ZA KULTURU I OBRAZOVANJE (23.6.2020)

<CommissionInt>upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove</CommissionInt>


<Titre>o izvješću o provedbi Nacionalnih strategija za integraciju Roma: borba protiv negativnih stavova prema osobama romskog podrijetla u Europi</Titre>

<DocRef>(2020/2011(INI))</DocRef>

Izvjestitelj: <Depute>Peter Pollák</Depute>

 

 


 

PRIJEDLOZI

Odbor za kulturu i obrazovanje poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. primjećuje da je u nekim državama članicama tijekom proteklih godina postignut tek ograničen napredak u obrazovanju socijalno ugrožene romske djece, posebno zbog nedostatka političke volje i anticiganizma, zbog čega je jaz između romskih i neromskih učenika i studenata u pogledu ishoda obrazovanja i dalje velik; podsjeća da je za prekidanje ciklusa međugeneracijskog prijenosa siromaštva ključno da se romskoj djeci pruže jednaki uvjeti na početku života; potiče države članice da u svim područjima politika usvoje holistički pristup te da obrazovanje romske djece uvrste na vrh dnevnih redova vlada kako bi se učinkovito borile protiv siromaštva, socijalne isključenosti i anticiganizma s kojima se ta djeca suočavaju;

2.  podsjeća na to da su romski učenici građani EU-a te da kao takvi imaju ista prava i obveze, da bi trebali imati jednake mogućnosti i pristup redovnom, visokokvalitetnom i uključivom obrazovnom sustavu na svim razinama; podsjeća da je unatoč postojećem antidiskriminacijskom zakonodavstvu i politikama praksa odvajanja romske djece u zasebne škole ili razrede, čak i u okviru redovnog obrazovnog sustava, u nekim državama članicama i dalje raširena; inzistira na tome da bi trebalo uspostaviti učinkovite strategije za suzbijanje segregacije, utemeljene na mjerilima suzbijanja segregacije i razmjeni najbolje prakse u pogledu inkluzivnog i međukulturnog obrazovanja, posebno u državama članicama EU-a s velikom populacijom Roma; podsjeća da je uloga romskih edukatora u desegregaciji obrazovanja ključna i naglašava potrebu za osvješćivanjem i osposobljavanjem obrazovnog osoblja za suzbijanje diskriminacije kako bi se djelotvorno iskorijenio anticiganizam u obrazovnom sektoru;

3. preporučuje da, s obzirom na važnost kvalitetnog ranog i predškolskog obrazovanja, koji su izravno povezani s boljim ishodima učenja i postavljanjem osnova za kasniju društvenu uključenost, obrazovanje ranjivih romskih učenika počne što prije, po mogućnosti u dobi od tri godine, uzimajući u obzir specifične uvjete u svakoj državi članici, te da im se omogući pristup povoljnim, pristupačnim i uključivim uslugama ranog predškolskog odgoja i obrazovanja; apelira na države članice da razvijaju i provode strategije i programe usmjerene na olakšavanje pristupa Roma objektima za skrb o djeci, školama i sveučilištima, što je preduvjet za osobni i profesionalni razvoj, te podsjeća da su izvannastavne aktivnosti, kao što su sportske ili umjetničke aktivnosti, izvrsno sredstvo uključivanja;

4. ustraje u tome da bi romska djeca trebala biti uključena u obrazovni sustav barem do dovršenja srednjoškolskog obrazovanja; u tu svrhu potiče države članice da se pobrinu za dostatna financijska sredstva tako da se glavnim obrazovnim politikama ojačaju kapaciteti škola i nastavnika kako bi na odgovarajući način odgovorili na potrebe romskih učenika u pogledu učenja; poziva Komisiju da ojača svoju strategiju da se dodatno smanji broj romske djece koja prijevremeno napušta obrazovni sustav i izbjegne ponavljanje razreda, i to analiziranjem mjera s najvećom stopom uspješnosti, omogućavanjem razmjene najboljih praksi među državama članicama i promicanjem priče o uspjehu romskog stanovništva u programu Erasmus+; naglašava da je potrebno osigurati obiteljsku potporu i odgovarajuće osposobljavanje za nastavnike te pružati ranu, redovitu i pravodobnu potporu romskim učenicima i studentima, uključujući pomoć u učenju nakon nastave;

5. potiče države članice da olakšaju prijelaz između različitih obrazovnih putova, sve do tercijarnog obrazovanja, pružanjem odgovarajućih obrazovnih i profesionalnih smjernica i programa potpore te osposobljavanja u smislu osnaživanja za prelazak iz školskog u radni život, kao i financijske pomoći poput stipendija, bespovratnih sredstava i zajmova, kako bi se mladim Romima omogućilo da steknu kvalifikacije potrebne za učinkovitu socijalnu integraciju i integraciju na tržište rada, uključujući digitalne i poduzetničke vještine;

6. podsjeća da je roditelje romske djece potrebno hitno uključiti u sve faze školovanja njihove djece; apelira na države članice da izrade programe usmjerene na uključenost roditelja romske djece u proces školovanja svoje djece te obrazovni i osobni razvoj; naglašava da sposobnost država članica da se zajamči sudjelovanje roditelja romske djece uvelike ovisi o nekoliko faktora, i društvenih i ekonomskih, te traži pružanje posebne potpore, u obliku zdravstvene cjelovitosti, školske hrane i odjeće, za romske obitelji koje se suočavaju s ekonomskim, socijalnim, medicinskim i stambenim poteškoćama;

7. ističe da su romski učenici nerazmjerno pogođeni mjerama poduzetima u kontekstu trenutačne pandemije bolesti COVID-19 zbog činjenice da golema većina njih živi u siromašnim i marginaliziranim naseljima te da nemaju nikakva sredstva za pristup učenju na daljinu ili školovanju kod kuće; potiče države članice da izbjegnu potpun prekid obrazovanja kod te romske djece i da im osiguraju jednako kvalitetno obrazovanje kao i drugim učenicima;

8. poziva države članice da u školskim kurikulima promiču romski jezik, kulturu i povijest kao strategiju za borbu protiv diskriminacije, da smanje negativne stavove prema osobama romskog podrijetla i jačaju njihovu sociokulturnu uključenost.


INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

22.6.2020

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

25

3

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Asim Ademov, Isabella Adinolfi, Christine Anderson, Andrea Bocskor, Vlad-Marius Botoş, Ilana Cicurel, Gilbert Collard, Gianantonio Da Re, Laurence Farreng, Tomasz Frankowski, Romeo Franz, Irena Joveva, Petra Kammerevert, Niyazi Kizilyürek, Predrag Fred Matić, Dace Melbārde, Victor Negrescu, Niklas Nienaß, Peter Pollák, Marcos Ros Sempere, Domènec Ruiz Devesa, Andrey Slabakov, Massimiliano Smeriglio, Michaela Šojdrová, Sabine Verheyen, Salima Yenbou, Milan Zver

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Pernando Barrena Arza, Loucas Fourlas, Ibán García Del Blanco

 



POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

 

25

+

PPE

Asim Ademov, Andrea Bocskor, Loucas Fourlas, Tomasz Frankowski, Peter Pollák, Michaela Šojdrová, Sabine Verheyen, Milan Zver

S&D

Ibán García del Blanco, Petra Kammerevert, Predrag Fred Matić, Victor Negrescu, Marcos Ros Sempere, Domènec Ruiz Devesa, Massimiliano Smeriglio

RENEW

Vlad-Marius Botoş, Ilana Cicurel, Laurence Farreng, Irena Joveva

VERTS/ALE

Romeo Franz, Niklas Nienaß, Salima Yenbou

GUE/NGL

Pernando Barrena Arza, Niyazi Kizilyürek

NI

Isabella Adinolfi

 

3

-

ID

Christine Anderson, Gilbert Collard, Gianantonio Da Re

 

2

0

ECR

Dace Melbārde, Andrey Slabakov

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

 

 


 

 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA PRAVA ŽENA I RODNU RAVNOPRAVNOST (9.7.2020)

<CommissionInt>upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove</CommissionInt>


<Titre>o izvješću o provedbi nacionalnih strategija za uključivanje Roma: borba protiv negativnih stavova o osobama romskog porijekla u Europi</Titre>

<DocRef>(2020/2011(INI))</DocRef>

Izvjestiteljica za mišljenje: <Depute>Lívia Járóka</Depute>

 

 

PRIJEDLOZI

Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A. budući da su Romi najveća etnička manjina u Europi i da u EU-u živi oko 6 milijuna osoba romskog porijekla, od kojih većina ima državljanstvo jedne od država članica; budući da su pojmom „Romi” obuhvaćene različite skupine, uključujući Rome, Cigane, Putnike, Manuše, Aškale, Sinte i Bajaše; budući da svaka osoba u EU-u ima jednako pravo i dužnost postati punopravan, aktivan i integriran član društva, a statistike pokazuju da su Romima u Europi još uvijek uskraćena ljudska prava te da oko 80 % osoba romskog porijekla živi ispod praga opasnosti od siromaštva svoje države; budući da su Romi dio europske kulture i europskih vrijednosti te da su doprinijeli kulturnom bogatstvu, raznolikosti, gospodarstvu i zajedničkoj povijesti EU-a; budući da zaštita i jačanje kulturnog naslijeđa povezanog s nacionalnim manjinama u državama članicama imaju ključnu ulogu u socijalnoj koheziji; budući da osobe romskog porijekla moraju imati mogućnost punog sudjelovanja i istinsko pravo glasa u planiranju, provedbi, ocjenjivanju i praćenju mjera za poboljšanje njihove situacije;

B. budući da su žene i djevojčice romskog porijekla često podvrgnute višedimenzionalnoj diskriminaciji povezanoj s antiromizmom i seksizmom te štetnim stereotipima kako od strane društva općenito tako i u svojim vlastitim zajednicama; budući da su one jedna od skupina u najnepovoljnijem položaju u državama članicama, da žive u neodgovarajućim naseljima s nejednakim pristupom i posebnim preprekama u pristupu obrazovanju, radu, zdravstvenim uslugama, tekućoj vodi i kanalizaciji te da su među skupinama koje su najteže pogođene pandemijom bolesti COVID-19;

C. budući da je romska zajednica manjina koja je izložena riziku od socijalne isključenosti zbog nejednakog pristupa obrazovanju ili zbog niskih razina obrazovanja, što za posljedicu ima nedostatak kvalifikacija potrebnih na tržištu rada i uslijed toga lošiju životnu i zdravstvenu situaciju; budući da je udio izostajanja s nastave i ranog napuštanja školovanja te udio mladih koje nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju među Romima znatno viši od prosjeka, pri čemu 68 % Roma rano napušta školovanje, dok je ciljani postotak osoba koje rano napuštaju školovanje utvrđen strategijom „Europa 2020.” 10 %; budući da svega 18% djece romskog porijekla nastavlja školovanje do višeg obrazovanja; budući da je potrebna bolja podrška u obrazovanju i planiranju karijera te promjena stavova prosvjetnih djelatnika prema učenicima Romima kako bi im se pružila podrška u pogledu poslovnih vještina i pristupa tržištu rada;

D. budući da 72 % mladih žena romskog porijekla u dobi od 16 do 24 godine pripada skupini osoba koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju u odnosu na 55 % mladića romskog porijekla; budući da je 28 % ukupnog broja žena romskog porijekla obuhvaćenih Drugim istraživanjem Europske unije o manjinama i diskriminaciji (EU-MIDIS II.) kao svoju glavnu aktivnost navelo „poslove u kućanstvu” u odnosu na 6 % ukupnog broja muškaraca; budući da je taj udio kod žena romskog porijekla visok u usporedbi s ženama iz opće populacije[49]; budući da rodni stereotipi, tradicije i patrijarhalne strukture štete ženama i muškarcima, onemogućuju ostvarivanje prava žena i postizanje rodne ravnopravnosti i nikad ne smiju poslužiti kao izlika za nasilje ili ugnjetavanje; budući da su obrazovni alati za rodno osjetljivo obrazovanje nužni za borbu protiv stereotipa od rane dobi;

E. budući da se velik dio romskog stanovništva osamostali i zasnuje obitelj u vrlo ranoj dobi; budući da su mlade Romkinje koje imaju obitelj i žive u neodgovarajućim naseljima izložene visokom riziku od isključivanja i marginalizacije; budući da tu pojavu treba razumjeti i protiv nje se boriti rodno osjetljivim mjerama zajedno s Romima; budući da su potrebna posebna ciljana i rodno osjetljiva ulaganja u mlade žene i u mladiće romskog porijekla koji stupaju u brak, napuštaju školovanje i počinju raditi u ranoj dobi, što dovodi do njihova zapošljavanja na niskokvalificiranim poslovima s malobrojnim prilikama za osobni razvoj; budući da su savjetovanje, uloga obitelji i poznavanje spolnih i reproduktivnih prava stoga od ključne važnosti kad je u pitanju pružanje podrške mladim obiteljima romskog porijekla i da zahtijevaju kulturno osjetljiv rad utemeljen na osnovnom poznavanju kulturnih razlika i tradicija između romske kulture i glavne kulture;

F. budući da su žene romskog porijekla posebno izložene riziku od siromaštva, socijalne isključenosti i teške oskudice; budući da nemaju pristup stanovanju i obrazovanju, da bilježe znatno nižu zaposlenost kako u odnosu na muškarce romskog porijekla tako i u odnosu na opću populaciju te da se njihova zdravstvena prava i dalje krše; budući da su posebne potrebe Roma koji pripadaju LGBTI+ populaciji, Romkinja s invalidnošću i starijih Roma i dalje ozbiljno zapostavljene;

G. budući da žene romskog porijekla navode mnogo niže stope zaposlenosti (16 %) od muškaraca romskog porijekla (34 %); budući da je, za usporedbu, razlika među spolovima u općoj populaciji još uvijek znatna, ali nije toliko velika kao među osobama romskog porijekla – zaposleno je 71 % muškaraca u odnosu na 57 % žena[50];

H. budući da je pristup zdravstvenim uslugama posebno važan za žene, a naročito siguran, pravovremen i potpun pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, jer je to osnova za postizanje rodne ravnopravnosti;

I. budući da na zapadnom Balkanu živi znatan broj osoba romskog porijekla čije su očekivani životni vijek, zdravlje, obrazovanje, zaposlenost i situacija lošiji u odnosu na osobe koje žive u Europskoj uniji;

J. budući da se žene romskog porijekla suočavaju sa stalnim isključivanjem iz svrhovitog sudjelovanja u društvu i demokraciji te da su podzastupljene u Europskom parlamentu, u nacionalnim parlamentima i na regionalnoj i lokalnoj razini; budući da je nužno podržati promicanje rodne ravnopravnosti i ravnopravnosti manjina među romskom populacijom; budući da je u planiranju, provedbi, ocjenjivanju i praćenju poboljšanja situacije Roma nužno primijeniti načelo rodne osviještenosti;

K. budući da su načela nediskriminacije i jednakosti temeljne vrijednosti utvrđene Ugovorom o Europskoj uniji i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima; budući da se osobe romskog porijekla suočavaju s posebnim zaprekama u pristupu javnim uslugama u područjima zapošljavanja, stanovanja i obrazovanja od ranog djetinjstva; budući da takva diskriminacija još više utječe na žene jer one često moraju preuzeti velik dio kućanskih poslova; budući da su posebne potrebe žrtava diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i dalje ozbiljno zapostavljene;

L. budući da su na romsku zajednicu znatno utjecale gospodarske i socijalne posljedice krize uzrokovane bolešću COVID-19; budući da su mnogi među njima izgubili izvore dnevnih prihoda te se suočavaju sa smanjenom mogućnošću pristupa socijalnim naknadama, često otežanom mjerama karantene; budući da je broj zločina iz mržnje i slučajeva diskriminacije građana romskog porijekla u određenim područjima porastao za vrijeme pandemije te da oni predstavljaju neproporcionalan rizik za žene i djevojčice;

1. sa žaljenjem primjećuje ozbiljan manjak napretka ostvarenog s obzirom na osnaživanje i uključivanje Romkinja od donošenja okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020.;

2. potiče Komisiju da osigura uključivanje žena i djevojčica romskog porijekla u provedbu strategije za rodnu ravnopravnost te u sve faze oblikovanja politika u svim područjima politike EU-a, uključujući Plan oporavka EU-a i pojačani Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027. u skladu s međusektorskim načelom višedimenzionalnosti iz strategije; poziva Komisiju da zajamči rodnu perspektivu u ambicioznom okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma nakon 2020.; poziva Komisiju i države članice da u sljedeće nacionalne strategije integracije Roma uvrste i uključe rodno osjetljiv pristup i pristup prilagođen djeci utemeljen na analizi potreba žena i djece romskog porijekla te ciljane intervencije usmjerene na prava žena romskog porijekla, osnaživanje i rodnu osviještenost;

3. potiče države članice na postizanje učinkovitih rezultata u provedbi lokalnih mjera za podršku nacionalnim strategijama integracije Roma u četiri ključna područja: pristupu obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj zaštiti i stanovanju; stoga poziva vlade država članica, lokalna tijela vlasti i po potrebi institucije EU-a da putem ženskih organizacija, romskih nevladinih organizacija i odgovarajućih dionika uključe Romkinje u pripremu, provedbu, ocjenjivanje i praćenje nacionalnih strategija integracije Roma te da uspostave veze između tijela za rodnu ravnopravnost, organizacija za prava žena i strategija socijalne uključenosti radi izgradnje povjerenja s zajednicama i osiguravanja osjetljivosti na lokalne kontekste; nadalje, poziva Komisiju na dosljedno rješavanje pitanja rodne ravnopravnosti pri provedbi Strategije Europa 2020. i nacionalnih programa reformi; poziva Komisiju i države članice na borbu protiv antiromizma kao jednog oblika rasizma koji može dovesti do strukturne diskriminacije;

4. poziva Komisiju da predstavi „dijagram toka” postupka EU-a za uključivanje Roma koji obuhvaća postignuća, ciljeve, posebne mjere koje su potrebne za njihovo ostvarivanje, trenutačno stanje mjera za provedbu te sljedeće korake;

5. naglašava potrebu za poštivanjem spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena i djevojčica romskog porijekla, što uključuje rad na unapređenju njihova pristupa sveobuhvatnom spolnom obrazovanju, medicinskim pregledima, prenatalnoj i postnatalnoj skrbi i planiranju obitelji, uključujući siguran i zakonit pobačaj; snažno osuđuje etničku segregaciju žena romskog porijekla u ustanovama za zdravstvenu skrb za majke; poziva države članice da odmah zabrane sve oblike etničke segregacije u zdravstvenim ustanovama, uključujući ustanove za zdravstvenu skrb za majke; poziva države članice da osiguraju učinkovite i pravovremene pravne lijekove svim osobama koje su bile žrtve prisilne i prinudne sterilizacije, među ostalim uspostavom učinkovitih sustava naknada;

6. poziva države članice da u svoje programe povezane s nacionalnim strategijama integracije Roma i ciljane mjere za rješavanje pitanja izostajanja s nastave i ranog napuštanja školovanja uključe pristup desegregiranim obrazovnim programima, posebno u pogledu učenja u ranom djetinjstvu i odrasloj dobi te cjeloživotnog učenja, kako bi se Romkinje uključilo u obrazovanje i posljedično na tržište rada; poziva države članice da uključe osnaživanje Romkinja (žena i djevojčica) kao horizontalni cilj u sva prioritetna područja nacionalnih strategija integracije Roma te da aktivno promiču njihovo sudjelovanje u društvu i javnom životu; potiče države članice na rješavanje pitanja rodno utemeljenog nasilja nad ženama i djevojčicama romskog porijekla, uključujući rane i prisilne brakove, nedostatak pristupa spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, prisilnu sterilizaciju, policijsko nasilje ili razne druge oblike iskorištavanja;

7. stoga potiče sve države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da to hitno učine;

8. poziva Komisiju i države članice da djevojčice i žene romskog porijekla izravnije uključe u politike u području tržišta rada, među ostalim u Jamstvo za mlade;

9. naglašava potrebu za osiguravanjem radnih mjesta i egzistencije osoba romskog porijekla kako nakon tog razdoblja ne bi potonule u još veće siromaštvo i postale još ugroženije; stoga poziva na provedbu Konvencija br. 190. i 189. Međunarodne organizacije rada radi jačanja prava radnika, posebno žena, s ciljem iskorjenjivanja sive ekonomije;

10. poziva države članice na provedbu odredaba utvrđenih Preporukom Vijeća od 9. prosinca 2013.[51] kojima se promiču prilike za zapošljavanje osoba manjinskog etničkog porijekla poput osoba romskog porijekla, posebno žena, u državnim službama;

11. naglašava da bi se razlika među spolovima u pogledu sudjelovanja na tržištu rada kod osoba romskog porijekla mogla objasniti činjenicom da se žene više bave kućanskim poslovima kao svojom glavnom aktivnošću; poziva države članice na borbu protiv etnički i rodno utemeljenih stereotipa koji utječu na žene romskog porijekla;

12. poziva države članice da potiču veću uključenost poduzeća, posebno na lokalnoj razini, kao i da razmotre podršku razvoju socijalnih poduzeća kako bi se otvorila održiva radna mjesta za osobe romskog porijekla, s naglaskom na žene;

13. poziva Komisiju i države članice da donesu stvaran plan financiranja kako bi se žene, posebno one najugroženije, oslobodilo mačističkog i seksualnog nasilja i kako bi im se omogućilo da dobiju hitnu materijalnu i moralnu pomoć, uz pristup stanovanju, psihološkom i financijskom praćenju i podršci na putu prema postizanju financijske neovisnosti;

14. naglašava potrebu za uspostavom posebne pomoći za najugroženije žene, žrtve trgovine ljudima i prostitucije, kako bi im se omogućilo da dobiju potrebnu skrb i sigurnost da bi ih se izbavilo iz seksualnog iskorištavanja;

15. očekuje predstojeću strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima, budući da su žene i djevojčice romskog porijekla posebno ugrožene; naglašava potrebu za jasnim rodnim naglaskom i perspektivom usmjerenom na prava žrtava, uključujući mjere i strategije za smanjenje potražnje; nadalje poziva Vijeće da deblokira pregovore o horizontalnoj direktivi o suzbijanju diskriminacije jer je ona preduvjet za postizanje ravnopravnosti u EU-u;

16. poziva Komisiju i države članice na razvoj javnih politika kako bi se stvorilo okruženje u kojem će osobe romskog porijekla moći bez straha prijaviti incidente diskriminirajućeg postupanja, uključujući diskriminacijsko etničko profiliranje, znajući da će se njihove pritužbe shvatiti ozbiljno i da će ih nadležna tijela riješiti;

17. poziva Komisiju i države članice na podršku pristupu pravosuđu za Rome, s naglaskom na žrtve višestruke diskriminacije kao što su žene, LGBTI+ osobe i Romi koji nisu državljani, te na jačanje kapaciteta tijela nadležnih za ravnopravnost za rješavanje diskriminacije osoba romskog podrijetla;

18. poziva države članice na borbu protiv prostorne segregacije, prisilnih deložacija i beskućništva s kojima se suočavaju muškarci i žene romskog porijekla; sa žaljenjem primjećuje da prema izvješću o provedbi Komisije za 2019.[52] u politici stanovanja ima najmanje primjera zajedničkih pristupa nekolicine država koji obećavaju; stoga poziva države članice da poduzmu mjere za drastično poboljšanje uvjeta stanovanja, s transparentnim politikama, te da naprave pomak prema desegregaciji kao dugoročnom prioritetu umjesto poboljšanja kvalitete u segregiranim okruženjima; naglašava potrebu za uključivanjem korisnika romskog porijekla u oblikovanje i provedbu opcija za stanovanje za zajednicu, kao i pojedinačnih opcija;

19. poziva države članice da osiguraju da mjere štednje ne utječu nerazmjerno na Romkinje i Putnice te da se odluke o proračunu temelje na načelima ljudskih prava; potiče države članice da uspostave ciljane i prilagođene programe za pružanje podrške ženama romskog porijekla kojima će se povećati njihovo sudjelovanje kroz obrazovanje (uključujući kulturno, povijesno i građansko), profesionalnu aktivnost, zdravstvenu zaštitu i bolje stanovanje te kojim će se rješavati pitanja svih područja u kojima postoji potencijalna diskriminacija; poziva Komisiju da razmotri novi financijski instrument ili potprogram povezan s postojećim programom za financiranje EU-a u području obrazovanja i socijalne politike, namijenjen ciljanoj i prilagođenoj podršci u pružanju kvalitetnog obrazovanja učenicima romskog porijekla, posebno djevojčicama;

20. naglašava važnost poticanja mladih romskog porijekla da završe više obrazovanje kako bi poboljšali svoje perspektive za zapošljavanje i sudjelovanje u društvu;

21. poziva države članice da stave veći naglasak na teritorijalne aspekte socijalne uključenosti u svojim nacionalnim strategijama integracije Roma i da složene i integrirane razvojne programe usmjere na najnerazvijenije mikroregije;

22. poziva Komisiju i države članice da provedu procjene učinka s obzirom na rodnu perspektivu pri oblikovanju posebnih mjera u okviru svojih nacionalnih strategija uključivanja Roma;

23. poziva države članice da osiguraju jednak pristup kvalitetnoj i cjenovno pristupačnoj skrbi o djeci i obrazovanju u ranom djetinjstvu, službama razvoja u djetinjstvu i obrazovanju u partnerstvu s roditeljima za djecu romskog porijekla, da ponovno uvedu ciljeve iz Barcelone koji se odnose na brigu o djeci i da razviju dostupne, cjenovno pristupačne i kvalitetne usluge skrbi za cijeli životni ciklus;

24. poziva države članice da poduzmu sve nužne mjere kako bi spriječile otpuštanje radnica tijekom trudnoće ili majčinstva te da razmisle o priznavanju odgajanja djece kao razdoblja koje se ubraja u mirovinska prava;

25. poziva države članice na promicanje mreža studenata romskog porijekla kako bi ih se potaknulo na međusobnu solidarnost, kako bi se povećala vidljivost uspješnih slučajeva te kako bi se prevladala izoliranost studenata romskog porijekla;

26. poziva države članice na poticanje sudjelovanja obitelji romskog porijekla u školama, na ocjenjivanje škola u kojima se obrazuju djeca i mladi romskog porijekla te na provođenje svih potrebnih promjena kako bi se osigurala integracija u obrazovanju i postizanje obrazovanja za sve; ističe da bi djevojčice romskog porijekla trebalo obuhvatiti posebnim mjerama na temelju uspješnih slučajeva koje je potvrdila akademska zajednica;

27. naglašava da bi najbolje prakse iz država članica trebalo razmjenjivati i promicati diljem Europe, uključujući regiju Balkana, u pogledu, među ostalim, strukture podrške za stanovanje i mobilnost, pristupa zdravstvenim uslugama, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava te pokriće zdravstvenim osiguranjem, porezne politike i promicanje predškolskih ustanova; napominje da bi porezne politike trebalo optimizirati radi jačanja inicijativa za sudjelovanje na tržištu rada među ženama romskog porijekla;

28. poziva Komisiju i države članice da osiguraju poštivanje temeljnih prava žena i djece romskog porijekla koristeći se raznim sredstvima, među ostalim kampanjama za podizanje svijesti, kako bi osigurale da žene i djevojčice romskog porijekla budu svjesne svojih prava temeljem postojećeg nacionalnog zakonodavstva o rodnoj ravnopravnosti i diskriminaciji, te da nastave borbu protiv patrijarhalnih i seksističkih tradicija;

29. poziva države članice na provedbu aktualnih i predstojećih specifičnih preporuka pojedinim državama u okviru Europskog semestra, uključujući mjere za žene romskog porijekla u sporazumima o partnerstvu; nadalje naglašava potrebu za sustavnim prikupljanjem pouzdanih raščlanjenih podataka i pokazatelja učinka za informiranje pri razvoju politika te za osiguravanje mjerenja i praćenja napretka; podsjeća na važnost izgradnje kapaciteta s obzirom na oboje;

30. ističe da naglasak nacionalnih strategija integracije Roma mora biti na osnaživanju žena romskog porijekla da preuzmu kontrolu nad vlastitim životima tako što će postati vidljivi čimbenici promjena u svojim zajednicama i iskoristiti svoje glasove kako bi utjecale na politike i programe koji na njih utječu; naglašava da se nacionalnim strategijama integracije Roma mora jačati socioekonomska otpornost žena romskog porijekla (to jest njihova sposobnost prilagodbe gospodarskom okruženju koje se brzo mijenja) kroz poticanje štednje i sprečavanje smanjivanja imovine.


INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

3.7.2020.

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

27

7

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Christine Anderson, Simona Baldassarre, Robert Biedroń, Vilija Blinkevičiūtė, Annika Bruna, Margarita de la Pisa Carrión, Rosa Estaràs Ferragut, Frances Fitzgerald, Cindy Franssen, Heléne Fritzon, Lina Gálvez Muñoz, Lívia Járóka, Arba Kokalari, Alice Kuhnke, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Andżelika Anna Możdżanowska, Maria Noichl, Pina Picierno, Sirpa Pietikäinen, Samira Rafaela, Evelyn Regner, Diana Riba i Giner, Eugenia Rodríguez Palop, María Soraya Rodríguez Ramos, Christine Schneider, Isabella Tovaglieri, Ernest Urtasun, Hilde Vautmans, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Chrysoula Zacharopoulou

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Abir Al-Sahlani, Elena Kountoura, Terry Reintke, Jadwiga Wiśniewska

 


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

27

+

GUE/NGL

Elena Kountoura, Eugenia Rodríguez Palop

EPP

Rosa Estaràs Ferragut, Frances Fitzgerald, Cindy Franssen, Lívia Járóka, Arba Kokalari, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Sirpa Pietikäinen, Christine Schneider, Elissavet Vozemberg-Vrionidi

Renew

Abir Al-Sahlani, Samira Rafaela, María Soraya Rodríguez Ramos, Hilde Vautmans, Chrysoula Zacharopoulou

S&D

Robert Biedroń, Vilija Blinkevičiūtė, Heléne Fritzon, Lina Gálvez Muñoz, Maria Noichl, Pina Picierno, Evelyn Regner

Verts/ALE

Alice Kuhnke, Terry Reintke, Diana Riba i Giner, Ernest Urtasun

 

7

-

ECR

Margarita de la Pisa Carrión, Andżelika Anna Możdżanowska, Jadwiga Wiśniewska

ID

Christine Anderson, Simona Baldassarre, Annika Bruna, Isabella Tovaglieri

 

0

0

 

 

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 


 

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

3.9.2020

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

52

9

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Magdalena Adamowicz, Malik Azmani, Katarina Barley, Pernando Barrena Arza, Pietro Bartolo, Nicolas Bay, Vladimír Bilčík, Vasile Blaga, Ioan-Rareş Bogdan, Patrick Breyer, Saskia Bricmont, Joachim Stanisław Brudziński, Jorge Buxadé Villalba, Damien Carême, Caterina Chinnici, Clare Daly, Anna Júlia Donáth, Lena Düpont, Cornelia Ernst, Laura Ferrara, Nicolaus Fest, Jean-Paul Garraud, Sylvie Guillaume, Andrzej Halicki, Balázs Hidvéghi, Evin Incir, Sophia in ‘t Veld, Patryk Jaki, Lívia Járóka, Marina Kaljurand, Assita Kanko, Fabienne Keller, Peter Kofod, Moritz Körner, Alice Kuhnke, Juan Fernando López Aguilar, Lukas Mandl, Nuno Melo, Roberta Metsola, Nadine Morano, Javier Moreno Sánchez, Maite Pagazaurtundúa, Nicola Procaccini, Paulo Rangel, Terry Reintke, Diana Riba i Giner, Ralf Seekatz, Birgit Sippel, Sylwia Spurek, Tineke Strik, Ramona Strugariu, Annalisa Tardino, Tomas Tobé, Dragoş Tudorache, Milan Uhrík, Tom Vandendriessche, Bettina Vollath, Jadwiga Wiśniewska, Elena Yoncheva, Javier Zarzalejos

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Malin Björk, Klára Dobrev, Nathalie Loiseau, Kostas Papadakis, Domènec Ruiz Devesa, Loránt Vincze

 


 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

52

+

PPE

Magdalena ADAMOWICZ, Vladimír BILČÍK, Vasile BLAGA, Ioan-Rareş BOGDAN, Lena DÜPONT, Andrzej HALICKI, Balázs HIDVÉGHI, Lívia JÁRÓKA, Lukas MANDL, Nuno MELO, Roberta METSOLA, Nadine MORANO, Paulo RANGEL, Ralf SEEKATZ, Tomas TOBÉ, Loránt VINCZE, Javier ZARZALEJOS

S&D

Katarina BARLEY, Pietro BARTOLO, Caterina CHINNICI, Klára DOBREV, Sylvie GUILLAUME, Evin INCIR, Marina KALJURAND, Juan Fernando LÓPEZ AGUILAR, Javier MORENO SÁNCHEZ, Domènec RUIZ DEVESA, Birgit SIPPEL, Sylwia SPUREK, Bettina VOLLATH, Elena YONCHEVA

RENEW

Malik AZMANI, Anna Júlia DONÁTH, Sophia in 't VELD, Fabienne KELLER, Moritz KÖRNER, Nathalie LOISEAU, Maite PAGAZAURTUNDÚA, Ramona STRUGARIU, Dragoş TUDORACHE

GREENS/EFA

Patrick BREYER, Saskia BRICMONT, Damien CARÊME, Alice KUHNKE, Terry REINTKE, Diana RIBA I GINER, Tineke STRIK

EUL/NGL

Pernando BARRENA ARZA, Malin BJÖRK, Clare DALY, Cornelia ERNST

NI

Laura FERRARA 

 

9

-

ID

Nicolas BAY, Nicolaus FEST, Jean-Paul GARRAUD, Peter KOFOD, Annalisa TARDINO, Tom VANDENDRIESSCHE

ECR

Jorge BUXADÉ VILLALBA, Nicola PROCACCINI

NI

Milan UHRÍK

 

5

0

ECR

Joachim Stanisław BRUDZIŃSKI, Patryk JAKI, Assita KANKO, Jadwiga WIŚNIEWSKA

NI

Kostas PAPADAKIS

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

 

[2] „Roma Education in Europe, Practices, policies and politics (Obrazovanje Roma u Europi: prakse, politike i politika)”, Maja Miskovic (urednica), 2013.

[3] Agencija EU-a za temeljna prava, Istraživanje o Romima i Putnicima iz 2019., odabrani ključni nalazi iz šest država članica, uključujući Ujedinjenu Kraljevinu (nacrt, objava se očekuje u srpnju 2020.)

[7] Stalni izvor zabrinutosti: netrpeljivost prema Romima prepreka je njihovoj uključenosti, str. 28., Agencija EU-a za temeljna prava, 2018.

[9] Izvješće o nacionalnim strategijama integracije Roma: Glavni zaključci”, str. 3., Europska komisija, 2019.

[10] Evaluacija okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. na sredini provedbenog razdoblja, završno izvješće”, str. 41., Europska komisija, 2018.

[12] Naziv „Romi” obuhvaća različite skupine, uključujući Rome, Cigane, Putnike, Manuše, Aškale, Sinte i Bajaše. U političkim dokumentima i raspravama EU-a obično se upotrebljava naziv „Romi”.

[13] Preispitivanje okvira EU-a za Rome: Procjena europske dimenzije za budućnost nakon 2020., Open Society Institute, Anna Mirga-Kruszelnicka, ožujak 2017., str. 5.

[15] Agencija Europske unije za temeljna prava, Istraživanje o Romima i Putnicima iz 2019., odabrani ključni nalazi iz šest država članica, uključujući Ujedinjenu Kraljevinu (nacrt, objava se očekuje u srpnju 2020.)

[18] SL L 180, 19.7.2000., str. 22.

[19] SL L 303, 2.12.2000., str. 16.

[20] SL L 328, 6.12.2008., str. 55.

[21] SL L 264, 25.9.2006., str. 13.

[22] SL C 378, 24.12.2013., str. 1.

[23] SL C 328, 6.9.2016., str. 4.

[24] SL C 346, 27.9.2018., str. 171.

[25] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032.

[26] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0075.

[27] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0032

[28] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0067

[29] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0428

[30] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0447

[34] Agencija EU-a za temeljna prava, Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji: Romi – Odabrani nalazi, 2016.

[35] Izvješće Komisije od 5. rujna o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma (COM(2019)0406), str. 3.

[36] COM(2019)0406, str. 4.

[37] Mjere uključivanja Roma prijavljene u skladu s Okvirom EU-a za nacionalne strategije integracije Roma, SWD(2019) 320 final, DIO 1/2, str. 18.

[38] Expert reports building on forward-looking aspects of the evaluation of the EU Framework for National Roma Integration Strategies, Considering the Diversity of the Roma population in a post-2020 EU-initiative for Roma equality and inclusion (Stručna izvješća koja se osvrću na aspekte evaluacije Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma koji se odnose na budućnost, Razmatranje različitosti romskog stanovništva u inicijativi EU-a za jednakost i uključivanje Roma za razdoblje nakon 2020.), siječanj 2020, str. 16.

[40] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0075.

[41] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0350.

[42] Fresno, J. M., Lajčáková, J., Szira, J., Mačáková, S., Karoly, M., Rossi, M., A meta-evaluation of interventions for Roma inclusion (Metaevaluacija intervencija za uključivanje Roma), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2019.

[43] Članak 3. stavak 1. točka (h) Direktive Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo, SL L 180, 19.7.2000., str. 22.

[44] A Meta-Evalution of Interventions for Roma Inclusion (Metaevaluacija intervencija za uključivanje Roma), Zajednički istraživački centar, 2019., Ured za publikacije Europske unije

[45] SL L 167, 4.7.2018., str. 28.

[46] Prilog XI. o ex ante uvjetima, dio I.: Tematski ex ante uvjeti, prioritet ulaganja 9.2 Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

[47] Mirga-Kruszelnicka, Anna, Revisiting the EU Roma Framework: Assessing the European Dimension for the Post-2020 Future, (Preispitivanje okvira EU-a za Rome: procjena europske dimenzije za budućnost nakon 2020.), Open Society Institute, lipanj 2017., str. 17.

[48] Europski revizorski sud, Tematsko izvješće br. 14/2016 naslovljeno „Političke inicijative i financijska potpora EU-a za integraciju Roma: tijekom posljednjeg desetljeća postignut je znatan napredak, ali potrebni su dodatni napori na terenu”, 2016.

[49] Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji, FRA (2016).

[50] Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji, FRA (2016).

[51] SL C 378, 24.12.2013., str. 1.

[52] SWD(2019) 0320 final

Posljednje ažuriranje: 11. rujna 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti