Izvješće - A9-0172/2020Izvješće
A9-0172/2020
Europski parlament

IZVJEŠĆE o Zakonu o digitalnim uslugama i pitanjima temeljnih prava

1.10.2020 - (2020/2022(INI))

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove
Izvjestitelj: Kris Peeters

Postupak : 2020/2022(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A9-0172/2020
Podneseni tekstovi :
A9-0172/2020
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Zakonu o digitalnim uslugama i pitanjima temeljnih prava

(2020/2022(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 2.,

– uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 16. i 114.,

– uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 6., 7., 8., 11., 13., 21., 22., 23., 24., 26., 38. i 47.,

– uzimajući u obzir Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini)[1],

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ („Opća uredba o zaštiti podataka”, (OUZP))[2] ,

– uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija („Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama”)[3],

– uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga („Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama”)1a u pogledu promjenjivog stanja na tržištu[4],

– uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ („Direktiva o autorskom pravu”)[5],

– uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 1. ožujka 2018. o mjerama za suzbijanje nezakonitih internetskih sadržaja[6],

 – uzimajući u obzir ocjenu Europola o procjeni prijetnje organiziranog kriminaliteta na internetu (IOCTA) od 18. studenoga 2018.,

 – uzimajući u obzir relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije,

– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

– uzimajući u obzir mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za kulturu i obrazovanje,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0172/2020),

A. budući da se temeljna prava, kao što su zaštita privatnosti i osobnih podataka, načelo nediskriminacije te sloboda izražavanja i informiranja moraju ugraditi u središte uspješne i trajne politike EU-a o digitalnim uslugama; budući da se ta prava moraju sagledati kako po slovu zakona tako i u duhu njihove provedbe;

B. budući da su se vrste digitalnih usluga i uloge pružatelja digitalnih usluga drastično promijenile od donošenja Direktive o elektroničkoj trgovini prije 20 godina;

C. budući da se povjerenje korisnika može steći isključivo digitalnim uslugama kojima se poštuju njihova temeljna prava, čime bi se osiguralo ne samo korištenje uslugama nego i konkurentna prednost te stabilan poslovni model za poduzeća;

D. budući da su pravila o zaštiti podataka koja se primjenjuju na sve pružatelje digitalnih usluga na području EU-a nedavno ažurirana te su u cijelom EU-u usklađena s Općom uredbom o zaštiti podataka; budući da su pravila o privatnosti za elektroničke komunikacije, koje predstavljaju podskup digitalnih usluga, obuhvaćena Direktivom o privatnosti i elektroničkim komunikacijama te da su trenutno u fazi revidiranja;

E. budući da se zahvaljujući naprednim tehnologijama količina svih vrsta sadržaja koji izrađuju korisnici i usluga koje se pružaju na mrežnim platformama, uključujući usluge u oblaku, povećala eksponencijalno, dosad neviđenom brzinom; budući da to uključuje nezakoniti sadržaj, kao što su slike koje prikazuju materijale koji se odnose na seksualno zlostavljanje djece na internetu, i sadržaj koji je zakonit, ali može biti štetan za društvo i demokraciju, kao što su dezinformacije o lijekovima za bolest COVID-19;

F. budući da su govor mržnje i dezinformiranje na internetu proteklih godina postali sve rašireniji zbog pojedinaca i disruptivnih aktera koji se koriste internetskim platformama kako bi povećavali polarizaciju, koja se pak upotrebljava u političke svrhe; budući da su žene, nebijelci, osobe koje pripadaju ili za koje se smatra da pripadaju etničkim ili jezičnim manjinama te pripadnici zajednice LGBTIQ često žrtve diskriminirajućeg govora mržnje, zlostavljanja, prijetnji i prebacivanja krivnje na internetu;

G. budući da tom trendu doprinijele internetske platforme čiji se poslovni model temelji na prikupljanju i analizi korisničkih podataka u cilju stvaranja većeg prometa i „klikova” te, s druge strane, generiranja više podataka o profilu, a time i veće dobiti; budući da to dovodi do sve više senzacionalističkog sadržaja; budući da govor mržnje i dezinformiranje štete javnom interesu jer potkopavaju iskren i pristojan javni diskurs te s obzirom na to da mogu potaknuti nasilje u pravom životu, predstavljaju prijetnju javnoj sigurnosti; budući da je borba protiv takvog sadržaja ključna kako bi se zajamčilo poštovanje temeljnih prava te zaštita vladavine prava i demokracije u EU-u;

H. budući da se društvene mreže i druge platforme za distribuciju sadržaja koriste tehnikama profiliranja za ciljano usmjeravanje i širenje svojeg sadržaja i svojih oglasa; budući da se podaci prikupljeni iz digitalnih tragova pojedinaca mogu rudariti na način koji omogućuje visokoprecizan prikaz vrlo intimnih osobnih podataka, posebno ako se te informacije spoje s drugim skupovima podataka; budući da su skandali povezani s poduzećem Cambridge Analytica i Facebookom na vidjelo iznijeli rizike povezane s netransparentnim postupcima obrade podataka internetskih platformi, pri čemu je otkriveno da je na neke glasače primijenjeno mikrociljanje u svrhu političkog oglašavanja, a katkad je čak bila riječ ciljanim dezinformacijama;

I. budući da automatizirani algoritmi koji odlučuju o tome kako postupati sa sadržajem trećih strana na internetskim platformama te u tom kontekstu prioritizirati, distribuirati i brisati taj sadržaj, među ostalim, tijekom političkih i predizbornih kampanja, često preslikavaju postojeće diskriminacijske obrasce u društvu, što dovodi do visokog rizika od diskriminacije za one koji su već pogođeni; budući da se uslijed široko rasprostranjene uporabe algoritama za procese uklanjanja i blokiranja sadržaja također postavljaju pitanja o vladavini prava, zakonitosti, legitimnosti i proporcionalnosti;

J. budući da mali broj uglavnom neeuropskih pružatelja usluga ima bitnu tržišnu snagu i utječe na prava i slobode pojedinaca, naših društava i demokracija kontrolirajući način na koji se informacije, usluge i proizvodi prezentiraju, što onda ima velik utjecaj na funkcioniranje država članica i na njihove građane; budući da odluke tih platformi mogu imati dalekosežne posljedice na slobodu izražavanja i informiranja te na slobodu i pluralizam medija;

K. budući da je pristup politike u borbi protiv nezakonitog sadržaja na internetu u EU-u dosad uglavnom bio fokusiran na dobrovoljnu suradnju te se temeljio na uklanjanjima određenim sudskim nalozima, iako sve veći broj država članica na međusobno neusklađen način donosi dodatno nacionalno zakonodavstvo za borbu protiv nezakonitog sadržaja; budući da su odredbe za borbu protiv određenih vrsta nezakonitog sadržaja uključene u nedavno doneseno sektorsko zakonodavstvo na razini EU-a;

L. budući da samoregulatorni pristup koji primjenjuju platforme sam po sebi ne osigurava odgovarajuću transparentnost, odgovornost i nadzor; budući da takav pristup ne pruža odgovarajuće informacije javnim tijelima, civilnom društvu ni korisnicima o načinu na koji platforme rješavaju problem nezakonitog sadržaja te aktivnosti i sadržaja kojim se krše njihovi uvjeti ni o tome kako općenito reguliraju sadržaj;

M. budući da se takvim pristupom ne jamči nužno poštovanje temeljnih prava te da se stvara situacija u kojoj se sudske odgovornosti djelomično prenose na privatne subjekte i koja predstavlja rizik od zadiranja u pravo na slobodu izražavanja;

N. budući da je regulatorni nadzor u EU-u sektorskog karaktera; budući da bi bila korisno nastaviti sa sveobuhvatnijom koordinacijom među različitim nadzornim tijelima diljem EU-a;

O. budući da nedostatak pouzdanih, usporedivih javnih podataka o raširenosti nezakonitog i štetnog sadržaja na internetu, o obavijestima o njemu te uklanjanju sadržaja na temelju sudskih naloga, njegovu samoregulatornom uklanjanju kao i o daljnjem postupanju nadležnih tijela stvara nedostatak transparentnosti i odgovornosti, i u privatnom i u javnom sektoru; budući da nema dovoljno informacija o algoritmima kojima se koriste platforme i internetske stranice ni o načinu na koji platforme rješavaju pitanje pogrešnog uklanjanja sadržaja;

P. budući da je seksualno iskorištavanje djece na mreži oblik nezakonitog sadržaja koji je olakšan tehnološkim razvojem; budući da golema količina materijala povezanog sa seksualnim zlostavljanjem djece koja kruži na internetu predstavlja velik izazov u smislu otkrivanja i istrage tog zlostavljanja te, prije svega, utvrđivanja identiteta žrtava; budući da se prema podacima Europola u protekloj godini broj prijava američkom Nacionalnom centru za nestalu i zlostavljanu djecu (NCMEC), sa sjedištem u SAD-u, o internetskom dijeljenju materijala povezanog sa seksualnim zlostavljanjem djece povećao za 106 %;

Q. budući da bi u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije sadržaj trebalo ukloniti na temelju sudskog naloga države članice; budući da pružatelji usluga smještaja na poslužitelju mogu koristiti alate i tehnologije za automatizirano pretraživanje kako bi otkrili i uklonili sadržaj istovjetan sadržaju koji je prethodno proglašen nezakonitim, ali da ne bi trebali biti obvezni općenito pratiti pohranjene informacije, ili aktivno pretraživali činjenice ili okolnosti koje upućuju na nezakonite aktivnosti kako je utvrđeno člankom 15. stavkom 1. Direktive 2000/31;

R. budući da je pouzdana elektronička identifikacija osnova za osiguravanje sigurnog pristupa digitalnim uslugama i za sigurnije provođenje elektroničkih transakcija; budući da je do danas samo 15 država članica obavijestilo Komisiju o svojem sustavu elektroničke identifikacije za prekogranično priznavanje u okviru Uredbe (EU) br. 910/2014[7];

S. budući da su internet i internetske platforme i dalje ključna lokacija za aktivnosti terorističkih skupina te da se koriste kao alat za širenje propagande, novačenje i promicanje njihovih aktivnosti;

1. smatra da za EU i njegove države članice postoje jasne društvene i gospodarske koristi od funkcionalnog jedinstvenog digitalnog tržišta; pozdravlja te koristi, a posebno poboljšan pristup informacijama i veću slobodu izražavanja; naglašava važnu obvezu jamčenja pravednog digitalnog ekosustava u kojem se poštuju temeljna prava utvrđena Ugovorima i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebno sloboda izražavanja i informiranja, nediskriminacija, sloboda i pluralizam medija, privatnost i zaštita podataka, i u kojem se jamči sigurnost korisnika na internetu; naglašava činjenicu da bi zakonodavne i druge regulatorne intervencije na jedinstvenom digitalnom tržištu kojima se nastoji osigurati ispunjavanje te obveze trebale biti strogo ograničene na ono nužno; podsjeća na to da su mehanizmi uklanjanja sadržaja koji se upotrebljavaju izvan jamstava zakonitog postupanja u suprotnosti s člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima;

2. poziva Komisiju da uvede prilagođen regulatorni pristup kako bi se odgovorilo na razlike koje i dalje postoje između internetskog i izvanmrežnog okruženja te odgovorilo na izazov koji predstavlja raznolikost aktera i usluga koje se nude na mreži; u tom pogledu smatra da je ključno primijeniti različite regulatorne pristupe u pogledu nezakonitog i zakonitog sadržaja; ističe da bi se protiv nezakonitog sadržaja na internetu i kaznenih djela omogućenih kibertehnologijama trebalo boriti s jednakom strogoćom u pristupu i na temelju istih pravnih načela kao i protiv nezakonitog sadržaja i kriminalnog ponašanja izvan interneta, uz jednaka jamstva za građane; podsjeća na to da je upravljanje sadržajem uređeno Direktivom o elektroničkoj trgovini, koja čini pravni okvir za internetske usluge na unutarnjem tržištu;

3. smatra nužnim brzo i dosljedno uklanjanje nezakonitog sadržaja kako bi se suzbila kaznena djela i kršenja temeljnih prava; smatra da se dobrovoljnim kodeksima ponašanja to pitanje samo djelomično rješava;

4. poziva pružatelje digitalnih usluga da sadržaj uklanjaju s interneta savjesno, razmjerno i nediskriminirajuće, uzimajući u svim okolnostima u obzir temeljna prava korisnika te ključnu važnost slobode izražavanja i informiranja u otvorenom i demokratskom društvu kako bi se izbjeglo uklanjanje sadržaja koji nije nezakonit; traži od pružatelja digitalnih usluga koji na vlastitu inicijativu žele ograničiti određene zakonite sadržaje svojih korisnika da razmotre mogućnost označivanja tog sadržaja, umjesto njegova uklanjanja s interneta, čime se korisnicima daje prilika da sami preuzmu odgovornost za odluku o pristupanju tom sadržaju;

5. zauzima stajalište da bi se sve pravno propisane mjere uklanjanja sadržaja iz Akta o digitalnim uslugama trebale odnositi samo na nezakonit sadržaj, kako je definirano u pravu EU-a i nacionalnom pravu, te da zakonodavstvo ne bi trebalo uključivati nedefinirane koncepte i izraze jer bi se time stvorila pravna nesigurnost za internetske platforme te ugrozila temeljna prava i sloboda govora;

6. ipak, prepoznaje da aktualni digitalni ekosustav potiče i problematično ponašanje, kao što su mikrociljanje na temelju značajki koje otkrivaju fizičke ili psihološke ranjivosti, širenje govora mržnje, rasistički sadržaj i dezinformiranje, kao i neki novi problemi, kao što su organizirana zlouporaba višestrukih platformi te otvaranje korisničkih računa ili manipulacija internetskim sadržajem uz pomoć algoritama; sa zabrinutošću napominje da se neki poslovni modeli temelje na prikazivanju senzacionalnog i polarizirajućeg sadržaja korisnicima kako bi se povećalo vrijeme koje korisnici provode pred ekranom, a time i dobit internetskih platformi; ističe negativne učinke takvih poslovnih modela na temeljna prava pojedinaca i na društvo u cjelini; poziva na transparentnost politika kojima se regulira monetizacija sadržaja na internetskim platformama;

7. stoga ističe da bi trebalo ograničiti širenje takvog štetnog sadržaja; izražava čvrsto uvjerenje da su u tom pogledu od presudne važnosti vještine medijske pismenosti, korisnička kontrola nad predloženim sadržajima te pristup javnosti visokokvalitetnom sadržaju i obrazovanju; iz toga razloga pozdravlja inicijativu Komisije za uspostavu Europskog opservatorija za digitalne medije za potporu neovisnim servisima za provjeravanje činjenica, jačanje javnog znanja o dezinformacijama na internetu te potporu javnim tijelima zaduženim za nadzor digitalnih medija;

8. poziva Komisiju i države članice da podupru neovisne i javne medijske i obrazovne inicijative usmjerene na medijsku pismenost kao i ciljane kampanje za podizanje razine osviještenosti u civilnom društvu; naglašava da bi posebnu pažnju trebalo posvetiti sadržaju štetnom za maloljetnike koji se koriste internetom, posebno u kontekstu njihove izloženosti zlostavljanju na internetu, seksualnom zlostavljanju, pornografiji, nasilju ili samoozljeđivanju;

9. napominje da se općim i neselektivnim prikupljanjem osobnih podataka koji se odnose na svaku upotrebu digitalne usluge nerazmjerno zadire u pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka, s obzirom na to da internetske aktivnosti pojedinca omogućuju dubinski uvid u njihovu osobnost i manipuliranja u tom kontekstu; osobito ističe mogući negativan učinak mikrociljanog i bihevioralnog oglašavanja i procjene pojedinaca, naročito na maloljetnike i ostale ranjive skupine, uplitanjem u privatni život pojedinaca, postavljanjem pitanja kako bi se prikupili i koristili podaci koji se upotrebljavaju za personaliziranje oglašavanja, ponude proizvoda i usluga ili utvrđivanja cijena; potvrđuje da je pravo korisnika da ne podliježu raširenom praćenju upotrebe digitalnih usluga integrirano u Opću uredbu o zaštiti podataka i da bi ga trebalo pravilno primjenjivati diljem EU-a; primjećuje da je Komisija u svojem Prijedlogu uredbe o poštovanju privatnog života i zaštiti osobnih podataka u elektroničkim komunikacijama (2017/0003 (COD)) predložila da se ciljano priređivanje sadržaja uvjetuje odlukom o sudjelovanju;

10. smatra da zavaravajuće ili nejasno političko oglašavanje predstavlja posebnu vrstu prijetnje na internetu jer utječe na središnje mehanizme koji omogućuju funkcioniranje našeg demokratskog društva, posebno kada takav sadržaj sponzoriraju treće strane i strani akteri; naglašava da se primjenom profiliranja u velikim razmjerima za političko mikrociljanje u svrhu manipuliranja ponašanjem pri glasanju mogu ozbiljno potkopati temelji demokracije; stoga poziva pružatelje digitalnih usluga da poduzmu mjere potrebne za identifikaciju i označivanje sadržaja koji su učitali društveni botovi te očekuje od Komisije da izda smjernice o uporabi takvih digitalnih tehnologija za uvjeravanje u izbornim kampanjama i politici političkog oglašavanja; u tom pogledu poziva na uspostavu strogih zahtjeva u pogledu transparentnosti za prikazivanje plaćenih političkih oglasa;

11. smatra da je nezakonit sadržaj potrebno uklanjati dosljedno i bez nepotrebnih odlaganja kako bi se odgovorilo na kršenja, posebno ona koja se tiču djece i sadržaja povezanog s terorizmom, kao i na povrede temeljnih prava, uz uspostavu potrebnih mjera zaštite poput transparentnosti postupka, prava na žalbu i prava na pristup učinkovitoj sudskoj zaštiti; smatra da dobrovoljnim kodeksima ponašanja i standardnim ugovornim uvjetima pružanja usluge nedostaje prikladna provedba te da su se oni pokazali tek djelomično uspješnima u rješavanju dotičnog pitanja; ističe da su neovisna nadležna tijela ta koja su u konačnici odgovorna za provedbu zakona, odlučivanje o zakonitosti internetskih aktivnosti te naređivanje pružateljima usluga smještaja na poslužitelju da uklone nezakonite sadržaje ili onemoguće pristup takvim sadržajima;

12. prima na znanje činjenicu da je, iako se nezakonitost određenih vrsta sadržaja može lako utvrditi, ta odluka teža za druge vrste sadržaja jer ih treba smjestiti u kontekst; upozorava da postojeći automatizirani alati nemaju mogućnost provedbe kritičke analize te da ne mogu na adekvatnoj razini razumjeti važnost konteksta za određene dijelove sadržaja, što bi moglo dovesti do nepotrebnog uklanjanja sadržaja te naštetiti slobodi izražavanja i pristupu različitim informacijama, među ostalim, o političkim stajalištima, što bi dovelo do cenzure; ističe da ljudska revizija automatiziranih izvješća koje podnose pružatelji usluga ili njihovi podugovaratelji ne rješava taj problem u potpunosti, posebno ako se ta dužnost povjeri privatnom osoblju koje nije dovoljno neovisno, kvalificirano ni odgovorno;

13. sa zabrinutošću primjećuje da se nezakonit sadržaj na internetu lako može umnožavati, čime se njihov negativan učinak uvelike povećava u vrlo kratkom vremenskom razdoblju; unatoč tomu smatra da Akt o digitalnim uslugama ne bi trebao obuhvaćati obvezu za pružatelje usluga smještaja na poslužitelju ili za druge tehničke posrednike prema kojoj bi oni morali upotrebljavati automatizirane alate za moderiranje sadržaja;

14. podsjeća na to da bi internetske platforme trebale uklanjati nezakonit internetski sadržaj, ali i da bi to trebalo biti popraćeno djelovanjem tijela kaznenog progona i pravosudnim djelovanjem u slučaju kaznenih djela; poziva Komisiju da razmotri uvođenje obveze za mrežne platforme prema kojoj bi one nadležnom tijelu morale prijavljivati teška kaznena djela kad saznaju da je došlo do njihova počinjenja; u tom pogledu smatra da u nekim državama članicama glavni problem nisu samo neriješeni slučajevi nego i slučajevi koji nisu ni otvoreni; poziva na uklanjanje prepreka za podnošenje pritužbi nadležnim tijelima; izražava svoje uvjerenje u to da bi s obzirom na bezgraničnu prirodu interneta i brzo širenje nezakonitog sadržaja na internetu trebalo poboljšati suradnju između pružatelja usluga i nacionalnih nadležnih tijela, kao i prekograničnu suradnju između nacionalnih nadležnih tijela, te ih temeljiti na načelima nužnosti i proporcionalnosti; u tom pogledu naglašava potrebu za poštovanjem pravnog poretka EU-a te utvrđenih načela prekogranične suradnje i uzajamnog povjerenja; poziva države članice da svojim tijelima kaznenog progona i pravosudnim tijelima osiguraju potrebno stručno znanje, resurse i alate kako bi im se omogućilo učinkovito i djelotvorno rješavanje sve većeg broja predmeta koji uključuju nezakoniti sadržaj na internetu kao i rješavanje sporova povezanih s uklanjanjem sadržaja s interneta; isto ih tako poziva da poboljšaju pristup pravosuđu u području digitalnih usluga;

15. ističe da se određeni sadržaj može smatrati nezakonitom u jednoj državi članici, dok je, s druge strane, isti taj sadržaj u drugoj državi članici obuhvaćen pravom na slobodu izražavanja; naglašava da, kako bi se zaštitila sloboda govora, izbjegli sukobi zakona, spriječilo neopravdano i neučinkovito geografsko blokiranje te kako bi se radilo na ostvarenju usklađenog jedinstvenog digitalnog tržišta, pružatelji usluga smještaja sadržaja na poslužitelju ne bi trebali imati obvezu uklanjanja informacija koje su zakonite u državi članici njihova poslovnog nastana ili državi članici u kojoj boravište ima njihov imenovani pravni zastupnik kao ni obvezu onemogućavanja pristupa tim informacijama; podsjeća na to da nacionalna tijela mogu provoditi samo naloge za uklanjanje koje su neovisna nadležna tijela uputila pružateljima usluga s poslovnim nastanom na njihovu državnom području; smatra da je potrebno ojačati mehanizme suradnje između država članica uz potporu Komisije i relevantnih agencija Unije; poziva na strukturirani dijalog između država članica radi procjene rizika koji prijeti od određenih vrsta sadržaja i radi utvrđivanja mogućih razlika u procjeni takvih rizika među državama članicama;

16. naglašava da bi nezakonit sadržaj trebalo ukloniti na mjestu gdje je smješten na poslužitelju te da se od običnih posrednika u prijenosu informacija ne bi trebalo zahtijevati da blokiraju pristup sadržaju;

17. izražava svoje čvrsto uvjerenje u to da bi postojeći pravni okvir EU-a kojim se uređuju digitalne usluge trebalo ažurirati kako bi se odgovorilo na izazove koje predstavljaju fragmentacija između država članica i nove tehnologije, kao što su raširenost profiliranja i algoritamskog donošenja odluka koji prožimaju sve sfere života, te kako bi se osigurali pravna jasnoća i poštovanje temeljnih prava, posebno slobode izražavanja i prava na privatnost na način koji, s obzirom na brzi razvoj tehnologije, uzima u obzir buduće okolnosti;

18. pozdravlja preuzetu obvezu Komisije da uvede usklađeni pristup u pogledu obveza za pružatelje digitalnih usluga, uključujući posrednike na internetu, kako bi se izbjegla rascjepkanost unutarnjeg tržišta i nedosljedna provedba propisa; poziva Komisiju da predloži najučinkovitija i najdjelotvornija rješenja za unutarnje tržište u cjelini, da istodobno nastoji izbjeći stvaranje novog i nepotrebnog administrativnog opterećenja te da jedinstveno digitalno tržište održi otvorenim, pravednim, sigurnim i konkurentnim za sve sudionike; naglašava da sustav odgovornosti za pružatelje digitalnih usluga mora biti razmjeran, da ne smije stavljati u nepovoljan položaj male i srednje pružatelje usluga te da ne smije u nerazumnoj mjeri ograničavati inovacije i pristup informacijama;

19. smatra da bi se reforma trebala temeljiti na čvrstim osnovama postojećeg prava EU-a i na potpunoj usklađenosti s njime, posebno s Općom uredbom o zaštiti podataka i Direktivom o privatnosti i elektroničkim komunikacijama, koja je trenutačno u fazi revizije, kao i na poštovanju nadređenosti drugih sektorskih instrumenata poput Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama; ističe da ažuriranje pravila o e-trgovini može utjecati na temeljna prava; stoga potiče Komisiju da u svom pristupu bude izuzetno oprezna te da u reviziju također ugradi međunarodne standarde ljudskih prava;

20. naglašava da je praktična sposobnost pojedinačnih korisnika da razumiju složene podatkovne ekosustave i da se u njima snalaze izuzetno ograničena, a isto vrijedi i za njihovu sposobnost da utvrde stavljaju li im se informacije koje primaju i usluge kojima se koriste na raspolaganje pod istim uvjetima kao i ostalim korisnicima; stoga poziva Komisiju da transparentnost i nediskriminaciju stavi u središte Akta o digitalnim uslugama;

21. insistira na tome da Akt o digitalnim uslugama mora imati za cilj osiguranje visoke razine transparentnosti u pogledu funkcioniranja internetskih usluga i digitalnog okruženja bez diskriminacije; naglašava da je osim postojećeg snažnog regulatornog okvira kojim se štite privatnost i osobni podaci potrebno uvesti i obvezu za internetske platforme kako bi se zajamčila zakonita upotreba algoritama; stoga poziva Komisiju da razvije sustav utemeljen na Direktivi o elektroničkoj trgovini kojim se jasno utvrđuje odgovornost pružatelja usluga za reagiranje na rizike s kojima se suočavaju njihovi korisnici te zaštitu njihovih prava te da predvidi obveze transparentnosti i objašnjivosti algoritama, kazne kojima bi se jamčila provedba takvih obveza, mogućnost ljudske intervencije i druge mjere, kao što su godišnje neovisne revizije i posebna testiranja otpornosti na stres kako bi se poduprlo i osiguralo pridržavanje propisa;

22. naglašava da neki pružatelji digitalnih usluga moraju biti sposobni nedvojbeno identificirati korisnike na isti način kao i kada je riječ o izvanmrežnim uslugama; konstatira da je nepotrebno prikupljanje osobnih podataka, kao što su brojevi mobilnih telefona, koje provode internetske platforme u trenutku registracije za određenu uslugu, često rezultat mogućnosti primjene jednostruke prijave; ističe da se u Općoj uredbi o zaštiti podataka jasno opisuje načelo smanjenja količine podataka zbog čega se prikupljanje podatka ograničava samo na one podatke koji su strogo potrebni za dotičnu svrhu; preporučuje da se od internetskih platformi koje podupiru jedinstvenu uslugu za prijavu s dominantnim tržišnim udjelom zahtijeva da usto podrže i barem jedan otvoreni sustav identiteta utemeljen na nevlasničkom, decentraliziranom i interoperabilnom okviru;

23. naglašava da je, u slučajevima kad je potrebna određena vrsta službene identifikacije izvan interneta, potrebno uspostaviti jednakovrijedan siguran sustav elektroničke identifikacije; napominje da je internetsku identifikaciju moguće unaprijediti provedbom prekogranične operabilnosti elektroničkih identifikacija u cijeloj Europskoj uniji iz Uredbe o elektroničkoj identifikaciji[8]; traži od Komisije da istraži stvaranje jedinstvenog europskog sustava prijave kao alternative privatnim jedinstvenim sustavima prijave te da uvede obvezu prema kojoj digitalne usluge uvijek moraju automatski nuditi i mogućnost manualne prijave; naglašava da bi tu uslugu trebalo razviti tako da prikupljanje podataka o prijavi koje pružatelj usluga prijave može identificirati bude tehnički nemoguće te da prikupljeni podaci budu svedeni na najmanju moguću mjeru; stoga preporučuje Komisiji da također prouči stvaranje sustava provjere za korisnike digitalnih usluga kako bi se osigurala zaštita osobnih podataka i provjera dobi, posebno za maloljetnike, pri čemu se taj sustav ne bi smio upotrebljavati u komercijalne svrhe niti za praćenje korisnika na različitim internetskim stranicama; ističe da bi se ti sustavi prijave i provjere trebali primjenjivati samo na digitalne usluge za koje je potrebna osobna identifikacija, autentikacija ili provjera dobi; podsjeća da države članice i institucije Unije moraju jamčiti da su elektroničke identifikacije sigurne, transparentne, da obrađuju samo podatke potrebne za identifikaciju korisnika te da se koriste isključivo u zakonite svrhe, ali ne i komercijalne, kao i da se ne koriste za ograničavanje općeg pristupa internetu ili za praćenje korisnika na različitim internetskim stranicama;

24. smatra da je neophodno potpuno usklađivanje i pojašnjavanje pravila o odgovornosti na razini EU-a kako bi se zajamčilo poštovanje temeljnih prava i sloboda korisnika diljem EU-a; izražava uvjerenje da bi se u takvim pravilima trebala zadržati izuzeća od odgovornosti za posrednike koji nemaju konkretna saznanja o nezakonitim aktivnostima ili informacijama na svojim platformama; izražava zabrinutost zbog toga što noviji nacionalni zakoni za suzbijanje govora mržnje i dezinformacija dovode do sve veće fragmentacije pravila i do niže razine zaštite temeljnih prava u EU-u;

25. stoga poziva na donošenje zakonodavnih prijedloga na temelju kojih bi jedinstveno digitalno tržište ostalo otvoreno i konkurentno tako što će se usklađenim zahtjevima od pružatelja digitalnih usluga zahtijevati da primjenjuju djelotvorne, dosljedne, transparentne i pravedne postupke te postupovna jamstva za borbu protiv nezakonitog sadržaja u skladu s europskim vrijednostima i zakonom, između ostalog, u okviru usklađenog postupka obavješćivanja i djelovanja;

26. u tom pogledu smatra da je u pogledu odgovornosti za sadržaj trećih strana od presudne važnosti osigurati jasna pravila, zahtjeve i zaštitne mjere za internetske platforme; predlaže uspostavljanje zajedničkog regulatornog okvira kako bi se učinkovito identificirali i uklonili nezakoniti sadržaji;

27. ističe da bi pravila o mehanizmima za obavješćivanje o nezakonitom sadržaju i djelovanje u tom smislu trebala biti dopunjena zahtjevima da platforme poduzmu konkretne mjere razmjerne njihovu dosegu kao i njihovim tehničkim i operativnim kapacitetima kako bi se riješio problem pojave nezakonitog sadržaja u okviru njihovih usluga; stoga prepoznaje da se, kad je to tehnološki izvedivo na temelju dovoljno obrazloženih naloga neovisnih nadležnih javnih tijela i uzimajući u potpunosti u obzir specifičan kontekst sadržaja, od pružatelja digitalnih usluga može zahtijevati da provode periodična pretraživanja radi pronalaska konkretnih sadržaja koje je sud već proglasio nezakonitim, pod uvjetom da su praćenje i potraga za informacijama na koje se takav nalog odnosi ograničeni na informacije kojima se prenosi poruka čiji je sadržaj u načelu nepromijenjen u usporedbi sa sadržajem na temelju kojeg su pronađene nezakonitosti i koji sadržava elemente navedene u nalogu koji su, u skladu s presudom Suda Europske unije od 3. listopada 2019. u predmetu C-18/18[9], do te mjere identični ili jednaki sadržaju da pružatelj usluga smještaja na poslužitelju ne bi trebao provesti neovisnu procjenu tog sadržaja;

28. ustraje u tome da bi se odabir konkretnih mjera trebao prepustiti platformama; podupire uravnotežen pristup utemeljen na dijalogu s dionicima, procjeni rizika koje platforme predstavljaju kao i jasnom lancu odgovornosti kako bi se izbjeglo nepotrebno regulatorno opterećenje platformi te nepotrebna i nerazmjerna ograničenja temeljnih prava, posebno slobode izražavanja, pristupa informacijama, između ostalog, o političkim idejama, i prava na privatnost; ističe da se određene obveze mogu podrobnije specificirati u sektorskom zakonodavstvu; naglašava da niti jedna mjera uspostavljena u tu svrhu ne može predstavljati, de jure ili de facto, opću obvezu praćenja;

29. ističe potrebu za odgovarajućim zaštitnim mjerama i obavezama zakonitog postupanja, uključujući obvezu ljudskog nadzora i provjere, kao i za postupcima za odgovaranje na obavješćivanja o nezakonitom sadržaju, kako bi se vlasnicima i učitavateljima sadržaja omogućilo da adekvatno i pravodobno brane svoja prava te osiguralo da su odluke o uklanjanju ili blokiranju zakonite, točne, dobro utemeljene, da štite korisnike i poštuju temeljna prava; ističe da se osobe koje sustavno i opetovano podnose neutemeljene obavijesti o nezakonitom sadržaju ili obavijesti koje predstavljaju zloupotrebu moraju sankcionirati; podsjeća na to da bi, osim postupaka kojima bi se reagiralo na obavješćivanje i izvansudskog rješavanja sporova koje platforme imaju na raspolaganju u skladu s unutarnjim sustavom za pritužbe, mogućnost djelotvorne sudske zaštite trebala ostati dostupna kako bi se zadovoljilo pravo na djelotvoran pravni lijek;

30. podupire očuvanje trenutačnog okvira za ograničenu odgovornost za sadržaj i načelo zemlje podrijetla, ali smatra da je ključna bolja koordinacija među nacionalnim nadležnim tijelima u pogledu zahtjeva za uklanjanje sadržaja; naglašava da bi nezakonit internetski sadržaj trebalo ukloniti na mjestu gdje je smješten na poslužitelju; ističe da bi takvi zahtjevi trebali podlijegati pravnim zaštitnim mjerama kako bi se spriječila zlouporaba i zajamčilo puno poštovanje temeljnih prava; naglašava da bi zahtjevi za uklanjanje koje izdaju nadležna tijela trebali biti konkretni i da bi u njima trebao biti jasno istaknut pravni temelj za uklanjanje; ističe da bi se učinkovit mehanizam nadzora i provedbe trebao primjenjivati na one pružatelje usluga koji ne poštuju zakonite naloge, uključujući proporcionalne sankcije kojima se uzimaju u obzir tehnički i operativni kapaciteti pružatelja;

31. podsjeća na to da pružatelji digitalnih usluga ne smiju biti zakonski obvezni zadržavati osobne podatke svojih korisnika ili pretplatnika za potrebe kaznenog progona, osim ako ciljano zadržavanje, uz puno poštovanje prava Unije i sudske prakse Suda Europske unije, ne naloži neovisno nadležno tijelo; nadalje, podsjeća na to da bi takvo zadržavanje podataka trebalo ograničiti na ono što je strogo nužno s obzirom na kategorije podataka koje treba zadržati, relevantna sredstva komunikacije, dotične osobe i određeno razdoblje zadržavanja;

32. smatra da bi u svrhu zaštite temeljnih prava Zakonom o digitalnim uslugama trebao uvesti pravila koja imaju za cilj osigurati da su uvjeti pružanja usluga pružatelja digitalnih usluga jasni, transparentni, pravedni te korisnicima dostupni na lak i pristupačan način; izražava žaljenje zbog činjenice da uvjeti pružanja usluga nekih platformi za sadržaj prisiljavaju policijske službenike da se koriste osobnim računima kako bi istražili određene pritužbe, što ugrožava i te istrage i osobnu sigurnost; poziva na učinkovitiju koordinaciju među državama članicama u pogledu daljnjeg postupanja nastavno na kazneni progon povezan sa sadržajem koji je označen kao nezakonit; podsjeća na to da se svaki nalog za uklanjanje sadržaja koje izda neovisno nadležno tijelo uvijek mora temeljiti na pravnim propisima, a ne na uvjetima pružanja usluga koje utvrđuju pružatelji usluga;

33. poziva Komisiju na to da osigura da korisnici imaju pristup raznolikom i kvalitetnom sadržaju na internetu kako bi se osigurala odgovarajuća informiranost građana; očekuje da će Zakon o digitalnim uslugama osigurati da je kvalitetnom medijskom sadržaju lako pristupiti te da ga je lako ga pronaći na platformama trećih strana kao i da su uklanjanja sadržaja usklađena sa standardima ljudskih prava te ograničena na sadržaj koji je očito nezakonit ili ga je nezakonitim proglasio neovisno nadležno tijelo; ističe da zakonit sadržaj ne bi trebao podlijegati nikakvim zakonskim obvezama uklanjanja ili blokiranja;

34. podupire intenzivniji dijalog između država članica, nadležnih tijela i relevantnih dionika kako bi se razvili, ocijenili i poboljšali pristupi „mekog” prava, kao što je Kodeks EU-a za borbu protiv dezinformiranja, u cilju daljnjeg utvrđivanja kategorija pravnog sadržaja, uključujući dezinformacije; očekuje od Komisije da u okviru posebnog instrumenta priloženog Aktu o digitalnim uslugama izda smjernice, uključujući pravila o većoj transparentnosti u pogledu moderiranja sadržaja i politike oglašavanja, kako bi se osiguralo da su uklanjanje i blokiranje zakonitog sadržaja na temelju utvrđenih uvjeta ograničeni na apsolutni minimum; nadalje, poziva Komisiju da uspostavi okvir kojim se platformama zabranjuje da ostvaruju dodatnu razinu kontrole nad sadržajem koji se pruža pod odgovornošću pružatelja medijskih usluga i koji podliježe posebnim standardima i nadzoru;

35. osim toga, ističe da bi korisnici trebali imati veći izbor i veću kontrolu u pogledu sadržaja, uključujući više opcija o načinu na koji se on raščlanjuje za korisnike, te mogućnost izuzeća od bilo kakvog uređivanja sadržaja; snažno vjeruje u to da bi ustrojstvo i način rada takvih sustava preporuka trebali biti prilagođeni korisnicima te potpuno transparentni;

36. smatra da odgovornost, i u javnom i privatnom sektoru, te donošenje politika na temelju dokaza iziskuje pouzdane podatke o raširenosti nezakonitih djelovanja na internetu i borbi protiv njih kao, o uklanjanju nezakonitog sadržaja na internetu te o algoritmima za uređivanje sadržaja kojima se koriste internetske platforme;

37. u tom pogledu poziva na uvođenje obveze godišnjeg, sveobuhvatnog i dosljednog javnog izvješćivanja za platforme, razmjerno njihovu dosegu i operativnim kapacitetima, točnije o njihovim postupcima za moderiranje sadržaja, uključujući informacije o mjerama donesenima protiv nezakonitih djelovanja na mreži i standardizirane podatke o količini uklonjenog sadržaja te osnovnim pravnim razlozima i temeljima, vrsti primljenih zahtjeva za uklanjanje, njihovim obrazloženjima te broju zahtjeva čija se provedba odbila kao i razlozima za to odbijanje; naglašava da bi se takva izvješća, koja obuhvaćaju mjere poduzete u određenoj godini, trebalo podnijeti do kraja prvog tromjesečja naredne godine;

38. osim toga, poziva na uvođenje obveze godišnjeg javnog izvješćivanja za nacionalna tijela, uključujući standardizirane podatke o broju zahtjeva za uklanjanje i o njihovim pravnim temeljima, o broju zahtjeva za uklanjanje koji su podlijegali upravnim ili pravnim lijekovima, o ishodima tih postupaka, uz napomenu o ishodima u sklopu kojih su određeni sadržaj ili aktivnosti pogrešno identificirani kao nezakoniti, te o ukupnom broju odluka kojima su izrečene kazne, uključujući o prirodi kazni koje su izrečene;

39. izražava zabrinutost zbog fragmentacije i dokumentiranog nedostatka financijskih i ljudskih resursa koji su potrebni nadzornim tijelima; poziva na pojačanu suradnju među država članicama u pogledu regulatornog nadzora nad digitalnim uslugama;

40. smatra da bi se, s ciljem jamčenja pravilne provedbe Akta o digitalnim uslugama, nadzor u pogledu usklađenosti s postupcima, postupovnih jamstava i obveza transparentnosti utvrđenih u Aktu trebao uskladiti unutar jedinstvenog digitalnog tržišta; u tom pogledu podupire snažnu i strogu provedbu u okviru neovisne nadzorne strukture EU-a koja je nadležna za izricanje novčanih kazni na temelju procjene jasno definiranog skupa čimbenika, kao što su proporcionalnost, tehničke i organizacijske mjere te nemar; smatra da bi se trebala predvidjeti mogućnost da se sankcije temelje na postotku godišnjeg globalnog prometa poduzeća;

41. ističe da bi se revizije unutarnjih politika i algoritama pružatelja digitalnih usluga trebale provoditi uz dužno poštovanje prava Unije, posebno temeljnih prava korisnika usluga, uzimajući u obzir važnost nediskriminacije te slobode izražavanja i informiranja u otvorenom i demokratskom društvu, i bez objavljivanja komercijalno osjetljivih podataka; apelira na to da je potrebno procijeniti, na temelju pritužbe ili na inicijativu nadzornih tijela, hoće li i na koji način pružatelji digitalnih usluga povećati obujam sadržaja, na primjer u vidu sustava za generiranje preporuka i elemenata za optimizaciju, kao što su automatsko dopunjavanje i popularni sadržaji,

42. smatra da bi izvješća o transparentnosti koja sastavljaju platforme i nacionalna nadležna tijela trebala biti javno dostupna i analizirana u smislu strukturnih trendova u uklanjanju, otkrivanju i blokiranju na razini EU-a;

43. ističe da je važno osnažiti korisnike da ostvaruju svoja temeljna prava na internetu, među ostalim, u okviru lako dostupnih, nepristranih, transparentnih, učinkovitih i besplatnih žalbenih postupaka, mehanizama za obavješćivanje o nezakonitom sadržaju i kriminalnom ponašanju za pojedince i poduzeća, pravnih lijekova, obrazovnih mjera i podizanja razine svijesti o zaštiti podataka i sigurnosti djece na internetu;

44. smatra da je dosadašnje iskustvo pokazalo učinkovitost omogućavanja razvoja inovativnog poslovnih modela i jačanja jedinstvenog digitalnog tržišta na temelju uklanjanja prepreka za slobodno kretanje digitalnih usluga i sprečavanja uvođenja novih, neopravdanih nacionalnih prepreka te da bi se daljnjom primjenom tog pristupa smanjila rascjepkanost unutarnjeg tržišta; nadalje, smatra da se Aktom o digitalnim uslugama mogu pružiti mogućnosti za razvoj znanja i vještina građana u području digitalizacije uz istodobno jamčenje visoke razine zaštite potrošača, među ostalim, i zaštitom sigurnosti na internetu;

45. naglašava neophodnost dogovorenih standarda za osnovnu sigurnost u kiberprostoru kako bi građani mogli u potpunosti iskoristiti prednosti digitalnih usluga; stoga napominje da postoji hitna potreba za koordiniranim djelovanjem država članica u cilju osiguranja osnovne kiberhigijene te sprečavanja opasnosti u kiberprostoru koje se mogu izbjeći, među ostalim, u vidu zakonodavnih mjera;

46. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.


 

OBRAZLOŽENJE

Utjecaj digitalnih usluga na našu svakodnevicu i količina digitalnog sadržaja koji proizvode korisnici drastično su se povećali od donošenja Direktive o elektroničkoj trgovini prije 20 godina. Iako je taj akt poslužio kao temelj rasta digitalnih usluga diljem Unije, današnja raširenost nezakonitog sadržaja na internetu i nedostatak smislene transparentnosti u načinu na koji se pružatelji digitalnih usluga s njime suočavaju pokazuju da je potrebna reforma.

Pristup dobrovoljne suradnje i samoregulacije istražen je uz određeni uspjeh, ali se pokazalo da sam po sebi nije dovoljan, kao što je vidljivo iz činjenice da sve veći broj država članica donosi nacionalno zakonodavstvo za suzbijanje nezakonitog sadržaja zbog toga što se postojećim okvirom na može u dovoljnoj mjeri odgovoriti na probleme koji muče društvo.

Izvjestitelj stoga pozdravlja predanost Komisije predstavljanju novog Zakona o digitalnim uslugama. Cilj je ovog izvješća pružiti informacije o elementima koje bi trebalo uključiti u Zakon o digitalnim uslugama iz perspektive temeljnih prava i zaštite podataka.

U tom pogledu izvjestitelj smatra da nas poštovanje temeljnih prava i zaštite podataka obvezuje na rješavanje problema nezakonitog sadržaja na internetu jednako strogim pristupom kao i izvan interneta, bez nerazmjernog ograničavanja slobode izražavanja. To pravo na slobodu izražavanja može obuhvaćati određeni sadržaj u jednoj državi članici, ali ne i u drugoj te je u mnogim slučajevima potreban diferenciran pristup ovisan o kontekstu. Ta odgovornost neizbježno sa sobom nosi i tumačenje zakona, koje se ne bi trebalo delegirati privatnim poduzećima. S obzirom na to da javna tijela ne mogu raspravljati o svakom pojedinačnom sadržaju, morat će se pronaći smislen pristup zajedničke regulacije.

Izvjestitelj smatra da bi se Zakon o digitalnim uslugama trebao nadovezivati na postojeće zakonodavstvo Unije i biti u potpunosti u skladu s njim, uključujući Opću uredbu o zaštiti podataka i Direktivu o e-privatnosti. Kad je riječ o postojećim pravilima utvrđenima u Direktivi o elektroničkoj trgovini, izvjestitelj preporučuje zadržavanje zabrane opće obveze praćenja, ograničene odgovornosti za sadržaj i klauzule o unutarnjem tržištu kako bi se izbjegla prekomjerna usklađenost i nepotrebno regulatorno opterećenje. Kako bi se učinkovitije riješio problem nezakonitog sadržaja, trebalo bi uvesti pravne obveze za pružatelje digitalnih usluga u pogledu smislene transparentnosti, usklađenih postupaka i postupovnih jamstava, odgovornosti za moderiranje sadržaja te proaktivnih mjera za rješavanje problema pojave nezakonitog sadržaja u njihovim uslugama. Trebalo bi osnovati neovisno tijelo Unije radi nadzora nad postupovnim naporima pružatelja digitalnih usluga, analize toga povećavaju li oni ili algoritmi kojima se koriste utjecaj nezakonitog sadržaja, izricanja razmjernih sankcija kada je to potrebno i pružanja strukturirane analize uklanjanja nezakonitog sadržaja na razini Unije.

Uklanjanje nezakonitog internetskog sadržaja trebalo bi biti popraćeno djelovanjem tijela kaznenog progona i pravosudnim djelovanjem. U tom pogledu, izvjestitelj poziva na bolju suradnju između pružatelja digitalnih usluga i nadležnih tijela diljem Unije.


 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA UNUTARNJE TRŽIŠTE I ZAŠTITU POTROŠAČA (9.7.2020)

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o Aktu o digitalnim uslugama i pitanjima temeljnih prava

(2020/2022(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Adam Bielan

 

 

PRIJEDLOZI

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1. pozdravlja preuzetu obvezu Komisije da uvede usklađeni pristup u pogledu obveza za pružatelje digitalnih usluga, uključujući posrednike na internetu, kako bi se izbjegla rascjepkanost unutarnjeg tržišta i nedosljedna provedba propisa; naglašava da bi svim novim mjerama koje se uvode Aktom o digitalnim uslugama trebalo uzeti u obzir mogući učinak na funkcioniranje unutarnjeg tržišta te istodobno potpuno poštovati temeljna prava i slobode korisnika diljem Unije; nadalje, poziva Komisiju da izbjegne „izvoz” nacionalnih propisa i da umjesto toga predloži najučinkovitija i najdjelotvornija rješenja za unutarnje tržište u cjelini te da istodobno nastoji izbjeći stvaranje novih administrativnih opterećenja i da jedinstveno digitalno tržište održi otvorenim, pravednim, sigurnim i konkurentnim za sve sudionike;

2. smatra da bi Akt o digitalnim uslugama trebao biti u skladu sa širim okvirom temeljnih europskih prava korisnika i potrošača na unutarnjem tržištu, kao što su zaštita privatnosti, nediskriminacija i dostojanstvo, te da se njime prije svega ne bi smjela umanjiti sloboda izražavanja; nadalje podsjeća da je upotreba mehanizama za uklanjanje sadržaja bez jamstva pravičnog postupka u suprotnosti s člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima;

3. prepoznaje potrebu za moderniziranjem zakonodavstva gdje je to potrebno kako bi se bolje odgovorilo na izazove koje donose tehnologije u razvoju; međutim navodi da se odredbe o ograničenoj odgovornosti iz Direktive o elektroničkoj trgovini[10] moraju zadržati u Aktu o digitalnim uslugama, uključujući davno uspostavljeno načelo kojim se zabranjuje opća obveza praćenja, posebno kako bi se zaštitila temeljna prava, uključujući slobodu izražavanja, i održala sloboda pružanja usluga; ističe važnost tih mjera zaštite za daljnje jačanje i bolju zaštitu povjerenja potrošača na internetu i poticanje rasta europskih trgovačkih društava, a posebno MSP-ova i mikropoduzeća;

4. svjestan je činjenice da posrednici na internetu, uključujući MSP-ove, mikropoduzeća i velika poduzeća, imaju različite kapacitete u pogledu moderiranja sadržaja; upozorava da bi prekomjerno opterećivanje poslovnih subjekata nerazmjernim novim obvezama moglo dodatno poremetiti rast MSP-ova i spriječiti njihov ulazak na tržište; stoga poziva Komisiju da zajamči otvorenost i konkurentnost jedinstvenog digitalnog tržišta;

5. podsjeća da je upravljanje sadržajem uređeno Direktivom o elektroničkoj trgovini, koja čini pravni okvir za internetske usluge na unutarnjem tržištu; naglašava da bi trebalo izbjegavati neopravdanu rascjepkanost tog okvira koja bi proizašla iz revizije Direktive o elektroničkoj trgovini u okviru paketa povezanog s Aktom o digitalnim uslugama; napominje da bi paket povezan s Aktom o digitalnim uslugama također trebao uključivati ex ante instrument kojim se nameću obveze platformama koje su prijetnja za jednake uvjete tržišnog natjecanja kako bi se riješio problem tržišnih nedostataka i zloupotreba, zaštitila temeljna prava potrošača i ojačala sloboda pružanja usluga, posebno za MSP-ove;

6. prima na znanje znatne razlike među digitalnim uslugama i stoga poziva na izbjegavanje univerzalnog pristupa te smatra da bi Komisija trebala dodatno ispitati, među ostalim preko javnog savjetovanja započetog prije zakonodavnog prijedloga Akta o digitalnim uslugama, mogućnost da bi mogle biti potrebne različite odredbe kako bi se riješilo pitanje različitih digitalnih usluga, okolnosti i situacija;

7. podsjeća na činjenicu da dezinformacije te sadržaji kojima se pružaju pogrešne informacije ili štetni sadržaji nisu uvijek i nezakoniti; podsjeća da se vrste nezakonitih sadržaja mogu razlikovati među državama članicama; stoga poziva na uspostavu dobro definiranog, usklađenog i transparentnog postupka obavješćivanja i djelovanja u okviru trenutačnih načela ograničene odgovornosti, imajući na umu znatne razlike među pružateljima digitalnih usluga u pogledu stupnja njihova dosega i operativnih kapaciteta kako bi se izbjegla nepotrebna regulatorna opterećenja; podržava intenzivniji dijalog između država članica, nadležnih tijela i relevantnih dionika kako bi se razvili, ocijenili i poboljšali pristupi „mekog” prava, kao što je paneuropski Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija, u cilju daljnjeg rješavanja problema dezinformacija i drugih kategorija potencijalno štetnog sadržaja;

8. ističe širenje lažnih informacija i dezinformacija lažnim ili obmanjujućim sadržajima te prijevare potrošača nesigurnim ili krivotvorenim proizvodima; naglašava da bi se u Aktu o digitalnim uslugama „nezakoniti” sadržaj trebao razlikovati od „štetnog” i drugog sadržaja; smatra da se Aktom o digitalnim uslugama ne bi smio uređivati ili definirati štetan sadržaj;

9. poziva na uvođenje odgovarajućih zaštitnih mjera, obveza zakonitog postupanja i alata za odgovor na prijavu kojima bi se vlasnicima i učitavačima sadržaja omogućilo da po primitku obavijesti o uklanjanju sadržaja mogu pravodobno i na odgovarajući način, među ostalim ljudskim nadzorom, zaštititi svoja prava; ističe svoje stajalište da je delegiranje odgovornosti za određivanje granica slobode izražavanja samo privatnim trgovačkim društvima neprihvatljivo te da je ono rizik i za pojedince i za poslovne subjekte; smatra da bi uklanjanje nezakonitog sadržaja po potrebi trebala pratiti tijela kaznenog progona ili tijela sudskog nadzora te da bi, ako se postupkom sudske zaštite ili odgovora na obavijest utvrdi da predmetna aktivnost ili informacije nisu nezakonite, posrednik na internetu trebao vratiti uklonjeni sadržaj bez nepotrebnog odgađanja;

10. smatra da je dosadašnje iskustvo pokazalo učinkovitost omogućavanja razvoja inovativnog poslovnog modela i jačanja jedinstvenog digitalnog tržišta uklanjanjem prepreka za slobodno kretanje digitalnih usluga i sprečavanjem uvođenja novih, neopravdanih nacionalnih prepreka te da bi se daljnjom primjenom tog pristupa smanjila rascjepkanost unutarnjeg tržišta; nadalje smatra da se Aktom o digitalnim uslugama mogu pružiti mogućnosti za razvoj znanja i vještina građana u području digitalizacije uz istodobno jamčenje visoke razine zaštite potrošača, među ostalim i zaštitom sigurnosti na internetu;

11. potiče Komisiju da na temelju postojećeg zakonodavstva i novih popratnih podataka iz, među ostalim, svojih javnih savjetovanja ocijeni u kojoj bi se mjeri Aktom o digitalnim uslugama trebali rješavati izazovi povezani s algoritmima i drugim automatiziranim alatima, posebno u pogledu transparentnosti takvih sustava, ili da na neki drugi način iznese u okviru kojeg bi se zakonodavstva trebalo pozabaviti tim pitanjima; ističe važnost neselektivnog pristupa različitim sadržajima i mišljenjima, kao i činjenicu da se mreže i pristup mrežama ne smiju ometati bez opravdane pravne osnove.


INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

7.7.2020

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

41

0

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Alex Agius Saliba, Andrus Ansip, Alessandra Basso, Brando Benifei, Adam Bielan, Hynek Blaško, Biljana Borzan, Vlad-Marius Botoş, Markus Buchheit, Dita Charanzová, Deirdre Clune, David Cormand, Petra De Sutter, Carlo Fidanza, Evelyne Gebhardt, Alexandra Geese, Sandro Gozi, Maria Grapini, Svenja Hahn, Virginie Joron, Eugen Jurzyca, Arba Kokalari, Marcel Kolaja, Kateřina Konečná, Andrey Kovatchev, Jean-Lin Lacapelle, Maria-Manuel Leitão-Marques, Adriana Maldonado López, Antonius Manders, Beata Mazurek, Leszek Miller, Kris Peeters, Anne-Sophie Pelletier, Christel Schaldemose, Andreas Schwab, Tomislav Sokol, Ivan Štefanec, Kim Van Sparrentak, Marion Walsmann, Marco Zullo

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Pascal Arimont, Maria da Graça Carvalho, Edina Tóth, Stéphanie Yon-Courtin

 


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

41

+

ECR

Adam Bielan, Carlo Fidanza, Eugen Jurzyca, Beata Mazurek

EPP

Pascal Arimont, Maria da Graça Carvalho, Deirdre Clune, Arba Kokalari, Andrey Kovatchev, Antonius Manders, Kris Peeters, Andreas Schwab, Tomislav Sokol, Ivan Štefanec, Edina Tóth; Marion Walsmann

GREENS/EFA

David Cormand, Petra De Sutter, Alexandra Geese, Marcel Kolaja, Kim Van Sparrentak

ID

Alessandra Basso, Markus Buchheit, Virginie Joron, Jean-Lin Lacapelle

NI

Marco Zullo

RENEW

Andrus Ansip, Vlad-Marius Botoş, Dita Charanzová, Sandro Gozi, Svenja Hahn, Stéphanie Yon-Courtin

S&D

Alex Agius Saliba, Brando Benifei, Biljana Borzan, Evelyne Gebhardt, Maria Grapini, Maria-Manuel Leitão-Marques, Adriana Maldonado López; Leszek Miller, Christel Schaldemose

 

0

-

 

 

 

3

0

EUL/NGL

Kateřina Konečná, Anne-Sophie Pelletier

ID

Hynek Blaško

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 


 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA KULTURU I OBRAZOVANJE (20.7.2020)

upućeno Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove

o Zakonu o digitalnim uslugama i pitanjima temeljnih prava

(2020/2022(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Petra Kammerevert

 

 


 

PRIJEDLOZI

Odbor za kulturu i obrazovanje poziva Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. ističe da temeljna prava tvore objektivni sustav vrijednosti kojim se osigurava da se temeljne slobode komunikacije, kao što su pravo na privatnost komunikacije, slobodu i pluralizam izražavanja, slobodu informiranja, umjetnosti, znanosti i medija kao i pravo na vlasništvo i njegova zaštita ne mogu uskratiti te ih se mora međusobno uravnotežiti, uključujući u privatnopravnim sporazumima ili uvjetima poslovanja;

2. naglašava da bi Zakon o digitalnim uslugama trebao biti potpuno usklađen s ciljem osiguravanja zaštite temeljnih prava kao i zaštite potrošača, sigurnosti korisnika, mogućnosti anonimnosti na internetu i slobode govora te zaštite vlasništva; naglašava da temeljna prava nisu primjenjiva samo kao obrambena prava protiv države, nego da su primjenjiva i na one koji izvršavaju ovlasti putem svoje tehničke infrastrukture, čime se ograničavaju njihove ovlasti; naglašava da temeljna prava stoga moraju nametnuti obveze i onima koji izvršavaju ovlasti putem svoje tehničke infrastrukture; naglašava da treba uzeti u obzir stupanj dominacije na tržištu, dominantan ili kvazimonopolistički položaj, stupanj ovisnosti korisnika o ponudi i interese na koje utječu korisnici, moćni igrači i ostale treće strane;

3. naglašava važnost pomaganja potrošačima i korisnicima da preuzmu veću kontrolu i odgovornost u vezi s vlastitim podacima i identitetom te poziva na visoku razinu zaštite osobnih podataka uz istodobno povećanje razina transparentnosti i odgovornosti digitalnih usluga;

4. naglašava da zakoniti sadržaji koji se dijele na zakonit način u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom moraju ostati na internetu i da uklanjanje takvih sadržaja ne smije dovesti do identificiranja pojedinačnih korisnika niti do obrade osobnih podataka;

5. ističe da medijski ekosustav pati od negativnih učinaka internetskih platformi; naglašava da javne vlasti imaju obvezu usvojiti pravni okvir kojim se promiče razvoj neovisnih i pluralističkih medija;

6. podsjeća na obvezu internetskih platformi i drugih internetskih usluga da djeluju brzo kako bi uklonile nezakonit sadržaj na platformama i uslugama te podsjeća na činjenicu da te obvezne zaštitne mjere djeluju unutar zakonodavnog okvira i podliježu sudskom nadzoru; smatra da bi se sektorskim pravilima mogao zajamčiti neometan pristup medijskim uslugama i sadržaju te unaprijediti sloboda i pluralizam medija;

7. poziva na to da se sve mjere koje bi mogle utjecati na temeljna prava nastave temeljiti na sudskom i regulatornom nadzoru te da se zadaće javnih tijela ne prenose na privatna poduzeća ili pojedince;

8. poziva na uravnotežena rješenja u pogledu uklanjanja sadržaja, uz suradnju između platformi, regulatornih tijela, nositelja prava i korisnika; naglašava da bi razmjena podataka o nezakonitim aktivnostima, usklađenih s Općom uredbom o zaštiti podataka, s tijelima kaznenog progona i drugim tijelima trebala biti prioritet za platforme, uz njihove vlastite učinkovite i odgovarajuće zaštitne mjere;

9. poziva na transparentnost postupaka koje društvene platforme upotrebljavaju za uklanjanje sadržaja i na sprečavanje uklanjanja sadržaja koji nisu nezakoniti; poziva na jasna pravila za velike društvene platforme, kojima se od njih traži da provjeravaju označeni sadržaj i da odgovaraju učitavačima sadržaja navodeći obrazloženu odluku ako je njihov sadržaj blokiran; poziva, stoga, na učinkovite žalbene mehanizme i mehanizme pravne zaštite za korisnike kojima upravljaju ljudi, istodobno sprečavajući zlouporabu takvih mehanizama;

10. poziva Komisiju da osigura da operateri platformi stave na raspolaganje izvješća o transparentnosti koja sadržavaju informacije o broju slučajeva u kojima je pogrešno utvrđeno postojanje nezakonitog sadržaja ili nezakonitog širenja sadržaja te da nadležna tijela pruže informacije o broju slučajeva u kojima je uklanjanje dovelo do istrage i kaznenog progona;

11. naglašava da određeni štetni sadržaji ili djelomično točne informacije ne moraju nužno biti nezakoniti; napominje da alati za automatsko filtriranje mogu dovesti do filtriranja zakonitog sadržaja; smatra da je potrebno zajamčiti da vlasnici sadržaja mogu na odgovarajući način braniti svoja prava kada se njihov sadržaj ukloni;

12. naglašava da bi se svako praćenje njihova sadržaja koje primjenjuju internetske platforme i druge usluge trebalo podvrgnuti strogim i transparentnim standardima koji su poznati korisnicima i koji omogućuju učinkovito pravo žalbe na odluke, prvo internetskim platformama ili uslugama, ali i javnom tijelu;

13. predlaže da se posebna pozornost posveti zaštiti djece i mladih te da se ta zaštita zajamči i u okviru zakona o zaštiti podataka te poziva na to da internetske usluge za zaštitu djece i mladih budu podložne najvišim ograničenjima na temelju zakona o zaštiti podataka;

14. ističe da neobvezujuće mjere koordinacije, potpore ili dopunske mjere, kao što su kodeksi ponašanja ili samoregulacija i koregulacija, mogu biti učinkovita sredstva regulacije pod uvjetom da vladine agencije prate njihov učinak i da se zakonima predviđa državna regulacija u slučaju da se takve mjere pokažu neučinkovitima s obzirom na to da često omogućuju brz odgovor na promjenjive okolnosti, koje uključuju i sudionike koji nisu iz EU-a;

15. ističe da je provedba, uključujući prekogranične slučajeve, u načelu odgovornost nacionalnih regulatornih tijela i da se ne bi trebala prenositi na europsku razinu bez opravdanog razloga; nadalje smatra da će se ideja o načelu zemlje podrijetla ojačati ako nacionalna regulatorna tijela imaju uspostavljene djelotvorne provedbene alate i učinkovite postupke prekogranične suradnje; naglašava da bi to na europskoj razini trebalo popratiti brzim i učinkovitim postupcima rješavanja sporova kojima se osigurava trajan pravni mir;

16. zahtijeva da usluge koje se razvijaju i upotrebljavaju u Uniji jamče učinkovitu i potpunu zaštitu privatnosti i podataka te da najviša moguća razina slobode izražavanja i informiranja, zaštita intelektualnog vlasništva i privatnosti komunikacije, promicanje raznolikosti mišljenja, kulturne raznolikosti i neutralnosti mreže u sigurnom digitalnom okruženju predstavljaju prednosti u svjetskom tržišnom natjecanju koje ne treba podcijeniti; poziva Komisiju da sustavno potiče razvoj tih usluga usmjerenijim mjerama s pomoću jasnih i učinkovitih rješenja koja su prikladna za digitalno doba;

17. poziva na poštovanje europskih vrijednosti, promičući raznolikost mišljenja, neutralnost mreže, slobodu govora, zaštitu vlasništva i pristup informacijama, pluralizam medija te kulturnu i jezičnu raznolikost; poziva na donošenje jasnih i, koliko je moguće, jedinstveno primjenjivih pravila u području odgovornosti platformi, nezakonitog ili štetnog sadržaja, algoritamske odgovornosti, transparentnog oglašavanja te borbe protiv štetnog sadržaja, govora mržnje i dezinformacija kao i njihova širenja putem lažnih ili „bot” računa kako bi se očuvala temeljna prava i sloboda;

18. naglašava da bi sve nove obveze za platforme trebale biti razmjerne njihovu udjelu u tržištu i financijskoj sposobnosti kako bi se promicalo pošteno natjecanje i podržale inovacije; smatra da bi takav pristup pomogao u jačanju pluralizma informacija i medija te kulturne i jezične raznolikosti;

19. traži da sektorska pravila, koja služe postizanju općih društvenih ciljeva i detaljno ih navode za određene sektore, kao što su Direktiva (EU) 2018/1808, Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama ili Direktiva (EU) 2019/790, odnosno Direktiva o autorskim pravima, imaju prednost pred općim pravilima kako bi se zajamčila prava nositelja prava u digitalnom okružju;

20. ističe da se svakim zakonom o moderiranju sadržaja za pružatelje usluga mora zajamčiti puno poštovanje slobode izražavanja, što u skladu s člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima uključuje „slobodu mišljenja te primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice”, te da pristup širokom rasponu mišljenja doprinosi razvoju otvorenih i demokratskih društava čak i kada su takva stajališta kontroverzna ili neugodna;

21. naglašava potrebu da se građanima omogući veća kontrola nad načinom na koji se upravlja njihovim osobnim podacima i kako ih se štiti na internetu, uz stavljanje veće odgovornosti na poduzeća u njihovim praksama zaštite podataka;

22. poziva Komisiju i države članice da promiču suradnju između javnog i privatnog sektora te akademske zajednice radi jačanja razmjene znanja, promicanja obrazovanja i osposobljavanja u području sigurnosti, privatnosti podataka, etičkih implikacija i poštovanja ljudskih prava u vezi s upotrebom digitalne tehnologije, robotike i umjetne inteligencije;

23. smatra da bi se odgovornost platformi trebala osmisliti tako da se poštuje veličina operatera i da se napravi jasna razlika u pogledu angažmana platformi u pogledu sadržaja na temelju jasnih i provjerljivih kriterija i aspekata kao što su uredničke funkcije, stvarno znanje i određeni stupanj kontrole; osim toga, smatra da bi svaki predloženi sustav trebao biti popraćen čvrstim jamstvima temeljnih prava i odgovarajućim neovisnim i nepristranim javnim nadzorom;

24. naglašava da, bez obzira na društvene koristi koje pružaju nove tehnologije, digitalne usluge i tehnologije temeljene na podacima, uključujući umjetnu inteligenciju, rješavanje i analiza potencijalnih rizika za demokratske vrijednosti, vladavinu prava i temeljna prava moraju biti glavni prioritet.

 


INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

13.7.2020

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

28

0

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Asim Ademov, Christine Anderson, Andrea Bocskor, Vlad-Marius Botoş, Ilana Cicurel, Gilbert Collard, Gianantonio Da Re, Laurence Farreng, Tomasz Frankowski, Romeo Franz, Alexis Georgoulis, Hannes Heide, Irena Joveva, Petra Kammerevert, Niyazi Kizilyürek, Predrag Fred Matić, Dace Melbārde, Victor Negrescu, Niklas Nienaß, Peter Pollák, Marcos Ros Sempere, Domènec Ruiz Devesa, Andrey Slabakov, Massimiliano Smeriglio, Michaela Šojdrová, Sabine Verheyen, Milan Zver

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Isabel Benjumea Benjumea, Marcel Kolaja

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7.

Angel Dzhambazki

 


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

28

+

PPE

Asim Ademov, Isabel Benjumea Benjumea, Andrea Bocskor, Tomasz Frankowski, Peter Pollák, Michaela Šojdrová, Sabine Verheyen, Milan Zver

S&D

Hannes Heide, Petra Kammerevert, Predrag Fred Matić, Victor Negrescu, Marcos Ros Sempere, Domènec Ruiz Devesa, Massimiliano Smeriglio

RENEW

Vlad-Marius Botoş, Ilana Cicurel, Laurence Farreng, Irena Joveva

ID

Gilbert Collard

VERTS/ALE

Romeo Franz, Marcel Kolaja, Niklas Nienaß

ECR

Angel Dzhambazki, Dace Melbārde, Andrey Slabakov

GUE/NGL

Alexis Georgoulis, Niyazi Kizilyürek

 

0

-

 

 

 

2

0

ID

Christine Anderson, Gianantonio Da Re

 

Objašnjenje korištenih znakova:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 


 

 

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

22.9.2020

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

50

6

11

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Magdalena Adamowicz, Malik Azmani, Katarina Barley, Pernando Barrena Arza, Pietro Bartolo, Nicolas Bay, Vladimír Bilčík, Vasile Blaga, Ioan-Rareş Bogdan, Patrick Breyer, Saskia Bricmont, Joachim Stanisław Brudziński, Jorge Buxadé Villalba, Damien Carême, Anna Júlia Donáth, Lena Düpont, Cornelia Ernst, Nicolaus Fest, Jean-Paul Garraud, Maria Grapini, Sylvie Guillaume, Andrzej Halicki, Balázs Hidvéghi, Evin Incir, Sophia in ‘t Veld, Lívia Járóka, Marina Kaljurand, Assita Kanko, Fabienne Keller, Peter Kofod, Moritz Körner, Alice Kuhnke, Jeroen Lenaers, Juan Fernando López Aguilar, Nuno Melo, Roberta Metsola, Nadine Morano, Javier Moreno Sánchez, Maite Pagazaurtundúa, Nicola Procaccini, Paulo Rangel, Diana Riba i Giner, Ralf Seekatz, Michal Šimečka, Birgit Sippel, Sylwia Spurek, Tineke Strik, Ramona Strugariu, Annalisa Tardino, Tomas Tobé, Dragoş Tudorache, Milan Uhrík, Tom Vandendriessche, Bettina Vollath, Jadwiga Wiśniewska, Elena Yoncheva

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Delara Burkhardt, Gwendoline Delbos-Corfield, Kostas Papadakis, Kris Peeters, Anne-Sophie Pelletier, Sira Rego, Rob Rooken, Paul Tang, Tomáš Zdechovský

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7.

Isabel Benjumea Benjumea

 


 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

50

+

EPP

Magdalena Adamowicz, Isabel Benjumea Benjumea, Vladimír Bilčík, Vasile Blaga, Ioan-Rareş Bogdan, Lena Düpont, Andrzej Halicki, Balázs Hidvéghi, Lívia Járóka, Jeroen Lenaers, Nuno Melo, Roberta Metsola, Nadine Morano, Kris Peeters, Paulo Rangel, Ralf Seekatz, Tomas Tobé, Tomáš Zdechovský

S&D

Katarina Barley, Pietro Bartolo, Delara Burkhardt, Maria Grapini, Sylvie Guillaume, Evin Incir, Marina Kaljurand, Juan Fernando López Aguilar, Javier Moreno Sánchez, Birgit Sippel, Sylwia Spurek, Paul Tang, Bettina Vollath, Elena Yoncheva

RENEW

Malik Azmani, Anna Júlia Donáth, Sophia in 't Veld, Fabienne Keller, Moritz Körner, Maite Pagazaurtundúa, Michal Šimečka, Ramona Strugariu, Dragoş Tudorache

ID

Peter Kofod

ECR

Joachim Stanisław Brudziński, Assita Kanko, Jadwiga Wiśniewska

EUL/NGL

Pernando Barrena Arza, Cornelia Ernst, Anne-Sophie Pelletier, Sira Rego

NI

Laura Ferrara

 

6

-

ID

Nicolas Bay, Jean-Paul Garraud, Tom Vandendriessche

ECR

Rob Rooken

NI

Kostas Papadakis, Milan Uhrík

 

11

0

ID

Nicolaus Fest, Annalisa Tardino

GREENS/EFA

Patrick Breyer, Saskia Bricmont, Damien Carême, Gwendoline Delbos-Corfield, Alice Kuhnke, Diana Riba i Giner, Tineke Strik

ECR

Jorge Buxadé Villalba, Nicola Procaccini

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

Posljednje ažuriranje: 19. listopada 2020.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti