Izvješće - A9-0209/2020Izvješće
A9-0209/2020

IZVJEŠĆE na temu „Prema održivijem jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače”

3.11.2020 - (2020/2021(INI))

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača
Izvjestitelj: David Cormand


Postupak : 2020/2021(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A9-0209/2020

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

na temu „Prema održivijem jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače” (2020/2021(INI))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 114.,

 uzimajući u obzir članke 169., 191., 192. i 193. UFEU-a,

 uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu[1],

 uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača[2],

 uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe[3],

 uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 7. lipnja 2018. o uspostavi Programa za jedinstveno tržište, konkurentnost poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, te europsku statistiku (COM(2018)0441),

 uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda[4],

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2020. naslovljenu „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu” (COM(2020)0098),

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća[5],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu[6],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu[7],

 uzimajući u obzir publikaciju Komisije iz listopada 2018. naslovljenu „Studija o ponašanju o uključenosti potrošača u kružno gospodarstvo”,

 uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra iz 2019. naslovljeno „Analiza i razvoj sustava bodovanja za popravak i nadogradnju proizvoda”,

 uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europsko izvješće o okolišu ‒ stanje i izgledi, 2020.”,

 uzimajući u obzir studiju iz ožujka 2020. izrađenu na zahtjev Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Promicanje trajnosti proizvoda”,

 uzimajući u obzir detaljnu analizu iz travnja 2020. izrađenu na zahtjev Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Održiva potrošnja i zakonodavstvo o zaštiti potrošača”,

 uzimajući u obzir izvješće europske organizacije potrošača (BEUC) od 18. kolovoza 2015. naslovljeno „Trajna roba: održiviji proizvodi, veća prava potrošača – Očekivanja potrošača od programa EU-a za učinkovito korištenje resursima i kružno gospodarstvo”,

 uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

 uzimajući u obzir mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane,

 uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0209/2020),

A. budući da je zbog sve manje dostupnosti prirodnih resursa i porasta količine otpada neophodno uspostaviti održive obrasce proizvodnje i potrošnje kojima se vodi računa o ograničenjima planeta, pri čemu prioritet treba biti učinkovito i održivo korištenje resursa;

B. budući da je kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 ukazala na potrebu za uspostavom novih i otpornijih poslovnih modela i pružanjem potpore europskim poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, mikropoduzećima i samozaposlenim osobama;

C. budući da održivo jedinstveno tržište mora odražavati poziv Parlamenta[8] na donošenje ambicioznog europskog zelenog plana; budući da je stoga ključno razviti strategiju koja se temelji na istraživanjima kako bi se poboljšala trajnost proizvoda, mogućnost njihove ponovne uporabe, unapređenja i popravka; budući da bi se tom strategijom trebala otvoriti nova radna mjesta, stvoriti prilike za rast i inovacije za europska poduzeća, poduprijeti njihova konkurentnost na globalnoj razini i osigurati visoka razina zaštite potrošača;

D. budući da zajednička i sveobuhvatna strategija nije isto što i univerzalni pristup; budući da bi diferencirani pristup koji se temelji na posebnostima svake kategorije proizvoda i sektora te na tržištu i tehnološkom razvoju bio prikladniji; budući da su učinkovita primjena i provedba postojećih pravila ključne za dobro funkcioniranje održivog jedinstvenog tržišta;

E. budući da je ključno mobilizirati dovoljno sredstava putem financijskih programa kao što je Program jedinstvenog tržišta u cilju prijelaza na klimatsku neutralnost i kružno gospodarstvo kako bi se financirala istraživanja i razvoj u području održivih proizvoda te kampanje za podizanje razine osviještenosti usmjerene na poduzeća i potrošače;

F. budući da su prema studiji Komisije o ponašanju iz 2018. potrošači spremni sudjelovati u procesu kružnog gospodarstva i da je tri puta vjerojatnije da će kupiti proizvod ako je označen kao trajniji i ako ga se može popraviti, no da i dalje postoje prepreke u tom pogledu, što uključuje neujednačenost informacija; budući da su za osviještenost potrošača i pošteno tržišno natjecanje među poduzećima potrebne jasne, pouzdane i transparentne informacije o karakteristikama proizvoda, uključujući informacije o procijenjenom vijeku trajanja i mogućnosti popravka; budući da se postojeće informacije stoga moraju poboljšati, pritom izbjegavajući preopterećenje informacijama;

G. budući da su vijek trajanja proizvoda i način na koji se troši uvjetovani raznim prirodnim ili umjetnim čimbenicima, poput sastava, funkcionalnosti, troška popravka, obrazaca potrošnje i uporabe; budući da se procijenjeni vijek trajanja proizvoda mora mjeriti na temelju objektivnih ispitivanja i kriterija koji odražavaju stvarne uvjete uporabe te se mora utvrditi prije stavljanja proizvoda na tržište;

H. budući da je do 2024. potrebno provesti preispitivanje Direktive (EU) 2019/771; budući da bi u pripremi za ovo preispitivanje trebalo ocijeniti niz mjera usmjerenih na stvaranje odgovarajućih uvjeta za povećanje trajnosti proizvoda i osiguravanje visoke razine zaštite potrošača, kao i konkurentnog poslovnog okruženja; budući da dvogodišnje zakonsko jamstvo možda nije primjereno za sve kategorije proizvoda s duljim procijenjenim vijekom trajanja;

I. budući da je Europski parlament u prethodnoj rezoluciji[9] pozvao na donošenje mjera za rješavanje problema planiranog zastarijevanja dobara i softvera, uključujući razvoj zajedničke definicije za testiranje i otkrivanje problematičnih praksi; budući da je potrebno razviti zajedničku strategiju za jedinstveno tržište te zajamčiti pravnu sigurnost i povjerenje i za poduzeća i za potrošače;

J. budući da je vijek trajanja softvera od ključne važnosti za vijek trajanja elektroničkih uređaja; budući da je zbog sve bržeg zastarijevanja softvera nužno osigurati prilagodljivost elektroničkih uređaja kako bi i dalje bili konkurentni na tržištu[10];

K. budući da 79 % europskih građana smatra da bi od proizvođača trebalo zahtijevati da omoguće lakši popravak digitalnih uređaja ili zamjenu njihovih pojedinačnih dijelova[11]; budući da visokokvalitetni proizvodi povećavaju konkurentnost europskih poduzeća;

L. budući da je anketa provedena u prosincu 2015.[12] pokazala da 59 % potrošača nije znalo da razdoblje zakonskog jamstva u EU-u traje najmanje dvije godine; budući da bi se znanje potrošača o postojećim visokim razinama prava u pogledu zakonskog jamstva moglo poboljšati i da bi takvo poboljšanje moglo pridonijeti održivijoj uporabi dobara;

M. budući da je porast e-trgovine stvorio potrebu za boljom kontrolom usklađenosti robe i usluga iz trećih zemalja s ekološkim i sigurnosnim standardima EU-a, kao i pravima potrošača;

N. budući da održivo jedinstveno tržište zahtijeva učinkovit nadzor tržišta kako bi se osigurala pravilna provedba tih pravila, pri čemu ključnu ulogu imaju tijela za nadzor tržišta i carinska tijela;

O. budući da bi se poticanjem tržišta popravaka i ponovne uporabe te učvršćivanjem povjerenja u tržište rabljene robe mogle stvoriti gospodarske i socijalne prilike i da bi se mogla otvoriti radna mjesta te da bi se u određenim slučajevima time potaknula konkurentnost industrijskog sektora; budući da u određenim slučajevima postoje prepreke koje potrošačima onemogućuju da se odluče za popravak, primjerice nemogućnost pristupa rezervnim dijelovima, nedostatak standardizacije i interoperabilnosti te nedostupnost usluga popravka; budući da to negativno utječe na sektor popravaka;

P. budući da bi na temelju istraživanja Eurobarometra[13] 77 % građana EU-a radije popravilo svoje uređaje nego ih zamijenilo; budući da bi poduzeća koja se bave popravcima mogla biti izvor lokalnih radnih mjesta te posebnog znanja i iskustva u Europi;

Q. budući da produljenje životnog vijeka vrste proizvoda koja je usred znatnog poboljšanja svoje ekološke učinkovitosti treba biti usklađeno s uporabom tih poboljšanih proizvoda i da stoga ne bi trebalo biti kašnjenja u uvođenju inovativnih tehnologija koje bi mogle dovesti do znatnih koristi za okoliš;

R. budući da sve veća digitalizacija našim društvima pruža nove kanale za razmjenu informacija i pomaže u stvaranju održivog tržišta koje se temelji na odgovornosti, transparentnosti, razmjeni informacija i učinkovitijem korištenju resursa;

S. budući da bi internetske platforme mogle bolje ispunjavati svoju odgovornost pružanja potrošačima pouzdanih informacija o proizvodima i uslugama koje pružaju;

T. budući da digitalni sektor doprinosi inovacijama i poticanju održivog gospodarstva; budući da bi se trebalo pozabaviti pitanjem njegova utjecaja na okoliš u pogledu potrošnje energije i resursa na njegovu infrastrukturu; budući da su održiviji načini pakiranja i dostave ključni za uspostavu kružnog gospodarstva;

U. budući da je zelena i održiva javna nabava strateški alat koji se, zajedno s drugim važnim politikama, može upotrijebiti za doprinos industrijskoj tranziciji Europe te za jačanje njezine otpornosti i otvorene strateške autonomije; budući da strateška upotreba održive javne nabave može biti od koristi i poduzećima i potrošačima jer se njome povećava potražnja za održivom robom i opskrba njome te ti proizvodi tako postaju isplativiji i privlačniji potrošačima;

V. budući da postoji potreba za učinkovitim rješavanjem problema obmanjujućih ekoloških tvrdnji i praksi „lažnog zelenog oglašavanja”, među ostalim uređivanjem načina na koji se takve tvrdnje mogu potkrijepiti;

W. budući da oglašavanje utječe na razine i obrasce potrošnje; budući da bi oglašavanje moglo pomoći poduzećima i potrošačima da donose informirane održive odluke;

1. pozdravlja novi akcijski plan Komisije za kružno gospodarstvo i njezinu namjeru promicanja trajnih proizvoda koji se mogu lakše popraviti, ponovo upotrijebiti i reciklirati, podržavajući pritom potrošača u toj tranziciji;

2. naglašava da bi svaka strategija održivog jedinstvenog tržišta trebala na pravedan, uravnotežen i razmjeran način kombinirati načela održivosti, zaštite potrošača i visoko konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva; naglašava da bi se sve potencijalne regulatorne mjere trebale temeljiti na tim načelima, da bi trebale biti ekološki isplative te korisne i za poduzeća i za potrošače kako bi prihvatili zelenu tranziciju unutarnjeg tržišta; naglašava da bi se regulatornim mjerama trebale stvoriti konkurentske prednosti za europska poduzeća, da se njima ne bi trebalo nametati nerazmjerno financijsko opterećenje te da bi trebalo potaknuti inovacije i ulaganja u održive tehnologije te ojačati europsku konkurentnost i, u konačnici, zaštitu potrošača; ističe da bi sve predviđene regulatorne mjere trebale biti popraćene procjenama učinka te da bi se njima uvijek trebala uzimati u obzir kretanja na tržištu i potrebe potrošača;

3. poziva Komisiju da pokaže snažnu političku ambiciju pri osmišljavanju, donošenju i provedbi relevantnih budućih prijedloga, kao što su „važnija uloga potrošača u procesu zelene tranzicije” i politička inicijativa za održive proizvode, koji bi trebali biti u potpunosti usklađeni s klimatskim ciljevima EU-a i drugim ciljevima zaštite okoliša kako bi se poboljšala kružnost lanaca vrijednosti, učinkovitost resursa i upotreba sekundarnih sirovina, smanjilo stvaranje otpada i ostvarilo netoksično kružno gospodarstvo; naglašava važnost pravovremene provedbe i poštovanja postojećih obveza i standarda; potiče Komisiju da ih ne odgađa;

4. naglašava da je jedinstveno tržište koje dobro funkcionira moćan alat za zelenu i digitalnu tranziciju EU-a, među ostalim zbog njegove uloge u globaliziranom gospodarstvu; ističe da su realizacija i produbljivanje jedinstvenog tržišta, među ostalim učinkovitom provedbom postojećeg zakonodavstva i uklanjanjem preostalih neopravdanih i nerazmjernih prepreka, preduvjet za postizanje održivije proizvodnje i potrošnje u EU-u; poziva na transparentno upravljanje unutarnjim tržištem, zajedno s učinkovitijim i poboljšanim nadzorom; smatra da bi pravnim okvirom za održivije jedinstveno tržište trebalo poticati inovacije i razvoj održivih tehnologija te potaknuti poduzeća da prijeđu na održivije poslovne modele i tako doprinesu održivom gospodarskom oporavku;

5. ističe da je održiva potrošnja usko povezana s održivom proizvodnjom i da bi gospodarske subjekte trebalo poticati da razmotre trajnost proizvoda i usluga od faze osmišljavanja i stavljanja na unutarnje tržište ili pružanja usluge na njemu kako bi se potrošačima zajamčio siguran, održiv, isplativ i privlačan izbor; poziva Komisiju da predloži mjere, razlikujući kategorije proizvoda i sektore sa znatnim utjecajem na okoliš, kojima će se poboljšati trajnost proizvoda, uključujući njihov procijenjeni vijek trajanja, mogućnost ponovne uporabe, nadogradnje, popravka i recikliranja;

Prava potrošača i borba protiv planiranog zastarijevanja

6. poziva Komisiju da u dogovoru s relevantnim dionicima osmisli opsežnu strategiju s mjerama za različite kategorije proizvoda, uzimajući u obzir razvoj tržišta i tehnologija, kako bi se pružila potpora poduzećima i potrošačima te kako bi se uključila u održive obrasce proizvodnje i potrošnje; napominje da bi ta strategija trebala uključivati mjere za:

a. definiranje predugovornih informacija o procijenjenom vijeku trajanja (koje treba izraziti u godinama i/ili ciklusima uporabe i koje treba utvrditi prije stavljanja proizvoda na tržište s pomoću objektivne i standardizirane metodologije utemeljene na, među ostalim parametrima, stvarnim uvjetima uporabe, razlikama u intenzitetu uporabe i prirodnim čimbenicima) i mogućnosti popravka proizvoda, imajući na umu da bi te informacije trebalo pružiti na jasan i razumljiv način kako bi se izbjeglo zbunjivanje i preopterećivanje potrošača informacijama, pri čemu bi te informacije trebalo učiniti glavnim obilježjima proizvoda u skladu s direktivama 2011/83/EU i 2005/29/EZ,

b. poticanje razvoja i usklađivanja dobrovoljnog označivanja, u koje bi trebali biti uključeni svi relevantni dionici, na temelju transparentnih normi utemeljenih na istraživanjima i procjena učinka kojima se dokazuju relevantnost, proporcionalnost i učinkovitost u području smanjenja negativnih učinaka na okoliš i zaštite potrošača; smatra da bi to označivanje trebalo prije svega uključivati informacije o trajnosti i mogućnosti popravka, primjerice sustav za ocjenjivanje mogućnosti popravka, te imati oblik indeksa okolišne učinkovitosti, uzimajući u obzir višestruke kriterije tijekom cijelog životnog ciklusa proizvodâ u skladu s njihovom kategorijom; smatra da bi se njime potrošačima u trenutku kupnje trebale pružiti odmah vidljive, jasne i lako razumljive informacije,

c. jačanje uloge znaka za okoliš EU-a kako bi se povećala industrijska primjena i podigla razina osviještenosti među potrošačima,

d. procjenu, na temelju analize troškova/okolišne učinkovitosti, koje su kategorije robe najprikladnije da ih se opremi mjeračem uporabe, s ciljem poboljšanja informiranja potrošača i održavanja proizvoda, poticanja dugotrajne uporabe proizvoda olakšavanjem ponovne uporabe te poticanja ponovne uporabe i poslovnih modela rabljene robe,

e. procjenu načina na koji bi se trajanje zakonskih jamstava moglo bolje uskladiti s procijenjenim životnim vijekom kategorije proizvoda te na koji bi se produljenjem razdoblja prebacivanja tereta dokaza za neusklađenost povećala mogućnost da potrošači i poduzeća donose održive odluke, u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771; poziva na to da se u toj procjeni učinka razmotre moguće posljedice takvih potencijalnih produljenja za cijene, očekivani vijek trajanja proizvoda, sustave komercijalnih jamstava i neovisne usluge popravka,

f. proučavanje izvedivosti jačanja položaja prodavatelja u odnosu na proizvođače uvođenjem zajedničkog mehanizma odgovornosti proizvođača i prodavatelja u okviru sustava zakonskog jamstva, u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771,

g. rješavanje problema planiranog zastarijevanja razmatranjem dodavanja na popis iz Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ praksi kojima je isključiva namjera skraćivanje životnog vijeka proizvoda kako bi se povećala njegova stopa zamjene i neopravdano ograničila mogućnost popravka proizvoda, uključujući softvera; naglašava da bi te prakse trebalo jasno definirati na temelju objektivne i zajedničke definicije, uzimajući u obzir procjenu svih uključenih dionika, kao što su istraživačke ustanove, potrošačke i poslovne organizacije te organizacije za zaštitu okoliša;

7. naglašava da roba s digitalnim elementima zahtijeva posebnu pozornost i da bi prilikom preispitivanja Direktive (EU) 2019/771, koje se treba provesti do 2024., trebalo uzeti u obzir sljedeće elemente:

a. korektivna ažuriranja, tj. ažuriranja sigurnosti i sukladnosti, moraju se nastaviti tijekom cijelog procijenjenog vijeka trajanja proizvoda, ovisno o kategoriji proizvoda,

b. korektivna ažuriranja trebala bi biti odvojena od razvojnih ažuriranja, koja moraju biti reverzibilna, a ažuriranje nikada ne smije umanjiti učinkovitost ili prilagođenost robe,

c. prodavatelj u trenutku kupnje mora obavijestiti potrošače o razdoblju tijekom kojega se može očekivati da će se osigurati ažuriranja softvera isporučenog prilikom kupnje robe, na način koji je u skladu s inovacijama i mogućim budućim kretanjima na tržištu, kao i s njihovim posebnostima i učincima na učinkovitost proizvoda, kako bi se osigurala dugotrajna sukladnost i sigurnost robe;

8. naglašava potrebu za jednostavnim, učinkovitim i provedivim načinima pravne zaštite, i za potrošače i za poduzeća; ističe da potrošače diljem EU-a treba informirati o njihovim pravima i načinima pravne zaštite; poziva na financiranje u okviru Programa jedinstvenog tržišta višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) mjera za rješavanje problema informacijskog jaza i pružanje potpore udrugama potrošača i poduzeća te udrugama za zaštitu okoliša u njihovim inicijativama; smatra da bi države članice trebale provoditi informativne kampanje za povećanje zaštite i povjerenja potrošača, posebno među ranjivim skupinama, te poziva Komisiju da potrošačima pruži odgovarajuće informacije o njihovim pravima s pomoću jedinstvenog digitalnog pristupnika; ističe da mala i srednja poduzeća, mikropoduzeća i samozaposlene osobe trebaju posebnu potporu, među ostalim financijsku, kako bi mogli razumjeti i ispunjavati svoje pravne obveze u području zaštite potrošača;

9. napominje da mnogi proizvodi koji se stavljaju na jedinstveno tržište, posebno proizvodi koji se prodaju na internetskim tržištima i uvoze izvan EU-a, nisu u skladu sa zakonodavstvom EU-a koje se odnosi na zahtjeve u pogledu sigurnosti i održivosti proizvoda; poziva Komisiju i države članice da hitno poduzmu mjere kako bi se izjednačili uvjeti za poduzeća iz EU-a s uvjetima njihovih međunarodnih konkurenata te kako bi se potrošačima osigurala sigurnost i održivost proizvoda poboljšanim nadzorom tržišta i jednakovrijednim standardima carinske provjere diljem EU-a i za tradicionalna i za internetska poduzeća; ističe da za obavljanje ove misije tijelima za nadzor tržišta moraju biti osigurani odgovarajući financijski, tehnički, informacijski i ljudski resursi u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 te poziva države članice da ih osiguraju i Komisiju da osigura pravilnu provedbu te uredbe; ističe da bi trebalo znatno poboljšati interakciju između sustava za brzu razmjenu informacija RAPEX i internetskih tržišta i platformi;

Omogućavanje lakšeg popravka

10. poziva na to da se u trenutku kupnje na jasan i lako čitljiv način pruže sljedeće informacije o dostupnosti rezervnih dijelova, ažuriranju softvera i mogućnosti popravka proizvoda: procijenjeno razdoblje raspoloživosti od datuma kupnje, prosječna cijena rezervnih dijelova u trenutku kupnje, preporučeno približno vrijeme isporuke i popravka te, prema potrebi, informacije o uslugama popravka i održavanja; nadalje, traži da se te informacije navedu u dokumentaciji o proizvodu zajedno sa sažetkom najčešćih kvarova i načina njihova popravka;

11. poziva Komisiju da uspostavi „pravo potrošača na popravak” kako bi popravci postali sustavni, isplativi i privlačni, uzimajući u obzir posebnosti različitih kategorija proizvoda u skladu s mjerama koje su već poduzete za nekoliko kućanskih uređaja u okviru Direktive o ekološkom dizajnu:

a. omogućavanjem akterima u industriji popravaka, uključujući neovisne servisere, i potrošačima besplatan pristup potrebnim informacijama o popravku i održavanju, uključujući informacije o dijagnostičkim alatima, rezervnim dijelovima, softverima i ažuriranjima koje su potrebne za obavljanje popravaka i održavanje, imajući na umu obveze u pogledu sigurnosti potrošača, ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/943,

b. poticanjem standardizacije rezervnih dijelova radi omogućavanja interoperabilnosti i inovacija, uz istodobno poštovanje zahtjevâ za sigurnost proizvoda;

c. utvrđivanjem obveznog minimalnog razdoblja tijekom kojega rezervni dijelovi moraju biti dostupni, koje odražava predviđeni vijek trajanja proizvoda nakon što je krajnja jedinica stavljena na tržište, kao i razumnog najduljeg vremena isporuke prema kategoriji proizvoda u skladu s provedbenim uredbama o ekološkom dizajnu donesenima 1. listopada 2019., koje bi trebalo proširiti na širi raspon proizvoda,

d. osiguravanjem da cijena rezervnih dijelova bude razumna i stoga isplativa u odnosu na cijenu cijelog proizvoda te da neovisni i ovlašteni serviseri, kao i potrošači, imaju pristup potrebnim rezervnim dijelovima bez nepoštenih ograničavanja,

e. poticanjem popravka u odnosu na zamjenu produljenjem jamstva ili obnavljanjem razdoblja jamstva za potrošače koji odaberu tu mogućnost, u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771 i s obzirom na analizu isplativosti i za potrošače i za poduzeća, te osiguravanjem toga da prodavatelji uvijek informiraju potrošače o mogućnosti popravka i povezanim jamstvenim pravima,

f. procjenom načina na koji bi se popravci mogli olakšati uspostavom zakonskog jamstva na razini EU-a za dijelove koje zamjenjuje stručni serviser ako roba više nije obuhvaćena zakonskim ili komercijalnim jamstvom u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771,

g. poticanjem država članica da uvedu poticaje, kao što je „bonus za obrtnike”, kojima se promiču popravci, posebice nakon isteka zakonskog jamstva za potrošače koji obavljaju popravke kod ovlaštenih/neovisnih servisera;

Globalna strategija za promicanje ponovne uporabe

12. pozdravlja Komisijino razmatranje obvezujućih mjera za sprečavanje uništavanja neprodane ili nekvarljive robe u ispravnom stanju kako bi se ona mogla ponovno upotrijebiti te količinskih ciljeva za ponovnu uporabu, među ostalim uvođenjem sustava odlaganja u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu i Direktivom o ambalaži i ambalažnom otpadu; naglašava da prioritet u pristupu otpadnim dvorištima treba dati novim održivim poslovnim modelima te poziva Komisiju i države članice da dodatno potiču održivo gospodarenje otpadom; naglašava potrebu za strategijom procjene i rješavanja pravnih prepreka u pogledu popravka, preprodaje, ponovne uporabe i doniranja kako bi se zajamčila učinkovitija i održivija uporaba resursa, kao i za jačanjem unutarnjeg tržišta sekundarnih sirovina, ne dovodeći u pitanje odredbe Uredbe (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada, među ostalim povećanom standardizacijom;

13. naglašava važnost poticanja poslovnih modela kružnog gospodarstva i održivog poslovanja kako bi se smanjilo uništavanje robe te promicali popravljanje i ponovna uporaba; poziva Komisiju da podrži upotrebu takvih modela, koji pritom trebaju ostati isplativi i privlačni, te da zajamči visoku razinu zaštite potrošača i potakne države članice na podizanje razine osviještenosti o tim modelima kroz obrazovne kampanje i osposobljavanje potrošača i poduzeća; ističe važnost ulaganja u istraživanje i razvoj u tom području;

14. ističe postojanje praksi poduzeća u pogledu odvraćanja od popravaka, kojima se ograničava pravo na popravak i utječe na opcije potrošača u tom kontekstu; poziva na pristup kojim se štiti provedba prava intelektualnog vlasništva i osigurava učinkovita potpora neovisnim serviserima kako bi se promicao izbor potrošača i postiglo općenito održivo jedinstveno tržište;

15. naglašava potrebu za uvođenjem poticaja za potrošače kako bi kupovali rabljenu robu; ističe da bi prijenos jamstva u slučaju preprodaje proizvoda koji je još pokriven jamstvom potrošačima mogao uliti više povjerenja u to tržište; u tom pogledu poziva Komisiju da ispita u kojoj bi se mjeri jamstvo prvog kupca moglo prenijeti na dodatne kupce u slučaju naknadne prodaje, posebno u kontekstu digitalne putovnice proizvoda; nadalje, poziva na procjenu potrebe za preispitivanjem klauzule o izuzeću za rabljenu robu u okviru sustava zakonskog jamstva predviđenog Direktivom (EU) 2019/771 prilikom preispitivanja te direktive, na temelju procjene učinka mogućih posljedica za poslovne modele koji se temelje na rabljenoj robi i ponovnoj uporabi;

16. poziva na donošenje jasne definicije prepakirane i obnovljene robe te na masovno uvođenje dobrovoljnog sustava proširenog jamstva za tu robu, uz početno zakonsko jamstvo, kako bi se spriječilo da potrošači budu izloženi zlouporabi;

17. ističe ulogu uslužnog sektora u povećanju pristupačnosti popravaka i drugih novih poslovnih modela; posebno pozdravlja razvoj poslovnih modela kojima se razdvaja potrošnja od fizičkog vlasništva i prodaje funkcija proizvoda te poziva na temeljitu procjenu učinka funkcionalnog gospodarstva i njegovih mogućih povratnih učinaka, kao i učinaka na potrošače i njihove financijske interese, ali i posljedica takvih modela za okoliš; naglašava da razvoj internetskih usluga, novi oblici marketinga (iznajmljivanje, leasing, „proizvod kao usluga” itd.) i dostupnost objekata za popravak mogu pomoći produljiti vijek trajanja proizvoda i povećati osviještenost potrošača i povjerenje u takve proizvode; poziva Komisiju da promiče razvoj tih novih poslovnih modela ciljanom financijskom potporom u okviru Programa jedinstvenog tržišta i svih drugih relevantnih programa VFO-a;

18. poziva na razvoj nacionalnih kampanja i relevantnih mehanizama kako bi se potrošače potaknulo na produljenje životnog vijeka proizvoda popravcima i uporabom rabljene robe te na podizanje razine osviještenosti o dodanoj vrijednosti održivih inovativnih tehnologija; traži od Komisije i nacionalnih tijela da u okviru Programa jedinstvenog tržišta VFO-a pruže tehničku i financijsku pomoć i potporu nadležnim tijelima na nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i poduzećima i udrugama, u provođenju tih kampanja;

19. poziva sva poduzeća i organizacije da se registriraju u EU-ov sustav ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) kako bi poboljšali svoju ekološku učinkovitost; s veseljem iščekuje predstojeće preispitivanje Direktive o izvješćivanju o nefinancijskim informacijama, koja bi trebala znatno poboljšati dostupnost informacija o ekološkoj učinkovitosti poduzeća;

Digitalna strategija u službi održivog tržišta

20. pozdravlja najavu zajedničkog europskog podatkovnog prostora za pametne kružne aplikacije i ambiciju Komisije da razvije digitalnu „putovnicu proizvoda” kako bi se poboljšala sljedivost i pristup informacijama o uvjetima proizvodnje proizvoda, trajnosti, sastavu, mogućnostima ponovne uporabe, popravka, rastavljanja i o rukovanju proizvodom na kraju životnog vijeka, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti i troškove za poduzeća te obraćajući posebnu pozornost na potrebe malih i srednjih poduzeća, mikropoduzeća i samozaposlenih osoba; traži osmišljavanje tih mehanizama u bliskoj suradnji s industrijom i relevantnim dionicima;

21. prima na znanje doprinos digitalnih tehnologija u području inovacija i kružnoga gospodarstva; poziva Komisiju da razvije standarde i protokole za pristup interoperabilnim podacima i njihovu upotrebu kako bi se podaci učinkovito dijelili među poduzećima, ulagačima i tijelima te kako bi se omogućili novi kružni poslovni modeli temeljeni na podacima; poziva Komisiju i države članice da povećaju sredstva za istraživanje i inovacije u području održivih tehnologija u okviru novog VFO-a;

22. napominje da digitalni sektor i internetska potrošnja imaju velik utjecaj na okoliš, kako u pogledu proizvodnje robe tako i pružanja usluga, te poziva Komisiju da procijeni kako bi europski indeks digitalne održivosti, koji bi se temeljio na analizi životnog ciklusa proizvoda, utjecao na održivost proizvodnje i potrošnje u sektoru digitalnih tehnologija; ističe da bi primjena praksi kojima bi se smanjio taj utjecaj na okoliš, kao što su smanjenje pakiranja i razvoj održivije ambalaže, trebala biti dio strategije za održivo jedinstveno tržište;

23. dodaje da bi trebalo podići svijest o mogućem ekološkom otisku nepotrebnih podataka, kao što su neiskorištene aplikacije, datoteke, videozapisi, fotografije i neželjene elektroničke poruke; poziva Komisiju da procijeni učinak praksi i infrastrukture digitalnog sektora u pogledu njihova ugljičnog i ekološkog otiska, kao i njihov učinak na prakse potrošača, te da razmotri odgovarajuće mjere za njihovo smanjenje;

24. inzistira na tome da Komisija uzme u obzir odluke Europskog parlamenta o uvođenju jedinstvenog punjača kako bi se smanjio obujam proizvodnje i elektronički otpad;

Potrebna tranzicija javnih tijela

25. smatra da bi javna nabava trebala imati središnju ulogu u planu gospodarskog oporavka EU-a, u skladu s europskim zelenim planom, podupiranjem inovacijskih napora privatnog sektora i procesa digitalizacije javnih natječaja te utvrđivanjem odgovarajućih poticaja za promicanje održive proizvodnje i potrošnje; poziva da prioritet bude poticanje potražnje za ekološki prihvatljivom robom i uslugama s manjim ekološkim otiskom te promicanje društvenih i ekoloških kriterija;

26. naglašava da je potrebno zajamčiti primjenu ekološke, socijalne i inovativne javne nabave u prijelazu na održivo i klimatski neutralno gospodarstvo uključivanjem kriterija i ciljeva održivosti u javne natječaje; u tom pogledu podsjeća na obvezu Komisije u pogledu poduzimanja mjera za pojedine sektore i pružanja smjernica o zelenoj javnoj nabavi, uz zadržavanje postojećeg zakonodavnog okvira o javnoj nabavi, te poziva Komisiju da bude ambiciozna kada je riječ o tome da održivi kriteriji u javnoj nabavi trebaju postati zadani izbor; naglašava važnost podržavanja rabljenih proizvoda, proizvoda namijenjenih ponovnoj uporabi, recikliranih i prepakiranih proizvoda te softverskih programa s niskom potrošnjom energije utvrđivanjem ciljeva u području javne nabave; ističe potencijalne koristi instrumenta za provjeru održivosti javnih natječaja kako bi se zajamčila njihova usklađenost s klimatskim obvezama EU-a i riješio problem „lažnog zelenog oglašavanja”;

27. ističe ulogu koju bi zelena i društveno odgovorna javna nabava mogla imati u skraćivanju lanaca opskrbe, smanjenju ovisnosti o trećim zemljama i poticanju održivosti u ključnim sektorima kao što su proizvodnja medicinskih proizvoda, energije i hrane; poziva na osiguravanje učinkovite uzajamnosti u javnoj nabavi s trećim zemljama te odgovarajućeg pristupa malih i srednjih poduzeća, kao i poduzeća socijalne ekonomije, uvođenjem, među ostalim, povlaštenih klauzula o dodjeli;

28. poziva države članice da iskoriste postojeće programe EU-a za održivu nabavu i u tom pogledu traži od Komisije da poboljša svoje smjernice i da bude uzor tako što će objaviti ciljeve i statistike povezane s učinkom svoje kupnje na okoliš; nadalje, poziva na obvezu izvješćivanja za institucije EU-a i države članice u pogledu održivosti njihove javne nabave, bez stvaranja neopravdanog administrativnog opterećenja i uz poštovanje načela supsidijarnosti;

Odgovorni marketing i oglašavanje

29. ističe da su potrošači suočeni s lažnim tvrdnjama o ekološkim značajkama proizvoda i usluga, na internetu i izvan njega; stoga preporučuje da se prije stavljanja proizvoda ili usluge na tržište provede učinkovita kontrola ekoloških tvrdnji proizvođača i distributera te poziva na proaktivne mjere za borbu protiv obmanjujućih praksi u okviru provedbe nedavno izmijenjene Direktive 2005/29/EZ; poziva Komisiju da izradi ažurirane smjernice radi ujednačene provedbe ove direktive s obzirom na ekološke tvrdnje te radi pružanja vodstva u aktivnostima nadzora tržišta;

30. traži da se izrade jasne smjernice i standardi za tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš i obveze u tom pogledu, koji će dovesti do jačanja certifikata o dodjeli znaka za okoliš, te pozdravlja najavljeni zakonodavni prijedlog o potkrjepljivanju tvrdnji o prihvatljivosti proizvoda za okoliš; preporučuje procjenu moguće potrebe za uspostavom javnog europskog registra s popisom odobrenih i zabranjenih ekoloških tvrdnji, kao i potrebnih uvjeta i koraka za njihovu uporabu; dodaje da će pružanje transparentnih, odgovornih i točnih informacija povećati povjerenje potrošača u proizvode i tržišta, što će u konačnici dovesti do održivije potrošnje;

31. ističe da oglašavanje utječe na razine i obrasce potrošnje te da bi trebalo poticati održive odluke poduzeća i potrošača; ističe važnost odgovornog oglašavanja kojim se poštuju javni standardi o okolišu i zdravlju potrošača; naglašava da bi se postojećim regulatornim okvirom za borbu protiv zavaravajućeg oglašavanja mogla ojačati zaštita potrošača, posebno određenih kategorija potrošača koje se smatraju ranjivima, te potaknuti održiva proizvodnja i potrošnja;

°

° °

32. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

 


OBRAZLOŽENJE

UVOD

 

Neosporno je da Europa živi znatno iznad ograničenja planeta[14] i da europska potrošnja uvelike ovisi o resursima koji se vade i prerađuju izvan Europe[15]. Stoga se u Sedmom programu djelovanja za okoliš[16] kao cilj za 2050. postavlja „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”. Unatoč napretku postignutom u tom području, koji može poslužiti kao primjer u svijetu, i dalje smo daleko od tog cilja. U statističkim izvješćima navodi se da je dan ekološkog duga EU-a u 2019., odnosno dan kada je ekološki otisak europskog kontinenta premašio biološke kapacitete planeta, bio 10. svibnja te da bi trebalo 2,8 planeta Zemlje kako bismo zadovoljili naše potrebe kada bi svi stanovnici planeta trošili resurse kao Europljani[17].

 

Kriza uzrokovana bolešću COVID-19 pokazala je koliko su naša gospodarstva krhka i mogu brzo propasti u slučaju iznenadnih šokova.

 

Stoga je ključno iz temelja promijeniti način proizvodnje i potrošnje u Europi. Način na koji oblikujemo naše jedinstveno tržište i osiguravamo zaštitu potrošača ključan je za strukturnu tranziciju na model u kojem prevladavaju održivost i socijalna pravda.

 

Europska unija već je poduzela korake u tom smjeru. Europski parlament 2016. je gotovo jednoglasno usvojio izvješće „Duži vijek trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća (2016/2272(INI))”, nakon izvješća EGSO-a o toj temi[18]. U okviru Akcijskog plana za kružno gospodarstvo EU je već najavio mjere za održivije gospodarstvo u području sprečavanja nastanka otpada[19] i dizajna proizvoda.

 

Te početne najave obećavajuće su i pokazuju da i poduzeća i potrošači pozdravljaju zakonodavstvo u tom pogledu. Sada treba prijeći s priče na stvarnu promjenu paradigme prema snažnijem i umjerenijem gospodarstvu.

 

 

Za održive proizvode u Europi

 

Naš gospodarski model temelji se na sustavu prekomjerne potrošnje, kojim se proizvođače potiče na promicanje brze zamjene proizvoda zbog prijevremenog zastarijevanja.

 

Budući da je najveći dio ugljičnog otiska proizvoda povezan s njihovom proizvodnjom, ključno je preispitati naš sustav proizvodnje i prijeći na istinski održive proizvode. Poznat je primjer pametnih telefona: 80 % ugljičnog otiska uređaja stvara se tijekom njihove proizvodnje, a na kraju životnog vijeka skupi se i reciklira tek 15 % telefona.

 

Za uspostavu kružnoga gospodarstva presudan je dizajn proizvoda. Odabir materijala i dizajna proizvoda određuje hoće li proizvod biti trajan, hoće li se moći popravljati, rastaviti na dijelove i reciklirati na kraju životnog vijeka. Potrošači su, čini se, spremni na tu promjenu, no još uvijek treba ukloniti brojne prepreke: postoji asimetrija u pogledu informacija, popravci su još uvijek preskupi i pretjerano komplicirani zbog nedostatka rezervnih dijelova ili informacija, potrošači ne poznaju svoja prava u slučaju neispravnih proizvoda itd.

 

Zaustavljanje prijevremenog zastarijevanja proizvoda

 

Cilj je nagraditi proizvođače koji osmišljavaju održive proizvode te, s druge strane, kazniti one čiji je dizajn neispravan i neodrživ. Planirane mjere uključuju niz alata u rasponu od pružanja jasnih i usklađenih informacija za potrošače do suzbijanja nepoštenih poslovnih praksi kojima se namjerno skraćuje životni vijek proizvoda ili sprečava njegov popravak. Treba voditi računa o posebnom slučaju digitalnih proizvoda i spriječiti zastarijevanje njihovih softvera pri ažuriranju. Ključno je i pitanje usklađivanja trajanja zakonskog jamstva sukladnosti s procijenjenim vijekom trajanja proizvoda: duži vijek trajanja proizvoda mora ići ruku pod ruku s odgovarajućom zaštitom potrošača u slučaju nesukladnosti. Tim kombiniranim mjerama mora se omogućiti porast kvalitete proizvoda na svim razinama i osigurati povjerenje potrošača u europsko jedinstveno tržište tako što će im se dodijeliti prava koja su u skladu s oglašenom razinom kvalitete proizvoda.

 

Uspostava stvarnog prava na popravak u Europi

 

Održivi proizvodi također se moraju moći popraviti kako bi ostali na tržištu što je dulje moguće. Vrijeme je da se okončaju prakse koje sprečavaju ili otežavaju popravak proizvoda. U prosjeku 70 % Europljana svoje neispravne proizvode radije popravlja nego da ih zamijeni.[20] Međutim, prodavači za sada znatno više potiču zamjenu proizvoda.

 

Moramo zajamčiti liberalizaciju popravka proizvoda na europskom tržištu te osigurati da popravci budu jednostavni i cjenovno prihvatljivi. Za to su potrebne ne samo informacije o mogućnosti popravka proizvoda na početku lanca, već i niže u lancu vrijednosti, radi osiguravanja dostupnosti rezervnih dijelova, kratkog vremena popravka i pristupa prodavatelja i neovisnih servisera informacijama o popravku, ali i potrošača, kako bi ih se potaknulo da sami popravljaju svoje uređaje. Posebno treba podržati lokalne, neovisne servisere. Neprihvatljivo je da mehanizmi intelektualnog vlasništva rezerviraju popravak proizvoda za subjekt koji stoji iza dizajna ili distribucije. U tu je svrhu potrebno uvesti logističke i financijske mehanizme potpore.

 

Također želimo povećati povjerenje potrošača u popravljene proizvode i predložiti uvođenje jamstva za popravak proizvoda.

 

Ususret gospodarstvu ponovne uporabe

 

Održivi i popravljivi proizvodi osmišljeni su da dugo ostanu na tržištu i da se razmjenjuju. Povjerenje potrošača u rabljenu robu moraju pratiti transparentnost i jamstva o stanju proizvoda. Stoga se vezanjem jamstva za proizvod, a ne kupca, omogućuje dulja zakonska zaštita tih proizvoda i okončava neispravno poimanje da promjenom vlasnika proizvod nužno gubi vrijednost. U cilju jačanja povjerenja trebalo bi također omogućiti produženje jamstva u slučaju popravka. Prijevremeno uništavanje robe nije u skladu s održivim tržištem. Poslovni modeli koji se temelje na iznajmljivanju robe umjesto njezine kupnje su obećavajući, no potrebna su detaljnija istraživanja kako bi se zajamčila njihova dugoročna održivost.

 

Digitalne tehnologije u službi održivog tržišta

 

Digitalne tehnologije iz temelja su promijenile način na koji komuniciramo, proizvodimo i kupujemo. Sada trebamo preuzeti stvari u svoje ruke i digitalni razvoj usmjeriti prema poželjnoj digitalnoj budućnosti na održivom tržištu. Stoga je ključno jasno definirati ekološki i socijalni učinak tehnologija kako bi se ulaganja i inovacijski napori usmjerili prema onima koji poštuju okoliš i ljude. Utvrđivanje ekološke prihvatljivosti tehnologije zahtijeva analizu cijelog njezina životnog ciklusa, od vađenja sirovina, ponovne uporabe sekundarnih sirovina do prerade na kraju životnog vijeka, uključujući proizvodnju, prijevoz i upotrebu. Moramo osmisliti novi koncept inovacija kako bismo omogućili pojavu održivog digitalnog sektora.

 

Za donošenje informiranih odluka u pogledu zakonodavstva neophodno je da oblikovatelji politika imaju pristup pouzdanim podacima. Javni pristup podacima povezanima s proizvodima i uslugama ključan je za osiguravanje provedbe kružnoga gospodarstva, ali i za brzo reagiranje u slučaju kriza, posebno zdravstvenih.

 

Upotreba digitalnih alata za poticanje održivog tržišta uspostavom zajedničke baze podataka i putovnice proizvoda omogućit će bolje praćenje proizvoda i njihovih sastavnih dijelova duž vrijednosnog lanca, razmjenu informacija između proizvođača i potrošača te bolji nadzor tržišta.

 

Kada je riječ o tehnologiji, posebnu pozornost moramo posvetiti posljedicama tehnološkog napretka. Naime, povećanje učinkovitosti tehnologije obično čini proizvod ili uslugu jeftinijim, što dovodi do povećanja potrošnje i proizvodnje. Zbog toga sami zakoni tržišta nisu dovoljni da naša društva automatski postanu održivija te je potrebno uspostaviti regulatorne alate kako bi se osigurala održivost i otpornost naših društava.

 

Uloga javne nabave

 

Javna nabava važan je instrument iz više razloga. Tijela javne uprave prvenstveno trebaju biti model i uzor. Također čine 16 % europskog BDP-a i mogu tržištima poslati snažnu poruku kako bi se promijenile postojeće prakse.

 

Za uspostavu održivog tržišta, javne uprave trebale bi biti predvodnici u pogledu održivosti javne nabave i to uvođenjem kriterija održivosti proizvoda i postotka ponovne upotrebe rabljenih proizvoda. Taj kriterij održivosti mogao bi se koristiti tako da se prednost da kratkim lancima vrijednosti i lokalnim proizvodima. S time je povezano i pitanje zapošljavanja pa bi javna nabava trebala pogodovati i malim i srednjim poduzećima, koja ukupno čine gotovo dvije trećine radnih mjesta u europskom privatnom nefinancijskom sektoru, no često su zbog pravila o javnoj nabavi u nepovoljnom položaju.

 

Javna nabava trebala bi davati prednost onima koji su učinkoviti i inovativni u pogledu održivosti.

 

Prepoznati odgovornost oglašivanja

 

Poduzeća godišnje na globalnoj razini potroše 1,3 trilijuna EUR na promidžbene sadržaje i 600 milijardi EUR na oglašavanje. Iako, povijesno gledano, oglašavanje ima informativnu ulogu kojom se usmjerava potrošače pri odabiru, danas mu je glavna uloga uvjeravanje potrošača. Njime se umjetno ne povećava samo razina ukupne potrošnje, nego se potrošače umjesto na najodrživije i najodgovornije trgovačke marke usmjerava na one koje puno ulažu u marketing. Osim toga, oglašavanje je uglavnom rezervirano za mali broj poduzeća, često velikih multinacionalnih korporacija, dok mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća nemaju za to dovoljno velik proračun.

 

Širenjem uporabe interneta posebno je poraslo tržište internetskog oglašavanja. U cilju što većeg rasta prodaje, sve više ciljano i personalizirano oglašavanje dovelo je do agresivnih praksi prikupljanja osobnih podataka korisnika interneta i digitalnih tehnologija. Takve prakse dovode do onoga što akademska zajednica danas zove nadzorni kapitalizam. Sada je više nego ikad ranije važno zajamčiti načela utvrđena u Općoj uredbi o zaštiti podataka, ali i regulirati prakse sustavnog izvlačenja osobnih podataka oglašavanjem.

 

U tom je kontekstu ključno prepoznati odgovornost oglašivačke industrije i regulirati njihovu praksu. Za početak je potrebno regulirati sadržaj, odnosno zabraniti tvrdnje o ekološkoj ispravnosti bez dokaza, ali i oglašavanje proizvoda ili usluga koji su štetni za zdravlje ili okoliš.

 

Zatim treba regulirati prakse kao što su masovno izvlačenje osobnih podataka potrošača i njihova prodaja te dati odgovarajuće mjesto komunikaciji sa socijalnim i ekološkim dionicima.

 

Za kraj, treba regulirati financijsku odgovornost, i to pozivanjem na potpunu transparentnost troškova za korporativno oglašavanje i uspostavom europskog poreza na oglašavanje.

 

 

ZAKLJUČAK

 

Cilj je ovog izvješća prijeći na novu fazu jedinstvenog tržišta na kojem su svi proizvodi i usluge društveno pravedni i ekološki prihvatljivi. To je tržište s otpornim kružnim gospodarstvom, na kojem potrošači imaju jamstvo da kupuju sigurne i pristupačne proizvode i usluge i mogu donositi informirane odluke te na kojem najodgovorniji proizvođači mogu iskoristiti prednosti tržišta, bez obzira na svoju veličinu ili početni proračun. Želimo dati moć europskim potrošačima i odgovornim poduzećima u borbi za društveno i ekološki poželjan svijet.


 

 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA OKOLIŠ, JAVNO ZDRAVLJE I SIGURNOST HRANE (17.7.2020)

upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

naslovljeno „Prema održivom jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače”

(2020/2021(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Pascal Canfin

 

 

PRIJEDLOZI

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane poziva Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. naglašava da bi se novim planom oporavka EU-a trebalo osigurati da se sredstva EU-a za oporavak upotrebljavaju samo na način koji je u skladu s klimatskim i okolišnim ciljevima Unije; poziva Komisiju da pripremi i smjernice EU-a za države članice o tome kako oblikovati svoje nacionalne planove ulaganja kako bi bili u skladu s europskim zelenim planom, Pariškim sporazumom i UN-ovim ciljevima održivog razvoja; također poziva Komisiju da izradi smjernice EU-a o uvjetima ozelenjivanja u pogledu milijardi u obliku državnih potpora koje se dodjeljuju velikim poduzećima nakon krize bolesti COVID-19; naglašava da bi novi plan oporavka i takve smjernice trebali omogućiti EU-u da spasi i preobrazi svoje gospodarstvo (tj. da izađe iz krize i ubrza prijelaz na klimatsku neutralnost i kružno gospodarstvo), pri čemu nitko ne bi smio ostati zapostavljen;

2. poziva Komisiju da nastavi s inicijativama iz europskog zelenog plana, uključujući mjere utvrđene u Akcijskom planu za kružno gospodarstvo, kako bi se nastavila borba protiv klimatskih promjena, gubitka biološke raznolikosti i degradacije okoliša; naglašava da je važno usprotiviti se svim prijedlozima za odgodu uvođenja strožih standarda ili poštovanja već utvrđenih obveza; smatra da bi svaki takav prijedlog trebalo kritički preispitati, uzimajući u obzir ne samo komercijalne interese dotičnih poduzeća, već i šire društvene interese, u cilju pune zaposlenosti i društvenog napretka;

3. naglašava važnost skraćivanja lanaca opskrbe i smanjenja ovisnosti o trećim zemljama u ključnim sektorima kao što su proizvodnja lijekova, energije i hrane, osobito s pomoću zelene i socijalne javne nabave te ograničenja uvoza proizvoda proizvedenih prema niskim radnim i ekološkim standardima;

4. naglašava da bi predstojeći zakonodavni prijedlozi o promicanju održivijeg jedinstvenog tržišta za poduzeća i potrošače trebali biti u potpunosti usklađeni s ciljem ograničavanja globalnog zagrijavanja na manje od 1,5 °C te da ne bi smjeli doprinositi gubitku biološke raznolikosti;

5. podsjeća da je Unija druga najveća svjetska gospodarska sila i najveća svjetska trgovinska sila; ističe da je jedinstveno tržište moćan alat koji se mora koristiti za razvoj održivih i kružnih proizvoda ili tehnologija koje će postati standardi budućnosti, čime će se građanima omogućiti da po pristupačnim cijenama kupuju proizvode koji su sigurniji, zdraviji i u većoj mjeri poštuju naš planet;

6. naglašava da će prijelaz na klimatsku neutralnost najkasnije do 2050. i prijelaz na istinski kružno gospodarstvo i održivo jedinstveno tržište stvoriti nove poslovne prilike i radna mjesta te stoga mogu znatno doprinijeti održivom gospodarskom oporavku;

7. naglašava da je u pogledu prijelaza na kružno gospodarstvo i klimatsku neutralnost najkasnije do 2050. ključno da Komisija i države članice na odgovarajući način procijene potrebe za zapošljavanjem, uključujući potrebe u pogledu obrazovanja i osposobljavanja, da promiču razvoj gospodarstva i učine sve što je u njihovoj moći kako bi postigle poštenu i pravednu tranziciju;

8. poziva Komisiju i države članice da surađuju sa svim dionicima i dijelovima društva, uključujući građane/potrošače, potrošačke i nevladine organizacije, poduzeća, sindikate i predstavnike radnika, kako bi ih se osposobilo i osnažilo za djelovanje u smjeru postizanja održivog jedinstvenog tržišta;

9. ističe da treba promicati i održivu proizvodnju i održivu potrošnju; u tom pogledu smatra da bi učinkovitost resursa trebalo poboljšati povećanjem kružnosti lanaca vrijednosti, smanjenjem potrošnje resursa, povećanjem upotrebe sekundarnih sirovina, maksimalnim smanjenjem stvaranja otpada i potpunom primjenom mjera utvrđenih Direktivom 2008/98/EZ, uključujući smanjenjem udjela opasnih tvari; naglašava da bi trebalo razviti novo gospodarstvo koje obuhvaća kružne usluge;

10. poziva države članice da ulažu u sustavnije planiranje za osmišljavanje proizvodnih postupaka u kojima se otpad iz jednog procesa i toka proizvodnje može učinkovito iskoristiti kao resurs u drugom proizvodnom procesu;

11. smatra da postoji dobar potencijal za povećanje održivosti jedinstvenog tržišta u modelima „proizvoda kao usluga”, koje bi također trebalo dodatno razviti;

12. naglašava da kao dio iznimno globaliziranog gospodarstva EU ne može postati izolirano održivo tržište ako uzrokuje ili doprinosi neodrživim praksama izvan svojih granica; poziva Komisiju da uvede detaljne mjere u pogledu održivosti proizvoda, resursa i usluga koje se izvoze izvan EU-a kako bi se zajamčili jednaki standardi održivosti i kružnost;

13. poziva sva poduzeća i organizacije da se registriraju u EU-ov sustav ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) kako bi poboljšali svoju okolišnu učinkovitost; s veseljem iščekuje predstojeće preispitivanje Direktive o izvješćivanju o nefinancijskim informacijama, koja bi trebala znatno poboljšati dostupnost informacija o ekološkoj učinkovitosti poduzeća;

14. poziva na proširenje Direktive o ekološkom dizajnu kako bi se osiguralo da se svi proizvodi i ambalaža koji se stavljaju na tržište EU-a mogu nadograditi, ponovno upotrijebiti, popraviti i konačno reciklirati na najvišoj razini, na način kojim se ne smanjuje vrijednost materijala; to se mora temeljiti na proširenoj odgovornosti proizvođača;

15. naglašava da bi trebalo utvrditi stroge zahtjeve na temelju dužne pažnje kako bi se osiguralo da se na tržište Unije ne stavljaju proizvodi koji degradiraju okoliš ili krše ljudska prava;

16. svjestan je da je ključno promijeniti diskurs u našim industrijama „od kolijevke do groba” u „od kolijevke do kolijevke” te ojačati održivost u svim fazama opskrbnih lanaca, što će dovesti do ekološke i društvene održivosti konačnog proizvoda i u proizvodnji svih njegovih sastavnih dijelova i u vađenju sirovina;

17. smatra da je ključno osigurati da „održivi izbor” bude zadani izbor, odnosno onaj koji je privlačan, cjenovno prihvatljiv i pristupačan, za sve potrošače u EU-u što je prije moguće; u tom pogledu toplo pozdravlja namjeru Komisije da razvije okvir politika za održive proizvode kojim će se, među ostalim, ojačati i proširiti ekološki dizajn kako bi se poboljšala održivost proizvoda ispunjavanjem zahtjevâ prije njihova stavljanja na tržište; poziva Komisiju da definira minimalne zahtjeve i ciljeve u pogledu učinkovitosti, među ostalim određivanjem minimalnih rokova za isporuku rezervnih dijelova prema kategoriji proizvoda i razumnih maksimalnih rokova isporuke, za dizajn, proizvodnju i marketing proizvoda koji su održivi i sigurni, pogodni za višekratnu uporabu, tehnički trajni i lako popravljivi, ne sadrže opasne tvari i, kad postanu otpad i pripreme se za ponovnu uporabu ili recikliranje, pogodni za stavljanje na raspolaganje na tržištu ili stavljanje na tržište kako bi se omogućila pravilna provedba hijerarhije otpada; poziva Komisiju da također podrži i razvije gospodarske alate kojima se daje gospodarska prednost „održivom izboru”;

18. naglašava da duži vijek trajanja proizvoda pretpostavlja donošenje mjera za zabranu planiranog zastarijevanja; poziva Komisiju da ispita navode o tome da se proizvodi kao što su pametni telefoni namjerno izrađuju tako da imaju vrlo kratak korisni vijek trajanja te da predloži mjere za zabranu te pojave;

19. ističe da bi prema Okvirnoj direktivi o otpadu sprečavanje trebalo biti prioritet u skladu s hijerarhijom otpada;

20. naglašava da bi potrošači trebali moći u potpunosti sudjelovati u ekološkoj tranziciji; poziva Komisiju da izradi zakonodavne prijedloge o alatima potrebnima za postizanje tog cilja, uključujući zahtijevanje boljih informacija o proizvodu obveznim oznakama o trajnosti i mogućnosti popravka proizvoda (očekivani vijek trajanja, dostupnost rezervnih dijelova itd.), utvrđivanje trajnosti i mogućnosti popravka kao glavnih značajki proizvoda u skladu s direktivama 2011/83/EU i 2005/29/EZ, poboljšanje metodologija za provjeru tvrdnji o prihvatljivosti proizvoda za okoliš prije njegova stavljanja na tržište, produljenje zakonskih jamstava usklađenih s procijenjenim vijekom trajanja kategorije proizvoda i definicijama, zabranu praksi kojima je cilj namjerno skratiti vijek trajanja proizvoda, kao što je sprečavanje popravka u fazi izrade ili sporije performanse nakon ažuriranja softvera (planirano zastarijevanje) i sprečavanje lažnog zelenog oglašavanja, njihovim dodavanjem u Prilog I. Direktivi 2005/29/EZ;

21. poziva Komisiju da građanima EU-a zajamči pravo na popravak robe po prihvatljivoj cijeni konkretnim mjerama, kao što su obveza da se u trenutku kupnje pružaju informacije koje se odnose na raspoloživost i cijenu rezervnih dijelova te vrijeme potrebno za popravak, nediskriminirajući pristup informacijama o popravku i održavanju svim sudionicima u sektoru popravaka, uključujući potrošače, promicanje standardizacije radi poticanja interoperabilnosti rezervnih dijelova, davanje prednosti popravku, a ne zamjeni, i to ciljanim poticajima, podrška uslugama popravka s pomoću financijskih poticaja; ističe da se takvi alati moraju temeljiti na čvrstim ekološkim kriterijima koji potrošačima omogućuju točnu procjenu utjecaja proizvoda na okoliš na temelju njihova životnog ciklusa, ekološkog otiska, životnog vijeka i kvalitete; međutim, naglašava da je poticanje održive potrošnje samo jedna strana priče i da bi prijelaz na kružnost trebao početi u fazi proizvodnje i ekološkog dizajna;

22. prima na znanje važnost funkcionalnog unutarnjeg tržišta za gospodarenje otpadom i naglašava potrebu za daljnjim poboljšanjem tržišnih uvjeta za recikliranje; u tu svrhu poziva Komisiju i države članice da olakšaju takvo poboljšanje, među ostalim zakonodavnim prijedlozima kojima bi se osigurala veća regulatorna usklađenost;

23. poziva Komisiju da se na odgovarajući način pozabavi i pitanjem dvojne kvalitete proizvoda te da osigura da građani u svim državama članicama imaju pristup istoj kvaliteti prehrambenih i drugih proizvoda te da uživaju jednaka potrošačka prava, kao što je pravo na popravak, neovisno o tome u kojoj državi članici žive;

24. poziva Komisiju da promiče usporedive i usklađene informacije o proizvodima, uključujući dobrovoljno označivanje proizvoda, i za potrošače i za poduzeća, na temelju pouzdanih podataka i istraživanja potrošača te uz potpuno savjetovanje sa svim relevantnim dionicima, izbjegavajući pritom prekomjerno opterećenje malih i srednjih poduzeća;

25. poziva na donošenje zahtjevâ za ekološki dizajn za najširi raspon proizvoda, naglašava da zahtjevi za ekološki dizajn trebaju biti obvezni, poziva na primjenu zahtjevâ za ekološki dizajn za neenergetske proizvode koji imaju velik utjecaj na okoliš, kao što su tekstil i namještaj;

26. poziva na uvođenje i upotrebu sustava obveznog odlaganja kao što je sustav osmišljen za boce, kojim se omogućuje da se od jedne upotrebe do sljedeće zadrži otprilike ista razina kvalitete materijala;

27. predlaže razvoj jasnih smjernica i standarda za tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš i obveza koje će rezultirati ekološkim oznakama; iščekuje planirani zakonodavni prijedlog o dokazima za tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš; smatra da će potrošači zahvaljujući transparentnosti i smjernicama putem točnih i odgovornih informacija i ekoloških oznaka imati veće povjerenje u proizvode i tržišta, što će u konačnici dovesti do održive potrošnje;

28. poziva Komisiju da poboljša okvir za pošiljke razvrstanog otpada i reciklata unutar i izvan EU-a u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu kako bi se omogućili održivi gospodarski uvjeti na tržištima recikliranja u Uniji i osigurala učinkovita zaštita okoliša kada se otpad šalje izvan EU-a;

29. naglašava da je u tranziciju na održivije i kružno gospodarstvu važno uključiti privatni sektor kao odgovoran dionik; napominje da su održive i kružne industrijske prakse ključne za postizanje ciljeva europskog zelenog plana i Pariškog sporazuma;

30. poziva na preispitivanje Direktive o ekološkoj oznaci kako bi se poboljšale informacije za potrošače o mogućnosti popravka, dostupnosti i cjenovnoj prihvatljivosti rezervnih dijelova te opcijama „uradi sam”;

31. napominje da privatni sektor gospodarenja otpadom ima ključnu ulogu u jačanju kružnog gospodarstva s tržišnim udjelom od 60 % za otpad iz kućanstava i 75 % za industrijski i trgovački otpad; poziva Komisiju i države članice da potiču ulaganja u privatni sektor i iz njega kako bi se dodatno potaknulo održivo gospodarenje otpadom i pružila potpora potražnji za reciklatima i proizvodima koji sadrže reciklirane materijale;

32. poziva Komisiju da promiče korištenje recikliranog sadržaja na temelju postojećih inicijativa i da promiče nove inicijative industrije i dionika;

33. smatra da Direktiva o ekološkom dizajnu ima znatan neiskorišten potencijal za poboljšanje učinkovitosti resursa; poziva Komisiju da joj prioritet budu provedba i revizija mjera za one proizvode koji imaju najveći potencijal za uštedu primarne energije i za kružno gospodarstvo; poziva na to da se tijekom pripremnih istraživanja za proširenje mjera ekološkog dizajna na druge kategorije proizvoda provedu sustavne i detaljne analize o potencijalu kružnog gospodarstva;

34. naglašava ulogu zelene javne nabave u ubrzanju prelaska na održivo i kružno gospodarstvo te važnost provedbe zelene javne nabave tijekom gospodarskog oporavka EU-a; podsjeća da se Komisija obvezala predložiti daljnje zakonodavstvo o zelenoj javnoj nabavi i poziva je da iznese ambiciozan prijedlog kojim bi se znatno povećala primjena zelene javne nabave u skladu s ciljevima europskog zelenog plana kako bi zelena opcija u javnoj nabavi bila zadana opcija koju bi trebalo ispuniti ili je u suprotnom objasniti te kako bi izuzeci bili mogući samo uz prihvatljiva obrazloženja;

35. napominje da je globalne lance vrijednosti potrebno diversificirati novim pravilima za e‑trgovinu, sklapanjem Sporazuma o ekološkim dobrima, koji ima potencijal za poticanje uporabe ekoloških dobara, te reformom prava intelektualnog vlasništva na međunarodnoj razini radi poboljšanja konkurentnosti i učinkovitije zaštite i nagrađivanja kreativnog rada i inovacija, u cilju stvaranja istinski održivog jedinstvenog tržišta;

36. naglašava da bi svi potrošači trebali imati pravo na sigurne proizvode koji ne štete okolišu ni ljudskom zdravlju; poziva na brzo i učinkovito ukidanje i zabranu opasnih tvari koje se koriste na jedinstvenom tržištu; naglašava da je to posebno važno kada je riječ o tvarima koje uzrokuju poremećaje endokrinog sustava; naglašava da se razvoj održivog jedinstvenog tržišta mora temeljiti na stvaranju netoksičnoga kružnoga gospodarstva i okoliša u kojem se opasne tvari ne koriste niti recikliraju;

37. smatra da je važno podići razinu osviještenosti javnosti o pravima potrošača te važnosti održive potrošnje proizvoda i usluga; poziva Komisiju i države članice da olakšaju postizanje te osviještenosti s pomoću platforme za razmjenu najboljih praksi koja uključuje građane, predstavnike javnog i privatnog sektora, lokalne vlasti, akademsku zajednicu, nevladine organizacije, organizacije civilnog društva i organizacije potrošača, osiguravajući svim građanima pristup lako razumljivim i sveobuhvatnim informacijama.

 

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

16.7.2020

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

43

6

28

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Nikos Androulakis, Bartosz Arłukowicz, Margrete Auken, Simona Baldassarre, Marek Paweł Balt, Traian Băsescu, Aurelia Beigneux, Monika Beňová, Sergio Berlato, Alexander Bernhuber, Malin Björk, Simona Bonafè, Delara Burkhardt, Pascal Canfin, Sara Cerdas, Mohammed Chahim, Tudor Ciuhodaru, Nathalie Colin-Oesterlé, Miriam Dalli, Esther de Lange, Christian Doleschal, Marco Dreosto, Bas Eickhout, Eleonora Evi, Agnès Evren, Fredrick Federley, Andreas Glück, Catherine Griset, Jytte Guteland, Anja Hazekamp, Martin Hojsík, Pär Holmgren, Yannick Jadot, Adam Jarubas, Petros Kokkalis, Athanasios Konstantinou, Ewa Kopacz, Joanna Kopcińska, Peter Liese, Sylvia Limmer, Javi López, César Luena, Fulvio Martusciello, Liudas Mažylis, Joëlle Mélin, Tilly Metz, Silvia Modig, Dolors Montserrat, Alessandra Moretti, Dan-Ștefan Motreanu, Ville Niinistö, Ljudmila Novak, Grace O’Sullivan, Jutta Paulus, Jessica Polfjärd, Luisa Regimenti, Frédérique Ries, María Soraya Rodríguez Ramos, Sándor Rónai, Rob Rooken, Silvia Sardone, Christine Schneider, Günther Sidl, Linea Søgaard-Lidell, Nicolae Ştefănuță, Edina Tóth, Véronique Trillet-Lenoir, Petar Vitanov, Alexandr Vondra, Mick Wallace, Pernille Weiss, Michal Wiezik, Tiemo Wölken, Anna Zalewska

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Billy Kelleher

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7.

Margarita de la Pisa Carrión, Veronika Vrecionová

 


 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

43

+

PPE

Michal WIEZIK

S&D

Nikos ANDROULAKIS, Marek Paweł BALT, Monika BEŇOVÁ, Simona BONAFÈ, Delara BURKHARDT, Sara CERDAS, Mohammed CHAHIM, Tudor CIUHODARU, Miriam DALLI, Jytte GUTELAND, Javi LÓPEZ, César LUENA, Alessandra MORETTI, Sándor RÓNAI, Günther SIDL, Petar VITANOV, Tiemo WÖLKEN

RENEW

Pascal CANFIN, Fredrick FEDERLEY, Andreas GLÜCK, Martin HOJSÍK, Billy KELLEHER, Frédérique RIES, María Soraya RODRÍGUEZ RAMOS, Nicolae ŞTEFĂNUȚĂ, Linea SØGAARD-LIDELL, Véronique TRILLET-LENOIR

VERTS/ALE

Margrete AUKEN, Bas EICKHOUT, Pär HOLMGREN, Yannick JADOT, Tilly METZ, Ville NIINISTÖ, Grace O'SULLIVAN, Jutta PAULUS

GUE/NGL

Malin BJÖRK, Anja HAZEKAMP, Petros KOKKALIS, Silvia MODIG, Mick WALLACE

NI

Eleonora EVI, Athanasios KONSTANTINOU

 

6

-

ID

Simona BALDASSARRE, Marco DREOSTO, Sylvia LIMMER, Luisa REGIMENTI, Silvia SARDONE

ECR

Rob ROOKEN

 

28

0

PPE

Bartosz ARŁUKOWICZ, Traian BĂSESCU, Alexander BERNHUBER, Nathalie COLIN-OESTERLÉ, Christian DOLESCHAL, Agnès EVREN, Adam JARUBAS, Ewa KOPACZ, Esther de LANGE, Peter LIESE, Fulvio MARTUSCIELLO, Liudas MAŽYLIS, Dolors MONTSERRAT, Dan-Ștefan MOTREANU, Ljudmila NOVAK, Jessica POLFJÄRD, Christine SCHNEIDER, Edina TÓTH, Pernille WEISS

ID

Aurelia BEIGNEUX, Catherine GRISET, Joëlle MÉLIN

ECR

Sergio BERLATO, Margarita DE LA PISA CARRIÓN, Joanna KOPCIŃSKA, Alexandr VONDRA, Veronika VRECIONOVÁ, Anna ZALEWSKA

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani


 


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

26.10.2020

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

20

2

23

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Andrus Ansip, Pablo Arias Echeverría, Alessandra Basso, Brando Benifei, Adam Bielan, Biljana Borzan, Vlad-Marius Botoş, Markus Buchheit, Dita Charanzová, Deirdre Clune, David Cormand, Carlo Fidanza, Evelyne Gebhardt, Alexandra Geese, Sandro Gozi, Maria Grapini, Svenja Hahn, Virginie Joron, Eugen Jurzyca, Arba Kokalari, Marcel Kolaja, Kateřina Konečná, Jean-Lin Lacapelle, Maria-Manuel Leitão-Marques, Morten Løkkegaard, Adriana Maldonado López, Antonius Manders, Beata Mazurek, Leszek Miller, Dan-Ştefan Motreanu, Kris Peeters, Anne-Sophie Pelletier, Miroslav Radačovský, Christel Schaldemose, Andreas Schwab, Ivan Štefanec, Róża Thun und Hohenstein, Kim Van Sparrentak, Marion Walsmann, Marco Zullo

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Marc Angel, Pascal Arimont, Marco Campomenosi, Salvatore De Meo, Claude Gruffat

 


 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

20

+

S&D

Marc Angel, Brando Benifei, Biljana Borzan, Evelyne Gebhardt, Maria Grapini, Maria-Manuel Leitão-Marques, Adriana Maldonado López, Leszek Miller, Christel Schaldemose

RENEW

Sandro Gozi

ID

Virginie Joron, Jean-Lin Lacapelle

VERTS/ALE

David Cormand, Alexandra Geese, Claude Gruffat, Marcel Kolaja, Kim Van Sparrentak

GUE/NGL

Kateřina Konečná, Anne-Sophie Pelletier

NI

Marco Zullo

 

2

-

ECR

Eugen Jurzyca

NI

Miroslav Radačovský

 

23

0

PPE

Pablo Arias Echeverría, Pascal Arimont, Deirdre Clune, Salvatore De Meo, Arba Kokalari, Antonius Manders, Dan-Ştefan Motreanu, Kris Peeters, Andreas Schwab, Ivan Štefanec, Róża Thun und Hohenstein, Marion Walsmann

RENEW

Andrus Ansip, Vlad-Marius Botoş, Dita Charanzová, Svenja Hahn, Morten Løkkegaard

ID

Alessandra Basso, Markus Buchheit, Marco Campomenosi

ECR

Adam Bielan, Carlo Fidanza, Beata Mazurek

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

Posljednje ažuriranje: 18. studenog 2020.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti