IZVJEŠĆE Više ribe u morima? Mjere za promicanje oporavka stokova iznad najvišeg održivog prinosa, uključujući područja obnove ribljih stokova i zaštićena morska područja
15.12.2020 - (2019/2162(INI))
Odbor za ribarstvo
Izvjestiteljica: Caroline Roose
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
Više ribe u morima? Mjere za promicanje oporavka stokova iznad najvišeg održivog prinosa, uključujući područja obnove ribljih stokova i zaštićena morska područja
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 11., 39. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici[1],
– uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji)[2],
– uzimajući u obzir članak 13. Ugovora iz Lisabona, kojim se Unija i države članice obvezuju da u oblikovanju ribarstvenih politika Unije, među ostalim područjima, uzmu u obzir činjenicu da su životinje čuvstvena bića te da stoga posvete punu pažnju mjerodavnim zahtjevima u pogledu dobrobiti životinja,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera[3],
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore[4], kao i Direktivu 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica[5],
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja[6], a posebno njezin članak 3., čije se ključno načelo da „životinje moraju biti pošteđene svake nepotrebne boli, nelagode ili patnje tijekom usmrćivanja ili povezanih postupaka” odnosi i na ribe,
– uzimajući u obzir Direktivu 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja (Direktiva o prostornom planiranju morskog područja)[7],
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora[8], posebno u pogledu istjecanja tekućina koje sadrže gnojivo,
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije[9] te Uredbu (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice[10],
– uzimajući u obzir Strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030., utvrđenu u komunikaciji Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. godine – Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2018. o međunarodnom upravljanju oceanima: plan za budućnost naših oceana u okviru ciljeva održivog razvoja do 2030.[11],
– uzimajući u obzir izvješće Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) za 2020. naslovljeno „Stanje ribarstva i akvakulture u svijetu” (SOFIA 2020),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija ‘od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. lipnja 2020. naslovljenu „Prema održivijem ribarstvu u Uniji: trenutačno stanje i smjernice za 2021.” (COM(2020)0248),
– uzimajući u obzir Deklaraciju iz Johannesburga o održivom razvoju iz 2002., Plan provedbe iz Johannesburga i završni dokument Konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju Rio+20, održane u lipnju 2012., naslovljen „Budućnost kakvu želimo”,
– uzimajući u obzir izvješće Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo Komisije (ZTGOR) za 2020. o praćenju uspješnosti zajedničke ribarstvene politike (STECF-Adhoc-20-01),
– uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti, a posebno cilj br. 11. u okviru ciljeva za očuvanje biološke raznolikosti iz Aichija, koji su sastavni dio strateškog plana za biološku raznolikost 2011. – 2020. iz Konvencije o biološkoj raznolikosti,
– uzimajući u obzir globalno izvješće o procjeni bioraznolikosti i uslugama ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) za 2019.,
– uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2019. na temu oceana i kriosfere u kontekstu klimatskih promjena,
– uzimajući u obzir rezoluciju Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) o povećanju pokrivenosti zaštićenih morskih područja za učinkovito očuvanje morske biološke raznolikosti iz 2016.,
– uzimajući u obzir cilj održivog razvoja br. 14 u okviru Programa održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda, koji se odnosi na očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa,
– uzimajući u obzir izvješće Komisije od 25. lipnja 2020. o provedbi Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (COM(2020)0259),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15)[12],
– uzimajući u obzir izvješće Svjetske banke iz 2017. naslovljeno „The sunken billions revisited: Progress and Challenges in Global Marine Fisheries” (Ponovno razmatranje potonulih milijardi: napredak i izazovi u globalnom morskom ribarstvu),
– uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 1/2017 Europskog revizorskog suda od 21. veljače 2017. naslovljeno „Potrebni su dodatni napori kako bi se uspostavom mreže Natura 2000 iskoristio njezin puni potencijal”,
– uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) br. 17/2019 od 25. lipnja 2020. naslovljeno „Marine messages II” (Poruke o morima II.),
– uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana u predmetu 640/2019/FP o transparentnosti postupka donošenja odluka Vijeća EU-a, koja je dovela do donošenja godišnjih propisa kojima se utvrđuju ribolovne kvote (ukupni dopušteni ulovi),
– uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) br. 3/2015 od 1. listopada 2015. o zaštićenim morskim područjima u europskim morima: pregled i perspektiva za budućnost,
– uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 1. listopada 2015. o napretku u uspostavi zaštićenih morskih područja (u skladu s člankom 21. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 2008/56/EZ) (COM(2015)0481),
– uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 31. srpnja 2018. o procjeni programa mjera država članica u skladu s Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji (COM(20180)562),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. lipnja 2020. naslovljenu „Prema održivijem ribarstvu u Uniji: trenutačno stanje i smjernice za 2021.” (COM(2020)0248),
– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A9-0264/2020),
A. budući da je cilj zajedničke ribarstvene politike (ZRP) osigurati dugoročnu ekološku održivost ribolovnih aktivnosti i aktivnosti akvakulture te upravljanje tim aktivnostima u skladu s ciljevima ostvarivanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i s ciljem doprinosa dostupnosti opskrbe hranom; budući da se, kako bi se postigao cilj postupnog obnavljanja i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase na kojima se može ostvariti najviši održivi prinos, stopa iskorištavanja koja osigurava najviši održivi prinos po mogućnosti morala postići do 2015., a na postupnoj, progresivnoj osnovi najkasnije do 2020. za sve stokove;
B. budući da se ciljem održivog razvoja br. 14 poziva na zaštitu i održivo iskorištavanje oceana, mora i morskih resursa;
C. budući da je cilj Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (ODPS) zaštita i očuvanje morskog okoliša, sprječavanje njegova propadanja i obnova morskih ekosustava te postizanje dobrog stanja okoliša u morskim vodama EU-a do 2020.;
D. budući da se prema Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji dobro stanje okoliša temelji na 11 deskriptora; budući da se deskriptor br. 3. odnosi na populacije svih riba, rakova i mekušaca koje se iskorištavaju u gospodarske svrhe u okviru sigurnih bioloških granica, a raspodjela populacije prema dobi i veličini pokazuje da je stok zdrav;
E. budući da u okviru deskriptora dobrog stanja okoliša br. 3. postoje tri glavna kriterija procjene, (I.) održivost iskorištavanja, (II.) sposobnost razmnožavanja i (III.) održavanje udjela starijih i većih riba, ali se samo 10,5 % stokova može procijeniti s obzirom kriterije (I.) i (II.), a za kriterij (III.) ne postoji zadovoljavajuća zajednička metodologija za procjenu na europskoj razini;
F. budući da je potrebno hitno poboljšati prikupljanje podataka o određenim ribljim stokovima, osobito stokovima u Crnom moru, Sredozemnom moru i Makaroneziji, kako bi se obavila znanstvena procjena koja je nužna za održivo upravljanje stokovima;
G. budući da mjere upravljanja ribarstvom donesene u okviru ZRP-a daju rezultate jer se povećava broj ribljih stokova s održivim razinama iskorištavanja, čime se omogućuju veći prinosi za stokove koji su se prekomjerno iskorištavali;
H. budući da se prema ZTGOR-u oko 38 % stokova u sjeveroistočnom Atlantiku i oko 92 % stokova obuhvaćenih znanstvenom procjenom u Sredozemnom i Crnom moru još uvijek prekomjerno iskorištava, što znači da se iskorištavaju iznad razina najvišeg održivog prinosa, unatoč zakonskoj obvezi prestanka prelova do 2020.; primjećuje da se prema izvješću SOFIA 2020 Organizacije za hranu i poljoprivredu 62,5 % stokova u Sredozemnom i Crnom moru 2017. prekomjerno iskorištavalo;
I. budući da su ukupni dopušteni ulovi u sjeveroistočnom Atlantiku koje je predložila Komisija bili usklađeni s najvišim održivim prinosima za svih 78 stokova za koje su bili dostupni znanstveni savjeti;
J. budući da je Vijeće 2019. odredilo ukupni dopušteni ulov za 62 od 78 vrsta u skladu s najvišim održivim prinosima; budući da se stoga očekuje da će 2020. više od 99 % iskrcaja u Baltičkom i Sjevernome moru te Atlantiku kojima upravlja isključivo EU potjecati od održivog ribarstva;
K. budući da u sjeveroistočnom Atlantiku od 2007. biomasa stalno raste, a 2018. je za potpuno procijenjene stokove bila 48 % veća nego 2003.; budući da je u Sredozemnom i Crnom moru stanje uglavnom ostalo nepromijenjeno od 2003., otkad se bilježe podaci, iako se od 2012. biomasa možda blago povećala;
L. budući da se ribolov na razini najvišeg gospodarskog prinosa odnosi na razinu ulova s maksimalnim gospodarske koristima za flote, kojom se poboljšava otpornost sektora i na kojoj se stokovi održavaju iznad najvišeg održivog prinosa;
M. budući da je u ribolovu više vrsta nemoguće primijeniti upravljanje vrstama temeljeno na modelu najvišeg održivog prinosa, čak i kada su te vrste dobro poznate u znanosti i dokumentirane;
N. budući da ZRP još nije u potpunosti proveden i da neke od mjera koje on obuhvaća, kao što je uspostava područja za oporavak ribljih stokova, nisu poduzete;
O. budući da je prema podacima Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) zbog ljudskog djelovanja promijenjeno 66 % morskog okoliša u svijetu, a prema FAO-u se 34,2 % ribljih stokova lovi na biološki neodrživim razinama;
P. budući da Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) poziva na preobrazbu najmanje 30 % svih morskih staništa u mrežu zaštićenih morskih područja s visokom razinom zaštite do 2020., uz primjenu drugih učinkovitih mjera očuvanja područja, s ciljem zaustavljanja svih aktivnosti ekstrakcije u najmanje 30 % oceana, ne uzimajući u obzir socioekonomske posljedice;
Q. budući da se u izvješću SOFIA 2020 Organizacije za hranu i poljoprivredu ponavlja da je upravljanje najbolji instrument za očuvanje i jedini put prema održivosti te da su stokovi kojima se učinkovito upravlja sve održiviji, pri čemu 78,7 % trenutačnih iskrcaja morske ribe u svijetu dolazi iz biološki održivih stokova;
R. budući da se Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. poziva na pravno obvezujući cilj zaštite najmanje 30 % i stroge zaštite 10 % morskog područja EU-a;
S. budući da daljinsko elektroničko praćenje, primjerice prijenosom podataka o položaju plovila što bliže stvarnom vremenu, kao i jačanje provjera na licu mjesta, imaju pozitivnu ulogu u provedbi zaštićenih morskih područja;
T. budući da gubitak morske bioraznolikosti ima socioekonomske posljedice na sektor ribarstva, obalne i prekomorske zajednice i društvo u cjelini te bi ga stoga trebalo spriječiti; budući da bi se prema Svjetskoj banci obnovom ribljih populacija ostvarile veće gospodarske koristi nego što se ostvaruju trenutačnim stanjem morskih ribljih populacija;
U. budući da su zdrava staništa, uključujući pješčane sprudove, livade morske trave i koraljne grebene, ključna za ponovnu uspostavu funkcioniranja morskih ekosustava i obnovu ribljih stokova te za osiguravanje ponora ugljika kako bi se ublažile klimatske promjene;
V. budući da su zaštićena morska područja s dobrim upravljanjem ključna za povećanje bioraznolikosti i očuvanje prirodnih staništa drugih vrsta, primjerice ptica;
W. budući da postoji čvrst znanstveni konsenzus da zaštićena morska područja mogu biti korisna za ribarstvo zbog svojeg učinka prelijevanja i pozitivnih učinaka na obnovu stokova, primjerice zaštitom područjâ razmnožavanja, nedoraslih riba i velikih majki koje imaju velike sposobnosti razmnožavanja;
X. budući da onečišćenje koje potječe s kopna, posebno u djelomično zatvorenim morskim bazenima, kao i iz drugih pomorskih aktivnosti, također utječe na oporavak ribljih stokova;
Y. budući da je ukupna biomasa vrsta koje podliježu kvotama u stokovima kojima upravlja EU bila 48 % viša 2018. nego 2003.;
Z. budući da je zahvaljujući niskom ugljičnom otisku ribarske industrije ulovljena divlja riba daleko najzdraviji i ekološki najprihvatljiviji izvor bjelančevina na svijetu; budući da su morski prehrambeni proizvodi stoga najbolji izbor u borbi protiv klimatskih promjena;
AA. budući da Vijeće EU-a dosad nije slijedilo preporuku Europskog ombudsmana da proaktivno objavljuje dokumente povezane s usvajanjem propisa o ukupnim dopuštenim ulovima;
AB. budući da se ribolovom na razini najvišeg održivog prinosa i dalje ostvaruju pozitivni rezultati u sjeveroistočnom Atlantiku;
Poboljšanje upravljanja ribarstvom radi zaustavljanja prelova
1. ponavlja svoj poziv na punu provedbu ZRP-a u cilju obnove i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase na kojima se može ostvariti najviši održivi prinos;
2. naglašava da priroda, ribe i ostali živi organizmi imaju unutarnju vrijednost čak i ako se ne iskorištavaju u okviru ljudskih djelatnosti;
3. poziva Komisiju i države članice na jačanje znanstvene pokrivenosti s ciljem da se 100 % ribljih stokova koji se iskorištavaju u europskim vodama procijeni najkasnije do 2025. kako bi se omogućio izračun najviših održivih prinosa za sve te stokove ako je to znanstveno moguće;
4. napominje da su države članice odgovorne za prikupljanje podataka i da su ti podaci neophodni za procjenu zdravlja ribljih stokova; napominje da prema članku 23. Uredbe (EU) 2017/1004 o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima[13] Komisija mora dostaviti Vijeću i Parlamentu izvješće o provedbi te uredbe i njezinom funkcioniranju;
5. poziva Komisiju da predstavi svoje prijedloge ukupnih dopuštenih ulova i poziva Vijeće da odredi ukupne dopuštene ulove na razini najviših održivih prinosa kako je utvrđeno Uredbom o zajedničkoj ribarstvenoj politici;
6. potiče Komisiju, države članice i znanstvenu zajednicu da razviju znanstveno utemeljeni model za optimizaciju upravljanja i iskorištavanja za ribarstvo više vrsta; napominje da bi tim modelom trebalo omogućiti primjenu sličnih ciljeva upravljanja na upotrebu najviših održivih prinosa u cijelom ZRP-u, čime bi se omogućilo praćenje razvoja provedenih pravila upravljanja;
7. potiče Komisiju da ojača primjenu pristupa upravljanja ribarstvom koji se temelji na ekosustavima, među ostalim većom primjenom pristupa za više vrsta, kako bi se negativni učinci ribolovnih aktivnosti i drugih čimbenika kao što su klimatske promjene na morske ekosustave, riblje populacije i društvo smanjili na najmanju moguću mjeru i kako bi se osigurala otpornost oceana na klimatske promjene; ponavlja da su potpuno dokumentirano ribarstvo i kvalitetni podaci ključni za poboljšanje upravljanja ribarstvom; poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi poboljšale prikupljanje podataka o rekreacijskom ribolovu, uzimajući u obzir njegov utjecaj na okoliš i socioekonomsku vrijednost;
8. poziva Komisiju da nastavi podupirati planove za poboljšanje selektivnosti i da s ciljem primjene pristupa upravljanju ribarstvom koji se temelji na ekosustavima utvrdi koje prakse štetno utječu na stokove te na bioraznolikost oceana i morski okoliš i da uvede mjere kojima će ih ograničiti i promijeniti;
9. poziva Komisiju da nastavi podupirati planove za poboljšanje selektivnosti i preživljavanja vrsta koje ne pripadaju ciljanoj skupini te da uzme u obzir rezultate istraživanja koji ukazuju na štetne učinke ribolovnih tehnika kao što su pridneni alati ili uređaji za privlačenje ribe (FAD) strogim ograničavanjem njihove upotrebe;
10. smatra da bi EU nakon procjene ZRP-a do 2022. trebao u dogovoru s dionicima, osobito iz sektora ribarstva, po potrebi prilagoditi trenutačne prakse upravljanja ribarstvom i ubrzati prelazak na ribarstvo s malim utjecajem, ne samo kako bi se riblji stokovi očuvali na trenutačnim razinama, već, još važnije, kako bi se obnovili riblji stokovi i morski ekosustavi, te pružiti potporu tim mjerama u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo;
11. smatra da bi pozornost i podršku trebalo posebno usmjeriti na artizanalni ribolov, koji je potencijalno manje neumjeren i održiviji, ne samo u smislu upravljanja biološkim resursima, već i sa socioekonomskog stajališta;
12. poziva Komisiju da podupre usklađivanje pokazateljâ dobrog stanja okoliša u okviru kriterija (III.) iz Okvirne direktive o pomorskoj strategiji kako bi se utvrdile zajedničke referentne vrijednosti i zajednička metodologija procjene za sve države članice;
13. poziva Komisiju da prouči relevantnost primjene drugih pokazatelja osim najvišeg održivog prinosa u upravljanju ribarstvom kojima bi se uzele u obzir interakcije među vrstama, socioekonomski čimbenici i učinci klimatskih promjena i onečišćenja; primjećuje da se u nekim državama proučavaju i uvode drugi pokazatelji kao što je najviši gospodarski prinos;
14. napominje da je za ograničavanje pritiska uzrokovanog ljudskim aktivnostima potrebno više istraživanja i inovacija u sektoru ribarstva kako bi se razvile dobre prakse povezane s kružnim gospodarstvom, održivošću i selektivnošću ribolovnih alata;
15. naglašava važnost malog priobalnog ribolova i smatra da taj sektor može znatno olakšati prijelaz na održivo upravljanje ribljim stokovima; u skladu s time, poziva sve države članice da povećaju postotak nacionalnih kvota dodijeljen tom sektoru;
16. poziva Komisiju da osigura da države članice donesu programe za prikupljanje podataka kojima će se obuhvatiti utjecaj ribolovnih aktivnosti na širi okoliš, uključujući utjecaj na usputni ulov osjetljivih vrsta i na morsko dno;
17. zahtijeva da Vijeće proaktivno objavi sve dokumente povezane s usvajanjem propisa o ukupnim dopuštenim ulovima u skladu s preporukom Europskog ombudsmana te da poštuje odredbe Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i Uredbe (EZ) br. 1367/2006;
Proširenje mreže zaštićenih područja i poboljšanje upravljanja njome
18. naglašava da je, iako je Europska unija napredovala i ostvarila cilj u pogledu proglašavanja 10 % europskih voda zaštićenim područjima, mreža zaštićenih morskih područja daleko od potpune učinkovitosti i da za samo mali dio postojećih zaštićenih morskih područja postoje planovi upravljanja i mjere zaštite;
19. ističe da zaštićena morska područja, kada su uspješna, mogu donijeti znatne socioekonomske koristi, posebno priobalnim zajednicama te sektorima ribarstva i turizma, kao i da zaštićena morska područja mogu ispunjavati ključne ekološke funkcije za razmnožavanje ribljih stokova (osiguravajući mrijestilišta i rastilišta) te poboljšati njihovu otpornost;
20. pozdravlja prijedlog Komisije iz strategije za bioraznolikost do 2030. da se zaštiti najmanje 30 % morskog područja EU-a;
21. poziva Komisiju da provede procjenu učinka tog prijedloga;
22. potiče Komisiju da donese smjernice za provedbu ciljeva u pogledu zaštićenih morskih područja u svakoj pomorskoj regiji EU-a kako bi se osigurala uravnotežena geografska rasprostranjenost i ekološka zastupljenost;
23. potiče države članice da nastave proglašavati zaštićena morska područja u skladu s Direktivom o pticama[14] i Direktivom o staništima[15] te Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji kako bi se postigli ti ciljevi;
24. poziva na uspostavu zaštićenih morskih područja u okviru usklađene mreže povezanih područja, uključujući odobalna i dubokomorska područja; podsjeća na obvezu prestanka ribolova pridnenim alatima na dubini ispod 400 m u područjima u kojima je poznato da postoje osjetljivi morski ekosustavi ili u kojima je vjerojatno da će se oni pojaviti;
25. potiče Komisiju da utvrdi čvrste, znanstveno utemeljene smjernice za upravljanje zaštićenim morskim područjima za države članice i da donese klasifikaciju zaštićenih morskih područja kojom će se uzeti u obzir njihov stupanj uspostave, planovi upravljanja i koristi za ekosustav, na temelju postojećih smjernica kao što su globalni standardi IUCN-a;
26. ustraje na tome da Komisija mora popratiti sporazume o ribarstvu sklopljene s trećim zemljama mjerama za upravljanje i rukovođenje kao što su zaštićena morska područja i na taj način omogućiti bolje upravljanje ribljim stokovima i ublažavanje brojnih kumulativnih učinaka tih sporazuma kao što su onečišćenje, nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov i razvoj određenih praksi, poput industrijskog ribolova, koje prijete održivosti određenih ribljih stokova;
27. potiče države članice da utvrde čvrste i učinkovite planove upravljanja za postojeća i buduća zaštićena morska područja i da uvedu strože mjere praćenja, kontrole i nadzora kako bi osigurale poštivanje zaštićenih morskih područja;
28. poziva da se u praćenje, kontrolu i nadzor zaštićenih morskih područja uključe sektori gospodarskog i rekreacijskog ribolova, kao i mjerodavne organizacije koje imaju nadležnost za upravljanje ljudskim i gospodarskim aktivnostima na moru (npr. regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom ili Međunarodna pomorska organizacija);
29. naglašava da je potrebna veća kontrola mjera upravljanja ribarstvom za područja obuhvaćena mrežom Natura 2000 koja su podnijele države članice EU-a kako bi se osiguralo postizanje ciljeva očuvanja u skladu s člankom 11. zajedničke ribarstvene politike;
30. naglašava da bi se proglašavanje područjâ i razvoj mjera upravljanja trebali temeljiti na najboljim dostupnim znanstvenim savjetima;
31. priznaje da uspjeh zaštićenih morskih područja i ostalih zaštićenih područja ovisi o njihovoj čvrstoj znanstvenoj utemeljenosti i o njihovom prihvaćanju od strane gospodarskih i rekreacijskih ribara, obalnih zajednica i ostalih dionika, kao i o jasnoj komunikaciji o tome što se štiti, kako i zašto; stoga poziva na uključivanje sektora ribarstva, uključujući njegovu artizanalnu komponentu, te znanstvenih tijela nadležnih za upravljanje ribarstvom, kao i ostalih relevantnih dionika, u projektiranje i nadzor zaštićenih morskih područja te u upravljanje njima; poziva da se sudjelovanje civilnog društva potakne uspostavljanjem obrazovnih morskih područja;
32. ističe važnost postojanja sveobuhvatnog i usklađenog pristupa pri uspostavi zaštićenih morskih područja, koji osim ograničavanja komercijalnih ribolovnih aktivnosti uključuje i rješavanje pitanja ostalih aktivnosti kao što su istraživanje i iskorištavanje fosilnih goriva, rudarstvo, akvakultura velikih razmjera, jaružanje, odobalne vjetroelektrane, promet, rekreacijski ribolov i druge rekreacijske aktivnosti;
33. poziva države članice da prošire mrežu područja za oporavak ribljih stokova u okviru ZRP-a, posebno u slučajevima kada postoje jasni dokazi o visokim koncentracijama riba ispod minimalne referentne veličine za očuvanje ili o mrijestilištima; naglašava da je ocjenu proglašavanja i uspjeha tih područja potrebno uključiti u predstojeće izvješće o funkcioniranju ZRP-a;
34. poziva Europsku komisiju i države članice da u međunarodnim pregovorima o sporazumu za očuvanje i održivo iskorištavanje morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti i u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom zastupaju ambiciozan globalni mehanizam za uspostavu zaštićenih morskih područja na otvorenom moru ili u područjima izvan nacionalne nadležnosti te da nakon postizanja sporazuma o morskoj biološkoj raznolikosti izvan nacionalne nadležnosti preuzmu proaktivnu ulogu u uspostavi novih alata za upravljanje, utemeljenih na područjima, kojima se učinkovito upravlja, uključujući zaštićena morska područja na otvorenom moru; podsjeća da se uspostava zaštićenih morskih područja u područjima izvan nacionalne nadležnosti mora poduprijeti procjenama socioekonomskog i ekološkog učinka, utemeljenim na najboljim dostupnim znanstvenim savjetima;
35. poziva Komisiju i države članice na promicanje ideje da ocean u cjelini pruža čovječanstvu usluge ekosustava i da zato mora biti prepoznat kao globalno opće dobro u međunarodnim pregovorima pod pokroviteljstvom UN-a;
Uklanjanje ostalih okolišnih čimbenika koji ugrožavaju oporavak ribljih stokova
36. naglašava da je brzo i snažno djelovanje za borbu protiv klimatskih promjena neophodno za očuvanje zdravih populacija morskih organizama i zdravih staništa te je stoga dugoročno ključno za kontinuitet održivih ribolovnih aktivnosti i za sigurnost opskrbe hranom; podsjeća da u skladu s člankom 2. Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama stranke moraju nastojati povećati sposobnost prilagodbe negativnim utjecajima klimatskih promjena te poticati otpornost na klimatske promjene i razvoj s niskim razinama emisija stakleničkih plinova na način kojim se ne ugrožava proizvodnja hrane;
37. ističe pozitivan doprinos zaštićenih morskih područja prilagodbi klimatskim promjenama jačanjem otpornosti ekosustava; potiče države članice da jačaju ulogu mrežâ zaštićenih morskih područja u svojim nacionalnim strategijama za prilagodbu klimatskim promjenama;
38. naglašava da je za obnovu ribljih stokova te za njihovo održavanje na održivoj razini također potrebno ukloniti određene antropogene učinke povezane s klimatskim promjenama, poput potrošnje kisika i zakiseljavanja, kao i različite izvore onečišćenja koji uglavnom potječu s kopna, ali i s mora, te koji negativno utječu na obnovu ribljih stokova ili doprinose njihovoj osjetljivosti, kao što su nitrati, otpadne vode, gnojiva, pesticidi, otrovne kemikalije, onečišćenje uzrokovano industrijskim aktivnostima i masovnim turizmom, ostaci iz akvakulture, onečišćenje plastikom i mikroplastikom, kreme za sunčanje, hormoni, onečišćenje bukom, istjecanje nafte i izgubljeni ili odbačeni ribolovni alati;
39. poziva Komisiju da objavi studiju o utjecaju tih različitih izvora onečišćenja na obnovu ribljih stokova i na morske ekosustave;
40. naglašava da je u borbu protiv onečišćenja mora i oceana potrebno uključiti ribare; u skladu s time, poziva Komisiju da potakne države članice na donošenje zakonodavstva kojim se ribarima daje odobrenje da na kopno donesu bilo kakav otpad koji izvade iz mora; smatra da bi tim odredbama trebalo uvesti sustav poticaja za ribare i za upotrebu odgovarajućih sustava prikupljanja;
41. ističe važnost povećanja stope preživljavanja vrsta koje ne pripadaju ciljanoj skupini smanjivanjem ozljeda i stresa uzrokovanih hvatanjem i puštanjem;
42. poziva Komisiju da razmotri te zahtjeve i odgovori na njih u svojem novom akcijskom planu za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava, koji namjerava predstaviti do 2021., u svojoj reviziji ZRP-a i u svim predstojećim zakonodavnim prijedlozima;
°
° °
43. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
OBRAZLOŽENJE
Do 2020. trebalo se postići dobro stanje morskog okoliša, a iskorištavanje svih ribljih stokova trebalo je biti na održivoj razini. Počinju se vidjeti rezultati mjera donesenih u okviru zajedničke ribarstvene politike: povećava se broj ribljih stokova koji se iskorištavaju na održivim razinama, čime se omogućuje povećanje prinosa za određene vrste koje su donedavno bile ugrožene. No, ciljevi utvrđeni Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji i ZRP-om nisu postignuti. S obzirom na razmjere izazova i nove opasnosti koje predstavljaju klimatske promjene, više nije dovoljno slijediti logiku isključivog očuvanja resursa i zaštite okoliša: sada moramo provoditi strategiju obnove i popravka.
Jedan od glavnih ciljeva zajedničke ribarstvene politike od 2013. je okončanje prelova svih europskih stokova i uvođenje najviših održivih prinosa za stokove do 2020. Prema podacima Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo, 38 % stokova u sjeveroistočnom Atlantiku i 92 % stokova u Sredozemnom moru i dalje se prekomjerno iskorištava. Potrebno je u potpunosti provesti zajedničku ribarstvenu politiku i poduzeti dodatne mjere.
Usprkos znatnim naporima koje je uložilo Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES), nisu svi stokovi obuhvaćeni znanstvenom procjenom u razmjerima koji omogućuju izračun njihovih najviših održivih prinosa. Nedostatni znanstveni podaci i manjak sredstava koja su potrebna za analizu tih podataka prečesto se upotrebljavaju kao argumenti za opravdanje neuvođenja ukupnih dopuštenih ulova i kvota za određene vrste, posebno u Sredozemlju. Europska komisija i države članice moraju povećati znanstvenu pokrivenost kako bi se ostvario cilj da se 100 % stokova u europskim vodama procijeni najkasnije do 2025. i da se za sve te stokove izračuna najviši održivi prinos. Neprihvatljivo je da nastavljamo loviti vrste o kojima nemamo dovoljno podataka i na taj ih način ugrožavati.
Osim toga, najviši održivi prinos možda omogućuje stabilizaciju ribljih stokova, ali taj pristup sam po sebi nije dovoljan za njihovu obnovu do održive razine. Znanstvenici su razvili još jedan pokazatelj: najveći gospodarski prinos. Dok je cilj najvišeg održivog prinosa postizanje najvećeg mogućeg održivog ulova, cilj najvišeg gospodarskog prinosa jest održavanje ribolova ispod te razine u nastojanju da se unaprijedi otpornost ribljih stokova. U tematskom izvješću Međuvladina panela o klimatskim promjenama o oceanima i kriosferi pojašnjava se utjecaj koji će klimatske promjene imati na mora i ribu. U tom kontekstu i s ciljem dugoročne zaštite sigurnosti opskrbe hranom, mora se zadržati dovoljno velika margina kojom će se vrstama omogućiti da se odupru učincima klimatskih promjena i istodobno se mora smanjiti potrošnja goriva. Ribolovom u skladu najvišim gospodarskim prinosom, na razini na kojoj je ekonomska korist za ribare najveća, poboljšava se i gospodarska otpornost tog sektora. Najvišim gospodarskim prinosom, koji je već uveden za stokove kojima upravlja isključivo Island, povećavaju se prihodi ribara i moglo bi se doprinijeti obnovi najugroženijih stokova. Komisija mora zatražiti znanstvene savjete u pogledu najvišeg gospodarskog prinosa i utvrditi ukupne dopuštene ulove na toj razini.
Znatni rezultati mogu se ostvariti i poboljšanjem selektivnosti. Moraju se nastaviti istraživanja o ribolovnim tehnikama s manjim utjecajem na morski okoliš i EU ih mora podržati. U brojnim se studijama ističe razorni učinak nekih ribolovnih tehnika, kao što je upotreba pridnenih ribolovnih alata ili uređaja za privlačenje ribe (FAD uređaji). Njihova se upotreba mora strogo ograničiti. Iako uvođenje takozvanih ekoloških ili biorazgradivih FAD uređaja može biti rješenje za problem onečišćenja uzrokovanog postojećim FAD uređajima, oni s obzirom na neselektivnu prirodu te tehnike ne mogu biti dio dugoročnog rješenja.
U okviru malog artizanalnog ribolova odavno se koriste manje štetne tehnike. Taj mali lokalni ribolov, koji otvara brojna radna mjesta, osigurava vrlo kvalitetne proizvode i ekološki je prihvatljiviji, budućnost je europskog ribarstva. On se mora zaštititi našim zakonodavstvom i imati pravedan udio u ukupnom dopuštenom ulovu i kvotama dodijeljenima svakoj državi.
Izazov očuvanja oceana ne može se riješiti samo mjerama za upravljanje ribarstvom. Takozvanim prostornim mjerama, kao što su zaštićena morska područja ili područja za oporavak stokova, predviđenim zajedničkom ribarstvenom politikom, moglo bi se doprinijeti obnovi ribljih stokova i zaštititi morsku biološku raznolikost.
Alati predviđeni zajedničkom ribarstvenom politikom, Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji, Direktivom o staništima i Direktivom o pticama te nacionalnim zakonodavstvima slabo se ili loše primjenjuju i nedovoljno su usklađeni. Neki od njih, kao što su područja za oporavak ribljih stokova, predviđena člankom 8. ZRP-a, vrlo se rijetko upotrebljavaju. Tijela koja upravljaju tim alatima nisu uvijek ista i među njima je potrebno uspostaviti snažnije veze.
Konvencijom o biološkoj raznolikosti i ciljevima održivog razvoja UN-a predviđeno je da se do 2020. mora zaštititi 10 % svjetskih voda. Europska unija postigla je taj cilj 2017., barem na papiru. Znanstvenici i Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) preporučuju da bi do 2030. trebalo biti zaštićeno 30 % voda. Parlament je ugradio tu preporuku u brojne rezolucije, a Komisija ga je u uključila u Strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030. Kako bi se taj cilj ostvario, sada ga treba ugraditi u zakonodavstvo EU-a i učiniti ga pravno obvezujućim.
Međutim, važno je razmotriti stvarnost koja stoji iza tih brojki. Brojne su studije pokazale da za mnoga zaštićena morska područja ne postoje planovi upravljanja ni učinkovite mjere. To se mora promijeniti. Komisija i države članice moraju pojačati svoje napore kako bi se za sva postojeća zaštićena morska područja izradili učinkoviti planovi upravljanja.
Kako bi se ispunio cilj postizanja dobrog stanja morskog okoliša, na polovicu od 30 % zaštićenih područja, tj. na 15 % europskih voda, trebala bi se primjenjivati visoka razina zaštite. Ta područja trebala bi uključivati zone u kojima je zabranjeni sav ribolov i sve gospodarske aktivnosti (zone zabrane ulova), područja za oporavak ribljih stokova utvrđena u skladu sa ZRP-om te područja u kojima su zabranjene samo najrazornije ribolovne tehnike, kao što su pridneni ribolovni alati, ovisno o lokalnim svojstvima i godišnjem dobu. Moraju se obnoviti i oštećena područja koja su u prošlosti bila pogođena uništenjem okoliša. Kako bi se osigurala pravilna provedba predloženih mjera, potrebno je u unaprijed određenim vremenskim razmacima provoditi provjere ostvarenog napretka.
Zaštita u tim područjima mora sezati dalje od ograničenja ribolovnih aktivnosti: potrebno je ograničiti i ostale aktivnosti, kao što je promet, proizvodnja energije, rudarstvo, istraživanje fosilnih goriva, masovni turizam, jaružanje i akvakultura velikih razmjera te poduzeti mjere za ograničavanje onečišćenja iz vanjskih izvora.
Vrlo je malo područja za oporavak ribljih stokova uspostavljeno od uvođenja tog koncepta 2014. Ipak, neka područja za oporavak ribljih stokova, kao što je Jabučka kotlina, koju je 2017. uspostavila Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja (GFCM), već daju rezultate. To je područje za oporavak uspostavljeno na strateški važnoj lokaciji na kojoj se razmnožavaju određene vrste, uključujući oslića, čiji su se brojevi počeli ponovno povećavati zahvaljujući njegovu uvođenju, čak i izvan zaštićenog područja. Projekt uživa podršku lokalnih ribara.
Drugi primjeri zaštićenih morskih područja, uspostavljeni kao prvi korak u zaštiti određenih vrsta, pozitivno su utjecali na riblje populacije. U Švedskoj je od 1979. zabranjen ribolov u dijelu rezervata Åskelandet-Kvädö (područje SE0230138 mreže Natura 2000) kako bi se zaštitio orao štekavac. Ta je zabrana dovela do povećanja broja i veličine riba grabežljivica (štuke, grgeča itd.) na obližnjoj baltičkoj obali.
Ključan element uspjeha zaštićenih morskih područja jest da ih prihvate ribari. Stoga je neophodno uključiti ribare u pripremu zaštićenih područja i upravljanje njima. Ribari mogu imati ulogu i u praćenju zaštićenih morskih područja, usporedno s raširenijom upotrebom sustava za praćenje plovila (VMS) i češćim kontrolama na terenu.
Važno je da se sredstva u okviru postojećeg i budućeg Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo usmjere prvenstveno u uspostavu te vrste zaštićenih morskih područja s visokom razinom zaštite, osposobljavanje dionika te upravljanje područjima i njihovo praćenje.
Naposljetku, važno je poboljšati informiranost o utjecaju različitih vrsta onečišćenja na morsku faunu i floru te poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se one svele na najmanju moguću mjeru i izbjegle. Izvješćem se posebno poziva Komisiju da se koncentrira na pitanja onečišćenja nitratima, posebno u djelomično zatvorenim morima, pročišćavanja otpadnih voda, sredstava za zaštitu bilja koja se upotrebljavaju u poljoprivredi, industrijskog onečišćenja te onečišćenja plastikom i mikroplastikom, opušcima, proizvodima za zaštitu od sunca i čak hormonima.
Svim tim mjerama upravljanja te tehničkim, prostornim i okolišnim mjerama omogućit će se ostvarenje okolišnih ciljeva Unije u okviru pristupa temeljenog na ekosustavu (očuvanje i obnova morske flore, ptičjih vrsta itd.) i poboljšat će se zdravlje ribljih stokova te ostvariti dugoročne koristi za sektor ribarstva.
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
Datum usvajanja |
3.12.2020 |
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
16 8 4 |
||
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Clara Aguilera, François-Xavier Bellamy, Izaskun Bilbao Barandica, Isabel Carvalhais, Massimo Casanova, Rosanna Conte, Rosa D’Amato, Giuseppe Ferrandino, João Ferreira, Søren Gade, Francisco Guerreiro, Anja Hazekamp, Niclas Herbst, France Jamet, Pierre Karleskind, Predrag Fred Matić, Francisco José Millán Mon, Cláudia Monteiro de Aguiar, Grace O’Sullivan, Manuel Pizarro, Caroline Roose, Bert-Jan Ruissen, Annie Schreijer-Pierik, Ruža Tomašić, Peter van Dalen, Theodoros Zagorakis |
|||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Carmen Avram, Catherine Chabaud |
|||
KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU
16 |
+ |
GUE/NGL |
Anja Hazekamp |
Nezavisni |
Rosa D'Amato |
EPP |
François‑Xavier Bellamy |
RENEW EUROPE |
Izaskun Bilbao Barandica, Catherine Chabaud, Søren Gade, Pierre Karleskind |
S&D |
Clara Aguilera, Carmen Avram, Isabel Carvalhais, Giuseppe Ferrandino, Predrag Fred Matić, Manuel Pizarro |
ZELENI/ESS |
Francisco Guerreiro, Grace O'Sullivan, Caroline Roose |
8 |
– |
ECR |
Bert‑Jan Ruissen, Ruža Tomašić |
EPP |
Niclas Herbst, Francisco José Millán Mon, Cláudia Monteiro de Aguiar, Annie Schreijer‑Pierik, Theodoros Zagorakis, Peter van Dalen |
4 |
0 |
GUE/NGL |
João Ferreira |
ID |
Massimo Casanova, Rosanna Conte, France Jamet |
Značenje simbola:
+ : za
– : protiv
0 : suzdržani
- [1] SL L 354, 28.12.2013., str. 22.
- [2] SL L 164, 25.6.2008., str. 19.
- [3] SL L 198, 25.7.2019., str. 105.
- [4] SL L 206, 22.7.1992., str. 7.
- [5] SL L 20, 26.1.2010., str. 7.
- [6] SL L 303, 18.11.2009., str. 1.
- [7] SL L 257, 28.8.2014., str. 135.
- [8] SL L 375, 31.12.1991., str. 1.
- [9] SL L 145, 31.5.2001., str. 43.
- [10] SL L 264, 25.9.2006., str. 13.
- [11] SL C 458, 19.12.2018., str. 9.
- [12] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0015.
- [13] Uredba (EU) 2017/1004 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima i potporu za znanstveno savjetovanje u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom, i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008. SL L 157, 20.6.2017., str. 1.
- [14] Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica. SL L 20, 26.1.2010., str. 7.
- [15] Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore. SL L 206, 22.7.1992., str. 7.