IZVJEŠĆE o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2020.
15.12.2020 - (2020/2206(INI))
Odbor za vanjske poslove
Izvjestitelj: David McAllister
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2020.
Europski parlament,
– uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici,
– uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda i Helsinški završni akt Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) iz 1975.,
– uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o političkoj odgovornosti[1],
– uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.” od 25. rujna 2015.,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. siječnja 2018. o integriranom pristupu vanjskim sukobima i krizama,
– uzimajući u obzir treće izvješće skupine uglednih međunarodnih i regionalnih stručnjaka za Jemen koja djeluje u okviru UN-a naslovljeno „Jemen: pandemija nekažnjavanja u izmučenoj zemlji”, kojim je obuhvaćeno razdoblje od srpnja 2019. do lipnja 2020.,
– uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku od 28. lipnja 2016.,
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. travnja 2020. o globalnom odgovoru EU-a na COVID-19 (JOIN(2020)0011),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2020. o rodnoj ravnopravnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a[2],
– uzimajući u obzir preporuku Europskog parlamenta od 13. ožujka 2019. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o području djelovanja i mandatu posebnih predstavnika EU-a[3],
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti,
– uzimajući u obzir Europski program sigurnosti za razdoblje 2015. – 2020.,
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. lipnja 2020. naslovljenu „Borba protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 – Prepoznavanje činjenica” (JOIN(2020)0008);
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica[4],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. lipnja 2020. o sigurnosti i obrani,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. rujna 2020. naslovljenu „Izvješće o strateškim predviđanjima 2020. – Put prema otpornijoj Europi”,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. lipnja 2019., 15. srpnja 2019., 14. listopada 2019. i 12. prosinca 2019., izjavu vanjskih ministara EU-a od 15. svibnja 2020. te zaključke Europskog vijeća od 20. lipnja 2019., 17. listopada 2019. i 1. listopada 2020. o nezakonitom djelovanju Turske u istočnom Sredozemlju, kao i zaključke Vijeća od 14. listopada 2019. o sjeveroistočnoj Siriji;
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. travnja 2020. naslovljenu „Potpora zapadnom Balkanu u borbi protiv bolesti COVID-19 i za oporavak nakon pandemije – doprinos Komisije uoči sastanka čelnika EU-a i zapadnog Balkana 6. svibnja 2020.” (COM(2020)0315);
– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0266/2020),
A. budući da Parlament ima dužnost i odgovornost provoditi demokratski nadzor nad zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom (ZVSP) i zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom (ZSOP) te bi trebao transparentno i pravodobno dobiti potrebne informacije i trebala bi mu se dodijeliti učinkovita sredstva za potpuno izvršavanje te uloge, među ostalim u pogledu svih programa industrijskog razvoja u području obrane;
B. budući da se zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a nastoji osigurati sigurnost i stabilnost, uz promicanje europskih vrijednosti slobode, demokracije, ravnopravnosti, vladavine prava i poštivanja ljudskih prava;
C. budući da se svijet suočava s agresivnim geopolitičkim natjecanjem koje zahtijeva brze i primjerene vanjskopolitičke mehanizme i kapacitete za odgovor;
D. budući da potreba za snažnijom, ambicioznijom, vjerodostojnom i ujedinjenom zajedničkom vanjskom politikom postaje ključna jer se EU suočava s višestrukim geopolitičkim izazovima u široj regiji koji izravno ili neizravno utječu na sve njegove države članice i građane;
E. budući da EU ne ostvaruje svoj potencijal u području vanjske i sigurnosne politike zbog manjka jedinstva među državama članicama;
F. budući da nijedna pojedinačna država članica EU-a ne može samostalno rješavati nijedan od globalnih izazova s kojima se Europa danas suočava; budući da ambiciozna i učinkovita zajednička vanjska i sigurnosna politika mora počivati na odgovarajućim financijskim sredstvima i unaprjeđenim mehanizmima za donošenje odluka;
G. budući da je u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 u mnogim dijelovima svijeta došlo do pogoršanja u području demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i temeljnih sloboda, dok su se kampanje dezinformiranja i kibernapadi koje provode treće zemlje povećali; budući da su, umjesto multilateralne suradnje u skladu s međunarodnim poretkom utemeljenim na pravilima, izraženiji postali izolacionistički, unilateralni i antiglobalistički trendovi te sustavna suparništva;
H. budući da izazovi poput ponovne pojave populizma i autoritarizma i sve veće nesklonosti poštivanju međunarodnog prava, ljudskih prava i vladavine prava, kao i napadi na liberalnu demokraciju i multilateralizam, u kombinaciji s natjecanjem između velikih sila, koje se pretvorilo u suparništva, posebno između SAD-a i Kine, predstavljaju stvaran izazov za međunarodnu sigurnost te za vrijednosti, interese i utjecaj EU-a, pri čemu postoji rizik da se EU izostavi iz krugova u kojima se donose odluke te da se uslijed tog natjecanja nađe u izrazito nepovoljnom položaju;
I. budući da je europska politika susjedstva (EPS) ključan instrument u pogledu istočnih i južnih susjeda EU-a;
J. budući da nestabilnost i nepredvidivost na granicama Unije i u njezinu neposrednom susjedstvu predstavljaju izravnu prijetnju sigurnosti Unije i njezinih država članica; budući da pandemija bolesti COVID-19 može dovesti do pogoršanja međunarodnog sigurnosnog okruženja; budući da će teške gospodarske i socijalne posljedice te pandemije znatno utjecati na trenutačne razine siromaštva i nejednakosti u svijetu te da bi stoga mogle dovesti do akutnih socijalnih nemira i ozbiljnih prosvjeda i tako postati novi uzrok nestabilnosti u mnogim ionako nestabilnim zemljama; budući da su se sada ostvarile mnoge prijetnje koje se pojavljuju proteklih godina, uključujući kiberprijetnje, klimatske promjene i pandemije, koje sve ozbiljnije utječu na različite aspekte ljudskog života, kao i na mogućnosti razvoja te na svjetski geopolitički poredak i stabilnost;
K. budući da je korištenje globalnih pomorskih informacija ključno za osiguravanje strateške obavještajne funkcije, omogućavanje analize rizika i ranog upozoravanja u korist EU-a i država članica te jačanje informacijske potpore za civilne i vojne sigurnosne operacije u pomorstvu;
L. budući da je borba protiv terorizma visoko na listi prioriteta Europskog programa sigurnosti za razdoblje 2015. – 2020.;
M. budući da je uslijed pandemije bolesti COVID-19 do izražaja došla ranjivost EU-a u odnosu na autoritarne režime, krhkost tradicionalnih vanjskih savezništava EU-a te potreba da Unija osigura usklađenost svoje vanjske politike sa svojim temeljnim vrijednostima; budući da to od EU-a zahtijeva da ponovno razmotri svoje vanjske odnose te da ih utemelji na načelima solidarnosti i multilateralizma; budući da pandemija bolesti COVID-19 i širok spektar njezinih posljedica posebno teško pogađaju najranjivije skupine, pretežno u regijama koje imaju slabije sustave zdravstvene i socijalne zaštite;
N. budući da se posljednjih godina pojavljuju novi višedimenzionalni izazovi, primjerice širenje oružja za masovno uništenje, dovođenje u pitanje sporazuma o neširenju oružja, zaoštravanje regionalnih sukoba koji su prouzročili raseljavanje stanovništva, borba za prirodne resurse, energetska ovisnost, klimatske promjene, konsolidacija propalih država, terorizam, transnacionalni organizirani kriminal, kibernapadi i kampanje dezinformiranja;
O. budući da bi razoružanje, nadzor naoružanja i sprečavanje širenja oružja trebali postati jedan od glavnih naglasaka zajedničke vanjske i sigurnosne politike s obzirom na slom važnih sporazuma o nadzoru naoružanja i o razoružanju te na brzi razvoj novih tehnologija oružja kako bi se zaštitili građani EU-a, ali i međunarodna stabilnost i sigurnost; budući da se Zajedničko stajalište 2008/944/ZVSP mora ažurirati s ciljem stroge primjene i provedbe kriterija;
Pozicioniranje EU-a kao „odabranog partnera” u promjenjivom geopolitičkom poretku
1. naglašava da je pandemija bolesti COVID-19 znak upozorenja da je potrebna snažnija, autonomnija, ujedinjenija i odlučna vanjska i sigurnosna politika kako bi se ojačala vodeća uloga Unije na međunarodnoj sceni s ciljem obrane i razvoja međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima kojim se jamče multilateralizam, demokracija i ljudska prava, te kako bi se odlučnije promicale njezine vrijednosti i interesi diljem svijeta; naglašava da EU najprije mora uspješno pomoći svojim partnerima u neposrednom susjedstvu kako bi se to postiglo;
2. promiče i brani ulogu EU-a kao pouzdanog partnera diljem svijeta, kao preferiranog „odabranog partnera” trećih strana, poštenog posrednika koji se vodi načelima, a ne dogmama, referentnog sudionika u rješavanju sukoba i posredovanju u sukobima, koji promiče diplomaciju i dijalog kao najpoželjniji način da odigra konstruktivnu ulogu u globalnim sukobima, vodećeg promotora održivog razvoja i velikog doprinositelja multilateralnom okviru, ali i globalnog aktera koji je spreman djelovati samostalno i odlučno kada je to potrebno za obranu vlastitih vrijednosti i interesa EU-a, koji preuzima odgovornost osiguravanjem vlastite sigurnosti i promicanjem međunarodnog mira i stabilnosti, na temelju načela i vrijednosti Povelje UN-a i kako je utvrđeno međunarodnim pravom, uz poštivanje međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima; smatra da su kreativnost, proaktivniji stav te više jedinstva i solidarnosti među državama članicama, kao i angažman i resursi država članica, potrebni kako bi se povećao globalni utjecaj EU-a i kako bi se promicao njegov model pozitivne moći i odgovorna uloga u globalnom upravljanju te kako bi mu se omogućilo preuzimanje strateške odgovornosti u neposrednom susjedstvu;
3. naglašava da bi sve veća nestabilnost u svijetu, okruženje u kojem se vodi sve više sukoba, erozija multilateralizma i porast autoritarizma, kao i višedimenzionalni globalni izazovi, posebno sve veće ozračje sukoba koje dovodi do nastavka, a ponekad i do obnove oružanih sukoba, među ostalim na istočnim i južnim granicama europskog kontinenta, terorizam, klimatske promjene i sve veće prijetnje prirodnim resursima, nekontrolirani migracijski tokovi, zdravstveni rizici, hibridne prijetnje poput kampanja dezinfomiranja, aktivnih mjera i kibernapada, među ostalim, trebali potaknuti EU na razvoj strateške autonomije i istovremeno na jačanje suradnje sa svojim saveznicima; naglašava da je za Uniju u tom pogledu važno uspostaviti veću stratešku suradnju s trećim zemljama, utemeljenu na povjerenju i obostranoj koristi, te graditi saveze s demokracijama sličnih stavova, uključujući one s južne polutke, a po potrebi i ad hoc koalicije s drugim partnerima sličnih stavova;
4. u tom pogledu naglašava potrebu za tijesnom suradnjom Unije s ključnim partnerima na svjetskoj razini i njezinom aktivnom ulogom u obrani institucija ključnih za međunarodno pravo i multilateralni sustav; ustraje na važnosti jačanja partnerstva EU-a s UN-om i NATO-om te produbljivanja suradnje s organizacijama kao što su Vijeće Europe, OESS, Udruženje država jugoistočne Azije (ASEAN), Afrička unija, Organizacija američkih država (OAD), Arapska liga, Zajednica latinoameričkih i karipskih država (CELAC) i Mercosur; poziva na pojačanu suradnju i koordinaciju između EU-a i NATO-a, uz udruživanje znanja i resursa kako bi se izbjeglo udvostručavanje, s ciljem izgradnje zajedničkog komplementarnog pristupa aktualnim i budućim sigurnosnim izazovima na regionalnoj i globalnoj razini, kao i sukobima, zdravstvenim krizama, asimetričnim i hibridnim prijetnjama, kibernapadima i dezinformacijama; naglašava važnost Međunarodnog kaznenog suda u istragama zločina protiv čovječnosti i obrani njihovih žrtava te pozdravlja snažnu potporu koju je Unija izrazila Sudu, koji je nedavno bio meta pritisaka i napada;
5. izražava zabrinutost zbog nezapamćenih razmjera kampanja dezinformiranja i propagandnih kampanja pod pokroviteljstvom države i bez njega, koje razorno utječu na društva, uključujući takve kampanje u europskom susjedstvu, a posebno na zapadnom Balkanu; osuđuje manipuliranje informacijama i korištenje informacijama kao oružjem, među ostalim od strane zlonamjernih državnih, poddržavnih i nedržavnih aktera, kao i platformi i organizacija kojima se autoritarne treće zemlje koriste za izravno i neizravno financiranje političkih stranaka i aktera u Europi te za utjecanje na njih; pozdravlja prijeko potrebni odgovor institucija EU-a na taj novi izazov, primjerice osnivanje novog posebnog odbora u Parlamentu koji će biti usmjeren na vanjsko uplitanje u demokratske procese u EU-u, uključujući dezinformacije, te donošenje odluke Vijeća o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama[5]; naglašava potrebu za odgovorom kojim se ne ograničavaju temeljna prava i slobode; ukazuje na važnost učinkovite strateške komunikacije EU-a te pohvaljuje jačanje sastavnice Stratcom u okviru Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i njezine napore koji su poduzeti s ciljem prepoznavanja i suzbijanja kampanja dezinformiranja; naglašava da bi EU trebao dodatno ojačati svoje kapacitete za proaktivnu bobu protiv lažnih vijesti i dezinformacija jer one predstavljaju prijetnju demokraciji te unaprijediti svoju kulturu sigurnosti kako bi bolje zaštitio svoje informacijske i komunikacijske mreže; poziva EU da postane predvodnik u zagovaranju zajedničkog okvira za samoobranu i suradnju protiv hibridnih prijetnji i zlonamjernog utjecaja autoritarnih režima, posebno na demokratsko upravljanje i privatna poduzeća u cijelom svijetu; stoga ističe potrebu da EU ojača svoje saveze s drugim globalnim demokratskim akterima s ciljem suprotstavljanja takvim prijetnjama na svjetskoj razini, među ostalim putem reformiranih i otpornijih multilateralnih institucija;
6. ustraje na tome da se vanjska i sigurnosna politika EU-a mora voditi promicanjem ciljeva utvrđenih u članku 21. UEU-a kao što su demokracija, ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode, uključujući slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, zaštita svih manjina i vjerskih zajednica, uključujući kršćane, Židove, muslimane, ateiste i druge, te promicanje rodne ravnopravnosti; u tom pogledu pozdravlja nedavnu odluku Komisije o obnovi mandata posebnog izaslanika za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izvan EU-a, ali i poziva da se on imenuje u najkraćem mogućem roku; poziva delegacije EU-a da pomno prate stanje ljudskih prava u svijetu, da utvrde trendove te da pruže podršku nastojanjima građana i organizacija civilnog društva da preokrenu negativne trendove u pogledu ljudskih prava u cijelom svijetu; naglašava da vanjska i sigurnosna politika EU-a postaje učinkovitija primjenom uvjetovanosti u njegovim gospodarskim i političkim inicijativama; u tom pogledu podsjeća da bi Komisija trebala redovito pratiti stanje ljudskih prava u trećim zemljama za koje je ukinuta obveza posjedovanja vize i o njemu obavještavati Parlament te da bi u slučaju kršenja ljudskih prava trebala obustaviti to ukinuće za dotičnu državu; poziva Komisiju i Vijeće na jačanje Unijinih programa potpore demokraciji u cijelom svijetu poticanjem prodemokratskih procesa „odozdo prema gore”, izgradnjom otpornosti institucija i podržavanjem rada europskih političkih zaklada na jačanju demokratskih procesa; ponavlja svoj poziv, iznijet u preporuci od 13. ožujka 2019., na reformu i preispitivanje posebnih predstavnika i posebnih izaslanika EU-a;
7. naglašava da bi EU trebao rješavati temeljne uzroke migracija poput siromaštva, nesigurnosti opskrbe hranom i ishrane, nezaposlenosti, nestabilnosti i nedostatka sigurnosti u trećim zemljama iz kojih potječu nezakonite masovne migracije; ističe da bi naglasak trebao biti i na pomoći u razvoju stabilnih institucija u tim državama kako bi se promicao održiv društveni razvoj;
Nova razina ambicije za ZVSP: strateški regionalni pristupi temeljeni na snažnijoj političkoj volji
8. podsjeća da nijedna država članica EU-a sama nema dovoljno sposobnosti i resursa za učinkovito rješavanje aktualnih međunarodnih izazova; smatra da je u tom kontekstu EU-u prije svega potrebna snažnija i istinska politička volja država članica da zajednički dogovaraju i promiču ciljeve vanjske politike EU-a kao što su sprečavanje sukoba i mirovni sporazumi te da se suprotstave pokušajima trećih zemalja da oslabe i podijele EU, među ostalim potkopavanjem europskih vrijednosti; naglašava da će samo snažna i ujedinjena Europska unija s utvrđenom vanjskom, sigurnosnom i obrambenom politikom, čije države članice podržavaju potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika u provedbi dogovorenih ciljeva, moći imati snažnu ulogu u novom geopolitičkom okruženju; poziva institucije EU-a i države članice na međusobnu koordinaciju svih djelovanja za odgovor na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 te na njihovu koordinaciju s međunarodnim partnerima s ciljem poticanja usklađenog i uključivog globalnog odgovora na pandemiju te u tom pogledu pozdravlja pristup Tim Europa;
9. ponovno poziva na reviziju globalne strategije EU-a kako bi se izvukle pouke iz nove geopolitičke dinamike, aktualnih prijetnji, uključujući pandemiju bolesti COVID-19, i očekivanih budućih izazova te kako bi se ponovno ocijenili ciljevi i sredstva ZVSP-a; naglašava da EU pri daljnjem razvijanju suradnje s međunarodnim partnerima i saveznicima mora ubrzati donošenje odluka koje se tiču vanjskih poslova i svoju sposobnost suradnje s partnerima sličnih stavova, uz istovremeno jačanje multilateralizma, te ojačati svoje strateške kapacitete za djelovanje, po potrebi i autonomno; ističe da EU ima odgovornost graditi svoju stratešku autonomiju u pogledu pitanja koja se odnose na zajedničku diplomaciju, sigurnost i obranu, kao i gospodarskih, zdravstvenih i trgovinskih pitanja, s ciljem suočavanja s brojnim zajedničkim izazovima kako bi obranila svoje interese, norme i vrijednosti u postpandemijskom svijetu; stoga naglašava potrebu da europske zemlje zadrže sposobnost samostalnog odlučivanja i djelovanja; poziva države članice na brzu provedbu i primjenu nove uredbe za uspostavu mehanizama za provjeru stranih ulaganja u ključnim sektorima; potiče države članice na uspostavu novog foruma za multilateralnu suradnju, oslanjajući se na nasljeđe Koordinacijskog odbora za multilateralne strateške kontrole izvoza, za praćenje i nadzor izvoza tehnologija, trgovinskih tokova i osjetljivih ulaganja u predmetne zemlje;
10. smatra da još uvijek postoji velik neiskorišteni potencijal u povezivanju i integriranju svih aspekata moći prisile i moći uvjeravanja u okviru vanjskog djelovanja EU-a kako bi se postigli ciljevi ZVSP-a; u tom pogledu podsjeća da diplomacija Europskog parlamenta predstavlja važan stup vanjske politike EU-a, s vlastitim zasebnim i komplementarnim instrumentima i kanalima; smatra da bi Europski parlament stoga trebao biti priznat kao sastavni dio pristupa Tim Europa koji promiču Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje; u tom pogledu ističe važnost uloge Parlamenta u posredovanju i u pružanju podrške demokraciji, kao i dragocjen doprinos parlamentarnih skupština vanjskom djelovanju Europe, među ostalim u pogledu sigurnosti i obrane, te potrebu da se promiče njihovo djelovanje i osigura njihov ispravan rad; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika te predsjednike Komisije i Vijeća da stalno informiraju Parlament o vanjskom djelovanju EU-a i da ga uključuju u to djelovanje;
11. smatra da ambicija da se uspostavi snažna, autonomna i potpuno razvijena vanjska i sigurnosna politika EU-a podrazumijeva i postojanje diplomatskog zbora istih karakteristika koji se od samog početka odlikuje jasnom europskom dimenzijom; u tom pogledu podržava napredak ostvaren u nastojanjima da se osnuje europska diplomatska akademija zadužena za uspostavu neovisnog sustava selekcije i osposobljavanja budućih diplomata EU-a u okviru istinski europske diplomatske karijere;
12. naglašava da bi se odredbe Ugovora o EU-u o savjetovanju s Parlamentom i informiranju Parlamenta u području ZVSP-a trebale tumačiti kao jasna pravila o transparentnoj i pravodobnoj razmjeni relevantnih dokumenata, uključujući nacrte strategija; izražava potrebu za znatnim poboljšanjem načina na koji Komisija i ESVD Parlamentu trenutačno dostavljaju osjetljive ili povjerljive informacije; nadalje poziva da se ispitaju načini za poboljšanje kvalitete, opsega i formata sjednica odbora i razmjena s ESVD-om i Komisijom; smatra da „deklaracija o političkoj odgovornosti” iz 2010. više nije adekvatna osnova za odnose između Parlamenta i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika te da bi je trebalo zamijeniti međuinstitucijskim sporazumom kako bi se pojačala prava Parlamenta na demokratski nadzor u skladu s Ugovorima; nadalje podsjeća da je zatražio preispitivanje odluke Vijeća o osnivanju ESVD-a;
13. žali zbog nedostatka napretka u poboljšanju postupka donošenja odluka o pitanjima ZVSP-a, što utječe na učinkovitost, brzinu i vjerodostojnost djelovanja EU-a i donošenja odluka na međunarodnoj sceni; poziva države članice da hitno otvore raspravu o mogućem prelasku s jednoglasnog glasovanja na glasovanje kvalificiranom većinom, barem u odabranim područjima ZVSP-a, kao što su odluke o pitanjima povezanim s ljudskim pravima i sankcijama, kao konkretnom sredstvu za jačanje utjecaja EU-a na globalnoj sceni;
14. ustraje na brzom donošenju i provedbi snažnog ciljanog mehanizma sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava (zakon EU-a sličan Zakonu Magnicki) koji će uključivati zabrane izdavanja viza i zamrzavanje imovine; ističe da bi taj mehanizam sankcija trebao biti usmjeren i na djela korupcije, kao i na trgovanje ljudima te seksualno i rodno uvjetovano nasilje; naglašava da taj režim sankcija mora uključivati učinkovit provedbeni mehanizam kojim se osigurava da ga poštuju sve države članice;
15. poziva na reviziju popisa opreme čiji je izvoz u treće zemlje zabranjen kako bi se spriječile situacije u kojima države članice uz financijsku potporu EU-a osiguravaju instrumente koji će se kasnije upotrijebiti za ugnjetavanje građana;
16. podržava raspravu na razini EU-a s ciljem razmatranja novih formata suradnje kao što je Europsko vijeće sigurnosti, budući da je krajnje vrijeme da se formalno uspostave djelotvorni formati i institucije kako bi se poboljšala usklađenost i utjecaj vanjske i sigurnosne politike EU-a; smatra da bi se o toj ideji trebalo raspravljati u okviru Konferencije o budućnosti Europe te također ponavlja svoj poziv da se uspostavi Vijeće ministara obrane;
17. ističe da je EU predan jačanju uloge UN-a na međunarodnoj sceni i stoga naglašava potrebu za reformom sustava Ujedinjenih naroda kako bi se ojačala usklađenost djelovanja svih njihovih agencija, organizacija i programa kako bi se zajamčilo ostvarenje ciljeva Programa održivog razvoja do 2030.; ponovno poziva države članice da podrže reforme u pogledu sastava i funkcioniranja Vijeća sigurnosti kako bi ono postalo učinkovitije i operativnije te ključno za osiguravanje globalnog mira, s programom koji nadilazi vojnu sigurnost i obuhvaća kretanja izbjeglica i raseljenih osoba, sigurnost opskrbe hranom, klimatske promjene i borbu protiv pandemija;
18. ističe ključnu važnost EU-a u pružanju podrške demokratskim i izbornim procesima koji se odvijaju te u zaštiti njihove transparentnosti i legitimnosti;
19. svjestan je da stabilnost, sigurnost, mir i blagostanje zapadnog Balkana te zemalja istočnog i južnog susjedstva izravno utječu na stabilnost i sigurnost Unije i njezinih država članica, kao i na njezin ugled globalnog geopolitičkog aktera; naglašava činjenicu da je Europska unija najveći trgovinski partner zemalja zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva te najveći ulagač u te zemlje; poziva EU da preuzme stratešku odgovornost u svojem susjedstvu te da odigra pravodobniju, aktivniju, ujedinjeniju i učinkovitiju ulogu u posredovanju u aktualnim napetostima i sukobima i u njihovom mirnom rješavanju, kao i u sprečavanju svih budućih sukoba u susjedstvu; smatra da se to može postići davanjem prednosti nastojanjima usmjerenim na preventivnu izgradnju mira, uključujući preventivnu diplomaciju i mehanizme ranog upozoravanja, jačanjem bilateralne suradnje i pružanjem podrške demokratskim snagama i vladavini prava, stvaranjem pozitivnih poticaja za društveno-gospodarsku stabilizaciju i razvoj te jačanjem otpornosti društava, uz odgovarajuća proračunska sredstva za potporu tim nastojanjima; ponovno potvrđuje svoju snažnu podršku normandijskom formatu, Berlinskoj konferenciji o Libiji i skupini iz Minska;
20. ponovno izražava svoju predanost proširenju kao ključnoj transformativnoj politici EU-a te pozdravlja revidiranu metodologiju koju je predložila Komisija i veći naglasak koji se u toj metodologiji stavlja na političku narav procesa proširenja; podržava europsku perspektivu država zapadnog Balkana i pozdravlja činjenicu da su države članice EU-a ponovno potvrdile svoju nedvosmislenu podršku toj perspektivi, kako se navodi u Izjavi iz Zagreba od 6. svibnja 2020., kao i odluku o otvaranju pristupnih pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom; poziva Vijeće i Komisiju da bez odlaganja otvore međuvladine konferencije s tim dvjema državama i općenitije da ubrzaju proces pristupanja, budući da su države zapadnog Balkana geografski, povijesno i kulturno dio Europe; ističe da je integracija tih država u EU od ključne važnosti za stabilnost i sigurnost kontinenta u cjelini, kao i za utjecaj EU-a u regiji i šire; naglašava da bi proces pristupanja trebao donijeti održivu demokratsku, gospodarsku i ekološku transformaciju i socijalnu konvergenciju te osigurati dobrosusjedske odnose i regionalnu suradnju; podsjeća da je proces pristupanja utemeljen na zaslugama te na strogim i poštenim uvjetima u skladu s kopenhaškim kriterijima; ponavlja da se donošenje reformi mora konkretno očitovati na terenu i naglašava potrebu za osiguravanjem jasnih, transparentnih i dosljednih referentnih vrijednosti za pristupanje te stalne političke, financijske (IPA III) i tehničke podrške za čitavog trajanja tog procesa, uz jasno mjerenje napretka; naglašava da bi se zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje trebale uskladiti s relevantnim izjavama koje daje potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik u vezi sa ZVSP-om u ime EU-a, kao i odlukama Vijeća;
21. pozdravlja rezultate sastanka na vrhu EU-a s državama Istočnog partnerstva i nada se da će se tih šest zemalja istinski obvezati na procese reformi potrebne za izgradnju društava koja su demokratskija, naprednija, pravednija, stabilnija i bliža temeljnim vrijednostima i načelima; naglašava da bi suradnja sa zemljama Istočnog partnerstva i drugim susjednim zemljama EU-a trebala biti prioritet ZVSP-a zbog ključnog interesa EU-a u pogledu razvoja i demokratizacije tih zemalja; poziva Komisiju i ESVD da nastave jačati gospodarske veze i povezanost putem trgovinskih sporazuma i sporazuma o pridruživanju, pristupa jedinstvenom tržištu i produbljenih osobnih kontakata, među ostalim pojednostavnjenjem i liberalizacijom viznog režima kad se za to ispune svi uvjeti; naglašava da bi sve navedeno moglo služiti kao poticaj za demokratske reforme te usvajanje pravila i normi EU-a; poziva EU da zadrži prilagođeno razlikovanje u okviru Istočnog partnerstva na temelju načela „više za više” i „manje za manje”; uvažava jedinstveno iskustvo i stručnost država Istočnog partnerstva, uključujući njihov doprinos misijama, borbenim skupinama i operacijama u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a, te poziva na produbljenje suradnje između EU-a i Istočnog partnerstva u području obrambenih politika povezanih s EU-om;
22. podržava zahtjeve bjelaruskog naroda za slobodom, demokracijom i dostojanstvom te za održavanjem novih, slobodnih i poštenih predsjedničkih izbora; prepoznaje važnu ulogu koordinacijskog vijeća kao predstavnika bjelaruskog naroda koji prosvjeduje; oštro osuđuje nasilno postupanje protiv mirnih prosvjednika te pozdravlja donošenje sankcija protiv Lukašenkova režima, uključujući samog Aleksandra Lukašenka, i ponovno izražava svoje stajalište da ne priznaje rezultate namještenih predsjedničkih izbora održanih 9. kolovoza 2020.; traži od EU-a da temeljito preispita svoje odnose s Bjelarusom, s obzirom da se tamošnji režim nedovoljno pridržava vlastitih obaveza u skladu s međunarodnim pravom i svojim sporazumima s EU-om, kao i da uspostavi poticaje za društveno-gospodarsku stabilizaciju i razvoj demokratskih snaga te podršku tim snagama;
23. ponovno naglašava važnost predanosti EU-a pružanju podrške suverenosti, neovisnosti i teritorijalnoj cjelovitosti njegovih partnera unutar njihovih međunarodno priznatih granica; izražava zabrinutost zbog porasta broja zona aktivnih sukoba u najbližem susjedstvu EU-a, kao i zbog zamrznutih sukoba i tekuće de facto okupacije teritorija koji pripadaju suverenim državama od strane Ruske Federacije; ponovno osuđuje agresivne politike Rusije s obzirom na Ukrajinu, njezinu negativnu ulogu u nekoliko zamrznutih sukoba te pritisak koji Rusija vrši na nekoliko svojih izravnih susjeda koji su članice EU-a, uz kršenja prava krimskih Tatara, blokadu Azovskog mora, nastavak zauzimanja plinskih polja u Crnom moru koja pripadaju Ukrajini te kršenje teritorijalne cjelovitosti Gruzije i Moldove od strane Rusije; ostaje u potpunosti predan politici nepriznavanja nezakonitog pripojenja Krima; poziva Rusiju da preuzme odgovornost, iskoristi svoj utjecaj na separatiste koje podržava te u potpunosti ispuni svoje obveze iz sporazuma iz Minska; naglašava potrebu da EU pojača svoje djelovanje u okviru mirnog rješavanja takozvanih zamrznutih sukoba, među ostalim kroz dijalog s uključenim trećim zemljama, da aktivno promiče rješenja koja se temelje na normama i načelima međunarodnog prava, Povelje UN-a i Helsinškog završnog akta OESS-a iz 1975. te da poveća potporu civilima koji su pogođeni sukobima, interno raseljenim osobama i izbjeglicama;
24. pažljivo uzima na znanje sporazum o potpunom prekidu vatre u Gorskom Karabahu i oko njega koji su Armenija, Azerbajdžan i Rusija potpisali 9. studenog 2020.; izražava nadu da će se tim sporazumom spasiti životi kako civila tako i vojnog osoblja te otvoriti svjetlije perspektive za mirno rješenje tog smrtonosnog sukoba; izražava žaljenje zbog toga što je status quo promijenjen vojnom silom, a ne mirnim pregovorima; snažno osuđuje ubijanje civila i uništavanje civilnih i vjerskih objekata te osuđuje prijavljenu upotrebu kazetnog streljiva u sukobu; poziva i Armeniju i Azerbajdžan da bez daljnjeg odgađanja ratificiraju Konvenciju o kazetnom streljivu kojom se sveobuhvatno zabranjuje njegova upotreba; naglašava da se trajno rješenje tek treba pronaći te da bi proces uspostave mira i određenja budućeg pravnog statusa te regije trebale predvoditi supredsjedateljice OESS-ove skupine iz Minska i da bi se on trebao temeljiti na osnovnim načelima te skupine; ističe da je potrebno hitno osigurati da humanitarna pomoć može stići do osoba kojima je potrebna, zajamčiti sigurnost armenskog stanovništva i njegove kulturne baštine u Gorskom Karabahu i dopustiti interno raseljenim osobama i izbjeglicama da se vrate u svoja prijašnja mjesta boravišta; poziva da se na odgovarajući način ispitaju navodi o ratnim zločinima te da se odgovorne osobe privedu pravdi; poziva EU da se na konstruktivniji način uključi u rješavanje tog sukoba i da ne prepusti sudbinu te regije drugim silama;
25. poziva EU da uvaži specifičnosti svake od zemalja južnog Sredozemlja u svojim politikama usmjerenim na tu regiju; poziva EU da pojača suradnju s regionalnim akterima kao što su Arapska liga, Afrička unija i Unija za Mediteran te da aktivno podrži suradnju unutar regije između zemalja u svom južnom susjedstvu kao nezamjenjiv instrument za sigurnost i održivi gospodarski razvoj; ističe potrebu za jačanjem odnosa Unije sa sjevernoafričkim zemljama; žali zbog toga što i 25 godina od pokretanja takozvanog barcelonskog procesa još nije završena izgradnja prostora zajedničkog prosperiteta, stabilnosti i slobode sa sredozemnim zemljama južnog susjedstva; u potpunosti podupire Berlinski proces i pozdravlja sve inicijative UN-a čiji je cilj pronaći sveobuhvatno političko rješenje krize u Libiji;
26. smatra da bi EU trebao i dalje imati proaktivnu ulogu u vezi s bliskoistočnim mirovnim procesom i zaključenjem sporazuma između strana, među ostalim u pogledu pitanja sporazuma o konačnom statusu, posebno uzimajući u obzir potrebu da se na terenu očuvaju uvjeti za mirno dvodržavno rješenje na temelju granica iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država, sa sigurnom Državom Izraelom i neovisnom, demokratskom, povezanom i održivom Državom Palestinom, koje koegzistiraju u miru i sigurnosti na temelju prava na samoodređenje i uz puno poštivanje međunarodnog prava;
27. prima na znanje Abrahamov sporazum kojim se normaliziraju diplomatski odnosi između Izraela, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina; u tom pogledu pohvaljuje ulogu Sjedinjenih Država, koje su omogućile Abrahamov sporazum; ukazuje na činjenicu da su arapske države poput Egipta ili Jordana, koje godinama održavaju s Izraelom diplomatske odnose, odigrale konstruktivnu ulogu u promicanju dijaloga o bliskoistočnom mirovnom procesu, među ostalim u pogledu pitanja sigurnosti i stabilnosti; naglašava da je i dalje važno ulagati u konstruktivne pregovore između Izraela i Palestine; pozdravlja činjenicu da je zaustavljanje planova za pripojenje na Zapadnoj obali bilo jedna od premisa Abrahamova sporazuma te poziva sve strane da to poštuju;
28. pozdravlja nedavni dogovor palestinskih političkih snaga da će se parlamentarni i predsjednički izbori održati u sljedećih šest mjeseci te naglašava da Unija i dalje smatra demokratske izbore ključnim prioritetom; naglašava potrebu za pružanjem podrške mirovnom procesu na Bliskom istoku te za osiguravanjem odgovarajućih financijskih sredstava za rad Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) u tijesnoj suradnji s međunarodnom donatorskom zajednicom;
29. pozdravlja predanost EU-a očuvanju Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP) i osiguravanju da ga sve strane u potpunosti provode; naglašava da je taj multilateralni sporazum ključno postignuće europske diplomacije te da on ostaje ključan stup globalne arhitekture posvećene neširenju oružja, da djeluje kao okosnica mira, sigurnosti i stabilnosti u regiji te da je u interesu EU-a osigurati da se on u cijelosti očuva i provodi; poziva SAD da se suzdrži od poduzimanja jednostranih poteza i da na taj način doprinese regionalnom i globalnom miru i sigurnosti te globalnom poretku utemeljenom na pravilima; poziva podpredsjednika Komisije / visokog predstavnika da iskoristi sva dostupna politička i diplomatska sredstva za zaštitu ZSAP-a; s obzirom na postojeća suparništva u zaljevskoj regiji, poziva podpredsjednika Komisije / visokog predstavnika na intenziviranje političkog dijaloga sa zemljama u regiji s ciljem promicanja smirivanja sukoba i uključive regionalne arhitekture za sigurnost u skladu sa zaključcima Vijeća za vanjske poslove od 10. siječnja 2020.; u tom pogledu poziva Visokog predstavnika / potpredsjednika Komisije da razmotri mogućnost imenovanja posebnog izaslanika za zaljevsku regiju koji bi olakšao provedbu tog zadatka;
30. poziva Francusku, Njemačku i Ujedinjenu Kraljevinu kao potpisnice ZSAP-a, EU i njegove države članice na jačanje jedinstva, odvraćajućih mjera i otpornosti na sekundarne sankcije trećih zemalja te na provedbu mjera za zaštitu legitimnih interesa EU-a, među ostalim potpunom operacionalizacijom instrumenta potpore trgovinskim razmjenama (INSTEX); odbacuje jednostrano izvanteritorijalno ponovno uvođenje sankcija od strane SAD-a nakon njegovog povlačenja iz ZSAP-a, budući da se time potkopavaju legitimni gospodarski i vanjskopolitički interesi EU-a, posebno ometanjem humanitarne trgovine s Iranom u vrijeme pandemije bolesti COVID-19; poziva SAD da se bezuvjetno ponovno pridruži ZSAP-u, što bi trebalo ići ruku pod ruku s poticanjem Irana da se vrati punom poštivanju svojih obveza iz sporazuma;
31. prima na znanje izvješće skupine uglednih međunarodnih i regionalnih stručnjaka za Jemen koja djeluje u okviru UN-a, a u kojem je utvrđeno da su jemenska vlada, pokret Huti, Južno prijelazno vijeće i članovi Koalicije koju predvode Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati počinili teška kršenja međunarodnih ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava koja se smatraju ratnim zločinima, kao što su neselektivni napadi na civile i civilne objekte; poziva EU i njegove države članice da spriječe nekažnjavanje najtežih zločina, među ostalim podržavajući upućivanje situacije u Jemenu Međunarodnom kaznenom sudu; poziva EU i njegove države članice na uvođenje ciljanih sankcija protiv dužnosnika u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima uključenih u navodne ratne zločine; još jednom ponavlja svoj poziv državama članicama da obustave prodaju oružja Saudijskoj Arabiji i UAE-u, koja ih samo čini sudionicima u produljenju sukoba i patnje jemenskog naroda;
32. smatra da bi EU trebao hitno definirati bolju geopolitičku i općenitu strategiju za svoje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne odnose s Turskom, posebno s obzirom na stalno demokratsko nazadovanje i na sve veću odlučnost vanjske politike Turske koja doprinosi eskalaciji napetosti i ima destabilizirajući utjecaj kojim se ugrožavaju regionalni mir i stabilnost na istočnom Sredozemlju, Bliskom istoku i južnom Kavkazu, kao i na ulogu Turske u sukobima u Siriji, Iraku, Libiji i Gorskom Karabahu;
33. poziva EU da preuzme važnu ulogu na Sredozemlju i postane akter sposoban zajamčiti stabilnost te regije, među ostalim kada je riječ o borbi protiv organiziranog kriminala, terorizma i nezakonitih migracija; naglašava da aktualni zakonodavni rad na novom paktu o migracijama i azilu predstavlja ključnu priliku za suzakonodavce EU-a da unaprijede migracijsku politiku i politiku azila EU-a kako bi smanjili ovisnost o Turskoj;
34. ponovno naglašava da su pristupni pregovori s Turskom formalno zamrznuti s obzirom na stanje ljudskih prava, demokratsko nazadovanje i izazove u pogledu vladavine prava unutar Turske; smatra da se odnosi s Turskom ne bi trebali temeljiti na iluzornom i zastarjelom procesu pristupanja; naglašava da je uspostava stabilnog i sigurnog okruženja na istočnom Sredozemlju u zajedničkom strateškom interesu Europske unije, njezinih država članica i Turske; podsjeća, međutim, da nužni dijalog koji mora prevladavati u uspostavi tog stabilnog i sigurnog okruženja može postojati samo ako se izbjegne svako jednostrano provociranje, a fortiori vojnim, mornaričkim ili zračnim djelovanjem; u tom pogledu podsjeća na punu solidarnost EU-a s njegovim državama članicama Grčkom i Ciprom;
35. ponovno naglašava da je Unija spremna iskoristiti sve instrumente i mogućnosti koje su joj na raspolaganju, među ostalim one koje su utvrđene u članku 29. Ugovora o Europskoj uniji i članku 251. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, za obranu svojih interesa i interesa svojih država članica; podsjeća na zaključke Vijeća od 14. listopada 2019., kojima se države članice poziva da zauzmu snažna nacionalna stajališta u pogledu svojih politika za izvoz oružja u Tursku na temelju odredaba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP, uključujući strogu primjenu kriterija br. 4 koji se odnosi na regionalnu stabilnost, te poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Vijeće da razmotre uvođenje inicijative da se sve države članice obvežu na zaustavljanje izdavanja dozvola za izvoz oružja u Tursku u skladu s tim Zajedničkim stajalištem; podsjeća na zaključke Vijeća od 1. listopada 2020., u kojima se naglašava da će se EU poslužiti svim instrumentima i mogućnostima koje su mu na raspolaganju, uključujući nametanje režima sankcija Turskoj, kako bi obranio svoje interese i interese svojih država članica; ponavlja svoj poziv potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku sve dok Turska nastavlja provoditi svoje aktualne nezakonite jednostrane mjere u istočnom Sredozemlju koje su u suprotnosti sa suverenitetom bilo koje države članice EU-a i međunarodnim pravom i sve dok ne sudjeluje u dijalogu na temelju međunarodnog prava; poziva vodstvo NATO-a da najodlučnije obavijesti Tursku da neće tolerirati agresivne činove te zemlje usmjerene protiv drugih članica NATO-a;
36. oštro osuđuje potpisivanje dvaju memoranduma o razumijevanju između Turske i Libije o razgraničenju pomorskih zona i sveobuhvatnoj sigurnosnoj i vojnoj suradnji, koji su međusobno povezani i kojima se jasno krše međunarodno pravo i Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o uvođenju embarga na oružje u Libiji;
37. oštro osuđuje destabilizirajuću ulogu Turske kojom se dodatno potkopava krhka stabilnost u cijeloj regiji južnog Kavkaza; poziva Tursku da se suzdrži od bilo kakvog uplitanja u sukob u Gorskom Karabahu, uključujući nuđenje vojne potpore Azerbajdžanu, da obustavi svoje destabilizirajuće radnje i da aktivno promiče mir; nadalje osuđuje premještaj stranih terorističkih boraca od strane Turske iz Sirije i od drugdje u Gorski Karabah, koji su potvrdili međunarodni akteri, uključujući države supredsjedateljice OESS-ove skupine iz Minska; izražava žaljenje zbog spremnosti Turske da destabilizira OESS-ovu skupinu iz Minska u realizaciji njezinih ambicija da odigra odlučniju ulogu u sukobu;
38. naglašava da je ključno i da je u zajedničkom interesu EU-a i Ujedinjene Kraljevine, što je dodatno naglašeno njihovim zajedničkim načelima i vrijednostima, kao i njihovom geografskom blizinom i dugogodišnjom zajedničkom strateškom suradnjom, postići dogovor o zajedničkim odgovorima za rješavanje izazova vanjske, sigurnosne i obrambene politike, utemeljen na načelima multilateralizma, na razrješavanju sukoba putem dijaloga i diplomacije te na međunarodnom pravu, imajući na umu da većina međunarodnih prijetnji utječe na obje strane jednakim intenzitetom; naglašava važnost postizanja dobrog sporazuma o budućim odnosima EU-a i Ujedinjene Kraljevine kojim se štite interesi EU-a;
39. naglašava da transatlantska suradnja ostaje ključna i od presudne je važnosti u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a; poziva na pojačane napore u cilju uspostave čvrstog i obnovljenog transatlantskog partnerstva i stalnog dijaloga na temelju međusobnog poštovanja i konkretnih djelovanja s ciljem promicanja multilateralizma, vladavine prava, ljudskih prava, transatlantske sigurnosne i gospodarske suradnje te borbe protiv klimatskih promjena, kao i na održavanje međunarodnog sustava utemeljenog na pravilima za rješavanje aktualnih i budućih vanjskih, sigurnosnih i trgovinskih izazova i kriza, s posebnim naglaskom na trenutačnu zdravstvenu krizu te gospodarske, socijalne, sigurnosne i političke izazove koje ona donosi;
40. ustraje na tome da bi transatlantsko partnerstvo trebalo revitalizirati radi učinkovitijeg nošenja s pandemijom i drugim velikim međunarodnim izazovima kao što su klimatske promjene; prepoznaje potrebu za pronalaženjem nove osnove za suradnju između EU-a i SAD-a protiv nacionalističkih, autoritarnih i hegemonističkih ambicija, ekspanzionističkih napetosti na Bliskom istoku i u Zaljevu, multipolarnosti gospodarskih dionika koji stječu sve veću prevlast i aktualne gospodarske krize s obje strane Atlantika; pozdravlja inicijativu EU-a za uspostavu transatlantskog dijaloga o Kini;
41. naglašava da to partnerstvo može napredovati samo ako se temelji na odnosima zajedničkih vrijednosti i interesa te na poštivanju međunarodnog prava i multilateralnih institucija, ali i na povjerenju, na koje su nažalost posljednjih godina negativno utjecale pretjerane jednostrane mjere koje su također oslabile multilateralne okvire u kojima sudjeluju EU i njegove države članice; u tom pogledu izražava žaljenje zbog unilateralističkih tendencija administracije Donalda Trumpa, predsjednika SAD-a; naglašava da slabije veze zapadnih zemalja omogućuju iliberalnim državama da popune prazninu u vodstvu na međunarodnoj sceni; izražava nadu da će SAD obrnuti svoju tendenciju djelovanja koja se bilježi posljednjih godina, a koja je dovela do njegova povlačenja iz multilateralnog svjetskog poretka utemeljenog na pravilima, čime će se omogućiti nastavak bliskog jedinstva u transatlantskom djelovanju, u potpunosti usklađenog sa zajedničkim vrijednostima i načelima EU-a i SAD-a; ponovno ističe potrebu da europske države članice NATO-a preuzmu više odgovornosti i veći dio tereta u zaštiti transatlantskog prostora te da odgovore na nove hibridne prijetnje; naglašava da bi udruživanje snaga s SAD-om u mirotvornim nastojanjima u budućnosti donijelo više sinergije i omogućilo bolji odgovor na globalne izazove;
42. poziva da se zadrži snažan i ujedinjen stav prema Ruskoj Federaciji, među ostalim revizijom EU-ovih pet osnovnih načela politike; poziva na razradu nove strategije o odnosima EU-a i Rusije kojom bi se prodemokratskoj frakciji u ruskom društvu poslao jasan signal da je EU i dalje voljan angažirati se i surađivati; poziva na jačanje režima sankcija, posebno s obzirom na aktualni razvoj događaja u vezi s pokušajem ubojstva Alekseja Navaljnog na ruskom teritoriju primjenom vojnog živčanog bojnog otrova iz skupine Novičoka, razvijenog u Rusiji; pozdravlja mjere ograničavanja povezane s primjenom kemijskih oružja u pokušaju ubojstva Alekseja Navaljnog koje je donijelo Vijeće za vanjske poslove; ponavlja svoj poziv na neovisnu međunarodnu istragu njegova trovanja;
43. ponavlja da je poštivanje sporazuma iz Minska glavni uvjet za bilo kakvu znatnu promjenu u odnosima EU-a i Rusije; izražava žaljenje zbog negativne uloge Rusije u kampanjama dezinformiranja i u drugim oblicima hibridnog ratovanja koji se vode protiv EU-a i Zapada, a cilj im je oslabiti našu unutarnju koheziju i samim time našu sposobnost učinkovitog djelovanja na globalnoj sceni; nadalje izražava žaljenje zbog ciljanih ubojstava na teritoriju EU-a, primjene kemijskih oružja i teške unutarnje situacije u pogledu ljudskih prava i temeljnih sloboda; naglašava da je potrebno izvršiti pritisak na Rusku Federaciju kako bi ona poštovala međunarodno pravo i sporazume; izražava zabrinutost zbog opetovanih kršenja sporazuma i standarda o nadzoru oružja od strane Rusije koja su dovela do sloma Sporazuma o nuklearnom oružju srednjeg dometa, kao i zbog kršenja konvencije o kemijskom oružju od strane Rusije upotrebom živčanih bojnih otrova za vojne namjene na domaćem teritoriju te na teritoriju EU-a;
44. naglašava da je Afrika važan strateški partner u multilateralnom sustavu; pozdravlja trenutačna nastojanja usmjerena na preoblikovanje i znatno unapređenje strategije o odnosima EU-a i Afrike primjenom modela koji se ne temelji na odnosima donatora i primatelja, već na zajedničkom i koordiniranom partnerstvu ravnopravnih partnera te na uspostavi obostrano korisnih odnosa, uz jasno razumijevanje pojedinačnih i obostranih interesa i odgovornosti, s ciljem razvoja pravednog i održivog partnerstva u čijem su središtu ljudi, među ostalim u pogledu ljudskih prava, sigurnosti i suradnje u borbi protiv terorizma; u tom pogledu ističe da je potrebno obratiti posebnu pozornost na stanje u regiji Sahel s obzirom na sve veću nestabilnost te na znatne izravne i neizravne posljedice koje događaji u toj regiji imaju na EU; ustraje na europskoj viziji solidarnosti usprkos razvoju situacije u Libiji, ali i viziji ljudskih prava, u politici pomoći namijenjene razvoju i konsolidaciji sporazumâ o gospodarskom partnerstvu; poziva na zajednički pristup i nastojanja EU-a kako bi se ojačala povezanost Unije s Afrikom te vidljivost i angažman Unije u Africi; podsjeća da je prisutnost i vjerodostojna predanost Europe ključna za ublažavanje humanitarnih i društveno-gospodarskih izazova;
45. primjećuje važnost europskih misija za izgradnju kapaciteta i osposobljavanje u pogledu promicanja mira, sigurnosti i stabilnosti u Africi; ponovno ističe važnost misija i operacija EU-a za stabilizaciju, raspoređenih u Africi, posebno u subsaharskom području te u području Sahela, te poziva ESVD i Vijeće da osiguraju jačanje mandata i sredstava misija ZSOP-a u Africi, što bi im pružilo sredstva za nastavak učinkovitog djelovanja u pogledu odgovora na ozbiljne izazove s kojima se suočavaju; naglašava vodeću ulogu EU-a u diplomatskom i mirnom rješavanju sukoba, uključujući inicijative za posredovanje te programe za razoružanje, demobilizaciju i reintegraciju;
46. smatra da je ojačani odnos s Latinskom Amerikom i Karibima od središnje važnosti za geopolitičku strategiju EU-a u svijetu; naglašava potrebu da Unija ojača svoje veze s državama Latinske Amerike i Kariba, koje zajedno predstavljaju trećinu članica UN-a, utemeljene na zajedničkim vrijednostima i načelima, posebno u obrani multilateralnog poretka utemeljenog na pravilima, promicanju zelene agende i borbi protiv siromaštva i nejednakosti; potiče Uniju da zadrži svoj položaj preferiranog partnera država Latinske Amerike s obzirom na mogućnost da drugi geopolitički akteri zauzmu sve veći prostor u toj regiji;
47. u tom pogledu poziva na ciljani višedimenzionalni angažman u toj regiji, uz potporu zajedničkog narativa EU-a kojim se promiču strategije koje doprinose zajedničkom rješavanju zajedničkih izazova poput promicanja mira, sigurnosti i blagostanja, uz istovremeno osiguravanje zajedničkog nastupa protiv prijetnji koje predstavljaju klimatske promjene; ističe važnost Latinske Amerike za EU i poziva na to da se ta regija nastavi smatrati regijom od bitnog geostrateškog interesa za ZVSP sudjelovanjem u promicanju demokracije i ljudskih prava u toj regiji te pomaganjem u njezinom gospodarskom razvoju; ističe da su poštovanje vladavine prava i stabilan politički i pravni okvir, uključujući borbu protiv korupcije i nekažnjavanja, kao i napredak u ostvarenju demokracije i poštivanja ljudskih prava te promicanje temeljnih sloboda, temelji za dublju integraciju i suradnju s državama Latinske Amerike i Kariba; naglašava važnost napretka i dovršetka revizije globalnih sporazuma s Čileom i Meksikom, kao i Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Mercosura, te naglašava da su to ključni saveznici i partneri EU-a; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog manjka poštovanja demokracije i vladavine prava te zbog napada na demokratskim putem izabrane vođe opozicije, novinare, studente i borce za ljudska prava, posebno one koji se bave pitanjima zaštite okoliša, i njihove odvjetnike;
48. ponovno izražava svoju punu potporu mirovnom procesu u Kolumbiji i njegovoj provedbi, koja predstavlja odlučujući korak za budućnost Kolumbijaca i za stabilizaciju te regije; poziva na to da se zadrži snažan ujedinjeni stav prema venezuelskom režimu i prema kršenjima ljudskih prava koje je počinio režim predsjednika Nicolása Madura, kao i prema režimu sankcija, posebno s obzirom na nedavna zbivanja i nedavne pritužbe koje su uložila razna tijela, uključujući Ujedinjene narode;
49. naglašava koliko je važno da EU provodi ujedinjenu, realističnu, djelotvornu, čvrstu i odlučniju strategiju koja ujedinjuje sve države članice i oblikuje odnose prema Narodnoj Republici Kini (NRK), u interesu EU-a u cjelini, kojom bi Unija trebala proaktivno i odlučno težiti uravnoteženijim i uzajamnijim gospodarskim odnosima koji se temelje na europskim vrijednostima i interesima, uz vrlo snažan i poseban naglasak na poštivanju ljudskih prava i slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja; ističe koliko je važno težiti postizanju zajedničkog pristupa Kini sa SAD-om i drugim partnerima sličnih stavova;
50. poziva na politiku EU-a prema Kini utemeljenu na sljedećim načelima: suradnji ako je to moguće; natjecanju ako je to potrebno; sukobu ako je to potrebno; podsjeća da je odlučna javna diplomacije Kine brojne zemlje učinila međuovisnima o njezinim ulaganjima i zajmovima; naglašava da bi EU trebao aktivno jačati svoju prisutnost i vidljivost u partnerskim zemljama u cijelom svijetu kao veliki investitor i donator razvojne pomoći;
51. potiče NRK da preuzme veću odgovornost u rješavanju globalnih izazova, uz istovremeno očuvanje suradnje u multilateralnim okvirima kad god je to moguće, posebno uključujući ambicioznije djelovanje i obvezujuće obveze u pogledu klime u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma, kao i u pogledu biološke raznolikosti, te u potpori multilateralnim odgovorima na pandemiju bolesti COVID-19, među ostalim dopuštanjem međunarodne istrage podrijetla bolesti; izražava žaljenje zbog dezinformacija koje je Kina iznijela o porijeklu pandemije bolesti COVID-19, manipuliranja multilateralnim sustavom od strane Kine, širenja njezina zlonamjernog utjecaja, kibernapada i investicijskih projekata povezanih s korupcijom; pohvaljuje učinkovite napore Tajvana da suzbije širenje koronavirusa i njegovu solidarnost s EU-om koju je ta zemlja pokazala doniranjem preko sedam milijuna kirurških maski mnogim državama članicama za vrijeme pandemije;
52. poziva Komisiju, Vijeće i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da nastave davati NRK-u do znanja da EU neće tolerirati daljnja kršenja ljudskih prava u Hong Kongu, Tibetu i Xinjangu od strane NRK-a niti postupanje NRK-a prema pripadnicima manjina, te da odigraju odlučujuću ulogu u međunarodnom kontekstu kako bi se osigurala autonomija Hong Konga; osuđuje kršenje modela „jedna zemlja, dva sustava” donošenjem Zakona o nacionalnoj sigurnosti u Kini kojim se ozbiljno potkopava visok stupanj autonomije Hong Konga i koji ima štetan utjecaj na neovisnost sudstva i na slobodu izražavanja u Hong Kongu; izražava zabrinutost zbog utjecaja koji će nametanje Zakona o nacionalnoj sigurnosti u Hong Kongu imati na odnose Kine i Tajvana; naglašava da je aktualno potkopavanje autonomije Hong Konga od strane Pekinga protivno obvezama Kine utemeljenim na bilateralnim sporazumima i međunarodnom pravu te da ono također u pitanje dovodi ulogu Pekinga kao vjerodostojnog partnera; napominje da će Parlament uzeti u obzir kršenja ljudskih prava u unutrašnjosti Kine i u Hong Kongu kad se od njega zatraži da podrži opći sporazum o ulaganjima i sve buduće trgovinske sporazume s Kinom; potiče države članice na provedbu paketa mjera koji je dogovorilo Vijeće za vanjske poslove 28. srpnja 2020., kao i rezolucije Parlamenta od 19. lipnja 2020.[6]; traži od Komisije i država članica da se aktivno suprotstave brutalnom progonu Ujgura u Xinjangu i drugih etničkih i vjerskih manjinskih skupina, posebno kršćana i Tibetanaca;
53. ponovno potvrđuje da će Unija i dalje budno pratiti situaciju na Tajvanu i unapređenje političkih i trgovinskih odnosa između EU-a i Republike Kine (Tajvana); poziva NRK na postizanje mirnog rješenja svih sporova oko kopnenih i morskih granica u skladu s međunarodnim pravom te na izbjegavanje bilo kakvih provokativnih vojnih poteza čiji je cilj destabilizacija u Južnom kineskom moru; naglašava da je očuvanje mira, stabilnosti i slobode plovidbe u indo-pacifičkoj regiji i dalje od ključne važnosti za interese EU-a i njegovih država članica; s velikom zabrinutošću primjećuje nedavne eskalacije napetosti na granici Indije i Kine, kao i u Južnom kineskom moru i u Tajvanskom tjesnacu, uključujući sve provokativnije vojne manevre Kine usmjerene protiv Tajvana; poziva sve uključene strane da svoje nesuglasice riješe mirnim putem i konstruktivnim dijalogom te da se suzdrže od jednostranih djelovanja usmjerenih na promjenu statusa quo; smatra da bi odnose Kine i Tajvana trebalo razvijati konstruktivno, bez inicijativa koje dovode do destabilizacije ili bilo kakve prisile s jedne ili druge strane, te da se bilo kakva promjena u odnosima Kine i Tajvana ne smije izvršiti protiv volje građana Tajvana; poziva EU i njegove države članice da ponovno razmotre svoju politiku suradnje s Tajvanom te da surađuju s međunarodnim partnerima kako bi pomogli u održavanju demokracije u Tajvanu, slobodne od stranih prijetnji; poziva EU i njegove države članice na zagovaranje članstva Tajvana kao promatrača u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Svjetskoj zdravstvenoj skupštini te u drugim međunarodnim organizacijama, mehanizmima i aktivnostima, kao i u globalnoj mreži za prevenciju bolesti;
54. ističe da EU mora posvetiti veću pozornost strateškim regijama koje sve više privlače međunarodnu pozornost, kao što su, među ostalim, Afrika i Arktik, kao i indo-pacifička regija, gdje Kina provodi ekspanzionističku politiku koja zahtijeva usklađeni odgovor EU-a; ističe potrebu za daljnjim širenjem suradnje s važnim partnerima sličnih stavova u indo-pacifičkoj regiji poput Japana, Indije, Južne Koreje, Australije i Novog Zelanda; u tom pogledu pozdravlja nastojanja usmjerena na izradu europske indo-pacifičke strategije utemeljene na načelima i vrijednostima EU-a, koje mogu uključivati zajedničke vojne vježbe Australije i NATO-a na Pacifiku; smatra da bi EU u okviru usklađene strategije o Kini, prema kojoj bi joj se EU i države članice po potrebi zajednički suprotstavili, trebao težiti bližoj suradnji sa zemljama u regiji i drugim demokracijama, za što bi se trebala maksimalno iskoristiti strategija EU-a za povezivanje; upozorava na nastojanja Kine da u toj regiji uspostavi snažniju projekciju moći, posebno na Tajvanu, što za posljedicu ima sporove oko granica s mnogim njezinim susjedima;
55. naglašava da je potrebno iskoristiti potencijal za daljnje poboljšanje odnosa EU-a i Indije, uzimajući u obzir zbivanja u toj regiji i važnu ulogu Indije kako u regiji tako i u svijetu;
56. izražava žaljenje zbog činjenice da Komisija nije uključila Arktik u svoj program rada za 2020.; prepoznaje, međutim, da je Komisija otvorila javnu raspravu kojom se traže doprinosi o snagama i nedostacima postojeće politike, s ciljem moguće izrade ažuriranog pristupa; smatra je EU-u potrebna strategija za Arktik;
Jačanje kapaciteta i sredstava EU-a u ZVSP-u
57. naglašava svoju potporu postupnom oblikovanju i promicanju zajedničke obrambene politike čiji je cilj jačanje ZSOP-a i njegovih ciljeva i zadataka utvrđenih Ugovorima u cilju uspostave punopravne obrambene unije kojom se priznaje posebna ustavna situacija neutralnih zemalja na temelju jasnih strateških ciljeva i uz orijentaciju na ljudsku sigurnost i održivi mir; u tom pogledu pozdravlja inicijativu za donošenje strateškog kompasa 2022.; naglašava potrebu za daljnjim jačanjem odnosa EU-a i NATO-a, naglašavajući njihovu kompatibilnost i međusobnu stratešku važnost; poziva europske države na veća ulaganja u obrambene kapacitete i na uravnoteženje odgovornosti unutar NATO-a te ih poziva da postanu ravnopravniji partner Sjedinjenim Državama; prepoznaje doprinos misija i operacija u okviru ZSOP-a međunarodnom miru, sigurnosti i stabilnosti; pozdravlja napredak ostvaren u cilju uspostave Europskog instrumenta mirovne pomoći; naglašava potrebu da se krene dalje od izjava i da se djeluje, posebno osiguravanjem istinske europske obrambene industrijske baze za EU putem europskog fonda za obranu koji raspolaže potrebnim proračunom, te da se osigura brža i usklađena provedba trajne strukturirane suradnje u cilju uspostave strateške autonomije EU-a, čime će se EU-u omogućiti promicanje integriranijeg unutarnjeg tržišta za obrambenu opremu; naglašava važnost provođenja uključivih savjetovanja u kojima sudjeluje više dionika s ciljem promicanja kulture zajedničke strategije u području sigurnosti i obrane;
58. podsjeća na to da sudjelovanje žena u mirovnim i sigurnosnim procesima može imati važnu ulogu u određivanju uspjeha i održivosti mirovnih sporazuma, kao i trajnosti i kvalitete mira; naglašava da obveze i izjave o promicanju programa za žene, mir i sigurnost te jednake zastupljenosti žena u vanjskoj i sigurnosnoj politici često ostaju na retoričkoj razini umjesto da se teži njihovoj stvarnoj provedbi i da se ona osigura, što dovodi do ograničenog napretka u pogledu ciljeva programa diljem svijeta; podsjeća da je rješavanje sukoba uspješnije kad se u tom procesu poštuje rodna jednakost i ravnopravnost te poziva na veće sudjelovanje žena u misijama okviru ZSOP-a, posebno u procesima donošenja odluka i na upravljačkim položajima; nadalje poziva na sustavnije uključivanje rodne perspektive u te misije, na jamstva da će sve vojno i civilno osoblje koje raspoređuje EU, uključujući voditelje ESVD-a srednje i više razine te voditelje i zapovjednike misija i operacija u okviru ZSOP-a, proći osposobljavanje o rodnoj ravnopravnosti i programu za žene, mir i sigurnost, kao i na aktivne doprinose provedbi Rezolucije VSUN-a br. 1325 o ženama, miru i sigurnosti; poziva na konkretne i mjerljive ciljeve u pogledu raznolikosti i prisutnosti žena na upravljačkim položajima u ESVD-u, uključujući cilj dostizanja udjela žena na upravljačkim položajima od 50 %, kao voditelja izaslanstava, posebnih predstavnika EU-a i voditelja misija i operacija u okviru ZSOP-a; poziva na prevođenje predstojećeg akcijskog plana za rodnu ravnopravnost III. i akcijskog plana za program za žene, mir i sigurnost u nacionalne akcijske planove, uključujući evaluaciju u sredini programskog razdoblja, te na pripojenje akcijskog plana za program za žene, mir i sigurnost akcijskom planu za rodnu ravnopravnost III.;
59. naglašava da EU mora preuzeti vodeću ulogu na svjetskoj razini u borbi protiv posljedica pandemije, za što su potrebna dostatna financijska sredstva; ističe potrebu za ambicioznijim višegodišnjim financijskim okvirom (VFO) u području vanjskog djelovanja i obrane, uključujući povećanje sredstava za ZVSP, Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI), Instrument pretpristupne pomoći (IPA III), Europski fond za obranu (EDF) i vojnu mobilnost, te poziva Vijeće da osigura brzo odobravanje Europskog instrumenta mirovne pomoći; izražava žaljenje zbog rezova instrumenata za vanjsko financiranje u novom VFO-u koje je predložilo Vijeće te zbog nedostatka sredstava u okviru paketa za oporavak „EU sljedeće generacije”; naglašava da bi se tim rezovima mogla omesti uloga EU-a na globalnoj sceni te zadati udarac mogućnostima EU-a za stabilizaciju i preobrazbu zemalja pristupnica; naglašava da bi Parlament trebao konstruktivno sudjelovati u strateškom upravljanju godišnjim i višegodišnjim programima rada i u nadzoru nad instrumentima za vanjsko financiranje; podsjeća na potrebu za znatnim jačanjem proračunskih sredstava EU-a za sprečavanje civilnih sukoba u sljedećem VFO-u te za povećanjem sredstava za izgradnju mira, dijalog, posredovanje i pomirenje;
60. poziva na jačanje obrambenih kapaciteta, uz davanje prednosti manjkovima kapaciteta utvrđenim u okviru plana razvoja kapaciteta (CDP) i Koordiniranog godišnjeg preispitivanja u području obrane (CARD), prije svega kroz aktivnosti dubinske suradnje kao što su udruživanje i dijeljenje te adekvatno financiranje konstruktivnih projekata i ambicioznije stalne strukturirane suradnje (PESCO), Europskog razvojnog fonda (EDF), vojne mobilnosti i svemirskog programa Unije; naglašava da bi ti koraci također trebali biti od koristi za NATO i transatlantske odnose; naglašava potrebu za daljnjim usklađivanjem instrumenata i mehanizama EU-a u okviru suradnje EU-a u području obrane te u tom pogledu poziva na optimizaciju resursa kako bi se izbjeglo nepotrebno udvostručavanje izdataka i instrumenata; poziva na povećanje potpore i osoblja te na odgovarajuća i stalna proračunska sredstva za Odjel za stratešku komunikaciju ESVD-a pod uvjetom da se izvrši neovisna detaljna ocjena njegovih prošlih i aktualnih aktivnosti; poziva na reviziju mandata Odjela za stratešku komunikaciju ESVD-a kako bi se u njega uključilo vanjsko uplitanje novih aktera poput Kine;
61. ponavlja svoj poziv na jaču potporu strategiji pomorske sigurnosti EU-a s obzirom na to da održavanje slobode plovidbe predstavlja sve veći izazov i na svjetskoj razini i u susjedstvu; naglašava da bi se sloboda plovidbe trebala poštovati u svakom trenutku; kako bi se postiglo učinkovito upravljanje globalnim pomorskim informacijama, preporučuje jačanje i podupiranje strukturne koordinacije među institucijama, organizacijama i nacionalnim tijelima, posebno omogućivanjem konvergencije dvaju glavnih civilnih i vojnih sastavnica koje pružaju temelj za informiranost o stanju u pomorstvu;
62. ističe važnost misija i operacija u okviru ZSOP-a; ističe postojanje okvirnih sporazuma s trećim zemljama za njihovo sudjelovanje u operacijama EU-a za upravljanje krizama; napominje da se tim sporazumima naglašava kolektivni pristup kojim se vode nastojanja usmjerena na mir i sigurnost;
63. skreće pozornost na srednjoročne i dugoročne prijetnje koje će se u budućnosti morati rješavati u okviru ZVSP-a, uključujući sigurnosne rizike koje predstavljaju autoritarni režimi, nedržavni akteri, klimatske promjene, kiberprijetnje, KBRN napadi, hibridne prijetnje, uključujući širu upotrebu umjetne inteligencije, kampanje dezinformiranja, svemirska utrka i njezina militarizacija, te tehnologije u nastajanju, terorizam i nekontrolirani migracijski tokovi, uz već utvrđene geopolitičke izazove; naglašava da bi EU trebao ostvariti napredak u definiranju i prepoznavanju hibridnih prijetnji; poziva EU na unapređenje osviještenosti o tim prijetnjama te na izgradnju zajedničkih kapaciteta za otpornost; naglašava da se takvim prijetnjama moguće suprotstaviti isključivo koordiniranim djelovanjem te pravodobnim i odgovarajućim ulaganjima u europske programe istraživanja i razvoja; pozdravlja uspostavu Posebnog odbora za umjetnu inteligenciju u digitalnom dobu Parlamenta kao foruma za rješavanje strateških pitanja povezanih s umjetnom inteligencijom; smatra važnim osiguravanje bolje povezanosti unutarnjih i vanjskih aspekata politika EU-a kako bi se osiguralo djelovanje politika EU-a prema ostvarenju ciljeva ZVSP-a, uključujući energetsku politiku EU-a;
64. naglašava potrebu za razvojem usklađene dimenzije ZVSP-a koja je povezana s klimatskom politikom, budući da klimatske promjene sve više imaju ulogu gospodarskog, socijalnog i političkog destabilizatora te multiplikatora rizika;
65. pozdravlja analizu prijetnji na temelju obavještajnih podataka koju trenutačno provodi potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik kao polazište za budući strateški kompas te poziva na raspravu u Parlamentu o ishodu te analize; pozdravlja novi pristup Komisije prema kojem će se strateško predviđanje uključiti u donošenje politika EU-a, među ostalim u području vanjskih i sigurnosnih pitanja;
°
° °
66. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
Datum usvajanja |
3.12.2020 |
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
48 10 11 |
||
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Alviina Alametsä, Alexander Alexandrov Yordanov, Maria Arena, Petras Auštrevičius, Traian Băsescu, Lars Patrick Berg, Anna Bonfrisco, Reinhard Bütikofer, Fabio Massimo Castaldo, Susanna Ceccardi, Włodzimierz Cimoszewicz, Katalin Cseh, Tanja Fajon, Anna Fotyga, Michael Gahler, Kinga Gál, Sunčana Glavak, Raphaël Glucksmann, Klemen Grošelj, Bernard Guetta, Márton Gyöngyösi, Sandra Kalniete, Karol Karski, Dietmar Köster, Andrius Kubilius, Ilhan Kyuchyuk, David Lega, Miriam Lexmann, Nathalie Loiseau, Antonio López-Istúriz White, Claudiu Manda, Lukas Mandl, Thierry Mariani, David McAllister, Vangelis Meimarakis, Sven Mikser, Francisco José Millán Mon, Gheorghe-Vlad Nistor, Urmas Paet, Demetris Papadakis, Kostas Papadakis, Tonino Picula, Manu Pineda, Kati Piri, Giuliano Pisapia, Jérôme Rivière, María Soraya Rodríguez Ramos, Nacho Sánchez Amor, Isabel Santos, Jacek Saryusz-Wolski, Andreas Schieder, Radosław Sikorski, Jordi Solé, Sergei Stanishev, Tineke Strik, Hermann Tertsch, Hilde Vautmans, Harald Vilimsky, Idoia Villanueva Ruiz, Viola Von Cramon-Taubadel, Witold Jan Waszczykowski, Charlie Weimers, Isabel Wiseler-Lima, Salima Yenbou, Željana Zovko |
|||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Arnaud Danjean, Özlem Demirel, Markéta Gregorová, Bart Groothuis |
|||
KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU
48 |
+ |
Nezavisni |
Fabio Massimo Castaldo, Márton Gyöngyösi |
EPP |
Alexander Alexandrov Yordanov, Traian Băsescu, Arnaud Danjean, Michael Gahler, Kinga Gál, Sunčana Glavak, Sandra Kalniete, Andrius Kubilius, David Lega, Miriam Lexmann, Antonio López-Istúriz White, Lukas Mandl, David McAllister, Vangelis Meimarakis, Francisco José Millán Mon, Gheorghe-Vlad Nistor, Radosław Sikorski, Isabel Wiseler-Lima, Željana Zovko |
RENEW EUROPE |
Petras Auštrevičius, Katalin Cseh, Klemen Grošelj, Bernard Guetta, Ilhan Kyuchyuk, Nathalie Loiseau, Urmas Paet, María Soraya Rodríguez Ramos, Hilde Vautmans, Bart Groothuis |
S&D |
Maria Arena, Włodzimierz Cimoszewicz, Tanja Fajon, Raphaël Glucksmann, Dietmar Köster, Claudiu Manda, Sven Mikser, Demetris Papadakis, Tonino Picula, Kati Piri, Giuliano Pisapia, Nacho Sánchez Amor, Isabel Santos, Andreas Schieder |
Zeleni/ESS |
Reinhard Bütikofer, Markéta Gregorová, Viola Von Cramon-Taubadel |
10 |
– |
ECR |
Hermann Tertsch, Charlie Weimers |
GUE/NGL |
Özlem Demirel, Manu Pineda, Idoia Villanueva Ruiz |
ID |
Lars Patrick Berg, Thierry Mariani, Jérôme Rivière, Harald Vilimsky |
Nezavisni |
Kostas Papadakis |
11 |
0 |
ECR |
Anna Fotyga, Karol Karski, Jacek Saryusz-Wolski, Witold Jan Waszczykowski |
ID |
Anna Bonfrisco, Susanna Ceccardi |
S&D |
Sergei Stanishev |
Zeleni/ESS |
Alviina Alametsä, Jordi Solé, Tineke Strik, Salima Yenbou |
Značenje simbola:
+ : za
– : protiv
0 : suzdržan
- [1] SL C 210, 3.8.2010., str. 1.
- [2] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0286.
- [3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0172.
- [4] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.
- [5] Odluka Vijeća (ZVSP) 2019/797 od 17. svibnja 2019. o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama. SL L 129I, 17.5.2019., str. 13.
- [6] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0174.