IZVJEŠĆE o provedbi Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava

1.2.2021. - (2020/2029(INI))

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove
Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost
Izvjestitelji: Juan Fernando López Aguilar, María Soraya Rodríguez Ramos
(Postupak u zajedničkom odboru – članak 58. Poslovnika)

Amandmani

• 001-005 (PDF - 122 KB)
• 001-005 (DOC - 79 KB)
• 006-009 (PDF - 116 KB)
• 006-009 (DOC - 77 KB)
• 010-010/REV1 (PDF - 105 KB)
• 010-010/REV1 (DOC - 69 KB)

OBRAZLOŽENJE – SAŽETI PREGLED ČINJENICA I REZULTATA ISTRAŽIVANJA

Cilj izvješća bio je ocijeniti provedbu Direktive 2011/36/EU kojom se uspostavljaju minimalna pravila u vezi s definicijom kaznenih djela i sankcija u području trgovanja ljudima s naglaskom na migracijama i rodnoj perspektivi. Njime su obuhvaćene zakonske mjere za prenošenje na razini država članica, praktična provedba Direktive u državama članicama, pozitivni trendovi te problemi na koje se naišlo. U zaključnim napomenama u Izvješću daje se niz preporuka Komisiji i državama članicama za daljnje promicanje provedbe te Direktive u budućnosti.

 

Kontekst – Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima (Direktiva 2011/36/EU)

 

Kao što se navodi u Direktivi o suzbijanju trgovanja ljudima, trgovanje ljudima teško je kazneno djelo koje se često počini u okviru organiziranog kriminala te je čin teškog kršenja temeljnih prava. Tom se Direktivom, donesenom 2011. godine, u borbu protiv trgovanja ljudima uvodi holistički i rodno specifičan pristup te pristup zasnovan na ljudskim pravima.

 

U skladu s Direktivom trgovanje ljudima znači: „vrbovanje, prijevoz, prevođenje, skrivanje ili primanje osoba korištenjem prijetnje, sile ili nekog drugog oblika prisile, otmicom, obmanom, prijevarom, zloporabom ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu izrabljivanja” (članak 2. stavak 2.).

 

Direktiva sadržava odredbe kaznenog prava koje se odnose na progon počinitelja, zaštitu žrtava i pomoć žrtvama, uključujući poštovanje njihovih prava u kaznenom postupku. Njome se nastoji ojačati sprečavanje tog kaznenog djela te se propisuje praćenje provedbe. Čvrsto je povezana s Direktivom 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te se u njoj prepoznaje rodno specifična pojava trgovanja ljudima, odnosno činjenica da se ženama i muškarcima često trguje u razne svrhe, te bi stoga mjere pomoći i potpore također trebale biti rodno specifične.

 

Direktivu je trebalo prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do 6. travnja 2013., a Komisija je do 6. travnja 2015. izvijestila Parlament i Vijeće o usklađenosti država članica s Direktivom. Nadalje, Komisija je 2016. objavila prvo periodično izvješće o napretku u borbi protiv trgovanja ljudima, kako je propisano člankom 20. Direktive, drugo u prosincu 2018., dok će treće biti objavljeno u listopadu 2020.

 

Iz tih izvješća i izvješća drugih relevantnih dionika i dalje je očito da su određene prepreke za potpunu provedbu još prisutne gotovo deset godina nakon donošenja Direktive. Ovim se izvješćem o provedbi nastoje utvrditi i istaknuti te prepreke te dati konkretne preporuke Komisiji, državama članicama i drugim relevantnim dionicima o tome kako najučinkovitije uskladiti prakse da bi se prevladale prepreke za potpunu i učinkovitu provedbu Direktive.

 

Metodologija izvješća o provedbi Direktive 2011/36/EU

 

Dva suizvjestitelja poduzela su brojne aktivnosti u cilju izrade ovog izvješća. One su obuhvaćale sljedeće: ocjenu provedbe Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) na temu „Trgovanje ljudima: migracije i rodna pitanja” objavljenu u rujnu 2020., radionicu o rodnim elementima održanu u veljači 2020. u odboru FEMM i niz savjetovanja s institucijskim dionicima i dionicima civilnog društva. Održano je i nekoliko sastanaka s nevladinim organizacijama (NVO) kako bi se dobila jasna slika o stvarnom stanju na terenu, a sudjelovale su sljedeće organizacije: UNODC, UN Women, EIGE, FRA, EASO, European Women Lobby, Women Link Worldwide, CEAR, APRAMP, ACCEM, Proyecto Esperanza.

 

Sažetak izvješća i ocjene

 

Mnoge žrtve i trgovci ljudima ostaju neotkriveni i nisu obuhvaćeni službenim statističkim podacima. Stoga su mnogi statistički podaci i izvješća nepotpuni i ne odražavaju stanje na odgovarajući način. Države članice trebale bi pojačati napore za rješavanje problema trgovanja ljudima u kontekstu migracija te se pritom usredotočiti na nove obrasce kao što je nerazmjerno usmjeravanje na žene i djevojčice kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja. Potrebno je uložiti više napora u borbu protiv nekažnjavanja privođenjem pravdi onih koji iskorištavaju i zlostavljaju žrtve, uključujući one koji svjesno koriste usluge žrtava;

 

Potreban je bolje koordiniran pristup u transnacionalnim aspektima utvrđivanja počinitelja kaznenih djela praćenjem tokova zarade. U gotovo svim izvješćima država članica naglašava se da je neodgovarajuće financiranje velika prepreka naporima za zaštitu žrtava trgovanja ljudima i pružanje pomoći njegovim žrtvama.

 

Pružanje zaštite, pomoći i potpore žrtvama:

U izvješćima se navodi da su stope otkrivanja i identifikacije žrtava i dalje niske unatoč spremnosti država članica da proaktivno djeluju u pogledu pritvora. To se može objasniti raznim razlozima, primjerice ograničenim samoprijavljivanjem (koje može biti povezano s nepovjerenjem žrtava u tijela kaznenog progona, proživljenom traumom, strahom od počinitelja, itd.). S druge strane, kaznenopravni sustavi država članica i dalje samo umjereno potiču žrtve da istupe, posebno u usporedbi s mogućim rizicima, kao što su odmazda ili deportacija.

 

Osobe za koje je najvjerojatnije da će biti u kontaktu sa žrtvama trgovanja ljudima (policajci, tužitelji, pružatelji zdravstvene skrbi, odgajatelji, službenici zaduženi za dobrobit djece, inspektori rada, itd.) trebaju još poboljšati svoje kapacitete kako bi mogli identificirati žrtve i pružiti im pomoć te dati uputu u skladu s Direktivom o suzbijanju trgovanja ljudima. Kvalificirano osoblje mora žrtvama pružiti odgovarajuće alate i resurse, kao što su rodno osviještena obuka i osposobljavanje prilagođeno djeci.

 

Osim toga, zbog nedostatka podataka o broju identificiranih žrtava trgovanja ljudima u postupcima međunarodne zaštite nije moguća potpuna procjena učinkovitosti mehanizama za identifikaciju koje su donijela nacionalna tijela. Države članice trebale bi osigurati besplatnu pravnu pomoć i zastupanje, usluge službe za zapošljavanje te psihološku i medicinsku potporu, posebno u kriznim i izvanrednim situacijama kao što je pandemija bolesti COVID-19.

 

Trgovanje ljudima kao rodno uvjetovano kazneno djelo: rješavanje problema trgovanja ljudima radi seksualnog iskorištavanja:

Statistički i ostali podaci jasno pokazuju da je seksualno iskorištavanje i dalje najčešći oblik trgovanja ljudima u Europskoj uniji.

 

Gotovo tri četvrtine svih žrtava u EU-u žene su i djevojke kojima se uglavnom trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja. Žene i djevojke redovito su činile većinu žrtava od 2008., dok većinu djece žrtava čine djevojčice kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja. 60 % žrtava predmet su trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja, a više od polovice njih građani su EU-a. Više od 90 % žrtava trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja čine žene i djevojke, dok 70 % osumnjičenih, kazneno gonjenih i osuđenih trgovaca ljudima čine muškarci.

 

U tim podacima naglašena je rodna dimenzija kaznenog djela trgovanja ljudima. Žene i djevojke i dalje čine većinu žrtava trgovanja ljudima u svim oblicima iskorištavanja. Komisija, države članice, organizacije civilnog društva i agencije EU-a dosljedno ističu te trendove. Stoga je za rješavanje problema trgovanja ljudima potreban rodni pristup, a države članice trebale bi ojačati i dalje razvijati rodnu dimenziju pri praćenju provedbe zakonodavstva EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima.

 

Ključni aspekt trgovanja ljudima jest nekažnjavanje zločina, što je posebno važno kad je riječ o seksualnom iskorištavanju. Stvarni broj žrtava veći je od broja registriranih, a većina žrtava ostaje neotkrivena, dok je broj slučajeva kaznenog progona i osuda počinitelja i dalje mali. Dodatni problem pri istragama i progonu je upotreba interneta, društvenih mreža i digitalnih tehnologija za vrbovanje žrtava trgovanja ljudima.

 

Društvenim toleriranjem rodne neravnopravnosti i nasilja nad ženama i djevojkama podržava se takvo okružje u kojemu se dopušta trgovanje ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja; borba protiv nekažnjavanja i povećanje odgovornosti zahtijevaju dodatne napore i suradnju u okviru policijskih istraga, sudskog progona i osuđujućih presuda, i to ne samo protiv trgovaca ljudima već i protiv onih koji profitiraju od tog kaznenog djela i iskorištavaju žrtve.

 

Zbog toga je važan aspekt sprečavanja trgovanja ljudima smanjenje potražnje kriminalizacijom korištenja usluga koje pružaju žrtve trgovanja ljudima, posebno žrtve seksualnog iskorištavanja, što treba popratiti programima za izlazak iz tog kruga ili kampanjama podizanja razine svijesti kako bi se odvratilo od potražnje za seksualnim uslugama osoba koje su žrtve trgovanja ljudima, u skladu s člankom 18. stavkom 4. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima. To bi bio važan korak prema prepoznavanju ozbiljnosti tog kaznenog djela, čime bi se osigurao stvaran okvir za sprečavanje trgovine ljudima i okončanje nekažnjavanja.

 

Trgovanje ljudima u kontekstu azila i migracija:

Veliki migracijski tokovi mogli bi povećati rizik od trgovanja ljudima u Europi.

Postoji vjerojatnost da će migranti biti izloženi trgovanju ljudima u različitim fazama postupaka azila. Ključni čimbenici zbog kojih migranti lako mogu postati žrtve trgovanja uključuju:

(1) ograničen pristup informacijama o migracijskim postupcima,

(2) nedostatak razumijevanja sustava zapošljavanja i propisa u odredišnim zemljama, (3) ulogu trećih strana koje su posrednici u migracijskom procesu i

(4) nedostatak sigurnih, zakonitih i urednih migracijskih kanala dostupnih tražiteljima azila.

Nadalje, odbijanje statusa azila i odluke o vraćanju mogu povećati rizik od toga da migranti postanu žrtve trgovanja ljudima.

 

Prema istraživanju Međunarodne organizacije za migracije iz 2017. provedenom među 9 000 migranata i izbjeglica koji su putovali srednjom i istočnom sredozemnom rutom stopa trgovine ljudima bila je visoka: gotovo dvije trećine migranata i migrantica prijavilo je osobna iskustva o zadržavanju protiv njihove volje, a neki migranti (9 % muškaraca i 15 % žena) prijavili su izravno iskustvo u okviru četiriju praksi iskorištavanja.

 

U okviru postupaka međunarodne zaštite vrlo je mali broj registriranih žrtava trgovanja ljudima iako su mnoge države članice uspostavile sustave kojima se omogućuje otkrivanje i identifikacija žrtava trgovanja ljudima te njihovo upućivanje na odgovarajuće postupke za međunarodnu zaštitu (na temelju pojedinačne procjene, pitanja na intervjuu).

 

Istraživanje ipak pokazuje da zbog nedostatka podataka o broju identificiranih žrtava trgovanja ljudima u postupcima međunarodne zaštite nije moguća potpuna procjena učinkovitosti mehanizama za identifikaciju koje su donijela nacionalna tijela.

 

U kontekstu povećanih migracijskih tokova u EU-u u travnju 2015. pokrenut je pristup utemeljen na „žarišnim točkama” kao dio Europskog migracijskog programa. Utvrđeno je nekoliko žarišnih točaka kako bi se olakšala suradnja na terenu između država članica na prvoj liniji koje su se suočile s dolaskom tražitelja azila i drugih migranata te relevantnih agencija EU-a. Međutim, identifikacija žrtava u žarišnim točkama i dalje je vrlo smanjena, a prakse na razini država članica nisu usklađene, što je jedan od razloga zbog kojih suizvjestitelji uključuju preporuke za jačanje napora u pogledu identifikacije potencijalnih žrtava, među ostalim, uključivanjem organizacija civilnog društva i drugih dionika, ali i pružanjem potrebnog osposobljavanja uključenom osoblju.

 

Trgovanje djecom:

Trećina tražitelja azila koji pristižu u EU djeca su i maloljetnici bez pratnje[1]. Kao što je navedeno u nedavnoj studiji EPRS-a[2] „u kontekstu mješovitih migracijskih tokova posebno je vjerojatno da će žene i djeca postati žrtve trgovaca ljudima”. Napominje se da su gotovo četvrtina svih žrtava u EU-u djeca, pri čemu djevojčice čine oko 78 % žrtava, a da gotovo 75 % svih dječjih žrtava u EU-u čine građani EU-a. Djeca su iznimno ranjiva i trpe teške i trajne tjelesne, psihološke i emocionalne posljedice.

 

Direktivom 2011/36/EU predviđeno je i da bi tijela država članica trebala uzimati u obzir osobne i posebne okolnosti djeteta bez pratnje koje je žrtva trgovanja ljudima. U tom pogledu trebale bi poduzeti mjere zaštite koje se temelje na najboljim interesima djeteta i po potrebi imenovati skrbnika za maloljetnika bez pratnje.

 

U izvješćima se ističe da se djeca, često u kontekstu migracija, kažnjavaju i za kaznena djela koja su počinila pod prisilom trgovaca ljudima. U nekima od utvrđenih slučajeva nije došlo samo do propusta u primjeni pristupa usmjerenog na žrtve koji je ugrađen u Direktivu o suzbijanju trgovanja ljudima nego prvenstveno i do kršenja ljudskih prava.

 

U skladu s Direktivom djeci bi trebalo osigurati besplatne pravne resurse i pomoć, a djeci žrtvama trebale bi biti dostupne zaštitne mjere, primjerice dodjela skrbnika, pri čemu je posebnu pozornost potrebno posvetiti djeci žrtvama bez pratnje. Iako je došlo do poboljšanja, mnoge države članice još nemaju odgovarajuće službe za zaštitu djece i pružanje pomoći djeci.

Učinkovitost sustava kaznenog progona i kriminalizacija potražnje:

Iako se mogu uočiti određena poboljšanja, niska stopa istraga, mali broj uspješnih slučajeva kaznenog progona i niske stope osuđujućih presuda i dalje su uobičajen i više puta uočen obrazac među državama članicama. Štoviše, zbirka podataka na razini EU-a pokazuje da postoje razlike u sudskim presudama među državama članicama. Od 3691 sudske presude donesene u razdoblju 2015. – 2016. u 302 slučaja donesena je oslobađajuća presuda, bilo je 2925 osuđujućih presuda i 464 druge odluke[3].

 

Države članice imaju zakonske odredbe kojima se nadležnim tijelima omogućuje da žrtve trgovanja ljudima kazneno ne gone ili da ih ne kažnjavaju. Međutim, njihova praktična primjena i dalje dovodi do kažnjavanja žrtava, i odraslih i djece, među ostalim i kaznom zatvora. Time se ozbiljno krše ljudska prava i može se povećati nepovjerenje žrtava prema sustavu kaznenog pravosuđa. Nejasnoće u donesenim pravnim odredbama i nedostaci u procesu identifikacije negativno utječu na provedbu članka 8. u svim državama članicama.

Prijavljena je potreba za većom specijalizacijom stručnjaka koji sudjeluju u različitim fazama tog postupka.

 

U skladu s Direktivom, ali i dokumentima o politikama kao što su Strategija i popratna komunikacija, jedan od ključnih elemenata sprečavanja trgovanja ljudima koje države članice trebaju provesti jest kriminalizacija svjesnog korištenja usluga žrtava trgovanja ljudima.

 

Suradnja među državama članicama i s agencijama EU-a:

Suradnja država članica važna je za sprečavanje i otkrivanje žrtava trgovanja ljudima te za jamčenje njihovih prava. Nekoliko agencija EU-a također ima važnu ulogu u pružanju potpore pojedinačnim državama članicama u njihovim naporima za suzbijanje trgovanja ljudima te u poticanju suradnje između dviju država članica ili među više njih. EASO i FRONTEX povećavaju kapacitete država članica u pogledu registracije novopridošlih migranata, posebno pri uspostavi „žarišnih točaka” pružanjem instrumenata za izgradnju kapaciteta u području otkrivanja žrtava trgovanja ljudima, kao što su osposobljavanja, alati i smjernice.

 

Uočeno je da bi nedostatak iskustva u prekograničnoj suradnji mogao negativno utjecati na istrage i kaznene postupke, a nekoliko nacionalnih tijela prešlo je na bilateralnu suradnju ili na druge kanale, kao što su Europol ili Interpol.

 

Istraživanje je pokazalo sljedeće:

1) učinkovita suradnja među državama članicama postupno se povećavala tijekom godina te se mogu utvrditi primjeri dobre prakse diljem EU-a, te regionalne i bilateralne prakse;

2) države članice primaju različite vrste potpore od raznih agencija i instrumenata EU-a i to cijene;

3) i dalje postoji niz izazova i područja u kojima su potrebna poboljšanja, posebno u pogledu potrebe za većom odgovornošću u pristupima s „više agencija”.

Važno je napomenuti da je prikupljanje podataka među državama članicama otkrilo ograničenu važnost koja se pridaje Agenciji Europske unije za temeljna prava u okviru borbe protiv trgovanja ljudima. Ta agencija može imati veću ulogu u provjeri kaznenih i pravosudnih postupaka, posebno onih koji uključuju više država članica i tijela kaznenog progona. To bi značilo bolje praćenje učinaka temeljnih prava obuhvaćenih pravom EU-a u tom području.

 

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o provedbi Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava

(2020/2029(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 8., 79. i 83. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

– uzimajući u obzir članke 3., 5. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

– uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

– uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP („Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima”)[4],

– uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima i preporuke Vijeća Europe u tom području,

– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

– uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta („Konvencija iz Palerma”) i njezine protokole, a posebno Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece („Protokol UN-a o krijumčarenju ljudi”) te Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom,

– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji te Rezoluciju Europskog parlamenta od 26. studenoga 2019. o pravima djece povodom 30. obljetnice Konvencije UN-a o pravima djeteta[5],

– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

– uzimajući u obzir rad posebne izvjestiteljice UN-a za trgovanje ljudima, posebno ženama i djecom,

– uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), a posebno njezin članak 6., kojom se žele suzbiti svi oblici trgovanja ženama i iskorištavanje prostitucije žena,

– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih,

– uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje donesene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente donesene na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.) te na revizijskoj konferenciji Peking +20,

– uzimajući u obzir zajednički komentar UN-a o Direktivi EU-a o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava u kojem se poziva da se žrtvama trgovanja ljudima pruži međunarodna zaštita na način kojim se u obzir uzima rodna perspektiva,

– uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o prisilnom radu iz 1930. (br. 29), Protokol iz 2014. Konvenciji o prisilnom radu iz 1930., Konvenciju o ukidanju prisilnog rada iz 1957. (br. 105) i Preporuku o prisilnom radu (dopunske mjere) iz 2014. (br. 203), Konvenciju o najgorim oblicima dječjeg rada iz 1999. (br. 182) i Konvenciju o radnicima u kućanstvu iz 2011. (br. 189),

– uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

– uzimajući u obzir opću preporuku br. 33 o pristupu žena pravosuđu Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena donesenu 23. srpnja 2015.,

– uzimajući u obzir rezoluciju Ujedinjenih naroda naslovljenu „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” koji je 25. rujna 2015. donijela Opća Skupština, posebno njezin cilj održivog razvoja 5.2. o iskorjenjivanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u javnoj i privatnoj sferi, uključujući trgovanje ljudima te seksualno i drugo iskorištavanje,

– uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

– uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (Direktiva o pravima žrtava)[6],

– uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP[7],

– uzimajući u obzir Direktivu 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom[8],

– uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom[9],

– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, a koji surađuju s nadležnim tijelima („Direktiva o dozvoli boravka”)[10],

– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka[11] te Okvirnu odluku Vijeća 2002/946/PUP od 28. studenoga 2002. o jačanju kaznenopravnog okvira za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka[12],

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. lipnja 2020. o Strategiji EU-a za prava žrtava (2020. – 2025.) (COM(2020)0258),

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. lipnja 2012. naslovljenu „Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016.” (COM(2012)0286),

– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 17. listopada 2014. naslovljen „Izvješće na sredini razdoblja o provedbi Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima” (SWD(2014)0318) te prvo (COM(2016)0267), drugo (COM(2018)0777) i treće (COM(2020)0661) izvješće o napretku,

– uzimajući u obzir Izvješće Komisije u kojem ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere potrebne za usklađivanje s Direktivom 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava, u skladu s člankom 23. stavkom 1. (COM(2016)0722),

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2020. o rodnoj ravnopravnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a[13],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja[14],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a[15],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive[16],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova[17],

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. prosinca 2017. naslovljenu „Izvješće o koracima poduzetima u pogledu Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima i utvrđivanju daljnjih konkretnih mjera” (COM(2017)0728),

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.” (COM(2020)0152),

– uzimajući u obzir studiju Komisije o gospodarskim, socijalnim i ljudskim troškovima trgovanja ljudima iz 2020., njezinu studiju o preispitivanju funkcioniranja nacionalnih i transnacionalnih referalnih mehanizama država članica iz 2020., njezinu studiju o prikupljanju podataka o trgovanju ljudima iz 2020. te njezinu studiju o rodnoj dimenziji trgovanja ljudima iz 2016.,

– uzimajući u obzir zajedničku izjavu o opredijeljenosti za zajednički rad na suzbijanju trgovanja ljudima iz 2018. godine koju su potpisali Europski potporni ured za azil (EASO), Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA), Agencija EU-a za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol), Agencija EU-a za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust), Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), Agencija EU-a za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL), Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA), Agencija Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA), Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) te Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE),

– uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju od 18. veljače 2016. naslovljeno „Trafficking in human beings in the EU” („Trgovina ljudima u EU-u”),

– uzimajući u obzir izvješće Europola od 18. listopada 2020. naslovljeno „The challenges of countering human trafficking in the digital era” („Izazovi suzbijanja trgovanja ljudima u digitalnom dobu”),

– uzimajući u obzir Europolovu procjenu prijetnje teškog i organiziranog kriminala (SOCTA) iz 2017.,

– uzimajući u obzir Četvrto godišnje izvješće Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata od 15. svibnja 2020., koji je osnovao Europol,

– uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava EU-a naslovljeno „Severe labour exploitation: workers moving within or into the European Union („Ozbiljno iskorištavanje radne snage: radnici koji se sele na području Europske unije ili useljavaju u nju”) od 29. svibnja 2015.,

– uzimajući u obzir izvješće Eurostata „Trafficking in human beings” („Trgovina ljudima”) od 17. listopada 2014.,

– uzimajući u obzir Rezoluciju 9/1 Konferencije stranaka Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta (UNTOC) o uspostavi mehanizma za reviziju provedbe UNTOC-a i njegovih protokola,

– uzimajući u obzir smjernice UNHCR-a od 7. travnja 2006. o međunarodnoj zaštiti naslovljene „Primjena članka 1.A stavka 2. Konvencije iz 1951. i/ili Protokola iz 1967. o statusu izbjeglica na žrtve trgovanja ljudima i osobe kojima prijeti opasnost od trgovanja ljudima”,

– uzimajući u obzir Opće izvješće Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) o trgovanju ljudima iz 2018.,

– uzimajući u obzir opću preporuku br. 38 Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena (CEDAW) donesenu 6. studenoga 2020. o trgovanju ženama i djecom u kontekstu globalne migracije,

– uzimajući u obzir procjenu provedbe Direktive 2011/36/EU na razini EU-a: Migracije i rodna pitanja, koju je 15. rujna 2020. objavila Glavna uprava Parlamenta za usluge parlamentarnih istraživanja[18],

– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

– uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost u skladu s člankom 58. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A9-0011/2021),

A. budući da je trgovanje ljudima kršenje ljudskog dostojanstva te fizičkog i psihološkog integriteta ljudskog bića, kojim smo okruženi u našem svakodnevnom životu, kao i čin teškog kršenja temeljnih prava, kako je navedeno u članku 5. stavku 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

B. budući da je trgovanje iznimno rodno uvjetovano, jer su gotovo tri četvrtine[19] svih prijavljenih žrtava u 2017. i 2018. u EU-u činile žene i djevojke kojima se pretežno trgovalo u svrhu seksualnog iskorištavanja; budući da je seksualno iskorištavanje najčešće prijavljeni razlog za trgovanje ljudima u EU-u od 2008.;

C. budući da je porastao broj registriranih žrtava trgovanja ljudima u posljednjem razdoblju studije Komisije (2017. i 2018.) u odnosu na prethodno, te nastavlja rasti[20]; budući da je stvarni broj žrtava najvjerojatnije znatno veći od prijavljenih podataka jer mnoge žrtve nisu otkrivene;

D. budući da djeca čine znatan broj žrtava trgovanja ljudima; budući da 78 % sve djece koja su bila žrtve trgovanja ljudima čine djevojke, a 68 % odraslih žrtava trgovanja ljudima čine žene[21];

E. budući da su rodna nejednakost, siromaštvo, prisilna migracija, nezaposlenost, nedostatak socijalno-ekonomskih mogućnosti, nedostatak pristupa obrazovanju, rodno uvjetovano nasilje, diskriminacija i marginalizacija te korupcija neki od čimbenika koji pridonose tome da su osobe, posebno žene i djeca, izložene trgovanju ljudima; budući da se temeljni uzroci trgovanja ljudima i dalje nedovoljno rješavaju;

F. budući da su žrtve trgovanja ljudima često izložene višestrukim i intersekcijskim oblicima diskriminacije i nasilja, uključujući na temelju spola, dobi, rase, invaliditeta, etničke pripadnosti, kulture i vjeroispovijesti, kao i nacionalnog ili socijalnog podrijetla ili drugog statusa te da ti oblici diskriminacije mogu sami potaknuti trgovanje ljudima[22];

G. budući da postoje brojni oblici trgovanja ljudima, ali se svi temelje na zlouporabi prirodne ranjivosti žrtava i usmjereni su na iskorištavanje ljudi te budući da žrtve trgovanja ljudima obavljaju različite zakonite i nezakonite aktivnosti, uključujući, ali ne isključivo poljoprivredni sektor, preradu hrane, seksualnu industriju, rad u kućanstvima, proizvodnju, pružanje skrbi, čišćenje, ostale industrije (posebno uslužne djelatnosti), prosjačenje, kriminalitet, prisilni brak, seksualno iskorištavanje na internetu i izvan njega, nezakonita posvojenja i trgovinu ljudskim organima; budući da postoje drugi oblici trgovanja ljudima koji su i dalje nedovoljno evidentirani i prijavljivani, uključujući neke koji su iznimno rodno uvjetovani, kao što su prisilni brak i prisilan rad u domaćinstvu;

H. budući da se posljednjih nekoliko godina pokazalo da su migranti i tražitelji azila u posebnom riziku od trgovanja ljudima; budući da su među njima maloljetnici i žene bez pratnje posebna ciljna skupina mreža trgovanja ljudima;

I. budući da je Europol upozorio da bi učinak pandemije bolesti COVID-19 mogao dodatno povećati broj žrtava[23]i smanjiti vjerojatnost da tijela kaznenog progona otkriju trgovce ljudima te da bi i gospodarska recesija nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 mogla dovesti do opasnih posljedica u području trgovanja ljudima[24]; budući da se situacija žrtava trgovanja ljudima pogoršala od početka krize i da su službe za podršku naišle na poteškoće u pružanju pomoći žrtvama;

J. budući da Europol[25] smatra da je upotreba digitalnih tehnologija povećala sposobnost kriminalaca za trgovanje ljudima za različite vrste iskorištavanja; budući da trgovci ljudima iskorištavaju nove tehnologije tijekom svake faze seksualnog iskorištavanja, od vrbovanja i oglašavanja žrtava do ucjenjivanja te kontrole njihova kretanja; budući da ti novi alati pružaju veću anonimnost trgovcima ljudima i predstavljaju poteškoće tijelima kaznenog progona pri njihovu otkrivanju; budući da internetska interakcija stvara rizike i prilike za počinitelje kaznenih djela, žrtve i tijela kaznenog progona;

K. budući da je trgovanje ljudima i dalje složeno i učestalo kazneno djelo koje utječe na mogućnost postizanja svih ciljeva održivog razvoja, posebno ciljeva održivog razvoja 5. (ravnopravnost spolova), 8. (pristojna radna mjesta i gospodarski rast), 16. (mir, pravda i snažne institucije) i 17. (partnerstva u ostvarenju ciljeva);

L. budući da je trgovanje ljudima prije svega ozbiljno kazneno djelo protiv pojedinaca, ono uzrokuje i troškove društvu kao što je dodatna upotreba javnih usluga, uključujući kazneni progon, specijalizirane usluge, zdravstvene usluge i socijalnu zaštitu, izgubljenu gospodarsku proizvodnju, vrijednost gubitka kvalitete života te koordinaciju rada na sprječavanju trgovanja ljudima; budući da se taj trošak procjenjuje na 3 700 524 433 EUR za EU-28[26];

M. budući da je trgovanje ljudima složen transnacionalni fenomen koji se može učinkovito riješiti samo ako institucije EU-a, države članice, treće zemlje i EU te međunarodne organizacije surađuju na koordiniran način; budući da je međunarodna suradnja ključna u iskorjenjivanju trgovanja ljudima kroz sinergiju različitih postojećih unutarnjih i vanjskih politika kao što su Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024., kao i relevantnim kampanjama informiranja u uključenim zemljama; budući da bi trgovanje ljudima trebalo uzeti u obzir u zakonodavnom radu na Trećem akcijskom planu za ravnopravnost spolova;

N. budući da je učinkovito otkrivanje žrtava trgovanja ljudima i dalje izazov u većini država članica iz različitih razloga, kao što su nedostatak jezičnog znanja i nesklonost žrtava prijavljivanju policiji ili ograničeni kapaciteti kaznenog progona; budući da je identifikacija djece žrtava često izazovnija jer ona ne razumiju da su žrtve; budući da su države članice dužne provoditi dubinsku analizu kako bi spriječile trgovanje ljudima, istražiti slučajeve trgovanja ljudima i kazniti počinitelje, podržati i osnažiti žrtve te poštivati njihovo dostojanstvo i osigurati njihovu zaštitu i pristup pravnim lijekovima te da ako to ne čine, narušavaju ili poništavaju ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda žrtava;

O. budući da se Direktivom o suzbijanju trgovanja ljudima utvrđuju minimalni standardi koji se primjenjuju u cijeloj Europskoj uniji u pogledu sprečavanja i suzbijanja trgovanja ljudima i zaštite žrtava te pruža definicija onoga što čini trgovanje ljudima; budući da cjelovito i ispravno prenošenje Direktive, uz njezinu potpunu provedbu, nije samo obavezno, već i neophodno kako bi se postigao napredak u rješavanju trgovanja ljudima;

P. budući da sva izvješća o praćenju pokazuju da gotovo 10 godina nakon donošenja Direktive i dalje preostaju prepreke njezinoj punoj provedbi na razini država članica, s time da većina žrtava nije otkrivena, a stope kaznenog progona počinitelja i osuđujućih presuda za njih i dalje su niske; budući da zločinačke organizacije mogu aktivno iskorištavati znatne nedostatke u pogledu pokrivenosti i provedbe nacionalnih zakona i politika koje se odnose na trgovinu ljudima, zbog čega je više ljudi izloženo iskorištavanju;

Q. budući da provedba Direktive o žrtvama nije zadovoljavajuća, posebno zbog nepotpunog i/ili neispravnog prenošenja;

R. budući da je trgovanje ljudima vrlo unosan oblik organiziranog kriminala, pa je stoga potaknuto potražnjom i dobiti; budući da se u suzbijanju trgovanja ljudima treba staviti naglasak na smanjenje potražnje, među ostalim u pogledu seksualnog iskorištavanja žena i djevojaka; budući da su fizičko, psihološko i seksualno nasilje sastavni elementi trgovanja ljudima radi seksualnog iskorištavanja i nasilja nad ženama;

S. budući da bi ratifikacija Istanbulske konvencije od strane EU-a mogla doprinijeti naporima EU-a i država članica u borbi protiv trgovanja ljudima;

T. budući da ozbiljno iskorištavanje radne snage postoji u mnogim gospodarskim sektorima u EU-u i pogađa različite skupine prekograničnih radnika, bez obzira na to je li riječ o građanima EU-a ili ne; budući da je Agencija Europske unije za temeljna prava[27] preporučila da te prakse treba rješavati, među ostalim, sveobuhvatnim sustavom ciljanih inspekcija radnih uvjeta;

1. ističe potrebu za koordiniranim, usklađenim i dosljednim okvirom na razini EU-a utemeljenim na učinkovitijim mehanizmima procjene i praćenja kojim se jamči ojačavanje sprječavanja trgovanja ljudima, uz pružanje potpore i pomoći njezinim žrtvama i njihovom zaštitom te s ciljem potpunog iskorjenjivanja trgovanja ljudima, među ostalim koordiniranom provedbom uz prava dodijeljena Direktivom o pravima žrtava, Direktivom o dozvoli boravka, Direktivom o borbi protiv seksualnog zlostavljanja i dječje pornografije te Direktivom o naknadi žrtvama15, jer je trgovanje ljudima kazneno djelo s prekograničnom dimenzijom te se stoga ne može rješavati samo na nacionalnoj razini;

2. pohvaljuje dobar rad Komisije u koordiniranju odgovora EU-a na trgovanje ljudima te razvoju znanja i nalaza o različitim aspektima trgovanja ljudima, uključujući istraživanje rodne dimenzije i posebne ranjivosti djece; poziva Komisiju da osigura kontinuitet tog rada imenovanjem stalnog koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima s odgovarajućim kvalifikacijama i jasnim mandatom, koji će surađivati s mrežom nacionalnih predstavnika država članica i civilnog društva kako bi se zajamčila dosljedna suradnja;

3. ističe važnost financiranja programa Fonda za azil, migracije i integraciju, programa Daphne, Europskog socijalnog fonda + i Fonda za unutarnju sigurnost kako bi se i dalje koristili za projekte koji se bave borbom protiv trgovanja ljudima, kao i važnost upotrebe ostalih dostupnih instrumenata, uključujući programe EU-a kao što je program Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti, financijske instrumente kao što su Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju i Zaklada EU-a za Afriku, te inicijative EU-a i UN-a Spotlight i Glo.ACT; podsjeća na potrebu za inicijativama i projektima koji se bave rodnom dimenzijom trgovanja ljudima te poziva na sveobuhvatno preispitivanje projekata koje financira EU; poziva države članice da osiguraju stabilno financiranje i odgovarajuće osoblje za identificiranje žrtava i njihovu zaštitu te izražava zabrinutost zbog nedostatka odgovarajućeg financiranja organizacija za pomoć žrtvama, posebno onih koje pružaju potporu ženama, a koje zbog znatnih financijskih rezova imaju problema u nastavljanju pružanja usluga žrtvama;

4. naglašava da nedostatak dosljednih, usporedivih i detaljnih podataka i dalje otežava odgovarajuću i dokazima potkrijepljenu procjenu raširenosti i trendova u trgovanju ljudima; poziva države članice da pojačaju svoje napore i financiranje za istraživanje, analizu i prikupljanje podataka o svim oblicima trgovanja ljudima te da poboljšaju koordinaciju između izvora podataka na nacionalnoj razini i razini EU-a, kao i da prikupljaju novije, centraliziranije i sveobuhvatnije podatke raščlanjene prema vrsti trgovanja ljudima, dobi i spolu, rasnom i etničkom podrijetlu, koji uključuju ljude kojima se interno trguje, i to prikupljanjem statističkih podataka uz poštivanje prava na privatnost u suradnji s uključenim institucionalnim dionicima, civilnim društvom, EIGE-om te svim relevantnim međunarodnim organizacijama; poziva Komisiju da redovito prikuplja i objavljuje takve podatke za EU;

5. potiče Komisiju i države članice da osiguraju diferencijaciju između trgovanja ljudima i krijumčarenja, koji zahtijevaju detaljniju analizu te različite pravne odgovore i odgovore politike; ističe da njihovo miješanje često dovodi do neuspjeha u pravilnoj identifikaciji žrtava i jamčenju da one imaju pristup zaštitnim mjerama te da mogu izbjeći sekundarnu viktimizaciju;

6. poziva Komisiju i države članice da provedu procjenu i vrednovanje upotrebe digitalnih tehnologija, društvenih medija i internetskih usluga kao prevladavajućih alata u vrbovanju žrtava te da ojačaju tijela kaznenog progona i organizacije civilnog društva u borbi protiv trgovanja ljudima pružajući im potrebno tehničko znanje i namjenska sredstva kako bi mogli odgovoriti na izazove koje nameću nove tehnologije; nadalje ih poziva da donesu pravila o odgovornosti trećih osoba za tehnološka poduzeća koja udomljavaju materijal o iskorištavanju, da poboljšaju zakonodavne alate u sudskim postupcima i kaznenom progonu trgovaca ljudima, da promiču razmjenu podataka i suradnju između odgovarajućih nadležnih tijela, pružatelja internetskih usluga i poduzeća koja se bave društvenim medijima, da promiču kampanje informiranja javnosti diljem EU-a o trgovanju ljudima, poštujući pritom pravo žrtava na privatnost i sigurnost te osiguravajući njihova temeljna prava i zaštitu podataka, te da povećaju potporu izgradnji transnacionalnih stručnih rješenja i rješenja koja se temelje na tehnologijama, primjerice za zaustavljanje vrbovanja žrtava;

7. potiče Komisiju i države članice da u kampanjama koje su usmjerene na škole, sveučilišta, poduzeća i istraživačka tijela osviještenost o kiberprostoru bude prioritet te da nadograde postojeće stručno znanje kao što je portal Better Internet for Kids; naglašava da je podizanje razine svijesti o internetskom trgovanju ljudima na društvenim medijima ključno za sprečavanje ulaska novih žrtava u mreže trgovanja ljudima; poziva Komisiju da aktivno surađuje s platformama na izradi zajedničkih smjernica i akcijskih planova za sprečavanje i suzbijanje internetskog trgovanja ljudima;

Identifikacija žrtava te pružanje zaštite, pomoći i potpore žrtvama

8. naglašava da je rana identifikacija žrtava i dalje jedan od glavnih problema pri provedbi te jedan od najvažnijih u smislu omogućavanja žrtvama da ostvare svoja prava; poziva države članice da im pruži zaštitu, da većem broju aktera dodijele odgovornost i mogućnosti podizanja razine svijesti za identifikaciju žrtava trgovanja ljudima u svim fazama tog procesa, uključujući predstavnike organizacija civilnog društva, službenike tijela kaznenog progona, službenike za imigraciju i azil, inspektore rada i socijalne radnike ili zdravstveno osoblje, kao i druge relevantne stručnjake i aktere; naglašava potrebu za pristupom koji se temelji na četiri ključne strategije, a to su sprečavanje, kazneni progon, zaštita žrtava i višerazinsko partnerstvo; poziva sve države članice da odrede odgovarajuća sredstva za identifikaciju žrtava te pružanje zaštite, pomoći i potpore žrtvama trgovanja ljudima u svim fazama; naglašava da bi se ranom identifikacijom trebale uzeti u obzir posebnosti visokorizičnih sektora i skupina kao što su žrtve koje su žene i djevojke;

9. poziva sve države članice da učinkovito zajamče prava žrtava pružanjem pravne pomoći u najranijoj mogućoj fazi, među ostalim pristupačnim informacijama o njihovim zakonskim pravima, te da ih zaštite i podupru rodno osjetljivim pristupom uz istodobno osiguravanje komplementarnosti s Direktivom o pravima žrtava; podsjeća da Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima državama članicama nalaže da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da su nadležna državna tijela ovlaštena ne goniti ili određivati kazne žrtvama trgovanja ljudima za svoju uključenost u kaznena djela koja su bile prisiljene počiniti;

10. žali zbog nedostatka ciljanih programa zaštite za ranjive žrtve u brojnim državama članicama; naglašava važnost osiguravanja mjera za posebne potrebe žrtava u ranjivim situacijama i posebne smjernice žrtvama trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja; naglašava potrebu da osigura bezuvjetnu i individualiziranu zaštitu, pomoć i potporu žrtvama, uzimajući u obzir i osobe koje one izravno uzdržavaju, među ostalim u kontekstu sudskih, kaznenih, građanskih ili drugih postupaka protiv trgovaca ljudima ili izrabljivača; poziva na učinkovitu provedbu Direktive o pravima žrtava i svog povezanog zakonodavstva u svim državama članicama uz pristup koji se temelji na rodu i žrtvama; podsjeća da osobe koje rade na zaštiti i pružanju pomoći žrtvama trgovanja ljudima ne treba kazneno goniti zbog njihovog rada koji je s tim povezan;

11. napominje da žrtve trgovanja ljudima zahtijevaju specijalizirane usluge, uključujući pristup sigurnom kratkoročnom i dugoročnom smještaju, programe zaštite svjedoka, zdravstvenu zaštitu i savjetovanje, usluge prevođenja i tumačenja, pristup pravosuđu, naknadu, pristup edukaciji i osposobljavanju, uključujući poduku jezika njihove države boravišta, pristup tržištu rada i zapošljavanje, (re-)integraciju, pomoć u preseljenju i individualizirane usluge, uz posebnu rodnu perspektivu; potiče države članice da osiguraju rodno specifično, odgovarajuće i ciljano pružanje usluga žrtvama trgovanja ljudima;

12. izražava žaljenje zbog činjenice da su posebne potrebe žrtava u ranjivim situacijama kao što su žene, djeca, LGBTI osobe, osobe s invaliditetom i osobe iz skupina koje se definiraju njihovom rasom često zanemarene, te potiče države članice da osiguraju rodno specifične usluge i potporu žrtvama koja odgovara njihovim potrebama; poziva države članice da posebno odgovore na potrebe LGBTI osoba jer su vrlo ranjive na trgovanje ljudima zbog kumulativnog učinka različitih vrsta diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta;

13. naglašava izrazitu ranjivost romskih zajednica prema svim oblicima trgovanja ljudima i iskorištavanju, posebno žena i djece, što je navedeno u trima izvješćima Komisije o napretku; poziva Komisiju i države članice da osmisle posebne mjere za suzbijanje trgovanja ljudima putem nacionalnih strategija integracije Roma za razdoblje 2020. – 2030.; poziva Komisiju i države članice da prikupljaju statističke podatke o žrtvama trgovanja ljudima na temelju njihove etničke pripadnosti;

14. izražava zabrinutost što žrtve trgovanja ljudima često nisu na odgovarajući način informirane o svojim pravima te mjerama pomoći i podrške koje su im na raspolaganju; naglašava važnost jasnih i dosljednih informacija za žrtve i osoblje koje može doći s njima u izravan kontakt;

15. naglašava da, iako puni učinak pandemije bolesti COVID-19 još nije mjerljiv, ipak je jasno da kriza nerazmjerno pogađa najranjivije žrtve trgovanja ljudima, posebno žene i djecu te one u nesigurnim situacijama te da su zbog krize brojna skloništa morala biti zatvorena ili su morala ukinuti svoje usluge zbog prijavljenih slučajeva zaraze, zbog čega su žrtve trgovanja ljudima ostale bez smještaja, zdravstvene skrbi i pravne pomoći; u tom kontekstu naglašava da bi pristup skrbi i socijalnim uslugama trebao biti zajamčen bez diskriminacije; podsjeća da je pandemija dodatno pogoršala temeljne uzroke trgovanja ljudima i izložila ranjive skupine većem riziku od trgovanja ljudima, povećala broj oglasa na internetu u kojima su žrtve trgovanja ljudima, broj seksualnih predatora kojima su žrtve djeca, broj slučajeva seksualnog iskorištavanja na internetu te zahtjeva za dječjom pornografijom; poziva države članice da poduzmu učinkovite mjere uz potporu organizacija civilnog društva i agencija EU-a kao što je Europol, koji je u ožujku 2020. objavio izvješće naslovljeno: „Pandemic profiteering: how criminals exploit the COVID-19 crisis” („Profit u doba pandemije: kako kriminalci iskorištavaju krizu povezanu s bolešću COVID-19”); poziva Komisiju da provede dublju analizu učinaka pandemije bolesti COVID-19 na potencijalne žrtve trgovanja ljudima te strukture i funkcioniranja trgovanja ljudima općenito kako bi se osmislile posebne mjere za suzbijanje trgovanja ljudima;

16. naglašava potrebu za potpuno funkcionalnim i dosljednim nacionalnim referalnim mehanizmima koji su koordinirani s transnacionalnim referalnim mehanizmima i koji se financiraju posebnim namjenskim financijskim sredstvima kako bi se riješili izazovi u koordinaciji različitih aktera te nedostaci koji su doveli do ograničenog povjerenja među žrtvama, a koji mogu imati negativan učinak na učinkovite prijave; ističe da bi dobra suradnja između policije i nevladinih organizacija trebala nadopunjavati punopravni nacionalni referalni mehanizam kojim se definiraju uloge i odgovornosti svih relevantnih aktera[28] tako da se osiguraju zaštita i promicanje temeljnih prava žrtava; potiče države članice da uspostave nacionalne centre specijalizirane za podršku i prihvat žrtava trgovanja ljudima te da olakšaju izravnu i učinkovitu prekograničnu suradnju među tim centrima kao i među agencijama za kazneni progon i relevantnim agencijama EU-a;

17. poziva Komisiju da prati i ocjenjuje situaciju u vezi s naknadom žrtvama u državama članicama i izvan njih u pogledu pristupa, provedbe i stvarnih plaćanja te da predloži posebne mjere kako bi se osigurala bolja, brža i besplatna pravna pomoć i pristup naknadi u svim državama članicama, ne dovodeći u pitanje druge oblike naknade;

18. pozdravlja donošenje uspostave Mehanizma za reviziju provedbe Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i njezinih protokola u 2018. i pokretanje postupka njezine revizije u 2020.; poziva Komisiju da se nametne kao primjer kojemu treba težiti u tom postupku revizije; naglašava važnost većeg razumijevanja trgovanja ljudima kao složenog kaznenog dijela u stalnom razvoju; poziva države članice i institucije EU-a da osiguraju da odgovor koji se temelji na ljudskim pravima bude u središtu analize trgovanja ljudima i odgovora na trgovanje ljudima te podsjeća na potrebu za suradnjom s građanima i organizacijama civilnog društva; naglašava važnu ulogu Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata; poziva Komisiju i države članice da se pridruže međunarodnoj kampanji UN-a za suzbijanje trgovanja ljudima; poziva države članice da ratificiraju sve relevantne međunarodne instrumente koji se odnose na trgovanje ljudima, uključujući Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima;

Trgovanje ljudima kao rodno obilježeno kazneno djelo i rješavanje problema trgovanja ljudima radi seksualnog iskorištavanja

19. naglašava da je od 2008. seksualno iskorištavanje i dalje najčešći prijavljeni oblik trgovanja ljudima u EU-u jer se sa 60 % žrtava trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja; primjećuje da 92 % tih žrtava čine žene i djevojke te da više od 70 % trgovaca ljudima čine muškarci[29], što odražava da je trgovanje ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja ukorijenjeno u rodnim nejednakostima;

20. stoga potiče države članice da donesu konkretne mjere za rješavanje problema rodno uvjetovanog nasilja, nasilja nad ženama i maloljetnicima, društvenog prihvaćanja nasilja i kažnjavanja, strukturalne rodne nejednakosti i stereotipa kao temeljnih uzroka trgovanja ljudima, posebno obrazovanjem, kampanjama informiranja i podizanja razine svijesti upotpunjenima razmjenom najboljih praksi, među ostalim programima i tečajevima osposobljavanja radi suradnje s muškarcima i mladićima; preporučuje da Komisija ojača i dalje razvije rodnu dimenziju pri praćenju provedbe zakonodavstva EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima te potiče Komisiju da to nastavi pratiti u procjeni usklađenosti država članica s Direktivom i njihove provedbe Direktive;

21. poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ispita kako potražnja za seksualnim uslugama potiče trgovanje ljudima jer je Europol izvijestio da „postoje države članice u kojima je prostitucija zakonita, što trgovcima ljudima olakšava korištenje pravnog okružja za iskorištavanje svojih žrtava”[30]; podsjeća na otkriće Europola da su u nekim državama članicama EU-a u kojima je prostitucija zakonita osumnjičenici, uz odrasle žrtve, mogli iskorištavati i djecu[31]; naglašava da je trgovanje ljudima potaknuto znatnom dobiti za trgovce ljudima i potražnjom koja potiče sve oblike iskorištavanja; naglašava da je upotreba zakonitih poduzeća za prikrivanje aktivnosti iskorištavanja poprilično uobičajena među trgovcima ljudima; podsjeća da su države članice pravno obvezne smanjivati potražnju za svim oblicima iskorištavanja i odvraćati od nje, što bi trebao biti glavni cilj napora u sprječavanju i kaznenom progonu;

22. poziva Komisiju da prednost da sprečavanju kaznenog djela trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, među ostalim kampanjama informiranja i podizanja razine svijesti te edukacijskim kampanjama, donošenjem mjera i programa za odvraćanje od potražnje i njezino smanjenje, da može donijeti buduće posebno zakonodavstvo te poziva države članice da u svoje nacionalne zakone uključe korištenje usluga žrtava trgovanja ljudima kao kazneno djelo, kako je preporučeno u članku 18. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima i kako je to 2018. ponovno istaknula Komisija[32], te da osiguraju učinkovite, razmjerne i odvraćajuće kazne; poziva države članice na blisku suradnju s organizacijama civilnog društva koje rade sa žrtvama trgovanja ljudima;

23. poziva države članice i Komisiju da se kroz razvoj digitalnih vještina, uključujući digitalnu sigurnost, u suradnji sa svim relevantnim akterima, usredotoče na ponavljajuće i nove obrasce trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, kao što je sve veće iskorištavanje djece i žena, uključujući mamljenjem i iznuđivanjem te, među ostalim, primjenom metode „zaljubljeni mladić” kao najčešćeg načina vrbovanja žrtava i postizanja njihove suglasnosti upotrebom internetskih tehnologija; primjećuje da su povećanom upotrebom tehnologije kriminalne mreže koje se bave trgovanjem ljudima znatno preobrazile svoj tradicionalni način rada, posebno u nekim fazama procesa trgovanja ljudima;

24. traži, uz isticanje njihove važnosti, više rodno osjetljivih programa osposobljavanja i programa osposobljavanja usmjerenih na djecu za sve službenike, suce, dionike i aktere koji rade na slučajevima trgovanja ljudima i istragama te s potencijalnim žrtvama kako bi se poboljšala rana identifikacija žrtava trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja te potiče države članice da donesu mjere za potporu žrtvama, kao što su programi izlaska iz kruga iskorištavanja, mjere psihološke podrške, dostojanstvene mogućnosti socijalne i profesionalne reintegracije, obrazovanje i pristup sveobuhvatnim uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem te povezanim pravima, uključujući pritom civilno društvo, socijalne partnere i privatni sektor; nadalje u tom pogledu naglašava važnost programa za podizanje razine svijesti šire javnosti kako bi se identificirale i zaštitile potencijalne žrtve; naglašava potrebu dodjele odgovarajućih sredstava za svrhe osposobljavanja te stoga poziva države članice za osiguraju odgovarajuća sredstva;

25. potiče države članice da uvedu sveobuhvatni dobno i razvojno prikladan spolni odgoj kao ključni oblik sprečavanja svih oblika nasilja nad ženama i djevojkama, uključujući trgovanje ljudima i seksualno iskorištavanje, te da uključe edukaciju o pristanku i odnosima, promičući zdrave stavove poštivanja i jednakosti u svim interakcijama;

Trgovanje ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage

26. izuzetno žali zbog toga što je nekoliko država članica i organizacija civilnog društva izvijestilo o porastu trgovanja ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage[33]; žali što su djeca sve češće žrtve trgovanja ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage te poziva na hitne mjere nacionalnih inspekcija rada u državama članicama kako bi se otkrile i suzbile takve prakse; nadalje poziva Europsko nadzorno tijelo za rad da prednost da rješavanju pitanja ozbiljnog iskorištavanja radne snage i podrži države članice u izgradnji kapaciteta u ovom području s ciljem boljeg prepoznavanja i sankcioniranja praksi ozbiljnog iskorištavanja radne snage putem ciljanih inspekcija; naglašava važnost razmatranja uključivanja iskorištavanja radne snage u programe osposobljavanja za službenike koji se bave žrtvama kako bi se poboljšala rana identifikacija žrtava trgovanja ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ispita kako potražnja za jeftinim uslugama rada potiče  trgovanje ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage; potiče nadležna tijela država članica da pojačaju svoje napore u suzbijanju svih vrsta neformalnog i nereguliranog rada, a time i osiguraju radna prava za sve radnike; naglašava da su dotični radnici zbog nesigurnog radnog statusa ovisni o svojim poslodavcima, što počiniteljima u trgovanju ljudima omogućava iskorištavanje njihovih žrtava;

Drugi oblici iskorištavanja

27. poziva države članice i Komisiju da se usredotoče na ponavljajuće i nove obrasce svih oblika trgovanja ljudima, uključujući trgovanje ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage, prisilnog prosjačenja, prisilnog i lažnog braka, prisilnog počinjenja kaznenih djela, među ostalim; naglašava da je trgovanje ljudima potaknuto znatnom dobiti za trgovce ljudima i potražnjom koja potiče sve oblike iskorištavanja; sa zabrinutošću primjećuje da brojne države članice EU-a nemaju odgovarajuće zakonodavstvo za žrtve svih oblika iskorištavanja; poziva države članice da prilikom pružanja zaštite, pomoći i podrške žrtvama uzmu u obzir sve oblike trgovanja ljudima; primjećuje da unatoč nedavnim izvješćima o kriminalnim mrežama koje trguju ljudima diljem EU-a u svrhu iskorištavanja radne snage i drugih oblika iskorištavanja, ipak postoji nedostatak odgovarajućih podataka, zakonodavstva i pristupa uslugama za podršku žrtava tih oblika iskorištavanja;

28. napominje da su 18 % žrtava[34]činile žrtve trgovanja ljudima u svrhu drugih oblika iskorištavanja, uključujući aktivnosti u području prisilnog prosjačenja, prisilnog počinjenja kaznenih djela, prodaje beba, odstranjivanja organa, nezakonitog posvajanja, financijskog iskorištavanja putem prijevara i trgovanja ljudima putem surogatnog majčinstva; ističe da mnoge žrtve prisilnog prosjačenja i prisilnog počinjenja kaznenih djela često potječu iz marginaliziranih romskih zajednica i često su djeca;

29. ističe da pravni i politički okvir EU-a o trgovanju ljudima obuhvaća unutarnju i vanjsku dimenziju, prepoznajući da je suzbijanje trgovanja ljudima, koje predstavlja teško kazneno djelo i kršenje ljudskih prava, jasan cilj vanjskog djelovanja EU-a; poziva Komisiju i države članice da pojačaju suradnju s trećim zemljama u cilju borbe protiv svih vrsta trgovanja ljudima te jačanja mogućnosti za zajedničke istrage i specijalizirane kaznene progone;

Trgovanje ljudima u kontekstu azila i migracija

30. naglašava da, iako su većina žrtava državljani EU-a, kriminalne organizacije zloupotrebljavaju migracijske putove za trgovanje žrtvama prema EU-u, a humanitarne krize pogoršavaju izloženost migranata, izbjeglica i tražitelja azila trgovcima ljudima; ističe da je posljednjih godina došlo do naglog porasta broja žena i djevojaka kojima se trguje središnjom sredozemnom rutom radi seksualnog iskorištavanja u EU-u[35]; poziva države članice i EU da identificiraju žene i djevojke te da spriječe slične slučajeve u budućnosti upotrebom dosljednog, koordiniranog i rodno obilježenog pristupa koji se temelji na pravima i koji je usmjeren na djecu u cilju sprječavanja i rješavanja problema trgovanja ljudima; podsjeća da žene i djeca na migracijskom putu često postaju žrtve seksualnog zlostavljanja u zamjenu za zaštitu i osnovne potrepštine; naglašava da su kriteriji za odobravanje službenog statusa žrtve trgovanja ljudima tim ženama i djeci prestrogi za ispunjavanje te da stoga nisu u mogućnosti primiti potrebnu potporu kako bi riješili problem s kojim se suočavaju;

31. ponovno ističe da su tražitelji azila, izbjeglice i migranti, a posebno maloljetnici bez pratnje i maloljetnici odvojeni od obitelji, izloženi trgovanju ljudima te da bi posebnu pažnju trebalo posvetiti trgovanju ženama, djecom i drugim ugroženim skupinama; ističe da postoje oblici ranjivosti i rizici u različitim fazama procesa migracije prije same migracije, na putu prema EU-u, na odredištu te za one koji bi mogli biti vraćeni; napominje da ograničeno poznavanje lokalnog jezika i/ili nerazumijevanje njihovih prava, ograničen pristup održivim mogućnostima za život ili kvalitetnom obrazovanju te ograničenja slobode kretanja također pridonose riziku od toga da postanu žrtve trgovanja ljudima;

32. ističe vrlo mali broj registriranih žrtava trgovanja ljudima u okviru postupaka međunarodne zaštite; poziva države članice da poboljšaju pružanje informacija osobama koje dolaze, i uz pomoć pismenog i usmenog prevođenja o njihovim pravima i primjenjivim postupcima u skladu sa zakonodavstvom EU-a, među ostalim, o mogućnostima dobivanja potpore odvjetnika i kulturnih posrednika koji rade na sprečavanju trgovanja ljudima i njihova iskorištavanja;

33. ističe da su u nekim državama članicama podnositelji zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji su identificirani kao žrtve trgovanja ljudima odlučili promijeniti postupke i zatražiti dozvolu boravka u skladu s Direktivom 2004/81/EZ[36]ili su to morali napraviti; poziva države članice da zajamče međusobnu povezanost i komplementarnost postupaka za suzbijanje trgovanja ljudima i za dobivanje azila;

34. poziva države članice da osiguraju dosljednu primjenu odredaba utvrđenih u Uredbi Dublin III, Direktivi o suzbijanju trgovanja ljudima i Direktivi o dozvoli boravka kako bi se spriječila praksa koja se primjenjuje u nekim državama članicama i u okviru koje se žrtve trgovanja ljudima premještaju u zemlju u kojoj su iskorištavane kad su tek stigle, čime se više izlažu riziku od ponovne trgovine ljudima i ponovnih trauma;

35. poziva države članice da pojačaju napore za ranu identifikaciju potencijalnih žrtava, posebno u okviru migracijskih tokova i u žarišnim točkama, te da donesu mjere zaštite i sprječavanja; ističe da bi potencijalnim žrtvama koje su identificirane trebalo pružiti zaštitu i pristup sigurnom mjestu gdje bi im se mogle pružiti informacije i pravna pomoć; poziva države članice da poduzmu mjere kako bi osigurale da sve žrtve, uključujući žrtve migrante, imaju pristup pravosuđu bez obzira na boravišni status;

36. poziva države članice da osiguraju odgovarajuća sredstva i specijalizirane objekte za stvarne/pretpostavljene žrtve trgovanja ljudima, uključujući žene, maloljetnike bez pratnje i maloljetnike odvojene od obitelji, te da osiguraju dovoljno mjesta u skloništima; poziva države članice da omoguće prisutnost osoblja osposobljenog za rodna pitanja u prihvatnim objektima te da organizacijama civilnog društva osiguraju odgovarajuću potporu i financijska sredstva;

37. poziva države članice da žrtvama trgovanja ljudima osiguraju pravo na obiteljski život te da procijene moguće proširenje međunarodne zaštite žrtvama na članove njihovih obitelji; poziva države članice da ubrzaju postupke spajanja obitelji za članove obitelji žrtava izloženih riziku u zemlji podrijetla;

38. ističe da je potrebno uspostaviti nacionalne mehanizme za prikupljanje podataka o žrtvama trgovanja ljudima u okviru postupaka međunarodne zaštite kako bi se osiguralo praćenje identificiranih slučajeva;

39. zabrinut je zbog toga što je razdoblje oporavka i razmišljanja povezano sa suradnjom žrtve tijekom istrage i što ga odobravaju tijela kaznenog progona; izražava žaljenje zbog činjenice da se u nekim državama članicama[37] razdoblje oporavka ne pruža ni žrtvama trgovanja ljudima koji su državljani EU-a i/ili EGP-a niti tražiteljima azila; poziva Komisiju da prati provedbu dostupnih pravnih rješenja na razini država članica, posebno odobravanje razdoblja oporavka i razmišljanja;

40. ističe da, prema Europolu, krijumčarenje migranata i trgovanje ljudima ponekad vrše ista zločinačka udruženja[38], a istrage pokazuju da trgovci ljudima sve češće ciljaju na migrante i tražitelje azila u EU-u u svrhu iskorištavanja[39]; ističe važnost borbe protiv trgovanja ljudima te njegova sprečavanja u suradnji protiv krijumčarenja s trećim zemljama, bilo podrijetla bilo tranzita, zajedno sa zaštitom žrtava trgovanja ljudima, osiguravajući pritom sveobuhvatne programe potpore, reintegracije i rehabilitacije;

41. podsjeća države članice da nedostatak sigurnih i zakonitih migracijskih putova za tražitelje azila povećava njihovu izloženost trgovanju ljudima jer ih se može iskoristiti tijekom tranzita i po dolasku; poziva države članice da osiguraju sigurnije i zakonite migracijske rute kao što su humanitarne vize, kako bi se spriječilo iskorištavanje ranjivih pojedinaca;

42. primjećuje da ako žrtva nije prijavljena ili je u statusu ovisnosti, to povećava vjerojatnost viktimizacije i smanjuje vjerojatnost da će potražiti pomoć ili prijaviti zlostavljanje zbog straha od imigracijskih posljedica, a time se dovode u rizik od iskorištavanja ili zlostavljanja; primjećuje da zbog znatnih nedostataka u pogledu pokrivenosti i provedbe nacionalnih zakona i politika koje se odnose na trgovanje ljudima počinitelji iskorištavaju žrtve s nezakonitim statusom, zbog čega je više ljudi izloženo iskorištavanju; poziva države članice da odvoje mjere povezane s migracijama od mjera kaznenog progona; naglašava da bi se za sve ranjive osobe trebali uspostaviti mehanizmi sigurnog izvješćivanja i učinkovitog podnošenja pritužbi;

Trgovanje djecom

43. napominje da djeca čine gotovo četvrtinu svih žrtava u EU-u, pri čemu djevojčice (78 %) čine veliku većinu djece žrtava u EU-u; ističe da su gotovo 75 % svih dječjih žrtava u EU-u bili građani EU-a; posebno je zabrinut zbog nasilja, zlostavljanja i iskorištavanja s kojim se suočavaju djeca žrtve u EU-u, posebno ona kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja[40];

44. podsjeća na obvezu država članica da posvete posebnu pozornost djeci žrtvama trgovanja ljudima, pri čemu najbolji interes djeteta u svakom trenutku mora biti najvažniji; naglašava fizičke i psihološke posljedice koje trpe djeca koja su žrtve trgovanja i njihovu povećanu ranjivost iskorištavanju; poziva države članice da zajamče snažne mjere za zaštitu djece, pretpostavku djetinjstva i procjenu dobi djeteta, zaštitu prije i tijekom kaznenih postupaka, pristup bezuvjetnoj pomoći, naknadu štete, nekažnjavanje, pomoć i podršku članovima obitelji djeteta žrtve te sprječavanje;

45. poziva države članice da se usredotoče na identifikaciju djece žrtava i pružanje pomoći toj djeci u ostvarivanju njihovih prava; ističe potrebu da se za djecu žrtve bez pratnje, uključujući djecu žrtve bez pratnje, odmah imenuju dobro osposobljeni skrbnici koji će imati odgovarajuću potporu, uključujući privremene skrbnike kao hitnu mjeru, te naglašava važnost pravosuđa prilagođenog djeci i specijaliziranih službi; nadalje poziva države članice da poduzmu mjere za osiguravanje odgovarajućeg i prikladnog osposobljavanja za one koji rade s djecom žrtvama trgovanja ljudima, posebno u području prava i psihologije, te da povećaju broj skrbnika organiziranjem kampanja za podizanje razine svijesti;

46.  poziva države članice da osiguraju da osoblje konzulata pri uzimanju biometrijskih podataka maloljetnika u postupku podnošenja zahtjeva za izdavanje vize posebnu pozornost posveti ispravnoj provjeri identiteta maloljetnika i povezanosti s osobama koje imaju roditeljsko pravo ili zakonsko skrbništvo; poziva države članice i Komisiju da u bliskoj suradnji s Europolom i organizacijama civilnog društva i u cilju sprječavanja trgovanja djecom osiguraju ciljanu i učinkovitu edukaciju i osposobljavanje te da informacije o metodama kojima se koriste trgovci ljudima pruže nacionalnim, lokalnim i regionalnim tijelima;

47. poziva države članice da u cijelosti provedu Direktivu 2011/93/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije[41] te da unaprijede suradnju policije i pravosuđa kako bi se na razini EU-a spriječilo i suzbilo seksualno iskorištavanje; poziva države članice na suradnju s organizacijama civilnog društva i agencijama EU-a, posebno s Europolom i Eurojustom, kako bi se pojačala razmjena informacija i podrška te prekogranične istrage;

48.  s velikom zabrinutošću primjećuje raširenost seksualnog zlostavljanja djece te obrazac i normalizaciju trgovanja i seksualnog iskorištavanja djece te poziva na odgovarajući odgovor internetskih platformi kako bi se izbjeglo da materijali koji uključuju zlostavljanje djece postanu dostupni;

49.  primjećuje upotrebu sredstava kao što su internet i društveni mediji u svrhu vrbovanja i privlačenja potencijalnih žrtava; poziva na to da internetske platforme posvete posebnu pažnju razvoju odgovarajućih alata; poziva na to da se novim Aktom o digitalnim uslugama riješi problem takve upotrebe metoda za provođenje nasilje na internetu; poziva države članice da razviju sustav identifikacije, rane podrške i pomoći djeci koja su žrtve seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja na internetu, kao i programe za podizanje razine svijesti te mehanizme prijavljivanja prilagođene djeci; potiče Komisiju i države članice da poduzmu daljnje mjere u borbi protiv tog internetskog kriminala i da ojačaju preventivne mjere; stoga ponovno ističe potrebu za poboljšanjem prekogranične suradnje i razmjene među tijelima kaznenog progona i tijelima za zaštitu djece, kao i za razvojem rješenja za brzo traženje obitelji i alternativne načine skrbi za maloljetnike bez pratnje;

50. ističe da je djeci žrtvama potrebna posebna potpora, uzimajući u obzir njihove najbolje interese i posebnu ranjivost; potiče države članice da osiguraju da stručnjaci koji dolaze u kontakt s djecom žrtvama, kao što su tijela kaznenog progona, službenici graničnog nadzora, državni službenici, pravosudna tijela te socijalni i zdravstveni radnici, uključujući one koji rade u ustanovama za skrb o mladima, budu dovoljno osposobljeni za identifikaciju, podršku i upućivanje djece žrtava trgovanja ljudima; primjećuje da specijalizirani timovi u okviru tijelâ kaznenog progona, osposobljeni za audiovizualno snimanje svjedočanstava djece, nisu stalno uključeni u ispitivanje sve djece žrtava trgovanja ljudima; potiče države članice da učine te prakse standardnima i da osposobljavaju osoblje zaduženo za izvršavanje zakona za tu vrstu ispitivanja prilagođenog djeci; savjetuje državama članicama da razviju snažan „lančani pristup” u kojem će posebna podrška u području trgovanja ljudima, kao što su specijalizirani centri za podršku i prihvat žrtava trgovanja ljudima, i glavni moduli za skrb o mladima biti usko povezani te kojim će se istodobno odgovoriti na posebne potrebe svake maloljetne žrtve trgovanja ljudima;

51. napominje da su romska djeca posebno izložena iskorištavanju i trgovini ljudima te da im prijeti velik rizik od seksualnog iskorištavanja, radnog iskorištavanja i prisilnog prosjačenja;

52. pozdravlja odluku Komisije da u Strategiju EU-a za učinkovitiju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece od 24. srpnja 2020. uvrsti osnivanje Europskog centra za sprečavanje i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece, kako se traži u Rezoluciji Europskog parlamenta od 26. studenog 2019. o pravima djece, koji bi bio temelj koordiniranog europskog pristupa koji uključuje više dionika i obuhvaća sprečavanje i borbu protiv zlostavljanja djece i pomoć žrtvama;

53. primjećuje da su djeca migranti, a posebno ona bez pratnje i ona koja su odvojena od obitelji, i dalje izložena velikom riziku od nasilja, trgovanja ljudima i iskorištavanja duž migracijskih ruta na putu prema EU-u i unutar njega; primjećuje da su djevojke izložene riziku od seksualnog iskorištavanja i rodno uvjetovanog nasilja na cijelom migracijskom putu; zahtijeva od država članica da djeci žrtvama trgovanja bez pratnje osiguraju mjere podrške, potpore i zaštite koje odgovaraju njihovim posebnim potrebama, da im po dolasku dodijele skrbnika te da im omoguće odgovarajuće i prilagođene uvjete života; podsjeća da bi se tim mjerama trebalo uzimati u obzir najbolje interese djece bez pratnje, iz kratkoročne, ali i dugoročne perspektive; osuđuje činjenicu da se neke države članice koriste pritvorom, među ostalim u policijskim ćelijama, kao metodom „zaštite” maloljetnika bez pratnje; podsjeća da bi države članice trebale razmotriti alternative pritvoru, posebno djece; podsjeća na to da zadržavanje u pritvoru nije u najboljem interesu djeteta i da države članice moraju osigurati smještaj prilagođen djeci bez oduzimanja slobode;

54. napominje da su se trgovci ljudima često koristili prihvatnim centrima kako bi identificirali potencijalne žrtve i organizirali da ih se premjesti na mjesta gdje ih se iskorištavalo, te da stoga relevantna javna tijela i drugi nadležni akteri u državama članicama moraju biti posebno oprezni te nadzirati i štititi te centre pridajući posebnu pažnju najranjivijima kao što su djeca , ali i jačati njihovu zaštitu tako što će ih istovremeno osnaživati i informirati podizanjem razine svijesti u školama, centrima za mlade i pokretima za mlade; naglašava da je potreban koordinirani europski pristup za pronalazak i zaštitu djece migranata bez pratnje u slučaju njihova nestanka;

Učinkovitost kaznenopravnih sustava i kriminalizacija korištenja usluga žrtava

55. konstatira mali broj slučajeva kaznenog progona i presuda za kazneno djelo trgovanja ljudima; potiče države članice da poduzmu mjere za poboljšanje i ubrzanje istraga o slučajevima trgovanja ljudima pojačanim naporima policije na nacionalnoj i transnacionalnoj razini i da uvedu stroge kaznene sankcije za kaznena djela trgovanja ljudima; naglašava da se postojeće nacionalne sankcije i načini njihova izvršenja i dalje znatno razlikuju među državama članicama; ističe da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti nedovoljno prijavljivanim i nedovoljno istraženim područjima, posebno sezonskim i privremenim radnim mjestima u niskokvalificiranim i slabo plaćenim sektorima, kao što je radno iskorištavanje u poljoprivrednom sektoru; poziva države članice na borbu protiv nekažnjavanja koordiniranim pristupom između relevantnih agencija EU-a u partnerstvu s državama članicama, institucijama EU-a, organizacijama civilnog društva i drugim partnerima, ojačavajući time učinkovitost istraga i kaznenih progona, među ostalim učinkovitom upotrebom postojećih platformi koje vode agencije kao što su Europol i Eurojust; stoga poziva nadležna tijela odgovorna za sprječavanje, otkrivanje, provođenje istraga ili kazneni progon teških kaznenih djela, među ostalim slučajeva trgovanja ljudima, da se koriste opsežnim informatičkim sustavima, uključujući Schengen Information System (SIS II), u skladu s odredbama sadržanima u relevantnom zakonodavstvu kako bi im se pružila podrška;

56. ističe da nisu sve države članice uvele zakonodavstvo relevantno za članak 18. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima[42]; napominje da različita pravna okružja u pogledu kriminalizacije korištenja usluga iznuđenih od žrtava otežavaju napore koji se ulažu u smanjivanje potražnje; izražava žaljenje zbog malog broja uspješnih slučajeva kaznenog progona i niske stope osuđujućih presuda u EU-u za svjesno korištenje usluga žrtava i za seksualno iskorištavanje; ponavlja svoj poziv državama članicama da čin svjesnog korištenja usluga žrtava trgovine ljudima hitno utvrde kao kazneno djelo;

57. ističe da je za tijela kaznenog progona EU-a od ključne važnosti razviti učinkovite i proširene analitičke sposobnosti kao odgovor na sve veći broj kriminalnih obrazaca trgovanja ljudima koje dodatno olakšava internet; poziva Komisiju da pruži financijsku potporu agencijama EU-a kao što je Europol i državama članicama kroz namjenske sektorske fondove EU-a kao što je Fond za unutarnju sigurnost kako bi se osigurali najviši analitički standardi i odgovarajući alati za obradu sve većih količina informacija;

58. napominje da se žene nerazmjerno kriminalizira zbog njihove socio-ekonomske situacije ili migracijskog statusa te da im je onemogućen jednak pristup pravosuđu zbog rodnih stereotipova, diskriminirajućih zakona, intersekcijskih ili složenih oblika diskriminacije te postupovnih i dokaznih zahtjeva i praksi; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da pristup pravosuđu bude fizički, ekonomski, društveno i kulturno dostupan svim ženama; poziva Komisiju i države članice da uklone prepreke pristupu žena pravosuđu;

59. žali zbog činjenice da su uvjeti da žrtva dobije službeni status žrtve trgovanja ljudima često prestrogi, posebno za maloljetnike i druge ranjive žrtve koje financijski i emocionalno ovise o ljudima koji njima trguju; izražava žaljenje zbog činjenice da žrtve i dalje podliježu kaznenim optužbama i osuđujućim presudama za kaznena djela koja su bile prisiljene počiniti, često u vezi s nezakonitim ulaskom na teritorij države članice, što je često svojstveno trgovini ljudima; poziva države članice da donesu jasne odredbe o neprovođenju kaznenog progona protiv žrtava trgovanja ljudima ili o njihovu nekažnjavanju te o odvajanju zaštite žrtava od suradnje s tijelima kaznenog progona, jer se trenutačno time teret dokazivanja u potpunosti prebacuje na žrtve; zahtijeva da umjesto toga države članice odgovore na potrebe žrtava u pogledu psihološke podrške; nadalje poziva države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da se pomoć i podrška žrtvi ne uvjetuju žrtvinom spremnošću da surađuje u kaznenoj istrazi, progonu ili suđenju, u skladu s člankom 11. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima;

60. žali zbog toga što se podaci o identitetu žrtava trgovanja ljudima pojavljuju u policijskim izvješćima i tijekom postupaka, što otežava sudjelovanje žrtava u postupcima i njihovu zaštitu od odmazde; potiče države članice da imena žrtava i druge podatke o identitetu čuvaju u zasebnim spisima koji su dostupni policiji i državnom odvjetništvu, ali da ih se ne otkriva osumnjičenicima za trgovanje ljudima ili njihovim odvjetnicima, poštujući istovremeno pravo na pravedno suđenje;

61. ističe važnost financijskih istraga i „praćenja novca” kao ključne strategije za istragu i kazneni progon mreža organiziranog kriminala koje profitiraju od trgovanja ljudima; poziva države članice da pokrenu financijske istrage i surađuju sa stručnjacima za pitanja pranja novca prilikom pokretanja nove istrage o trgovini ljudima; poziva države članice da ojačaju suradnju u zamrzavanju i zaplijeni imovine pojedinaca uključenih u trgovanje ljudima te u pružanju naknade žrtvama, među ostalim upotrebom zaplijenjenih prihoda za pružanje potpore žrtvama i njihovu zaštitu, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 13. Direktive o trgovanju ljudima; poziva Komisiju da ocjeni i promiče postojeću pravosudnu i policijsku suradnju i upotrebu dostupnih alata, kao što su uzajamno priznavanje sudskih presuda, zajednički istražni timovi i europski istražni nalog; u tom pogledu poziva na bolji sveobuhvatni pristup u cilju povećanja koordiniranog razmišljanja u svim sektorima, kao što su migracije, zapošljavanje, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu i mnogi drugi sektori;

Suradnja među državama članicama i s agencijama EU-a

62. podsjeća na ulogu agencija EU-a u ranoj identifikaciji žrtava i borbi

protiv trgovanja ljudima; traži da se povećaju sredstva za agencije za pravosuđe i unutarnje poslove kako bi se omogućilo osposobljavanje njihova osoblja i razvoj instrumenata za izgradnju kapaciteta u području otkrivanja žrtava, uključujući imenovanje osoblja agencija osposobljenih za rodna pitanja i pitanja djece, posebno u državama članicama suočenima s povećanim mješovitim migracijskim tokovima; poziva Komisiju da izradi smjernice za uključivanje stručnog znanja o rodnim pitanjima i ljudskim pravima u djelovanje tijela kaznenog progona diljem EU-a, među ostalim razvijanjem kontinuiranih programa za poboljšanje rodne ravnoteže u postupcima donošenja odluka i među osobljem agencija za pravosuđe i unutarnje poslove, posebno onih koje djeluju u području trgovine ljudima;

63. pozdravlja činjenicu da su agencije za pravosuđe i unutarnje poslove sklopile zajedničku izjavu o obvezi suradnje u borbi protiv trgovine ljudima; u tom pogledu poziva države članice da u borbi protiv trgovanja ljudima povećaju prekograničnu suradnju i razmjenu znanja s relevantnim agencijama EU-a kao što su Eurojust, Europol, FRA, Frontex, CEPOL, EIGE i EASO;

64. ističe ključnu ulogu koju je Eurojust imao u suradnji i koordinaciji složenih istraga i kaznenih progona među pravosudnim tijelima u državama članicama, među ostalim putem europskog uhidbenog naloga i Europskog istražnog naloga, kao i korištenjem zajedničkih istražnih timova; poziva države članice da osiguraju češće i pravodobnije upućivanje predmeta povezanih s trgovinom ljudima Eurojustu kako bi se poboljšala koordinacija sudskih istraga i kaznenih progona među državama članicama i s trećim zemljama; potiče veće korištenje zajedničkih istražnih timova uz podršku Eurojusta i Europola jer se taj instrument pravosudne suradnje pokazao posebno učinkovitim u borbi protiv trgovine ljudima;

65. potiče države članice da povećaju razmjenu podataka i informacija za borbu protiv trgovanja ljudima upotrebom relevantnih resursa i baza podataka Europola;

66. poziva CEPOL da osigura osposobljavanje za nadležna tijela kaznenog progona u cilju osiguravanja standardiziranih pristupa provođenju istraga i zaštiti žrtava;

Preporuke

67. poziva Komisiju da preispita Direktivu o suzbijanju trgovanja ljudima nakon detaljne analize učinka u cilju poboljšanja mjera sprječavanja i borbe protiv trgovanja ljudima te kaznenog progona svih njegovih oblika, posebno u svrhu seksualnog iskorištavanja koje je najviše zastupljeno u trgovanju ljudima; da radi na rješavanju problema upotrebe internetskih tehnologija u svrhu naglog širenja, ali i sprječavanja trgovanja ljudima; da poboljša mjere za sprječavanje i ranu identifikaciju žrtava te jednostavan bezuvjetan pristup podršci i zaštiti, jačajući pritom horizontalnu perspektivu usmjerenu na rod i djecu u svim oblicima trgovanja ljudima;

68. poziva Komisiju da izmijeni Direktivu o suzbijanju trgovanja ljudima kako bi se osiguralo da države članice izričito kriminaliziraju svjesnu upotrebu svih usluga koje pružaju žrtve trgovanja ljudima koje uključuju iskorištavanje, kako je predloženo člankom 18. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima, uzimajući u obzir ozbiljnu i opsežnu narav ovog kaznenog djela diljem EU-a i mali broj slučajeva kaznenih progona; izražava žaljenje zbog činjenice da je dokazivanje znanja u upotrebi usluga koje pruža žrtva trgovanja ljudima teško pitanje za tijela kaznenog progona; naglašava da poteškoće u pronalaženju dokaza nisu nužno odlučujući argument da se takva vrsta ponašanja ne bi smatrala kaznenim djelom; ograničavanje kaznene odgovornosti samo na situacije u kojima korisnik ima izravno i trenutno znanje da je osoba žrtva trgovanja ljudima stvara vrlo visok prag za pokretanje kaznenih progona; smatra da bi trebalo pomno razmotriti pitanje razine znanja koja se pretpostavlja za ovo kazneno djelo; smatra da bi korisnik trebao pokazati da su poduzeti svi razumni koraci da bi se izbjegla upotreba usluga koje pruža žrtva; izražava zabrinutost zbog činjenice da tijela kaznenog progona nemaju dovoljno saznanja o svjesnoj upotrebi usluga koje pružaju žrtve trgovanja ljudima, zbog nedostatka sudske prakse o relevantnoj odredbi te nedovoljnih i neodgovarajućih upotrijebljenih resursa; naglašava važnost da države članice ojačaju napore za povećanje broja istraga i kaznenih progona te smanje teret koji se stavlja žrtvama i njihova svjedočanstva tijekom postupaka u svrhu prikupljanja dokaza; poziva na redovnu i prilagođenu obuku istražitelja, tužitelja i sudaca te na sustavnu upotrebu financijskih istraga i drugih učinkovitih alata za provođenje istraga koji se temelje na obavijesnim podacima, a koji mogu pružiti niz različitih vrsta dokaza koji se mogu koristiti uz svjedočanstva žrtava; poziva države članice da dodijele dostatna financijska sredstva i ljudske resurse kako bi se ova kaznena djela mogla riješiti na odgovarajući način;

69. poziva Komisiju da bez odgode objavi posebnu i namjensku strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima, da trgovanje ljudima u EU-u bude prioritetno područje rješavanja problema kroz sveobuhvatni rodno specifični pravni i politički okvir koji je usmjeren na djecu i u čijem su središtu žrtve;

70. podsjeća na to da Direktivu trebaju u potpunosti provesti te dosljedno i predano primjenjivati svi akteri u tom području, uključujući zakonodavce, suce, tužitelje, policiju i javne uprave; naglašava da je odgovarajuće osposobljavanje svih tih aktera od ključne važnosti, kao i preventivne kampanje za podizanje razine svijesti te suradnja između javne uprave i organizacija civilnog društva; apelira na Komisiju i države članice da pojačaju napore u tom pogledu;

71. poziva Komisiju da redovito ocjenjuje i preispituje kako države članice provode Direktivu o suzbijanju trgovanja ljudima te da podnese izvješće u skladu s člankom 23. stavkom 1. ocjenjujući pritom u kojoj su mjeri države članice poduzele potrebne mjere u cilju usklađivanja s Direktivom i učinak postojećeg nacionalnog zakona te da hitno uvede postupke zbog povrede u slučajevima nedostatka učinkovite provedbe, o tome obavijesti Europski parlament i iznese prijedloge za njezino revidiranje;

72. poziva Komisiju da ocijeni reviziju Direktive 2004/81/EZ o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima kako bi se osiguralo da žrtve nakon isteka roka za razmišljanje ne budu vraćene te da dozvole boravka za osobe koje su bile žrtve trgovanja ljudima nisu uvjetovane sudjelovanjem ili spremnošću osobe koja je bila žrtva trgovanja ljudima da sudjeluje u istrazi ili kaznenom postupku slučaja; poziva države članice da osiguraju da se bezuvjetan pristup pomoći i potpori propisan Direktivom 2011/36/EU uskladi s Direktivom 2004/81/EZ i njezinom primjenom;

73. poziva države članice i Komisiju da definiraju, dodijele i izdvoje odgovarajuća sredstva za borbu trgovanja ljudima, bilo na nacionalnoj razini ili na razini EU-a, kroz mogućnosti financiranja u okviru europskih fondova i projekata, kao što su Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI), Fond za unutarnju sigurnost (ISF) i potprogram Daphne u okviru programa Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti u novom višegodišnjem financijskom okviru;

74. poziva Komisiju i države članice da organiziraju kampanje informiranja kojima će doprijeti do potencijalnih žrtava i informirati ih o podršci, zaštiti i njihovim pravima u svim zemljama EU-a;

75. poziva Komisiju da provede istraživanje temeljeno na dokazima o čimbenicima rizika za potencijalne žrtve i o tome kako se različita područja politika podudaraju s trgovanjem ljudima u rizičnim sektorima;

76. poziva Komisiju i države članice da na sprječavanje trgovanja ljudima provedu pristup koji se temelji na ljudskim pravima, s naglaskom na prava žrtava, da rade s civilnim društvom na pružanju potrebnih usluga i podrške žrtvama te da im osiguraju pristup pravosuđu, naknadi i odšteti;

77. ističe važnost usklađenog pristupa za poboljšanje identifikacije potencijalnih žrtava u kontekstu migracijskih tokova i u žarišnim točkama te važnost poboljšanja pristupa postupcima azila i osiguravanja njihove komplementarnosti s postupcima povezanima s trgovanjem ljudima; poziva Komisiju da ocijeni provedbu Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima i iznese prijedloge za njezinu reviziju;

78. poziva Komisiju i države članice da poduzmu hitne mjere protiv kriminalnih skupina koje se bave krijumčarenjem migranata i trgovanjem ljudima, s obzirom na vjerojatnost toga da krijumčarene osobe postanu žrtve trgovanja ljudima, te da procijene rizik s kojim se suočavaju migranti i najranjivije skupine, a posebno maloljetnici bez pratnje, djeca odvojena od obitelji i žene; u tom kontekstu ističe potrebu za većim brojem zakonitih i sigurnih migracijskih ruta kako bi se spriječilo iskorištavanje ranjivih osoba s nezakonitim statusom;

79. poziva države članice da kao odgovor na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 izrade plan za nepredvidive situacije kako bi se osigurala barem minimalna funkcionalnost sustava za suzbijanje trgovine ljudima u izvanrednim situacijama; napominje da bi se planom za nepredvidive situacije trebao osigurati osnovni paket usluga dostupnih žrtvama kojim bi se zadovoljile njihove hitne potrebe tijekom razdoblja smanjenih mogućnosti u pogledu upućivanja, zaštite, istrage slučaja i sudskih postupaka;

80. poziva Komisiju da osigura kontinuitet rada koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima imenovanjem koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima na puno radno vrijeme te da to uključi u novu strategiju o trgovanju ljudima;

°

° °

81. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	27.1.2021.
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	80 10 10
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Magdalena Adamowicz, Konstantinos Arvanitis, Malik Azmani, Simona Baldassarre, Katarina Barley, Pernando Barrena Arza, Pietro Bartolo, Nicolas Bay, Robert Biedroń, Vladimír Bilčík, Vasile Blaga, Vilija Blinkevičiūtė, Ioan-Rareş Bogdan, Patrick Breyer, Saskia Bricmont, Annika Bruna, Jorge Buxadé Villalba, Damien Carême, Caterina Chinnici, Clare Daly, Marcel de Graaff, Margarita de la Pisa Carrión, Anna Júlia Donáth, Lena Düpont, Rosa Estaràs Ferragut, Laura Ferrara, Nicolaus Fest, Frances Fitzgerald, Cindy Franssen, Heléne Fritzon, Jean-Paul Garraud, Maria Grapini, Sylvie Guillaume, Balázs Hidvéghi, Alicia Homs Ginel, Evin Incir, Sophia in ‘t Veld, Lívia Járóka, Marina Kaljurand, Assita Kanko, Fabienne Keller, Peter Kofod, Łukasz Kohut, Arba Kokalari, Moritz Körner, Alice Kuhnke, Jeroen Lenaers, Juan Fernando López Aguilar, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Lukas Mandl, Nuno Melo, Roberta Metsola, Nadine Morano, Javier Moreno Sánchez, Andżelika Anna Możdżanowska, Maria Noichl, Maite Pagazaurtundúa, Pina Picierno, Sirpa Pietikäinen, Nicola Procaccini, Emil Radev, Samira Rafaela, Paulo Rangel, Evelyn Regner, Terry Reintke, Diana Riba i Giner, Eugenia Rodríguez Palop, María Soraya Rodríguez Ramos, Christine Schneider, Ralf Seekatz, Michal Šimečka, Birgit Sippel, Martin Sonneborn, Sylwia Spurek, Jessica Stegrud, Tineke Strik, Ramona Strugariu, Annalisa Tardino, Tomas Tobé, Isabella Tovaglieri, Dragoş Tudorache, Milan Uhrík, Ernest Urtasun, Tom Vandendriessche, Hilde Vautmans, Bettina Vollath, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Jadwiga Wiśniewska, Elena Yoncheva
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Isabella Adinolfi, Abir Al-Sahlani, Bartosz Arłukowicz, Malin Björk, Gwendoline Delbos-Corfield, Andor Deli, Romeo Franz, Beata Kempa, Radka Maxová, Domènec Ruiz Devesa, Juan Ignacio Zoido Álvarez

 

 

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

80	+
ECR	Assita Kanko, Beata Kempa, Andżelika Anna Możdżanowska, Jadwiga Wiśniewska
NI	Isabella Adinolfi, Laura Ferrara, Martin Sonneborn
EPP	Magdalena Adamowicz, Bartosz Arłukowicz, Vladimír Bilčík, Vasile Blaga, Ioan-Rareş Bogdan, Lena Düpont, Rosa Estaràs Ferragut, Frances Fitzgerald, Cindy Franssen, Arba Kokalari, Jeroen Lenaers, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Lukas Mandl, Nuno Melo, Roberta Metsola, Sirpa Pietikäinen, Emil Radev, Paulo Rangel, Christine Schneider, Ralf Seekatz, Tomas Tobé, Elissavet Vozemberg-Vrionidi, Juan Ignacio Zoido Álvarez
RENEW EUROPE	Abir Al-Sahlani, Malik Azmani, Anna Júlia Donáth, Sophia in 't Veld, Fabienne Keller, Moritz Körner, Radka Maxová, Maite Pagazaurtundúa, Samira Rafaela, María Soraya Rodríguez Ramos, Michal Šimečka, Ramona Strugariu, Dragoş Tudorache, Hilde Vautmans
S&D	Katarina Barley, Pietro Bartolo, Robert Biedroń, Vilija Blinkevičiūtė, Caterina Chinnici, Heléne Fritzon, Maria Grapini, Sylvie Guillaume, Alicia Homs Ginel, Evin Incir, Marina Kaljurand, Łukasz Kohut, Juan Fernando López Aguilar, Javier Moreno Sánchez, Maria Noichl, Pina Picierno, Evelyn Regner, Domènec Ruiz Devesa, Birgit Sippel, Bettina Vollath, Elena Yoncheva
Europska ljevica	Konstantinos Arvanitis, Pernando Barrena Arza, Malin Björk, Eugenia Rodríguez Palop
Verts/ALE	Patrick Breyer, Saskia Bricmont, Damien Carême, Gwendoline Delbos-Corfield, Romeo Franz, Alice Kuhnke, Terry Reintke, Diana Riba i Giner, Sylwia Spurek, Tineke Strik, Ernest Urtasun

 

10	-
ECR	Jorge Buxadé Villalba, Margarita de la Pisa Carrión
ID	Nicolas Bay, Annika Bruna, Nicolaus Fest, Jean-Paul Garraud, Marcel de Graaff, Tom Vandendriessche
NI	Milan Uhrík
EPP	Nadine Morano

 

10	0
ECR	Nicola Procaccini, Jessica Stegrud
ID	Simona Baldassarre, Peter Kofod, Annalisa Tardino, Isabella Tovaglieri
EPP	Andor Deli, Balázs Hidvéghi, Lívia Járóka
Europska ljevica	Clare Daly

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

• [1] Procjena provedbe EPRS-a, str. 69
• [2] Scherrer, Detecting and protecting victims of trafficking in hotspots: Ex-Post Evaluation („Otkrivanje i zaštita žrtava trgovanja ljudima u žarišnim točkama: ex-post evaluacija”), EPRS, 2019.
• [3] Data Collection on Trafficking in Human Beings in the EU („Zbirka podataka o trgovanju ljudima u EU-u”), 2018., str. 101. https://ec.europa.eu/home-affairs/sites/homeaffairs/files/what-we-do/policies/european-agenda-security/20181204_data-collection-study.pdf
• [4]SL L 101, 15.4.2011., str. 1.
• [5]Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0066.
• [6]SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
• [7] SL L 018, 21.1.2012., str. 7.
• [8]SL L 168, 30.6.2009., str. 24.
• [9]SL L 348, 24.12.2008., str. 9.
• [10]SL L 261, 6.8.2004., str. 19.
• [11]SL L 328, 5.12.2002., str. 17.
• [12]SL L 328, 5.12. 2002., str. 1.
• [13] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0286
• [14]Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0080.
• [15]SL C 101, 16.3.2018., str. 47.
• [16] SL C 76, 28.2.2018., str. 61.
• [17] SL C 285, 29.8.2017., str. 78.
• [18] Procjena provedbe na razini EU-a – „Provedba Direktive 2011/36/EU: Migracije i rodna pitanja”, Glavna uprava za parlamentarna istraživanja, Odjel za ex post evaluaciju, 15. rujna 2020.
• [19] Treće izvješće Europske komisije o postignutom napretku u suzbijanju trgovanja ljudima (2020.) u skladu s člankom 20. Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima (COM(2020)0661)
• [20] COM(2020)0661
• [21] Data Collection on Trafficking in Human Beings in the EU („Zbirka podataka o trgovanju ljudima u EU-u”) (2020.)
• [22] COM(2020)661, str.1.
• [23] COM(2020)661, str.1.
• [24] https://www.europol.europa.eu/publications-documents/challenges-of-countering-human-trafficking-in-digital-era
• [25] https://www.europol.europa.eu/publications-documents/challenges-of-countering-human-trafficking-in-digital-era
• [26] Studija o gospodarskim, socijalnim i ljudskim troškovima trgovanja ljudima u EU-u (2020.)
• [27] Ozbiljno iskorištavanje radne snage: radnici koji se sele na području Europske unije ili useljavaju u nju http://fra.europa.eu/en/publication/2015/severe-labour-exploitation-workers-moving-within-or-european-union
• [28] Preporuke Skupine stručnjaka Vijeća Europe za borbu protiv trgovanja ljudima (GRETA) uključuju osiguravanje primjene nacionalnog referalnog mehanizma na tražitelje azila i osobe u imigracijskom pritvoru
• [29] Data Collection on Trafficking in Human Beings in the EU („Zbirka podataka o trgovanju ljudima u EU-u”), 2020.
• [30] Europol, izvješće o stanju „Trafficking in human beings in the EU” (Trgovina ljudima u EU-u), 18. veljače 2016.
• [31] Drugo izvješće o napretku u provedbi Direktive, COM(2018)0777, str. 6.
• [32] Drugo izvješće o napretku u provedbi Direktive, COM(2018)0777, str. 6.
• [33] Treće izvješće Europske komisije o postignutom napretku u suzbijanju trgovanja ljudima (2020.) u skladu s člankom 20. Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima (COM(2020)0661)
• [34] COM(2020) 0661
• [35] Drugo izvješće o napretku, COM(2018)0777, str. 3.;
• [36] Procjena provedbe na razini EU-a – „Provedba Direktive 2011/36/EU: Migracije i rodna pitanja”, Glavna uprava za parlamentarna istraživanja, Odjel za ex post evaluaciju, 15. rujna 2020., 49.
• [37] Deveto opće izvješće o aktivnostima GRETA-e, str. 57.
• [38]Četvrto godišnje izvješće Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata (2020.) koji je osnovao Europol.
• [39]Europolova procjena prijetnje teškog i organiziranog kriminala (SOCTA) iz 2017.
• [40]Europol, Europski centar za borbu protiv krijumčarenja migranata, 4. godišnje izvješće o radu, 2020.
• [41]SL L 335, 17.12.2011., str. 1.
• [42]Drugo izvješće o napretku, COM(2018)0777, str. 29.