IZVJEŠĆE o odgovornosti poduzeća za štetu u okolišu

6.4.2021 - (2020/2027(INI))

Odbor za pravna pitanja
Izvjestitelj: Antonius Manders

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o odgovornosti poduzeća za štetu u okolišu

(2020/2027(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu[1] (Direktiva o odgovornosti za okoliš),

– uzimajući u obzir Direktivu 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava[2] (dalje u tekstu: „Direktiva o zaštiti okoliša”),

– uzimajući u obzir izvješće Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 14. travnja 2016. u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive 2004/35/EZ o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (COM(2016)0204),

– uzimajući u obzir članke 4. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

– uzimajući u obzir članak 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

– uzimajući u obzir izmjene Direktive 2004/35/EZ posredstvom Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2006/21/EZ od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala[3], Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2009/31/EZ od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikova dioksida[4] i Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2013/30/EU od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti[5],

– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 14. travnja 2016. naslovljen „REFIT evaluacija Direktive o odgovornosti za okoliš” (SWD(2016)0121), priložen izvješću Komisije Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive 2004/35/EZ o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu,

– uzimajući u obzir dopis Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) od 6. lipnja 2016. naslovljen „Provedba Direktive o odgovornosti za okoliš: pregled procesa ocjenjivanja koji je provela Komisija”,

– uzimajući u obzir studiju njegova Resornog odjela za prava građana i ustavna pitanja od 15. svibnja 2020. naslovljenu „Odgovornost poduzeća za okoliš”,

– uzimajući u obzir studiju Komisije iz svibnja 2020. naslovljenu „Poboljšanje financijske sigurnosti u kontekstu Direktive o odgovornosti za okoliš”,

– uzimajući u obzir ocjenu Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2019. o Direktivi o kaznenim djelima protiv okoliša,

– uzimajući u obzir informativnu obavijest EPRS-a iz listopada 2020. naslovljenu „Odgovornost poduzeća za okoliš: odabrane moguće izmjene Direktive o odgovornosti za okoliš”,

– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 28. listopada 2020. o evaluaciji Direktive o kaznenim djelima protiv okoliša (SWD(2020)0259),

– uzimajući u obzir zaključke i preporuke u vezi s djelovanjem Europske unije za suzbijanje kaznenih djela povezanih s okolišem (EFFACE) iz ožujka 2016.,

– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

– uzimajući u obzir mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0112/2021),

A. budući da politika Unije u području okoliša, u skladu s člankom 191. stavkom 1. UFEU-a doprinosi ostvarivanju ciljeva kao što su zaštita ljudskog zdravlja, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša, promicanje opreznog i razboritog korištenja prirodnih resursa i promicanje mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih ili globalnih ekoloških problema;

B budući da se u članku 37. Povelje o temeljnim pravima navodi da visoka razina zaštite okoliša i poboljšavanje kvalitete okoliša moraju biti uključeni u politike Unije i osigurani u skladu s načelom održivog razvoja;

C. budući da se koordiniranom strategijom EU-a za zaštitu okoliša potiče suradnja i osigurava međusobna dosljednost politika EU-a; budući da se u europskom zelenom planu utvrđuje cilj nulte razine onečišćenja, koji se treba postići sveobuhvatnom strategijom za zaštitu zdravlja građana EU-a od degradacije okoliša i onečišćenja, uz istodobno pozivanje na pravednu tranziciju kojom se nikoga ne zapostavlja;

D. budući da odgovorno poslovno ponašanje podrazumijeva da poduzeća uzimaju u obzir ekološke probleme; budući da je osiguravanje odgovornosti za štetu u okolišu ključno za postizanje dugoročno održivijih europskih poduzeća; budući da je takvo postignuće usko povezano s razvojem relevantnog zakonodavstva o dužnoj pažnji i društvenoj odgovornosti poduzeća te održivom korporativnom upravljanju; budući da odgovornost mora biti u skladu s nacionalnim pravom;

E. budući da šteta u okolišu, opasne i štetne kemikalije i klimatske promjene mogu uzrokovati znatne rizike za ljudsko zdravlje zbog onečišćenja zraka, tla i vode;

F. budući da Direktiva o odgovornosti za okoliš koegzistira s drugim instrumentima i odredbama o odgovornosti i na razini EU-a i na razini država članica; budući da slučajevi koji su obuhvaćeni odgovornostima iz te Direktive mogu istodobno dovesti do kaznenih, građanskih ili upravnih postupaka, čime bi se stvorila pravna nesigurnost te nesigurnost i za poduzeća o kojima je riječ i za potencijalne žrtve;

G. budući da se u izvješću Komisije iz 2016. o odgovornosti za okoliš navodi da se, unatoč koristima Direktive o odgovornosti za okoliš u pogledu nastojanja za poboljšanjem pravne dosljednosti na razini EU-a, EU i dalje suočava s regulatornom rascjepkanošću u tom području te s nedostatkom ujednačenosti u pravnom i praktičnom smislu;

H. budući da su trenutačne definicije „štete u okolišu” i „operatera” iz Direktive o odgovornosti za okoliš podvrgnute različitim analiza koje su ukazale na poteškoće u njihovu tumačenju; budući da se značenje praga štete u okolišu tumači i primjenjuje na različite načine i da stoga zahtijeva dodatno pojašnjenje;

I. budući da je sve veći broj slučajeva u kojima žrtve onečišćenja koja uzrokuju društva kćeri europskih poduzeća koja posluju izvan EU-a pokušavaju podnijeti tužbe u pogledu odgovornosti za okoliš protiv matičnih društava pred sudovima u EU-u;

J. budući da su sustavi odgovornosti u pogledu raspršenog onečišćenja u pravu EU-a rascjepkani;

K. budući da se u Direktivi o odgovornosti za okoliš utvrđuje okvir za odgovornost za okoliš koji se temelji na načelu „onečišćivač plaća”, radi sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu; budući da Direktiva o odgovornosti za okoliš dopunjuje glavne zakonodavne akte EU-a o zaštiti okoliša, s kojima je izravno ili neizravno povezana, posebno Direktivu o staništima[6], Direktivu o pticama[7], Direktivu o okviru za vode[8], Okvirnu direktivu o pomorskoj strategiji[9] te Direktivu o odobalnoj sigurnosti[10];

 

L. budući da se u izvješću Komisije iz 2016. o odgovornosti za okoliš svim državama članicama preporučuje da „bilježe podatke o slučajevima u skladu s Direktivom te objave registre Direktive ako to već nisu učinile”[11]; budući da, unatoč tome, samo sedam država članica ima javno dostupan registar za slučajeve u skladu s Direktivom o odgovornosti za okoliš, dok četiri druge države članice imaju registar koji nije javan; budući da nekoliko država članica prikuplja podatke obuhvaćene drugim zakonodavnim aktima EU-a, no ne posebno Direktivom o odgovornosti za okoliš, ili imaju registre šireg ili drukčijeg područja primjene, te budući da nekoliko država članica prikuplja podatke na regionalnoj razini; budući da 14 država članica nema bazu podataka o ekološkim incidentima ili slučajevima u skladu s Direktivom o odgovornosti za okoliš; budući da je provedba Direktive o odgovornosti za okoliš u državama članicama sama po sebi uvelike fleksibilna zbog regulatorne rascjepkanosti i nedostatka homogenosti u pravnom i praktičnom smislu;

M budući da se čini da većina država članica u svojem zakonodavstvu ne predviđa obvezne instrumente financijskog jamstva, no nekoliko ih zemalja zahtijeva[12]; budući da su se ti instrumenti, tamo gdje su provedeni, pokazali korisnima i dokazali da je potrebno provesti procjenu uvođenja obveznog sustava financijskog jamstva;

N. budući da je potražnja općenito niska jer nije prijavljeno dovoljno slučajeva, provedba nije optimalna i a razvoj događaja na novim tržištima je sporiji, iako je na većini tržišta dostupna dovoljna pokrivenost osiguranjem, među ostalim za dopunsko i kompenzacijsko otklanjanje štete[13]; budući da to samo po sebi ne predstavlja prepreku za uvođenje obveznih financijskih jamstava;

 

O. budući da je insolventnost operatera kao posljedica velikih nesreća i dalje problem u EU-u; budući da bi Komisija trebala analizirati postojeće nacionalne i regulatorne okvire i usvojiti usklađeni pristup na razini EU-a kako bi se porezne obveznike zaštitilo od posljedica insolventnosti poduzeća;

P. budući da se dostupnost instrumenata financijskih jamstava znatno povećala od donošenja Direktive o odgovornosti za okoliš;

Q. budući da je Direktiva (EU) 2020/1828 o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ[14], kojom se stavlja izvan snage Direktiva 2009/22/EZ, usvojena i da će je države članice primjenjivati od 25. lipnja 2023.;

 

R. budući da u nekim slučajevima, iako su svjesni aktivnosti s visokim rizikom od nanošenja štete okolišu, članovi korporativnih odbora i dalje donose odluke koje su usmjerene na ostvarenje dobiti i idu nauštrb odgovornog ponašanja i okoliša;

S. budući da bi preispitivanje Direktive o odgovornosti za okoliš nužno trebalo težiti postizanju ravnoteže između interesa poduzeća i zaštite okoliša;

T. budući da je posljednjih godina Europski parlament preuzeo proaktivnu ulogu u nastojanjima da se uspostavi sustav odgovornosti za okoliš u pogledu šteta u okolišu i kršenja ljudskih prava koja se događaju u trećim zemljama, prije svega usvajanjem Rezolucije od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama[15];

U. budući da bi se mandatom Komisije trebala osigurati provedba odredbi o uspostavi ili održavanju jednakih uvjeta tržišnog natjecanja u pitanjima okoliša u trgovinskim sporazumima EU-a, ako su takve odredbe sastavni dio tih sporazuma;

V. budući da Europska agencija za okoliš istražuje na koji su način rizici i koristi za okoliš podijeljeni u društvu; budući da se Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama iz 2015. naglašava važnost razmatranja prava ugroženih osoba; budući da je Ured Visokog povjerenstva UN-a za ljudska prava nedavno objavio Okvirna načela o ljudskim pravima i okolišu u kojima se pojašnjavaju obveze koje države imaju u pogledu zaštite ljudskih prava, a koje su povezane s čistim, zdravim i održivim okolišem; nadalje, budući da se o sustavu korporativne odgovornosti za povrede ljudskih prava trenutačno pregovara u UN-u;

W. budući da učinak nanošenja štete okolišu i kaznenih djela protiv okoliša negativno utječe ne samo na biološku raznolikost i klimu, već i na ljudska prava te na ljudsko zdravlje; budući da bi se revizijom u obzir trebalo uzeti da šteta za okoliš može biti prekogranične naravi te bi trebalo razmotriti i rizike od teškog organiziranog kriminala i korupcije zajedno s rizicima za ljudska prava i okoliš;

X. budući da se načelom 21. Stockholmske deklaracije i načelom 2. Deklaracije iz Rija priznaje suvereno pravo država da iskorištavaju svoje vlastite resurse u skladu sa svojim politikama za okoliš, ali jednako tako i odgovornost koju snose u pogledu jamčenja ili nadzora toga da se aktivnostima u okviru njihove nacionalne nadležnosti ne nanosi šteta okolišu drugih država ili područjima izvan granica njihove nadležnosti;

Opće napomene

1. pozdravlja napore Komisije da ocijeni i ispravi nedostatke u provedbi Direktive o odgovornosti za okoliš i Direktive o kaznenim djelima protiv okoliša u državama članicama;

 

2. žali zbog činjenice da su diskrecijske ovlasti utvrđene Direktivom o odgovornosti za okoliš, nedostatak svijesti i informacija o Direktivi o odgovornosti za okoliš, nedostatni resursi i stručno znanje te slabi mehanizmi za osiguravanje usklađenosti i učinkovitog upravljanja na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini doveli do nedostataka u provedbi, znatnih razlika među državama članicama u pogledu provedbe Direktive o odgovornosti za okoliš i razine usklađenosti, posebno razlike u broju slučajeva te do nejednakih uvjeta za operatere; žali zbog toga što ti nedostaci također utječu na provedbu Direktive o kaznenim djelima protiv okoliša; stoga smatra da su potrebni dodatni napori kako bi se osigurala regulatorna standardizacija u EU-u i povećalo povjerenje javnosti u učinkovitost zakonodavstva EU-a, kako bi se omogućilo učinkovitije sprečavanje i otklanjanje štete u okolišu te postigla prava ravnoteža između zabrinutosti poduzeća i zaštite okoliša;

3. pozdravlja uspostavu Foruma za usklađivanje s propisima o okolišu i upravljanje okolišem koji okuplja stručnjake s nadležnostima u području osiguravanja usklađenosti s propisima o okolišu i koji se nadovezuje na akcijski plan Komisije za 2018.[16] i program rada za razdoblje 2020. -2022. za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem koje je forum podržao u veljači 2020.[17];

4. žali zbog toga što su u mnogim državama članicama proračuni inspektorata za zaštitu okoliša ostali isti ili su smanjeni zbog financijske krize te da čak i velike službe koje raspolažu znatnim sredstvima mogu imati poteškoća pri neovisnom razvijanju znanja o najboljim načinima za osiguravanje usklađenosti; stoga smatra da je potrebna veća potpora na razini EU-a, primjerice putem dostupnih informativnih portala, često korištenih mreža (mreže EU-a za stručnjake), informacija i smjernica o najboljim primjerima iz prakse, dodatnih programa osposobljavanja na temu specifičnosti zakona o okolišu i kaznenih djela na razini EU-a i na nacionalnoj razini za suce i druge djelatnike, materijala za osposobljavanje i smjernica za vještine, u koordinaciji s nacionalnim tijelima, jer bi se time mogao povećati pritisak na poduzeća koja su „crne ovce” i pogodovati poduzećima koja poštuju zakon te bi se omogućilo podizanje veće svijesti dionika, operatera i javnosti o postojanju sustava u okviru Direktive o odgovornosti za okoliš i njegovoj provedbi te time pridonijelo uspješnijem sprečavanju i otklanjanju štete u okolišu;

5. žali zbog toga što su kaznena djela protiv okoliša među najprofitabilnijim oblicima transnacionalnih kriminalnih aktivnosti; stoga poziva Komisiju i države članice da dodijele odgovarajuće financijske i ljudske resurse za sprečavanje, istragu i kazneni progon kaznenih djela protiv okoliša te da povećaju razinu stručnosti uključenih tijela, uključujući tužitelje i suce, u cilju učinkovitijeg kaznenog progona i sankcioniranja kaznenih djela protiv okoliša; poziva države članice da u okviru svojih nacionalnih policijskih službi uspostave ili ojačaju specijalizirane jedinice na odgovarajućim razinama radi istrage kaznenih djela protiv okoliša; nadalje poziva Komisiju i države članice da zajamče da sve države članice raspolažu odgovarajućim postupcima upravljanja okolišnim krizama na nacionalnoj i transnacionalnoj razini te potiče države članice da se koriste zajedničkim istražnim timovima te da razmjenjuju informacije u transnacionalnim predmetima povezanima s kaznenim djelima protiv okoliša, čime se olakšava koordinacija istraga i kaznenih progona koji se usporedno provode u nekoliko država članica;

6. smatra da je jedan od brojnih uzroka nedovoljne usklađenosti Direktive o odgovornosti za okoliš nepostojanje predviđenog standardnog administrativnog postupka za obavještavanje nadležnih tijela o neposrednim prijetnjama ili stvarnoj šteti u okolišu; stoga žali zbog toga što ne postoji obveza objavljivanja tih obavijesti ili informacija o tome kako se postupa u tim slučajevima; napominje da su neke države članice utvrdile to ograničenje u svojim nacionalnim zakonodavstvima i na temelju toga uspostavile baze podataka o obavijestima, incidentima i slučajevima; međutim, ističe da se ta praksa silno razlikuje od jedne do druge države članice i da je poprilično ograničena;

7. ističe da bi radna skupina EU-a za Direktivu o odgovornosti za okoliš trebala prikupiti pouzdane podatke o ekološkim incidentima koji dovode do primjene Direktive o odgovornosti za okoliš ili drugih upravnih, građanskih ili kaznenih instrumenata te da bi relevantne podatke trebalo javno objaviti; poziva Komisiju da propisno ocijeni situaciju kako bi se utvrdilo može li se kombinacijom različitih pravnih instrumenata na odgovarajući način sanirati šteta u okolišu ili još uvijek postoje ozbiljni nedostaci koje je potrebno ukloniti; ustraje na ispravnoj provedbi Direktive o odgovornosti za okoliš potičući države članice da bilježe podatke o incidentima u okviru Direktive o odgovornosti za okoliš, objavljuju registre predviđene Direktivom i prikupljaju podatke potrebne za dokumentiranje djelotvorne i učinkovite primjene Direktive u njihovoj zemlji kako bi pozitivno utjecale na povjerenje u sustav te Direktive i njezinu bolju provedu;

8. ističe da u gotovo svim slučajevima u okviru Direktive o odgovornosti za okoliš operateri surađuju s upravnim tijelima na otklanjanju štete; međutim, primjećuje da prosječni trošak mjera otklanjanja štete iznosi 42 000 EUR[18], no da su troškovi bili znatno veći u nekoliko bitnih slučajeva; stoga žali zbog toga što je u tim slučajevima povrat troškova bio nemoguć zbog insolventnosti operatera i što je zbog toga troškove morala snositi država, a neizravno i porezni obveznik, što je situacija koju u budućnosti treba izbjeći;

9. napominje da je broj poduzeća koja se kazneno gone u predmetima povezanima s okolišem malen u svim državama članicama, iako je očito da se radi o kaznenim djelima u smislu Direktive o zaštiti okoliša; u tom kontekstu ističe da Komisija ili države članice još nisu na sveobuhvatan način analizirale ili objasnile uzroke te situacije;

Preporuke

10. poziva na što bržu reviziju Direktive o odgovornosti za okoliš i njezinu preobrazbu u potpuno usklađenu uredbu; u međuvremenu naglašava da je potrebno ažurirati i uskladiti Direktivu o odgovornosti za okoliš s drugim zakonodavnim aktima EU-a čiji je cilj zaštita okoliša, uključujući Direktivu o kaznenim djelima protiv okoliša; naglašava da razlike u provedbi i primjeni pravila EU-a o odgovornosti poduzeća za štetu u okolišu trenutno onemogućuju jednake uvjete za industriju EU-a, čime se narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta EU-a; poziva na ulaganje većih napora u usklađivanje provedbe Direktive o odgovornosti za okoliš u državama članicama;

11. poziva da se nakon detaljne procjene učinka, između ostalog i u pogledu područja primjene, Direktivu o kaznenim djelima protiv okoliša ažurira, uzimajući pritom u obzir nove vrste i obrasce kaznenih djela protiv okoliša; nadalje ističe da je potrebno osigurati učinkovitu provedbu postojećeg zakonodavstva;

12. prima na znanje sve veću predanost država članica u pogledu priznavanja ekocida na nacionalnoj i međunarodnoj razini; traži od Komisije da prouči važnost ekocida za pravo EU-a i diplomaciju EU-a;

13 poziva Komisiju da nadležnim nacionalnim tijelima i tužiteljima dodatno pojasni i pruži smjernice o ključnim pravnim terminima iz Direktive o kaznenim djelima protiv okoliša te da razvije usklađenu klasifikaciju kaznenih djela protiv okoliša;

14. naglašava važnu ulogu neobvezujućih pravnih instrumenata, kao što su smjernice o tumačenjima pravnih pojmova koji se upotrebljavaju u Direktivi o odgovornosti za okoliš i u Direktivi o kaznenim djelima protiv okoliša, procjena štete ili informacije o praksama sankcioniranja u državama članicama i njihove usporedbe kako bi se poboljšala učinkovitost provedbe direktiva; ističe potrebu za uvođenjem mnogo preciznijih i strožih regulatornih mjera u državama članicama;

15. smatra da bi izvršenje trebalo biti usklađeno i da bi trebalo osnovati radnu skupinu EU-a za Direktivu o odgovornosti za okoliš, koju bi činili visokokvalificirani stručnjaci i dužnosnici iz Komisije kako bi se, s jedne strane, državama članicama na zahtjev pomoglo u provedbi i izvršenju direktive, te kako bi se, s druge strane, pružila potpora žrtvama štete u okolišu uz savjetovanje o tome koje su mogućnosti za poduzimanje pravnih mjera na razini EU-a (usporedivo s mrežom SOLVIT);

16. smatra da bi revidirani okvir trebao omogućiti bolje prikupljanje podataka diljem EU-a, bolju razmjenu informacija, transparentnost i razmjenu najboljih primjera iz prakse među državama članicama, uz potporu radne skupine EU-a za Direktivu o odgovornosti za okoliš;

17. preporuča da buduća radna skupina EU-a za Direktivu o odgovornosti za okoliš pruža potporu provedbi sveobuhvatnog sustava praćenja kako bi se nadležnim tijelima osigurao učinkovit paket instrumenata za praćenje i provedbu usklađenosti sa zakonodavstvom o okolišu;

18. poziva Komisiju i države članice da uz potporu radne skupine EU-a za Direktivu o odgovornosti za okoliš uspostave programe zaštite i potpore za žrtve štete nanesene okolišu te da im osiguraju pun pristup pravosuđu, informacijama i naknadama; ističe ulogu ekoloških nevladinih organizacija u podizanju razine osviještenosti i u utvrđivanju mogućih kršenja zakonodavstva EU-a i nacionalnog zakonodavstva;

19.  poziva Komisiju da procijeni učinkovitost mehanizama za brzo prijavljivanje kako bi se žrtvama zajamčila brza naknada u slučajevima nesolventnosti, koji mogu dovesti do dodatne štete;

20. pozdravlja donošenje Direktive (EU) 2020/1828 o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ kojom se stavlja izvan snage Direktiva 2009/22/EZ i koju će države članice primjenjivati od 25. lipnja 2023.;

21.  uviđa da se Aarhuška uredba trenutačno revidira[19]; ponavlja da se Aarhuškom uredbom omogućuju pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša, a time i javni nadzor akata EU-a koji utječu na okoliš; naglašava da Aarhuška uredba uključuje Direktivu o odgovornosti za okoliš;

22. posebno naglašava ključnu ulogu boraca za ljudska prava u području okoliša koji se zalažu za prava i temeljne slobode u vezi sa sigurnim, zdravim i održivim okolišem, te oštro osuđuje svaki oblik nasilja, prijetnje, uznemiravanja i zastrašivanja upućen tim osobama, među ostalim kada je njegova svrha postupovno potkopavati njihove napore da se oni koji uzrokuju štetu u okolišu smatraju pravno odgovornima; poziva države članice da osiguraju odgovarajuću i učinkovitu istragu i kazneni progon takvih djela;

23.  podržava postojeće zahtjeve za izvješćivanje i o nefinancijskim pitanjima; konstatira, međutim, da je takvo izvješćivanje dosad bilo pravno obvezujuće samo za velika poduzeća; poziva Komisiju da u predstojećoj reviziji Direktive o nefinancijskom izvješćivanju naglasak stavi na provedbu tih zahtjeva za izvješćivanje u slučaju neispunjenja obveza[20];

24. vjeruje da bi većinu definicija u Direktivi o odgovornosti za okoliš, kao što su „šteta u okolišu” i „operater”, trebalo dodatno pojasniti i, po potrebi, proširiti kako bi Direktiva bila jasna i pravedna prema svim relevantnim dionicima i kako bi se držao korak s brzim razvojem onečišćujućih tvari; stoga pozdravlja trenutačne napore da se izradi dokument o zajedničkom dogovoru o ključnim definicijama i konceptima Direktive o odgovornosti za okoliš; žali, međutim, zbog toga što Komisija i stručne skupine vlada za Direktivu o odgovornosti za okoliš nisu postigle dogovor o formatu tog dokumenta, što znači da će ga sastaviti konzultantsko poduzeće koje je Komisija angažirala kako bi podržala provedbu višegodišnjeg programa rada za Direktivu o odgovornosti za okoliš u razdoblju 2017. – 2020.;

25.  smatra da bi revizija Direktive o odgovornosti za okoliš trebala biti usklađena s Pariškim klimatskim sporazumom kako bi se zaštitili interesi građana EU-a i okoliš; svjestan je intrinzične vrijednosti okoliša i ekosustava te njihova prava na učinkovitu zaštitu;

26. prima na znanje činjenicu da su sustavi odgovornosti u pogledu raspršenog onečišćenja u pravu EU-a rascjepkani; poziva Komisiju da provede studiju o tome kako različiti sustavi odgovornosti EU-a rješavaju problem raspršenog onečišćenja;

27. ističe da su različita tumačenja i primjena kriterija iz Priloga I. Direktivi o odgovornosti za okoliš, u kojima se razrađuje definicija „štete u okolišu” iz članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive o odgovornosti za okoliš, jedan od razloga za nedosljednu primjenu Direktive; stoga poziva na dosljedniju primjenu te daljnje pojašnjenje i usmjeravanje kriterija i svega što predstavlja „znatnu štetu” u kontekstu Direktive o odgovornosti za okoliš;

28. traži od Komisije da procijeni bi li proširenje područja primjene Direktive o odgovornosti za okoliš i aktivnosti navedenih u njezinu Prilogu III. moglo smanjiti kratkoročnu i dugoročnu štetu za okoliš, ljudsko zdravlje i kvalitetu zraka; osim toga, traži od Komisije da ocijeni predviđaju li se pristupom na temelju načela predostrožnosti na odgovarajući i učinkoviti način potencijalno opasni rizici ili učinci;

29. potiče Komisiju i Vijeće da kaznena djela protiv okoliša smatraju prioritetom; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi članak 83. stavak 2. UFEU-a i razmotri donošenje opće okvirne direktive o kaznenim djelima protiv okoliša te učinkovitim i proporcionalnim sankcijama, kojom bi se definiralo koja ponašanja treba kazniti, prirodu povreda, vrste kaznenih djela, sustave odštete, mjere obnove i sankcije, uključujući sveukupnu odgovornost pravnih osoba i pojedinaca; poziva Komisiju da procijeni mogućnost uključivanja kaznenih djela protiv okoliša u kategorije kaznenih djela iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

30. smatra da su sveobuhvatne i učinkovite mjere prevencije te odvraćajuće i proporcionalne kaznenopravne sankcije važno sredstvo odvraćanja od nanošenja štete u okolišu; žali zbog niske stope otkrivanja, istrage, kaznenog progona i osuda za kaznena djela protiv okoliša; smatra, povrh toga, da bi u skladu s načelom „onečišćivač plaća” poduzeća trebala snositi sve troškove za štetu u okolišu koju su izravno prouzročila kako bi ih se potaknulo na internalizaciju vanjskih učinaka na okoliš i izbjegavanje eksternalizacije tih troškova;

31. naglašava da bi šteta u okolišu trebala podrazumijevati administrativnu, građansku i kaznenu odgovornost odgovornih poduzeća u skladu s načelom ne bis in idem; napominje da ti oblici odgovornosti koegzistiraju i s drugim sustavima odgovornosti u poslovnom pravu, kao što su potrošačko pravo ili pravo tržišnog natjecanja;

32. izražava zabrinutost zbog visoke učestalosti kaznenih dijela protiv okoliša, koja su prema kombiniranim procjenama OECD-a, Ureda UN-a za droge i kriminal (UNODC), Programa UN-a za okoliš (UNEP) i Interpola u pogledu monetarne vrijednosti cjelokupnog kriminala protiv okoliša četvrta najveća kategorija međunarodnog zločina; priznaje izravnu ili neizravnu vezu između kaznenih djela protiv okoliša i transnacionalnog organiziranog kriminala i korupcije[21]; poziva Europol da ažurira studiju iz 2015.[22] i redovito dostavlja ažurirane podatke; ističe da su zamrzavanje i zapljena imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima, uključujući kaznena djela protiv okoliša, ključna sredstva za borbu protiv organiziranog kriminala te naglašava važnost upotrebe te imovinske koristi i u socijalne svrhe u cilju popravljanja nastale štete i poboljšanja okoliša;

33. poziva Komisiju da istraži mogućnost proširenja mandata Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) na kaznena djela protiv okoliša nakon što bude u potpunosti uspostavljen i funkcionalan;

34. poziva Europol i Eurojust da poboljšaju dokumentiranje, istraživanje i kazneni progon kaznenih djela protiv okoliša; poziva Komisiju, Europol i Eurojust da osiguraju daljnju potporu i bolje institucionaliziranu strukturu za postojeće mreže stručnjaka, prekogranično izvršavanje zakonodavstva, agencije za zaštitu okoliša i specijalizirane tužitelje kao što su Europska mreža državnih odvjetnika u području okoliša (ENPE) i Europski forum sudaca u području zaštite okoliša (EUFJE);

35. naglašava važnost (e-)osposobljavanja aktera kaznenog progona u području kaznenih djela protiv okoliša te poziva CEPOL da pojača svoje osposobljavanje na tom polju;

36. ističe važnost jačanja Europolove mreže kaznenih djela protiv okoliša (ENVICrimeNet) na nacionalnoj razini i razini EU-a kako bi se omogućile neovisne i učinkovite istrage u cilju borbe protiv kaznenih djela protiv okoliša;

37. ističe da se sustavom odgovornosti za okoliš EU-a mora uvažiti usklađenost politika za razvoj i načelo „nečinjenja štete”;

38. poziva Komisiju da ocijeni uvođenje sustava sekundarne odgovornosti, odnosno odgovornosti matičnog društva i lančanu odgovornost za štetu nanesenu ljudskom zdravlju i okolišu[23], te da provede procjenu trenutačnog stanja odgovornosti društava kćeri koja posluju izvan EU-a, uključujući moguća poboljšanja u slučajevima štete u okolišu;

 

39. pozdravlja najavu Komisije da će njezin prijedlog o dužnoj pažnji i odgovornosti poduzeća uključivati sustav odgovornosti i smatra da bi poduzeća, kako bi se žrtvama omogućilo dobivanje djelotvornog pravnog lijeka, trebala biti odgovorna u skladu s nacionalnim pravom za štetu koju su poduzeća pod njihovom kontrolom uzrokovala ili kojoj su doprinijela činom ili propustom, ako su ta poduzeća počinila kršenje ljudskih prava ili prouzročila štetu za okoliš, osim ako poduzeće može dokazati da je postupalo s dužnom pažnjom u skladu sa svojim obvezama dužne pažnje i poduzelo sve razumne mjere za sprečavanje takve štete;

 

40. mišljenja je da bi se neobavezna „izuzeća na temelju dozvole” i „izuzeća na temelju aktualnog stupnja razvoja” u skladu s Direktivom o odgovornosti za okoliš trebala zadržati samo ako poduzeće može dokazati da nije moglo znati za opasnost svoje djelatnosti (obrnuti teret dokazivanja); stoga poziva na reviziju sustava odgovornosti za okoliš kako bi se ograničilo područje primjene „izuzeća na temelju dozvole” i „izuzeća na temelju aktualnog stupnja razvoja” u cilju povećanja njegove učinkovitosti, u skladu s načelom „onečišćivač plaća”;

 

41. poziva Komisiju da provjeri mogućnost usklađivanja Direktive o odgovornosti za okoliš sa zakonodavstvom o građanskopravnoj odgovornosti za upravne odbore poduzeća u slučajevima kada je moguće uspostaviti uzročno-posljedičnu vezu između djelovanja ili propusta djelovanja upravnog odbora i štete u okolišu kako je utvrđena u Direktivi o odgovornosti za okoliš, među ostalim, u slučajevima kada ta šteta proizlazi iz aktivnosti onečišćavanja koje se provode kako bi se maksimalno povećala dobit poduzeća i povećali bonusi njegovih članova[24];

42. naglašava da bi se troškovi štete u okolišu za porezne obveznike i odgovorne operatere mogli znatno smanjiti uporabom instrumenata financijskog jamstva; međutim, napominje da se u Direktivi o odgovornosti za okoliš ne predviđa obvezni sustav financijskog jamstva;

43. poziva Komisiju da procijeni uvođenje obveznog sustava financijskog jamstva (koji bi obuhvaćao osiguranje, bankovna jamstva, grupe poduzeća te vrijednosne papire i obveznice ili fondove) s maksimalnim pragom za svaki slučaj, čime bi se spriječilo da porezni obveznici snose troškove otklanjanja štete u okolišu; osim toga, poziva Komisiju da izradi usklađenu metodologiju EU-a za izračun maksimalnog praga odgovornosti, uzimajući u obzir aktivnost i utjecaj na okoliš; ističe da je potrebno osigurati da se financijska naknada može primiti, čak i u slučaju insolventnosti odgovornog operatera;

44. poziva Komisiju da izradi studiju o uvođenju sustava financijske naknade u skladu s Direktivom o odgovornosti za okoliš na razini EU-a ili na nacionalnoj razini za slučajeve u kojima su dostupni pravni lijekovi neprimjereni s obzirom na razmjer štete; naglašava da bi se u povezanim raspravama, među ostalim, trebali razmotriti mogući načini kvantificiranja štete u okolišu;

 

45. smatra da bi se, s obzirom na to da je svrha Direktive o odgovornosti za okoliš sprečavanje i otklanjanje štete u okolišu, buduća uredba (Uredba o odgovornosti za okoliš) trebala primjenjivati na sva poduzeća koja posluju u EU-u, bez obzira na to gdje su osnovana ili gdje im je sjedište, te da su potrebni holistički pristup i reciprocitet kako bi se zadovoljile potrebe poduzeća u globalnom gospodarstvu; nadalje, smatra da bi se primjena buduće uredbe trebala proširiti na sve subjekte koji primaju sredstva EU-a, nacionalna ili regionalna sredstva i koji tijekom svojih aktivnosti uzrokuju ili bi mogli uzrokovati štetu za okoliš;

46. pozdravlja činjenicu da sve veći broj poduzeća iz EU-a slijedi cilj stvaranja održive vrijednosti i poziva sva poduzeća da slijede trostruki pristup;

47. uviđa da prijelaz na održivije i ekološki prihvatljivije proizvodne metode može biti dugotrajan i skup za poduzeća te ističe važnost pravne sigurnosti i sigurnosti planiranja za ta poduzeća;

48. podsjeća da bi EU trebao promicati visoku razinu zaštite okoliša na svojem području i poduzeti sve što je u njegovoj moći da spriječi štetu u okolišu u trećim zemljama koju uzrokuju poduzeća sa sjedištem u državama članicama EU-a; jednako tako podsjeća da ne postoji pravni instrument EU-a kojim se rješava mogućnost kaznenog progona europskih poduzeća u inozemstvu za kaznena djela protiv okoliša ili aktivnosti koje dovode do štete za okoliš; poziva EU da potiče matična društva da zauzmu održiv i odgovoran pristup u njihovoj suradnji s trećim zemljama, u skladu s međunarodnim standardima o ljudskim pravima i okolišu, te da se suzdrže od ulaganja u strategije koje izravno dovode do opasnih ishoda; potiče Komisiju da stvori poticaje za poduzeća koja provode dobrovoljne mjere održivosti koje nadilaze zakonom utvrđene standarde o zaštiti okoliša i bioraznolikosti, kako bi se te mjere ocijenile, razradile najbolje prakse i kako bi stečena znanja bila dostupna drugim poduzećima te im služila kao dobar primjer;

49 poziva Komisija da osigura potpunu provedbu i primjenu odredaba o bioraznolikosti u svim trgovinskim sporazumima, među ostalim preko svoga glavnog službenika za nadzor provedbe trgovinskih pravila; smatra da bi Komisija trebala bolje procijeniti učinak trgovinskih sporazuma na biološku raznolikost, uključujući, prema potrebi, daljnje mjere za jačanje odredbi o bioraznolikosti iz postojećih i budućih sporazuma;

50. poziva Komisiju da osigura provedbu odredbi o uspostavi ili održavanju jednakih uvjeta tržišnog natjecanja u pitanjima okoliša u trgovinskim sporazumima EU-a, ako su takve odredbe sastavni dio tih sporazuma;

51. mišljenja je da bi se u unaprijed definiranim slučajevima iznimno raširenog onečišćenja taj problem trebao otklanjati ne samo primjenom instrumenata odgovornosti za okoliš, već brojnim instrumentima, kao što su administrativne mjere, novčane kazne, a katkad i kazneni progon;

52  poziva Komisiju da nametne primjenu sankcija utvrđenih u skladu s Direktivom o kaznenim djelima protiv okoliša;

53. u tom pogledu poziva Komisiju da osigura da se korporacijska društvena odgovornost poduzeća u sprečavanju i otklanjanju štete u okolišu uzme u obzir u ugovorima u području javne nabave i dodjele javnih sredstava;

 

54. poziva Komisiju da bez odgađanja podnese prijedlog za inspekcije u području zaštite okoliša na razini EU-a, kao što je predložio Forum za usklađivanje s propisima o okolišu i upravljanje okolišem u djelovanju 9. svojeg programa rada, no smatra da preporuka za utvrđivanje minimalnih kriterija za inspekcije u području zaštite okoliša nije dovoljna;

55. poziva Komisiju da promiče djelovanje EU-a, država članica i međunarodne zajednice u intenzivnijoj borbi protiv kaznenih djela protiv okoliša; poziva Komisiju i države članice da rade na podizanju osviještenosti i da promiču rješenja u okviru međunarodnih foruma;

56. predlaže da bi se preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001.[25], u kojoj se detaljno objašnjava kako se inspekcije u području zaštite zaštite okoliša trebaju provoditi, prema potrebi trebala ažurirati i prenijeti u obvezujući dokument ili uredbu;

57. poziva ombudsmanicu EU-a da se više usredotoči na pitanja povezana s pravnom stečevinom u području okoliša;

58. smatra da poduzeća osuđena za kaznena djela protiv okoliša, u odgovarajućem, ali ograničenom vremenskom razdoblju, ne bi smjela imati koristi od mjera predviđenih za osobe upisane u registar transparentnosti; u tu svrhu predlaže reviziju područja primjene i kodeksa ponašanja registra transparentnosti kako bi se uključile odredbe o privremenom uklanjanju poduzeća osuđenih za kaznena djela protiv okoliša;

59. ističe da povjerljivo postupanje s informacijama koje se odnose na učinke industrijskih aktivnosti, zajedno s poteškoćama u praćenju i utvrđivanju praksi kao što su nezakonito odlaganje tvari ili otpada te plina i nafte s brodova u more, može dovesti do sve većeg broja kršenja propisa povezanih s onečišćenjem vode; stoga naglašava da države članice moraju objaviti relevantne informacije kako bi se olakšala procjena moguće uzročno-posljedične veze između industrijskih operacija i štete za okoliš;

60. podržava poziv UN-a na globalno priznavanje na razini UN-a prava na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš;

61. podsjeća da je globalni porast broja kaznenih djela povezanih s okolišem sve veća prijetnja ostvarenju UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. te da ljudi u zemljama u razvoju izravno ovise o okolišu u pogledu sigurnosti opskrbe hranom, zdravstvene i gospodarske sigurnosti; žali zbog činjenice da propadanje biološke raznolikosti zbog kaznenih djela protiv okoliša i posljedični gubitak resursa povećava njihovu ranjivost;

62. poziva na povećanu potporu lokalnim vlastima i vladama zemalja u razvoju pri usklađivanju nacionalnog zakonodavstva i politika s međunarodnim okolišnim standardima; naglašava da je potrebno pružiti potporu civilnom društvu i lokalnim akterima u trećim zemljama i zemljama u razvoju u pozivanju državnih vlasti na odgovornost za štetu u okolišu koju tolerira ili odobrava država, a koju su prouzročila privatna i državna poduzeća;

°

° °

 

63. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

OBRAZLOŽENJE

S obzirom na to da je Direktiva o odgovornosti za okoliš donesena 2004., Europski parlament ovim izvješćem o vlastitoj inicijativi nastoji utvrditi područja koja bi se mogla poboljšati te dati konkretne preporuke koje će Europska komisija uzeti u obzir u svojim budućim zakonodavnim prijedlozima. Ti bi prijedlozi, među ostalim, trebali biti usmjereni na sprečavanje štete u okolišu smanjenjem rizika, jačanjem načela predostrožnosti i načela „onečišćivač plaća”, stvaranjem jednakih uvjeta za poduzeća i jamčenjem da porezni obveznici ne snose troškove štete u okolišu. Općenito, cilj bi trebao biti postizanje ravnoteže između ekoloških i poslovnih interesa.

Stajalište izvjestitelja

U državama članicama postoje znatne razlike u provedbi i izvršavanju Direktive o odgovornosti za okoliš. Time se onemogućavaju jednaki uvjeti na unutarnjem tržištu, poslovanje poduzeća nepotrebno postaje teško i skupo te se ograničava djelotvorno sprečavanje i otklanjanje štete u okolišu. Izvjestitelj stoga smatra da bi Direktivu o odgovornosti za okoliš trebalo pretvoriti u potpuno usklađenu uredbu. Tijekom radionice o Direktivi o odgovornosti za okoliš u odboru JURI 27. listopada 2020., više je stručnjaka za tu temu potvrdilo da je to izvediva opcija.[26]

Kako bi se državama članicama na zahtjev pomoglo u provedbi i izvršenju Direktive o odgovornosti za okoliš, Komisija bi trebala razmotriti osnivanje radne skupine EU-a za Direktivu o odgovornosti za okoliš koju bi činili visokokvalificirani stručnjaci. Radna skupina EU-a za Direktivu o odgovornosti za okoliš također bi mogla pružati potporu i savjete oštećenim pojedincima (usporedivo s mrežom SOLVIT) o dostupnim mogućnostima za poduzimanje pravnih mjera na razini EU-a u slučaju štete u okolišu.

Komisija bi također trebala ocijeniti potrebu za mogućim uvođenjem obveznog sustava financijskog jamstva kako bi se osiguralo da porezni obveznici ne snose troškove štete u okolišu u slučaju nesolventnosti poduzeća.

Iz istog bi razloga Komisija trebala ocijeniti prikladnost uvođenja odgovornosti matičnog društva i lančane odgovornosti radi smanjenja rizika.

Osim toga, Direktiva o odgovornosti za okoliš trebala bi se primjenjivati na sva poduzeća koja posluju na unutarnjem tržištu, bez obzira na to gdje su osnovana ili gdje im je zapravo sjedište. Reciprocitet je nužan kako bi se spriječilo nepošteno tržišno natjecanje i zadovoljile potrebe poduzeća u globalnom gospodarstvu. Uz stvaranje ravnopravnih uvjeta na unutarnjem tržištu, to su bili najčešći zahtjevi predstavnika industrije s kojima je izvjestitelj razgovarao.

Komisija bi trebala ispitati je li nužno i moguće proširiti područje primjene Direktive o odgovornosti za okoliš kako bi se uskladila s drugim zakonodavnim aktima EU-a te primjenjivati holistički pristup radi sprečavanja dugoročne i kratkoročne štete za okoliš, ljudsko zdravlje i kvalitetu zraka, kao i ocijeniti predviđaju li se pristupom na temelju načela predostrožnosti na odgovarajući način potencijalno opasni rizici ili učinci.

Nadalje, izvjestitelj vjeruje da bi većinu definicija u Direktivi o odgovornosti za okoliš trebalo dodatno pojasniti kako bi Direktiva bila pravedna i jasna za sve dionike i kako bi se držao korak s brzim razvojem onečišćujućih tvari.

Osim toga, što se tiče neobaveznih izuzeća na temelju dozvole i izuzeća na temelju stupnja znanstvenih i tehničkih spoznaja, izvjestitelj smatra da bi, u slučaju opasnosti koja je predviđena ili su je znanstvenici iz poduzeća trebali biti svjesni, takva izuzeća trebalo zadržati ako poduzeće može dokazati da nije moglo znati za opasnost svoje djelatnosti (obrnuti teret dokazivanja).

Direktiva o odgovornosti za okoliš trebala bi biti usklađena sa zakonodavstvom o građanskopravnoj odgovornosti za upravne odbore poduzeća koji prouzrokuju štetu u okolišu neodgovornim odlukama, kao u slučaju Volkswagen (tzv. skandal „Dieselgate”).

Naposljetku, u slučajevima iznimno raširenog onečišćenja taj bi se problem trebao moći otklanjati ne samo primjenom instrumenata odgovornosti za okoliš, već brojnim instrumentima, kao što su administrativne mjere, novčane kazne, a katkad i kazneni progon.

 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA RAZVOJ (7.12.2020)

upućeno Odboru za pravna pitanja

o odgovornosti poduzeća za štetu u okolišu

(2020/2027(INI))

Izvjestitelj(ica) za mišljenje: Caroline Roose

 

 

 

 

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za pravna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. budući da je posljednjih godina Parlament preuzeo proaktivnu ulogu u nastojanjima da se uspostavi sustav odgovornosti za okoliš u pogledu šteta u okolišu i kršenja ljudskih prava koji se pojavljuju u trećim zemljama, prije svega usvajanjem svoje Rezolucije od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama;

2. budući da se načelom 21. Stockholmske deklaracije i načelom 2. Deklaracije iz Rija priznaje suvereno pravo država da iskorištavaju svoje prirodne resurse, ali jednako tako i odgovornost, ili obveza, da ne nanose štetu okolišu drugih država ili područjima izvan granica svoje nacionalne nadležnosti;

3. budući da su kršenja ljudskih prava i štete u okolišu primijećene u mnogim zemljama u razvoju i uključuju izvlaštenje zemljišta od autohtonih naroda i lokalnih zajednica, moderno ropstvo, uništavanje ekosustava, zagađenje vode i prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa;

4. budući da je sve veći broj slučajeva u kojima žrtve onečišćenja koja uzrokuju društva kćeri europskih poduzeća pokušavaju podnijeti tužbe u pogledu odgovornosti za okoliš protiv matičnih društava pred sudovima u EU-u;

5. budući da su pitanja kršenja ljudskih prava i štete u okolišu često duboko povezana i njihovom rješavanju treba u skladu s tim pristupiti holistički;

6. podsjeća da je globalni porast broja kaznenih djela povezanih s okolišem sve veća prijetnja ostvarenju UN-ova Programa održivog razvoja do 2030., Pariškog sporazuma i Konvencije o biološkoj raznolikosti, posebice u zemljama u razvoju; zabrinut je zbog činjenice da su kaznena djela povezana s okolišem često neotkrivena zbog nevoljkosti ili neučinkovitosti provođenja zakona, posebice u zemljama u razvoju;

7. podupire poziv UN-a i ostalih međunarodnih organizacija na globalno priznavanje na razini UN-a prava na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš, što mora podrazumijevati obvezu kaznenog progona onih koji to pravo krše; poziva Uniju da u tu svrhu prilagodi Povelju o temeljnim pravima EU-a; poziva EU i države članice da ulože dodatne napore za ostvarenje ciljeva održivog razvoja u kontekstu desetljeća djelovanja do 2030., zelenog plana i strategije EU-a za biološku raznolikost do 2030.;

8. podsjeća da bi EU trebao promicati visoku razinu zaštite okoliša na svojem području i poduzeti sve što je u njegovoj moći da spriječi štetu u okolišu u trećim zemljama koju uzrokuju poduzeća sa sjedištem u državama članicama EU-a; prepoznaje potrebu i poziva države članice da uspostave obvezni i usklađeni okvir dužne pažnje na razini Unije kako bi se osiguralo da djelovanje povezano s dužnom pažnjom nije strogo ograničeno na nacionalne napore na razini država članica; podsjeća da je dužna pažnja prvenstveno preventivni mehanizam i da bi se od dotičnih poduzeća trebalo prije svega tražiti da utvrde moguće ili postojeće negativne utjecaje i usvoje politike i mjere za njihovo rješavanje; naglašava da bi poduzeće, ako uzrokuje ili doprinosi stvaranju negativnog utjecaja, trebalo pružiti pravni lijek i podlijegati odgovornosti poduzeća zbog takvih učinaka; naglašava da je odgovornost poduzeća, uključujući za štete povezane s poslovanjem poduzeća, potrebna kako bi se osiguralo da se poduzeća potiču na postupanje s dužnom pažnjom i kako bi ta dužna pažnja bila djelotvorna;

9. podsjeća da, prema Programu UN-a za okoliš i Interpolu, novčana vrijednost kaznenih djela protiv okoliša iznosi između 70 i 213 milijardi USD godišnje; naglašava da nezakonita trgovina životinjama i šumskim proizvodima najviše pogađa zemlje u razvoju; poziva EU da poveća svoju potporu potporu tim zemljama u borbi protiv nezakonite trgovine koja utječe na okoliš, uskraćuje im dodatne izvore prihoda i koči njihov društveni i gospodarski razvoj;

10. naglašava da ljudi u zemljama u razvoju izravno ovise o biološkoj raznolikosti jer im omogućuje prehrambenu, zdravstvenu i ekonomsku sigurnost; žali zbog činjenice da propadanje biološke raznolikosti zbog kaznenih djela protiv okoliša i posljedični gubitak resursa povećava njihovu ranjivost;

11. ističe da, iako je usvajanjem ugovora i konvencija došlo do promjena u međunarodnom pravu u pogledu zaštite okoliša, kazneno je pravo i dalje nepotpuno za sprječavanje značajne štete u okolišu; poziva EU da osigura odgovornost u borbi protiv kaznenih djela protiv okoliša i da je postavi kao strateški politički prioritet u međunarodnoj pravosudnoj suradnji i za institucije EU-a i Konferenciju stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, prije svega jačanjem dobrog upravljanja okolišem, promicanjem poštovanja multilateralnih sporazuma u području okoliša, među ostalim donošenjem kaznenih sankcija, promicanjem razmjene najboljih praksi o zaštiti okoliša kroz dijalog s privatnim i javnim sektorom, lokalnim vlastima u trećim zemljama i civilnim društvom, te promicanjem proširenja djelokruga Međunarodnog kaznenog suda kako bi se priznala kaznena djela koja prema Rimskom statutu predstavljaju ekocid;

12. poziva Komisiju da razmotri prijedlog reforme Direktive 2008/99/EZ od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava kako bi se proširio popis vrsta postupanja koja se smatraju kaznenim djelima protiv okoliša i utvrdio minimalni okvir kazni kako bi se osiguralo da ima odvraćajući učinak u cijelom EU-u;

13. pozdravlja Europsku strategiju za biološku raznolikost do 2030. i prioritet dan zaštiti faune i flore u pregovorima o trgovinskim sporazumima sa zemljama u razvoju; podsjeća na obvezu Komisije da revidira Akcijski plan EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom, uključujući nezakonitu trgovinu bjelokosti; s tim u vezi poziva da se afrički slon, kojemu prijeti izumiranje zbog nezakonite trgovine bjelokosti, uvrsti u Prilog 1. Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES);

14. poziva Komisiju i države članice da uspostave programe zaštite za žrtve štete u okolišu te da im osiguraju potpun pristup pravosuđu, naknadama i pomoći, s obzirom na činjenicu da Direktivom o odgovornosti za okoliš nije omogućeno da organizacije civilnog društva ili pojedinci podnose zahtjeve protiv poduzeća zbog navodnih kršenja Direktive; poziva na to da se fizičkim i pravnim osobama na koje se to odnosi omogući pravo podnošenja zahtjeva protiv poduzeća na temelju te Direktive; nadalje, poziva na olakšavanje udružnih tužbi nevladinih organizacija protiv kršenja ekoloških normi koja su počinila poduzeća;

15. ističe da se sustavom odgovornosti za okoliš EU-a mora uvažiti usklađenost politika za razvoj i načelo „nečinjenja štete”;

16. pozdravlja prijedlog Komisije za poboljšanje provedbe Aarhuške konvencije i razmatranje pitanja koja je istaknuo Odbor za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom u vezi s usklađenošću EU-a s međunarodnim obvezama iz Konvencije;

17. poziva Komisiju i države članice da promiču ratifikaciju Aarhuške konvencije među trećim zemljama i da imaju aktivnu ulogu u Radnoj skupini za pristup pravosuđu u razmjeni informacija, iskustava i dobre prakse u relevantnoj sudskoj praksi s trećim zemljama;

18. poziva Komisiju i države članice da promiču načela Aarhuške konvencije u međunarodnim organizacijama i međunarodnim postupcima koji se odnose na okoliš;

19. podsjeća na to da je Direktiva o odgovornosti za okoliš ključna za provedbu načela „onečišćivač plaća”; izražava žaljenje zbog činjenice da pravila o odgovornosti uglavnom ne primjenjuju i da ne mogu ispuniti svoje kompenzacijske i preventivne funkcije; vjeruje da bi se za osiguranje učinkovite usklađenosti s načelom „onečišćivač plaća” Direktivom trebao uspostaviti strogi sustav odgovornosti za bilo koju vrstu štete nanesene okolišu ili situaciju neposredne opasnosti za okoliš, uključujući i situacije u kojima je šteta rezultat izričito odobrenih aktivnosti ili gdje potencijalna šteta takvih aktivnosti nije mogla biti poznata kad su se aktivnosti provodile, te predvidjeti nezastarijevanje kaznenog postupka;

20. vjeruje da je uloga društveno odgovornog poslovanja (DOP) i korporativne odgovornosti za okoliš (KOO) dopuna odgovornosti za okoliš jer pridržavanje DOP-a i KOO-a može smanjiti vjerojatnost nastanka štete za okoliš; poziva Komisiju da u skladu s tim donese ambiciozno zakonodavstvo o obveznom okviru okviru EU-a za postupanje s dužnom pažnjom; naglašava da se takvo zakonodavstvo treba temeljiti na pristupu koji obuhvaća različite proizvode, primjenjivati se na sve gospodarske subjekte u opskrbnom lancu, uključujući financijske subjekte na uzlaznom i izlaznom tržištu te biti popraćeno pouzdanim mehanizmom izvješćivanja, objavljivanja i provedbe, uključujući učinkovite, razmjerne i odvraćajuće kazne za nepoštovanje propisa; podsjeća, međutim, da takvo zakonodavstvo mora dopuniti zakonodavstvo kojime se utvrđuje obvezujući okvir za odgovornost za okoliš za poduzeća iz EU-a koja posluju u trećim zemljama; jednako tako ponavlja potrebu za razvijanjem standarda za obvezno otkrivanje relevantnih podataka od strane poduzetnika u okviru revizije Direktive 2014/95/EU od 22. listopada 2014. o nefinancijskom izvješćivanju, prvenstveno uključivanjem mehanizma izvršenja i sankcioniranja s ciljem podupiranja zahtjeva za izvješćivanje;

21. smatra da bi se za postizanje visoke razine zaštite okoliša trebalo proširiti područje primjene Direktive o odgovornosti za okoliš na način da obuhvaća sve vrste postupanja koje štete okolišu ili stvaraju neposredni rizik za okoliš, pogotovo sve vrste neposrednog rizika za vodu i tlo ili štete nanesene njima;

22. ističe prepreke koje sprečavaju da poduzeća snose odgovornost za štetu protiv okoliša, kao što su sustav ograničene odgovornosti, nesolventnost, prepreke u pristupu pravosuđu, latencija, uzročno-posljedična nesigurnost i nedovoljna preciznost kriterija za procjenu štete u okolišu;

23. pozdravlja napore koje su neka vodeća poduzeća i korporacije uložili u provođenje dobrovoljnih mjera podržavanja ljudskih prava i okolišnih standarda; prepoznaje, međutim, da dobrovoljni napori nisu dovoljni i da je za suzbijanje kaznenih djela protiv okoliša te zaštitu i pridržavanje univerzalnih okolišnih standarda presudan sveobuhvatan okvir;

24. podsjeća da je regulatorni okvir za multinacionalne korporacije pogrešan jer pravila sadržana u multilateralnim sporazumima o okolišu nisu obvezujuća za multinacionalne korporacije prema međunarodnom pravu; jednako tako podsjeća da ne postoji pravni instrument EU-a kojim se rješava mogućnost kaznenog progona europskih poduzeća u inozemstvu za kaznena djela protiv okoliša ili aktivnosti koje dovode do štete za okoliš; stoga naglašava da će se u okviru postojećeg sustava oslanjanja na nacionalne zakone vjerojatno podcijeniti težina korporativne štete u okolišu; poziva EU i njegove države članice da zbog toga omoguće pristup pravosuđu na način da se žrtvama omogući da dovedu matična društva na sud u EU-u, s obzirom na to da su mnogi pravni sustavi država domaćina neodgovarajući;

25. nadalje, poziva na povećanu potporu lokalnim vlastima i vladama zemalja u razvoju pri usklađivanju nacionalnog zakonodavstva i politika s međunarodnim okolišnim standardima kako bi se ojačala nacionalna provedba dužne pažnje i korporativne odgovornosti u trećim zemljama;

26. smatra da bi sve države članice trebale uspostaviti sustave objektivne građanskopravne odgovornosti kako bi se utvrdila naknada za izravnu štetu koja je nanesena pojedincima kao posljedica štete u okolišu koju je prouzročio gospodarski subjekt; poziva Komisiju da u tu svrhu podnese zakonodavni prijedlog;

27. podsjeća da prema postojećoj Direktivi o odgovornosti za okoliš nije moguće nametnuti odgovornost matičnom društvu, a popratni negativni učinak toga jest to da neka poduzeća ograničenu odgovornost mogu zloupotrijebiti za ulaganje u opasne industrije osnivanjem zasebnih pravnih subjekata kako bi eksternalizirala troškove povezane s okolišem i tako ograničiti svoju pravnu i javnu izloženost; vjeruje da EU mora razviti inkluzivan pristup korporacijskoj odgovornosti; naglašava da bi odgovornost poduzeća za okoliš trebala biti povezana s globalnom dimenzijom proizvodnih procesa;

28. podsjeća na nedostatke u upravljanju u globalnim lancima vrijednosti; ponavlja da je potreban zajednički regulatorni okvir na temelju kojeg se poduzeća smatraju  odgovornima; poziva EU da potiče matična društva da zauzmu održiv i odgovoran pristup u njihovoj suradnji s trećim zemljama, u skladu s međunarodnim standardima o ljudskim pravima i okolišu, te da se suzdrže od ulaganja u strategije koje izravno dovode do opasnih ishoda; inzistira na potrebi stvaranja jednakih uvjeta za poduzeća u cilju poštovanja ljudskih prava i okolišnih standarda;

29. zauzima stajalište da bi se područje primjene stroge odgovornosti trebalo proširiti na matična društva u cijelom opskrbnom lancu kako bi se izbjegao rizik stvaranja moralnog hazarda, sukladno i komplementarno načelu prema kojem poduzeća iz EU-a imaju obvezu da brižljivo i s dužnom pažnjom djeluju u cilju sprječavanja štete u okolišu koju uzrokuju društva kćeri koja posluju izvan EU-a; potiče Komisiju da procijeni izvedivost poduzimanja takve mjere; naglašava važnost uključivanja klauzula u trgovinske sporazume EU-a koje osiguravaju visoku razinu zaštite okoliša;

30. napominje da poduzeća igraju važnu ulogu unutar sustava Direktive o odgovornosti za okoliš; međutim, smatra da s obzirom na administrativnu prirodu te Direktive upravna tijela imaju ključnu ulogu u preuzimanju inicijative i brzom reagiranju kad se utvrdi šteta u okolišu, kao i u poduzimanju odgovarajućih mjera za sprječavanje buduće štete;

31. podsjeća da nesolventnost ozbiljno ugrožava odvraćajući učinak Direktive o odgovornosti za okoliš u sprječavanju štete u okolišu; podsjeća da u okviru te Direktive još uvijek ne postoji formalna obveza davanja financijskih jamstava; poziva u tom kontekstu na razvoj usklađenog okvira obveznih jamstava solventnosti kako bi se pokrile obveze poduzeća iz Direktive u slučaju nesolventnosti radi pojačanja preventivnog učinka Direktive te na traženje optimalne kombinacije budućeg zakonodavstva EU-a o obveznoj dužnoj pažnji u pogledu okoliša i upravnih, građanskih i kaznenih sustava kojima se nastoji odgovoriti na problem štete za okoliš;

32. podsjeća da se o sustavu korporativne odgovornosti za kršenja ljudskih prava trenutačno pregovara u UN-u, unutar otvorene međuvladine radne skupine Vijeća UN-a za ljudska prava o transnacionalnim korporacijama i drugim poduzećima u vezi s pitanjem ljudskih prava; međutim, izražava žaljenje zbog toga što Komisija nema mandat od Vijeća za pregovore u ime EU-a o sudjelovanju u toj otvorenoj međunarodnoj radnoj skupini; još jednom poziva EU i njegove države članice da se aktivno i konstruktivno uključe u postupak s ciljem donošenja obvezujućeg i izvršivog sporazuma UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

33. naglašava da je potrebno poboljšati pristup pravosuđu za žrtve štete nastale u okolišu, tj. u vidu kolektivnih tužbi, udružnih tužbi i mehanizama pravne zaštite, i poziva na procjenu tih mogućnosti u skladu s UN-ovim Vodećim načelima o poslovanju i ljudskim pravima i u okviru obvezujućeg i provedivog sporazuma UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; podsjeća na pozitivnu ulogu budućeg zakonodavstva o obveznoj dužnoj pažnji u vezi s uspostavom mehanizama kojima će se žrtvama štete u okolišu u trećim zemljama osigurati učinkovit pristup pravosuđu u državama članicama ako su za štetne aktivnosti odgovorna poduzeća sa sjedištem u državi članici ili pravne osobe pod nadzorom takvih poduzeća;

34. naglašava ključnu ulogu nevladinih organizacija u području okoliša u podizanju svijesti i poduzimanju pravnih mjera; stoga naglašava potrebu za poboljšanjem pristupa pravosuđu za nevladine organizacije, posebice u slučaju široko rasprostranjenog onečišćenja, među ostalim uklanjanjem financijskih prepreka za sudske sporove u cilju pokretanja pravnih mjera u okviru Direktive o odgovornosti za okoliš; žali, u širem smislu, zbog činjenice da većina glavnih multilateralnih sporazuma o okolišu između država ne uključuje odredbe o međunarodnoj odgovornosti za okoliš; zbog toga, poziva Uniju i njezine države članice da se zalažu za osnivanje neovisnog međunarodnog tijela u području odgovornosti za okoliš;

35. podsjeća da bi se odgovornost za okoliš trebala pravilno primjenjivati i izvršavati kako bi se bolje očuvali resursi biološke raznolikosti i kako bi se osiguralo da se ponište sve nezakonite pretvorbe staništa i da odgovorni subjekti snose troškove obnove; u tom kontekstu naglašava da je Direktivom o odgovornosti za okoliš utvrđen iscrpan popis aktivnosti koje mogu podrazumijevati odgovornost poduzeća za štetu u okolišu, uz štetu nanesenu biološkoj raznolikosti; naglašava da ovaj pristup ozbiljno ograničava primjenu načela „onečišćivač plaća”; poziva na utvrđivanje odgovornosti za sva poduzeća i za sve vrste štete u okolišu, posebno kada je šteta nastala zbog pogreške poduzeća ili ozbiljnog nemarnog postupanja; ističe, u širem smislu, da se međunarodno pravo razvilo na način da obuhvaća nove koncepte kao što su zajednička baština čovječanstva, održivi razvoj i buduće generacije, ali naglašava da ne postoji stalni međunarodni mehanizam za praćenje i pronalaženje rješenja za štete nastale u okolišu ili njegovo uništenje koje dugoročno značajno mijenjaju globalna zajednička dobra ili usluge ekosustava; poziva EU i njegove države članice da u tu svrhu podrže izmjenu paradigme koja će uključivati ekocid i pravo budućih generacija u međunarodnom pravu u području okoliša;

36. podsjeća da postoji samo jedan ocean i da, u smislu usluga koje pruža cijelom čovječanstvu, predstavlja opće dobro; podsjeća da dio 12. Konvencije UN-a o pravu mora daje državama suverena prava nad njihovim isključivim gospodarskim zonama i slobodu plovidbe izvan područja pod njihovom jurisdikcijom; podsjeća, međutim, da to ne oslobađa države, a time ni nacionalne subjekte, pogotovo poduzeća koja obavljaju djelatnosti na moru, njihove odgovornosti za očuvanje morskih i obalnih ekosustava; s tim u vezi naglašava da je važno osigurati ekološku odgovornost poduzeća za rizike povezane s iskorištavanjem morskih resursa i pomorskim prometom u vodama zemalja u razvoju;

37. poziva na uspostavu jasnih pravila odgovornosti za uvoznike, prerađivače i trgovce na malo kako bi se osigurala potpuna zakonitost i transparentnost lanca opskrbe svim poljoprivrednim proizvodima u cilju sprječavanja uništavanja prirodnih staništa u EU-u i izvan njega;

38. napominje da definicija štete u okolišu utvrđena Direktivom o odgovornosti za okoliš ometa učinkovitu zaštitu okoliša zato što se njome umjetno odvaja šteta nanesena zaštićenim vrstama i prirodnim staništima, šteta nanesena vodi i zemljištu; poziva na izmjenu definicije štete u okolišu radi primjene cjelovitijeg pristupa;

39. podupire ispravnu provedbu Direktive o odgovornosti za okoliš potičući države članice da bilježe podatke o incidentima na koje se primjenjuje Direktiva o odgovornosti za okoliš, objavljuju registre predviđene Direktivom i prikupljaju podatke potrebne za dokumentiranje djelotvorne i učinkovite primjene Direktive u njihovoj zemlji;

40. napominje da se prag „značajnosti” koji je potreban da bi šteta bila obuhvaćena područjem primjene Direktive u praksi pokazao previsokim da bi se omogućila dovoljna zaštita okoliša; poziva na uklanjanje tog praga ili njegovo pojašnjenje kako bi se uklonile prepreke zaštiti okoliša;

41. naglašava da je potrebno pružiti potporu civilnom društvu i lokalnim akterima u trećim zemljama i zemljama u razvoju u pozivanju državnih vlasti na odgovornost za štetu u okolišu koju tolerira ili odobrava država, a koju su prouzročila privatna i državna poduzeća, poglavito osiguravanjem ranog i stalnog sudjelovanja lokalnih zajednica i dostupnih kanala za izvješćivanje o okolišnim rizicima;

42. posebice naglašava ključnu ulogu koju borci za zaštitu okoliša i organizacije civilnog društva u zemljama u razvoju imaju u sprečavanju i borbi protiv djelovanja štetnih po okoliš; podsjeća da se ti subjekti mogu suočiti s fizičkim i psihičkim nasiljem u mnogim oblicima kojime se namjerava suzbiti njihovo djelovanje; poziva Komisiju da ojača okvir za njihovu zaštitu, prije svega donošenjem posebnih zakonskih mjera kojima se definiraju borci za zaštitu okoliša, posebice putem financijskih instrumenata za razvojnu pomoć, kako bi se zajamčila njihova prava i istaknula njihova uloga u zaštiti, očuvanju i obnovi okoliša.

 

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	7.12.2020
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	13 10 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Anna-Michelle Asimakopoulou, Hildegard Bentele, Dominique Bilde, Udo Bullmann, Catherine Chabaud, Antoni Comín i Oliveres, Ryszard Czarnecki, Gianna Gancia, Mónica Silvana González, Pierrette Herzberger-Fofana, György Hölvényi, Rasa Juknevičienė, Pierfrancesco Majorino, Erik Marquardt, Norbert Neuser, Janina Ochojska, Jan-Christoph Oetjen, Christian Sagartz, Marc Tarabella, Tomas Tobé, Miguel Urbán Crespo, Bernhard Zimniok
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Barry Andrews, María Soraya Rodríguez Ramos, Caroline Roose

 

 

 

 

 

 

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

13	+
S&D	Udo Bullmann, Mónica Silvana González, Pierfrancesco Majorino, Norbert Neuser, Marc Tarabella
RENEW	Barry Andrews, Catherine Chabaud, María Soraya Rodríguez Ramos
ZELENI/ESS	Pierrette Herzberger-Fofana, Erik Marquardt, Caroline Roose
GUE/NGL	Miguel Urbán Crespo
NI	Antoni Comín i Oliveres

 

10	-
EPP	Anna-Michelle Asimakopoulou, Hildegard Bentele, György Hölvényi, Rasa Juknevičiené, Janina Ochojska, Christian Sagartz, Tomas Tobé
ID	Gianna Gancia, Bernhard Zimniok
ECR	Ryszard Czarnecki

 

2	0
RENEW	Jan-Christoph Oetjen
ID	Dominique Bilde

 

Objašnjenje korištenih znakova:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

 

 

 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA OKOLIŠ, JAVNO ZDRAVLJE I SIGURNOST HRANE (29.1.2021)

upućeno Odboru za pravna pitanja

o odgovornosti poduzeća za štetu u okolišu

(2020/2027(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Pascal Canfin

 

 

PRIJEDLOZI

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane poziva Odbor za pravna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

A. budući da se u europskom zelenom planu utvrđuje cilj nulte razine onečišćenja, koji se treba postići sveobuhvatnom strategijom za zaštitu zdravlja građana od degradacije okoliša i onečišćenja, uz istodobno pozivanje na pravednu tranziciju kojom se nikoga ne zapostavlja;

B. budući da šteta u okolišu, opasne i štetne kemikalije i klimatske promjene uzrokuju znatne rizike za ljudsko zdravlje zbog onečišćenja zraka, tla i vode;

C. budući da se u Direktivi o odgovornosti za okoliš utvrđuje „okvir za odgovornost za okoliš koji se temelji na načelu „onečišćivač plaća”, radi sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu” te dužnost sprečavanja štete;

D. budući da Direktiva o odgovornosti za okoliš dopunjuje glavne zakonodavne akte EU-a o okolišu, s kojima je izravno ili neizravno povezana;

E. budući da bi okvir odgovornosti za okoliš EU-a trebao poticati suradnju i jednake uvjete za sve; budući da Direktiva o odgovornosti za okoliš postoji paralelno s drugim instrumentima i odredbama o odgovornosti, i na razini EU-a i na razini država članica;

F. budući da incidenti koji dovode do odgovornosti u smislu te direktive mogu dovesti i do usporednih kaznenih, građanskih ili upravnih postupaka;

G. budući da Europska agencija za okoliš istražuje kako su rizici i koristi za okoliš razdijeljeni u društvu; budući da nedavni dokazi upućuju na to da je vjerojatnije da će siromašnije regije EU-a biti izložene zdravstvenim opasnostima iz okoliša na razinama koje negativno utječu na zdravlje ljudi, često tijekom nekoliko generacija;

H. budući da je okolišna nejednakost pokretač zdravstvene nejednakosti, potiče osjećaj nepravde i „zapostavljanja” ugroženog stanovništva;

I. budući da se u Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama iz 2015. naglašava važnost razmatranja prava ugroženih osoba; budući da je Ured Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava nedavno objavio Okvirna načela o ljudskim pravima i okolišu, u kojima se pojašnjavaju obveze država članica UN-a u području ljudskih prava u pogledu čistog, zdravog i održivog okoliša te jamči zaštita od diskriminacije u pogledu uživanja u takvim okruženjima;

1. smatra da bi u skladu s načelom „onečišćivač plaća” poduzeća trebala snositi sve društvene troškove za štetu u okolišu koju izravno uzrokuju kako bi se osiguralo da imaju poticaje za internalizaciju vanjskih učinaka na okoliš i izbjegavanje eksternalizacije tih troškova; nadalje, smatra da su sankcije važno sredstvo odvraćanja od ekološkog nemara kojima se sprječava šteta u okolišu;

2. izražava duboku zabrinutost zbog toga što učinak kaznenih djela protiv okoliša negativno utječe među ostalim na bioraznolikost, klimatski sustav i posebno na zdravlje ljudi;

3. podsjeća da kaznena djela povezana s onečišćenjem, uključujući nezakonito ispuštanje tvari i otpada, zagađuju tlo, usjeve, vodu te kopnene i morske ekosustave, ugrožavaju staništa, floru i faunu te mijenjaju prehrambeni lanac; s tim u vezi ističe sve veći broj kršenja propisa povezanih s pomorskim i morskim onečišćenjem te poteškoće u praćenju i utvrđivanju takvih praksi na moru, posebno nezakonitog ispuštanja otpada, kontejnera te plina i nafte s brodova u more, kako bi se izbjegli troškovi obrade; stoga poziva na strože kontrolne mjere, primjerice korištenjem satelitskih sustava za promatranje;

4. pozdravlja činjenicu da sve veći broj poduzeća iz EU-a slijedi cilj stvaranja održive vrijednosti i poziva sva poduzeća da slijede trostruki pristup, pri čemu bi se jednaka pozornost posvećivala ljudima, profitu i planetu, te rezultatima postignutima u gospodarskom, socijalnom i ekološkom smislu; poziva Komisiju da taj cilj uključi u relevantno zakonodavstvo te poziva države članice da hitno ostvare taj cilj provedbom postojećeg zakonodavstva;

5. uviđa da prijelaz na održivije i ekološki prihvatljivije proizvodne metode može biti dugotrajan i skup te ističe važnost pravne i administrativne sigurnosti za ta poduzeća;

6. žali zbog niske stope otkrivanja, istrage, kaznenog progona i osuda za kaznena djela protiv okoliša i štetu u okolišu, kao i zbog niskih iznosa izrečenih novčanih kazni i sankcija te zbog velike razlike među državama članicama i nedostataka u njihovoj provedbi i primjeni postojećeg zakonodavstva; poziva Komisiju da utvrdi uzroke i predloži sveobuhvatne zakonodavne mjere za poboljšanje provedbe upravnog, građanskog i kaznenog prava u cilju bolje zaštite okoliša;

7. nadalje, smatra da postoji snažna potreba za usklađenim i sveobuhvatnim obveznim okvirom odgovornosti na razini Unije kako bi se doprinijelo postizanju europskog zelenog plana, UN-ovih ciljeva održivog razvoja i ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma;

8. potiče Komisiju da predstavi revidirani i ubrzani zakonodavni kalendar za reviziju Direktive o odgovornosti za okoliš i Direktive o kaznenim djelima protiv okoliša;

9. poziva na ažuriranje područja primjene Direktive o kaznenim djelima protiv okoliša kako bi se osiguralo da ona obuhvaća cjelokupno relevantno zakonodavstvo u području okoliša, uzimajući u obzir nove vrste i obrasce kaznenih dijela protiv okoliša;

10. primjećuje da same kaznene sankcije često nisu dovoljno učinkovite, iako mogu dovesti do utvrđivanja odgovornosti zbog povrede okoliša i kaznenog postupka, no u nekim slučajevima i do odbacivanja velikog broja predmeta u području okoliša, posebno u državama članicama u kojima osnovani poslovni subjekti nemaju kaznenu odgovornost; također napominje da se u brojnim državama članicama sve više koriste administrativne novčane kazne; stoga poziva Komisiju i države članice da olakšaju pristup pravosuđu i osiguraju učinkovito posredovanje i pravna sredstva za žrtve štete u okolišu te poziva države članice da se koriste administrativnim kaznama za manje teške prekršaje kao dopunskim alatom uz kaznene sankcije za ozbiljnije prekršaje kako bi se poduzele sve potrebne mjere da se zajamči provedba tih sankcija;

11. poziva države članice da osiguraju dosljednu provedbu postojeće direktive te poziva Komisiju da pruži dodatna pojašnjenja i smjernice o ključnim pravnim terminima koji se upotrebljavaju u Direktivi o kaznenim djelima protiv okoliša (npr. „značajna šteta”, „količina veća od neznatne”, „neznatna količina” i „neznatni utjecaj”, „opasna djelatnost” i „značajno narušavanje”);

12. primjećuje da su podaci i statistički podaci o kaznenim djelima protiv okoliša i provedbenim mjerama u državama članicama vrlo ograničeni, fragmentirani i nedosljedni; stoga također poziva da se u Direktivu o kaznenim djelima protiv okoliša uključe zahtjevi za države članice u pogledu prikupljanja podataka, objavljivanja i izvješćivanja, uz istodobno iskorištavanje sinergija s postojećim obvezama izvješćivanja, te nadalje poziva Komisiju da državama članicama olakša i potakne ih na primjenu djelotvornih sankcija za neizvješćivanje;

13. smatra da postojeća pravila iz Direktive o kaznenim djelima protiv okoliša nisu učinkovito osigurala usklađenost s pravnom stečevinom u području okoliša i zapravo ne pružaju jednake uvjete za sve;

14. poziva Komisiju da znatno ojača razinu kaznenih sankcija izrečenih u skladu s Direktivom o kaznenim djelima protiv okoliša, istodobno se hvatajući u koštac s ulogom teškog organiziranog kriminala u području štete za okoliš, među ostalim određivanjem minimalnih razina sankcija;

15. poziva Komisiju da nametne primjenu sankcija utvrđenih u skladu s Direktivom o kaznenim djelima protiv okoliša;

16. u tom pogledu poziva Komisiju da provjeri odvraćajuću prirodu kaznenih sankcija utvrđenih u skladu s tom direktivom i provede ih te istodobno ističe da će u tu svrhu niske stope otkrivanja i kaznenog progona sa sobom povlačiti strože sankcije; nadalje, poziva Komisiju da izda smjernice državama članicama o tome što čini učinkovite, odvraćajuće i razmjerne sankcije, kao i smjernice i preporuke za učinkovitu provedbu;

17. poziva Komisiju da izradi usklađenu klasifikaciju kaznenih djela protiv okoliša i ekološke štete te propisanu klasifikaciju odgovarajućih sankcija kako bi se nadležnim nacionalnim tijelima i tužiteljima pružile smjernice u pogledu provedbe sankcija utvrđenih Direktivom o kaznenim djelima protiv okoliša;

18. smatra da bi se u Direktivu o kaznenim djelima protiv okoliša mogla uključiti odredba o unakrsnom upućivanju na Direktivu o oduzimanju kako bi se ojačala važnost mjera oduzimanja i zamrzavanja u kontekstu kaznenih djela protiv okoliša;

19. nadalje, poziva na uspostavu minimalnih standarda za nacionalna tijela u pogledu učestalosti i kvalitete provjera gospodarskih subjekata te poziva Komisiju i države članice da potiču neovisne revizije tih subjekata;

20. smatra da bi Komisija sucima i stručnjacima trebala ponuditi posebnu obuku o posebnostima okolišnog prava i kaznenih djela protiv okoliša na razini EU-a i na nacionalnoj razini te da bi trebalo poticati mreže stručnjaka koje žele ponuditi osposobljavanje svojim članovima;

21. žali što provedba Direktive o odgovornosti za okoliš u državama članicama nije bila koordinirana, usklađena i djelotvorna, što je dovelo do nedostataka u provedbi, znatnih razlika i nejednakih uvjeta za subjekte, među ostalim i u slučajevima kada onečišćivač postane nesolventan ili bankrotira;

22. sa zabrinutošću primjećuje da je u izvješću Komisije o provedbi Direktive o odgovornosti za okoliš iz 2016. zaključeno da od 2007. jedanaest država članica nije prijavilo slučajeve štete te da je to „vjerojatno zato što takve slučajeve rješavaju isključivo u okviru svojih nacionalnih sustava”; stoga potiče Komisiju da preuzme odgovornost za učinkovitu provedbu te direktive i poziva na to da se Direktiva o odgovornosti za okoliš što prije revidira i pretvori u uredbu;

23. smatra da je nužno da za odgovornost za štetu koju nanose okolišu odgovaraju ne samo poduzeća kao pravne osobe, već i upravni odbori; poziva Komisiju da procijeni potrebu za obveznim financijskim jamstvima svih subjekata koji provode aktivnosti koje bi mogle predstavljati rizik za okoliš;

24. poziva Komisiju da u preispitivanje Direktive o odgovornosti za okoliš uključi štetu za ljudsko zdravlje i okoliš uzrokovanu onečišćenjem zraka jer bi se time mogle povećati razine prevencije i predostrožnosti;

25. prima na znanje činjenicu da su sustavi odgovornosti u pogledu raspršenog onečišćenja u pravu EU-a rascjepkani; poziva Komisiju da ocijeni aspekte povezane s raspršenim onečišćenjem;

26. također se zalaže za učinkovitiju provedbu načela „onečišćivač plaća” u Direktivi o odgovornosti za okoliš; stoga poziva na proširenje uskog područja primjene pojma odgovornosti iz te direktive kako bi se obuhvatila sva ozbiljna šteta nanesena okolišu i ljudskom zdravlju;

27. smatra da je za dosljedniju primjenu ključno da Komisija pruži bolje pojašnjenje i smjernice o ključnim pravnim pojmovima upotrijebljenima u Direktivi o odgovornosti za okoliš, posebno o pragu „značajne štete”; naglašava da Direktiva o odgovornosti za okoliš mora biti usklađena s Direktivom o staništima kako bi se osiguralo povoljno stanje očuvanosti zaštićenih staništa i vrsta;

28. smatra da institucije Unije i nacionalna tijela trebaju poticati strukturirani dijalog s gospodarskim subjektima kako bi se olakšala njihova usklađenost s promjenjivim i složenim zakonodavnim okvirom; ističe da je prije stupanja na snagu zakonodavstva o okolišu poduzećima potrebno zajamčiti pravnu sigurnost u obliku uputa i informacija;

29. potiče Komisiju da uspostavi poticaje kako bi poduzeća dobrovoljno uvela politike održivosti koje nadilaze standarde o zaštiti okoliša i bioraznolikosti utvrđene u pravu u svrhu evaluacije tih politika, identificiranja najboljih praksi i pružanja primjera drugim poduzećima;

30. poziva da se ukinu mogućnosti pozivanja na izuzeća na temelju dozvole i izuzeća na temelju aktualnog stupnja razvoja u skladu s Direktivom o odgovornosti za okoliš kako bi se promicalo načelo „onečišćivač plaća”, načelo prevencije i predostrožnosti te korporativna odgovornost, uz istodobno poboljšanje učinkovitosti revidirane direktive.

31. poziva EU da vodi računa o tome da su poduzeća koja primaju državnu potporu ili su uključena u javnu nabavu predana sprečavanju i otklanjanju štete u okolišu;

32. smatra da poduzeća osuđena za kaznena djela protiv okoliša ne bi smjela imati koristi od bilo koje mjere predviđene za subjekte iz registra transparentnosti; u tu svrhu predlaže reviziju područja primjene i kodeksa ponašanja registra transparentnosti kako bi se uključile odredbe o uklanjanju poduzeća osuđenih za kaznena djela protiv okoliša;

33. svjestan je intrinzične vrijednosti okoliša i ekosustava te njihovo pravo na učinkovitu zaštitu; osuđuje svaki oblik uznemiravanja, nasilja ili zastrašivanja bilo koga od uključenih dionika;

34. poziva ombudsmanicu EU-a da se više usredotoči na pitanja povezana s pravnom stečevinom u području okoliša;

35. zabrinut je jer kaznena djela protiv okoliša mogu nanijeti nepopravljivu štetu našem okolišu, bioraznolikosti i ljudskom zdravlju te predstavljaju četvrtu po veličini kriminalnu aktivnost na svijetu, povezana su s drugim oblicima međunarodnog kriminala i predstavljaju sve veću prijetnju; stoga potiče Komisiju i države članice da borbu protiv kaznenih djela protiv okoliša učine prioritetom u međunarodnoj pravosudnoj suradnji;

36. poziva Komisiju da na razini Europske unije osigura čvrst okvir za postupanje s kaznenim djelima protiv okoliša u relevantnom zakonodavstvu EU-a te poziva Komisiju i države članice da se aktivno uključe u bilateralne i multilateralne forume kako bi se na globalnoj razini osigurali ambiciozni jednaki uvjeti, a možda i sporazum o borbi protiv kaznenih djela protiv okoliša i boljoj osviještenosti o tom problemu; poziva Europol da ažurira studiju naručenu 2015. o međuodnosu između kaznenih dijela protiv okoliša i transnacionalnog organiziranog kriminala te da redovito pruža ažurirane informacije o stanju;

37. podsjeća da šteta nanesena okolišu ne staje na granicama; stoga smatra da je ključno uspostaviti bolju prekograničnu suradnju u pogledu obavještajnih podataka, sprečavanja, borbe protiv kaznenih djela protiv okoliša i njihova uklanjanja, među ostalim uvođenjem mogućnosti zajedničkog i istovremenog kaznenog progona u nekoliko država članica; nadalje, ističe važnost jačanja Europolove mreže kaznenih djela protiv okoliša (ENVICrimeNet) na nacionalnoj razini i razini EU-a kako bi se omogućilo provođenje neovisnih i učinkovitih istraga u cilju borbe protiv kaznenih djela protiv okoliša koja negativno utječu na biološku raznolikost i ljudsko zdravlje, uključujući ekocide;

38. poziva Komisiju, Europol i Eurojust da osiguraju potporu i bolje institucionaliziranu strukturu za postojeće mreže stručnjaka te da ojačaju istrage i progon kaznenih djela protiv okoliša;

39. poziva na veću jasnoću u pogledu sudjelovanja nevladinih organizacija i njihova pristupa pravosuđu u okviru provedbe Direktive o kaznenim djelima protiv okoliša;

40. pozdravlja zakonodavni prijedlog Komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1367/2006 (COM(2020)0642) kako bi se omogućio bolji javni nadzor nad aktima EU-a koji utječu na okoliš; u tom pogledu poziva Vijeće u svojstvu suzakonodavca za učinkovitu provedbu trećeg stupa Aarhuške konvencije da fizičkim osobama i nevladinim organizacijama zajamči pristup sudovima za udružne tužbe da izravno podnesu tužbu protiv subjekta koji bi mogao biti odgovoran za štetu za okoliš;

41. poziva Uniju da radi na priznavanju prava na zdrav okoliš na europskoj i međunarodnoj razini;

42. prima na znanje sve veću predanost država članica u naporima za priznavanje ekocida na nacionalnoj i međunarodnoj razini; traži od Komisije da prouči njegovu važnost za pravo EU-a i diplomaciju EU-a;

43. poziva Komisiju i države članice da podižu razinu osviještenosti i promiču rješenja za zaštitu prava okoliša i priznavanje ekocida u međunarodnom pravu kojima se uzimaju u obzir rizici koje predstavlja prekogranična priroda štete u okolišu i teškog organiziranog kriminala;

44. smatra da će osiguravanje odgovornosti za štetu u okolišu, zajedno s relevantnim zakonodavstvom, doprinijeti dugoročnoj održivosti poduzeća iz EU-a; stoga poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o minimalnoj obveznoj korporativnoj dužnoj pažnji kako bi se poduzeća prisililo da identificiraju, ublaže, spriječe i prate štetne učinke na okoliš u svojem lancu opskrbe, uzimajući pritom u obzir zahtjeve u pogledu dužne pažnje dogovorene na međunarodnoj razini, kao što su Smjernice za multinacionalna poduzeća Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj;

45. nadalje, pozdravlja sve veći broj zahtjeva za izvješćivanje i o nefinancijskim pitanjima; napominje, međutim, da se izvješćivanje o nefinancijskim pitanjima dosad nije bilo jasna pravna obveza; poziva Komisiju da u predstojećoj reviziji Direktive o nefinancijskom izvješćivanju naglasak stavi na provedbu tih zahtjeva za izvješćivanje u slučaju neispunjenja obveza;

46. poziva Komisiju da u svim trgovinskim sporazumima EU-a zadrži jednake uvjete u odredbama o zaštiti okoliša te da osigura da odredbe o zaštiti okoliša podliježu poboljšanim obveznim provedbenim mehanizmima; traži visoku razinu zaštite okoliša od ugovornih stranki sporazuma;

47. napominje da postoji nacionalni okvir[27] kojim se omogućuje da rezultati geoloških i hidrogeoloških istraživanja povezanih s industrijskim aktivnostima budu više godina povjerljivi i da je to dovelo do znatnog onečišćenja izvora pitke vode; ističe da se s informacijama koje se odnose na predvidive učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš ne bi smjelo postupati povjerljivo i da se takve informacije moraju bez odgode objaviti kako bi bilo moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između postupka i posljedica, popraviti stanje i na odgovarajući način primijeniti načelo „onečišćivač plaća”; potiče dotičnu državu članicu da u skladu s tim izmijeni svoj nacionalni okvir.

 

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	27.1.2021
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	58 15 6
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Nikos Androulakis, Bartosz Arłukowicz, Margrete Auken, Simona Baldassarre, Marek Paweł Balt, Traian Băsescu, Aurelia Beigneux, Monika Beňová, Sergio Berlato, Malin Björk, Simona Bonafè, Delara Burkhardt, Pascal Canfin, Sara Cerdas, Mohammed Chahim, Tudor Ciuhodaru, Nathalie Colin-Oesterlé, Esther de Lange, Christian Doleschal, Marco Dreosto, Bas Eickhout, Cyrus Engerer, Eleonora Evi, Agnès Evren, Pietro Fiocchi, Andreas Glück, Catherine Griset, Jytte Guteland, Teuvo Hakkarainen, Martin Hojsík, Pär Holmgren, Jan Huitema, Yannick Jadot, Adam Jarubas, Karin Karlsbro, Petros Kokkalis, Athanasios Konstantinou, Ewa Kopacz, Joanna Kopcińska, Peter Liese, Sylvia Limmer, Javi López, César Luena, Fulvio Martusciello, Liudas Mažylis, Joëlle Mélin, Tilly Metz, Silvia Modig, Dolors Montserrat, Alessandra Moretti, Dan-Ştefan Motreanu, Ville Niinistö, Ljudmila Novak, Grace O’Sullivan, Jutta Paulus, Stanislav Polčák, Jessica Polfjärd, Luisa Regimenti, Frédérique Ries, María Soraya Rodríguez Ramos, Sándor Rónai, Rob Rooken, Silvia Sardone, Christine Schneider, Günther Sidl, Ivan Vilibor Sinčić, Linea Søgaard-Lidell, Nicolae Ştefănuță, Nils Torvalds, Edina Tóth, Véronique Trillet-Lenoir, Petar Vitanov, Alexandr Vondra, Mick Wallace, Pernille Weiss, Michal Wiezik, Tiemo Wölken, Anna Zalewska
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Hildegard Bentele, Manuel Bompard
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7.	Veronika Vrecionová

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

58	+
PPE	Bartosz Arłukowicz, Traian Băsescu, Hildegard Bentele, Nathalie Colin-Oesterlé, Christian Doleschal, Agnès Evren, Adam Jarubas, Ewa Kopacz, Esther de Lange, Peter Liese, Fulvio Martusciello, Liudas Mažylis, Dolors Montserrat, Dan-Ştefan Motreanu, Ljudmila Novak, Stanislav Polčák, Christine Schneider, Edina Tóth, Michal Wiezik
Renew	Pascal Canfin, Martin Hojsík, Karin Karlsbro, Frédérique Ries, María Soraya Rodríguez Ramos, Nicolae Ştefănuță, Nils Torvalds, Véronique Trillet-Lenoir
S&D	Nikos Androulakis, Marek Paweł Balt, Monika Beňová, Simona Bonafè, Delara Burkhardt, Sara Cerdas, Mohammed Chahim, Tudor Ciuhodaru, Cyrus Engerer, Jytte Guteland, Javi López, César Luena, Alessandra Moretti, Sándor Rónai, Günther Sidl, Petar Vitanov, Tiemo Wölken
The Left	Malin Björk, Manuel Bompard, Petros Kokkalis, Silvia Modig, Mick Wallace
Verts/ALE	Margrete Auken, Bas Eickhout, Eleonora Evi, Pär Holmgren, Yannick Jadot, Tilly Metz, Ville Niinistö, Grace O’Sullivan, Jutta Paulus

 

15	-
ECR	Sergio Berlato, Pietro Fiocchi, Joanna Kopcińska, Rob Rooken, Alexandr Vondra, Veronika Vrecionová, Anna Zalewska
ID	Simona Baldassarre, Marco Dreosto, Teuvo Hakkarainen, Sylvia Limmer, Luisa Regimenti, Silvia Sardone
PPE	Jessica Polfjärd, Pernille Weiss

 

6	0
ID	Aurelia Beigneux, Catherine Griset, Joëlle Mélin
Renew	Andreas Glück, Jan Huitema, Linea Søgaard-Lidell

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0  :  suzdržani

 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA GRAĐANSKE SLOBODE, PRAVOSUĐE I UNUTARNJE POSLOVE (16.12.2020)

upućeno Odboru za pravna pitanja

o odgovornosti poduzeća za štetu u okolišu

(2020/2027(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Saskia Bricmont

 

 

PRIJEDLOZI

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove poziva Odbor za pravna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1. podsjeća na to da je zaštita okoliša temeljno pravo u skladu s člankom 37. Povelje EU-a o temeljnim pravima, što je potvrđeno sudskom praksom Suda Europske unije[28]; smatra da je čist i nezagađen okoliš ključan za ljudski razvoj; naglašava da se visoka razina zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete okoliša moraju integrirati u politike Unije;

2. smatra da uništavanje okoliša koje se događa danas ima dalekosežne i dugotrajne posljedice za velik broj ljudskih prava, kao što su pravo na život, slobodu i zdravlje; podsjeća da šteta za ekosustave i okoliš ima utjecaj na održiv razvoj i pristup prirodnim resursima te da sa sobom donosi rizik od izbijanja bolesti, ekoloških katastrofa, nepovratnih klimatskih promjena, kontaminacije prehrambenog lanca i skraćenog očekivanog životnog vijeka;

3. naglašava da kaznena djela protiv okoliša ugrožavaju vladavinu prava, predstavljaju prijetnju miru i sigurnosti te ozbiljno ometaju uspostavljanje područja slobode, sigurnosti i pravde u EU-u;

4. smatra da su sveobuhvatne i učinkovite mjere prevencije te odvraćajuće i proporcionalne kaznenopravne sankcije važno sredstvo odvraćanja od nanošenja štete u okolišu; žali zbog niske stope otkrivanja, istrage, kaznenog progona i osuđujućih presuda za kaznena djela protiv okoliša; smatra da se šteta nanesena okolišu mora nadoknaditi;

5. izražava žaljenje zbog nedostatka učinkovite provedbe direktiva EU-a kojima je cilj utvrditi kaznenu odgovornost pravnih osoba za kaznena djela protiv okoliša[29]; naglašava važnu ulogu neobvezujućih pravnih instrumenata, kao što su smjernice o tumačenjima pravnih pojmova koji se upotrebljavaju u direktivama, procjena štete ili informacije o praksama sankcioniranja u državama članicama i njihove usporedbe kako bi se poboljšala učinkovitost provedbe direktiva; ističe potrebu za uvođenjem mnogo preciznijih i strožih regulatornih mjera za države članice, po potrebi odabirom uredbe umjesto direktive, koja bi s izravno primjenjivim pravilima potkrijepila politiku novog zelenog plana, koju EU sada smatra glavnim prioritetom;  

6. ističe da je potrebno ažurirati takvo zakonodavstvo nakon temeljite procjene učinka te osigurati učinkovitu provedbu postojećeg zakonodavstva;

7. poziva Komisiju i države članice da dodijele odgovarajuće financijske i ljudske resurse za sprečavanje, istragu i kazneni progon kaznenih djela protiv okoliša te da osiguraju visoku razinu specijalizacije i stručnosti uključenih tijela, uključujući tužitelje i suce, u cilju učinkovitijeg kaznenog progona i sankcioniranja kaznenih djela protiv okoliša; u tom pogledu poziva države članice da u okviru svojih nacionalnih policijskih službi uspostave ili ojačaju specijalizirane jedinice na odgovarajućim razinama radi istrage kaznenih djela protiv okoliša; nadalje, poziva Komisiju i države članice da osiguraju da u svim državama članicama postoje odgovarajući postupci upravljanja okolišnim krizama na nacionalnoj i transnacionalnoj razini;

8. potiče Komisiju i Vijeće da kaznena djela protiv okoliša smatraju prioritetom; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi članak 83. stavak 2. UFEU-a i razmotri donošenje opće okvirne direktive o kaznenim djelima protiv okoliša te učinkovitim i proporcionalnim sankcijama, kojom bi se definiralo koja ponašanja treba kazniti, prirodu povreda, vrste kaznenih djela, sustave odštete, mjere obnove i sankcije, uključujući sveukupnu odgovornost pravnih osoba i pojedinaca; poziva Komisiju da procijeni mogućnost uključivanja kaznenih djela protiv okoliša u kategorije kaznenih djela iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

9. pozdravlja predanost Komisije da podnese zakonodavni prijedlog o obveznim propisima o dužnoj pažnji u globalnim lancima opskrbe; uviđa da su neodržive prakse i nedostatak ambicije u pogledu zaštite okoliša u poduzećima prepreka postizanju ciljeva UN-a za održivi razvoj, posebno onih utvrđenih u ciljevima 3., 9., 12., 13., 14. i 15.; naglašava potrebu za transparentnim, odgovornim i ambicioznim politikama i upravljanjem u području okoliša u poduzećima, kao i važnost poboljšanog i stručnog timskog praćenja i provedbe takvih politika zaštite okoliša, s glavnim naglaskom na preventivnim mjerama;

10. izražava zabrinutost zbog visoke učestalosti kaznenih dijela protiv okoliša, koja su prema kombiniranim procjenama OECD-a, Ureda UN-a za droge i kriminal (UNODC), Programa Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša (UNEP) i Interpola u pogledu monetarne vrijednosti cjelokupnog kriminala protiv okoliša četvrta najveća kategorija međunarodnog zločina, pri čemu su trgovina i nezakonito gospodarenje otpadom na samom vrhu kriminala protiv okoliša; prepoznaje izravnu ili neizravnu vezu između kaznenih djela protiv okoliša i transnacionalnog organiziranog kriminala i korupcije[30], pri čemu takva kaznena djela protiv okoliša, koja se općenito pojavljuju u obliku „korporativnih kaznenih djela”, otvaraju širom vrata infiltraciji mafije u zakonito gospodarstvo; upozorava na rizik od daljnjih pokušaja infiltracije od strane zločinačkih organizacija s obzirom na dodatne prilike koje se poduzećima nude financijskim sredstvima EU-a za oporavak nakon pandemije; poziva Europol da ažurira studiju iz 2015.[31] i redovito dostavlja ažurirane podatke; ističe da su zamrzavanje i zapljena imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima, uključujući kaznena djela protiv okoliša, ključna sredstva za borbu protiv organiziranog kriminala te naglašava važnost upotrebe te imovinske koristi i u socijalne svrhe s ciljem popravljanja nastale štete i poboljšanja okoliša;

11. poziva Komisiju, Europol i Eurojust da pruže dodatnu financijsku, kadrovsku i tehničku potporu te učinkovitiju i institucionaliziranu strukturu za postojeće mreže stručnjaka, prekograničnih tijela za izvršavanje zakonodavstva, agencija za zaštitu okoliša i specijaliziranih tužitelja kao što su Europska mreža tužitelja u području okoliša (ENPE) i Forum sudaca Europske unije u području okoliša (EUFJE), uz sudjelovanje svih država članica EU-a, uključujući uspostavu mreža u kojima tužitelji i suci specijalizirani za kaznena djela protiv okoliša mogu razmjenjivati iskustva i pomagati jedni drugima, u cilju poboljšanja učinkovitosti borbe protiv te vrste kriminala; poziva na pojačano djelovanje Europolove mreže EnviCrimeNet; poziva Europol i Eurojust da poboljšaju dokumentiranje, istraživanje i kazneni progon kaznenih djela protiv okoliša; ističe važnost ulaganja u odgovarajuće razine financiranja i broja osoblja za Europol i Eurojust;

12. poziva Europol da osnuje posebnu jedinicu nadležnu za prikupljanje, pohranu, obradu, analizu i razmjenu informacija kako bi se državama članicama pružila potpora i ojačala njihova uloga u sprečavanju, otkrivanju i istrazi kaznenih djela protiv okoliša;

13. naglašava važnost (e-)osposobljavanja aktera kaznenog progona u području kaznenih djela protiv okoliša te poziva CEPOL da pojača svoje osposobljavanje na tom polju; uviđa da se CEPOL-u moraju staviti na raspolaganje dostatna sredstva;

14. poziva države članice da potiču uporabu zajedničkih istražnih timova i razmjenu informacija u transnacionalnim predmetima povezanima s kaznenim djelima protiv okoliša, čime se olakšava koordinacija istraga i kaznenih progona koji se usporedno provode u nekoliko država članica;

15. poziva Komisiju da istraži mogućnost proširenja mandata EPPO-a na kaznena djela protiv okoliša nakon što bude u potpunosti uspostavljen i funkcionalan; podsjeća da EPPO mora raspolagati potrebnim sredstvima kako bi mogao temeljito istražiti i kazneno goniti prekogranične kriminalne aktivnosti;

16. poziva Komisiju i države članice da uspostave programe zaštite i potpore za žrtve štete nanesene okolišu te da im osiguraju potpun pristup pravosuđu, informacijama i naknadama; ističe ključnu ulogu nevladinih organizacija za zaštitu okoliša u podizanju razine svijesti i utvrđivanju potencijalnih kršenja prava EU-a i nacionalnog prava te poziva Komisiju i države članice da im pruže odgovarajuću financijsku potporu; ponavlja važnost toga da se pojedincima ili nevladinim organizacijama za zaštitu okoliša omogući pristup pravnim lijekovima i mjerama zabrane ako javna tijela ne poduzmu mjere kako bi ispravila kršenja propisa o okolišu;

17. naglašava ključnu ulogu branitelja ljudskih prava u području okoliša koji se bore za prava i temeljne slobode, odnosno siguran, zdrav i održiv okoliš, te oštro osuđuje svaki oblik nasilja, uznemiravanja i zastrašivanja tih osoba; poziva države članice da osiguraju odgovarajuću i učinkovitu istragu i kazneni progon takvih djela;

18. naglašava važnost podizanja razine osviještenosti javnosti i tijela za provedbu zakona o ozbiljnosti i sve većem širenju kaznenih djela protiv okoliša u EU-u; poziva Komisiju i države članice da uspostave posebne točke za prijavljivanje kaznenih djela protiv okoliša kojima bi se potaknulo građane i omogućilo im da anonimno i bez straha od odmazde prijave odgovarajućim tijelima potencijalna kaznena djela protiv okoliša;

19. poziva na stvaranje centralizirane internetske baze podataka za prikupljanje sustavnih, pouzdanih i ažuriranih statističkih podataka o kaznenim djelima protiv okoliša i nezakonitom ponašanju kojim se šteti okolišu; poziva Komisiju da obveže države članice da dostave sve relevantne statističke podatke o svim prijavljenim kaznenim djelima protiv okoliša u standardiziranom obliku; poziva Komisiju da objavi kvantitativnu analizu dostavljenih podataka o kaznenim djelima protiv okoliša u cilju procjene učinkovitosti nacionalnih sustava i davanja preporuka o tome kako ih prilagoditi za učinkovitije suzbijanje kaznenih djela protiv okoliša te pružanja pomoći prekograničnim tijelima za provedbu zakona u otkrivanju, istrazi i kaznenom progonu takvih djela;

20. uvjeren je u potrebu za međunarodnim pristupom kaznenim djelima protiv okoliša zbog njihova globalnog utjecaja na društva; poziva Komisiju da promiče djelovanje EU-a, država članica i međunarodne zajednice u intenzivnijoj borbi protiv kaznenih djela protiv okoliša; poziva Komisiju i države članice da podižu razinu osviještenosti i promiču rješenja na međunarodnim forumima, među ostalim u pogledu zaštite branitelja ljudskih prava u području okoliša; u tom pogledu ističe primjer Međunarodnog konzorcija za borbu protiv kriminala povezanog s divljom faunom i florom, koji okuplja pet međunarodnih organizacija.

 

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	7.12.2020
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	51 6 6
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Magdalena Adamowicz, Konstantinos Arvanitis, Malik Azmani, Katarina Barley, Pernando Barrena Arza, Pietro Bartolo, Nicolas Bay, Vladimír Bilčík, Vasile Blaga, Ioan-Rareş Bogdan, Saskia Bricmont, Jorge Buxadé Villalba, Damien Carême, Caterina Chinnici, Marcel de Graaff, Anna Júlia Donáth, Lena Düpont, Cornelia Ernst, Laura Ferrara, Nicolaus Fest, Maria Grapini, Sylvie Guillaume, Balázs Hidvéghi, Evin Incir, Sophia in ‘t Veld, Patryk Jaki, Lívia Járóka, Marina Kaljurand, Assita Kanko, Fabienne Keller, Peter Kofod, Łukasz Kohut, Moritz Körner, Alice Kuhnke, Jeroen Lenaers, Juan Fernando López Aguilar, Nuno Melo, Roberta Metsola, Nadine Morano, Javier Moreno Sánchez, Maite Pagazaurtundúa, Nicola Procaccini, Emil Radev, Paulo Rangel, Terry Reintke, Diana Riba i Giner, Ralf Seekatz, Michal Šimečka, Birgit Sippel, Martin Sonneborn, Tineke Strik, Ramona Strugariu, Annalisa Tardino, Milan Uhrík, Tom Vandendriessche, Bettina Vollath, Jadwiga Wiśniewska, Elena Yoncheva
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Bartosz Arłukowicz, Philippe Olivier, Anne-Sophie Pelletier, Isabel Santos, Hilde Vautmans

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

51	+
EPP	Magdalena Adamowicz, Bartosz Arłukowicz, Vladimír Bilčík, Vasile Blaga, Ioan-Rareş Bogdan, Lena Düpont, Balázs Hidvéghi, Lívia Járóka, Jeroen Lenaers, Nuno Melo, Roberta Metsola, Nadine Morano, Emil Radev, Paulo Rangel, Ralf Seekatz
S&D	Katarina Barley, Pietro Bartolo, Caterina Chinnici, Maria Grapini, Sylvie Guillaume, Evin Incir, Marina Kaljurand, Łukasz Kohut, Juan Fernando López Aguilar, Javier Moreno Sánchez, Isabel Santos, Birgit Sippel, Bettina Vollath, Elena Yoncheva
RENEW	Malik Azmani, Anna Júlia Donáth, Sophia In ‘T Veld, Fabienne Keller, Moritz Körner, Maite Pagazaurtundúa, Michal Šimečka, Ramona Strugariu, Hilde Vautmans
ID	Peter Kofod
ZELENI/ESS	Saskia Bricmont, Damien Carême, Alice Kuhnke, Terry Reintke, Diana Riba I Giner, Tineke Strik
GUE/NGL	Konstantinos Arvanitis, Pernando Barrena Arza, Cornelia Ernst, Anne-Sophie Pelletier
NI	Laura Ferrara, Martin Sonneborn

 

6	-
ID	Nicolas Bay, Marcel De Graaff, Nicolaus Fest, Philippe Olivier, Tom Vandendriessche
NI	Milan Uhrík

 

6	0
ID	Annalisa Tardino
ECR	Jorge Buxadé Villalba, Patryk Jaki, Assita Kanko, Nicola Procaccini, Jadwiga Wiśniewska

 

Objašnjenje korištenih znakova:

+ : za

- : protiv

0  : suzdržani

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	18.3.2021
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	19 6 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Manon Aubry, Gunnar Beck, Geoffroy Didier, Pascal Durand, Angel Dzhambazki, Ibán García Del Blanco, Esteban González Pons, Mislav Kolakušić, Gilles Lebreton, Karen Melchior, Jiří Pospíšil, Franco Roberti, Marcos Ros Sempere, Stéphane Séjourné, Raffaele Stancanelli, Marie Toussaint, Adrián Vázquez Lázara, Axel Voss, Marion Walsmann, Tiemo Wölken, Lara Wolters, Javier Zarzalejos
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Patrick Breyer, Andrzej Halicki, Heidi Hautala, Ilhan Kyuchyuk, Antonius Manders, Sabrina Pignedoli, Jérôme Rivière, Nacho Sánchez Amor

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

19	+
PPE	Geoffroy Didier, Esteban González Pons, Antonius Manders, Jiří Pospíšil, Axel Voss, Marion Walsmann, Javier Zarzalejos
S&D	Ibán García Del Blanco, Franco Roberti, Marcos Ros Sempere, Tiemo Wölken, Lara Wolters
Renew	Pascal Durand, Ilhan Kyuchyuk, Stéphane Séjourné, Adrián Vázquez Lázara
Verts/ALE	Patrick Breyer, Marie Toussaint
The Left	Manon Aubry

 

6	-
ID	Gunnar Beck, Gilles Lebreton, Jérôme Rivière
ECR	Angel Dzhambazki, Raffaele Stancanelli
NI	Mislav Kolakušić

 

0	0

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

 

• [1] SL L 143, 30.4.2004., str. 56.
• [2] SL L 328, 6.12.2008., str. 28.
• [3] SL L 102, 11.4.2006., str. 15.
• [4] SL L 140, 5.6.2009., str. 114.
• [5] SL L 178, 28.6.2013., str. 66.
• [6] Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).
• [7] Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010, str. 7.).
• [8]  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, SL L 327, 22.12.2000., str. 1.
• [9] Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša, SL L 164, 25.6.2008., str. 19.
• [10] Direktiva 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti, SL L 178, 28.6.2013., str. 66.
• [11] COM(2016) 0204, str. 10.
• [12] Glavna uprava za okoliš, „Ishod posebnog ugovora ‘Potpora mjerama REFIT-a za Direktivu o odgovornosti za okoliš – druga faza’”, Europska komisija, Bruxelles, 2019., str. 17.
• [13] REFIT evaluacija Direktive o odgovornosti za okoliš, str. 47.
• [14] SL L 409, 4.12.2020., str. 1.
• [15] SL C 215, 19.6.2018., str. 125.
• [16] Komunikacija Komisije od 18. siječnja 2018. o mjerama EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem, COM(2018)0010.
• [17] Forum za usklađivanje s propisima o okolišu i upravljanje okolišem, podržani program rada za razdoblje 2020. -2022. za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem, Europska komisija, Bruxelles, 2020.
• [18] Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, „Odgovornost poduzeća za okoliš”, Europski parlament, Bruxelles, 2020., str. 110.
• [19] Prijedlog Komisije za uredbu Europskog parlamenta i Vijeća od 14. listopada 2020. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (COM(2020)0642).
• [20] Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa, SL L 330, 15.11.2014, str. 1.
• [21] Vidi izvješće za EFFACE: „Organizirani kriminal i kaznena djela protiv okoliša: analiza međunarodnih pravnih instrumenata" (2015.) ili studiju „Transnacionalna kaznena djela protiv okoliša prijetnja su održivom razvoju” (2019.).
• [22] Europol, „Izvješće o kaznenim djelima protiv okoliša u Europi”, 5. lipnja 2015.
• [23] Vidi, primjerice, presudu Suda od 10. rujna 2009., Akzo Nobel NV i dr. protiv Komisije Europskih zajednica, C-97/08 B, ECLI:EU:C:2009:536.
• [24] Npr. skandal „Dieselgate” i slučaj glavnog izvršnog direktora Volkswagena.
• [25] Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o minimalnim kriterijima za inspekcije u području zaštite okoliša u državama članicama, SL L 118. 27.4.2001., str. 41.
• [26] https://www.europarl.europa.eu/committees/hr/workshop-on-liability-of-companies-for-e/product-details/20201023WKS03021.
• [27] Uredba br. 22/2015 o provedbi Zakona br. 569/2007 zb. o geološkim radovima (Slovačka) omogućuje da rezultati istraživanja budu povjerljivi do deset godina, što je dovelo do ekološke katastrofe u zapadnoj Slovačkoj.
• [28] Vidjeti na primjer Sud Europske unije, predmet C-24/19 ili predmet C-594/18 P.
• [29] Direktiva 2004/35/EZ o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu, Direktiva 2008/99/EZ o zaštiti okoliša putem kaznenog prava i Direktiva 2009/123/EZ o izmjeni Direktive 2005/35/EZ.
• [30] Vidi izvješće za EFFACE: „Organizirani kriminal i kaznena djela protiv okoliša: analiza međunarodnih pravnih instrumenata" (2015.) ili studiju „Transnacionalna kaznena djela protiv okoliša prijetnja su održivom razvoju” (2019.).
• [31] https://www.europol.europa.eu/publications-documents/report-environmental-crime-in-europe