IZVJEŠĆE o zahtjevu za ukidanje imuniteta Ioannisu Lagosu
22.4.2021 - (2020/2219(IMM))
Odbor za pravna pitanja
Izvjestitelj: Angel Dzhambazki
PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA
o zahtjevu za ukidanje imuniteta Ioannisu Lagosu
Europski parlament,
– uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Ioannisu Lagosu, koji je 2. listopada 2020. uputio državni odvjetnik pri Vrhovnom sudu Grčke u vezi s mogućom optužnicom državnog odvjetnika prvostupanjskog suda u Ateni (predmet: ABM:RB2020/65), i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 19. listopada 2020.,
– nakon saslušanja Ioannisa Lagosa u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,
– uzimajući u obzir članak 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,
– uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.[1],
– uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0135/2021),
A. budući da je državni odvjetnik pri Vrhovnom sudu Grčke podnio zahtjev za ukidanje zastupničkog imuniteta Ioannisu Lagosu zbog određenih radnji koje je Ioannis Lagos počinio tijekom govora u Europskom parlamentu 29. siječnja 2020.;
B. budući da je Ioannis Lagos optužen za navodno oskvrnuće nacionalnog simbola Turske počinjeno tijekom plenarne rasprave održane 29. siječnja 2020. o migrantskoj situaciji na grčko-turskoj granici i zajedničkom odgovoru EU-a na nju;
C. budući da oskvrnuće nacionalnog simbola predstavlja kazneno djelo iz 1) članka 1. stavka 1. Zakona 927/1979, u verziji Zakona 4284/2014 te 2) članka 155., zajedno s člancima 1., 12., 14., 26., 27., 51., 53., 57. i 79. grčkog Kaznenog zakona;
D. budući da zastupnički imunitet nije osobna povlastica zastupnika već jamstvo neovisnosti Parlamenta kao cjeline i njegovih zastupnika;
E. budući da se, kao prvo, Parlament ne može smatrati Sudom te da se, kao drugo, zastupnik u Europskom parlamentu u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati „optuženikom”[2];
F. budući da se u članku 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da „ zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasovanja pri obnašanju svojih dužnosti”;
G. budući da je Ioannis Lagos predmetnu radnju počinio tijekom plenarne sjednice Europskog parlamenta, u službenim prostorijama u kojima se ta sjednica održavala i obnašajući dužnost zastupnika u Europskom parlamentu;
H. budući da je predmetna radnja Ioannisa Lagosa stoga počinjena u kontekstu obnašanja dužnosti zastupnika i rada u Europskom parlamentu;
1. odlučuje ne ukinuti imunitet Ioannisu Lagosu;
2. nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Helenske Republike i Ioannisu Lagosu;
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
Datum usvajanja |
22.4.2021 |
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
23 1 0 |
||
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Pascal Arimont, Gunnar Beck, Geoffroy Didier, Pascal Durand, Angel Dzhambazki, Ibán García Del Blanco, Jean-Paul Garraud, Esteban González Pons, Mislav Kolakušić, Sergey Lagodinsky, Gilles Lebreton, Karen Melchior, Jiří Pospíšil, Franco Roberti, Marcos Ros Sempere, Stéphane Séjourné, Raffaele Stancanelli, Adrián Vázquez Lázara, Axel Voss, Marion Walsmann, Tiemo Wölken, Lara Wolters, Javier Zarzalejos |
|||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Heidi Hautala, Emmanuel Maurel, Nacho Sánchez Amor |
|||
-
[1] Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23. presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115.