IZVJEŠĆE o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote

31.5.2021 - (2020/2273(INI))

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
Izvjestitelj: César Luena
Izvjestiteljice za mišljenje (*):
Saskia Bricmont, Odbor za međunarodnu trgovinu
Isabel Carvalhais, Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj
(*) Pridruženi odbor – članak 57. Poslovnika


Postupak : 2020/2273(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A9-0179/2021
Podneseni tekstovi :
A9-0179/2021
Doneseni tekstovi :

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote

(2020/2273(INI))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640) i svoju rezoluciju od 15. siječnja 2020. o istom pitanju[1],

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. pod naslovom „Strategija „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. veljače 2016. o Akcijskom planu EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom (COM/2016/0087),

 uzimajući u obzir izvješće Komisije od 2. listopada 2015. o reviziji strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020. na sredini razdoblja provedbe (COM/2015/0478),

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. srpnja 2019. naslovljenu „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma” (COM(2019)0352) i svoju rezoluciju od 16. rujna 2020. o ulozi EU-a u zaštiti i obnovi svjetskih šuma[2],

 uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”[3] i Prijedlog Odluke Europskog parlamenta i Vijeća od 14. listopada 2020. o novom Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2030. (COM(2020)0652),

 uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji)[4] ,

 uzimajući u obzir Izvješće o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) od 31. svibnja 2019.,

 uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o biološkoj raznolikosti i 15. sastanak Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15),

 uzimajući u obzir Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

 uzimajući u obzir „Peto izdanje globalnog pregleda biološke raznolikosti” Tajništva Konvencije o biološkoj raznolikosti od 15. rujna 2020.,

 uzimajući u obzir izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC), osobito Posebno izvješće o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena od 24. rujna 2019., Posebno izvješće o klimatskim promjenama i zemljištu od 8. kolovoza 2019. i Posebno izvješće o globalnom zatopljenju od 1,5 °C od 8. listopda 2018.,

 uzimajući u obzir Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES),

 uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja,

 uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora,

 uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja, Konvenciju o zaštiti Crnog mora od onečišćenja, Helsinšku konvenciju o zaštiti morskog okoliša Baltičkog mora i Konvenciju o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika,

 uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a od 24. rujna 2018. i 15. srpnja 2020 u vezi s obvezama u pogledu ljudskih prava povezanih s uživanjem sigurnog, čistog, zdravog i održivog okoliša,

 uzimajući u obzir dokument čelnika UN-a naslovljen „Zalaganje čelnika za prirodu: Ujedinjeni u preokretanju gubitka biološke raznolikosti do 2030. za održivi razvoj”,

 uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europski okoliš ‒ stanje i izgledi 2020.: znanje za tranziciju prema održivoj Europi”,

 uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 19. listopada 2020. naslovljeno „Stanje prirode u EU-u – rezultati izvješćivanja u skladu s direktivama o prirodi 2013. – 2018.”,

 uzimajući u obzir izvješće o Globalnim izgledima za resurse 2019. Međunarodnog panela za resurse u sklopu Programa UN-a za okoliš,

 uzimajući u obzir izvješće s radionice IPBES-a od 29. listopada 2020. o biološkoj raznolikosti i pandemijama,

 uzimajući u obzir izvješće Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) za 2020. naslovljeno „Stanje ribarstva i akvakulture u svijetu”,

 uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Komisije iz serije Znanost za politiku od 13. listopada 2020. naslovljeno „Kartografsko prikazivanje i procjena stanja ekosustava i njihovih usluga: procjena ekosustava EU-a”

 uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda od 5. veljače 2020. naslovljeno „Održiva uporaba sredstava za zaštitu bilja: ostvaren je ograničen napredak u mjerenju i smanjivanju rizika”, tematsko izvješće od 5. lipnja 2020 naslovljeno „Biološka raznolikost na poljoprivrednim zemljištima: doprinos ZPP-a nije zaustavio njezino smanjivanje”, temetsko izvješće od 9. srpnja 2020. naslovljeno „Zaštita divljih oprašivača u EU-u – Komisijine inicijative nisu urodile plodom” i tematsko izvješće naslovljeno „Morski okoliš: zaštita koju pruža EU seže daleko, ali ne ulazi u dubinu”,

 uzimajući u obzir brifing Europske agencije za okoliš od 6. listopada 2020. naslovljen „Učinkovito upravljanje zaštićenim područjima mreže EU-a Natura 2000”,

 uzimajući u obzir brifing Europske agencije za okoliš od 11. siječnja 2021. naslovljen „Rast bez gospodarskog rasta”,

 uzimajući u obzir ishod ad hoc skupine tehničkih stručnjaka Konvencije o biološkoj raznolikosti o procjeni rizika od 15. travnja 2020.,

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15)[5],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi[6],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o Godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja[7],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2020. s preporukama Komisiji o pravnom okviru EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma koje je uzrokovao EU[8],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o Akcijskom planu za prirodu, ljude i gospodarstvo[9],

 uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. srpnja 2016. o odluci Japana da nastavi s kitolovom u sezoni 2015./2016.[10] i svoju rezoluciju od 12. rujna 2017. o kitolovu u Norveškoj[11],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o Strategiji za kemikalije za održivost[12],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2020. o Europskoj godini zelenijih gradova 2022.[13],

 uzimajući u obzir članak 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

 uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

 uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

 uzimajući u obzir mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za vanjske poslove te Odbora za ribarstvo,

 uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9-0179/2021),

A. budući da je Parlament proglasio klimatsku i ekološku krizu te se obvezao žurno poduzeti konkretne mjere potrebne za borbu protiv te prijetnje i za njezino obuzdavanje dok nije prekasno[14]; budući da su gubitak biološke raznolikosti i klimatske promjene međusobno povezani te negativno utječu jedan na drugog[15], jednaka su prijetnja životu na našem planetu te je, stoga, ta dva problema potrebno hitno rješavati zajedno;

B. budući da priroda propada brzinom i u razmjerima koji su dosad neviđeni u ljudskoj povijesti; budući da se procjenjuje da je u svijetu milijun vrsta izloženo riziku od izumiranja[16]; budući da Komisija navodi da samo 23 % vrsta i 16 % staništa iz direktiva EU-a o prirodi ima povoljan status[17];

C. budući da se Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. i predstojećim međunarodnim sporazumom u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti nastoji uspostaviti europski i globalni okvir za biološku raznolikost do 2030.;

D. budući da je 2021. odlučujuća godina za biološku raznolikost te bi COP15 trebao biti prekretnica za biološku raznolikost, kao što je Pariški sporazum bio prekretnica za klimu; budući da COP15 i COP26 Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama pružaju jedinstvenu priliku za prelazak s reaktivnog modela na proaktivni model predostrožnosti te u konačnici donose potrebne korjenite promjene;

E. budući da je Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. jedna od ključnih inicijativa europskog zelenog plana; budući da će Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. i Strategija „od polja do stola”, zajedno s drugim politikama, oblikovati promjenu kako bi se zaštitila priroda i očuvali staništa i vrste;

F. budući da dostupni dokazi upućuju na to da nije prekasno da se zaustave i preokrenu trenutačni trendovi smanjenja biološke raznolikosti[18]; budući da će to zahtijevati znatne promjene;

G. budući da su ljudi dio prirode te da priroda ima intrinzičnu vrijednost; budući da je biološka raznolikost sastavni dio svjetske baštine;

H. budući da je izumiranje vrsta konačno, prijeti postojanju ekosustava i usluga ekosustava te predstavlja prijetnju dobrobiti i opstanku ljudi; budući da je Međunarodna unija za očuvanje prirode samo tijekom posljednjeg desetljeća proglasila izumrlima 160 vrsta;

I. budući da će prema podacima IPBES-a 90 % zemljišta biti značajno izmijenjeno do 2050., a 75 % zemljišta je već značajno izmijenjeno; budući da je 85 % močvarnih područja već izgubljeno;

J. budući da je biološka raznolikost presudna za sigurnost opskrbe hranom, dobrobit ljudi i razvoj širom svijeta;

K. budući da EU mora iskoristiti te prilike kako bi u svoje politike i ciljeve uključio lekcije naučene iz izbijanja bolesti COVID-19;

L. budući da 70 % bolesti i pandemija potječe od životinja[19]; budući da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala da prakse kojima se stavlja pritisak na biološku raznolikost mogu dovesti do povećanih rizika za zdravlje ljudi i životinja;

M. budući da uništavanje prirodnih staništa i trgovina divljom florom i faunom povećava kontakt ljudi i divljih životinja te će biti važan faktor u pojavi i širenju virusnih bolesti u budućnosti[20];

N. budući da biološka raznolikost pozitivno doprinosi zdravlju ljudi; budući da je do 80 % lijekova koje koriste ljudi prirodnog podrijetla[21];

O. budući da Europa ima više zaštićenih područja od bilo koje druge regije svijeta[22]; budući da postojeća mreža zakonski zaštićenih područja, uključujući ona pod strogom zaštitom, nije dovoljno široka da očuva bioraznolikost[23].

P. budući da se EU još uvijek suočava s velikim prazninama u provedbi učinkovitog upravljanja mrežom Natura 2000;

Q. budući da Natura 2000 doprinosi očuvanju vrsta, ali mnoge druge ugrožene vrste nisu zaštićene tom mrežom[24];

R. budući da mreža Natura 2000 prema procjenama podržava 52 000 izravnih i neizravnih radnih mjesta u upravljanju očuvanjem, a 3,1 milijun (četvrtina) radnih mjesta u turizmu povezano je sa zaštićenim područjima[25]; budući da se proširenjem zaštićenih područja želi zaštiti biološka raznolikost, ali i doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi njima te stvoriti značajan povrat u pogledu ulaganja i stvaranja radnih mjesta;

S. budući da je Europski revizorski sud naglasio ozbiljne nedostatke u politikama EU-a koje se odnose na zaštitu ili obnovu biološke raznolikosti, što uključuje, ali nije ograničeno na, neadekvatne mjere za zaštitu ili obnovu biološke raznolikosti, nedostatak provedbe i financiranja te neprikladne pokazatelje za mjerenje napretka[26]; budući da bi se budućim politikama EU-a ti nedostaci trebali ispraviti i riješiti;

T. budući da oko 75 % svjetskih prehrambenih kultura ovisi o kukcima oprašivačima[27] te budući da se broj tih kukaca tijekom posljednjih desetljeća dramatično smanjuje; budući da su očuvanje biološke raznolikosti i očuvanje insekata neraskidivo povezani;

U. budući dokument sa smjernicama za pčele Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) nije službeno donesen te njegova revizija nije uspješno dovršena;

V. budući da je Europski parlament donio rezoluciju o inicijativi EU-a za oprašivače od 18. prosinca 2019.[28], što potvrđuje njegovo čvrsto stajalište u pogledu važnosti zaštite oprašivača;

W. budući da je okvir i mjere trenutne inicijative EU-a za oprašivače potrebno ojačati i integrirati u sve sektorske politike EU-a;

X. budući da su praćenje, istraživanje i druge aktivnosti povezane sa zaštitom insekata rascjepkane, često neadekvatne, nedovoljno financirane ili ne postoje na nacionalnoj razini;

Y. budući da je gubitak biološke raznolikosti povezan s gospodarskim djelatnostima; budući da bi gospodarske aktivnosti trebale poštovati ograničenja planeta;

Z. budući da očuvanje biološke raznolikosti i ekosustava donosi izravnu i neizravnu ekonomsku korist za većinu gospodarskih sektora te podupire funkcioniranje naših društava i gospodarstva; budući da sva poduzeća izravno ili neizravno ovise o uslugama ekosustava; budući da bolja politika u području biološke raznolikosti popraćena učinkovitim mjerama ima potencijal za jačanje gospodarstva i stvaranje mogućnosti zapošljavanja;

AA. budući da su glavni izravni faktori koji dovode do gubitka biološke raznolikosti promjene u korištenju zemljišta i mora, iskorištavanje prirodnih resursa, klimatske promjene, onečišćenje i invazija stranih vrsta[29]; budući da su, uz očuvanje i obnovu prirode, djelovanje na pokretače gubitka biološke raznolikosti, posebno u sektorima korištenja zemljišta i transformacija prehrambenog sustava ključni za učinkovitu strategiju za biološku raznolikost nakon 2020.[30];

AB. budući da je tlo zajednički resurs[31] i njegova je biološka raznolikost pod sve većim pritiskom; budući da bi praćenje biološke raznolikosti tla na razini EU-a, uključujući trendove u njegovom opsegu i obujmu, trebalo dugoročno nadopuniti redovno istraživanje o korištenju i pokrovu zemljišta te istraživanje fizičko-kemijskih parametara;

AC. budući da poljoprivredna biološka raznolikost obuhvaća sve sastavnice biološke raznolikosti koje su relevantne za hranu i poljoprivredu te sve sastavnice biološke raznolikosti koje čine poljoprivredne ekosustave, također poznate kao poljoprivredni ekosustavi, uključujući raznolikost i varijabilnost životinja, biljaka i mikroorganizama na razini genetike, vrsta i ekosustava, koji su potrebni za održavanje ključnih funkcija poljoprivrednog ekosustava, njegove strukture i procesa;

AD. budući da dugoročni trendovi povezani s populacijama ptica koje obitavaju na poljoprivrednim zemljištima i u šumskim područjima kao i raširenih vrsta ptica te travnjačkih leptira pokazuju da je u EU-u došlo do velikog smanjenja bioraznolikosti poljoprivrednih zemljišta[32]; budući da je to prvenstveno posljedica gubitka, fragmentacije i degradacije prirodnih ekosustava, uglavnom zbog intenziviranja poljoprivrede, intenzivnog gospodarenja šumama, napuštanja zemljišta i širenja urbanih područja[33];

AE. budući da održivo upravljanje poljoprivrednim zemljištem doprinosi širim funkcijama ekosustava kao što su zaštita bioraznolikosti, sekvestracija ugljika, održavanje kvalitete vode i zraka, zadržavanje vlage u tlu smanjenjem otjecanja te omogućavanjem infiltracije vode u tlo i kontrolu erozije;

AF. budući da se na temelju biomase procjenjuje da su većina sisavaca na svijetu stoka, a tek mali postotak divlje životinje; budući da je također zabrinjavajuće niska razina genetske raznolikosti ptica[34];

AG. budući da sektor ribarstva, akvakulture i prerade može doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja UN-a;

AH. budući da su znanstvene studije ukazale na problematiku dugoročnih negativnih učinaka koji primjena određenih ribolovnih tehnika može imati na biološku raznolikost oceana i morski okoliš;

AI. budući da ribari mogu doprinijeti sprečavanju uništavanja okoliša i očuvanju morskog okoliša primjenom održivih metoda i tehnika;

AJ. budući da su zbog degradacije staništa, poremećaja migracijskih koridora i prekomjernog iskorištavanja radi ribarenja, između ostalog, neke riblje vrste poput jesetre na rubu izumiranja;

AK. budući da, unatoč određenom utvrđenom poboljšanju održivosti koja je utvrđena pri iskorištavanju morskih resursa u nekim morskim bazenima, i dalje postoje područja u zabrinjavajućem stanju, posebno u Sredozemnom moru;

AL. budući da je EU postavio ciljeve u skladu s Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji; budući da su potrebne mjere za postizanje cilja dobrog ekološkog stanja voda;

AM. budući da je Europski revizorski sud naveo[35] da, iako je uspostavljen okvir za zaštitu morskog okoliša, mjere EU-a nisu dovele do dostatne zaštite ekosustava i staništa te da zaštićena morska područja pružaju samo ograničenu zaštitu;

AN. budući da šuma čini 43 % kopnene površine EU-a i sadrži 80 % njegove kopnene biološke raznolikosti[36]; budući da su šumarske djelatnosti druga najveća kategorija pritiska navedena za vrste[37], koja posebno utječe na člankonošce, sisavce i nevaskularne biljke; budući da na mnoge vrste ovisne o šumama utječe uklanjanje mrtvih, umirućih i starih stabala[38], smanjenje šuma starog rasta te određene metode gospodarenja šumama poput potpunog krčenja šuma;

AO. budući da se više od 75 % svjetske kopnene biološke raznolikosti nalazi u šumama[39]; budući da je Europski parlament dao preporuke Komisiji o pravnom okviru EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma i degradacije šuma i ekosustava koje je uzrokovao EU[40],

AP. budući da su dobro stanje okoliša i zdravi ekosustavi ključni za borbu protiv klimatskih promjena, pri čemu ekosustavi imaju glavnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi njima; budući da klimatske promjene utječu na biološku raznolikost jer klimatske varijable uvelike određuju zemljopisni raspon rasprostranjenosti vrsta; budući da u područjima u kojima klima više nije prikladna neke vrste mijenjaju svoj zemljopisni raspon, a druge izumiru lokalno;

AQ. budući da prirodna rješenja mogu pružiti snažnu političku vezu između triju konvencija iz Rija, rješavanjem pitanja klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti na integriran način;

AR. budući da je prema IPBES-u onečišćenje jedan od pet pokretača gubitka biološke raznolikosti; budući da se procjenjuje da postoje pouzdane informacije o oko 500 kemikalija i da je do travnja 2019. Europska agencija za kemikalije smatrala da je 450 tvari dovoljno regulirano; budući da se smatra da još 10 000 tvari ima prilično dobro opisane rizike, dok su ograničeni podaci o riziku dostupni za oko 20 000 tvari; budući da za većinu, oko 70 000 tvari, jedva da postoje informacije o opasnostima ili rizicima izloženosti; budući da je potrebno hitno popuniti velike praznine u znanju u vezi sa svim utjecajima kemikalija na biološku raznolikost i okoliš;

AS. budući da svjetlosno onečišćenje mijenja prirodne razine noćnog svjetla za ljude, životinje i biljke, čime negativno utječe na biološku raznolikost, primjerice, neravnotežom migracijske, noćne i reproduktivne aktivnosti životinja, što dovodi i do gubitka života insekata i oprašivača, koje umjetno svjetlo privlači;

AT. budući da su prema izvješću Zajedničkog istraživačkog centra iz 2020.[41] invazivne strane vrste (IAS) sada prisutne u svim ekosustavima i posebno prijete urbanim ekosustavima i travnjacima;

AU. budući da će trenutni negativni trendovi u biološkoj raznolikosti i ekosustavima narušiti napredak ne samo u pogledu ekoloških ciljeva održivog razvoja, već i u pogledu ciljeva koji se odnose na siromaštvo, glad, zdravlje, vodu, gradove i klimu; budući da se stoga gubitak i degradacija biološke raznolikosti ne smiju smatrati samo ekološkim pitanjima već i razvojnim, gospodarskim, socijalnim i moralnim pitanjima;

AV. budući da se gotovo 80 % biološke raznolikosti EU-a trenutno nalazi u njezinim najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i teritorijima[42];

AW. budući da EU i njegove države članice, zajedno sa svojim obvezama iz prava EU-a o usklađenosti politika u vanjskom djelovanju, moraju poštovati svoje međunarodne obveze u pogledu biološke raznolikosti i ljudskih prava u skladu s obvezom iz Povelje EU-a prema kojoj se visoka razina zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete okoliša moraju uključiti u politike EU-a i u skladu s načelom održivog razvoja;

AX. budući da se radom posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i okoliš utire put oblikovanju pravnog okvira obveza u pogledu ljudskih prava povezanih s očuvanjem i održivom upotrebom biološke raznolikosti; budući da se posljednjih godina u cijelom svijetu znatno povećao broj napada na borce za ljudska prava;

AY. budući da se procjenjuje da je najmanje jedna četvrtina svjetskog zemljišta u vlasništvu autohtonih naroda i lokalnih zajednica koji njime upravljaju, koriste ga ili ga nastanjuju; budući da se Deklaracijom UN-a o pravima autohtonih naroda priznaju kolektivna i individualna prava autohtonih naroda; budući da autohtoni narodi i lokalne zajednice imaju ključnu ulogu u očuvanju svjetske biološke raznolikosti, a globalni ciljevi za biološku raznolikost ne mogu se postići bez priznavanja njihovih prava;

AZ. budući da i zakonita i nezakonita trgovina divljom faunom i florom i njihova uporaba značajno doprinose smanjenju biološke raznolikosti, a uništavanje prirodnih staništa i iskorištavanje divlje faune i flore povezani su s pojavom i širenjem zaraznih bolesti[43];

BA. budući da je prema podacima IPBES-a i Međuvladinog panela o klimatskim promjenama morska biološka raznolikost ozbiljno ugrožena[44]; budući da je Europska agencija za okoliš izdala upozorenja o trenutačnom stanju degradacije europskog morskog okoliša i nužnosti hitne obnove naših morskih ekosustava rješavanjem pitanja utjecaja ljudskih aktivnosti na morski okoliš[45]; budući da su morska žarišta kao što su koraljni grebeni, šume mangrova i dna prekrivena morskom travom vrlo narušena i ugrožena klimatskim promjenama i onečišćenjem;

BB. budući da je ocean cjelina te je njegovo dobro ekološko stanje ključno za osiguravanje njegove otpornosti i kontinuiranog pružanja usluga ekosustava kao što su apsorpcija CO2 i proizvodnja kisika; budući da klimatski mehanizmi ovise o zdravlju oceanskih i morskih ekosustava koji su trenutačno pod utjecajem globalnog zatopljenja, onečišćenja, prekomjernog iskorištavanja morske biološke raznolikosti, zakiseljavanja, deoksigenacije i erozije obale; budući da Međuvladin panel o klimatskim promjenama podsjeća na to da su oceani dio rješenja za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu njima[46];

BC. budući da 80 % morskog otpada dolazi s kopna i da se u našim oceanima akumuliralo 150 milijuna tona plastike[47]; budući da se 80 % gradskih komunalnih otpadnih voda ispušta u more; budući da na površini ukupna masa plutajućeg otpada čini samo 1 % plastike bačene u ocean[48];

BD. budući da plavo gospodarstvo pruža stvarnu priliku za održivi razvoj pomorskih i obalnih djelatnosti;

BE. budući da bi trebalo poticati zajedničke inicijative građana, općina, udruga, poduzeća, obrazovnih ustanova i svih drugih društvenih dionika u pogledu zaštite i obnove biološke raznolikosti;

BF. budući da uspješna provedba Strategije zahtijeva učinkovitu suradnju na razini EU-a i država članica, uključujući sve dionike;

Trenutno stanje biološke raznolikosti

1. pozdravlja novu Strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030. i njezinu razinu ambicije;

2. pozdravlja, nadalje, glavnu ambiciju da do 2050. svi svjetski ekosustavi budu obnovljeni, otporni i primjereno zaštićeni; naglašava da je potrebno uložiti krajnji napor da se taj cilj što prije postigne;

3. smatra da bi pri provedbi Strategije trebalo osigurati dosljednost s drugim strategijama europskog zelenog plana, kao što je Strategija „od polja do stola”; prepoznaje važnost triju dimenzija održivog razvoja: ekološke, ekonomske i socijalne; podsjeća da ekološka dimenzija, uključujući biološku raznolikost i očuvanje ekosustava, podupire druge dvije dimenzije te da je temeljna osnova za održivi razvoj i postizanje ciljeva održivog razvoja;

4. podsjeća da postoji hitna potreba za jačanjem pomorske vizije u novim strategijama Europske unije, posebno u pratećim dokumentima zelenog plana za Europu, Strategije za bioraznolikost i Strategije „od polja do stola”;

5. poziva Komisiju da svaki zakonodavni prijedlog temelji na sveobuhvatnoj procjeni učinka u kojoj se razmatraju pojedinačni i kumulativni učinci te troškovi djelovanja i nedjelovanja u smislu neposrednih i dugoročnih učinaka;

6. poziva Komisiju da, u svrhu procjena učinaka, jedini alat koji se trenutačno upotrebljava za ocjenu ekoloških aspekata nadopuni alatima koji proučavaju učinke povezane s bioraznolikošću, upotrebom resursa i onečišćenjem;

7. podsjeća na zaključke izvješća IPBES-a iz 2019., prema kojima priroda propada dosad nezabilježenom brzinom u ljudskoj povijesti, a oko milijun vrsta od više od osam milijuna koliko ih je ukupno procijenjeno u opasnosti je od izumiranja;

8. napominje da je ovo treća strategija za biološku raznolikost kojom se nastoji zaustaviti gubitak biološke raznolikosti u EU-u; međutim, žali zbog činjenice da se biološka raznolikost u EU-u i dalje smanjuje; duboko žali zbog toga što EU nije ostvario ciljeve Strategije za biološku raznolikost do 2020. ni globalne ciljeve za biološku raznolikost iz Aichija;

9. naglašava da se Strategijom za bioraznolikost do 2030. moraju u potpunosti ostvariti njezini ciljevi; potiče Komisiju i države članice da se obvežu na znatne dodatne mjere za očuvanje i obnovu biološke raznolikosti kako bi se u potpunosti ispunili novi ciljevi, koji bi trebali biti jasno definirani i mjerljivi;

10. naglašava da je pandemija bolesti COVID-19 još jednom pokazala važnost holističke primjene načela „Jedno zdravlje” u donošenju politika, što odražava činjenicu da su zdravlje ljudi, životinje i okoliš međusobno povezani i da su hitno potrebne korjenite promjene u cijelom društvu; naglašava važnu ulogu Komisije u koordinaciji i podupiranju pristupa „jedno zdravlje” u EU-u te zalaganju za njega na međunarodnim forumima; poziva na hitno promišljanje i usklađivanje trenutačnih politika Unije s potrebnim promjenama;

11. napominje da temeljni uzroci pandemije uključuju iste globalne promjene u okolišu koje dovode do gubitka biološke raznolikosti i klimatskih promjena[49], kao što su prenamjena zemljišta te zakonita i nezakonita trgovina divljom faunom i florom i njihova potrošnja; ističe da rizik od pandemije može značajno smanjiti smanjenjem ljudskih aktivnosti koje dovode do gubitka biološke raznolikosti te da je trošak smanjenja rizika od pandemije 100 puta manji od troškova odgovora na pandemije[50];

12. kako bi se suzbili zdravstveni rizici za ljude, životinje i okoliš, poziva države članice i Komisiju da u potpunosti uzmu u obzir znanstvene dokaze, izvješća i preporuke o zoonozi i pandemijama, uključujući izvješće s radionice IPBES-a o gubitku biološke raznolikosti i pandemijama[51], izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš od 6. srpnja 2020. naslovljeno „Sprečavanje sljedeće pandemije – zoonotske bolesti i kako razbiti lanac prijenosa”[52] i tripartitni sažetak Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) o podjeli odgovornosti i koordiniranju globalnih aktivnosti za rješavanje pitanja zdravstvenih rizika na dodirnim točkama ljudskih i životinjskih ekosustava,[53];

13. pozdravlja predviđeno pojačanje djelovanja EU-a protiv pandemija i drugih zdravstvenih prijetnji u okviru Europske zdravstvene unije[54], uključujući uspostavu plana EU-a za zdravstvenu krizu i pandemiju kako je predviđeno novim prijedlogom Komisije o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju[55], koji bi trebao uključivati pandemije zoonotskog podrijetla;

Zaštita i obnova

14. snažno podupire ciljeve EU-a u pogledu zaštite najmanje 30 % morskih i kopnenih područja EU-a, koja obuhvaćaju dovoljno raznolik raspon staništa i ekosustava kao što su šume, močvarna područja, tresetišta, travnjaci i obalni ekosustavi, i stroge zaštite najmanje 10 % morskih i kopnenih područja EU-a, uključujući sve preostale primarne šume i prašume te druge ekosustave bogate ugljikom; naglašava da bi ti ciljevi trebali biti obvezujući i da bi ih države članice trebale provoditi na nacionalnoj razini, u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima te u skladu sa znanstveno utemeljenim kriterijima i potrebama biološke raznolikosti, uzimajući u obzir razlike u veličini i udjelu prirodnih područja u svakoj državi članici te regionalne i lokalne okolnosti;

15. naglašava da bi ta zaštićena područja trebala stvoriti ekološki dosljednu i reprezentativnu mrežu zaštićenih područja, koja se temelji na postojećim zaštićenim područjima; naglašava da se osim povećanja površine zaštićenih područja mora osigurati njihova kvaliteta, uključujući dostatnim financiranjem i provedbom jasnih i učinkovitih planova očuvanja, pravilnim upravljanjem, adekvatnim praćenjem, kontrolama i pravnom provedbom relevantnog zakonodavstva;

16. podsjeća da bi prema međunarodnim preporukama Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) u svim kategorijama zaštićenih područja trebalo zabraniti sve industrijske aktivnosti i razvoj infrastrukture koji su štetni za okoliš[56];

17. naglašava da se mora utvrditi jasna definicija stroge zaštite; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama razjasni koje se vrste ljudskih aktivnosti potencijalno mogu smatrati dopuštenima pod strogim statusom zaštite kada se prirodni procesi u osnovi ne remete i ako su u skladu s ekološkim zahtjevima tih područja, na temelju procjene svakog pojedinačnog slučaja koja se temelji na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama;

18. napominje da će, kako bi se postigli ciljevi iz Strategije za bioraznolikost do 2030., isto tako biti potrebno spriječiti degradaciju preostalog morskog i kopnenog područja EU-a; poziva na donošenje mjera kako bi se riješilo pitanje gubitka biološke raznolikosti izvan zaštićenih područja; podsjeća da obnavljanje prirode i ekosustava u zaštićenim područjima ne može nadoknaditi daljnji gubitak biološke raznolikosti i propadanje ekosustava izvan tih područja;

19. ističe važnost uključivanja prekomorskih zemalja i teritorija u rad na očuvanju i obnovi;

20. smatra da je važno uzeti u obzir biogeografske regije i usvojiti pristup zaštićenih područja na svim razinama uprave koji uključuje države članice koje ocjenjuju potrebu za financijskom potporom i kompenzacijskim mjerama u kontekstu određivanja zaštićenih područja; naglašava da je potrebno uključiti sve relevantne dionike, uključujući vlasnike zemljišta;

21. podsjeća da EU ima najveću koordiniranu mrežu zaštićenih područja na svijetu;

22. podsjeća na obvezu da se spriječi pogoršanje trendova očuvanja i stanja svih zaštićenih staništa i vrsta do 2030. te da se osigura da na razini država članica barem 30 % vrsta i staništa koja trenutno nemaju povoljan status bude u toj kategoriji ili pokazuje snažan pozitivan trend; smatra, međutim, da bi trebalo što prije postići povoljno stanje očuvanosti za sve zaštićene vrste i staništa u skladu s Direktivom o pticama[57] i Direktivom o staništima[58]; naglašava da postoje obveze da se spriječi propadanje vrsta; poziva Komisiju da, zajedno s Europskom agencijom za okoliš, odredi jasnu referentnu vrijednost kako bi se osiguralo usklađeno i redovito izvještavanje i otklonili nedostaci u trenutnoj metodologiji za procjenu trendova;

23. poziva države članice da unaprijede kvalitetu i cjelovitost svojih sustava praćenja za mrežu Natura 2000, uključujući praćenje učinkovitosti upravljanja; naglašava važnost specijaliziranih tijela za upravljanje i planova za upravljanje područjima; naglašava da prema brifingu Europske agencije za okoliš[59] postojeći standardi učinkovitosti upravljanja nisu dovoljno poznati i razumljivi stručnjacima; poziva Komisiju i države članice da provedu usmjereniju izgradnju kapaciteta i pruže bolje smjernice o učinkovitosti upravljanja za procjenu i poboljšanje upravljanja mrežom Natura 2000, među ostalim upotrebom globalnih standarda za evaluacije učinkovitosti upravljanja zaštićenim područjima (PAME), kao što je zeleni popis zaštićenih područja i područja očuvanja IUCN-a; također poziva Komisiju da ažurira smjernice za prilagodljivo upravljanje u inicijativi Natura 2000, koje uključuju razmatranje potencijalnih utjecaja klimatskih promjena na vrste i ekosustave;

24. poziva države članice da zaštite genetsku raznolikost divljih vrsta odgovarajućim mjerama očuvanja;

25. žali zbog toga što države članice EU-a nisu postigle cilj dobrog ekološkog stanja u morskim vodama do 2020. iz Okvirne direktive o pomorskoj strategiji; poziva Komisiju da ojača mrežu zaštićenih morskih područja boljom povezanošću, pojačanim upravljanjem, jačim prostornim planiranjem, sustavnim procjenama i provedbom;

26. izražava zabrinutost zbog stanja slatkovodnih ekosustava i vrsta;  konstatira da je od 1970. do 2016. najozbiljniji pad na svijetu bio u Europi i iznosio je 93 %[60];

27. naglašava da je većina kopnene biološke raznolikosti u šumovitim područjima; primjećuje mala poboljšanja u stanju očuvanosti za nekoliko vrsta šuma[61], ali stanje očuvanosti šumskih staništa i vrsta obuhvaćenih zakonodavstvom EU-a u području prirode ne pokazuje bitne znakove poboljšanja[62]; naglašava da je od 2011. do 2020. gotovo trećina šuma u EU-u klasificirana kao loše očuvana (31 %), a više od polovine šuma kao vrlo loše očuvana (54 %)[63];

28. ističe loše stanje europskih šuma; ističe da je u nekim biogeografskim regijama samo 5 % šumskih staništa iz Priloga I. u povoljnom stanju očuvanosti[64]; naglašava da zbog Strategije za bioraznolikost države članice moraju spriječiti pogoršanje trendova očuvanja i stanja svih zaštićenih staništa i vrsta; primjećuje znatne razine daljnjeg pogoršanja šumskih ekosustava u nepovoljnom stanju očuvanosti u većini biogeografskih regija[65];

29. sa zabrinutošću primjećuje prijavljene znatne gubitke šumskih vrsta i staništa; podsjeća da je u Europi pet vrsta šumskog drveća izumrlo u divljini, 42 vrste šumskog drveća kritično su ugrožene, a 107 vrsta šumskog drveća je ugroženo;

30. smatra da je važno i hitno osigurati strogu zaštitu svih preostalih primarnih i starih šuma; naglašava da je samostalni razvoj šuma koji omogućuje starenje prirodnih šuma ključan u povećanju površine područja starih šuma; pozdravlja aktualne participativne procese definiranja, mapiranja i praćenja primarnih i starih šuma;

31. poziva države članice da unaprijede svoja nacionalna zakonodavstva jačanjem zaštite od nezakonite sječe stabala; poziva Komisiju i države članice da usklade postojeće podatke, popune praznine u vezi s lokacijom primarnih i starih šuma, da stvore bazu podataka o svim potencijalnim lokacijama koja retroaktivno ispunjavaju kriterije za stare i primarne šume u 2020., te da uvedu privremeni moratorij na sječu na svim tim lokacijama kako bi se spriječilo njihovo namjensko uništavanje i kako bi se bez odgode zakonski osigurao status neintervencije na potvrđenim lokacijama;

32. snažno pozdravlja posvećenost izradi zakonodavnog prijedloga o planu EU-a za obnovu prirode, uključujući u pogledu obvezujućih ciljeve obnove, te ponovno poziva na postavljanje cilja obnove najmanje 30 % kopnenih i morskih područja EU-a[66], koji bi svaka država članica trebala u potpunosti provesti na cijelom svojem državnom području, unutar i izvan zaštićenih područja, na temelju potreba u pogledu bioraznolikosti i ekosustava koje odražavaju posebne značajke dotične zemlje; naglašava da bi se ciljevi obnove trebali nadovezivati na postojeće zakonodavstvo EU-a i da bi se naporima u pogledu obnove u najvećoj mogućoj mjeri trebala podupirati prirodna regeneracija;

33. smatra da bi uz opći cilj obnove zakonodavni prijedlog o planu EU-a za obnovu prirode trebao uključivati i posebne ciljeve usmjerene na ekosustave, staništa i vrste na razini EU-a i država članica na temelju njihovih ekosustava, s posebnim naglaskom na ekosustavima s dvostrukom svrhom koja uključuje obnovu bioraznolikosti te ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama; naglašava da bi taj instrument trebao obuhvaćati šume, travnjake, močvarna zemljišta, oprašivače na tresetištima, rijeke slobodnog toka, obalna područja i morske ekosustave; naglašava da se nakon obnove ne bi smjelo dopustiti propadanje ekosustava; smatra da se napredak u postizanju ciljeva obnove mora redovito ocjenjivati i na razini država članica i na razini EU-a, među ostalim primjenom srednjoročnih ciljeva koji vode prema postizanju ciljeva za 2030.;

34. naglašava da je potrebno razviti pozitivne poticaje i participativne procese kako bi se povećala predanost obnovi bioraznolikosti;

35. snažno ističe važnost potpune integracije ciljeva EU-a za obnovu prirode u druge povezane politike i strategije; ponavlja poziv da se utvrde obvezujući ciljevi za obnovu šuma[67], uključujući povećanje i obnovu povezanosti šuma; traži da se u plan za obnovu prirode uključi vraćanje najmanje 25 000 km rijeka u prirodno stanje vodotoka u EU-u i to uklanjanjem prepreka i obnovom poplavnih područja;

36. duboko žali zbog smanjenja brojnosti oprašivača, koji su ključan pokazatelj zdravlja okoliša; naglašava da to smanjenje ne predstavlja samo gubitak bioraznolikosti već i prijetnju sigurnosti opskrbe hranom; ponavlja stajalište izraženo u Rezoluciji o inicijativi EU-a za oprašivače i poziva na hitnu reviziju te inicijative; ističe da bi revidirana inicijativa trebala uključivati novi okvir za praćenje oprašivača na razini EU-a koji bi uključivao čvrste mjere, jasne vremenski ograničene ciljeve i pokazatelje, među njima i pokazatelje učinka, te potrebnu izgradnju kapaciteta;

37. podsjeća na svoj prigovor od 23. listopada 2019. u pogledu procjene učinka sredstava za zaštitu bilja na pčele medarice [68] i izražava žaljenje zbog toga što države članice nisu službeno usvojile smjernice EFSA-e o pčelama; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da se revizijom smjernica EFSA-e o pčelama i budućim provedbenim aktima zajamči barem jednaka razina zaštite kao ona koja je utvrđena 2013. te koja se odnosi i na akutnu i na kroničnu toksičnost i toksičnost za ličinke te obuhvaća divlje oprašivače; naglašava potrebu za većom transparentnošću u postupku preispitivanja; napominje da EFSA dizajnira vlastiti sustav izrade modela, ApisRAM, za koji se očekuje da će biti usklađeniji s biologijom pčela nego BeeHAVE i biti manje podložan sukobima interesa;

38. ističe važnost velike raznolikosti obilježja krajobraza na poljoprivrednim područjima kada je riječ o doprinosu bioraznolikosti i zaštiti i obnovi stanja oprašivača, kao i ulogu pčelara; naglašava da povećanje zelenih površina u urbanim područjima također može doprinijeti tim ciljevima; poziva države članice da u svoje nacrte strateških planova uključe mjere usmjerene na različite skupine oprašivača;

Uzročnici gubitka bioraznolikosti

39. naglašava da se mjerama Strategije za bioraznolikost za 2030. mora na odgovarajući način obuhvatiti svih pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi: promjene u korištenju tla i mora, izravno iskorištavanje organizama, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste; naglašava da bi se također trebalo odgovoriti na dublje uzroke promjena, ili neizravne pokretače, kao što su neodrživi obrasci proizvodnje i potrošnje, dinamika stanovništva, trgovina, tehnološke inovacije i modeli upravljanja;

Promjene u korištenju tla i mora

40. naglašava da bioraznolikost tla omogućuje ključne usluge ekosustava i ublažava klimatske promjene, zbog čega je ona jedan od najvažnijih elemenata kopnenih ponora ugljika; sa zabrinutošću primjećuje da se degradacija tla povećava i da ne postoji posebno zakonodavstvo EU-a za to područje; uviđa da u različitim zakonima postoje neke odredbe koje neizravno doprinose zaštiti tla, ali smatra da je to dovelo do djelomične zaštite i vrlo rascjepkanog upravljanja u EU-u; stoga poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog za uspostavu zajedničkog okvira za zaštitu i održivo korištenje tla, uz puno poštovanje načela supsidijarnosti, te za efektivno uključivanje navedene zaštite u sve relevantne politike EU-a;

41. naglašava da bi se taj zajednički okvir za tlo trebao pozabaviti svim glavnim prijetnjama za tlo, uključujući gubitak bioraznolikosti tla, gubitak organskih tvari u tlu, onečišćenje, salinizaciju, zakiseljavanje, dezertifikacija, eroziju i brtvljenje tla; ističe da u njega treba uključiti zajedničke definicije, jasne ciljeve i okvir za praćenje; također podržava uspostavu posebnog cilja za dekontaminaciju;

42. naglašava da je zdravo tlo, uključujući njegovu plodnost i strukturu, ključno za poljoprivredni sektor; ističe negativan utjecaj koje na tlo imaju, između ostalog, neodržive poljoprivredne i šumarske prakse, prenamjena zemljišta, građevinske aktivnosti, brtvljenje tla i industrijske emisije; naglašava da bi trebalo primjenjivati metode sječe šuma i poljoprivrede koje su manje štetne za tlo;

43. poziva Komisiju da revidira Direktivu 2010/75/EU o industrijskim emisijama i Direktivu 2006/21/EZ o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala kako bi se bolje odgovorilo na problem propadanja tla zbog industrijskih i rudarskih aktivnosti; podsjeća na svoj poziv za uspostavu cilja oporabe materijala za iskopana tla[69];

44. apelira na države članice da, u skladu s načelom predostrožnosti i načelom poduzimanja preventivnih mjera te vodeći računa o rizicima i negativnim učincima na klimu, okoliš i bioraznolikost do kojih dolazi pri hidrauličkom frakturiranju radi crpljenja nekonvencionalnih ugljikovodika, ne odobravaju nikakve nove aktivnosti hidrauličkog frakturiranja u EU-u te da zaustave sve postojeće aktivnosti;

45. podsjeća da se EU na temelju Konvencije UN-a o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD) obvezao na postizanje neutralnosti degradacije zemljišta[70] do 2030., ali da se taj cilj vjerojatno neće ostvariti, kako je zaključeno u tematskom izvješću Revizorskog suda[71]; žali zbog toga što unatoč prijetnji koju dezertifikacija predstavlja za bioraznolikost, plodnost tla, prirodnu otpornost zemljišta, proizvodnju hrane i kvalitetu vode, i unatoč činjenici da se trinaest država članica izjasnilo da su pogođene dezertifikacijom prema UNCCD-u, Komisija učinkovito ne rješava to pitanje; stoga poziva Komisiju da bude ambicioznija i da bez odgađanja predstavi strategiju u pogledu dezertifikacije i degradacije zemljišta na razini EU-a;

46. konstatira da su u EU-u urbanizacija i rekreacijske aktivnosti uzrok 13 % svih prijavljenih pritisaka na prirodu te 48 % svih morskih pritisaka[72]; ističe da zelena urbana područja i zelena infrastruktura mogu pružiti usluge ekosustava kojima se podupire bioraznolikost i kojima se doprinosi tjelesnoj i mentalnoj dobrobiti stanovništva;

47. podržava namjeru Komisije da uspostavi platformu EU-a za urbanu ekologizaciju; poziva Komisiju da postavi konkretne ambiciozne obvezujuće ciljeve u vezi s urbanom biološkom raznolikošću, rješenjima utemeljenima na prirodi i pristupima utemeljenima na ekosustavima, te zelenom infrastrukturom, od kojih će koristi imati i ljudi i divlja fauna i flora te koji će doprinijeti općim ciljevima biološke raznolikosti; ističe da je potrebno uključiti mjere kao što su minimalni udio zelenih krovova na novim zgradama, potpora urbanoj poljoprivredi, uključujući, prema potrebi, sadnju voćki, jamčenje nekorištenja kemijskih pesticida i smanjenje upotrebe gnojiva na gradskim zelenim površinama EU-a te povećanje broja zelenih površina u skladu s brojem stanovnika, uz istodobno rješavanje problema nejednakosti u pristupu zelenim površinama; nadalje poziva Komisiju i države članice da prošire kopnene i morske ekološke koridore u urbanim područjima, među ostalim razvojem transeuropske mreže za zelenu infrastrukturu (TEN-G), povezane s transeuropskom mrežom prirodnih područja (TEN-N);

Izravno iskorištavanje organizama

48. podupire ciljeve za 2030. u skladu s kojima bi najmanje 25 % poljoprivrednog zemljišta trebalo biti obuhvaćeno ekološkim upravljanjem poljoprivrednim gospodarstvima, što bi srednjoročno i dugoročno trebalo povećati; nadalje, snažno pozdravlja cilj da najmanje 10 % poljoprivrednog zemljišta ima obilježja krajobraza visoke raznolikosti, što bi se trebalo provesti na odgovarajućoj razini kako bi se osigurala ekološka povezanost staništa na obrađenim površinama i među njima; naglašava da bi oba cilja trebala biti ugrađena u zakonodavstvo EU-a i da bi ih svaka država članica trebala provesti, također u okviru strateških planova zajedničke poljoprivredne politike (ZPP);

49. s velikom zabrinutošću konstatira da se, prema izvješću Revizorskog suda o biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima, broj i raznolikost vrsta na poljoprivrednim zemljištima u EU-u stalno smanjuju; izražava žaljenje zbog činjenice da u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2020. nisu utvrđeni mjerljivi ciljevi i mjere u području poljoprivrede, što otežava ocjenu napretka; podsjeća da je praćenje rashoda u okviru ZPP-a za bioraznolikost bilo nepouzdano i da je primjetan nedostatak koordinacije između politika i strategija EU-a, što je među ostalim rezultiralo time da se njima nije odgovorilo na problem smanjenja genetske raznolikosti[73]; poziva Komisiju da slijedi preporuke Revizorskog suda o biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima i da se osloni na iskustva stečena u okviru Strategije za bioraznolikost za 2030.[74];

50. smatra da se poljoprivreda EU-a mora preobraziti kako bi postala održiva i kako bi se osigurali visoki standardi dobrobiti životinja, u skladu s ekološkom i klimatskom tranzicijom, uz što manju upotrebu fosilnih i kemijskih inputa i što manje liječenja antibioticima; naglašava da bi poljoprivreda trebala doprinijeti zaštiti i obnovi bioraznolikosti;

51. smatra da je s obzirom na moguće socioekonomske učinke nužno da se poljoprivrednicima pruži potpora, uključujući financijska potpora, te osigura osposobljavanje u kontekstu prijelaza na održive poljoprivredne sustave kako bi se promicale agroekološke i druge inovativne održive prakse; stoga ističe da je važno osigurati jasno definiranu i dostatnu financijsku potporu, među ostalim i u okviru višegodišnjeg financijskog okvira, kako bi se doprinijelo postizanju tih ciljeva, te u tom pogledu poziva države članice da u te svrhe iskoriste strateške planove u okviru ZPP-a i njegove zelene komponente, uz istodobno razvijanje rješenja za zaštitu bioraznolikosti koja su od koristi svima;

52. poziva Komisiju da izradi strategiju kojom će se lokalnim lancima vrijednosti pružiti potpora u postizanju predloženih ciljeva i naglašava da je malim poljoprivrednim poduzećima potrebna posebna potpora kako bi mogla doprinijeti strategiji;

53. pozdravlja činjenicu da je ekološki uzgoj prepoznat kao jedna od temeljnih sastavnica na putu EU-a prema održivijim prehrambenim sustavima, naročito u kontekstu bioraznolikosti, i u ostvarenju ciljeva javne politike povezanih s gospodarskim razvojem, zapošljavanjem u ruralnim područjima, zaštitom okoliša i klimatskom politikom; ističe važnost europskog akcijskog plana za ekološku poljoprivredu kada je riječ o većem prihvaćanju te prakse;

54. ističe da razvoj ekološke proizvodnje hrane mora biti popraćen razvojem tržišta i opskrbnog lanca te mjerama kojima se potiče potražnja za ekološkom hranom, između ostalog, u vidu javne nabave i širokog raspona promotivnih mjera, istraživanja, inovacija, osposobljavanja i prijenosa znanstveno utemeljenog znanja, kako bi se poduprli stabilnost tržišta ekoloških proizvoda i pravedne naknade za poljoprivrednike te promicale mjere za potporu mladih ekoloških poljoprivrednika; naglašava potrebu za razvojem cjelokupnog ekološkog prehrambenog lanca kako bi se omogućila lokalna prerada i distribucija ekološke proizvodnje EU-a;

55. konstatira da će se doprinos tim ciljevima na razini Unije razlikovati od države članice do države članice ovisno o stupnju razvoja njihovih ekoloških sektora te stoga poziva na definiranje nacionalnih ciljeva; ističe da se ti ciljevi neće ostvariti bez snažne financijske potpore, kvalitetnih programa osposobljavanja i savjetodavnih usluga; poziva države članice da slijedom toga oblikuju svoje strateške planove u okviru ZPP-a, a Komisiju poziva da osigura djelotvornost tih strateških planova;

56. podsjeća da je bitno poticati kolektivni pristup, uz iskorištavanje njegova multiplikacijskog učinka, kako bi se promicale mjere Strategije za bioraznolikost te poziva Komisiju da promiče i podupire povezana društva, kao što su poljoprivredno-prehrambene zadruge, pri provedbi mjera za zajedničku zaštitu bioraznolikosti;

57. ističe ključnu ulogu koju bi ZPP trebao imati u zaštiti i promicanju biološke raznolikosti poljoprivrednih zemljišta, zajedno s drugim politikama europskog zelenog plana; žali zbog toga što ZPP nije bio učinkovit u preokretanju trenda smanjenja bioraznolikosti, koji traje desetljećima; podsjeća na to da poljoprivredna produktivnost i otpornost ovise o bioraznolikosti, koja je ključna za jamčenje dugoročne održivosti i otpornosti naših prehrambenih sustava te sigurnosti opskrbe hranom; smatra da male promjene uvedene u okviru raznih reformi ZPP-a nisu dale snažan signal poljoprivrednicima da promijene svoje prakse te je mišljenja da je potrebna značajna promjena koja će proizaći iz iskustva u pogledu klimatske krize i krize bioraznolikosti i predviđanja u vezi s njima;

58. ponavlja da bi ZPP trebao biti u potpunosti usklađen s povećanim ciljevima EU-a u području klime i bioraznolikosti; apelira na Komisiju i države članice da primjenjuju strateške planove u okviru ZPP-a za provedbu ciljeva Strategije za bioraznolikost za 2030. i strategije „od polja do stola”, uključujući ciljeve koji se odnose na daljnje uključivanje agroekoloških pristupa i pristupa koji pogoduju bioraznolikosti, te apelira na države članice da pri utvrđivanju standarda uvjetovanosti postave ambiciozne polazne vrijednosti za održivost i bioraznolikost te da osiguraju ambiciozan i brz razvoj i primjenu mjera, posebno ekoloških programa i poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera; naglašava da bi za obnovu trebalo namijeniti adekvatna financijska sredstva; poziva države članice da u tu svrhu nadopunjuju preporuke Komisije;

59. poziva države članice da razviju potrebne mjere koje se odnose na obilježja krajobraza visoke raznolikosti, posebno u sklopu strateških planova u okviru ZPP-a, uz primjenu primjerice živica ili graničnih pojaseva, kojima bi se također trebala promicati ekološka međupovezanost staništa i stvaranje zelenih koridora;

60. ističe potrebu za jačanjem okvira za praćenje u okviru ZPP-a, među ostalim razvojem pouzdanijih pokazatelja za mjerenje njegovih učinaka; poziva Komisiju da provede neovisnu procjenu objedinjenog očekivanog učinka nacionalnih strateških planova nakon što oni budu odobreni; poziva Komisiju da, ako se tom analizom utvrdi da su napori uloženi u postizanje ciljeva europskog zelenog plana nedovoljni, poduzme odgovarajuće mjere, primjerice da zatraži od država članica da izmijene svoje strateške planove ili da revidira Uredbu o strateškim planovima u okviru ZPP-a prilikom preispitivanja u sredini programskog razdoblja;

61. ističe važnost održive prehrane; ističe da stočarska proizvodnja, među ostalim, može doprinijeti gubitku bioraznolikosti i klimatskim promjenama; smatra da bi Komisija i države članice trebale olakšati usvajanje zdravih i održivih načina prehrane, uključujući prehranu s većim udjelom namirnica biljnog podrijetla, posebno svježeg voća i povrća, te da bi također do 2022. trebale ocijeniti subvencije koje su štetne za dobrobit životinja, s ciljem njihova potpunog ukidanja;

62. izražava žaljenje zbog činjenice da su poljoprivredna proizvodnja i potrošnja sve više usmjerene na ograničeni raspon poljoprivrednih usjeva, te, unutar njih, na ograničeni broj sorti i genotipova; naglašava da je poboljšanje i očuvanje genetske varijabilnosti primjenom prirodnih metoda ključno za promicanje raznolikosti poljoprivrednih ekosustava i za očuvanje lokalnih genetskih resursa, posebno kao repozitorij rješenja za suočavanje s okolišnim i klimatskim izazovima; ističe važnost korištenja lokalnih vrsta i sorti koje su najbolje prilagođene lokalnim ekosustavima;

63. poziva Komisiju da ocijeni može li se razvojem izračuna prirodnog kapitala ograničiti i racionalizirati iskorištavanje ekosustava i utjecaj na ekosustave te na taj način doprinijeti zaustavljanju i preokretanju trenda gubitka bioraznolikosti; međutim, izražava zadršku u pogledu izvedivosti preciznog mjerenja vrijednosti prirode u kvantitativnom smislu i naglašava da priroda ima intrinzičnu vrijednost; u tom pogledu poziva Komisiju da pruži više informacija o mogućoj međunarodnoj inicijativi za izračun prirodnog kapitala;

64. poziva države članice da u sklopu svojih strateških planova u okviru ZPP-a razviju potrebne mjere za promicanje područja bogatih bioraznolikošću, uključujući obilježja krajobraza, kako bi se ostvario cilj prema kojemu bi udio područjâ visoke raznolikosti korisnih za bioraznolikost bio najmanje 10 % (primjerice živica, graničnih pojaseva, područja u kojima se ne upotrebljavaju kemikalije i privremenih zemljišta na ugaru kao i ekstenzivnih poljoprivrednih zemljišta namijenjenih dugoročnoj bioraznolikosti) te kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri promicala međusobna povezanost staništa i stvaranja zelenih koridora i tako maksimalno povećao potencijal bioraznolikosti;

65. primjećuje da proizvodnja krzna, koja uključuje zatvaranje tisuća nepripitomljenih životinja sličnog genotipa i njihov kontakt u neposrednoj blizini i u kronično stresnim uvjetima, može uvelike ugroziti dobrobit životinja i povećati njihovu podložnost zaraznim bolestima, kao što je to bio slučaj s bolesti COVID-19 u populaciji kuna;

66. žali zbog toga što nije ostvarena obveza EU-a da u potpunosti poštuje najviše održive prinose do 2020., što je bio ključni cilj zajedničke ribarstvene politike; naglašava da bi sve riblje populacije trebalo obnoviti na razine iznad onih koje mogu proizvesti najviši održivi prinos, uz poštovanje načela predostrožnosti, te se pobrinuti za to da njihova struktura populacije po dobi i veličini upućuje na zdravi stok; poziva Komisiju i države članice da se bez odgađanja obvežu na potpuni oporavak morskih staništa i ribljih stokova u skladu s najvišim održivim prinosom, koristeći pritom ekosustavni pristup upravljanju ribarstvom, da poboljšaju selektivnost i preživljavanje neciljanih vrsta te da pri provedbi tog pristupa smanje utjecaj ribarstva na morske ekosustave, među ostalim ograničavanjem praksi ili uporaba koje imaju štetne učinke;

67. također podsjeća na činjenicu da u skladu s novom Uredbom o tehničkim mjerama[75]  Komisija mora do 31. prosinca 2020. podnijeti izvješće Parlamentu i Vijeću te da u slučajevima u kojima postoje dokazi da ciljevi nisu ostvareni, Komisija može predložiti mjere;

68. poziva Komisiju da se uhvati u koštac s degradacijom, eutrofikacijom i zakiseljavanjem oceana donošenjem ambicioznog akcijskog plana za zaštitu morskih ekosustava i očuvanje ribolovnih resursa; smatra da bi trebalo donijeti sve moguće mjere, uključujući zakonodavne, kako bi se smanjili mogući negativni učinci gospodarskih i drugih aktivnosti na morska staništa;

69. ističe važnost uspostave područja za oporavak ribljih stokova ili zona potpune zabrane kako bi se omogućio oporavak ribljih populacija, uključujući u područjima za rast i mriještenje; naglašava važnost zabrane svih ribolovnih i drugih aktivnosti ekstrakcije u zonama potpune zabrane;

70. snažno podupire cilj nulte tolerancije u pogledu nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (NNN); podsjeća da ribolov NNN ima izuzetno negativne posljedice na stanje stokova, morske ekosustave, biološku raznolikost i konkurentnost ribara iz EU-a; traži veću usklađenost između trgovinskih i ribarstvenih politika u EU-u kako bi se omogućilo djelotvorno rješavanje problema ribolova NNN;

71. poziva Komisiju da uspostavi ekosustavni pristup svim uzročnicima gubitka morske bioraznolikosti kojim će se uzeti u obzir pritisak ribarstva na stokove, bioraznolikost i morske ekosustave, ali i drugi čimbenici kao što su onečišćenje, klimatske promjene, pomorski promet te obalne i priobalne upotrebe, uključujući preko procjena učinka na ekosustav svih ribolovnih i drugih morskih aktivnosti, uzimajući u obzir sposobnost ekosustava da doprinesu ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama te interakcije između plijena i grabežljivaca;

72. poziva Komisiju i države članice da na temelju najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja poduzmu mjere za promicanje razvoja i provedbe metoda za veću dobrobit pri ulovu, iskrcaju i usmrćivanju ribe;

73. smatra da je važno osigurati da prakse uzgoja ribe budu održive i utemeljene na visokoj dobrobiti riba; smatra da bi se akvakulturna proizvodnja trebala temeljiti na održivim metodama proizvodnje, kao što su ekstenzivne metode i upotreba algi, školjkaša, sustava uzgoja u ribnjacima i akvakulture laguna, koji mogu pružiti važne funkcije i usluge ekosustava, uključujući održavanje močvarnih staništa, te smanjiti pritisak na resurse i bioraznolikost, uz smanjenje emisija ugljika i osiguravanje hrane; izražava zabrinutost u pogledu hvatanja ribe lovi isključivo za prehranu riba mesojeda iz uzgoja te smatra da bi tu praksu hvatanja ribe trebalo postupno ukinuti i zamijeniti održivom alternativom; ističe da je potrebno osigurati da administrativni postupci povezani s akvakulturom budu jasni i da se mogu u potpunosti provesti; traži od Komisije da po potrebi ažurira svoje smjernice o akvakulturi i područjima mreže Natura 2000;

74. sa zabrinutošću primjećuje da se rašireno fizičko uznemiravanje morskog dna u obalnim vodama EU-a nastavlja, posebno zbog korištenja povlačnih pridnenih mreža[76], koje je FAO prepoznao kao ribolovni alat koji najviše doprinosi godišnjim razinama odbačenog ulova i koji vrlo štetno utječe na morsko dno, ovisno o načinu ribolova i posebnostima područja u kojima se obavlja ribolov[77]; podsjeća da su pridnene povlačne mreže jedan od najčešćih ribolovnih alata u EU-u[78]; podsjeća na postojeću obvezu prestanka ribolova pridnenim alatima na dubini ispod 400 m u područjima u kojima prema saznanjima ima, ili je vjerojatno da ima, osjetljivih morskih ekosustava; stoga poziva Komisiju i države članice da osiguraju potpunu i učinkovitu provedbu Uredbe (EU) 2016/2336[79], uključujući u pogledu podmorskih planina; nadalje, poziva Komisiju da, nakon ograničenja u Sredozemnom moru[80], ako je to potrebno radi zaštite obalnih ekosustava, ograniči korištenje pridnenih povlačnih mreža u drugim obalnim područjima, uključujući u svojem predstojećem akcijskom planu za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava, kako bi se zajamčile najodrživije i najmanje štetne prakse;

75. naglašava da bi se u planovima upravljanja ribarstvom trebali u obzir uzimati rezultati znanstvenih studija o utjecaju ribolovnih praksi na vrste, staništa, bioraznolikost oceana i morski okoliš te bi oni trebali sadržavati rješenja za uklanjanje utvrđenih negativnih učinaka, među ostalim i ograničavanjem upotrebe tih praksi ili uvođenjem novih tehničkih rješenja za ublažavanje; nadalje ističe da bi usputni ulov osjetljivih vrsta trebalo eliminirati ili smanjiti na razinu koja omogućuje potpuni oporavak te da bi štetu na morskom dnu trebalo svesti na najmanju moguću mjeru;

76. poziva Komisiju da izradi definiciju superkoćarica i da razmotri mjere kojima se ograničavaju njihove aktivnosti u vodama EU-a, što se posebno odnosi na zabranu njihovih aktivnosti u zaštićenim područjima;

77. smatra da je ključno uspostaviti dobru suradnju sa zemljama koje nisu članice EU-a, posebno sa susjednim zemljama, što uključuje promicanje praćenja ribolovnih resursa u vodama izvan EU-a na ekvivalentan način kako bi se osigurao zdrav ekosustav morskih staništa preko granica;

78. podsjeća da ZRP i Uredba o kontroli ribarstva[81] pružaju EU-u regulatorni okvir s posebnim instrumentima za ribarstvo; ističe da je potrebno zajamčiti socioekonomsku održivost za ribare koji su pogođeni prijelazom na ekološke prakse u plavom gospodarstvu, uključujući kada je riječ o s time povezanim potrebama za osposobljavanjem; naglašava da je važno osigurati odgovarajuće financiranje za te svrhe iz Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu i Obzora Europa;

79. traži od Vijeća da proaktivno objavi sve dokumente povezane s donesenim propisima o ukupnom dopuštenom ulovu (TAC), u skladu s preporukom Europskog ombudsmana u predmetu 640/2019/FP;

80. preporučuje kontinuirano prikupljanje podataka kako bi se bolje procijenili kriteriji održivosti i spriječilo uspostavljanje ribolovnih zona tamo gdje je utvrđeno da postoje osjetljivi morski ekosustavi;

81. ustraje u tome da prioritet za zaštićena područja mora biti očuvanje i obnova okoliša te da nijedna aktivnost u tim područjima ne bi smjela ugroziti taj cilj; poziva Komisiju i države članice da zabrane štetne ljudske aktivnosti u zaštićenim morskim područjima; apelira na Komisiju da osigura da se u nacionalnim prostornim planovima za morska područja odgovori na pitanje osjetljivosti vrsta i staništa na ljudske pritiske u svim morskim područjima;

82. naglašava važnost jačanja i učinkovite provedbe postojećih zaštićenih morskih područja, posebno u žarištima bioraznolikosti; poziva Komisiju i države članice da kao prioritet izrade posebne planove upravljanja za ta područja u kojima će se utvrditi jasni ciljevi očuvanja i učinkovite mjere praćenja, nadzora i kontrole; osobito apelira na države članice da ubrzaju razvoj i dostavljanje zajedničkih preporuka za upravljanje ribarstvom u svojim zaštićenim morskim područjima u skladu s člankom 11. ZRP-a; smatra da bi se učinci klimatskih promjena na morske vrste trebali u potpunosti uzeti u obzir; nadalje poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama i na temelju najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja predloži kriterije i smjernice za odgovarajuće planiranje upravljanja utvrđenim zaštićenim morskim područjima, među ostalim u ekološkim koridorima, te da olakša suradnju među državama članicama;

83. poziva Komisiju da zaštićena morska područja uračuna u međunarodne ciljeve tek kada se njima bude primjereno upravljalo;

84. smatra da bi nova zaštićena morska područja trebalo uključiti u okvir mreže Natura 2000 te da bi se njima trebalo promicati ekološku povezanost;

85. ističe da zaštićena morska područja, kada su uspješna, mogu donijeti znatne socioekonomske koristi, posebno priobalnim zajednicama te sektorima ribarstva i turizma, kao i da zaštićena morska područja mogu ispunjavati ključne ekološke funkcije za obnovu ribljih stokova te poboljšati njihovu otpornost;

86. naglašava da nova strategija EU-a za šume mora biti usklađena i dosljedna s europskim propisom o klimi i Strategijom za bioraznolikost za 2030.; ističe potrebu za cjelovitom i dosljednom strategijom EU-a za šume kojom se u EU-u jača multifunkcionalna uloga šuma i sektora koji se temelji na šumama i kojom se promiču dalekosežne okolišne, društvene i gospodarske koristi šuma, uz puno poštovanje klimatskih i okolišnih ciljeva EU-a; naglašava potrebu za jasnim davanjem prioriteta, pri čemu klima i zaštita i obnova bioraznolikosti trebaju biti središnji i međusobno povezani ciljevi u novoj strategiji EU-a za šume; poziva da se u plan obnove prirode uključe posebni obvezujući ciljevi za obnovu i daljnju zaštitu šumskih ekosustava, koji bi također trebali biti uključeni u strategiju EU-a za šume; smatra da je potrebno uzeti u obzir različite okolnosti na lokalnoj i regionalnoj razini te razini država članica;

87. ističe potrebu da se u strategiji EU-a za šume poštuje načelo supsidijarnosti i priznaju nadležnosti EU-a u području zaštite okoliša, uključujući šume, te podsjeća da, u skladu s člankom 191. UFEU-a, politika EU-a o okolišu mora, uz  ostale ciljeve, doprinositi očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša te razboritom i racionalnom korištenju prirodnih resursa; podsjeća da se nekoliko zakonodavnih akata EU-a odnosi na šume i upravljanje šumama;

88. poziva EU i države članice da osiguraju najviše standarde okolišne zaštite šuma u svojim unutarnjim i vanjskim politikama;

89. ističe da bi se novom strategijom EU-a za šume trebalo promicati održivo gospodarenje šumama; podsjeća da su se EU i njegove države članice obvezali primjenjivati definicije i načela održivog gospodarenja šumama; napominje, međutim, da Komisija razvija definiciju, na razini EU-a, održivog gospodarenja šumama, koja bi se trebala temeljiti na najvišim standardima održivosti, uz zaštitu bioraznolikosti i važne ponore ugljika kao središnje elemente, te u tom pogledu poziva na uspostavu pokazatelja i pragova povezanih s bioraznolikošću kako bi se dodatno razradio taj koncept; pozdravlja činjenicu da Komisija namjerava pripremiti smjernice za prirodno šumarstvo koje bi trebale biti uključene u provedbu održivog gospodarenja šumama;

90. ističe ulogu šuma u doprinošenju klimatskim ciljevima EU-a; smatra da kao prioritet treba postaviti kružnu i kaskadnu upotrebu šuma i drugih resursa biomase koja ne ugrožava znanstveno utemeljene aktivnosti zaštite i obnove te djelovanje u području klime; upotrebu drva kao građevinskog materijala smatra dobrim primjerom;

91. naglašava potrebu za revizijom i usklađivanjem pravila EU-a o upotrebi biomase za proizvodnju energije s ciljevima Strategije za bioraznolikost za 2030. i europskim propisom o klimi, posebno u okviru Direktive o energiji iz obnovljivih izvora i delegiranih akata na temelju Uredbe o taksonomiji;

92. pozdravlja preuzetu obvezu u pogledu sadnje najmanje tri milijarde novih stabala u EU-u; naglašava da bi se inicijative EU-a za sadnju drveća trebale temeljiti na jasnim ekološkim načelima, samostalnom razvoju šuma, održivom ponovnom pošumljavanju, ozelenjivanju urbanih i prigradskih područja, obnovi, jačanju povezivosti i agrošumarstvu, i to u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama; poziva Komisiju da se pobrine za to da se te inicijative provode samo na način koji je kompatibilan s ciljevima bioraznolikosti te im doprinosi, pri čemu treba voditi računa o tome da ta sadnja ne zamijeni postojeće stare šume i šume velike bioraznolikosti te da doprinese osiguravanju otpornosti, mješovitosti i zdravlja šuma;

93. podsjeća na svoje stajalište izneseno u Rezoluciji o pravnom okviru EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma koje je uzrokovao EU; poziva Komisiju da hitno iznese prijedlog pravnog okvira EU koji se temelji na obveznoj dužnoj pažnji i kojim se osigurava da su vrijednosni lanci održivi i da proizvodi ili roba koji se stavljaju na tržište EU-a nisu uzrok ili produkt krčenja šuma, uništavanja šuma, uništavanja ili prenamjene ekosustava ili kršenja ljudskih prava; napominje da bi se taj pravni okvir EU-a također trebalo proširiti na ekosustave s velikim zalihama ugljika i bogatom bioraznolikošću, a koji nisu šume, kao što su morski i obalni ekosustavi, močvarna područja, tresetišta i savane, kako bi se izbjeglo prebacivanje pritiska na ta područja;

94. traži od Komisije da istraži mogućnost stvaranja pravnog okvira, ponajprije u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), kojim bi se omogućila zabrana trgovine određenim sirovinama, proizvodima i uslugama koji ugrožavaju bioraznolikost;

95. naglašava da bi se ekološki otisak proizvodnje i potrošnje EU-a trebao hitno smanjiti kako bi ostao unutar granica planeta; poziva Komisiju da predloži obvezujuće ciljeve EU-a za 2030. kako bi se znatno smanjio otisak EU-a u pogledu materijala i potrošnje te kako bi ga se do 2050. dovelo unutar granica planeta[82]; podržava Komisiju u primjeni pristupa kojim se obuhvaća cjeloviti životni ciklus prilikom mjerenja okolišnog otiska proizvoda i organizacija; smatra da bi trebalo smanjiti proizvodnju i upotrebu plastike; naglašava da gospodarske aktivnosti koje utječu na ekosustave i njihovu bioraznolikost te ih iskorištavaju trebaju uključivati sve moguće zaštitne mjere za ublažavanje njihovog negativnog utjecaja na te ekosustave;

Klimatske promjene

96. izražava zabrinutost zbog toga što će se raznolikost većine kopnenih vrsta uvelike smanjiti ako zbog globalnog zagrijavanja temperatura poraste od 1,5 do 2 °C, a morske će vrste biti posebno ugrožene, posebno s obzirom na to da će se ta povećanja temperature vrlo vjerojatno i premašiti ako se nastave trenutačne putanje; stoga ponavlja da je potrebno znatno povećati ambicije EU-a i pri ostvarivanju ciljeva povezanih s ublažavanjem klimatskih promjena te u okviru strategija prilagodbe prednost dati prirodnim rješenjima i pristupima koji se temelje na ekosustavima te poboljšati zaštitu kopnenih i morskih prirodnih ponora ugljika u EU-u kao dodatnu mjeru za smanjenje emisija stakleničkih plinova;

97. poziva Komisiju da procijeni utjecaj klimatskih promjena na brojnost i zemljopisnu rasprostranjenost vrsta, da tu procjenu uzme u obzir pri provedbi Strategije za bioraznolikost za 2030. te da pomogne državama članicama da te rezultate uključe u svoje nacionalne politike i u buduća izvješća u skladu s direktivama o prirodi;

98. naglašava ključnu ulogu zdravih oceanskih ekosustava u zaustavljanju i preokretanju trenda gubitka bioraznolikosti i ublažavanju klimatskih promjena; poziva na očuvanje i obnovu oceanskih staništa bogatih ugljikom kako bi se poboljšalo skladištenje ugljika, zaštita obale i otpornost morskih vrsta i ribarstva na klimatske promjene; nadalje poziva na njihovo uključivanje u zaštićena morska područja kojima se učinkovito upravlja;

99. poziva Komisiju da, nakon donošenja europskog propisa o klimi[83] i uzimajući u obzir važnu ulogu prirodnih ponora ugljika u postizanju klimatske neutralnosti, predloži ambiciozan znanstveno utemeljen cilj EU-a za 2030. za uklanjanje emisija stakleničkih plinova prirodnim ponorima ugljika, koji bi trebao biti usklađen sa Strategijom za bioraznolikost za 2030. i utvrđen u zakonodavstvu; nadalje podsjeća da brzo smanjenje emisija mora ostati prioritet;

100. poziva Komisiju da što je moguće prije predstavi dugoročni akcijski plan EU-a za klimu i bioraznolikost, uključujući ciljeve u tim područjima, kojim će se poboljšati koordinacija i osigurati usklađenost, održivost i međusobna povezanost budućih aktivnosti te kojim će se uključiti obveze u sklopu globalnog okvira za bioraznolikost za razdoblje nakon 2020., Pariškog sporazuma, njegovih nacionalno utvrđenih doprinosa te ciljeva održivog razvoja; naglašava da je važno službeno koordinirati, i to što je prije moguće, praćenje, izvješćivanje i preispitivanje u pogledu planova za klimu i bioraznolikost; ističe da su otporni i zdravi ekosustavi ključni za suočavanje s klimatskim promjenama i prilagodbu na njih te da bi u mjerama u okviru europskog klimatskog pakta trebalo osigurati sinergije između politika u području bioraznolikosti i klime;

101. pozdravlja novu strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama; smatra da bi mjere poduzete u okviru strategije za prilagodbu trebale biti u potpunosti usklađene sa Strategijom za bioraznolikost za 2030. i s mjerama za sprečavanje prirodnih katastrofa i pripravnosti na njih u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu;

102. nadalje, podupire pristupe temeljene na ekosustavima kako su definiranu u UN-ovoj Konvenciji o bioraznolikosti, koji pružaju cjelovitu strategiju za integrirano gospodarenje tlom, vodom i živim resursima kojim se promiče očuvanje i održivo iskorištavanje na pravedan način;

103. ističe da bi pojam „rješenja temeljena na prirodi” trebalo bolje definirati te da se tom definicijom ne bi smjelo ugroziti bioraznolikost i cjelovitost ekosustava; stoga poziva na izradu jasnije definicije na razini EU-a, kao i smjernica i alata, za primjenu prirodnih rješenja, kako bi se maksimalno povećala povezivost u kontekstu prirode te koristi i sinergije između očuvanja bioraznolikosti i ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama;

104. konstatira da u mnogim nacionalnim klimatskim strategijama još uvijek nisu sadržana prirodna rješenja; smatra da bi platforma posvećena prirodnim rješenjima s većim brojem dionika mogla pomoći u osnaživanju sinergija u multilateralnim međunarodnim konvencijama o bioraznolikosti i klimatskim promjenama te doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja;

Onečišćenje

105. pozdravlja ciljeve Komisije da se upotreba opasnijih i kemijskih pesticida smanji za 50 %, kao i gubitak hranjivih tvari iz gnojiva za 50 %, što bi dovelo do smanjenja upotrebe gnojiva za najmanje 20 % do 2030., pri čemu bi sve navedeno trebalo utvrditi u zakonodavstvu i revidirati za razdoblje nakon 2030. u cilju daljnjih smanjenja i preuzimanja dugoročnih obveza; poziva na učinkovitu ocjenu tih ciljeva na temelju konkretnih ključnih etapa;

106. poziva Komisiju da utvrdi jasne i ambiciozne polazne vrijednosti za te ciljeve i da, zajedno s državama članicama, za svaku državu članicu odredi pravedne doprinose ciljevima na razini EU-a koji odražavaju njihove različite polazišne točke i okolnosti; ustraje u tome da bi svaka država članica trebala provesti snažne mjere kako bi ostvarila svoje ciljeve;

107. protivi se ponovnoj autorizaciji aktivne tvari glifosata nakon 31. prosinca 2022.; poziva sve države članice da provedu relevantne pripremne radove da bi svim poljoprivrednicima stavile na raspolaganje održiva alternativna rješenja nakon zabrane glifosata;

108. podsjeća na svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o postupku Unije za odobravanje pesticida[84] te očekuje od Komisije i država članica da bez odgode odgovore na sve na što se u njoj poziva; poziva Komisiju da u svoju reviziju provedbenih mjera za okvir za sredstva za zaštitu bilja uključi odredbe kojima se podupire cilj smanjenja pesticida na razini EU-a, kao što su jačanje i pojašnjenje ekoloških kriterija za odobravanje pristupa tržištu za pesticide; naglašava da se odluka o odobrenju ne bi trebala izdati ako EFSA zaključi da postoje neprihvatljivi učinci na okoliš; poziva Komisiju da regulatorne podatke o rizicima učini transparentnijima i dostupnijima;

109. smatra da bi odstupanje predviđeno člankom 53. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 trebalo pojasniti te primjenjivati samo iz zdravstvenih i ekoloških razloga; žali zbog toga što se to odstupanje koristi kako bi se dovela u pitanje zabrana uporabe triju neonikotinoida na otvorenom;

 

110. poziva Komisiju da brzo dovrši reviziju Direktive 2009/128/EZ o održivoj upotrebi pesticida, među ostalim i ciljeva za smanjenje pesticida[85], te da poduzme sve mjere kako bi se zajamčilo da se države članice obvežu na njezinu provedbu, među ostalim i u svojim nacionalnim akcijskim planovima;

111. napominje da raširena upotreba pesticida dovodi do otpornosti na pesticide, što je znatan problem koji pesticide čini manje učinkovitima; ističe da poljoprivrednici plaćaju visoku cijenu zbog povećane upotrebe pesticida i ovisnosti o njima; napominje da bi se, u svrhu izbjegavanja gubitka biološke raznolikosti i otpornosti na nametnike, trebala slijediti hijerarhija aktivnosti u skladu s osam načela integrirane zaštite bilja iz Priloga III. Direktivi 2009/128/EZ  kojima je propisano da se kemijski pesticidi upotrebljavaju samo kao krajnja mjera;

112. žali zbog činjenice da se procjena učinka kemikalija na okoliš i bioraznolikost često podcjenjuje i umanjuje joj se vrijednost u socioekonomskim analizama tijekom postupka autorizacije u okviru registracije, evaluacije, autorizacije i ograničavanja kemikalija; zabrinut je zbog kontinuirane upotrebe i autorizacije opasnih kemikalija koje negativno utječu na okoliš ili, u slučajevima nedostatka podataka o sigurnosti, na krajnje točke okoliša; poziva Komisiju da, u okviru svoje uloge upravitelja rizicima, bolje razmotri učinak kemikalija, uključujući njihove kronične i dugoročne utjecaje na okoliš i bioraznolikost;

113. poziva Komisiju i države članice da zajamče jednake standarde i učinkovite provjere poljoprivrednih proizvoda uvezenih iz zemalja izvan EU-a;

114. poziva Komisiju da provede reviziju Uredbe (EZ) br. 396/2005 o maksimalnim razinama ostataka pesticida[86] tako da uključuje rizike za zdravlje životinja i okoliš kao zakonodavne kriterije;

115. pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala surađivati s državama članicama i dionicima kako bi se zajamčilo da se u nacionalnim strateškim planovima za poljoprivredu od samog početka istaknu ambicije iz europskog zelenog plana i strategije „od polja do stola” da se znatno smanji upotreba kemijskih pesticida i s njima povezane opasnosti, kao i upotreba gnojiva i antibiotika; naglašava važnost ostvarivanja tih ciljeva na holistički i kružni način, primjerice usvajanjem agroekoloških pristupa kao što su integrirana proizvodnja i ekološka poljoprivreda, uključujući plodored; također ističe doprinos precizne poljoprivrede, digitalizacije i drugih alata za smanjenje i učinkovitu upotrebu pesticida, gnojiva i hranjivih tvari;

116. naglašava da sektori poljoprivrede, ribarstva i šumarstva EU-a imaju važnu ulogu u zaštiti i obnovi prirode te da moraju biti u potpunosti uključeni u provedbu strategije za biološku raznolikost do 2030.; ističe da bi provedbene mjere trebale biti popraćene jasno definiranom potporom, programima osposobljavanja i paketom održivih, sigurnih, učinkovitih i cjenovno pristupačnih rješenja i alternativa, kao i pristupom najnovijem znanju, tehnologiji i savjetodavnim uslugama; nadalje, naglašava doprinos koji pozitivni poticaji i razmjena najboljih praksi mogu dati provedbi strategije;

117. poziva Komisiju i države članice da zajamče da se ciljevi strategije za biološku raznolikost do 2030. u potpunosti odražavaju u provedbi strategije „od polja do stola”, strategije za kemikalije s ciljem postizanja održivosti i u predstojećem akcijskom planu za nultu stopu onečišćenja, kojim bi se također trebalo riješiti pitanje svjetlosnog onečišćenja i onečišćenja bukom, uključujući podvodnu buku; naglašava važnost hvatanja u koštac s onečišćenjem na izvoru kao prioriteta uz istodobno jamčenje upotrebe najboljih raspoloživih tehnologija ;

118. poziva Komisiju da postavi ambiciozan cilj smanjenja upotrebe vanjskog umjetnog svjetla za 2030. i predloži smjernice o tome kako države članice mogu smanjiti umjetno noćno umjetno svjetlo;

119. stiče potrebu da se u Strategiju za bioraznolikost uključe namjenske mjere za smanjenje onečišćenja s izravnim učinkom na zdravlje i gubitak bioraznolikosti, kao što su onečišćenje plastikom i mikroplastikom te kemijsko onečišćenje; poziva Komisiju da osigura brzu provedbu svih mjera novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo i povezanog zakonodavstva;

Invazivne strane vrste

120. izražava zabrinutost zbog činjenice da invazivne strane vrste već predstavljaju ozbiljnu opasnost za okoliš, prihode sigurnosno hrane nanošenjem nepovratne štete zaštićenim područjima i njihovoj bioraznolikosti, što dodatno pogoršavaju klimatske promjene;

121. izražava žaljenje zbog toga što se na popisu invazivnih stranih vrsta u Uniji nalazi manje od 6 % invazivnih stranih vrsta prisutnih u Europskoj uniji; poziva Komisiju da pojača mjere i zajamči da se na popis uvrste invazivne strane vrste koje imaju negativni učinak po ugrožene vrste; nadalje poziva Komisiju da poboljša prevenciju uvođenjem obveznih procjena rizika prije prvog uvoza neautohtonih vrsta i predlaganjem bijelog popisa vrsta na razini EU-a za koje je dopušten uvoz, držanje, uzgoj i trgovina kućnim ljubimcima na temelju znanstvene procjene rizika i ekoloških karakteristika u EU-u što je prije moguće;

122. naglašava da je trgovina egzotičnim kućnim ljubimcima jedan od glavnih načina kojim se dovode invazivne strane vrste te da je osim toga uvođenje invazivnih stranih vrsta povezano i s drugim negativnim čimbenicima kao što su kopneni i morski promet te morski otpad; poziva na razvoj dodatnih mjera na razini EU-a za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje invazivnih stranih vrsta, uključujući izradu posebnih planova za one koji utječu na kritično ugrožene vrste; naglašava potrebu za dostatnim ljudskim, tehničkim i financijskim resursima za potporu prevenciji i pomoć pogođenim područjima u rješavanju problema postojećih i novouvedenih invazivnih stranih vrsta;

123. žali zbog činjenice da je na popis invazivnih stranih vrsta koji izaziva zabrinutost Unije uključena samo jedna morska vrsta[87]; poziva Komisiju da riješi problem te neproporcionalno malenog broja morskih invazivnih stranih vrsta radi jamčenja propisne usklađenosti s Uredbom (EU) br. 1143/2014[88];

Okvir za financiranje, integriranje i upravljanje

124. naglašava da društvene i ekološke koristi od sprečavanja i obnove nadilaze investicijske troškove; poziva Komisiju da zajamči učinkovito integriranje i bioraznolikosti u rashode i programe EU-a te njezinu provjeru na temelju taksonomije EU-a poziva na učinkovitu primjenu načela nenanošenja znatne štete u rashodima i programima EU-a; poziva Komisiju da izradi sveobuhvatnu procjenu načina na koji bi se moglo mobilizirati najmanje 20 milijardi EUR koji su potrebni za potrebe prirode na godišnjoj razini, da iznese odgovarajuće prijedloge za godišnji proračun Unije i da ispita potrebu za namjenskim instrumentom financiranja za TEN-N; prima na znanje dogovor za povećanje uključivanja sredstava za postizanje ciljeva bioraznolikosti za 7,5 % od 2024. i 10 % od 2026. nadalje; smatra da bi trebalo uložiti napore kako bi se od 2021. nadalje što prije dostigao cilj od barem 10 % godišnjih rashoda za biološku raznolikost u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira (VFO); naglašava potrebu za osiguravanjem dosljednosti između financiranja u području klime i bioraznolikosti;  apelira na države članice da uključe djelovanja po pitanju bioraznolikosti u planove za oporavak i otpornost; ustraje na tome da se rashodi Unije povezani s bioraznolikošću trebaju pratiti u skladu s učinkovitom, transparentnom i sveobuhvatnom metodologijom koju će odrediti Komisija u suradnji s Europskim parlamentom i Vijećem;

125. poziva Komisiju i države članice da do 2022. procijene koje su subvencije štetne za okoliš, s ciljem njihova postupnog ukidanja bez daljnjeg odgađanja; poziva na preusmjeravanje financijskih poticaja na ulaganja koja su pozitivna za bioraznolikost te na preusmjeravanje sustava oporezivanja prema povećanoj upotrebi ekoloških poreza i prihoda za zaštitu okoliša;

126. podsjeća na obvezu EU-a da ispuni ciljeve iz Pariškog sporazuma; poziva Komisiju i države članice da ukinu sve neizravne i izravne subvencije za fosilna goriva što je prije moguće, a najkasnije do 2025.;

127. smatra da bi postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva i drugih subvencija štetnih za okoliš trebalo podupirati i globalno u okvkru trgovinske politike EU-a i zelene diplomacije, među ostalim sporazumom o planu s ključnim etapama za svakog trgovinskog partnera;

128. podsjeća da OECD procjenjuje da vlade na globalnoj razini troše otprilike 500 milijardi USD godišnje na potporu koja bi mogla biti štetna za biološku raznolikost, tj. pet do šest puta više od ukupnih rashoda za biološku raznolikost[89];

129. poziva Komisiju da pruži jasne smjernice i poticaje za mobilizaciju privatnog financiranja za biološku raznolikost i uskladi ulaganja s ciljevima europskog zelenog plana i strategije za biološku raznolikost do 2030.; poziva nadalje Komisiju da osigura ambiciozan okvir usmjeren na budućnost s integriranim zakonodavnim mjerama i financijskim poticajima za javni i privatni sektor za podršku ostvarenju ciljeva u okviru Strategije za bioraznolikost do 2030. kao dio predstojeće obnovljene strategije održivog financiranja; poziva Komisiju da provede mjere u području održivih korporativnih nabava;

130. poziva Komisiju i države članice da osiguraju usklađenost politika i usklade politike EU-a i nacionalne politike sa Strategijom za biološku raznolikost do 2030.; nadalje poziva na to da se u svim politikama EU-a poštuju sva načela Ugovora, posebno načelo predostrožnosti i načelo da onečišćivač plaća;

131. ističe potrebu za pravno obvezujućim okvirom za upravljanje bioraznolikošću, propisom o bioraznolikosti, kojim se nizom obvezujućih ciljeva gradi put prema 2050., uključujući ciljeve za 2030. i obveze preuzete na  15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15), i kojim se uspostavlja mehanizam praćenja s pametnim pokazateljima i rješava problem zaštite i obnove izvan granica zaštićenih područja; poziva Komisiju da u tu svrhu tijekom 2022. podnese zakonodavni prijedlog; naglašava da će osiguravanje dostatnih ljudskih i financijskih resursa biti ključno za učinkovito upravljanje;

132. poziva Komisiju da razmotri osnivanje neovisnog znanstvenog europskog panela o biološkoj raznolikosti ili sličnog tijela kako bi se procijenila usklađenost mjera EU-a s ambicijama Strategije o biološkoj raznolikosti za 2030. i da u skladu s tim donese preporuke o politikama, izbjegavajući svako moguće preklapanje s politikama EGP-a ili drugih tijela EU-a i međunarodnih tijela;

133. podsjeća da se člankom 37. Povelje EU-a o temeljnim pravima odražava načelo jamčenja zaštite okoliša u zakonodavstvu Unije; smatra da bi se pravo na zdrav okoliš trebalo priznati u Povelji EU-a te da bi Unija trebala preuzeti vodstvo za priznavanje sličnog prava na međunarodnoj razini;

Istraživanje, inovacije i obrazovanje

134. poziva Komisiju da ojača biološku raznolikost u okviru programa Unije za mlade, kao što je Europska volonterska služba, te da pokrene zeleni program Erasmusa u okviru cjelokupnog programa Erasmus kojim bi se usredotočilo na razmjenu znanja, studenata i stručnjaka u području obnove i očuvanja;

135. ističe potrebu za boljim razumijevanjem sastava bioraznolikosti te njezinih učinaka na funkcioniranje ekosustava i otpornost ekosustava; smatra da bi trebalo povećati osnovna i primijenjena istraživanja o biološkoj raznolikosti te ističe da bi za to trebalo osigurati dostatna financijska sredstva; poziva na uključivanje istraživanja biološke raznolikosti u različite programe financiranja na razini EU-a i na nacionalnoj razini; ponovno ističe svoje pozive na uvođenje posebne misije za bioraznolikost u okviru istraživačkog programa EU-a; ističe potrebu za znatnim povećanjem sredstava za javna istraživanja;

136. naglašava važnost većeg broja istraživanja o biogeografskim regijama i taksonomiji organizama, kao i o utjecaju krčenja šuma i gubitka biološke raznolikosti na osnovne usluge, kao što je opskrba hranom; ističe potrebu za poboljšanjem znanja o vezama između pojave bolesti s jedne strane te zakonite i nezakonite trgovine divljim biljnim i životinjskim vrstama, očuvanja i propadanja ekosustava s druge strane;

137. čvrsto vjeruje da bi trebalo provesti daljnja istraživanja o oceanima, s obzirom na to da oni u velikoj mjeri ostaju neistraženi; u tom pogledu poziva Komisiju da preuzme važnu ulogu u UN-ovu Desetljeću znanosti o oceanima i da slijedi preporuke misije Starfish 2030: obnova našeg oceana i voda; smatra da bi također trebalo osigurati financijska sredstva za dubokomorske ekosustave i biološku raznolikost;

138. potiče istraživanja održivih poljoprivrednih inovacija, tehnologija te proizvodnih metoda i praksi za poljoprivrednike kojima se poboljšava biološka raznolikost i zdravlje ekosustava, uključujući digitalizaciju, održivo agrošumarstvo, niskorizične biološke alternative kemijskim pesticidima i poljoprivredu bez pesticida;

139. smatra da bi povećani napori u istraživanju trebali obuhvaćati i društvene i gospodarske učinke i mogućnosti politika očuvanja, biološku raznolikost tla te topljenje ledenjaka i permafrosta;

140. pozdravlja osnivanje Centra znanja za biološku raznolikost i novog Opservatorija EU-a za tlo;

141. poziva na važnost dodjele odgovarajućih sredstava za prikupljanje podataka i razvoj pokazatelja za potporu izgradnji kapaciteta i jačanju suradnje u području biološke raznolikosti među dionicima; prepoznaje potencijal digitalizacije, velikih podataka i umjetne inteligencije za poboljšanje našeg razumijevanja i znanja o biološkoj raznolikosti;

142. poziva Komisiju da pruži podršku malim i srednjim poduzećima u istraživačkim i inovacijskim naporima s ciljem doprinosa ciljevima Strategije EU-a za bioraznolikost za 2030.;

143. drži da obrazovanje o okolišu mora biti sastavni dio obrazovanja; podržava uspostavu zaštićenih područja i u obrazovne svrhe; naglašava da je potrebno podržati participativne znanosti i podizanje razine osviještenosti, među ostalim kako bi se društvu pokazalo da je potrebno zaštititi i obnoviti bioraznolikost;

Globalni okvir za bioraznolikost u razdoblju nakon 2020., međunarodno djelovanje i upravljanje trgovinom i oceanima

144. podsjeća na stajalište izraženo na sastanku COP15 o biološkoj raznolikosti i na potrebu za obvezujućim sporazumom za razdoblje nakon 2020. sličnim Pariškom sporazumu kako bi se do 2030. zaustavio gubitak biološke raznolikosti i preokrenuo taj trend s ciljevima i pokazateljima SMART, čvrstim provedbenim okvirom i znanstveno utemeljenim, neovisnim i transparentnim mehanizmom revizije; smatra da 2021. predstavlja prekretnicu za biološku raznolikost na svjetskoj razini i da bi EU tijekom pregovora trebao djelovati kao globalni predvodnik i zalagati se za visoku razinu ambicije, usklađenosti ili premašivanja vlastitih, uključujući pravno obvezujuće ciljeve globalne obnove i zaštite od najmanje 30 % do 2030.; pozdravlja, u tom pogledu, obvezu koju je preuzela Koalicija visokih ambicija za prirodu i ljude da zaštiti 30 % kopna i mora diljem svijeta; naglašava potrebu za pružanjem potpore zemljama s niskim dohotkom u provedbi tog novog okvira; naglašava važnost dodatnih obveza privatnog sektora u pogledu zaštite i obnove biološke raznolikosti;

145. poziva Komisiju da se zalaže za ambiciozne i jasne globalne dugoročne ciljeve; ponavlja svoje stajalište da bi EU u pregovorima potencijalno trebao pozvati na zaštitu polovice planeta do 2050.[90];

146. pruža podršku razvoju međunarodnog ugovora o pandemijama u okviru Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) radi jačanja otpornosti na buduće pandemije; napominje da je jedna od preporuka radionice IPBES-a o bioraznolikosti i pandemijama osnivanje međuvladinog vijeća na visokoj razini za sprečavanje pandemije kojim bi se olakšala suradnja među vladama, među ostalim pružanjem znanstvenih informacija relevantnih za politike i koordiniranjem izrade okvira za praćenje, te postavili temelji za moguće ciljeve na raskrižju triju konvencija iz Rija; poziva EU i države članice da promiču uspostavu takvog vijeća na konferenciji COP15, koje bi trebalo djelovati u sinergiji s postojećim tijelima kao što je Svjetska zdravstvena organizacija;

147. poziva Komisiju i države članice da od IPCC-a zatraže posebno izvješće o bioraznolikosti i klimatskim promjenama;

148. zabrinut je zbog novih pravnih, ekoloških, biosigurnosnih i upravljačkih izazova koji bi mogli proizaći iz ispuštanja genetski modificiranih organizama za pogon gena u okoliš, među ostalim u svrhu očuvanja prirode; prima na znanje ishod ad hoc tehničke stručne skupine Konvencije o biološkoj raznolikosti o pogonima gena i živim modificiranim ribama[91], što izaziva zabrinutost zbog poteškoća u predviđanju njihova ponašanja, procjeni njihovih rizika i kontroli tih rizika nakon puštanja; napominje da bi organizmi za pogon gena sami po sebi mogli postati invazivne vrste; smatra da bi trebalo u potpunosti razviti smjernice, alate i okvir za praćenje stanja okoliša na globalnoj razini i na razini EU-a, kao i jasno globalno upravljanje i učinkovite mehanizme za kontrolu i poništavanje učinaka organizama koji pokreću gene te da su potrebna dodatna istraživanja o zdravstvenim, ekološkim, etičkim i drugim posljedicama organizama koji pokreću gene kako bi se bolje razumio njihov potencijalni učinak ; stoga smatra da ne bi trebalo dopustiti uvođenje genetski modificiranih organizama za proizvodnju gena, uključujući za potrebe očuvanja prirode, u skladu s načelom predostrožnosti ;[92];

149. naglašava potencijal upotrebe zelene diplomacije, trgovinske politike i multilateralnog djelovanja za promicanje zaštite biološke raznolikosti izvan Europe; izražava potporu Desetljeću UN-a za obnovu ekosustava (2021. – 2031.) i poziva Komisiju i države članice da učinkovito integriraju zaštitu okoliša i biološke raznolikosti u sva vanjska djelovanja;

150. poziva Komisiju da predvodi napore u sklapanju međunarodnog sporazuma o upravljanju prirodnim resursima kako bi ona ostala unutar „granica planeta” za korištenje prirodnih resursa;

151. naglašava da degradacija i stres koje trpe ekosustavi štete postizanju napretka u pogledu ostvarenja većine ciljeva održivog razvoja do 2030., a naročito ciljeva iskorjenjivanja siromaštva i gladi, osiguravanja pristupa vodi i odvodnji, postizanja sigurnosti opskrbe hranom, osiguravanja zdravih života i smanjenja socioekonomskih nejednakosti u i među zemljama;

152. naglašava da su klimatske promjene i uništavanje okoliša sve više u interakciji s čimbenicima koji uzrokuju raseljavanje ljudi jer je stanovništvo prisilno raseljeno iz svojih domova zbog posljedica klimatskih promjena, degradacije okoliša i katastrofa; naglašava da će se, zbog klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti, u sljedećim desetljećima broj takvih kriza samo povećavati ako se ne poduzmu hitne i učinkovite mjere; naglašava da EU mora biti spreman na raseljavanje uzrokovano klimatskim promjenama i raseljavanje zbog degradacije okoliša i katastrofa te prepoznaje potrebu za poduzimanjem prikladnih mjera kojima će se zaštititi ljudska prava pogođenog stanovništva;

153. poziva Komisiju da osobito olakša izgradnju kapaciteta, uključujući prijenos znanja, razmjenu tehnologije i osposobljavanje za vještine kako bi zemlje korisnice provele Konvenciju o biološkoj raznolikosti, Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka te druge konvencije i sporazume ključne za zaštitu biološke raznolikosti u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju i Instrumenta za pomoć u trgovini; ustraje na potrebi za jačanjem programa suradnje sa zemljama izvan EU-a radi očuvanja njihove autohtone bioraznolikosti, među ostalim kroz međuparlamentarni dijalog, te za pomaganjem zemljama u razvoju u provedbi tih programa; nadalje poziva na poboljšanje zajedničkog upravljanja prekograničnim ekosustavima i migracijskim rutama i vrstama te na smanjenje mogućnosti prijenosa rizika od gubitka biološke raznolikosti u druge dijelove svijeta;

154. pozdravlja inicijative poput afričkog Velikog zelenog zida i poziva Komisiju da razvije slične inicijative za druge regije i podrži međunarodne inicijative za obnovu biološke raznolikosti diljem svijeta, uz istodobno proširenje ključnih područja biološke raznolikosti usmjerenih na poticanje otpornosti zemalja u razvoju na klimatske promjene; smatra da bi novi Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju u razdoblju mogao djelovati kao važan pokretač promjene u obnovi i očuvanju bioraznolikosti diljem svijeta; smatra da bi se u novom Instrumentu za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju znatan doprinos proračuna trebao iskoristiti za obnovu i očuvanje biološke raznolikosti, čime bi se doprinijelo općem cilju uključivanja biološke raznolikosti;

155. drži da je autohtono i lokalno znanje ključno za učinkovitu zaštitu biološke raznolikosti i podsjeća da se u posebnom izvješću IPCC-a o klimatskim promjenama i zemljištu prepoznaje ključna uloga autohtonih naroda i lokalnih zajednica u očuvanju okoliša; apelira na Komisiju i države članice da nastave raditi s međunarodnom zajednicom s ciljem prepoznavanja doprinosa autohtonog stanovništva i lokalnih zajednica zaštiti bioraznolikosti kako bi se zajamčila njihova prava i pružila podrška njihovu sudjelovanju u postupku donošenja odluka; poziva nadalje sve države članice da bez odgode ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada o autohtonim i plemenskim narodima iz 1989. (Konvencija ILO-a br. 169);

156. podržava napore posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i okoliš da se u vezi s okolišem, ekosustavima i biološkom raznolikošću razviju smjernice o obvezama u pogledu ljudskih prava; poziva države članice i institucije EU-a da podupru i zagovaraju globalnu provedbu okvirnih načela ljudskih prava i okoliša iz 2018. koja je predstavio posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava i okoliš; poziva EU da u okviru Programa UN-a za okoliš podrži inicijativu o zaštiti okoliša;

157. potiče EU i države članice da potaknu priznavanje ekocida kao međunarodnog zločina u skladu s Rimskim statutom Međunarodnoga kaznenog suda;

158. pozdravlja predanost Komisije punoj provedbi i primjeni odredbi o bioraznolikosti sadržanih u trgovinskim sporazumima kao i boljem ocjenjivanju njihova utjecaja na bioraznolikost; pozdravlja činjenicu da nova trgovinska strategija „poziva na bolju političku integraciju trgovinskih politika i unutarnjih politika EU-a” te priznaje da je „očuvanje biološke raznolikosti globalni izazov koji zahtijeva globalne napore”[93]; ističe da se struktura postojećih sporazuma o slobodnoj trgovini i postojeća pravila WTO-a nedovoljno bave doprinosom trgovine drastičnom gubitku biološke raznolikosti; stoga poziva Komisiju da bez odgode razmotri specifične i konkretne mjere kako bi se zajamčilo da trgovinski sporazumi EU-a ne uzrokuju ili prijete uzrokovanjem gubitka biološke raznolikosti te da trgovinska politika EU-a bude učinkovito usklađena s njezinom strategijom za biološku raznolikost do 2030.;

159. poziva Komisiju da osigura potpunu usklađenost svih novih i budućih sporazuma o trgovini i ulaganjima s europskim zelenim planom, Pariškim sporazumom, obvezama EU-a u pogledu biološke raznolikosti i ciljevima održivog razvoja, koji sadržava obvezujuća i provediva poglavlja o trgovini i održivom razvoju, uključujući zaštitne mjere i učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za neusklađenost, uključujući mogućnost ponovnog uvođenja carina; poziva Komisiju da promiče slilne mjere u postoječim sporazumima o trgovini i ulaganju;

160. naglašava važnost sustavnog uključivanja dimenzije biološke raznolikosti, zajedno s ekonomskom i socijalnom dimenzijom, u sve procjene učinka na održivi razvoj koje se više nego prije moraju temeljiti na čvrstoj metodologiji, kako je predloženo u dostupnim studijama Komisije, te dosljedno uzimati u obzir pitanja biološke raznolikosti; poziva da se procjene učinka na održivi razvoj provedu kao dio faze utvrđivanja opsega budućih sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima; poziva da se procjene učinka na održivi razvoj redovito ažuriraju tijekom razvoja pregovora kako bi se na odgovarajući način utvrdili, procijenili i riješili mogući rizici za biološku raznolikost u dotičnoj regiji i u EU-u što je prije moguće te da oblikuju relevantne bilateralne obveze navedene u pregovorima;

161. poziva Komisiju da osigura da poglavlja o trgovini i održivom razvoju sadržavaju plan s konkretnim i provjerljivim obvezama u pogledu kojih će se ostvariti napredak u drugim poglavljima; naglašava važnost sustavnog provođenja redovitih ex post evaluacija održivosti i procjena učinka kako bi se zajamčila dosljednost s međunarodnim obvezama EU-a u pogledu biološke raznolikosti; poziva Komisiju da ažurira postojeća poglavlja sporazuma o trgovini i ulaganjima primjenom klauzula o aktivnoj i pravovremenoj reviziji kako bi se osiguralo da se postojeći sporazumi o slobodnoj trgovini što prije usklade s europskim zelenim planom te da Parlamentu predstavi rezultate i planirane prilagodbe;

162. zahtijeva da Vijeće u svojem nacrtu mandata za buduće sporazume i pri preispitivanju trenutačnih sporazuma Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD) učini ključnim elementom sporazumâ o slobodnoj trgovini, pod uvjetom da se postigne dogovor o obveznim mehanizmima za preispitivanje nacionalnih ciljeva; također traži od Vijeća da CITES i Pariški sporazum učini ključnim elementima sporazuma o slobodnoj trgovini te da naglasi potrebu za njihovom učinkovitom provedbom; ističe važnost predstojeće reforme Uredbe o općem sustavu povlastica u osiguravanju učinkovite provedbe multilateralnih konvencija o klimi i okolišu obuhvaćenih Uredbom, uključujući Konvenciju o biološkoj raznolikosti;

163. poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da uvezeni proizvodi zadovoljavaju iste standarde koji se zahtijevaju od europskih proizvođača kako bi se zaštitili okoliš i biološka raznolikost te osiguralo poštovanje ljudskih i radničkih prava; naglašava potrebu za promicanjem jednakih uvjeta na globalnoj razini i poduzimanjem mjera za sprečavanje mogućeg raseljavanja gubitka biološke raznolikosti u inozemstvu; poziva Komisiju da naruči studiju o učincima proizvoda koje EU izvozi i njihovim metodama proizvodnje na biološku raznolikost;

164. poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi se zabranio izvoz opasnih tvari zabranjenih u EU-u iz EU-a, u skladu s načelom nečinjenja štete, s Rotterdamskom konvencijom o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini i s europskim zelenim planom;

165. podržava Komisiju u njezinoj želji da u međunarodnim raspravama o trgovini i okolišu podigne i proširi svijest o tome te da promiče tumačenje relevantnih odredbi WTO-a kojim se priznaje pravo članica na pružanje učinkovitih odgovora na globalne izazove u području okoliša, posebno na klimatske promjene i zaštitu biološke raznolikosti, osobito korištenjem metoda za postupke i proizvodnju koje nisu povezane s proizvodima; nadalje smatra da bi EU trebao uložiti napore u uključivanje obvezujućih razina zaštite biološke raznolikosti u predstojeći rad na reformi WTO-a; potiče Komisiju da razmotri uključivanje stručnog znanja o trgovini i okolišu u sporove koji proizlaze iz sukoba između trgovinskih obveza i iznimaka u pogledu zaštite okoliša; potiče Komisiju da taj prijedlog promiče u kontekstu svoje inicijative za klimu i trgovinu u WTO-u; traži neovisnu dubinsku analizu učinaka preostalih odredbi o rješavanju sporova između ulagača i države i sustavu sudova za ulaganja u trgovinskim sporazumima ;

166. žali zbog nedostataka u provedbi uredbi EU-a o trgovini divljom faunom i florom jer njima nisu obuhvaćene sve kritične vrste i ne pruža se ista zaštita životinjama uzgojenima u zatočeništvu; poziva Komisiju da se zajedno pozabavi zakonitom komercijalnom trgovinom i nezakonitom trgovinom u okviru revizije Akcijskog plana EU-a za zaštitu divlje faune i flore za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom, koji bi trebao biti potpuno u skladu sa Strategijom za biološku raznolikost do 2030. i primiti odgovarajuća financijska sredstva, uključujući pomoć zemljama koje nisu članice EU-a te centrima za spašavanje i utočišta divlje faune i flore; poziva Komisiju da predloži zakonodavstvo kojim se zabranjuje uvoz, prekrcaj, kupnju i prodaju divlje faune i flore koja se uzima, prerađuje, prevozi ili prodaje kršeći zakone u zemlji sječe/podrijetla;

167. poziva Komisiju i države članice da ulože napore kako bi se zaustavila komercijalna trgovina ugroženim vrstama i njihovim dijelovima; naglašava važnost razvoja ciljeva SMART-a u tu svrhu; ponovno poziva na potpunu i trenutačnu zabranu trgovine, izvoza ili ponovnog izvoza bjelokosti na europskoj razini unutar EU-a i u odredišta izvan EU-a[94], uključujući „predkonvencionalnu” bjelokost, te traži slična ograničenja za druge ugrožene vrste poput tigrova i nosoroga; poziva na to da se ta zabrana primijeni bez daljnjih odgađanja 2021.;

168. poziva Komisiju i države članice da pomognu globalnoj zajednici u rješavanju rizika povezanih s trgovinom i prodajom divljih životinja; poziva Komisiju da se koristi regulatornim dijalozima predviđenima u sporazumima o slobodnoj trgovini za promicanje strogih sanitarnih i fitosanitarnih standarda EU-a i dobrobiti životinja kako bi se rizik od budućih epidemija i pandemija sveo na najmanju moguću mjeru; poziva Komisiju da po potrebi razmotri uvođenje moratorija na uvoz divljih životinja ili drugih vrsta iz prijavljenih žarišnih točaka zaraznih bolesti kako bi se riješili mogući sigurnosni problemi;

169. napominje s dubokomo zabrinutšću da se onečišćenje plastikom u moru od 1980. povećalo deset puta, čime je pogođeno najmanje 267 vrsta i ljudsko zdravlje; izražava zabrinutost zbog onečišćenja uzrokovanog mikroplastikom i nanoplastikom te zbog njezina utjecaja na morsku biološku raznolikost; naglašava potrebu za sinergijama između akcijskog plana za kružno gospodarstvo i strategije za biološku raznolikost do 2030.;

170. poziva Europsku uniju da vodi pregovore o međunarodnom sporazumu za plastiku, među ostalim o oceanima bez plastike s obvezujućim ciljevima do 2030.;

171. prima na znanje neuspjeh članova Svjetske trgovinske organizacije da zaključe tekuće pregovore o subvencijama u ribarstvu do kraja 2020.; duboko žali zbog neuspješnog izvršavanja obveza iz ciljeva održivog razvoja (SDG 14.6) o postupnom ukidanju štetnih subvencija u ribarstvu do 2020.; podržava poziv na sklapanje globalnog sporazuma kojim bi se zabranile štetne subvencije za ribarstvo; Stoga poziva EU da preuzme važniju ulogu u pregovorima, a Komisiju da zajamči da su odredbe o ribarstvu u trgovinskim sporazumima u skladu sa zaštitom morske biološke raznolikosti;

172. naglašava da bi oceane trebalo priznati na međunarodnoj razini kao globalni zajednički resurs kako bi se osigurala njihova zaštita; poziva Europsku uniju da potakne usvajanje ambicioznog globalnog ugovora o oceanu radi zaštite morske bioraznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti diljem svijeta na sljedećem sastanku Međuvladine konferencije o biološkoj raznolikosti izvan nacionalne nadležnosti;

173. naglašava potrebu za postizanjem integriranog okvira pomorske politike EU-a kojim se osigurava dosljednost morske biološke raznolikosti, klimatske politike i ZRP-a;

174. ističe da se vjeruje da dubokomorski svijet ima najveću bioraznolikost na Zemlji i osigurava kritične okolišne usluge, uključujući dugoročnu sekvestraciju ugljika; ističe da će dubokomorsko rudarstvo vrlo vjerojatno uzrokovati neizbježni i trajni gubitak biološke raznolikosti; naglašava da se načelo predostrožnosti mora primjenjivati na novi sektor dubokomorskog rudarstva; podsjeća na svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2018. o međunarodnom upravljanju oceanima[95] i poziva Komisiju i države članice da promiču moratorij, među ostalim i u Međunarodnom tijelu za morsko dno, na dubokomorsko rudarstvo sve dok se učinci dubokomorskog rudarenja na morski okoliš, biološku raznolikost i ljudske aktivnosti na moru ne prouče i dovoljno istraže te se može upravljati dubokomorskim rudarenjem kako se ne bi zajamčio gubitak morske biološke raznolikosti ni uništavanje morskih ekosustava; naglašava potrebu da Komisija prestane financirati razvoj rudarske tehnologije na morskom dnu u skladu s kružnim gospodarstvom koje se temelji na minimiziranju, ponovnoj upotrebi i recikliranju minerala i metala;

175. ponavlja svoj poziv[96] državama članicama i Komisiji da surađuju u okviru Međunarodnog tijela za morsko dno kako bi se osigurala transparentnost u njezinim metodama rada, kao i učinkovita zaštita morskog okoliša od štetnih učinaka te zaštita i očuvanje morskog okoliša, kako se zahtijeva u dijelovima XI. i XII. Konvencije UN-a o pravu mora, te poziva države članice da preuzmu proaktivnu i progresivnu ulogu u međunarodnim tijelima kako bi se predložile reforme transparentnosti i povećale sveukupne ekološke ambicije poduzetih mjera;

176. ističe ključnu važnost populacija kitova za morske ekosustave i sekvestraciju ugljika; ponavlja svoju snažnu potporu nastavku svjetskog moratorija na komercijalni kitolov i zabranu međunarodne trgovine proizvodima od kitova[97]; žali zbog povlačenja Japana iz Međunarodne komisije za kitolov; apelira na Norvešku i Japan da prekinu svoje aktivnosti kitolova; poziva EU i države članice da potaknu Međunarodnu komisiju za kitolov da se službeno pozabavi norveškim komercijalnim kitolovom;

177. poziva Farske otoke da prekinu svoj kontroverzni godišnji lov na bjelogrle dupine, poznat i kao Grindadràp; poziva Europsku komisiju i države članice da neprestano komuniciraju s Farskim otocima o tom pitanju s ciljem ukidanja te prakse;

Provedba i izvršenje zakonodavstva o prirodi

178. apelira na države članice da u potpunosti provedu i ispune obveze utvrđene u postojećem zakonodavstvu EU-a u području okoliša; poziva Komisiju da brže, učinkovitije i transparentnije, među ostalim redovitim praćenjem slučajeva, nastavi s postupcima zbog povrede prava kako bi se ispravili svi slučajevi neusklađenosti te da do 2022. poboljša svoju javnu bazu podataka kako bi se mjere koje su poduzele države članice i Komisija kao odgovor na povrede propisa o okolišu pratile na jasno razumljiv i pristupačan način; poziva nadalje Komisiju da dodijeli dostatna sredstva da bi se prevladala trenutačna kašnjenja; smatra da je dostatna razina kvalificiranog osoblja i resursa preduvjet za uspješnu provedbu i izvršenje politika Unije;

179. poziva Komisiju da brzo pokrene postupke zbog povrede prava u slučajevima nezakonite sječe, surađujući s drugim europskim organizacijama kao što je Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), te o neusklađenosti s Okvirnom direktivom o vodama i Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji kako bi se ispunili zahtjevi za postizanje dobrog stanja okoliša za europska mora i vode;

180. poziva države članice, uključujući regionalna i lokalna tijela, da ubrzaju provedbu i izvršavanje te poziva vlade država članica da ažuriraju svoje nacionalne strategije za biološku raznolikost i da Komisiji podnose dvogodišnja izvješća o provedbi strategije za biološku raznolikost do 2030. na nacionalnoj razini; poziva Komisiju da provede evaluaciju sredinom provedbenog razdoblja i da po potrebi preispita strategiju;

181. naglašava da je provedba i provedba zakonodavstva EU-a u svim državama članicama također važna za osiguravanje stabilnog i transparentnog regulatornog okvira za dionike, uključujući gospodarske subjekte; apelira na Komisiju i države članice na postizanje ciljeva iz Strategije za bioraznolikost na najučinkovitiji način i na način koji u najmanjoj mjeri opterećuje gospodarske subjekte;

182. smatra da se suzbijanje kaznenih djela protiv okoliša mora ojačati u državama članicama i izvan njihovih granica; drži da postoje velike razlike među državama članicama EU-a zbog kojih kazneno pravo o okolišu ne može biti učinkovito; stoga potiče Komisiju da revidira Direktivu o zaštiti okoliša putem kaznenog prava kako bi se riješile te razlike; poziva na to da se kaznena djela i kaznena djela protiv okoliša, kao što je nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov i kriminal povezan s divljom faunom i florom, priznaju kao teška kaznena djela koja bi trebalo primjereno kazniti sa snažnim odvraćajućim učinkom, posebno u kontekstu organiziranog kriminala; poziva Komisiju da istraži mogućnost dodavanja protokola u vezi s kriminalom u području divlje flore i faune Konvenciji UN-a o transnacionalnom organiziranom kriminalu;

183. naglašava važnost odgovornosti u slučaju kršenja zakonodavstva ili štete za okoliš; poziva na što bržu reviziju Direktive o odgovornosti za okoliš u potpuno usklađenu uredbu;

184. izražava duboku zabrinutost zbog položaja boraca za zaštitu okoliša i aktivista za zaštitu okoliša, posebno u zemljama u razvoju, te poziva Komisiju i države članice da ih podrže diljem svijeta;

185. potiče Komisiju da definira posebnu strategiju za zaštitu i potporu za lokalne zajednice i borce za ljudska prava u području okoliša i zemljišnih prava, koji bi se trebali koordinirati u svim programima vanjske pomoći; također poziva na veću potporu organizacijama civilnog društva koje rade na zaštiti okoliša i biološke raznolikosti, posebno uspostavom partnerstava i izgradnjom kapaciteta za obranu prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica;

186. ponovno ističe da države članice moraju osigurati očuvanje područja mreže Natura 2000 i održavanje ili obnovu povoljnog stanja očuvanosti zaštićenih vrsta i staništa; poziva na potpunu provedbu Direktive o staništima kako bi se mjere očuvanja uskladile s najnovijim tehničkim i znanstvenim napretkom; svjestan je problema koji proizlaze iz suživota stočarstva s velikim mesojedima u nekim državama članicama; poziva Komisiju i države članice da poduzmu prikladne mjere za rješavanje socioekonomskih konflikata povezanih sa suživotom s velikim mesojedima, kao što su preventivne mjere i mjere kompenzacije, čime se jamči njihova zaštita; prima na znanje postojanje jasnih smjernica za provedbu tih mjera, u skladu s Direktivom 92/43/EU, uključujući smjernice o hibridizaciji vukova;

187. naglašava da uspješna provedba Strategije ovisi o uključenosti svih aktera i sektora; Ističe da je potrebno uključiti i poticati te aktere i sektore da unaprijede ciljeve strategije za biološku raznolikost do 2030.; poziva Komisiju da uspostavi platformu s različitim dionicima i zajedniciama za raspravu i da zajamči uključivu, ujednačenu i pravednu tranziciju; smatra da bi ta platforma trebala olakšati aktivno i reprezentativno sudjelovanje zajednica i dionika u postupku donošenja odluka;

188. naglašava da je za predstojeću reviziju Direktive o nefinancijskom izvješćivanju ključno integrirati zahtjeve koji obuhvaćaju i klimatske zahtjeve i zahtjeve u području bioraznolikosti;

°

° °

189. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiju.

 

 


OBRAZLOŽENJE

Biološka raznolikost temelj je funkcioniranja ekosustava i života na našem planetu. Opskrba čistom vodom i zrakom, osiguravanje osnovnih resursa te zdravlje ljudi i životinja ovise o biološkoj raznolikosti i zdravom okolišu.

Nažalost, unatoč njezinoj važnosti, najnovija izvješća o biološkoj raznolikosti razočaravajuća su. U procjeni globalne biološke raznolikosti IPBES-a


[98] upozorava se na to da je milijun vrsta u opasnosti od izumiranja, a izvješće Globalna procjena biološke raznolikosti[99] otkriva da nijedan od ciljeva iz Aichija nije ostvaren. Slično tome, u izvješću Doba pandemija[100]upozorava se da zabrinjavajuća degradacija ekosustava i trenutačni odnos ljudi prema prirodi povećavaju rizik od pandemija.

Sve to iziskuje promjenu naše interakcije s prirodom, društvom i gospodarstvom, počevši od ograničavanja ljudskih aktivnosti koje rezultiraju preobrazbom i uništavanjem ekosustava. Na europskoj razini temelj za te promjene su Strategija za biološku raznolikost i europski zeleni plan, dok će na međunarodnoj razini novi globalni okvir koji se treba donijeti na Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15) biti izvrsna, a možda i posljednja prilika da se taj proces preokrene.

Pokretači gubitka biološke raznolikosti

Iako brojni čimbenici dovode do gubitka biološke raznolikosti, znanstvenici ističu pet glavnih izravnih pokretača: promjene u korištenju tla i mora, izravno iskorištavanje organizama, klimatske promjene, onečišćenje i invazija stranih vrsta. Pravilno rješavanje tih pitanja ključno je za poboljšanje situacije.

Promjene u korištenju tla i mora

Iako je biološka raznolikost tla temelj za ključne ekološke procese, EU ne raspolaže posebnim zakonodavstvom za zaštitu tla, već njegovu očuvanju doprinose propisi koji su rascjepkani između poljoprivrede, industrije i vodoopskrbe. Stoga je prijeko potrebno da Komisija podnese zakonodavni prijedlog o uspostavi zajedničkog okvira za zaštitu i održivo korištenje tla.

S druge strane, moramo razmotriti i pitanje dezertifikacije. EU je stranka Konvencije UN-a o suzbijanju dezertifikacije, u skladu s kojom je obvezan ostvariti neutralnost degradacije zemljišta do 2030., a ispunjenje te obveze iziskuje donošenje strategije za dezertifikaciju i degradaciju zemljišta u EU-u.

Isto tako, potrebno je pozabaviti se urbanizacijom i njezinim učincima na biološku raznolikost. Prirodna rješenja i zelena infrastruktura doprinose otpornosti gradova te je stoga potreban strateški pristup kako bi se poboljšala upotreba financijskih sredstava i njihova integracija u politike i zakonodavstvo EU-a. S druge strane, ako se u obzir uzme važnost zelene infrastrukture za povezivost zaštićenih područja, nužna je transeuropska mreža za zelenu infrastrukturu (TEN-G) povezana s transeuropskom mrežom prirodnih područja (TEN-N).

Izravno iskorištavanje organizama

EU se u ciljevima iz Aichija obvezao da će do 2020. prepoloviti godišnji gubitak prirodnih šuma, iako se u novom izvješću FAO-a upozorava da će za postizanje tog cilja biti potrebno još 25 godina[101]. Šume su jedinstveni ekosustavi u kojima je smješteno 60 000 vrsta drveća i gotovo trećina vodozemaca, ptica i sisavaca na svijetu te su neprocjenjive u prirodnim procesima kao što su apsorpcija ugljika ili regulacija temperature. Stoga se sve primarne i stare šume u EU-u moraju strogo zaštititi.

Šume su zajednička baština Unije[102] tako da bi buduća strategija za šume trebala biti usklađena s ciljevima Strategije za biološku raznolikost. Trebalo bi utvrditi posebne ciljeve za njihovu obnovu jer je samo 15 % šumskih staništa koja su od europskog interesa u povoljnom stanju očuvanosti.

Kad je riječ o poljoprivredi, njezin je utjecaj na biološku raznolikost neosporan, jednako kao i važnost poljoprivrednog sektora u EU-u. Zajedno s ribarstvom taj će sektor morati provesti korjenite promjene kako bi se prilagodio novim modelima potrebnima za zelenu tranziciju, što će iziskivati potporu i osposobljavanje.

Ciljevi u skladu s kojima se 25 % poljoprivrednog zemljišta koristi za ekološki uzgoj i najmanje 10 % poljoprivredne površine ponovno pretvara u razne vrste krajobraza nužni su te ih je potrebno uvrstiti u zakonodavstvo kako bi postali pravno obvezujući.

U pogledu ribarstva, unatoč rezultatima koje je taj sektor već ostvario u Europi, potrebno je uložiti dodatne napore da bi se osiguralo da sve ribolovne aktivnosti podliježu najvišim održivim razinama prinosa, kako bi se izbjegao usputni ulov osjetljivih vrsta i kako bi se mjere upravljanja ribarstvom provele u svim zaštićenim morskim područjima, u kojima bi primarni cilj trebao biti očuvanje i obnova ekosustava.

Kad je riječ o proizvodnji i potrošnji, vađenje i obrada materijalnih resursa uzrokuju više od 90 % gubitka biološke raznolikosti na svjetskoj razini. Ako se naši obrasci proizvodnje i potrošnje ne promijene, 2050. potrošit ćemo ekvivalent tri planeta[103]. Stoga je ključno da se na razini EU-a donese cilj kako bi se smanjila upotreba primarnih sirovina.

Klimatske promjene

Prema izvješću IPBES-a, 16 % vrsta izloženo je riziku od izumiranja u scenariju zagrijavanja od 4,3 °C, dok bi smanjenje broja vrsta već bilo drastično u scenariju od 1,5 do 2 °C.

Isto tako, morski i kopneni ekosustavi apsorbiraju oko 60 % globalnih antropogenih emisija godišnje, a prirodna će rješenja ublažavanju klimatskih promjena do 2030. doprinijeti u udjelu od 37 %.[104]

To pokazuje da su gubitak biološke raznolikosti i klimatska kriza međusobno povezani i da je ta dva problema potrebno rješavati zajedno. U tom pogledu potreban nam je zajednički dugoročni akcijski plan za klimu i biološku raznolikost kojim će se poboljšati usklađenost i međusobna povezanost budućih mjera te će se integrirati obveze EU-a u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti i Pariškog sporazuma.

Onečišćenje

Za rješavanje problema onečišćujućih čimbenika kao što su emisije, kemikalije ili hranjive tvari i njihova utjecaja na biološku raznolikost potreban je integrirani pristup koji će se odnositi i na svjetlosno onečišćenje i na onečišćenje bukom. Stoga bi budući akcijski plan za postizanje nulte stope onečišćenja, strategiju „od polja do stola” i mjere u okviru strategije za kemikalije trebalo uskladiti sa Strategijom za biološku raznolikost.

Kako bi zakonodavni prijedlozi postali obvezujući, Komisija bi trebala utvrditi ciljeve za smanjenje kemijskih pesticida i opasnijih pesticida za 50 %, smanjenje gnojiva za 20 % i smanjenje gubitka hranjivih tvari za 50 % do 2030. Osim toga, odstupanja iz članka 53. stavka 1. Uredbe 1107/2009 trebala bi biti iznimna, a Komisija bi trebala pojasniti izraze hitne situacije, posebne okolnosti, zadovoljavajući način te ograničena i kontrolirana uporaba.

Invazivne strane vrste

U EU-u trenutačno postoje 354 vrste kojima prijete invazivne vrste, dok 66 vrsta koje su na popisu EU-a čini samo 6 % vrsta prisutnih u Europi, što ne odgovara razmjeru prijetnje biološkoj raznolikosti koju one predstavljaju.

Troškovi praćenja i otklanjanja štete koju te vrste uzrokuju u EU-u procjenjuju se na oko 12 milijardi EUR godišnje[105], zbog čega je najisplativije donijeti mjere prevencije. Stoga bi Komisija trebala provesti obvezne procjene rizika prije prvog uvoza neautohtonih vrsta i donijeti „bijele popise” kako bi se utvrdile vrste kojima se u EU-u smije samo trgovati ili ih se smije držati.

Isto tako, Komisija bi zajedno s državama članicama prednost trebala dati provedbi planova za sprečavanje, kontrolu ili iskorjenjivanje invazivnih vrsta koje su štetne za kritično ugrožene vrste te raditi na tome da popis EU-a na odgovarajući način obuhvati invazivne vrste koje utječu na ugrožene vrste i one koje su u ranim fazama invazije ili još nisu prisutne u EU-u.

Očuvanje i obnova

Do 2030. najmanje 30 % morskih i kopnenih područja trebalo bi zaštititi u skladu sa znanstvenim kriterijima i potrebama u pogledu biološke raznolikosti, dok bi trećinu tih područja trebalo strogo zaštititi, što bi obuhvatilo sve prirodne ponore ugljika u EU-u. Te bi ciljeve trebalo uvrstiti u zakonodavstvo.

Slično tome, do 2030. trebalo bi obnoviti najmanje 30 % narušenih ekosustava. Ujedinjeni narodi proglasili su razdoblje od 2021. do 2030. desetljećem za obnovu ekosustava. U tom okviru, plan EU-a za obnovu prirode trebao bi biti ambiciozan te bi ga trebalo provoditi uz vođenje računa o cijelom državnom području svake države članice i usredotočiti se na ekosustave koji ispunjavaju dvostruku svrhu: obnovu biološke raznolikosti te ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama.

Okvir za financiranje, integriranje i upravljanje

Komisija je procijenila da je za provedbu mjera iz Strategije za biološku raznolikost potrebno 20 milijardi EUR godišnje, iako će biti nužna temeljita procjena načina na koji će se taj iznos koristiti.

Zaštitu biološke raznolikosti trebalo bi na temelju taksonomije EU-a uključiti u sve njegove rashode i programe, pri čemu bi u mjerama Unije prednost trebalo dati načelu predostrožnosti i načelu „onečišćivač plaća”, sustav oporezivanja preusmjeriti prema većoj primjeni ekoloških poreza, a subvencije koje su štetne za okoliš ukinuti do 2030.

Potreban je i pravni okvir za upravljanje biološkom raznolikošću koji bi bio sličan propisu o klimi i kojim bi se uspostavio put prema ispunjenju obvezujućih ciljeva za 2030. i 2050. te obveza preuzetih na konferenciji COP15. Komisija bi u tu svrhu trebala podnijeti zakonodavni prijedlog tijekom 2022.

S druge strane, za razliku od nekih nacionalnih zakona, pravo pojedinca na zdrav okoliš nije priznato na europskoj i međunarodnoj razini. Članak 37. Povelje EU-a o temeljnim pravima odražava samo opće načelo prava Unije o zaštiti okoliša, ali ga ne proglašava materijalnim pravom. Komisija bi trebala nastojati pronaći rješenje za taj nedostatak na europskoj razini te se zalagati za međunarodno priznavanje tog ljudskog prava.

Istraživanje i obrazovanje

Obrazovanje i uloga mladih generacija bit će ključni za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti. U tom bi pogledu bilo poželjno uspostaviti zeleni program Erasmus koji bi bio usmjeren na projekte za očuvanje i obnovu ekosustava za mlade.

Kad je riječ o istraživanju, uz nacionalne programe i program EU-a za istraživanje i razvoj, i drugi bi programi, posebno u sektorima poljoprivrede i ribarstva, veći dio proračuna trebali namijeniti istraživanju i inovacijama kako bi podržali prijelaz na održive prakse.

Međunarodno djelovanje i upravljanje oceanima

Globalni sporazum o prirodi postignut na 15. Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti imat će ključnu ulogu u očuvanju prirode. Slično kao i Pariški sporazum, Globalni bi sporazum trebao biti pravno obvezujući, u njemu bi trebalo utvrditi granice iznad kojih će se gubitak biološke raznolikosti smatrati nepovratnim i postaviti ambiciozne ciljeve, kao što su zaštita najmanje 30 % planeta i obnova 30 % narušenih ekosustava do 2030.

Isto tako, treba istaknuti potencijal trgovinske i razvojne politike za zaštitu biološke raznolikosti i okoliša izvan Europe. U tom bi pogledu EU trebao zagovarati uvrštavanje obvezujućih poglavlja o održivom razvoju u trgovinske sporazume i raditi na zaustavljanju globalnog krčenja šuma podnošenjem zakonodavnog prijedloga o lancima s nultom stopom krčenja šuma kako bi se spriječio uvoz proizvoda koji su mu doprinijeli.

S druge strane, onečišćenje oceana plastikom od 1980. povećalo se deset puta pa bi EU trebao predvoditi pregovore o međunarodnom sporazumu o plastici kako bi se osiguralo da u našim morima i oceanima do 2030. više ne bude plastike.

Provedba i izvršenje zakonodavstva

Zakonodavstvo o prirodi trenutačno se ne provodi niti izvršava u dostatnoj mjeri. Rješavanje postupaka zbog povrede prava o okolišu neopravdano kasni, zbog čega se ometa provedba zakonodavstva te bi Komisija stoga trebala ojačati nadzor i dodijeliti dostatna sredstva.

Naposljetku, uspješna provedba Strategije o biološkoj raznolikosti ovisi o angažmanu svih dionika. Potrebna je platforma na kojoj svi dionici mogu izraziti svoje mišljenje kako bi se zajamčilo da se poduzimaju mjere za uključivu, pravičnu i pravednu tranziciju.

 


MIŠLJENJE ODBORA ZA MEĐUNARODNU TRGOVINU (19.4.2021)

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: vraćanje prirode u naše živote

(2020/2273(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Saskia Bricmont

(*) Pridruženi odbor – članak 57. Poslovnika

 

 

PRIJEDLOZI

Odbor za međunarodnu trgovinu poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. podsjeća da se biološka raznolikost u svijetu smanjuje brzinom kakva nije zabilježena nikad prije u povijesti čovječanstva i da se povećava stopa izumiranja vrsta, što na različite načine utječe na zdravlje ljudi u cijelom svijetu te da je, kako navodi Svjetska zdravstvena organizacija, gubitak biološke raznolikosti pokretač zoonotskih patogena kao što je COVID-19; podsjeća na znanstvene dokaze o ulozi neodržive trgovine u gubitku biološke raznolikosti, posebno trgovine mineralima, biomasom, divljim vrstama i određenim poljoprivrednim proizvodima, kao i o gubitku biološke raznolikosti zbog klimatskih promjena, globalne prenamjene zemljišta, invazivnih stranih vrsta, prekomjernog iskorištavanja resursa i onečišćenja; podsjeća da stvaranje gospodarske vrijednosti u iznosu od 44 bilijuna USD – više od polovice ukupnog svjetskog BDP-a – donekle ili uvelike ovisi o prirodi i njezinim uslugama i da je stoga ugroženo zbog gubitka prirode;

2. naglašava da provedba ciljeva biološke raznolikosti iz Aichija nije u skladu s očekivanjima i da je svjetska biološka raznolikost suočena s ozbiljnom krizom koja izravno ugrožava interese čovječanstva, uključujući hranu, zdravlje i sigurnost; napominje da je dogovoreno da će se na 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP 15) utvrditi novi ciljevi za globalni okvir za biološku raznolikost nakon 2020., među ostalim u pogledu trgovinskih pitanja koja se odnose na divlje vrste; poziva Komisiju da se zalaže za veću ambicioznost, uključujući u pogledu obvezujućih ciljeva za zaštitu biološke raznolikosti, mjerljive pokazatelje i učinkovite mehanizme praćenja; naglašava da je, kako bi se omogućili jednaki uvjeti na međunarodnoj sceni, važno da EU i globalni okvir za biološku raznolikost u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti imaju istu razinu ambicije, posebno u pogledu razine ciljeva zaštite kopna i mora;

3.  ističe da se struktura postojećih sporazuma o slobodnoj trgovini i postojeća pravila WTO-a nedovoljno bave doprinosom trgovine drastičnom gubitku biološke raznolikosti; naglašava da načelo predostrožnosti mora biti vodeće načelo za zaštitu biološke raznolikosti; upozorava na rizik premještanja određenih proizvodnih sektora u zemlje u kojima je zakonodavstvo o biološkoj raznolikosti blaže nego u EU-u te stoga poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u međunarodnim forumima i promiče zaštitu biološke raznolikosti; pozdravlja činjenicu da nova trgovinska strategija „poziva na bolju političku integraciju trgovinskih politika i unutarnjih politika EU-a” te priznaje da je „očuvanje biološke raznolikosti globalni izazov koji zahtijeva globalne napore”; očekuje od Komisije da zadrži visoku razinu ambicije ne samo riječima nego i djelima; stoga poziva Komisiju da bez odgode razmotri specifične i konkretne mjere kako bi se zajamčilo da trgovinski sporazumi EU-a ne uzrokuju ili prijete uzrokovanjem gubitka biološke raznolikosti te da trgovinska politika EU-a bude učinkovito usklađena s njezinom strategijom za biološku raznolikost; naglašava da je usklađenost različitih politika EU-a ključna u međunarodnoj trgovini, u kojoj se navode svi aspekti održivosti i razvoja, socijalni, ekološki, uključujući biološku raznolikost, i gospodarski, čime se također osigurava pošteno tržišno natjecanje s posebnim naglaskom na MSP-ovima i poljoprivrednom sektoru, te da bi se to trebalo odražavati u budućoj strategiji za stratešku autonomiju; podsjeća da se trgovinskim sporazumima mora zajamčiti da uključene strane, uključujući EU i države članice, aktivno sudjeluju u promicanju načela održivog razvoja;

4. naglašava važnost sustavnog uključivanja dimenzije biološke raznolikosti, zajedno s ekonomskom i socijalnom dimenzijom, u sve procjene učinka na održivi razvoj koje se više nego prije moraju temeljiti na čvrstoj metodologiji, kako je predloženo u dostupnim studijama Komisije, te dosljedno uzimati u obzir pitanja biološke raznolikosti; traži od Komisije da osigura odgovarajuća financijska sredstva za provedbu takvih analiza biološke raznolikosti; poziva da se procjene učinka na održivi razvoj provedu kao dio faze utvrđivanja opsega budućih sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima; poziva da se procjene učinka na održivi razvoj redovito ažuriraju tijekom razvoja pregovora kako bi se na odgovarajući način utvrdili, procijenili i riješili mogući rizici za biološku raznolikost u dotičnoj regiji i u EU-u što je prije moguće te da oblikuju relevantne bilateralne obveze navedene u pregovorima; posebno ističe važnost odgovarajućeg financiranja vladinih tijela, potpore organizacijama civilnog društva, definiranja i obuhvata zaštićenih područja te imenovanja nadležnih tijela; naglašava važnost sustavnog provođenja redovitih ex post evaluacija održivosti i procjena učinka kako bi se zajamčila dosljednost s međunarodnim obvezama EU-a u pogledu biološke raznolikosti; poziva Komisiju da izvuče pouke iz iskustva stručnog povjerenstva EU-a i Južne Koreje i iz presedana vijetnamskog plana za ratifikaciju konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) kako bi poglavlja o trgovini i održivom razvoju uključivala plan s konkretnim i provjerljivim obvezama u pogledu kojih će se ostvariti napredak u drugim poglavljima; poziva Komisiju da ažurira postojeća poglavlja sporazuma o trgovini i ulaganjima primjenom klauzula o aktivnoj i pravovremenoj reviziji kako bi se osiguralo da se postojeći sporazumi o slobodnoj trgovini što prije usklade s europskim zelenim planom te da Parlamentu predstavi rezultate i planirane prilagodbe; u tom pogledu ističe da sporazumi EU-a o trgovini i ulaganjima olakšavaju formalizirani dijalog s partnerima o svim aspektima europskog zelenog plana, uključujući biološku raznolikost, održivu prehrambenu politiku, onečišćenje i kružno gospodarstvo, u okviru poglavlja o trgovini i održivom razvoju;

5. pozdravlja pokretanje rane revizije akcijskog plana u 15 točaka o poglavljima o trgovini i održivom razvoju; prima na znanje neslužbeni dokument Nizozemske i Francuske o trgovini, socijalnim gospodarskim učincima i održivom razvoju, uključujući prijedloge o mogućnosti postupnog uvođenja liberalizacije carina povezane s učinkovitom provedbom multilateralnih sporazuma u području okoliša; u kontekstu te revizije podsjeća na svoj poziv Komisiji da istraži mehanizam koji se temelji na sankcijama kao krajnju mjeru u trgovinskim sporazumima kako bi se zajamčila njihova učinkovita provedba; podsjeća da bi, u skladu sa stavkom 161. mišljenja 2/15 Suda Europske unije, kršenje poglavlja o trgovini i održivom razvoju moglo ovlastiti drugu stranku „da prekine ili suspendira liberalizaciju te trgovine, pod uvjetom da je to predviđeno predviđenim sporazumom”;

6. pozdravlja imenovanje glavnog službenika za trgovinu i provedbu i uspostavu jedinstvene ulazne točke čija je uloga predvoditi napore u cijeloj Komisiji za jačanje provedbe i izvršavanja, oslanjajući se na niz dostupnih alata, te za rješavanje prijavljenih trgovinskih prepreka i kršenja obveza u pogledu održive trgovine; smatra da je u interesu Unije da poduzme mjere kao odgovor na kršenja tih obveza te poziva Komisiju da poduzme mjere kada trgovinski partneri ne ispunjavaju svoje bilateralne ili multilateralne obveze, uključujući moguću ponovnu uspostavu carina; poziva Komisiju da izvuče pouke iz spora između EU-a i Južne Koreje koji je zaključila stručna skupina koja je utvrdila da je značajno da u poglavlju o trgovini i održivom razvoju nije utvrđen konkretan ciljni datum ili posebna ključna etapa za postupak ratifikacije te da stranke nisu navele nikakve konkretne ciljne datume ili rasporede koji su mogli pomoći u usmjeravanju analize stručne skupine[106];

7. poziva Komisiju da upotrijebi pokazatelje razvijene u potrazi za mogućim rizicima za biološku raznolikost za utvrđivanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih ciljeva za zaštitu biološke raznolikosti; poziva Komisiju da Parlamentu svake godine podnosi ažurirane informacije o stanju provedbe tih ciljeva;

8. naglašava da bi se regulatorni zahtjevi koje proizvođači iz EU-a moraju poštovati trebali primjenjivati i na uvoz u EU te da bi se pristup tržištu EU-a trebao odobriti samo za proizvode koji su u skladu s tim zahtjevima; smatra da je to pitanje o kojem se ne može pregovarati u pregovorima o slobodnoj trgovini; smatra da je ključno da Komisija potiče pristup postupcima i metodama proizvodnje koji se ne temelji na proizvodima kako bi se podržale mjere za sprečavanje daljnjeg gubitka biološke raznolikosti u sklopu sigurnog, predvidljivog i nediskriminatornog okvira između domaćih i uvoznih proizvoda, koji je u skladu s pravilima WTO-a; podržava Komisiju u njezinoj želji da u međunarodnim raspravama o trgovini i okolišu podigne i proširi svijest o tome te da promiče tumačenje relevantnih odredbi WTO-a kojim se priznaje pravo članica na pružanje učinkovitih odgovora na globalne izazove u području okoliša, posebno na klimatske promjene i zaštitu biološke raznolikosti; nadalje smatra da bi EU trebao uložiti napore u uključivanje obvezujućih razina zaštite biološke raznolikosti u predstojeći rad na reformi WTO-a, a time i u naše sporazume o slobodnoj trgovini, na temelju znanstvenih dokaza i bez protekcionističkih svrha;

9. potiče Komisiju da razmotri uključivanje stručnog znanja o trgovini i okolišu u sporove koji proizlaze iz sukoba između trgovinskih obveza i iznimaka u pogledu zaštite okoliša; potiče Komisiju da taj prijedlog promiče u kontekstu svoje inicijative za klimu i trgovinu u WTO-u; traži neovisnu dubinsku analizu učinaka preostalih odredbi o rješavanju sporova između ulagača i države (ISDS) i sustava sudova za ulaganja (ICS) u trgovinskim sporazumima, kao i Ugovora o energetskoj povelji (ECT), na biološku raznolikost, te zahtijeva brze prilagodbe ECT-a i ponovnu procjenu članstva, uključujući mogućnost povlačenja iz ECT-a ako nije izvediva dovoljna razina modernizacije;

10. podsjeća da OECD procjenjuje da vlade na globalnoj razini troše otprilike 500 milijardi USD godišnje na potporu koja bi mogla biti štetna za biološku raznolikost, tj. pet do šest puta više od ukupnih rashoda za biološku raznolikost[107]; smatra da bi cilj trgovinske politike EU-a i zelene diplomacije trebalo biti podupiranje klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. i hitno postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva i subvencija štetnih za okoliš u skladu s obvezama preuzetima na sastanku na vrhu skupine G20 u Pittsburghu 2009.; poziva Komisiju da dogovori plan s ključnim etapama sa svakim trgovinskim partnerom obuhvaćenim trgovinskim sporazumom te da pokaže vodstvo u relevantnim međunarodnim forumima; ističe da će održivost i ugljična neutralnost ostati u središtu ciljeva programa i trgovinske politike EU-a, uključujući potporu zelenoj tranziciji, posebno malih i srednjih poduzeća;

11. zahtijeva da Vijeće u svojem nacrtu mandata za buduće sporazume i pri preispitivanju trenutačnih sporazuma Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD) učini ključnim elementom sporazumâ o slobodnoj trgovini, pod uvjetom da se postigne dogovor o obveznim mehanizmima za preispitivanje nacionalnih ciljeva; također traži od Vijeća da Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) zajedno s Pariškim sporazumom učini ključnim elementima sporazumâ o slobodnoj trgovini te da naglasi njihovu uspješnu provedbu; smatra da bi EU u budućim transatlantskim odnosima trebao pozvati SAD da se pridruži Konvenciji o biološkoj raznolikosti i da je provede; ističe važnost predstojeće reforme Uredbe o općem sustavu povlastica u osiguravanju učinkovite provedbe multilateralnih konvencija o klimi i okolišu obuhvaćenih Uredbom, uključujući Konvenciju o biološkoj raznolikosti;

12. poziva države članice da uključe očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini putem sektorskih i međusektorskih politika, uključujući trgovinu, planove i programe, kako bi se uspostavio učinkovit institucionalni, zakonodavni i regulatorni okvir koji uključuje uključiv pristup; naglašava važnost otvorenosti i predvidljivosti za europska poduzeća, posebno mala i srednja poduzeća, te potrebu za povećanom komunikacijom i izgradnjom kapaciteta kako bi se malim i srednjim poduzećima omogućilo da u potpunosti iskoriste trgovinske sporazume na održiv način;

 13. primjećuje, s jedne strane, da Međuvladina platforma za znanstvenu politiku o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) procjenjuje da je vrijednost međunarodne zakonite trgovine divljom faunom i florom od 2005. porasla 500 %, a od 1980-ih 2000 %, i, s druge strane, da su njezini zakoniti i nezakoniti oblici često duboko isprepleteni; napominje da je više od 38 700 vrsta, uključujući oko 5950 vrsta životinja i 32 800 vrsta biljaka, zaštićeno CITES-om od prekomjernog iskorištavanja u međunarodnoj trgovini; priznaje da trenutačni sustav zabrane nezakonite trgovine ugroženim vrstama ima znatne nedostatke u provedbi; poziva Komisiju da započne s praćenjem i analizom postojećeg sustava; poziva Komisiju da na temelju toga istraži izvedivost sastavljanja popisa ugroženih vrsta u cilju učinkovite borbe protiv nezakonite trgovine, da poboljša osposobljavanje carinskih i drugih službenika te da podupre uspostavu mehanizma za zabranu uvoza u EU ugroženih vrsta koje su zaštićene na nacionalnoj razini u svojim zemljama podrijetla u skladu s dobrovoljnim sporazumom o partnerstvu u području šuma u okviru provedbe zakona, upravljanja i trgovine (FLEGT) ili sličnog mjerama protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; poziva Komisiju da pojača Inicijativu za zelenu carinu u predstojećem akcijskom planu za carinsku uniju i traži od Komisije da osigura bolju provedbu postojećih carinskih odredbi pri graničnim inspekcijama; dugoročno poziva na reformu CITES-a usmjerenu na mehanizam obrnutog popisa, čiji je cilj funkcioniranje bez papira i povećanje njegova proračuna;

14. naglašava da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala da se u donošenju politika važno držati načela „jedno zdravlje” te da su potrebne korjenite promjene koje uključuju suradnju među svim disciplinama i sektorima; poziva Komisiju da se koristi regulatornim dijalozima predviđenima u sporazumima o slobodnoj trgovini za promicanje strogih sanitarnih i fitosanitarnih standarda EU-a i dobrobiti životinja kako bi se rizik od budućih epidemija i pandemija sveo na najmanju moguću mjeru; poziva Komisiju da po potrebi razmotri uvođenje moratorija na uvoz divljih životinja ili drugih vrsta iz prijavljenih žarišnih točaka zaraznih bolesti kako bi se na odgovarajući način riješili sigurnosni problemi;

15. poziva Komisiju da istraži mogućnost dodavanja protokola u vezi s kriminalom u području divlje flore i faune Konvenciji UN-a o transnacionalnom organiziranom kriminalu; smatra da su evaluacija i revizija Direktive o kriminalu protiv okoliša prilika za bolje rješavanje kaznenih djela te vrste i jačanje njezine izvršivosti;

16. zabrinut je zbog politika krčenja šuma u amazonskoj prašumi i slabljenja njezina nezamjenjivog ekosustava i biološke raznolikosti; pozdravlja namjeru Komisije da u proljeće 2021. predstavi zakonodavni prijedlog kojim će se zabraniti plasiranje proizvoda čija se proizvodnja povezuje s krčenjem ili propadanjem šuma na tržište EU-a; naglašava potrebu za dodatnim naporima kako bi se riješio problem ponude te ističe primjer dobrovoljnih sporazuma o partnerstvu u području šumarstva (FLEGT) s ciljem očuvanja šuma, s obzirom na to da su one prirodno stanište mnogih ugroženih vrsta, poticanja održivoga gospodarenja šumama i rješavanja problema krčenja i degradacije šuma u skladu s Programom održivog razvoja do 2030., Pariškim sporazumom i ciljevima Konvencije o biološkoj raznolikosti iz Aichija;

17. naglašava važnost osiguravanja uloge poljoprivrede i ruralnog okoliša u zaštiti biološke raznolikosti i ekosustava; konstatira da je unutarnje tržište EU-a najveći svjetski uvoznik i izvoznik poljoprivredno-prehrambenih proizvoda; uvjeren je da bi EU trebao iskoristiti tu prednost i postaviti referentna mjerila u pogledu standarda za održive prehrambene sustave, temeljene na načelu predostrožnosti, zaštiti okoliša i dobrobiti životinja; ističe da, osim provedbe načela zelenog plana, EU mora promicati uzlaznu globalnu konvergenciju standarda kako bi se izbjegli moguće premještanje i eksternalizacija ekološkog otiska u treće zemlje; uviđa da je neodrživa poljoprivreda glavni pokretač gubitka biološke raznolikosti na svjetskoj razini; smatra da bi se trgovinskom politikom trebao poticati razvoj ekološke poljoprivrede u partnerskim zemljama u skladu sa standardima koji su istovjetni onima za proizvode proizvedene u EU-u, u skladu s ciljevima EU-a za 2030., te da bi financijska potpora trebala biti prioritet za proizvode iz održivih lanaca opskrbe, kao što su proizvodi zaštićeni oznakama zemljopisnog podrijetla i ekološka hrana, i težiti postizanju ciljeva održivog razvoja; poziva Komisiju da naruči detaljnu i neovisnu studiju o učincima proizvoda koje EU izvozi i njihovim metodama proizvodnje na biološku raznolikost; poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi se zabranio izvoz opasnih tvari zabranjenih u EU-u iz EU-a, u skladu s načelom nečinjenja štete, s Rotterdamskom konvencijom o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini i s europskim zelenim planom;

18. poziva Komisiju da zajamči usklađenost odredbi o ribarstvu u trgovinskim sporazumima sa zaštitom morske bioraznolikosti te potiče trgovinske partnere da se na cjelovit način uhvate u koštac sa svim antropogenim štetnim učincima na morski okoliš kako bi se do 2030. zaštitilo 30 % oceana; poziva Komisiju i države članice da udruže napore za postizanje sporazuma o morskoj bioraznolikosti izvan nacionalnih nadležnosti; podsjeća da se uspostava zaštićenih morskih područja u područjima izvan nacionalne nadležnosti mora poduprijeti procjenama socioekonomskog i ekološkog učinka utemeljenim na najboljim dostupnim znanstvenim savjetima;

19. napominje da trgovina proizvodima i uslugama koji se temelje na biološkoj raznolikosti i ulaganja u takve proizvode i usluge mogu potaknuti smanjenje prekomjernog iskorištavanja biološke raznolikosti te istodobno omogućiti stvaranje održivijih gospodarskih sektora koji doprinose uključivom rastu i održivim obrascima proizvodnje, trgovine i potrošnje, među ostalim i za zemlje u razvoju; traži od Komisije da istraži mogućnost stvaranja pravnog okvira, ponajprije u okviru WTO-a, kojim bi se omogućila zabrana trgovine određenim sirovinama, proizvodima i uslugama koji ugrožavaju biološku raznolikost; podržava aktualne napore OECD-a na jačanju komponente biološke raznolikosti u smjernicama za odgovorno poslovno ponašanje te traži od Komisije da to na odgovarajući način uzme u obzir u nadolazećem paketu mjera EU-a o dužnoj pažnji;

20. naglašava da degradacija ekosustava potkopava napredak prema postizanju većine ciljeva održivog razvoja do 2030., a posebno ciljeva koji se odnose na iskorjenjivanje siromaštva, pristup vodi i sanitarnim uslugama, sigurnost opskrbe hranom, jamčenje zdravog života i smanjenje nejednakosti; poziva Komisiju da prioritetom učini izgradnju kapaciteta, uključujući prijenos znanja, razmjenu tehnologije i osposobljavanje za vještine kako bi zemlje korisnice provele Konvenciju o biološkoj raznolikosti, Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka te druge konvencije i sporazume ključne za zaštitu biološke raznolikosti u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju i Instrumenta za pomoć u trgovini; poziva Komisiju da promiče sinergije s drugim konvencijama, međunarodnim organizacijama i trećim zemljama pri olakšavanju i provedbi aktivnosti izgradnje kapaciteta povezanih sa zaštitom biološke raznolikosti te da zajamči integrirani i koordinirani pristup izgradnji kapaciteta te tehničkoj i znanstvenoj suradnji; napominje da bi tržišni poticaji i izgradnja kapaciteta trebali biti dostupni poduzećima kako bi ih se uključilo u pametan, održiv i uključiv rast te kako bi im se pomoglo da ispune očekivanja potrošača i sve veću potrebu za zaštitom prirode; u tom kontekstu također naglašava potrebu za pružanjem potpore trećim zemljama, posebno najslabije razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, čiji se model razvoja oslanja na izvoz robe i usluga štetnih za biološku raznolikost, na način da im se osigura financijska pomoć i izgradnja kapaciteta kako bi se smanjilo njihovo prekomjerno oslanjanje na takvu robu; u tom pogledu ističe ključnu ulogu lokalnih zajednica, autohtonih naroda i boraca za ljudska prava u području okoliša u održavanju biološke raznolikosti te potrebu poštovanja UN-ova načela slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka u duhu Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim narodima i plemenima;

21. poziva Komisiju da uspostavi centralizirani sustav podataka i statističke analize uz potporu Eurostata i statističkih agencija EU-a kako bi se mogli dobiti detaljniji inventari ekosustava.

 


INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

15.4.2021

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

33

1

7

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Barry Andrews, Anna-Michelle Asimakopoulou, Tiziana Beghin, Geert Bourgeois, Saskia Bricmont, Jordi Cañas, Daniel Caspary, Miroslav Číž, Arnaud Danjean, Paolo De Castro, Emmanouil Fragkos, Raphaël Glucksmann, Markéta Gregorová, Roman Haider, Christophe Hansen, Heidi Hautala, Danuta Maria Hübner, Karin Karlsbro, Maximilian Krah, Danilo Oscar Lancini, Margarida Marques, Gabriel Mato, Sara Matthieu, Emmanuel Maurel, Samira Rafaela, Inma Rodríguez-Piñero, Massimiliano Salini, Helmut Scholz, Liesje Schreinemacher, Sven Simon, Dominik Tarczyński, Mihai Tudose, Kathleen Van Brempt, Marie-Pierre Vedrenne, Jörgen Warborn, Iuliu Winkler, Jan Zahradil, Juan Ignacio Zoido Álvarez

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Markus Buchheit, Jean-Lin Lacapelle, Joachim Schuster

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

33

+

ID

Jean-Lin Lacapelle

NI

Tiziana Beghin

PPE

Anna-Michelle Asimakopoulou, Daniel Caspary, Arnaud Danjean, Christophe Hansen, Danuta Maria Hübner, Gabriel Mato, Massimiliano Salini, Sven Simon, Jörgen Warborn, Iuliu Winkler, Juan Ignacio Zoido Álvarez

Renew

Barry Andrews, Jordi Cañas, Karin Karlsbro, Samira Rafaela, Liesje Schreinemacher, Marie-Pierre Vedrenne

S&D

Miroslav Číž, Paolo De Castro, Raphaël Glucksmann, Margarida Marques, Inma Rodríguez-Piñero, Joachim Schuster, Mihai Tudose, Kathleen Van Brempt

The Left

Emmanuel Maurel, Helmut Scholz

Verts/ALE

Saskia Bricmont, Markéta Gregorová, Heidi Hautala, Sara Matthieu

 

1

-

ID

Maximilian Krah

 

7

0

ECR

Geert Bourgeois, Emmanouil Fragkos, Dominik Tarczyński, Jan Zahradil

ID

Markus Buchheit, Roman Haider, Danilo Oscar Lancini

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 


 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA POLJOPRIVREDU I RURALNI RAZVOJ (12.3.2021)

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: vraćanje prirode u naše živote

(2020/2273(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Isabel Carvalhais

 

(*) Pridruženi odbor – članak 57. Poslovnika

 

 

 


PRIJEDLOZI

Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A. budući da poljoprivredna bioraznolikost obuhvaća sve sastavnice bioraznolikosti koje su važne za hranu i poljoprivredu; budući da usto uključuje i raznolikost i varijabilnost ekosustavâ, životinja, biljaka i mikroorganizama na razini genetike, vrsta i ekosustava, koje su potrebne za održavanje ključnih funkcija ekosustava;

B. budući da su glavni izravni faktori koji dovode do gubitka bioraznolikosti promjene u korištenju zemljišta i mora, iskorištavanje prirodnih resursa, klimatske promjene, onečišćenje i invazija stranih vrsta; budući da ti faktori proizlaze iz nepovoljnog skupa temeljnih uzroka povezanih prvenstveno s obrascima proizvodnje i potrošnje, dinamikom i kretanjima ljudskog stanovništva, trgovinom i tehnološkim inovacijama[108];

C. budući da dugoročni trendovi povezani s populacijama ptica koje obitavaju na poljoprivrednim zemljištima i u šumskim područjima kao i raširenih vrsta ptica te travnjačkih leptira pokazuju da je u Europi došlo do velikog smanjenja bioraznolikosti poljoprivrednih zemljišta; budući da je to prvenstveno posljedica gubitka, fragmentacije i degradacije prirodnih ekosustava, uglavnom zbog intenziviranja poljoprivrede, intenzivnog gospodarenja šumama, napuštanja zemljišta i širenja urbanih područja[109];

D. budući da poljoprivredna zemljišta čine gotovo polovinu područja EU-a, a da šume pokrivaju oko 42 % teritorija EU-a; budući da održivo upravljanje poljoprivrednim zemljištem doprinosi širim funkcijama ekosustava, kao što su zaštita bioraznolikosti, sekvestracija ugljika, održavanje kvalitete vode i zraka, zadržavanje vlage u tlu uz smanjenje otjecanja, infiltraciju vode i kontrolu erozije;

E. budući da su poljoprivreda i šumarstvo ključne sastavnice europskog gospodarstva i društva jer se njima osigurava sigurna, kvalitetna i cjenovno prihvatljiva hrana i jer predstavljaju izuzetno bitnu sastavnicu održivosti ruralnih područja u kontekstu očuvanja radnih mjesta i gospodarskih prilika, kvalitete života i okoliša;

F. budući da posebna prirodna i strukturna obilježja poljoprivrednog sektora EU-a, koji se uglavnom sastoji od malih poljoprivrednih gospodarstava koja se temelje na obiteljskoj radnoj snazi i od kojih dvije trećine imaju površinu manju od 5 ha, tj. u kojima otprilike jedna trećina upravitelja ima 65 ili više godina, predstavljaju posebne izazove koje oblikovatelji politika moraju uzeti u obzir pri osmišljavanju mjera i politika koje obuhvaćaju i taj sektor;

1. podsjeća na to da poljoprivredna produktivnost i otpornost ovise o bioraznolikosti, koja je od ključne važnosti za jamčenje dugoročne održivosti i otpornosti naših prehrambenih sustava te sigurnosti opskrbe hranom; nadalje, ističe da je većina bioraznolikosti u cijeloj Europi rezultat njezinih raznolikih sustava poljoprivrede i šumarstva te da njezino održavanje ovisi o kontinuiranom aktivnom i održivom upravljanju zemljištem, poljoprivrednim i šumskim ekosustavima s malim učinkom; međutim, ističe negativan utjecaj određenih poljoprivrednih sustava na bioraznolikost, što dovodi do prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa;

2. primjećuje da kaskadni učinak pojednostavljenja krajobraza dovodi do manje proizvodnje usjeva, naročito zbog smanjenja populacija oprašivačâ i prirodnih grabežljivaca[110]; ponavlja da zamjena prirodnih grabežljivaca insekticidima dodatno pogoršava problem smanjenog oprašivanja, koje je izravna sastavnica biljne proizvodnje; poziva na primjenu holističkog pristupa kako bi se usluge ekosustava zaštitile mjerama koje vode do povećane raznolikosti krajobraza;

3. ističe važnost genetske raznolikosti, vrsta i prirodnih krajobraza te smatra da poljoprivreda omogućuje očuvanje bioraznolikosti mnogih regija, kao što su otvorena planinska područja, sprečavanjem širenja invazivnih biljnih i životinjskih vrsta;

4. naglašava važnu ulogu malih poljoprivrednih gospodarstava u očuvanju bioraznolikosti i krajobraza; ističe da mala poljoprivredna gospodarstva doprinose očuvanju bioraznolikosti primjenom manje intenzivnih i mehaniziranih praksi te upotrebom manje tvari kao što su pesticidi i gnojiva; nadalje, naglašava da takva gospodarstva očuvanjem poljoprivrede, a time i bioraznolikosti, štite osjetljiva ruralna područja (planinska područja, područja u nepovoljnom položaju, otoke i područja mreže Natura);

5. pozdravlja visoku razinu ambicije u sklopu Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030., koja se očituje u nastojanju da se zaustavi i preokrene trend gubitka bioraznolikosti u EU-u; smatra da je za borbu protiv gubitka bioraznolikosti ta razina ambicije nužna, da se njome potiču razvoj i provedba politike na svim razinama te da se promiču razvoj i integracija istraživanja, inovativnih i izvedivih rješenja, odnosno njihov prijenos u politiku;

6. podsjeća na to da učinkovita provedba strategije za bioraznolikost zahtijeva priznavanje svih triju dimenzija održivosti: ekološke, društvene i gospodarske; ističe da je kontinuirano smanjenje bioraznolikosti poljoprivrednih zemljišta, uključujući i na razini krajobraza, stvarnost i da su za suzbijanje tog trenda potrebni odvažno djelovanje cijelog društva i potpora znanstvenog konsenzusa;

7. izražava žaljenje zbog činjenice da u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2020. nisu utvrđeni mjerljivi ciljevi u području poljoprivrede, što otežava procjenu napretka i uspješnosti mjera koje financira EU; podsjeća na to da zbog loše koordinacije između politika i strategija EU-a usmjerenih na bioraznolikost nije riješen problem smanjenja genetske raznolikosti[111]; poziva Komisiju da slijedi preporuke Europskog revizorskog suda i da se osloni na iskustva stečena u okviru strategije za bioraznolikost do 2030.;

8. primjećuje da ideale i dobre namjere sadržane u zelenom planu moraju slijediti i odgovarajuće mjere za njegovu provedbu, osobito u okviru zajedničke poljoprivredne politike, koja uvelike utječe na bioraznolikost jer se njome uređuje upotreba zemljišta ne samo u EU-u nego i izvan njega;

9. poziva Komisiju da europskim poljoprivrednicima zajamči pristup novim tehnologijama i da omogući stalan razvoj u poljoprivrednom sektoru osiguravanjem regulatornog okvira kojim se potiču inovacije;

10. podsjeća da je bitno poticati kolektivni pristup, uz iskorištavanje njegova multiplikacijskog učinka, kako bi se promicale mjere strategije za bioraznolikost te poziva Komisiju da promiče i podupire povezana društva, kao što su poljoprivredno-prehrambene zadruge, pri provedbi mjera za zajedničku zaštitu bioraznolikosti;

11. ističe snažnu povezanost sa strategijom „od polja do stola” i strategijom za šume kao i potrebu za cjelovitim pristupom prehrambenom sustavu i vrijednosnom lancu šumarskog sektora;

12. poziva Komisiju da provede ocjene utjecaja te da uspostavi sveobuhvatnu znanstvenu i na dokazima utemeljenu evaluaciju provedbe mjera i ciljeva strategije za bioraznolikost, uključujući i obilježja krajobraza visoke raznolikosti te uzimajući u obzir posebne uvjete u država članicama; smatra da bi u fokusu te strategije u prvom redu trebali biti pojedinačni i kumulativni utjecaj na društvenu i gospodarsku održivost poljoprivrede, šumarstva i ruralnih područja u EU-u, sigurnost opskrbe hranom, dostupnost zemljišta te poljoprivrednih i poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, cijene, dostupnost drva i potencijalne rizike od prenošenja gubitaka bioraznolikosti u zemlje izvan EU-a zbog zamjene lokalne poljoprivredne proizvodnje uvozom; naglašava da je potrebno razmotriti kratkoročne i dugoročne negativne i pozitivne utjecaje na upotrebu resursa i sigurnost opskrbe hranom;

13. smatra da se ciljevi bioraznolikosti, nakon što ih usvoje suzakonodavci, moraju odražavati u svim relevantnim propisima EU-a kako bi njihova provedba bila u potpunosti učinkovita;

14. s velikom zabrinutošću prima na znanje nedavnu znanstvenu ocjenu kumulativnih učinaka strategijâ „od polja do stola” i za bioraznolikost Službe za ekonomska istraživanja Ministarstva poljoprivrede SAD-a[112];

15. također, poziva Komisiju da izradi na dokazima utemeljenu procjenu utjecaja mogućih rizika, u smislu emisija stakleničkih plinova, gubitka bioraznolikosti, ruralne i regionalne održivosti, cijena hrane i strateške regionalne sigurnosti opskrbe hranom, koji proizlaze iz posljedica mogućeg seljenja i preseljenja poljoprivredne proizvodnje unutar Europske unije kao rezultata provedbe mjera i ciljeva dotične strategije;

16. smatra da je očuvanje bioraznolikosti ključan društveni cilj koji podržava većina Europljana[113] i koji zahtijeva djelovanje svih socijalnih i gospodarskih sektora kao i široku i uključivu raspravu uz učinkovito sudjelovanje cijelog društva na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini; konstatira da je za očuvanje bioraznolikosti u prvom redu potrebno veće sudjelovanje svih onih koji provode mjere, kao što su poljoprivredne zajednice, uključujući male i mlade poljoprivrednike, te sektor šumarstva, uz istodobno ostvarivanje koristi od njihovih znanja i iskustava, razmjenu iz svih aspekata povoljnih rješenja koja pogoduju i bioraznolikosti i prihodima od poljoprivrede i šumarstva kao i uz istodobno stvaranje osjećaja odgovornosti, ključnog za uspješnu provedbu dotične strategije;

17. ističe važnost participativnog procesa odozdo prema gore, pozitivnih poticaja i potpore za povećanje motivacije i predanosti u pogledu zaštite bioraznolikosti, istodobno naglašavajući dodatnu dodanu vrijednost dobrovoljnih inicijativa;

18. smatra da bi se na svim razinama politika trebalo više usredotočiti na razvoj iz svih aspekata povoljnih rješenja za zaštitu bioraznolikosti koja promiču tri dimenzije održivosti: gospodarsku, društvenu i ekološku;

19. smatra da bi se stvaranjem podzona ili regija u postojećim zaštićenim zonama, u kojima bi se na temelju posebnosti tih područja mogao dopustiti različit raspon aktivnosti, omogućila veća fleksibilnost i istodobno povećala učinkovitost zaštite;

20. ističe ključnu ulogu zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) u zaštiti i promicanju bioraznolikosti poljoprivrednih zemljišta, uključujući genetsku raznolikost, kao i ostalih politika i instrumenata utvrđenih u zelenom planu; podsjeća na ciljeve ZPP-a iz članka 39. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

21. ističe potencijal sastavnica zelene arhitekture u predstojećem ZPP-u u promicanju i pružanju individualnih i kolektivnih poticaja za prijelaz na održivije i otpornije poljoprivredne sustave za proizvodnju hrane te održavanje poljoprivrednih zemljišta visoke prirodne vrijednosti i bioraznolikosti na poljoprivrednim zemljištima, ako su ti sustavi pravilno osmišljeni;

22. smatra da države članice moraju utvrditi odgovarajuće polazne vrijednosti za održivost i bioraznolikost pri definiranju svojih standarda uvjetovanosti te osigurati ambiciozan i pravovremen razvoj i primjenu intervencija, posebno ekoloških programa i mjera povezanih s poljoprivredom, okolišem i klimatskim promjenama u području ruralnog razvoja, kojima se doprinosi boljoj provedbi i povećanju potencijala koristi za bioraznolikost u skladu s potrebnom razinom ambicija, uzimajući pritom u obzir specifične lokalne potrebe, uvjete i polazišne točke na osnovi SWOT analize utemeljene na dokazima;

23. ističe ključnu važnost mjera za poljoprivredno šumarstvo i pošumljavanje u okviru ZPP-a te potiče kontinuitet mjera u šumarstvu u skladu sa strategijom EU-a za šume;

24. naglašava da provedba te strategije neće biti toliko učinkovita koliko je predviđeno s ekološkog stajališta, osim ako se ne osigura potpora kojom bi se zajamčila daljnja održivost i konkurentnost poljoprivrednika i njihovih poduzeća;

25. poziva Komisiju da odmah iskoristi mogućnosti koje u smislu ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima pruža obnova šuma, močvara, tresetišta, travnjaka i obalnih ekosustava te da uključi očuvanje prirode u sve relevantne politike i programe EU-a;

26. smatra da male promjene uvedene u okviru raznih reformi ZPP-a nisu dale snažan signal poljoprivrednicima da promijene svoje prakse te je mišljenja da je u svjetlu klimatske krize i krize bioraznolikosti potrebna korjenita promjena kako bi se poljoprivrednike uvjerilo u bitnost te promjene i za njihovo poslovanje i za životne uvjete;

27. izražava žaljenje zbog činjenice da ZPP nije bio učinkovit u preokretanju trenda smanjenja bioraznolikosti, koji traje već desetljećima, te zbog toga što je intenzivna poljoprivreda i dalje glavni uzrok gubitka bioraznolikosti; nadalje, naglašava da prema tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 13/2020[114] cilj u području poljoprivrede i mjere u okviru Strategije EU-a za bioraznolikost nisu mjerljivi, zbog čega je teško procijeniti uspješnost u tom kontekstu;

28. stoga ističe da je važno da Komisija uvaži preporuke Revizorskog suda i bolje uskladi Strategiju za bioraznolikost do 2030., poveća doprinos izravnih plaćanja i ruralnog razvoja bioraznolikosti poljoprivrednih zemljišta, preciznije prati potrošnju iz proračuna i razvije pouzdane pokazatelje za procjenu učinka ZPP-a;

29. ističe važnost stvaranja, održavanja i obnove obilježja krajobraza visoke raznolikosti u poljoprivrednom krajobrazu kao i održavanja i podupiranja poljoprivrednih praksi i/ili proizvodnih obilježja korisnih za bioraznolikost, oprašivače i prirodnu biološku kontrolu nametnika;

30. poziva države članice da u sklopu svojih strateških planova u okviru ZPP-a razviju potrebne mjere za promicanje područja bogatih bioraznolikošću, uključujući obilježja krajobraza, kako bi se ostvario cilj prema kojemu bi udio područjâ visoke raznolikosti korisnih za bioraznolikost bio najmanje 10 % (primjerice živica, graničnih pojaseva, područja u kojima se ne upotrebljavaju kemikalije i privremenih zemljišta na ugaru kao i ekstenzivnih poljoprivrednih zemljišta namijenjenih dugoročnoj bioraznolikosti) te kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri promicala međusobna povezanost staništa i stvaranja zelenih koridora i tako maksimalno povećao potencijal bioraznolikosti;

31. podsjeća na to da je nedostatan pristup zemljištu jedan od glavnih čimbenika koji ograničavaju mlade poljoprivrednike u pokretanju djelatnosti kao i obnovu generacija na europskim poljoprivrednim gospodarstvima – važan cilj ZPP-a; smatra da bi trebalo razmotriti uspostavu neproizvodnih područja kako bi se u što većoj mjeri izbjegao negativan utjecaj na pristup mladih poljoprivrednika zemljištima;

32. naglašava da se vlasniku mora osigurati odgovarajuća naknada ako se mjerama očuvanja ograničava korištenje zemljišta u privatnom vlasništvu ili se njima negativno utječe na njegovu vrijednost;

33. pozdravlja činjenicu da je ekološki uzgoj prepoznat kao jedna od temeljnih sastavnica na putu EU-a prema održivijim prehrambenim sustavima, naročito u kontekstu bioraznolikosti, i u ostvarenju ciljeva javne politike povezanih s gospodarskim razvojem, zapošljavanjem u ruralnim područjima, zaštitom okoliša i klimatskom politikom; ističe važnost europskog akcijskog plana za ekološku poljoprivredu za veću primjenu te prakse;

34. ističe da razvoj ekološke proizvodnje hrane mora biti popraćen razvojem tržišta i opskrbnog lanca te mjerama kojima se potiče potražnja za ekološkom hranom, između ostalog, u vidu javne nabave i širokog raspona promotivnih mjera, istraživanja, inovacija, osposobljavanja i prijenosa znanstveno utemeljenog znanja, kako bi se poduprli stabilnost tržišta ekoloških proizvoda i pravedne naknade za poljoprivrednike te promicale mjere za potporu mladih ekoloških poljoprivrednika; naglašava potrebu za razvojem cjelokupnog ekološkog prehrambenog lanca kako bi se omogućila lokalna prerada i distribucija ekološke proizvodnje Unije;

35. konstatira da će se doprinos tim ciljevima na razini Unije razlikovati od države članice do države članice ovisno o stupnju razvoja njihovih ekoloških sektora te stoga poziva na definiranje nacionalnih ciljeva; ističe da se ti ciljevi neće ostvariti bez snažne financijske potpore, kvalitetnih programa osposobljavanja i savjetodavnih usluga; poziva države članice da slijedom toga oblikuju svoje strateške planove u okviru ZPP-a, a Komisiju poziva da osigura djelotvornost tih strateških planova;

36. ističe snažne veze između strategije koja se odnosi na šume i strategije za bioraznolikost;

37. naglašava važnost otpornih i zdravih šumskih ekosustava, uključujući floru i faunu, za održavanje i poboljšanje brojnih usluga ekosustava koje nude šume, kao što su bioraznolikost, čist zrak, voda, zdravo tlo te drvne i nedrvne sirovine; ističe da postizanje ciljeva EU-a u pogledu okoliša, klime i bioraznolikosti neće nikad biti moguće bez šuma i šumarstva, koje odlikuju multifunkcionalnost i zdravlje i kojima se održivo upravlja, što iziskuje zauzimanje dugoročne perspektive;

38. ističe potrebu za razvijanjem dosljednog pristupa kojim će se pomiriti zaštita bioraznolikosti i zaštita klime s uspješnim sektorom koji se temelji na šumama i održivim biogospodarstvom;

39. s tim u vezi napominje da istodobno usmjeravanje na društvene, ekološke i gospodarske koristi šumarstva može pomoći da se zajamči otpornost i prilagodljivost kao i da se ostvari tranzicija na kružno biogospodarstvo te unaprijedi zaštita bioraznolikosti; smatra da se u ciljevima i provedbi trebaju uzeti u obzir precizni uvjeti i prilike u svakoj zemlji te da ti ciljevi i provedba trebaju dovesti do pozitivnih rezultata kada je riječ o šumama i uvjetima u sektoru šumarstva, životnim uvjetima u ruralnim područjima i bioraznolikosti šuma u EU-u;

40. ističe da su šume, a posebno primarne šume, osobito bitne za zaštitu bioraznolikosti te poziva na njihovu zaštitu; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da odrede definiciju starih šuma, koju će Stalni odbor za šumarstvo uključiti u buduću strategiju EU-a za šume;

41. ističe važnost šumskih područja obuhvaćenih mrežom Natura 2000 za očuvanje bioraznolikosti šuma; međutim, napominje da su potrebna dostatna financijska sredstva za upravljanje tim područjima i osiguravanje provedbe mjera;

42. ističe da je važno na uravnotežen način ojačati održivo upravljanje šumama s ciljem postizanja zdravlja, otpornosti na klimatske promjene i dugovječnosti šumskih ekosustava kao i očuvanja multifunkcionalne uloge šuma, među ostalim, i održavanja njihove bioraznolikosti, kao i radi ostvarivanja ciljeva održivog razvoja i provedbe europskog zelenog plana; kada je riječ o sadnji, ističe vrijednost integracije genetske raznolikosti jer se na taj način ograničava rizik od napada nametnika i širenja bolesti te lokalnih/autohtonih vrsta;

43. ističe važnost edukacije vlasnika šuma, lokalnih projekata za podizanje razine svijesti, postupaka sudjelovanja javnosti te programâ kontinuiranog pošumljavanja i ponovnog pošumljavanja; poziva Komisiju da promiče specijalizirane programe osposobljavanja na razini EU-a kao i sveobuhvatan i učinkovit informacijski sustav za gospodarenje šumama;

44. ističe da u EU-u postoji veliki broj dragocjenih tradicionalnih poljoprivredno-šumarskih sustava kao i potencijal inovativnih sustava; ističe potencijal poljoprivrednog šumarstva za unaprjeđenje i poticanje širokog raspona usluga ekosustava, bioraznolikosti poljoprivrednih zemljišta, sekvestracije ugljika, zaštite tla i regulacije hidrološkog ciklusa, uz istodobno povećanje produktivnosti i održivosti poljoprivrednih gospodarstava;

45. prepoznaje potrebu za većom razinom znanja i promicanjem osposobljavanja u području poljoprivrednog šumarstva među poljoprivrednicima kako ih se upoznalo s koristima i praksama integriranja drvenaste vegetacije u poljoprivredu;

46. poziva Komisiju da obrati pozornost na gubitak bioraznolikosti koja je posljedica izgradnje; smatra da bi urbana i prigradska područja, uključujući bivša industrijska i obnovljena zemljišta, bila osobito pogodna za sadnju drveća; time bi se doprinijelo većoj bioraznolikosti urbanih područja; prepoznaje potencijal poljoprivrednog šumarstva i područja koja nisu prikladna za proizvodnju hrane za povećanje broja stabala te ističe da bi sadnju trebalo izbjegavati na mjestima visoke prirodne vrijednosti;

47. prepoznaje važnost upotrebe drva iz šuma kojima se održivo gospodari i drvnih proizvoda za tranziciju na gospodarstvo neutralno u pogledu emisija CO2 i za razvoj kružnog biogospodarstva;

48. poziva države članice da unaprijede svoja nacionalna zakonodavstva kako bi uvele ili po potrebi ojačale zaštitu od nezakonite sječe stabala i gubitka bioraznolikosti;

49. naglašava da ostvarivanje ciljeva EU-a u području okoliša, klime i bioraznolikosti neće biti moguće bez zdravih šuma; stoga potiče na mjere za povećanje šumskih površina pokrivenih drvećem koje je prikladno za lokalne uvjete i ekosustave, izbjegavajući pritom prvenstveno egzotične vrste, kojima se održava puno manji stupanj lokalne bioraznolikosti; naglašava da nove šume ne smiju negativno utjecati na postojeću bioraznolikost ili na ponore ugljika i da sadnju u prvom redu treba izbjegavati na močvarnim područjima i tresetištima, pašnjacima visoke bioraznolikosti i na drugim zemljištima visoke prirodne vrijednosti; ističe da bi zaštita, ponovno pošumljavanje i pošumljavanje vrstama drveća koje odgovaraju određenoj lokaciji i okolišu trebali biti u fokusu svih budućih strategija EU-a za šume;

50. ističe važnost unaprjeđenja bioraznolikosti u poljoprivrednim sustavima na svim razinama, od poljâ do krajobrazâ; smatra da je ključno ojačati znanstvena istraživanja o odnosima između poljoprivrednih praksi, ekoloških procesa i usluga ekosustava promicanjem razvoja inovativnih praktičnih rješenja i znanja specifičnih za lokaciju potrebnih za podupiranje usluga ekosustava u širokom rasponu ekoloških konteksta;

51. naglašava da bi odluka o održavanju i daljnjem poticanju sektora bioenergije mogla dovesti do gospodarenja u sklopu kojeg se skraćuju razdobljâ rotacije ili sade brzorastuće vrste, što bi smanjilo kvalitetu drva i vrijednost proizvodâ te ugrozilo drvoprerađivačku industriju; primjećuje da je rješenje zadovoljavajuće za sve strane, odnosno ograničavanje upotrebe cijelih stabala u energetske svrhe, kako je predloženo u Strategiji za bioraznolikost, važno i za drvoprerađivačku industriju;

52. smatra da se u okviru potpore inicijativama za pošumljavanje treba primijeniti holistički pristup te u obzir uzeti lokalne gospodarske i socijalne uvjete kao i lokalne zajednice te usto poticati otporne, mješovite i zdrave šume;

53. naglašava važnost proizvoda i alata za zaštitu bilja za stabilnost poljoprivredne proizvodnje, sigurnost hrane i sigurnost opskrbe hranom, prilagodbu na klimatske promjene te za održivost prihodâ poljoprivrednika; smatra da je unatoč postignutom napretku za smanjenje utjecaja na bioraznolikost potrebno uvelike smanjiti upotrebu kemijskih pesticida, točnije, rizike koji oni sa sobom nose, uzimajući pritom u obzir specifične nacionalne uvjete; smatra da bi trebalo temeljito istražiti mogućnost uporabe ciljnih koridora;

54. naglašava ključnu ulogu integrirane zaštite bilja[115] i održivih sustava, uključujući agroekološke pristupe usmjerene na smanjenje ovisnosti o pesticidima, te potiče države članice da zajamče primjenu integrirane zaštite bilja i sustavno ocjenjivanje njezine provedbe;

55. ističe da je, kako bi se smanjila potreba za pesticidima i postiglo daljnje smanjenje upotrebe kemijskih pesticida i s njima povezanih rizika, poljoprivrednicima potreban širi skup alata koji bi sadržavao alternativna, učinkovita, cjenovno pristupačna i ekološki sigurna rješenja i metode za zaštitu usjeva; predlaže da se s tim ciljem obuhvati i veća primjena kulturnih, fizičkih i bioloških tehnika kontrole, novih pesticida niskog rizika i biopesticida, učinkovitijih tehnika primjene olakšane alatima kao što su digitalna i precizna poljoprivreda, epidemioloških modela, sveobuhvatnijeg i većeg raspona opcija za otporne sorte koje zahtijevaju manji broj inputa te ojačani istraživački i inovacijski sustavi osposobljavanja i savjetovanja, između ostalog, i u agroekološkim poljoprivrednim praksama;

56. poziva Komisiju da unaprijedi regulatorni okvir kako bi se ubrzalo usvajanje novih i alternativnih rješenja za zdravlje bilja, uključujući sredstva za zaštitu bilja koja manje utječu na okoliš, kao što su tvari niskog rizika, otopine za biološku kontrolu ili prirodne tvari;

57. ističe ulogu koju korisne vrste imaju u poljoprivrednom ekosustavu, posebno kada govorimo o suzbijanju nametnika, ali i oprašivanju, zaštiti bilja i tla; konstatira da pravi izbor mješavine divljeg cvijeća može privući i zadržati kukce grabežljivce i parazitoide, pogodujući proizvodnji i povećavajući razinu oprašivanja;

58. smatra da bi trebali postojati odgovarajući poticaji i kompenzacija za primjenu održivih praksi, kao što su integrirana zaštita bilja i agroekološki pristupi;

59. pozdravlja zajedničko djelovanje Europola i država članica u borbi protiv nezakonitog uvoza sredstava za zaštitu bilja iz trećih zemalja, ali izražava veliku zabrinutost zbog toga što se taj uvoz i dalje nastavlja, što također utječe na okoliš i bioraznolikost u EU-u;

60. izražava žaljenje zbog činjenice da su poljoprivredna proizvodnja i potrošnja sve više usmjerene na ograničeni raspon poljoprivrednih usjeva, a među njima na sorte i genotipove; ističe da je daljnje povećanje i očuvanje genetske varijabilnosti u svim njezinim sastavnicama ključno za promicanje raznolikosti i bogatstva poljoprivrednih ekosustava kao i za očuvanje lokalnih genetskih resursa, u prvom redu kao repozitorij rješenja za pomoć u suočavanju s budućim izazovima u području okoliša, klime i sigurnosti hrane;

61. primjećuje važnost očuvanja kultivara i starih sorti, s obzirom na to da oni mogu podnijeti uvjete koji nisu optimalni; nadalje, konstatira da je najisplativiji način očuvanja tih gena i svojstava čuvanje na polju; pozdravlja činjenicu da Komisija razmatra mogućnost revizije propisa o stavljanju na tržište tradicionalnih kultura kako bi pomoglo njihovu očuvanju i održivoj upotrebi; pozdravlja i njezinu namjeru da poduzme mjere za lakšu registraciju sorti sjemena, uključujući ekološki heterogeni materijal, te da se pobrine za lakši pristup tržištu za tradicionalne sorte i sorte prilagođene lokalnim uvjetima;

62. skreće pozornost na činjenicu da kod višegodišnjih usjeva do gubitka raznolikosti dolazi i zbog gubitka genetske raznolikosti unutar samih sorti; izražava žaljenje zbog toga što su sustavi vegetativnog razmnožavanja u EU-u osmišljeni na način da se ne promiče očuvanje bioraznolikosti unutar sorti; poziva Komisiju na promicanje regulatornih izmjena zakonodavstva EU-a o vegetativnom razmnožavanju, potičući očuvanje genetske raznolikosti europskih tradicionalnih sorti na poljoprivrednim gospodarstvima.

63. podsjeća na to da se u Europskoj uniji uzgaja niz domaćih i autohtonih pasmina životinja, koji čine elemente regionalnih staništa i/ili tradicionalne egzistencije lokalnih zajednica te integralne aspekte bioraznolikosti; poziva države članice da u novom ZPP-u nastave podupirati mjere umjerene na zaštitu tih pasmina; izražava zabrinutost zbog toga što zbog bolesti, kao što je afrička svinjska kuga, nekim vrstama, npr. istočnobalkanskoj svinji, prijeti izumiranje; poziva države članice da pravovremeno uspostave mjere i resurse kako bi se spriječio gubitak te bioraznolikosti;

64. poziva Komisiju da razvije ambiciozne, prikladne i obnovljene propise i planove za sprečavanje prodora invazivnih vrsta u različita europska područja i mora uz pomoć sveobuhvatnih protokola kako bi se spriječio ulazak biljnih i životinjskih vrsta koje mogu uvelike naštetiti bioraznolikosti, ali i poljoprivredi i ribarstvu, te posljedično dovesti i do velikih gospodarskih gubitaka, te da pritom uključi i osmišljavanje smjerova djelovanja za upravljanje invazivnim vrstama i utjecajem koje one mogu imati u različitim ekosustavima i sektorima;

65. poziva Komisiju da osigura da svaki cilj u pogledu neproduktivnog poljoprivrednog zemljišta, neproizvodnih obilježja krajobraza i zaštićenih područja bude dovoljno fleksibilan kako bi se proveo u skladu s točnim okolnostima i mogućnostima svake države članice te da se njima podrazumijeva poštovanje pravâ poljoprivrednika, ribara, vlasnika zemljišta i šuma, a istodobno i održava razina stroge zaštite kao proizvoljna mogućnost za vlasnike zemljišta i šuma;

66. ističe da napuštanje poljoprivrednih polja pogađa između 10 i 50 % poljoprivrednih zemljišta EU-a, što dovodi do gubitka tradicionalnih krajobraza, povećava rizik od erozije tla i uništava staništa brojnih poljoprivrednih vrsta; podsjeća na temeljnu ulogu mjera umjerenih na područja s prirodnim ograničenjima i sprečavanje njihova napuštanja, tj. zadržavanje ljudi u tim područjima, ali i sprečavanje šumskih požara i zaštitu posebnih ekosustava i prirodnih resursa, kao što su poljoprivredna zemljišta visoke prirodne vrijednosti;

67. ističe da su promjene u upotrebi zemljišta, širenje i intenziviranje poljoprivrede te neodrživa trgovina divljim vrstama i njihova potrošnja ključni uzroci koji dovode do gubitka bioraznolikosti i češćeg kontakta između divljih vrsta, životinja iz uzgoja, patogena i ljudi, što stvara preduvjete za pojavu novih zaraznih bolesti;

68. primjećuje da proizvodnja krzna, koja uključuje zatvaranje tisuća nepripitomljenih životinja sličnog genotipa i njihov kontakt u neposrednoj blizini i u kronično stresnim uvjetima, može uvelike ugroziti dobrobit životinja i povećati njihovu podložnost zaraznim bolestima, kao što je to bio slučaj s bolesti COVID-19 u populaciji kuna;

69. pozdravlja potrebu za razvojem poslovnih modela koji se temelje na nagrađivanju poljoprivrednika, komercijalnih vrtlara na malo, ribara i drugih vlasnika i korisnika za usluge ekosustava koje pružaju;

70. priznaje važnost praćenja gospodarskih instrumenata relevantnih za bioraznolikost i financijskih sredstava koja se njima ostvaruju te uspostavljanja dosljednog i usporedivog praćenja financija i izvješćivanja u svim državama članicama;

71. prepoznaje ključnu ulogu oprašivača u bioraznolikosti i poljoprivrednoj proizvodnji; izražava iznimnu zabrinutost zbog visoke stope smrtnosti oprašivača, uključujući pčele medarice, koja je evidentirana u brojnim regijama EU-a; poziva nadležna tijela država članica da osiguraju veći nadzor nad uporabom tvari koje nisu odobrene ili tvari koje su štetne za oprašivače;

72. poziva na primjenu holističkog pristupa pri donošenju mjera za potporu oprašivačima i na to da potpora u okviru ZPP-a ne dovede do manjeg intenziteta ili gubitaka u uslugama oprašivanja; poziva države članice da u svoje nacrte strateških planova uključe mjere usmjerene na različite skupine oprašivača;

73. smatra da digitalne tehnologije, uključujući preciznu poljoprivredu, europskim poljoprivrednicima mogu pomoći da zajamče sigurnu i kvalitetnu hranu te istodobno doprinijeti očuvanju bioraznolikosti i minimiziranju utjecaja poljoprivrede na okoliš; ističe da je važno poduprijeti razvoj digitalnih alata kojima se omogućuje planiranje bioraznolikosti na razini poljoprivrednih gospodarstava i šire te poboljšati mrežnu povezanost u ruralnim područjima;

74. ističe da treba omogućiti pristup tim alatima u okviru ZPP-a kako bi se osiguralo da svi imaju koristi od mogućnosti koje pruža digitalizacija; nadalje, konstatira da treba olakšati provedbu digitalne poljoprivrede na uključiv način, u vidu osposobljavanja i savjetodavnih i stručnih usluga namijenjenih ruralnom sektoru;

75. prepoznaje raznolikost europske poljoprivrede i velik potencijal za bioraznolikost njezinih poljoprivrednih sustava, kao što su stočarstvo i sustavi ispaše kojima se pomaže očuvati livade i živice, poljoprivredno šumarstvo i poljoprivredna zemljišta kojim se upravlja ekstenzivno;

76. poziva Komisiju da promiče ekološki prihvatljive metode proizvodnje, kao što je integrirana proizvodnja – metoda koja je široko rasprostranjena u mnogim državama članicama i kojom se optimira upotreba prirodnih resursa, štite tlo, voda i zrak te promiče bioraznolikost;

77. poziva Komisiju i države članice da potiču upotrebu pašnjaka i pastoralnih staništa, uključujući šumovite pašnjake i druge poljoprivredno-šumarske sustave, u sinergiji s održavanjem travnatih zajednica visoke prirodne vrijednosti;

78. prepoznaje potencijal poljoprivredno-ekoloških sustava, osobito u kombiniranju praksi diversifikacije, uz pružanje višestrukih usluga ekosustava i očuvanje bioraznolikosti, te u podupiranju prinosa usjeva i prihoda poljoprivrednika[116]; nadalje, prepoznaje vrijednost promicanja postojećih pristupa od kojih svi imaju koristi;

79. ističe da neki trgovinski sporazumi o kojima se upravo pregovara ili koji su već finalizirani nisu nužno usklađeni s ciljevima strategije za bioraznolikost; opet ističe da se treba pobrinuti za to da trgovinski sporazumi sadrže primjenjiva poglavlja o trgovini i održivom razvoju čija je svrha promicanje bioraznolikosti i usklađivanje s europskim standardima u području održivosti;

80. pozdravlja predanost Komisije punoj provedbi i primjeni odredbi o bioraznolikosti sadržanih u trgovinskim sporazumima kao i boljem ocjenjivanju njihova utjecaja na bioraznolikost; poziva Komisiju da uspostavi mehanizme potrebne da bi se zajamčilo da su proizvodi uvezeni u EU usklađeni s mjerama koje se primjenjuju na europske poljoprivrednike, čime bi se zaokružila nastojanja poljoprivrednika EU-a da proizvode hranu na održiviji način i time povećaju globalnu učinkovitost zaštite bioraznolikosti;

81. ustaje u tome da treba osigurati dosljednost trgovinske politike Unije; to će se postići tako što će se izbjeći uvoz poljoprivrednih proizvoda zbog čije je proizvodnje došlo do krčenja šuma, prakse koja je iznimno štetna za bioraznolikost na svjetskoj razini; poziva Komisiju da predloži paket mjera kako bi se osigurali održivi lanci opskrbe s nultom stopom krčenja šuma u poljoprivredi za proizvode koji se stavljaju na tržište EU-a;

82. podsjeća na to da su hranjive tvari ključne za poljoprivrednu proizvodnju i očuvanje zdravog tla; pozdravlja prijedlog Komisije koji se odnosi na smanjenje gubitaka hranjivih sastojaka te ističe da je prekomjerna upotreba gnojiva izvor onečišćenja zraka, tla i vode te klimatskih utjecaja koji štete bioraznolikosti; naglašava da bolje upravljanje hranjivim tvarima podrazumijeva gospodarske i ekološke koristi;

83. ističe da bi fokus strategije usmjerene na smanjenje gubitka hranjivih tvari prvenstveno trebalo biti omogućavanje veće učinkovitosti u upravljanju hranjivim tvarima za poljoprivrednike; isto tako, naglašava važnost inovativnih tehnologija i rješenja u tom pogledu; potiče države članice da u svojim strateškim planovima predlože mjere kojima se promiče učinkovito upravljanje hranjivim tvarima i njihova kružnost te da čvrsto podupru izobrazbu poljoprivrednih savjetnika i poljoprivrednika;

84. poziva na uspostavu i podupiranje obrazovnih programa koji doprinose dobrom razumijevanju očuvanja i poljoprivrede i prirode;

85. ističe da će istraživanje, inovacije, razmjena znanja, podizanje razine svijesti, izobrazba i savjetodavne usluge biti ključni za prikupljanje podataka i pronalaženje najboljih rješenja za očuvanje bioraznolikosti;

86. ističe temeljnu ulogu savjetodavnih službi za poljoprivredna gospodarstva u širenju inovacija i znanja o strategijama za promicanje bioraznolikosti, poticanju razmjene iskustava, posebno u sklopu međustrukovnih razmjena, te promicanju praktičnih demonstracija; one tu ulogu ostvaruju u prvom redu aktivnostima na lokalnoj razini kako bi se poljoprivrednicima omogućilo da se bolje prilagode specifičnim okolnostima na terenu, uključujući pritom i male poljoprivrednike, mlade i žene te osobe u nepovoljnom položaju koje žive u ruralnim područjima; poziva države članice da poljoprivrednicima pruže sveobuhvatne savjete o usvajanju proizvodnih sustava i praksi upravljanja kojima se promiče očuvanje i obnova bioraznolikosti na poljoprivrednim zemljištima;

87. ističe da su istraživanje i inovacije ključni pokretači bržeg prijelaza na održive prehrambene sustave, prvenstveno zato što pružaju napredno znanje koje poljoprivrednicima omogućuje da proizvode hranu s manje inputa i da osiguraju više usluga ekosustava, podupirući pritom socijalno i gospodarski gledano održiv razvoj; smatra da je za uvođenje inovacija na tržište potrebno poticajno regulatorno okruženje i donošenje poticajnih mjera;

88. ističe golem doprinos zdravog živog tla globalnoj bioraznolikosti i uslugama ekosustava kao i snažnu vezu između živog, zdravog, bioraznolikog tla, zajednica, produktivnosti i profitabilnosti poljoprivrednih gospodarstava, njihove otpornosti na klimatske promjene, posebno na suše i poplave, te sigurnosti opskrbe hranom i biomase; ističe da je više od 60 % svih europskih tala nezdravo[117] i da se u sklopu resorne politike trebaju poduzeti mjere za promicanje uvjeta pogodnih za život u tlu; primjećuje utjecaj mikroplastike na bioraznolikost tla;

89. pozdravlja plan Komisije za uspostavu nove strategije za tlo s ciljem zaštite i održive uporabe tla, pokretanje Opservatorija EU-a za tlo i misiju EU-a za zdravlje tla i hranu pod nazivom „Briga za tlo je briga za život”; poziva Komisiju i države članice da pomognu daljnjim istraživanja usluga ekosustava tla i da prilagode postojeće relevantne programe financiranja kako bi se olakšala provedba takvih istraživačkih projekata;

90. ponavlja važnost održivog korištenja i upravljanja vodnim resursima za zaštitu i obnovu bioraznolikosti; potiče Komisiju i države članice da u većoj mjeri podupru učinkovite i djelotvorne sustave navodnjavanja i održivo upravljanje vodama;

91. ističe uspjeh Direktive o pticama i Direktive o staništima[118]; konstatira da EU ima najveću mrežu zaštićenih područja na svijetu te da je učinkovito upravljanje prirodnim procesima iznimno važno za održavanje bioraznolikosti;

92. ističe bitne razlike među državama članicama u provedbi mreže Natura 2000 i nejednake uvjete u pogledu zaštite koji su iz toga proizašli; naglašava potrebu za uključivanjem svih relevantnih dionika na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini radi bolje provedbe Direktive o pticama i Direktive o staništima; podsjeća na rezultate provjere prikladnosti direktiva; prepoznaje fleksibilnost tih direktiva u pogledu provedbe, koju bi trebalo u potpunosti istražiti kako se mogle u obzir uzeti posebne nacionalne okolnosti, a čime bi se doprinijelo smanjenju suprotnosti i postupnom pomirenju koncepata zaštite prirode i socioekonomskih aktivnosti;

93. ističe potrebu za potporom poljoprivrednim praksama, kao što su poljoprivredno šumarstvo i nomadsko stočarstvo, u područjima visoke vrijednosti koja pružaju širok raspon usluga ekosustava; podsjeća na to da velike zvijeri, a posebno vukovi, mogu utjecati na održivost poljoprivrede, naročito na nekim poljoprivrednim zemljištima kojima se ekstenzivno upravlja i koja obiluju bioraznolikošću; podsjeća na to da su promjenjivi uvjeti doveli do rasta populacije određenih zaštićenih vrsta velikih zvijeri i njihova plijena; naglašava potrebu za upravljanjem određenim područjima bioraznolikosti kako bi se omogućio uravnotežen razvoj svih vrsta; podsjeća na to da je Komisija odgovorna za da ocjenu napretka za postizanje statusa očuvanja vrsta po regijama te, po potrebi, njegovu prilagodbu ako taj status već postigao kako bi se zaštitila stoka;

94. prima na znanje prijedlog Komisije o povećanju područja koja su pod zaštitom i pod strogom zaštitom te ponavlja zaključke Vijeća od 16. listopada 2020. o bioraznolikosti, u skladu s kojima bi stroža zaštita mogla omogućiti određene ljudske aktivnosti usklađene s ciljevima očuvanja zaštićenog područja; smatra da ljudske aktivnosti usklađene s ciljevima zaštite ili koje čak pozitivno doprinose bioraznolikosti trebaju biti dopuštene u područjima pod strogom zaštitom;

95. potiče države članice da na odgovarajući način nagrađuju poljoprivrednike i potiču ih dodjeljivanjem financijske naknade za područja pod zaštitom i strogom zaštitom u okviru mreže Natura 2000 kao i da pokrivaju sve povećane troškove proizvodnje koji su posljedica mjera zaštite i očuvanja;

96. podsjeća na to da 7,5 % godišnjih rashoda u okviru VFO-a za 2024. i 10 % godišnjih rashoda za 2026. i 2027. mora biti namijenjeno ciljevima u području bioraznolikosti.


INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

4.3.2021

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

35

8

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Mazaly Aguilar, Clara Aguilera, Atidzhe Alieva-Veli, Álvaro Amaro, Eric Andrieu, Attila Ara-Kovács, Carmen Avram, Adrian-Dragoş Benea, Mara Bizzotto, Daniel Buda, Isabel Carvalhais, Asger Christensen, Angelo Ciocca, Ivan David, Paolo De Castro, Jérémy Decerle, Salvatore De Meo, Herbert Dorfmann, Luke Ming Flanagan, Dino Giarrusso, Francisco Guerreiro, Martin Häusling, Martin Hlaváček, Krzysztof Jurgiel, Jarosław Kalinowski, Elsi Katainen, Gilles Lebreton, Norbert Lins, Colm Markey, Alin Mituța, Marlene Mortler, Ulrike Müller, Maria Noichl, Juozas Olekas, Pina Picierno, Maxette Pirbakas, Eugenia Rodríguez Palop, Bronis Ropė, Bert-Jan Ruissen, Anne Sander, Petri Sarvamaa, Simone Schmiedtbauer, Annie Schreijer-Pierik, Veronika Vrecionová, Sarah Wiener, Juan Ignacio Zoido Álvarez

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Anna Deparnay-Grunenberg, Petros Kokkalis

 


 

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

35

+

ECR

Mazaly Aguilar, Krzysztof Jurgiel, Veronika Vrecionová

NI

Dino Giarrusso

PPE

Álvaro Amaro, Daniel Buda, Salvatore De Meo, Herbert Dorfmann, Jarosław Kalinowski, Norbert Lins, Colm Markey, Marlene Mortler, Anne Sander, Petri Sarvamaa, Juan Ignacio Zoido Álvarez

Renew

Atidzhe Alieva-Veli, Asger Christensen, Jérémy Decerle, Martin Hlaváček, Elsi Katainen, Alin Mituța, Ulrike Müller

S&D

Clara Aguilera, Eric Andrieu, Attila Ara-Kovács, Carmen Avram, Adrian-Dragoş Benea, Isabel Carvalhais, Paolo De Castro, Maria Noichl, Juozas, Olekas, Pina Picierno

The Left

Luke Ming Flanagan, Petros Kokkalis, Eugenia Rodríguez Palop

 

8

-

ID

Ivan David

PPE

Simone Schmiedtbauer, Annie Schreijer-Pierik

Verts/ALE

Anna Deparnay-Grunenberg, Francisco Guerreiro, Martin Häusling, Bronis Ropė, Sarah Wiener

 

5

0

ECR

Bert-Jan Ruissen

ID

Mara Bizzotto, Angelo Ciocca, Gilles Lebreton, Maxette Pirbakas

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 


 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA VANJSKE POSLOVE (25.3.2021)

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: vraćanje prirode u naše živote

(2020/2273(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Bettina Vollath

 

PRIJEDLOZI

Odbor za vanjske poslove poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

 uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i okoliš od 24. siječnja 2018. u kojemu su predstavljena okvirna načela o ljudskim pravima i okolišu te izvješće od 15. srpnja 2020. naslovljeno „Ljudska prava ovise o zdravoj biosferi”,

 uzimajući u obzir dokument „Zalaganje čelnika za prirodu: Ujedinjeni u preokretanju gubitka biološke raznolikosti do 2030. za održivi razvoj”, koji su usvojili politički čelnici na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti održanom 30. rujna 2020.,

 uzimajući u obzir studiju Resornog odjela Europskog parlamenta za vanjske odnose iz travnja 2020. naslovljenu „Biodiversity as a Human Right and its Implications for the EU’s External Action” („Biološka raznolikost kao ljudsko pravo i njezine posljedice za vanjsko djelovanje EU-a”),

A. budući da će dominanti negativni trendovi u području biološke raznolikosti i ekosustava ugroziti napredak prema postizanju 80 % procijenjenih UN-ovih ciljeva održivog razvoja koji se odnose na siromaštvo, glad, zdravlje, vodu, gradove, klimu, oceane i zemljište;

B. budući da pandemija bolesti COVID-19 i dalje utječe na zdravlje i sredstva za privređivanje ljudi diljem svijeta; budući da uništavanje prirodnih staništa, posebno tropskih šuma koje predstavljaju iznimne zalihe biološke raznolikosti, dovodi do povećanja kontaktnih zona ljudi i divljih životinja te bi moglo znatno utjecati na pojavu i širenje virusnih bolesti u budućnosti;

C. budući da UN-ova Konvencija o biološkoj raznolikosti služi kao temelj za definiranje politika za zaštitu biološke raznolikosti iz perspektive ljudskih prava i za širenje djelokruga međunarodnih obveza u pogledu biološke raznolikosti u odnosu na ljudska prava; budući da se radom posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i okoliš utire put oblikovanju pravnog okvira obveza u pogledu ljudskih prava povezanih s očuvanjem i održivom upotrebom biološke raznolikosti;

D. budući da EU i njegove države članice, zajedno sa svojim obvezama iz prava EU-a o usklađenosti politika u vanjskom djelovanju, moraju poštovati svoje međunarodne obveze u pogledu biološke raznolikosti i ljudskih prava u dobroj vjeri i uz uzajamnu potporu u skladu s obvezom iz Povelje EU-a o temeljnim pravima prema kojoj se visoka razina zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete okoliša moraju uključiti u politike Unije i u skladu s načelom održivog razvoja;

E. budući da se posljednjih godina diljem svijeta znatno povećao broj boraca za ljudska prava angažiranih u području okoliša i zemljišta, koji su ubijeni ili su izloženi nasilju, otmicama, prijetnjama, uznemiravanju, zastrašivanju i klevetama; budući da se oni često suočavaju s velikim nedaćama i opasnostima, koje u određenim okolnostima proizlaze iz iskorištavanja prirodnih resursa radi profita, zajedno s endemskom korupcijom i siromaštvom;

F. budući da se procjenjuje da je najmanje jedna četvrtina svjetskog zemljišta u vlasništvu autohtonih naroda i lokalnih zajednica koji njime upravljaju, koji ga koriste ili nastanjuju te budući da se to područje nalazi pod sve većim okolišnim pritiskom zbog ljudskog djelovanja; budući da se Deklaracijom UN-a o pravima autohtonih naroda priznaju kolektivna i individualna prava autohtonih naroda;

G. budući da se onečišćenje mora plastikom posljednjih godina znatno povećalo i utječe na biološku raznolikost; budući da bi stoga trebalo uložiti napore u donošenje novog globalnog sporazuma za borbu protiv onečišćenja mora plastikom;

Važnost zdravih ekosustava i biološke raznolikosti za ljudska prava

1. ističe da degradacija i uništavanje ekosustava i stres koji doživljavaju zbog neodržive eksploatacije resursa i klimatskih promjena dovode do izumiranja vrsta i gubitka biološke raznolikosti bez presedana te predstavljaju prijetnju ljudskim pravima današnjih i budućih naraštaja, među ostalima njihovim pravima na život, zdravlje, hranu, vodu, sanitarne i stambene uvjete, kao i pravima najranjivijih skupina, uključujući žene, djecu i osobe s invaliditetom, pravima autohtonih naroda te pravima ruralnih zajednica i zajednica ovisnih o prirodnim resursima; također naglašava da degradacija i stres koje trpe ekosustavi štete postizanju napretka u pogledu ostvarenja većine ciljeva održivog razvoja do 2030., a naročito ciljeva iskorjenjivanja siromaštva i gladi, osiguravanja pristupa vodi i odvodnji, postizanja sigurnosti opskrbe hranom, osiguravanja zdravih života i smanjenja socioekonomskih nejednakosti u i među zemljama;

2. podsjeća na to da poljoprivredna produktivnost i otpornost ovise o biološkoj raznolikosti kako bi se zajamčila održivost prehrambenih sustava bez korištenja kemijskih pesticida; nadalje ističe važnost održivog uzgoja i upravljanja šumama za očuvanje biološke raznolikosti, zdravlje, klimatsku otpornost i dugovječnost šumskih ekosustava te zaštitu svih biljaka i životinja, poput kukaca oprašivača, koje su suočene s posebnim prijetnjama;

3. skreće pozornost na potrebu za intenziviranjem napora radi očuvanja i obnove biološke raznolikosti, a naročito učinkovitih mjera za istodobnu zaštitu ljudskih prava te očuvanje prirodnih resursa i njihovo održivo korištenje; u tom pogledu poziva na razvoj holističkog i na ljudskim pravima zasnovanog pristupa EU-a izradi politika u cilju sprečavanja gubitka i degradacije biološke raznolikosti te na usklađivanje sektorskih politika EU-a s tim ciljevima; ističe važnost očuvanja biološke raznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima te najudaljenijim regijama EU-a te u tom pogledu naglašava da je potrebno nastaviti s fondovima i programima EU-a kojima je to cilj; također ističe potrebu za jačanjem međunarodnog prava, zakonodavstva i postupovnih prava u području okoliša i ljudskih prava, naročito jačanjem pristupa informacijama, sudjelovanja javnosti i pristupa pravosuđu i učinkovitim pravnim lijekovima te podupiranjem i promicanjem središnje uloge lokalnih zajednica, autohtonih naroda i boraca za ljudska prava u području okoliša kada je riječ o očuvanju biološke raznolikosti;

4. naglašava da su biološka raznolikost i ljudska prava međusobno povezani i međuovisni te podsjeća na obveze država u pogledu ljudskih prava u području zaštite biološke raznolikosti o kojoj ta prava ovise, među ostalim osiguravanjem sudjelovanja građana u odlukama povezanima s biološkom raznolikošću; pozdravlja napredak u priznavanju povezanosti ljudskih prava i zdravlja biosfere na međunarodnoj i nacionalnoj razini; poziva EU da se zalaže za univerzalno priznavanje prava na zdrav, održiv, čist i siguran okoliš u Vijeću UN-a za ljudska prava i Općoj skupštini; smatra da bi to priznavanje trebalo poslužiti kao katalizator za snažnije politike i zakonodavstvo u području okoliša;

5. podržava napore posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i okoliš da se u vezi s okolišem, ekosustavima i biološkom raznolikošću razviju smjernice o obvezama u pogledu ljudskih prava; poziva države članice i institucije EU-a da podupru i zagovaraju globalnu provedbu okvirnih načela ljudskih prava i okoliša iz 2018. koja je predstavio posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava i okoliš; poziva EU da u okviru Programa UN-a za okoliš podrži inicijativu o zaštiti okoliša;

6. naglašava da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala da se u donošenju politika važno držati načela „jedno zdravlje” te da su potrebne korjenite promjene koje uključuju suradnju među svim disciplinama i sektorima; također ističe da postoji opasnost da globalna recesija uzrokovana pandemijom dovede do toga da države diljem svijeta ostave po strani zaštitu okoliša kako bi potaknule kratkoročnu gospodarsku aktivnost; naglašava da mjere za poštovanje i zaštitu biološke raznolikosti moraju biti integrirane u sve gospodarske sektore;

Budući europski okvir za upravljanje biološkom raznolikošću i odgovorno poslovanje

7. pozdravlja namjeru Komisije da razvije novi europski okvir za upravljanje biološkom raznolikošću i da slijedi uključiv pristup uz sudjelovanje civilnog društva u njegovoj ulozi nadzornika usklađenosti u praćenju provedbe zakonodavstva EU-a o okolišu; također pozdravlja njezin cilj da 2021. godine predstavi novu inicijativu o održivom poslovnom upravljanju kojom će se voditi računa o postupanju s dužnom pažnjom s obzirom na ljudska prava i okoliš u svim gospodarskim lancima vrijednosti; u tom pogledu ustraje u tome da je potrebno sročiti zakonodavstvo EU-a o obveznom postupanju s dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava i okoliša za poduzeća iz EU-a te poduzeća koja imaju sjedište u EU-u i poduzeća iz trećih zemalja koja posluju na unutarnjem tržištu, kojim bi se propisala pravna obveza da se utvrde, ispitaju, spriječe, zaustave, ublaže, prate, priopće i isprave potencijalni ili stvarni negativni učinci duž cijelog lanca opskrbe, te da se skrene pozornost na njih i da počinitelji snose odgovornost, te bi se uspostavili djelotvorni mehanizmi za praćenje i provedbu u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; poziva Komisiju da hitno iznese prijedlog pravnog okvira EU-a koji se temelji na obveznom postupanju s dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava i okoliša od strane poduzeća kojom bi se trebali osigurati održivi vrijednosni lanci bez krčenja šuma; također poziva Komisiju da razmotri rješavanje pitanja uvoza robe čijom se ekstrakcijom ili proizvodnjom uništava ili degradira biološka raznolikost; naglašava da se treba boriti protiv nekažnjavanja korporativnih i državnih zlouporaba stvaranjem instrumenata koji omogućuju potpunu, učinkovitu i održivu provedbu zakona o ljudskim pravima i okolišu i njihovo izvršenje;

8. naglašava da krčenje šuma, jagma za zemljištem i druge neodržive aktivnosti iskorištavanja i ekstrakcije resursa koje se provode u okviru određenih privatnih ili javnih aktivnosti imaju znatan i višedimenzionalan učinak na autohtone narode i lokalne zajednice; naglašava da tim skupinama često nije priznato pravo vlasništva na njihove zemljišne, vodne ili druge resurse koje su te skupine tradicionalno posjedovale ili na neki drugi način nastanjivale ili koristile; naglašava da uskraćivanje prava vlasništva nerazmjerno više pogađa žene; poziva dionike i poduzeća da se angažiraju u promicanju održivog upravljanja šumama te da priznaju prava autohtonih naroda, među ostalim jamčenjem slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka i učinkovitog sudjelovanja autohtonog i lokalnog stanovništva u procesima donošenja odluka o upravljanju resursima i iskorištavanju resursa; potiče poduzeća da provedu stroge procjene učinka za sve svoje aktivnosti koje mogu utjecati na biološku raznolikost lokalnih zajednica i na zajedničko zemljište, vode i druge prirodne resurse autohtonih naroda, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Smjernicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj o dužnoj pažnji za odgovorno poslovno ponašanje i okvirnim načelom br. 12 posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i okoliš; poziva EU da ne pruža potporu ili financijska sredstva za projekte koji bi mogli doprinijeti deložaciji autohtonih naroda iz njihovih matičnih područja; pozdravlja poziv na djelovanje koji je u studenome 2020. uputio UN u vezi s izgradnjom uključive, održive i otporne budućnosti zajedno s autohtonim narodima;

Korištenje vanjskog djelovanja EU-a za promicanje Strategije EU-a za bioraznolikost

9. poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da uključe zaštitu biološke raznolikosti i njezine međusobne povezanosti s ljudskim pravima u vanjsko djelovanje EU-a, među ostalim putem dijaloga o ljudskim pravima i putem trgovinske politike, da u međunarodnim forumima promiču ambiciozne politike povezane s biološkom raznolikošću, u skladu s europskim zelenim planom i novom Strategijom EU-a za bioraznolikost, te da provode mjere u okviru Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju (2020. – 2024.) radi rješavanja učinka gubitka biološke raznolikosti na ostvarivanje ljudska prava;

10. također poziva Komisiju da se zajednički i dosljedno bavi pitanjima suradnje povezanima s očuvanjem biološke raznolikosti, integritetom ekosustava i poštovanjem međunarodnih obveza u području okoliša i ljudskih prava, posebno putem međunarodnih sveobuhvatnih i sektorskih sporazuma i političkih dijaloga EU-a s partnerskim zemljama, među ostalim poštovanjem pravila o pravednoj trgovini u vezi s okolišem, i kako bi se čim bolje mogle iskoristiti procjene učinka na ljudska prava i održivi razvoj i povezane preporuke; poziva Komisiju da prije sklapanja sporazuma o trgovini i suradnji te provedbe razvojnih projekata provede temeljitu studiju procjene učinka, s posebnim naglaskom na mjerenju njihova učinka na prava i život lokalnog stanovništva; inzistira na tome da se procjene učinka moraju provoditi uz istinsko i smisleno sudjelovanje civilnog društva i lokalnih zajednica te da se njihovi zaključci moraju uzeti u obzir; poziva Komisiju da ponovno procjeni provedbu projekata u slučaju potencijalnih ili stvarnih negativnih učinaka na ljudska prava povezanih s okolišem i biološkom raznolikošću; također poziva Komisiju i ESVD da izrade smjernice o pravu na čist, zdrav, siguran i održiv okoliš, da biološku raznolikost i njezinu međusobnu povezanost s ljudskim pravima uključe u svoja periodična izvješća o stanju ljudskih prava u zemljama koje nisu članice EU-a te da razviju alate i materijale za osposobljavanje za delegacije EU-a o važnosti biološke raznolikosti za njihov rad u području ljudskih prava; poziva delegacije EU-a da surađuju s poduzećima i relevantnim dionicima u cilju podizanja razine osviještenosti, poticanja projekata, olakšavanja sudjelovanja organizacija civilnog društva te razmjene informacija u tom pogledu;

11. ističe da trgovinski sporazumi moraju podržavati biološku raznolikost u trećim zemljama i dati im pozitivan doprinos, među ostalim s pomoću čvrstih, ambicioznih i propisno provedenih poglavlja o trgovini i održivom razvoju; apelira na glavnog službenika Komisije za nadzor provedbe trgovinskih pravila da u tom pogledu u bliskoj suradnji s Europskim parlamentom nadgleda usklađenost takvih sporazuma; pozdravlja integraciju međunarodnih standarda u području okoliša i ljudskih prava u okviru općeg sustava povlastica (OSP); poziva Komisiju da uzme u obzir međusobnu povezanost biološke raznolikosti i ljudskih prava pri procjeni provedbe međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i okolišu u okviru OSP-a; poziva na uključivanje Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim i plemenskim narodima u taj okvir i preporučuje da države članice EU-a koje to još nisu učinile ratificiraju Konvenciju; poziva na uključivanje relevantnih dionika u dijaloge o OSP-u te na njihovu veću transparentnost;

12. poziva Vijeće da Komisiji povjeri mandat da u ime EU-a vodi pregovore o sudjelovanju u otvorenoj međuvladinoj radnoj skupini za transnacionalne korporacije i druga poduzeća u vezi s ljudskim pravima u cilju donošenja obvezujućeg i provedivog ugovora UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; naglašava važnost tog procesa, posebno u pogledu fenomena jagme za zemljištem i njegova utjecaja na biološku raznolikost te na ljudska prava i prava autohtonih naroda;

13. odaje počast borcima za ljudska prava u području okoliša i zemljišnih prava, predstavnicima lokalne zajednice, odvjetnicima i novinarima koji se zauzimaju za zaštitu prirodnih resursa te snažno osuđuje nasilje, uključujući ubojstva, te kriminalizaciju njihovih aktivnosti; uvažava doprinose, iskustva i znanje tih skupina u borbi protiv gubitka biološke raznolikosti i degradacije okoliša;

14. poziva Komisiju i ESVD da se nastave sustavno baviti slučajevima boraca za ljudska prava u području okoliša i zemljišnih prava koji su suočeni s prijetnjama nasiljem u predmetnim zemljama; u tom pogledu poziva ESVD da kada sudjeluje u političkim dijalozima i prilikom posjeta institucijama za ljudska prava u trećim zemljama nastavi s praksom predaje popisa pojedinačnih slučajeva kršenja ljudskih prava boraca za ljudska prava;

15. pozdravlja to što je mehanizam EU-a za borce za ljudska prava ProtectDefenders.eu u studenome 2019. produljen za još tri godine; podsjeća na važnost tog mehanizma s obzirom na sve veće potrebe i raznolikost problema, uključujući nasilje i napade s kojima se suočavaju borci za ljudska prava, zemljište i okoliš; poziva na jačanje i kontinuirano preispitivanje mehanizma u skladu s njegovim potrebama;

16. potiče Komisiju da definira posebnu strategiju za zaštitu i potporu za lokalne zajednice i borce za ljudska prava u području okoliša i zemljišnih prava, koji bi se trebali koordinirati u svim programima vanjske pomoći; također poziva na veću potporu organizacijama civilnog društva koje rade na zaštiti okoliša i biološke raznolikosti, posebno uspostavom partnerstava i izgradnjom kapaciteta za obranu prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica;

17. poziva predstavnike EU-a i država članica koji će sudjelovati na Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP 15) u listopadu 2021. u Kunmingu (Kina) da se zalažu za biološku raznolikost i osiguraju da su globalno djelovanje u području biološke raznolikosti i srodni ciljevi povezani s poštovanjem i zaštitom prava na život, zdravlje, hranu, vodu i stanovanje, kao i ljudskih prava žena, djece, osoba s invaliditetom i ostalih ranjivih skupina koje su pogođene gubikom biološke raznolikosti; ponavlja svoj poziv EU-u da se zalaže za istovjetno visoku razinu ambicije tijekom pregovora kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti na svjetskoj razini, uključujući pravno obvezujuće međunarodne ciljeve u području obnove i zaštite od najmanje 30 % do 2030. ne bi li se njima odrazile ambicije EU-a za svoje područje; potiče Komisiju i države članice da se savjetuju i surađuju s relevantnim skupinama civilnog društva i drugim zainteresiranim dionicima uoči i nakon konferencije COP 15; snažno podupire uključivanje ljudskih prava u Globalni okvir za biološku raznolikost COP 15 nakon 2020. i poziva na utvrđivanje ciljeva očuvanja prirode na globalnoj i nacionalnoj razini, koji će nadovezati na pravo na čist, zdrav, siguran i održiv okoliš;

18. pozdravlja predanost šefova država i vlada EU-a u okviru „Zalaganja čelnika za prirodu” da se stane na kraj kaznenim djelima protiv okoliša te da se u tu svrhu osiguraju učinkoviti i odvraćajući pravni okviri; u tom pogledu potiče EU i države članice da udvostruče napore kako bi ispunili svoje obveze u pogledu kaznenih djela protiv okoliša i promicali međunarodni pristup kaznenom pravu u području okoliša; poziva na uspostavu pravnih okvira kako bi se zajamčio pristup učinkovitim pravnim lijekovima u slučajevima gubitka i degradacije biološke raznolikosti; poziva EU i države članice da pokreću nove inicijative kako bi „ekocid” postao kazneno djelo priznato Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda, što će omogućiti da se počinitelji privedu pravdi; preporučuje da se u teška kršenja ljudskih prava obuhvaćena globalnim režimom sankcija EU-a za ljudska prava ubroje i kaznena djela protiv okoliša; poziva Komisiju da razmotri vanjsku dimenziju EU-a Direktive o zaštiti okoliša putem kaznenog prava i Direktive o odgovornosti za okoliš.


INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

17.3.2021

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

55

5

10

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Alviina Alametsä, Alexander Alexandrov Yordanov, Maria Arena, Petras Auštrevičius, Traian Băsescu, Lars Patrick Berg, Anna Bonfrisco, Reinhard Bütikofer, Fabio Massimo Castaldo, Susanna Ceccardi, Włodzimierz Cimoszewicz, Katalin Cseh, Tanja Fajon, Anna Fotyga, Michael Gahler, Giorgos Georgiou, Sunčana Glavak, Raphaël Glucksmann, Klemen Grošelj, Bernard Guetta, Márton Gyöngyösi, Sandra Kalniete, Karol Karski, Dietmar Köster, Andrius Kubilius, Ilhan Kyuchyuk, David Lega, Miriam Lexmann, Nathalie Loiseau, Antonio López-Istúriz White, Claudiu Manda, Lukas Mandl, Thierry Mariani, David McAllister, Vangelis Meimarakis, Sven Mikser, Francisco José Millán Mon, Javier Nart, Gheorghe-Vlad Nistor, Demetris Papadakis, Kostas Papadakis, Tonino Picula, Manu Pineda, Kati Piri, Giuliano Pisapia, Jérôme Rivière, Nacho Sánchez Amor, Isabel Santos, Jacek Saryusz-Wolski, Andreas Schieder, Radosław Sikorski, Jordi Solé, Sergei Stanishev, Tineke Strik, Hermann Tertsch, Hilde Vautmans, Harald Vilimsky, Idoia Villanueva Ruiz, Thomas Waitz, Witold Jan Waszczykowski, Charlie Weimers, Isabel Wiseler-Lima, Salima Yenbou, Željana Zovko

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Markéta Gregorová, Marisa Matias, Nicolae Ştefănuță

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7.

Stelios Kympouropoulos, Leopoldo López Gil, Samira Rafaela

 


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

55

+

NI

Fabio Massimo Castaldo, Márton Gyöngyösi

PPE

Alexander Alexandrov Yordanov, Traian Băsescu, Michael Gahler, Sunčana Glavak, Sandra Kalniete, Andrius Kubilius, Stelios Kympouropoulos, Leopoldo López Gil, Antonio López-Istúriz White, Lukas Mandl, David McAllister, Vangelis Meimarakis, Francisco José Millán Mon, Gheorghe-Vlad Nistor, Radosław Sikorski, Isabel Wiseler-Lima, Željana Zovko

Renew

Petras Auštrevičius, Katalin Cseh, Klemen Grošelj, Bernard Guetta, Ilhan Kyuchyuk, Nathalie Loiseau, Javier Nart, Samira Rafaela, Nicolae Ştefănuță, Hilde Vautmans

S&D

Maria Arena, Włodzimierz Cimoszewicz, Tanja Fajon, Raphaël Glucksmann, Dietmar Köster, Claudiu Manda, Sven Mikser, Demetris Papadakis, Tonino Picula, Kati Piri, Giuliano Pisapia, Nacho Sánchez Amor, Isabel Santos, Andreas Schieder, Sergei Stanishev

The Left

Giorgos Georgiou, Marisa Matias, Manu Pineda, Idoia Villanueva Ruiz

Verts/ALE

Alviina Alametsä, Reinhard Bütikofer, Markéta Gregorová, Jordi Solé, Tineke Strik, Thomas Waitz, Salima Yenbou

 

5

-

ECR

Hermann Tertsch, Charlie Weimers

ID

Lars Patrick Berg, Harald Vilimsky

NI

Kostas Papadakis

 

10

0

ECR

Anna Fotyga, Karol Karski, Jacek Saryusz-Wolski, Witold Jan Waszczykowski

ID

Anna Bonfrisco, Susanna Ceccardi, Thierry Mariani, Jérôme Rivière

PPE

David Lega, Miriam Lexmann

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 


 

 

 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA RIBARSTVO (25.3.2021)

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote

(2020/2273(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Gabriel Mato

 

PRIJEDLOZI

Odbor za ribarstvo poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

 uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD) te osobito cilj br. 11 među ciljevima za biološku raznolikost iz Aichija,

A. budući da se sektori ribarstva, akvakulture i prerade u EU-u pridržavaju standarda ekološke i socijalne održivosti koji su među najvišima u cijelom vrijednosnom lancu, uključujući radnička prava te zdravlje i dobrobit životinja, te da pružaju visokokvalitetne prehrambene proizvode iz mora; budući da ti sektori imaju temeljnu ulogu u sigurnosti opskrbe hranom i prehrambenoj dobrobiti sve većeg broja stanovnika; budući da je stoga iznimno važno postići model ribarstva koji odražava ravnotežu među trima temeljnim dimenzijama (okolišna, socijalna i gospodarska) i osigurati dostupnost opskrbe hranom u skladu s relevantnim međunarodnim obvezama, kao što su ciljevi održivog razvoja UN-a; budući da bi se u okviru Strategije EU-a za bioraznolikost na odgovarajući način u obzir trebala uzeti uloga sektora ribarstva, akvakulture i prerade u postizanju nekoliko ciljeva održivog razvoja UN-a trebala;

B. budući da brojne države članice imaju morske granice s trećim zemljama, na koje se ne primjenjuje pravo Zajednice i/ili u kojima ne postoji posebna politika upravljanja ribljim stokovima ili kvotama;

C. budući da ribari i uzgajivači ribe iz EU-a moraju sudjelovati u razvoju održivih politika i doprinositi njihovu razvoju te nastaviti pružati ne samo zdravu hranu visoke hranjive vrijednosti, nego i temeljnu društvenu i gospodarsku potporu mnogim obalnim, kontinentalnim i riječnim zajednicama, uz poštovanje zakonodavstva Unije u području zaštite okoliša;

D. budući da je ribolov u nekim zajednicama dugogodišnja obiteljska tradicija koja se ipak može prekinuti ili u potpunosti nestati ako se ne pronađe prava ravnoteža između zahtjeva i pravila s jedne strane i pribavljanja hrane artizanalnim ribolovom s druge strane;

E. budući da ribari nisu samo istraživači morskih resursa, nego su svakodnevno prisutni na obalnim i kopnenim područjima te otvorenom moru te u brojnim su slučajevima prvi otkrili ekološke nesreće ili degradaciju okoliša i upozorili nadležna tijela; budući da ribari budući da ribari sudjeluju u sprečavanju degradacije okoliša te doprinose njezinu sprečavanju te poduzimaju korake za očuvanje morskog okoliša, pa bi se stoga trebali smatrati čuvarima mora;

F. budući da su jesetre na rubu izumiranja zbog degradacije staništa i poremećaja migracijskih koridora, primjerice modifikacijama rijeka i branama, prekomjernog iskorištavanja za kavijar i meso te onečišćenja; budući da zbog drastičnog smanjenja broja jedinki u mrijestu, koje je povezano sa smanjenjem populacije, prirodno razmnožavanje više nije uspješno te se smanjila vjerojatnost da se nekoliko preostalih mužjaka i ženki susretne i mrijesti;

G. budući da je 70 % europske biološke raznolikosti u najudaljenijim regijama;

H. budući da su prema podacima istraživačkih instituta populacije vrsta jesetre fragmentirane, da nedostaju određene generacije, da je prirodno razmnožavanje vrsta jesetre nedovoljno, da je broj odraslih riba koje migriraju u Dunav radi razmnožavanja iznimno nizak i da su vrste jesetre na rubu izumiranja;

I. budući da se u Strategiji EU-a za bioraznolikost trebaju u obzir uzeti znatna poboljšanja ribljih populacija u nekim morskim bazenima EU-a, što bi trebalo poslužiti kao primjer; budući da se zbog provedbe poboljšanih mjera upravljanja u samo deset godina biomasa stokova u sjeveroistočnom Atlantiku povećala za 50 % i da se prelov u EU-u stalno smanjuje, imajući na umu da ga je potrebno u potpunosti ukloniti; budući da je u istom morskom bazenu gotovo 100 % iskrcaja iz stokova koje regulira EU i za koje su dostupne znanstvene procjene dolazi iz stokova koji se love na razinama najvišeg održivog prinosa; međutim, budući da se većina ribljih stokova u Sredozemnom i Crnom moru i dalje prekomjerno iskorištava;

J. budući da, unatoč utvrđenim poboljšanjima održivosti koja je utvrđena pri iskorištavanju morskih resursa u nekim morskim bazenima, i dalje postoje područja u zabrinjavajućem stanju, posebno u Sredozemnom moru; budući da to more ima najveći postotak zaštićenih morskih područja među europskim morima, ali je istovremeno opće stanje njegovih resursa, staništa i biološke raznolikosti najveći razlog za zabrinutost;

K. budući da si je Europska unija postavila ambiciozne ciljeve u okviru zajedničke ribarstvene politike (ZRP) revidirane 2013. i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji; budući da su osim postignutog napretka u pogledu postizanja najvišeg održivog prinosa u određenim europskim bazenima i dalje potrebne mjere za postizanje općenitih ciljeva dobrog okolišnog stanja voda;

L. budući da je morska biološka raznolikost ozbiljno ugrožena, kao što je istaknuto u Globalnom izvješću o procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme za biološku raznolikost i usluge ekosustava (IPBES) iz 2019., Petom globalnom pregledu biološke raznolikosti i posebnom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena;

M. budući da su znanstvene studije izazvale zabrinutost zbog dugoročnog negativnog učinka koji primjena određenih ribolovnih tehnika može imati na biološku raznolikost oceana i morski okoliš;

N. budući da europski zeleni plan i dokumenti politika u vezi s prirodom pružaju nove prilike i mjere za bolju integraciju okolišnih aspekata u sektorske politike, obnovu vrsta i staništa te promicanje ulaganja koja su pogodnija za okoliš;

O. budući da se u izvješću Europske agencije za okoliš pod naslovom „Marine Messages II” (Morske poruke II), objavljenom u svibnju 2019., upozorava na trenutačno stanje degradacije europskog morskog okoliša i nužnosti hitne obnove naših morskih ekosustava rješavanjem pitanja utjecaja ljudskih aktivnosti na morski okoliš;

P. budući da svjetlosno onečišćenje mijenja prirodne razine noćne svjetlosti za ljude, životinje i biljke te stoga negativno utječe na biološku raznolikost u morima i dubokomorskim područjima, jezerima, unutarnjim plovnim putovima i obalnim područjima;

Q. budući da se u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda 26/2020 pod naslovom „Morski okoliš: zaštita koju pruža EU seže daleko, ali ne ulazi u dubinu” navodi da, iako je uspostavljen okvir za zaštitu morskog okoliša, mjere EU-a nisu dovele do dostatne zaštite ekosustava i staništa te da zaštićena morska područja pružaju samo ograničenu zaštitu;

R. budući da bi se na 15. konferenciji stranaka (COP 15) Konvencije o biološkoj raznolikosti 2021. trebao utvrditi cilj da se do 2030. osigura zaštita najmanje 30 % svih morskih staništa;

Zaštićena područja i ciljevi

1. pozdravlja činjenicu da je ribarstvo uključeno u komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030: Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380); ističe da ribarstvo, akvakultura i pitanja povezana s morem trebaju biti sastavni dio globalnog okvira za biološku raznolikost Unije;

2. ističe važnost osiguravanja koordinacije i uzajamne podrške među svim inicijativama europskog zelenog plana te među svim ciljevima Unije i država članica kad je riječ o, među ostalim, sigurnosti opskrbe hranom, klimatskim promjenama, prirodnim morskim resursima i održivom upravljanju ribarstvom;

3. podsjeća na to da je prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO) [119] sve jasnije da je u ribarstvima kojima se dobro upravlja došlo do povećanja prosječne biomase stoka, pri čemu su mnogi stokovi postigli ili zadržali biološki održive razine, dok su ribarstva s manje razvijenim sustavima upravljanja u lošem stanju;

4. naglašava da su učinkovito provedena zaštićena morska područja upravljački alat za poboljšanje biološke raznolikosti u morskom okolišu te za obnovu i zaštitu staništa i vrsta unutar i oko njih;

5. ističe da, kada se učinkovito provode i kada se njima učinkovito upravlja, zaštićena morska područja mogu obavljati ključne ekološke funkcije za razmnožavanje morskih vrsta i staništa (osiguravaju mrijestilišta i rastilišta) te poboljšati njihovu otpornost, također na klimatske promjene, i pružiti društveno-gospodarske koristi obalnim zajednicama i turističkom sektoru;

6. naglašava da se moraju zajamčiti uvjeti ekosustava koji su potrebni za svako ribolovno područje kako bi se ribolovni resursi mogli očuvati pa čak s vremenom postupno povećavati;

7. pozdravlja uspostavu Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. i njezine ambiciozne ciljeve; slaže se s time da je potrebno hitno djelovati kako bi se očuvala i obnovila biološka raznolikost;

8. podsjeća da se potreba očuvanja i obnove biološke raznolikosti jednako odnosi i na kopno, more i oceane; stoga traži da se u Strategiji istakne povezanost kopna i mora jer ono što se događa na kopnu utječe na ono što se događa na moru, posebno u pogledu zdravlja morskih stokova i ekosustava;

9. žali zbog činjenice da se ribarstvu i akvakulturi nije posvetila veća pozornost u komunikaciji Komisije o Strategiji; traži da ribarstvo i akvakultura imaju svoje mjesto u inicijativama koje će uslijediti nakon te Komunikacije;

10. traži da se u Strategiji za bioraznolikost posebna pozornost posveti najudaljenijim regijama u kojima se nalazi 70 % europske biološke raznolikosti i njihovim posebnostima;

11. pozdravlja cilj da do 2030. najmanje 25 000 km vodenih tokova ponovno postanu vode slobodnog toka kako bi se primjerice olakšao prolazak migratornih riba ili poboljšao protok vode i sedimenata te tako doprinijelo poboljšanju kvalitete priobalnih vodnih tijela;

12. ističe da uspostava zaštićenih morskih područja ne mora biti nespojiva s održivom provedbom aktivnosti, uključujući aktivnosti ekstrakcije, sve dok se njima ne ugrožavaju vrijednosti tih zaštićenih područja i pod uvjetom da su ona uspostavljena na temelju najboljih raspoloživih znanstvenih spoznaja i savjeta te da postoji odgovarajuće upravljanje i nadzor;

13. naglašava da bi primjena strogo zaštićenih područja ili zatvaranje ribolovnih područja mogli imati izravne negativne učinke na socijalnu dobrobit i gospodarsko blagostanje obalnih zajednica, što bi otežalo prihvaćanje tih alata upravljanja te da to pak može imati izravan učinak na ciljeve održivog razvoja, kao što su cilj održivog razvoja br. 1 (iskorjenjivanje siromaštva) i cilj održivog razvoja br. 2 (iskorjenjivanje gladi); stoga naglašava da su potpune procjene učinka preduvjet za uspostavu zaštićenih morskih područja i da bi trebalo osmisliti kompenzacijska rješenja za obalno stanovništvo tih područja;

14. ističe da uspostava zaštićenih morskih područja može doprinijeti postizanju cilja održivog razvoja br. 14;

15. naglašava da bi se svi ciljevi zaštite trebali temeljiti na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama i savjetima jer je najvažnije osigurati da uspostavljena zaštićena područja obuhvaćaju područja visoke ekološke vrijednosti koja je potrebno zaštititi;

16. ističe da je važno uspostaviti zaštićena morska područja koja obuhvaćaju reprezentativna područja s ekološki reprezentativnom vrijednosti i povezana su s drugim zaštićenim morskim područjima i širim morskim područjima kojima se pravedno i učinkovito upravlja;

17. smatra da, iako je njihov glavni cilj zaštititi i obnoviti morsku biološku raznolikost, zaštićena morska područja također utječu na ribarstvo; ističe da, prema najnovijim studijama [120], uspostava zaštićenih morskih područja obično prouzrokuje povećanje ribolova u ribolovnim područjima koja se prekomjerno iskorištavaju i smanjenje ulova u područjima kojima se dobro upravlja ili koja se premalo iskorištavaju u odnosu na najviši održivi prinos;

18. smatra da je ključno da se uspostava svih zaštićenih morskih područja temelji na najboljim raspoloživim znanstvenim spoznajama zajedno s odgovarajućom posebnom procjenom učinka i u bliskoj suradnji s lokalnim tijelima vlasti, zajednicama i dionicima;

19. smatra da da je potrebno ojačati i učinkovito provoditi propise o postojećim zaštićenim morskim područjima; poziva Komisiju i države članice da kao prioritet utvrde posebne planove upravljanja za ta područja u kojima će se definirati jasni ciljevi očuvanja i učinkovite mjere praćenja, nadzora i kontrole; osobito potiče države članice da ubrzaju razvoj i dostavljanje zajedničkih preporuka za upravljanje ribarstvom u svojim zaštićenim morskim područjima u skladu s člankom 11. zajedničke ribarstvene politike;

20. ističe da bi se planovi upravljanja trebali temeljiti na najboljim znanstvenim spoznajama i savjetima te na sveobuhvatnom pristupu i razvijati mehanizmima kojima se omogućuje aktivno sudjelovanje pogođenih strana u tim obalnim zajednicama, kao što su sektor ribarstva, znanstvena zajednica te socijalne organizacije i organizacije za zaštitu okoliša, kako bi mogli surađivati u zajedničkom upravljanju tim područjima; naglašava da bi samo takvo pravilno upravljanje zaštićenim morskim područjima znatno doprinijelo postizanju njihovih ciljeva;

21. traži da se prethodno navedeni preduvjeti primjenjuju i na sva nova zaštićena morska područja;

22. ističe da sva nova zaštićena morska područja utvrđena u okviru ove Strategije trebaju biti uključena u okvir mreže Natura 2000 te da bi ih države članice trebale po potrebi dopuniti dodatnim oznakama;

23. sa zabrinutošću napominje da su neka umjetna močvarna područja pod stalnim pritiskom zbog neodgovarajućeg upravljanja određenim zaštićenim vrstama ptica i sisavaca, kao što su veliki vranci, čaplje ili vidre, koje ozbiljno štete akvakulturnim uzgajalištima i tjeraju uzgajivače na napuštanje svoje djelatnosti čime se više šteti općoj biološkoj raznolikosti;

24. ističe važnost uključivanja „drugih djelotvornih mjera za očuvanje pojedinačnih područja” u Strategiju EU-a za bioraznolikost koje su u Odluci Konvencije o biološkoj raznolikosti 14/8 [121] definirane kao geografski definirano područje, koje nije zaštićeno područje, kojim se upravlja na način da se postignu pozitivni i održivi dugoročni rezultati za očuvanje biološke raznolikosti in situ, zajedno s povezanim funkcijama i uslugama ekosustava te prema potrebi kulturnim, duhovnim, socioekonomskim i drugim vrijednostima relevantnima na lokalnoj razini; poziva Komisiju da zajedno s državama članicama prenese uspostavljene kriterije Konvencije o biološkoj raznolikosti za te „druge učinkovite mjere za očuvanje pojedinačnih područja” i da osigura njihovu učinkovitost;

25. potvrđuje da je ugljični otisak uzgoja ribe i akvakulture morskih prehrambenih proizvoda najniži u sektoru uzgoja životinja; potiče Komisiju da iskoristi Strategiju za bioraznolikost kako bi prepoznala, podržala i promicala ekološki prihvatljive prakse upravljanja koje su razvili poljoprivrednici;

Strogo zaštićena područja i zone potpune zabrane

26. naglašava da je zaštita rastilišta i područja mriještenja ključna za poribljavanje i razmnožavanje mnogih vrsta ključnih za bioraznolikost, kao što su morski kitovi; ističe da je u zonama potpune zabrane važno zabraniti ribolovne tehnike i druge aktivnosti ekstrakcije koje mogu imati štetan učinak na biološku raznolikost oceana i morski okoliš;

27. napominje da stroga zaštita morskih područja ne znači uvijek da aktivnosti ektrakcije, uključujući ribolov, moraju u potpunosti prestati, pod uvjetom da se nadziru i da su ograničene kako bi se osigurala zaštita vrijednosti očuvanja;

28. ističe da strogo zaštićena područja i zone potpune zabrane mogu donijeti alternativne koristi za obalna područja, te poslužiti kao važna mjesta za obrazovanje, znanje o oceanima i istraživanje morske biološke raznolikosti te svijest o okolišu u lokalnim zajednicama i gostujućem stanovništvu; ističe da upotrebe koje ne uključuju aktivnosti ekstrakcije u tim područjima i zonama mogu imati važnu ulogu u njihovu nadzoru i praćenju uz sudjelovanje posjetitelja u znanstvenim aktivnostima i programima za građane;

29. ističe da je iznimno hitno potrebno uspostaviti „područja za oporavak ribljih stokova” (ili „zone potpune zabrane”) u Crnom moru kako bi se omogućio oporavak divljih populacija jesetre jer su se takva područja pokazala korisnima za očuvanje biološke raznolikosti i upravljanje ribarstvom;

30. ističe da je u dubokom moru prisutna najveća raznolikost vrsta i ekosustava na Zemlji, da ono pruža ključna ekološka dobra i usluge, uključujući dugoročnu sekvestraciju ugljika, te da je zbog svojih okolišnih uvjeta ono izuzetno osjetljivo na ljudsko ometanje; ističe da su znanstvenici upozorili na to da će duboko podmorsko rudarstvo uzrokovati gubitak biološke raznolikosti, i to uništavanjem života na morskom dnu gdje se odvija rudarenje, uz male izglede za oporavak, i stvaranjem perjanica sedimenta, svjetla, toksina i buke koji bi mogli utjecati na bentoski i mezopelagijski morski svijet daleko izvan stvarnih lokacija rudarenja, te da se Programom UN-a za održivi razvoj do 2030. poziva na zaštitu oceana, izgradnju otpornosti, obnovu degradiranih ekosustava i na obnovu narušenih ekosustava;

Prostorno planiranje

31. naglašava važnost ispravnog i uključivog prostornog planiranja kojim se u dovoljnoj mjeri u obzir uzimaju ekološki, socijalni i ekonomski održivi razvoj ribarstva i akvakulture kao i stanje i osjetljivost staništa te ističe potrebu za transparentnim i participativnim mehanizmom u skladu s Direktivom o prostornom planiranju morskog područja za pravednu dodjelu prostora svim dionicima, među ostalim za postojeća i nova ribolovna područja i akvakulturna uzgajališta;

32. uviđa poteškoće povezane s usklađivanjem međusobno različitih uporaba mora i s rješavanjem sukoba među određenim načinima korištenja prostora, uključujući rekreacijske aktivnosti i slobodne aktivnosti; ističe da tehnologija stalno napreduje i da se stoga razvijaju i sve djelatnosti te da je zato nužno prostorno planiranje smatrati aktivnošću u stalnom razvoju;

33. podsjeća da pri prostornom planiranju treba u obzir uzeti sve druge aktivnosti plavoga gospodarstva, osobito rekreacijske aktivnosti i slobodne aktivnosti; ističe da treba izbjegavati zabrane za cijele sektore unutar zaštićenih morskih područja; u pogledu ribolova poziva Komisiju da razlikuje različite vrste ribolovnih alata i da u obzir uzme ribolovni napor i posebne učinke kako bi utvrdila koja bi se aktivnost trebala ograničiti, a koja ne; ističe da neke ribolovne aktivnosti, kao što je mali ili rekreacijski ribolov, mogu biti vrlo selektivne te čak i ne uključivati ekstrakciju;

34. s obzirom na predviđeno širenje obnovljive energije na more, poziva Komisiju i države članice da potiču znanstvena istraživanja o utjecajima energetskih rješenja, kao što su energija oceana, odobalne vjetroelektrane ili solarne elektrane, na zaštitu okoliša, a posebno biološku raznolikost, i socioekonomske aspekte;

Akcijski plan za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava

35. podsjeća na to da se zajedničkom ribarstvenom politikom (ZRP) osigurava čvrst regulatorni okvir s naprednim alatima u kojem su utvrđeni datumi za objavljivanje posebnih izvješća, pri čemu Komisija do 31. prosinca 2022. treba izvijestiti Parlament i Vijeće o funkcioniranju zajedničke ribarstvene politike;

36. također podsjeća na činjenicu da u skladu s novom Uredbom o tehničkim mjerama [122] Komisija mora do 31. prosinca 2020. podnijeti izvješće Parlamentu i Vijeću te da u slučajevima u kojima postoje dokazi da ciljevi nisu ostvareni, Komisija može predložiti mjere;

37. potiče države članice da poduzmu mjere kako bi poboljšale očuvanje ex situ jesetri u posebnim objektima, nastave s programima potpore poribljavanju autohtonim nedoraslim jesetrama i pokrenu studije za procjenu postotka odrasle ribe koja se vraća radi mriještenja;

38. stoga poziva Komisiju da predloži akcijski plan za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje biološke raznolikosti u skladu s obvezama zajedničke ribarstvene politike, uzimajući u obzir, prema potrebi, dodatne i komplementarne mjere uz okvir zajedničke ribarstvene politike; traži da Komisija pri izradi akcijskog plana i u okviru provođenja upravljanja ribarstvom koje se temelji na ekosustavu utvrdi koje djelatnosti imaju značajan štetan utjecaj na biološku raznolikost oceana i morski okoliš te prema potrebi uvede odgovarajuće mjere ublažavanja;

39. podsjeća na važnost pravilne i pažljive primjene Uredbe o kontroli [123], čija će reforma ubrzo biti usvojena i koja će promicati zaštitu biološke raznolikosti europskih mora;

40. ističe važnost daljnje primjene politike nulte tolerancije prema nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu (NNN) te promicanja održivog ribolova suzbijanjem prelova i usputnog ulova ugroženih i drugih vrsta;

41. poziva da se od trećih zemalja, a pogotovo od onih s kojima Unija graniči, zahtijeva istovjetna kontrola ribolovnih resursa u njihovim vodama kako bi se osiguralo dobro stanje ekosustava morskih staništa, koja nisu povezana s umjetnim granicama koje je stvorio čovjek;

Pravedno postupanje prema sektoru ribarstva

42. naglašava potrebu da se osigura pravedno postupanje prema sektorima ribarstva i akvakulture u odnosu na druge sektore; pozdravlja činjenicu da se u predloženoj strategiji navodi da će se „napredak prema ostvarenju cilja stalno preispitivati i prema potrebi prilagođavati kako bi se ublažio nepotreban učinak na biološku raznolikost, sigurnost opskrbe hranom i konkurentnost poljoprivrednika”; naglašava da bi se ta odredba trebala jednako primjenjivati na ribare i proizvođače u akvakulturi te da bi se trebala upućivati na njih;

43. navodi da se sektoru ribarstva mora dati važnost koju opravdano zaslužuje kako bi se u svakom slučaju zajamčila socioekonomska održivost za sve osobe pogođene transformacijskim procesima morskog okoliša potrebnih za osiguravanje stope biološke raznolikosti neophodne raznim ekosustavima kako bi ostali zdravi i nastavili nuditi usluge koje proizlaze iz prirodnih procesa, među ostalim, prema potrebi, promicanjem novih alternativa koje će se u okviru plavoga gospodarstva pružiti ribarskim zajednicama te povezanih procesa osposobljavanja koji bi mogli biti potrebni;

Ekosustavni pristup zajedničkoj ribarstvenoj politici

44. poziva Komisiju da uspostavi istinski ekosustavni pristup prema svim uzrocima gubitka morske bioraznolikosti kojim se u obzir uzima ne samo pritisak ribarstva na stokove, biološku raznolikost i morske ekosustave, nego i drugi čimbenici, kao što su, među ostalim, onečišćenje i klimatske promjene, pomorski promet, obalne i priobalne aktivnosti, jaružanje, dubokomorsko rudarstvo; podsjeća da ribolov nije jedina aktivnost koja uzrokuje nemogućnost postizanja dobrog ekološkog stanja u morskim ekosustavima;

45. ističe da se u okviru odgovarajuće procjene učinka trebaju ocijeniti uzroci gubitka biološke raznolikosti u morima, koji uključuju onečišćenje prouzročeno industrijskim aktivnostima, pomorskim prometom, onečišćenjem plastikom, iskorištavanjem energije vjetra na moru i dubokomorskim rudarstvom;

Ribolovni alat

46. preporučuje da se u strategiji ne bi smjeli izdvajati posebni alati ili tehnike; uviđa da je FAO utvrdio da su povlačne pridnene mreže (koće) ribolovni alat koji najviše doprinosi godišnjim razinama odbačenog ulova i da može imati vrlo štetan učinak na morsko dno, ovisno o načinu ribolova i posebnostima područja u kojima se obavlja ribolov; međutim, ističe da se taj utjecaj može ublažiti provedbom nekoliko mjera za ublažavanje kako bi se smanjio pritisak na morsko dno, a zahvaćeno područje ograničilo u najvećoj mogućoj mjeri; podsjeća da uporaba povlačnih pridnenih mreža nije jedina aktivnost koja utječe na morsko dno; zahtijeva da Komisija provede dubinsku analizu, uključujući relevantne procjene utjecaja na okoliš, za svako područje na kojem se upotrebljava taj alat, čime bi se razjasnile moguće negativne posljedice ili pozitivni učinci za svaki od njih, kako bi se olakšalo donošenje odluka; podsjeća na obvezu prestanka ribolova pridnenim alatima na dubini ispod 400 m u područjima u kojima prema saznanjima ima osjetljivih morskih ekosustava;

47. podsjeća da su pridnene povlačne mreže (koće) jedan od najčešćih i najreguliranijih ribolovnih alata u Europi; naglašava da je to jedini učinkovit način za ulov mnogih ključnih vrsta u količinama koje mogu zadovoljiti potražnju na tržištu EU-a i da se gotovo sve ključne vrste za koje postoje znanstvene procjene u sjeveroistočnom Atlantiku love na razini najvećeg održivog prinosa te da je neke od njih certificiralo Vijeće za očuvanje mora; poziva da se predlože posebne mjere za ribarstvo kojim se još ne upravlja na razinama najvišeg održivog prinosa, poput onih obuhvaćenih višegodišnjim planom za ribarstvo koje iskorištava pridnene stokove u zapadnom Sredozemnome moru [124];

48. poziva Komisiju da u upravljanju ribarstvom primijeni ekosustavni pristup donošenjem i provedbom mjera za poboljšanje selektivnosti ribolovnih alata i time doprinese opstanku neciljanih vrsta te da provede mjere za smanjenje utjecaja ribolovnih tehnika na morske ekosustave; naglašava da bi se u planovima upravljanja ribarstvom trebali u obzir uzimati rezultati znanstvenih studija u kojima su se analizirale ribolovne prakse i njihov učinak na vrste, staništa, biološku raznolikost oceana i morski okoliš te bi oni trebali sadržavati rješenja za uklanjanje utvrđenih negativnih učinaka, među ostalim i ograničavanjem upotrebe tih praksi ili uvođenjem novih tehnoloških rješenja za ublažavanje;

Posebne preporuke za akvakulturu

49. naglašava potrebu za pojednostavljenjem administrativnih postupaka u vezi s akvakulturnim aktivnostima, posebno kada je riječ o područjima mreže Natura 2000, te traži od Komisije da u potpunosti provede i, prema potrebi, ažurira svoje smjernice o akvakulturi u područjima obuhvaćenima mrežom Natura 2000, na kojima se moraju izbjeći štetne interakcije s morskim okolišem u najvećoj mogućoj mjeri;

50. smatra da se usluge ekosustava koje pruža akvakultura, a među kojima je važan primjer očuvanje biološke raznolikosti, moraju uzeti u obzir i podržati; ističe da je vrijednost usluga ekosustava koje pruža uzgoj u ribnjacima veća od vrijednosti usluga bilo kojeg poljoprivrednog sektora, ali da je potpora za te usluge sa složenom prirodnom vrijednosti koju omogućuje i održava akvakultura znatno manja nego za one u poljoprivredi;

51. neki su oblici akvakulture, primjerice uzgoj šarana u ribnjacima, akvakultura u lagunama, akvakultura školjkaša i algi, osobito kada se njima tradicionalno upravlja, već dugo dio ekosustava i od najveće važnosti za održavanje staništa u močvarnim područjima, čime se poboljšava biološka raznolikost te pruža cijeli niz usluga ekosustava, ne samo osiguravanjem zdrave hrane, nego i pružanjem usluga reguliranja kao što su sekvestracija ugljika, uklanjanje hranjivih tvari, biološka sanacija ili kulturne usluge;

52. pozdravlja prijedloge za smanjenje i ograničavanje upotrebe pesticida i drugih kemikalija radi zaštite biološke raznolikosti; međutim, čvrsto vjeruje da bi takve mjere trebalo unaprijed ocijeniti s dužnom pažnjom i da bi one trebale uključivati kumulativne procjene učinka;

53. prihvaća ambicije utvrđene u Okvirnoj direktivi o vodama [125] i Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji [126]; ističe da akvakultura može imati ulogu u obnovi narušenih morskih i slatkovodnih ekosustava te da su poznati doprinosi akvakulturnih uzgajališta s niskim utjecajem ciljevima očuvanja područja kao što su močvare i lagune;

54. snažno podupire cilj nulte tolerancije u pogledu ribolova NNN; podsjeća da ribolov NNN ima izuzetno negativne posljedice na stanje stokova, morske ekosustave, biološku raznolikost i konkurentnost europskih ribara; u tom pogledu traži veću usklađenost između trgovinskih politika i ribarstva u Europskoj uniji kako bi se omogućila djelotvorna borba protiv ribolova NNN;

55. pozdravlja naglasak koji je u Strategiji stavljen na upravljanje oceanima i zaštićena morska područja u Južnom oceanu; traži da Europska unija preuzme vodeću ulogu u upravljanju oceanima jer sama neće moći osigurati očuvanje i obnovu svjetske biološke raznolikosti; poziva na to da Komisija zatraži da se ocean proglasi zajedničkim dobrom čovječanstva;

56. traži da se posebna pozornost posveti Arktičkom oceanu jer se njime ne bavi nijedna regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom te traži praćenje Sporazuma za sprečavanje nereguliranog ribolova u središnjem Arktičkom oceanu;

Financiranje

57. ističe važnost odgovarajućeg financiranja prelaska na selektivnije i manje štetne ribolovne tehnike, među ostalim za artizanalni dio ribolovnog sektora, u okviru Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu i Obzora Europa kako bi se postigli ciljevi EU-a u pogledu biološke raznolikosti;

58. ističe da temeljni ciljevi Strategije za bioraznolikost do 2030. moraju vrijediti i za sporazume s trećim zemljama i da je u tu svrhu potrebno na odgovarajući način revidirati takve sporazume o partnerstvu;

Zaključci

59. pozdravlja visoku razinu ambicioznosti pri postavljanju ciljeva, odnosno zaštite i očuvanja najmanje 30 % mora u EU-u do 2030., od čega bi jednu trećinu (10 % mora u EU-u) trebalo strogo zaštititi i to s pomoću dobro povezanog i učinkovitog sustava zaštićenih područja i drugih učinkovitih mjera očuvanja koje su usmjerene na područja; međutim, snažno preporučuje da bi se takvi ciljevi trebali provoditi na pojedinačnoj osnovi i da bi trebali biti prilagođeni lokalnim posebnostima (s obzirom na to da različita mora imaju različita fizička i kemijska svojstva te da postoje i/ili se primjenjuju različite tradicije) te razini potrebnoj za zaštitu prirode i biološke raznolikosti, uz stvaranje skupina za zajedničko upravljanje ribarstvom; preporučuje da se u okviru tih ciljeva u obzir uzmu i društveno-gospodarska razmatranja, da ih se podupre programima prenamjene i alternativnim izvorima zarade za ribarske zajednice, da se razmotri potreba da se osigura dugoročna otpornost vrijednosnog lanca u sektorima ribarstva i akvakulture, da ti ciljevi budu razmjerni cilju koji se želi postići i da imaju čvrstu znanstvenu osnovu; ističe da su zdravi i otporni ekosustavi od zajedničkog interesa za prirodu i okoliš, ali i sektor ribarstva;

60. poziva Komisiju da razvije robustan proces izvješćivanja s kriterijima prema kojima će se službeno zaštićena morska područja uzimati u obzir u okviru međunarodnih ciljeva tek kad se njima aktivno upravlja;

61. ističe da su u slučaju brojnih mora koja se nalaze na granicama s EU-om potrebni dijalog i bliska suradnja s trećim zemljama jer EU nema ujednačene pravne i/ili ugovorne aranžmane ili sporazume sa svim tim zemljama, što bi trebalo uzeti u obzir pri određivanju ciljeva za očuvanje biološke raznolikosti;

62. naglašava važnost konstruktivnog, učinkovitog i ravnopravnog savjetovanja sa svim relevantnim dionicima uključenima u aktivnosti plavoga gospodarstva, osobito s ribarima i proizvođačima u morskoj i slatkovodnoj akvakulturi, uključujući njihova udruženja i saveze, u svim odlukama koje se odnose na alate za upravljanje i prostorno planiranje u vezi s biološkom raznolikošću ili bilo koje druge mjere za zaštitu staništa, vrsta ili okoliša; podsjeća na to da uspjeh zaštićenih morskih područja i drugih zaštićenih područja ovisi o tome da ih prihvate i usvoje ribari, obalne zajednice i drugi dionici;

63. poziva Komisiju da pri izradi akcijskog plana za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava razmotri potrebu za olakšavanjem aktivnog sudjelovanja ribarskog sektora, uključujući njegov artizanalni dio, lokalnih zajednica i svih relevantnih dionika u oblikovanju zaštićenih morskih područja, upravljanju njima i njihovu nadzoru;

64. ističe da ribolov ima najniži ugljični otisak u usporedbi s drugim industrijama proizvodnje hrane jer ulovljene divlje morske prehrambene proizvode ne treba umjetno hraniti niti oni zahtijevaju opskrbu vodom, antibiotike ili pesticide; stoga ističe da se utjecaj sektora ribarstva na morski okoliš većinom odnosi na vrste koje se iskorištavaju u komercijalne svrhe; međutim, uviđa da iako komercijalni ribolov utječe na brojnost i prisustvo vrsta u pojedinim regijama, on nikada nije prouzročio izumiranje nijedne vrste u oceanima; primjećuje nadalje da su na kopnenim područjima uništeni i u potpunosti zamijenjeni cijeli ekosustavi kao posljedica industrije na kopnu koja snažno utječe i na morski okoliš; ističe da, primjerice, više od 80 % takozvanog morskog otpada zapravo dolazi iz izvora na kopnu;

65. naglašava potrebu za provođenjem sveobuhvatnih procjena učinka u kojima se u obzir uzima učinak na ribare koji se bave malim ribolovom te posebno mala i srednja poduzeća i kojima se u obzir uzimaju dosadašnja postignuća i dostupnost alternativnih proizvoda, gospodarski učinci zajedno s učincima na sigurnost opskrbe hranom i sigurnost hrane, s ciljem jamčenja očuvanja biološke raznolikosti i konkurentnosti vrijednosnog lanca morskih prehrambenih proizvoda;

66. naglašava važnost osiguravanja primjerenog i pravednog prihoda ribarima, proizvođačima u akvakulturi i poljoprivrednicima, kao i jednakih uvjeta za uvezenu hranu; ponavlja da je odgovornost EU-a promicati globalni i pravedni održivi razvoj svih zemalja; ističe da potrebe nekih zemalja u razvoju nisu uvijek u skladu s ambicioznim ciljevima EU-a u pogledu zaštite okoliša; ističe da će se zbog vrlo zahtjevnih mjera unutar EU-a znatno povećati uvoz iz trećih zemalja s nižim standardima zaštite okoliša, što će dovesti do negativnih učinaka na svjetsku biološku raznolikost i stoga ugroziti ciljeve Strategije EU-a za bioraznolikost te međunarodnog upravljanja oceanima; ističe da bi u tu svrhu mogla biti korisna stroža pravila o sljedivosti proizvoda ribarstva;

67. zalaže se na ostvarivanje ciljeva Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. na najučinkovitiji način kojim se istovremeno osigurava gospodarska konkurentnost i društvene koristi sektora ribarstva i akvakulture;

68. poziva države članice da dodijele više sredstava za istraživanje i razvoj riba i drugih neribljih vrsta te za materijalnu potporu istraživačkim objektima kako bi se osiguralo pružanje točnih i pravodobnih informacija koje se mogu upotrijebiti pri donošenju preporuka i odluka;

69. prima na znanje primjedbu Komisije da „za zdrava i otporna društva moramo prirodi osigurati potreban prostor”; naglašava da se za ostvarivanje tog cilja održivost treba promatrati iz holističke perspektive, da se trebaju u obzir uzeti njezini ekološki, socijalni i gospodarski aspekti te da želimo li imati zdrava i otporna društva, ne samo da moramo osigurati potreban prostor prirodi, već ga trebamo dati i ribarima i proizvođačima u akvakulturi;

70. poziva Komisiju da osmisli revidirane, odgovarajuće i ambiciozne planove i propise za sprječavanje prodora invazivnih vrsta u razna europska mora i oceane s pomoću detaljnih protokola kako bi se, u prvom redu, izbjegao ulazak vrsta koje bi mogle vrlo negativno utjecati na biološku raznolikost, ali i na ribarstvo, što bi dovelo da velikih gospodarskih gubitaka, i koji bi trebali obuhvaćati i aktivnosti za upravljanje invazivnim vrstama s ciljem najvećeg mogućeg smanjenja negativnih učinaka koje one mogu imati na različite sektore i ekosustave u slučaju da se taj prodor ne može izbjeći;

71. poziva na usklađenost politika EU-a u području okoliša, ribarstva, trgovine, uključujući vanjsku trgovinu, i drugih politika kako bi se očuvao integritet jedinstvenog tržišta i konkurentnost sektora ribarstva i akvakulture;

72. pozdravlja obnovu slobodnih tokova rijeka na održiv način, uzimajući u obzir ekološke, socijalne i gospodarske aspekte te ulažući u tehnologije i inovacije za stvaranje ribolovnih migracijskih ruta, a da se pritom ne onemogućuje ostvarivanje prava država članica da odluče o svojoj kombinaciji izvora energije, gospodarskoj djelatnosti hidroelektrana, energetskoj sigurnosti i koristima hidroenergije za okoliš;

 


INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

17.3.2021

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

17

4

7

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Clara Aguilera, Pietro Bartolo, François-Xavier Bellamy, Izaskun Bilbao Barandica, Isabel Carvalhais, Rosanna Conte, Rosa D’Amato, Giuseppe Ferrandino, João Ferreira, Søren Gade, Francisco Guerreiro, Anja Hazekamp, Niclas Herbst, France Jamet, Pierre Karleskind, Predrag Fred Matić, Francisco José Millán Mon, Cláudia Monteiro de Aguiar, Grace O’Sullivan, Manuel Pizarro, Bert-Jan Ruissen, Annie Schreijer-Pierik, Ruža Tomašić, Emma Wiesner, Theodoros Zagorakis

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Benoît Biteau, Gabriel Mato, Annalisa Tardino

 


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

17

+

ID

France Jamet

PPE

François-Xavier Bellamy, Niclas Herbst, Gabriel Mato, Francisco José Millán Mon, Cláudia Monteiro de Aguiar, Theodoros Zagorakis

Renew

Izaskun Bilbao Barandica, Søren Gade, Pierre Karleskind, Emma Wiesner

S&D

Clara Aguilera, Pietro Bartolo, Isabel Carvalhais, Giuseppe Ferrandino, Predrag Fred Matić, Manuel Pizarro

 

4

-

ECR

Bert-Jan Ruissen, Ruža Tomašić

PPE

Annie Schreijer-Pierik

The Left

Anja Hazekamp

 

7

0

ID

Rosanna Conte, Annalisa Tardino

The Left

João Ferreira

Verts/ALE

Benoît Biteau, Rosa D’Amato, Francisco Guerreiro, Grace O’Sullivan

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 


 

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

28.5.2021

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

62

4

12

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Nikos Androulakis, Bartosz Arłukowicz, Margrete Auken, Simona Baldassarre, Marek Paweł Balt, Traian Băsescu, Aurélia Beigneux, Monika Beňová, Sergio Berlato, Alexander Bernhuber, Malin Björk, Simona Bonafè, Delara Burkhardt, Pascal Canfin, Sara Cerdas, Mohammed Chahim, Tudor Ciuhodaru, Nathalie Colin-Oesterlé, Esther de Lange, Christian Doleschal, Marco Dreosto, Bas Eickhout, Cyrus Engerer, Eleonora Evi, Agnès Evren, Pietro Fiocchi, Catherine Griset, Jytte Guteland, Teuvo Hakkarainen, Martin Hojsík, Pär Holmgren, Jan Huitema, Petros Kokkalis, Joanna Kopcińska, Danilo Oscar Lancini, Peter Liese, Sylvia Limmer, Javi López, César Luena, Fulvio Martusciello, Sara Matthieu, Liudas Mažylis, Joëlle Mélin, Tilly Metz, Silvia Modig, Dolors Montserrat, Alessandra Moretti, Dan-Ştefan Motreanu, Ville Niinistö, Jutta Paulus, Stanislav Polčák, Jessica Polfjärd, Luisa Regimenti, Frédérique Ries, Michèle Rivasi, María Soraya Rodríguez Ramos, Sándor Rónai, Rob Rooken, Christine Schneider, Günther Sidl, Ivan Vilibor Sinčić, Linea Søgaard-Lidell, Maria Spyraki, Nicolae Ştefănuță, Nils Torvalds, Véronique Trillet-Lenoir, Petar Vitanov, Alexandr Vondra, Mick Wallace, Pernille Weiss, Emma Wiesner, Michal Wiezik, Tiemo Wölken, Anna Zalewska

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Salvatore De Meo, Ondřej Knotek, Andrey Slabakov, Nikolaj Villumsen

 


POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

62

+

ECR

Joanna Kopcińska, Andrey Slabakov, Alexandr Vondra

NI

Ivan Vilibor Sinčić

PPE

Bartosz Arłukowicz, Traian Băsescu, Alexander Bernhuber, Nathalie Colin-Oesterlé, Salvatore De Meo, Christian Doleschal, Agnès Evren, Esther de Lange, Peter Liese, Fulvio Martusciello, Liudas Mažylis, Dolors Montserrat, Dan-Ştefan Motreanu, Stanislav Polčák, Jessica Polfjärd, Christine Schneider, Maria Spyraki, Pernille Weiss, Michal Wiezik

Renew

Pascal Canfin, Martin Hojsík, Ondřej Knotek, Frédérique Ries, María Soraya Rodríguez Ramos, Nicolae Ştefănuță, Linea Søgaard-Lidell, Véronique Trillet-Lenoir

S&D

Nikos Androulakis, Marek Paweł Balt, Monika Beňová, Simona Bonafè, Delara Burkhardt, Sara Cerdas, Mohammed Chahim, Tudor Ciuhodaru, Cyrus Engerer, Jytte Guteland, Javi López, César Luena, Alessandra Moretti, Sándor Rónai, Günther Sidl, Petar Vitanov, Tiemo Wölken

The Left

Malin Björk, Petros Kokkalis, Silvia Modig, Nikolaj Villumsen, Mick Wallace,

Verts/ALE

Margrete Auken, Bas Eickhout, Eleonora Evi, Pär Holmgren, Sara Matthieu, Tilly Metz, Ville Niinistö, Jutta Paulus, Michèle Rivasi

 

4

-

ID

Teuvo Hakkarainen, Sylvia Limmer

Renew

Nils Torvalds, Emma Wiesner

 

12

0

ECR

Sergio Berlato, Pietro Fiocchi, Rob Rooken, Anna Zalewska

ID

Simona Baldassarre, Aurélia Beigneux, Marco Dreosto, Catherine Griset, Danilo Oscar Lancini, Joëlle Mélin, Luisa Regimenti

Renew

Jan Huitema

 

Korišteni znakovi

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

Posljednje ažuriranje: 7. lipnja 2021.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti