Izvješće - A9-0209/2021Izvješće
A9-0209/2021

IZVJEŠĆE o zaštiti financijskih interesa EU-a – borba protiv prijevara – godišnje izvješće za 2019.

21.6.2021 - (2020/2246(INI))

Odbor za proračunski nadzor
Izvjestiteljica: Caterina Chinnici


Postupak : 2020/2246(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A9-0209/2021
Podneseni tekstovi :
A9-0209/2021
Rasprave :
Doneseni tekstovi :


PR_INI

SADRŽAJ

Stranica

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

 



PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o zaštiti financijskih interesa EU-a – borba protiv prijevara – godišnje izvješće za 2019.

(2020/2246(INI))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir članak 310. stavak 6. i članak 325. stavak 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

 uzimajući u obzir svoje rezolucije o prethodnim godišnjim izvješćima Komisije i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF),

 uzimajući u obzir izvješće Komisije od 3. rujna 2020. naslovljeno „31. godišnje izvješće o zaštiti financijskih interesa Europske unije – borba protiv prijevara – 2019.” (COM(2020)0363) i prateće radne dokumente službi Komisije (SWD(2020)0156, SWD(2020)0157, SWD(2020)0158, SWD(2020)0159 i SWD(2020)0160),

 uzimajući u obzir izvješće OLAF-a za 2019. i izvješće o aktivnostima njegova Nadzornog odbora,

 uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog revizorskog suda o izvršenju proračuna EU-a za financijsku godinu 2019., s odgovorima institucija[1],

 uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999[2] (Uredba o OLAF-u),

 uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2020/2223 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. prosinca 2020. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 u pogledu suradnje s Uredom europskog javnog tužitelja i djelotvornosti istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara[3],

 uzimajući u obzir presudu Općeg suda (prvo vijeće) od 26. lipnja 2019. u predmetu T-617/17, Vialto Consulting Kft. protiv Europske komisije[4],

 uzimajući u obzir presudu Općeg suda (šesto vijeće) od 6. lipnja 2019. u predmetu T-399/17, Dalli protiv Europske komisije[5] i presudu Suda (prvo vijeće) od 25. veljače 2021. u predmetu C-615/19 P, Dalli protiv Europske komisije,

 uzimajući u obzir presudu Općeg suda od 13. svibnja 2020. u predmetu T-290/18, Agmin Italy SpA protiv Europske komisije[6],

 uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije[7],

 uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 01/2019 od 10. siječnja 2019. naslovljeno „Borba protiv prijevara u rashodima EU-a: potrebno je odlučno djelovati”,

 uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 06/2019 od 16. svibnja 2019. naslovljeno „Suzbijanje prijevara pri potrošnji sredstava EU-a za koheziju: upravljačka tijela moraju poboljšati otkrivanje prijevara, poduzimanje odgovarajućih mjera i koordinaciju relevantnih aktivnosti”,

 uzimajući u obzir pregled Europskog revizorskog suda od 9. listopada 2018. naslovljen „Sažeti prikaz revizija EU-a za 2017.: predstavljanje godišnjih izvješća Europskog revizorskog suda za 2017. godinu”,

 uzimajući u obzir izvješće stručnjaka sastavljeno za Komisiju od 10. rujna 2020. naslovljeno „Studija i izvješća o jazu PDV-a u 28 država članica EU-a: završno izvješće za 2020.”,

 uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima[8] (Direktiva PIF),

 uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja[9],

 uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1798 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o imenovanju glavnog europskog tužitelja Ureda europskog javnog tužitelja[10],

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2020. o preispitivanju Europske unije u okviru Mehanizma za preispitivanje provedbe Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije (UNCAC) (COM(2020)0793),

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o ulozi zviždača u zaštiti financijskih interesa EU-a[11],

 uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije te o stavljanju izvan snage Odluke 2014/335/EU, Euratom[12],

 uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije[13],

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. travnja 2019. naslovljenu „Strategija Komisije za borbu protiv prijevara: pojačano djelovanje radi zaštite proračuna EU-a” (COM(2019)0196),

 uzimajući u obzir kontinuiranu provedbu programa „Hercule III”,

 uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/785 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2021. o uspostavi programa Unije za borbu protiv prijevara i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 250/2014[14],

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. travnja 2021. o Strategiji EU-a za suzbijanje organiziranog kriminala za razdoblje 2021. – 2025.(COM(2021)0170),

 uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

 uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A9-0209/2021),

A. budući da, de jure, države članice i Komisija dijele odgovornost i moraju blisko surađivati kako bi zaštitile financijske interese Unije i borile se protiv prijevara i korupcije; budući da su tijela država članica de facto upravljala s otprilike 74 % rashoda EU-a i prikupila tradicionalna vlastita sredstva Unije u odnosu na proračun EU-a za 2019.;

B. budući da, iako treba ispuniti svoje odgovornosti u pogledu nadzora, kontrole i revizije u okviru podijeljenog upravljanja, Komisija može nadzirati samo oko 10 % svih rashoda;

C. budući da u članku 310. stavku 6. UFEU-a stoji da „Unija i države članice, u skladu s člankom 325., suzbijaju prijevaru i svaki drugi oblik nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije”; budući da u članku 325. stavku 2. UFEU-a stoji da „radi suzbijanja prijevara usmjerenih protiv financijskih interesa Unije, države članice poduzimaju iste mjere koje poduzimaju radi suzbijanja prijevara koje su usmjerene protiv njihovih vlastitih financijskih interesa”; budući da u članku 325. Stavku 3. UFEU-a stoji da „države članice koordiniraju svoje djelovanje usmjereno na zaštitu financijskih interesa Unije od prijevara” i da, u tu svrhu, „uz pomoć Komisije organiziraju blisku i redovitu suradnju među nadležnim tijelima”; budući da se u skladu s člankom 325. stavkom 4. UFEU-a zakonodavac mora savjetovati s Europskim revizorskim sudom o svim mjerama koje trebaju biti donesene u područjima suzbijanja i borbe protiv prijevara koje štete financijskim interesima EU-a;

D. budući da je prema članku 83. UFEU-a korupcija osobito teško kazneno djelo s prekograničnom dimenzijom;

E. budući da se problem raznolikosti pravnih i administrativnih sustava u državama članicama treba riješiti na prikladan način s ciljem stvaranja ujednačenijih administrativnih sustava i sustava za izvješćivanje u EU-u te učinkovitog suzbijanja nepravilnosti i borbe protiv prijevara i korupcije s konkretnijim i zadovoljavajućim rezultatima;

F. budući da je PDV važan izvor prihoda za nacionalne proračune i da su vlastita sredstva od PDV‑a činila 11,97 % ukupnih proračunskih prihoda EU-a za 2019.;

G. budući da sustavni, institucionalizirani slučajevi korupcije na visokoj razini i namjerni pokušaji oslabljivanja sustava provjere i ravnoteže te neovisnosti institucija odgovornih za nadzor i kontrolu financija u određenim državama članicama ozbiljno štete financijskim interesima Unije, a istovremeno i ugrožavaju demokraciju, temeljna prava i vladavinu prava; podsjeća na štetni učinak korupcije na povjerenje građana EU-a u institucije;

H. budući da prema mišljenju Europskog revizorskog suda Komisija nema dovoljan uvid u razmjere, prirodu i uzroke prijevara te da se u okviru sustava za upravljanje nepravilnostima ne prijavljuju svi slučajevi potencijalnih prijevara;

I. budući da korupcija utječe na sve države članice i ne samo da predstavlja teret gospodarstvu EU-a, već i narušava demokraciju i vladavinu prava diljem Europe;

Općenito

1. pozdravlja 31. godišnje izvješće Komisije o zaštiti financijskih interesa EU-a i borbi protiv prijevara (izvješće o zaštiti financijskih interesa), u kojem se ističu postignuća iz 2019. u pogledu konsolidacije institucijskog okvira za borbu protiv prijevara i nepravilnosti na razini EU-a, odnosno činjenica da je 18 država članica u svoje nacionalno zakonodavstvo uvelo mjere iz Direktive PIF do kraja godine, dok su dodatne četiri države članice to učinile do lipnja 2020.; poziva sve preostale države članice da poduzmu sve potrebne mjere i osiguraju potpuno i ispravno prenošenje direktive u najkraćem mogućem roku; poziva Komisiju da pomno prati postupak prenošenja u svim državama članicama te da iskoristi svoje ovlasti za pokretanje postupaka zbog povrede prava ako se države članice ne pridržavaju postupka prenošenja;

2. žali zbog činjenice da je Komisija 3. prosinca 2020. trebala poslati obrazloženo mišljenje Irskoj i Rumunjskoj zato što nisu prenijele Direktivu PIF u nacionalno zakonodavstvo;

3. naglašava da je poštivanje vladavine prava preduvjet za dobro financijsko upravljanje, što, među ostalim, uključuje djelotvornu i učinkovitu raspodjelu i upravljanje sredstvima EU-a te borbu protiv korupcije i lošeg upravljanja; u tom pogledu snažno pozdravlja usvajanje Uredbe 2020/2092 o općem sustavu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije;

4. pozdravlja činjenicu da je Komisija odmah započela s aktivnostima u području jasne metodologije i analize mogućih slučajeva; potvrđuje da je Komisija u nekoliko navrata jasno izjavila da će ispuniti svoju ulogu čuvarice Ugovora i primjenjivati Uredbu 2020/2092 od dana njezina stupanja na snagu bez nepotrebne odgode, tako da se nijedan slučaj ne izgubi tijekom nužnih pripremnih radova u prvoj polovici 2021.; podsjeća da se Uredba 2020/2092 primjenjuje na sve obveze i plaćanja od 1. siječnja 2021. te da se njome pružaju zaštitne mjere za krajnje korisnike i primatelje;

Otkrivene nepravilnosti koje se smatraju ili ne smatraju prijevarom

5. napominje da je ukupan broj nepravilnosti koje se smatraju ili ne smatraju prijevarom prijavljenih u 2019. bio 11 726 (2 % manje slučajeva nego u 2018.) te je uključivao vrijednost od otprilike 1,6 milijardi EUR, što predstavlja pad od 34 % u odnosu na 2018.; u tom pogledu napominje da se podaci o broju slučajeva i odgovarajućoj vrijednosti svake godine kontinuirano ocjenjuju i ažuriraju te da bi se ti slučajevi trebali razmatrati u okviru dugoročne perspektive;

6. napominje da broj otkrivenih nepravilnosti koje su prijavljene kao prijevare ukazuje na to koliki je opseg otkrivanja i sposobnost presretanja potencijalnih prijevara u državama članicama i tijelima EU-a te podsjeća da to nije izravan pokazatelj razine prijevara koje utječu na proračun EU-a ili određenu državu članicu; napominje da nije poznato koliko se nepravilnosti koje se smatraju prijevarom ne prijavi svake godine, što otežava procjenu učinkovitosti aktivnosti za borbu protiv prijevara; podsjeća da je 2019. godine Europski revizorski sud objavio dva posebna izvješća u kojima je naglasio Komisijine neuspjehe u pogledu njezinih uvida u razmjer, prirodu i uzroke prijevare te prepoznao slabosti u Komisijinom strateškom pristupu upravljanju rizicima od prijevare, pozivajući je da poduzme proaktivnije mjere za rješavanje tih problema; stoga poziva Komisiju da razvije metodologiju za poboljšanje pouzdanosti i da pruži točnije procjene razmjera prijevara u EU-u; napominje da otkrivanje i prijavljivanje nepravilnosti podrazumijeva da su provedene korektivne mjere radi zaštite financijskih interesa Unije te da je, prema potrebi, pokrenut kazneni postupak;

7. napominje da su se broj prijavljenih nepravilnosti koje se smatraju prijevarom 2019. (939 slučajeva, odnosno 8 % svih nepravilnosti) i povezani financijski iznosi (otprilike 461,4 milijuna EUR, odnosno 28 % svih financijskih iznosa na koje utječu nepravilnosti) znatno smanjili u odnosu na 2018.; napominje da je 2019. prijavljeni broj nepravilnosti koje se smatraju prijevarom bio 40 % niži nego 2015. i 25 % niži od petogodišnjeg prosjeka za razdoblje 2015. – 2019.; napominje da je 2019. 514 nepravilnosti povezanih s rashodima koje su prijavljene kao prijevara predstavljalo 0,3 % plaćanja u 2019., dok je 425 nepravilnosti povezanih s prihodima koje su prijavljene kao prijevara predstavljalo 0,3 % bruto iznosa tradicionalnih vlastitih sredstava prikupljenih za 2019.;

8. uzima u obzir činjenicu da je u pogledu broja nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom evidentiranih u 2019. (10 787 slučajeva) zabilježena stagnacija u odnosu na 2018., dok su se povezani financijski iznosi smanjili za 8 % na otprilike 1,2 milijarde EUR; napominje da je 2019. 6 550 nepravilnosti povezanih s rashodima koje su prijavljene kao prijevara predstavljalo 0,5 % plaćanja u 2019., dok je 4 237 nepravilnosti povezanih s prihodima koje su prijavljene kao prijevara predstavljalo 1,5 % bruto iznosa tradicionalnih vlastitih sredstava prikupljenih za 2019.;

9. ističe da promjena u broju nepravilnosti koje se smatraju ili ne smatraju prijevarom predstavlja trenutačnu sliku koja se treba promatrati u kontekstu drugih značajnih faktora; naglašava da prijavljeni padovi u ukupnom broju slučajeva nepravilnosti koje se smatraju ili ne smatraju prijevarom mogu ukazivati i na pozitivan razvoj, odnosno na općeniti pad aktivnosti koje se smatraju prijevarom, i na negativan razvoj, odnosno na smanjenje razine otkrivanja aktivnosti koje se smatraju prijevarom;

10. ističe da su u nekoliko država članica, posebice u slučaju nepravilnosti koje se smatraju prijevarom, otkrivanja koncentrirana, što ukazuje na različite pristupe u upotrebi kaznenog zakona u zaštiti proračuna EU-a; naglašava i žali zbog činjenice da mnoge države članice nemaju posebne zakone za borbu protiv organiziranog zločina sličnog mafiji, čija uključenost u prekogranične aktivnosti i sektore koji utječu na financijske interese EU-a kontinuirano raste; poziva Komisiju da riješi problem razlika između država članica i da razmotri nove mjere usklađivanja;

11. podsjeća da nedostaci u valjanosti i usporedivosti podataka i tehnologija izvješćivanja, uz različite stupnjeve digitalizacije u državama članicama, i dalje ozbiljno utječu na kvalitetu i pouzdanost informacija dostupnih Komisiji u okviru sustava za upravljanje nepravilnostima i sustava OWNRES; žali zbog činjenice da je otkrivanje zloupotrebe, prijevare i pronevjere sredstava EU-a uglavnom ograničeno na slučajeve koje Komisija i Revizorski sud slučajno otkriju tijekom svojih revizija na temelju uzorka ili na istrage OLAF-a; zabrinut je zbog kontinuiranih nalaza Revizorskog suda koji pokazuju da se aktivnosti nekih nacionalnih tijela smatraju previše sklonima pogreškama i stoga nepouzdanima; naglašava da ti nedostaci utječu na kvalitetu podataka o broju otkrivenih nepravilnosti koje se smatraju ili ne smatraju prijevarom koje države članice šalju Komisiji; napominje da tri države članice 2019. nisu prijavile nikakve nepravilnosti koje se smatraju prijevarom[15]; posebice je zabrinut zbog manjka prikladnog kadra i kvalifikacija određenih nacionalnih tijela i manjka internih revizija;

12. ističe da su povećani rizici od krize uzrokovane bolešću COVID-19 doveli do izvršenja proračuna EU-a; sa zabrinutošću napominje da su dvije države članice prijavile više od polovice nepravilnosti koje se smatraju prijevarom, a da neke države članice redovito ne prijavljuju nijedan slučaj prijevare; poziva Komisiju da posebnu pozornost obrati na te slučajeve provođenjem nadzora i poduzimanjem radnji za osiguravanje potpune zaštite proračuna EU-a i da provede nasumične provjere na licu mjesta, posebice u iznimnim okolnostima kriza; dijeli stav Komisije da je borba protiv prijevare i nepravilnosti od najveće moguće važnosti u razdoblju krize[16];

13. potiče države članice i Komisiju na tješnju suradnju u pogledu razmjene informacija, poboljšanja prikupljanja podataka i poboljšanja učinkovitosti kontrola; poziva države članice da u tom pogledu objave podatke o krajnjim korisnicima u ujednačenom, strojno čitljivom obliku i da osiguraju interoperabilnost s Komisijinim alatima za nadzor; snažno poziva Komisiju da provede detaljnu analizu osnovnih razloga i potencijalnih strukturnih problema koji uzrokuju kontinuirane sustavne slabosti u pouzdanosti rada nekih nacionalnih tijela i da obrati posebnu pažnju na sve potencijalne razlike među sustavima država; poziva Komisiju da se pozabavi jasnim preporukama nacionalnim tijelima za pojedinačne države; poziva Komisiju da uspostavi strukturiran dijalog s nacionalnim tijelima i Revizorskim sudom u svrhu kontinuiranog rada na izgradnji kapaciteta i razmjene najbolji praksi radi poboljšanja pouzdanosti rada nacionalnih tijela i informiranja Parlamenta o ostvarenom napretku; poziva Komisiju da ponudi daljnju podršku radi poboljšanja suradnje u okviru mreže Eurofisc;

14. u tom pogledu ponovno poziva Komisiju da uspostavi jedinstven sustav za prikupljanje usporedivih podataka o nepravilnostima i slučajevima prijevara od država članica kako bi standardizirala postupak izvješćivanja te zajamčila kvalitetu i usporedivost pruženih podataka;

Prihodi – prijevare koje se odnose na vlastita sredstva

15. napominje da je 2019. 425 nepravilnosti prijavljeno kao prijevare povezane s prihodima, što je 21 % manje od petogodišnjeg prosjeka od 541 nepravilnosti godišnje u razdoblju 2015. – 2019.; nadalje napominje da je procijenjeni i utvrđeni iznos tradicionalnih vlastitih sredstava na koji su utjecale prijevare (80 milijuna EUR) 2019. bio za 19 % manji od petogodišnjeg prosjeka od 98 milijuna EUR; napominje da je inspekcija koju su provele službe za borbu protiv prijevara bila najuspješnija metoda otkrivanja slučajeva prijevare;

16. napominje da je za 2019. otkriveno i prijavljeno 4 237 nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom, što je 6 % manje od petogodišnjeg prosjeka, te da je procijenjeni i utvrđeni iznos tradicionalnih vlastitih sredstava na koji su utjecale prijevare 2019. iznosio 397 milijuna EUR, što je 3 % manje od petogodišnjeg prosjeka; nadalje napominje da su nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom uglavnom otkrivene naknadnim kontrolama;

17. naglašava ozbiljnost trenutačne situacije u vezi s prijevarama koje uključuju neplaćanje PDV-a, posebno tzv. kružne prijevare; poziva sve države članice da sudjeluju u svim područjima aktivnosti Eurofisca radi olakšavanja razmjene informacija u cilju borbe protiv prijevara;

18. prima na znanje, iz Završnog izvješća o manjku prihoda od PDV-a za 2020., da je u 2018. manjak prihoda od PDV-a u EU-u pao na 140 milijardi EUR i da bi 2019. mogao pasti ispod 130 milijardi EUR; zabrinut je zbog činjenice da bi manjak prihoda od PDV-a mogao doseći 164 milijardi EUR u 2020. i poziva Komisiju da dostavi detaljno objašnjenje o tome je li to povećanje na bilo koji način povezano s pandemijom bolesti COVID-19;

19. duboko je zabrinut zbog rasprostranjenog učinka prijevara u području PDV-a na proračun EU-a, kao i na nacionalne proračune; smatra da je vrlo važno pojačati borbu protiv najvažnijeg oblika prijevara u području PDV-a, nepostojećeg trgovca unutar Zajednice (MTIC), čija je vrijednost procijenjena na godišnji iznos 40 – 60 milijardi EUR; poziva Komisiju da ocijeni prednosti i nedostatke različitih potencijalnih rješenja za rješavanje problema MTIC-a, posebice uvođenje digitalnog sustava za izvješćivanje na temelju transakcija u stvarnom vremenu koji će razviti istraživači (TX++) ili kombinaciju konačnog sustava PDV-a s digitalnim izvješćivanjem na temelju transakcija u stvarnom vremenu;

20. napominje da su države članice 2019. prijavile 16 mjera za borbu protiv prijevara u području prihoda: osam u području carinskih prijevara, pet u području poreznih prijevara i tri mjere koje se odnose na obje vrste prijevara; napominje da je Komisija 2019. započela s postupkom procjene radi utvrđivanja učinkovitosti Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97[17] u suzbijanju carinskih prijevara;

21. napominje da je Komisija od 2017. do 2019. na terenu provodila inspekcije o kontrolnoj strategiji u području carinske vrijednosti u svim državama članicama i utvrdila da financijski interesi Unije nisu djelotvorno zaštićeni, što je dovelo do znatnih gubitaka tradicionalnih vlastitih sredstava u proračunu EU-a; napominje da je OLAF izdao izvješća o istragama s preporukama za šest država članica koje nisu u potpunosti provele potrebne mjere za dosljedno rješavanje prijevara koje se odnose na podcjenjivanje vrijednosti; poziva Komisiju da Parlamentu pošalje povratno izvješće o državama članicama koje mogu pružiti dobar primjer najboljih praksi koje treba slijediti i državama članicama koje se i dalje suočavaju sa značajnim izazovima;

22. napominje da su, kao i 2017. i 2018., solarni paneli 2019. u monetarnom smislu bili roba na koju su prijevare i nepravilnosti najviše utjecale; poziva Komisiju da prepozna sustavnu prirodu takvih prijevara i snažno potiče Vijeće i države članice na poduzimanje snažnih koraka u tom pogledu;

23. napominje da, nakon istraga OLAF-a o prijevarama koje se odnose na podcjenjivanje vrijednosti tekstila i obuće uvezenih iz Kine preko Ujedinjene Kraljevine te istraga Komisije u okviru upravljanja vlastitim sredstvima, postoje ozbiljne sumnje u točnost iznosa tradicionalnih vlastitih sredstava (carina) koje je Ujedinjena Kraljevina prenijela u proračun EU-a; snažno kritizira činjenicu da Ujedinjena Kraljevina i dalje odbija staviti iznos tradicionalnih vlastitih sredstava iz razdoblja 2011. – 2017. (bruto 2,679 milijardi EUR) koja nedostaju na raspolaganje proračunu EU-a; pozdravlja činjenicu da je Komisija u ožujku 2019. Europskom sudu uputila predmet zbog povrede prava protiv Ujedinjene Kraljevine u pogledu gubitaka tradicionalnih vlastitih sredstava zbog uvoza podcijenjene vrijednosti; od Komisije traži da izvijesti o razvoju događaja u tom pogledu;

24. duboko je zabrinut zbog nemjerljivih pričuva koje je Glavna uprava Komisije za proračun (DG BUDG) održavala 2019., iz kojih je vidljivo da su se prijevare koje se odnose na podcjenjivanje vrijednosti djelomično premjestile u druge države članice s određenim posljedicama na prikupljanje tradicionalnih vlastitih sredstava za koje se čeka konačna kvantifikacija; napominje da je Komisija provela istrage o podcjenjivanju vrijednosti u svim državama članicama i provjerila kako su države članice organizirane u pogledu rješavanja problema podcjenjivanja vrijednosti, a posebno u pogledu tekstila i obuće uvezenih iz Kine; napominje da podcjenjivanje vrijednosti robe uvezene u EU jest i ostaje prijetnja prihodima i predstavlja značajan izazov koji se mora riješiti u narednim godinama; napominje da će Komisija pratiti i nametnuti financijsku odgovornost državama članicama za sve potencijalne povezane gubitke; zabrinut je zbog činjenice da je, prema privremenim izračunima, gubitak tradicionalnih vlastitih sredstava 2019. iznosio 1 % ukupnih tradicionalnih vlastitih sredstava za tu godinu; traži od Komisije da hitno izvijesti Parlament o nalazima i posljedicama svojih istraga i izračunima kvantifikacije nakon njihova finaliziranja;

25. ponavlja da je kombinacija različitih metoda otkrivanja (kontrole pri puštanju u promet i nakon puštanja u promet, inspekcije koje provode službe za borbu protiv prijevara i druge metode) najučinkovitiji način za otkrivanje prijevara i da učinkovitost svake metode ovisi o državi članici u pitanju, učinkovitoj administrativnoj koordinaciji i sposobnosti relevantnih službi država članica da međusobno komuniciraju; poziva Komisiju da Vijeće obavijesti o državama članicama koje mogu pružiti dobar primjer najboljih praksi koje treba slijediti i državama članicama koje se i dalje suočavaju sa značajnim izazovima u pogledu unapređenja praksi;

26. napominje da se tijekom posljednjih pet godina godišnja stopa povrata u pogledu tradicionalnih vlastitih sredstava kretala između 52 % i 66 % te da je stopa povrata za slučajeve prijavljene 2019. trenutačno otprilike 57 %; napominje da na razlike u rezultatima povrata među državama članicama mogu utjecati čimbenici kao što su vrsta prijevare ili nepravilnosti ili vrsta dotičnog dužnika; napominje da je od ožujka 2020. ukupna stopa povrata za sve godine od 1989. do 2019. iznosila 61 %; ponavlja poziv Komisiji da svake godine podnosi izvješće o iznosu vraćenih vlastitih sredstava EU-a u skladu s preporukama OLAF-a i da tijelo za davanje razrješnice obavijesti o iznosima koje još treba vratiti;

Prijevare koje se odnose na rashode

27. prima na znanje da je u 2019. bilo 514 nepravilnosti u rashodima koje su prijavljene kao prijevara, u ukupnom iznosu od 381,4 milijuna EUR (što predstavlja 0,3 % plaćanja u 2019.);

28. prima na znanje da je u 2019. bilo 6 550 nepravilnosti u rashodima koje nisu prijavljene kao prijevara, što predstavlja 0,5 % plaćanja u 2019.;

29. prima na znanje da su u pogledu zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) otkrivene nepravilnosti u nekoliko država članica, posebice nepravilnosti koje se smatraju prijevarom, što upućuje na to da bi različiti pristupi kada je riječ o primjeni kaznenog prava za zaštitu proračuna EU-a ili praksi prijavljivanja sumnji na prijevaru mogli biti značajni čimbenici u razlikama među državama članicama; napominje da je došlo do povećanja ukupnih financijskih iznosa povezanih s izravnom potporom i pada u iznosima povezanih s ruralnim razvojem, iako su oni 2019. općenito bili relativno stabilni; posebno napominje da je u području izravne potpore većina otkrivenih slučajeva upućivala na upotrebu krivotvorenih dokumenata ili zahtjeva za pomoć, dok su u području ruralnog razvoja mnogi otkriveni slučajevi bili povezani s provedbom; zabrinut je što je stvaranje umjetnih uvjeta za primanje financijske potpore uobičajena vrsta prijevare u području izravnih potpora, što ukazuje na modus operandi u nepravilnostima koje se smatraju prijevarom koji zadire u područje etike i integriteta; napominje da je došlo do značajnog pada broja nepravilnosti koje se smatraju prijevarom u području ruralnog razvoja zbog smanjenja broja otkrivenih slučajeva povezanih s programskim razdobljem 2007. – 2013., što je u skladu sa životnim vijekom programiranja, i zbog sporog početka otkrivanja povezanih s programskim razdobljem 2014. – 2020., te da je u području ruralnog razvoja i dalje otkriveno više nepravilnosti koje se smatraju prijevarom i onih koje se ne smatraju prijevarom nego u okviru izravne potpore; ističe, međutim, da je u tržišnim mjerama zabilježena najviša stopa otkrivanja prijevara (FDR) u iznosu od 0,87 %, što je više od četiri puta veća stopa u odnosu na ruralni razvoj kada je riječ o nepravilnostima koje se smatraju prijevarom i da su za nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom stopa otkrivanja nepravilnosti (IDR) bila gotovo dvostruko viša od stope za ruralni razvoj; nadalje, prima na znanje da, prema godišnjem izvješću Revizorskog suda za 2017.[18], način isplate rashoda utječe na rizik od pogreške, a posebno da su pogreške bile ograničene uglavnom na nadoknadu troškova, dok je stopa pogreške za plaćanja utemeljena na pravima bila ispod praga značajnosti od 2 %;

30. ponavlja svoj poziv na uvođenje maksimalnih iznosa plaćanja koji fizička osoba može primiti iz prvog i drugog stupa ZPP-a i kohezijskih fondova; smatra da je puno teže zaobići maksimalne iznose definirane po pojedinačnoj fizičkoj osobi; podsjeća da korisnici mogu umjetno podijeliti svoje tvrtke ili otvoriti dodatne tvrtke koje mogu primiti maksimalan iznos financiranja s ciljem izbjegavanja maksimalnog iznosa definiranog po pravnoj osobi; pozdravlja namjere prijedloga za ZPP kojim će se sve tvrtke koje pripadaju istoj grupaciji računati kao jedan korisnik; smatra, međutim, da su ti pokušaji nedovoljni jer je zbog nejasnih i veoma složenih strukture tvrtki, koje često uključuju subjekte u nekoliko država članica i/ili trećim zemljama, vrlo teško osigurati da se sve tvrtke koja pripadaju istoj skupini identificiraju kao takve i da se zapravo tretiraju kao jedan korisnik, čime se stvaraju druge prilike za zaobilaženje tih ograničenja; poziva Komisiju da u svoj prijedlog revizije Financijske uredbe uključi prijedloge za maksimalne iznose po fizičkoj osobi za ZPP i kohezijske fondove[19];

31. ponavlja svoju zabrinutost da subvencije iz ZPP-a potiču kriminalne i oligarhijske strukture na otimanje zemlje; ponavlja svoj hitan poziv Komisiji na uspostavljanje mehanizma za podnošenje pritužbi za poljoprivrednike te mala i srednja poduzeća koja se suočavaju s otimanjem zemlje, teškom povredom dužnosti nacionalnih tijela, nepravilnim ili subjektivnim tretiranjem u natječajima ili prilikom dodjele subvencija, pritiskom ili zastrašivanjem od strane kriminalnih struktura, organiziranih zločinačkih skupina ili oligarhijskih struktura ili drugim ozbiljnim kršenjem njihovih temeljnih prava kojim će im se omogućiti izravno podnošenje pritužbe Komisiji; pozdravlja činjenicu da je u okviru nove Uredbe o ZPP-u predložen takav mehanizam za podnošenje pritužbi;

32. prima na znanje složenost analize podataka o kohezijskoj politici i različitim fazama programskog razdoblja 2007. – 2013.; napominje da su financijski iznosi bili značajno niži nego u iznimnoj godini 2018., no da je u prosjeku putanja za kohezijske fondove uzlazna; ističe važnost suradnje s pravosudnim tijelima i ističe da je potrebno posvetiti veću pozornost neočekivanom padu financijskih iznosa kod nepravilnosti koje se smatraju prijevarom, kao i kod onih koje se ne smatraju prijevarom, i, ne uključujući „iznimne” slučajeve, u programskom razdoblju 2014. – 2020. u pogledu financijskih iznosa uključenih u nepravilnosti koje se smatraju prijevarom za sve fondove u 2019., a posebno u pogledu EFRR-a; naglašava hitnu potrebu da Komisija, OLAF i EPPO u potpunosti istraže jesu li različiti uzorci izvješćivanja u državama članicama u pogledu njihove tendencije za otkrivanje nepravilnosti koje se smatraju prijevarom i koje uključuju velike financijske iznose na neki način povezani s mogućim sukobima interesa s dionicima u državama članicama ili čak zločinačkom aktivnosti;

33. veoma je zabrinut zbog medijskih izvješća o infrastrukturnim ulaganjima koja je sufinancirao EU i koja su prenamijenjena nakon minimalnog zadanog razdoblja od tri ili pet godina; izražava žaljenje zbog navoda o prijevari i osobnom bogaćenju koje je rezultat te prenamjene; žali zbog činjenice da Komisija nije uspjela pružiti dodatne informacije za uklanjanje preostalih sumnji; pozdravlja namjeru Komisije da na prikladan način istraži te navode i poziva Komisiju da svoje nalaze pošalje Parlamentu; nadalje poziva Komisiju da analizira koje države članice imaju ozbiljne probleme s prenamjenom infrastrukturnih projekata koje sufinancira EU;

34. smatra da je minimalno zakonski propisano razdoblje od tri do pet godina prekratko s obzirom na značajne iznose sufinanciranja i dugovječnost takvih projekata; žali zbog činjenice da suzakonodavci nisu odlučili uvesti duža obvezna razdoblja trajnosti tijekom revizije Uredbe o zajedničkim odredbama[20]; napominje da postoje značajne razlike između nacionalnih pravila država članica o trajnosti infrastrukturnih ulaganja i preuranjenoj prenamjeni;

35. poziva Komisiju da provede detaljnu analizu različitih nacionalnih pravila o trajnosti zahtjeva za prisvajanje sufinanciranih ulaganja i preuranjene prenamjene, za infrastrukturu i opremu, s posebnim naglaskom na to obuhvaćaju li nacionalna pravila više od minimalnih zahtjeva EU-a; poziva Komisiju da svoje nalaze pošalje Parlamentu;

36. podsjeća na zahtjeve u pogledu transparentnosti za ZPP i kohezijske politike, koji obvezuju nadležna tijela država članica da vode javno dostupan popis krajnjih korisnika; snažno poziva države članice da takve podatke objavljuju u ujednačenom strojno čitljivom formatu i da zajamče interoperabilnost informacija; zahtijeva od Komisije da prikupi i akumulira podatke te objavi popise najvećih korisnika iz svakog fonda u svakoj državi članici;

37. napominje da su, među nepravilnostima koje se smatraju prijevarom u 2019., aktivnosti povezane sa zdravstvenom infrastrukturom bile pogođene kršenjima pravila javne nabave, a najčešće otkriveni problemi ticali su se popratne dokumentacije: petnaest država članica prijavilo je nepravilnosti u aktivnostima povezanima sa zdravstvenom infrastrukturom, a sedam ih je otkrilo i prijevaru; napominje da činjenica da ostale države članice ne prijavljuju nepravilnosti u ovom području ne znači da takvi rizici kod njih ne postoje i poziva Komisiju, OLAF i EPPO da osiguraju da aktivnosti koje se smatraju prijevarom, posebice one povezane s borbom protiv pandemije bolesti COVID-19, ne ostanu neriješene;

38. zabrinut je oko kontinuiranih izvješća Revizorskog suda i Komisije o kontinuiranim nedostacima u javnoj nabavi u nekoliko država članica; poziva Komisiju da provede detaljnu analizu država članica s primjetnim nedostacima o temeljnim razlozima za to i da točno odredi u kojoj su mjeri ti nedostaci uzrokovani formalnim pogreškama ili sustavnom prijevarom i korupcijom; smatra da se manje formalne pogreške moraju tretirati na drugačiji način i da se Komisija treba više usredotočiti na ozbiljnije probleme, kao što su međunarodne manipulacije natječajnim kriterijima kojima se prednost daje primjeni nekih ili određenog ponuditelja, korupcija povezana s odabirom ponuditelja, sukobi interesa i druga zloupotreba koja se smatra prijevarom;

39. ističe da je potpuna transparentnost u opravdavanju rashoda od ključne važnosti, posebno kad je riječ o infrastrukturnim radovima koji se izravno financiraju fondovima EU-a ili financijskim instrumentima; poziva Komisiju da građanima EU-a omogući potpun pristup informacijama o sufinanciranim projektima;

40. ističe potrebu za potpunom transparentnosti u prikazivanju prijenosa i zajmova danih u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost te poziva Komisiju da Parlamentu omogući potpuni pristup informacijama;

41. poziva Komisiju da pojača svoje aktivnosti u suzbijanju i otkrivanju prijevara da bi osigurala da sredstva EU-a i dalje dospijevaju do ciljanih korisnika i omogućuju učinkovite i mjerljive koristi životima građana;

Digitalizacija kao način zaštite financijskih interesa EU-a

42. naglašava da je veći stupanj digitalizacije, interoperabilnosti i usklađenosti izvješćivanja, praćenja i revizije u EU-u već trebao biti proveden i da je on neophodan s obzirom na prekograničnu prirodu zloupotrebe, prijevare, pronevjere, sukoba interesa, dvostrukog financiranja i drugih sustavnih problema; štoviše, zabrinut je oko kontrola financijskih instrumenata kojima upravljaju posrednici i dokazanim nedostacima u provjerama registriranih sjedišta korisnika; ponavlja potrebu da se način isplate izravnih i neizravnih sredstava uvjetuje time da korisnici i financijski posrednici pruže podatke o stvarnom vlasništvu;

43. žali zbog činjenice da, prema trenutačnim pravilima, manjak informacija o vlasničkim strukturama i stvarnim vlasnicima tvrtki i grupacija tvrtki značajno doprinosi nejasnoćama o tome kako se sredstva trenutačno raspodjeljuju i otežava učinkovitije otkrivanje nepravilnosti; još jednom naglašava ključnu važnost sveobuhvatnih, pouzdanih i usporedivih podataka za djelotvornu, učinkovitu i pravovremenu kontrolu rashoda EU-a i zaštitu novca europskih poreznih obveznika;

44. ponavlja svoj hitan poziv Komisiji da u Financijskoj uredbi predloži pravnu osnovu za stvaranje interoperabilnog digitalnog sustava za izvješćivanje i praćenje kojim bi se tijelima država članica omogućilo pravovremeno, usklađeno i standardizirano izvješćivanje u području podijeljenog upravljanja; potiče obveznu upotrebu postojećih alata za rudarenje podataka i ocjenu rizika, kao što je Arachne, kao jednog od elemenata planiranog sustava za izvješćivanje i praćenje; ističe da bi se takvim interoperabilnim sustavom za izvještavanje i praćenje omogućilo ne samo ranije i učinkovitije otkrivanje zloupotrebe, prijevara, pronevjere, sukoba interesa, dvostrukog financiranja i drugih sustavnih problema, već i sveobuhvatni pregled načina na koji se raspodjeljuju sredstva EU-a i potencijalna nenamjerna koncentracija sredstava u rukama nekoliko oligarhijskih ili čak zločinačkih krajnjih korisnika;

45. podsjeća da se tim sustavom na nacionalna tijela ne bi smjelo staviti preveliko birokratsko opterećenje ili stvoriti zagušenje podacima; poziva Komisiju da odredi koji su pokazatelji i podaci doista relevantni, potrebni i proporcionalni u svrhu revizije i kontrole te postizanja predviđenih ciljeva programiranja te da smanji broj pokazatelja i ključnih etapa koji se trebaju unijeti u sustav;

46. napominje da bi se sustavom ranog otkrivanja i isključenja (EDES) uspostavljenim člankom 135. Financijske uredbe trebalo osigurati učinkovito sankcioniranje nepouzdanih osoba ili subjekata njihovim isključivanjem iz postupaka dodjele i nabave koji se financiraju iz proračuna EU-a i nametanjem financijskih kazni; žali zbog činjenice da se u bazi podataka nalazi vrlo mali broj gospodarskih subjekata, njih šest prema podacima iz svibnja 2021.; poziva Komisiju da pregleda kriterije s ciljem smanjenja složenosti i veće primjenjivosti EDES-a u praksi;

47. poziva Komisiju da u svojem prijedlogu revizije Financijske uredbe razmotri proširenje EDES-a na sredstva u okviru podijeljenog upravljanja uz poštivanje načela proporcionalnosti i prikladnosti; potiče države članice i Komisiju da osiguraju bolju interoperabilnost postojećih europskih i nacionalnih baza podataka i alata za rudarenje podataka; potvrđuje da Europski nadzornik za zaštitu podataka ne smatra da postoje problemi s općenitom zaštitom podataka prilikom uspostavljanja takve interoperabilnosti, sve dok za to postoji jasna pravna osnova;

48. pozdravlja trenutačna pravila o e-nabavi u kojima se navodi da se mogućnosti sudjelovanja u javnim natječajima moraju objaviti u oglasniku Tenders Electronic Daily (TED), da dokumenti o nabavi moraju biti dostupni u elektroničkom obliku i sadržavati hiperveze u obavijestima u TED-u, da gospodarski subjekti moraju prijave na natječaje slati elektronskim putem i da javni naručitelji moraju prihvaćati elektroničke račune;

49. primjećuje da javna nabava prolazi kroz digitalnu transformaciju; pozdravlja postupak ponovnog razmatranja javne nabave u pogledu digitalnih tehnologija; smatra da bi ova reforma trebala biti opsežnija od korištenja elektroničkih alata i uključivati različite faze prije i nakon dodjele ugovora; ustraje u tome da bi se tim reformama trebala omogućiti integracija postupaka utemeljenih na podacima u različitim fazama postupka nabave; poziva Komisiju da posebnu pažnju obrati na okvirne ugovore dodijeljene u postupcima javne nabave jer povezana prijevara i korupcija predstavljaju povećan rizik za financijske interese Unije;

50. primjećuje da povećana digitalizacija javnih usluga i transparentnost pravila znače da je više informacija o javnim financijama EU-a dostupno u elektroničkom obliku; napominje, nadalje, da trenutačno dostupni računalni kapacitet i softver omogućuju obradu velike količine složenih podataka u relativno kratkom vremenskom razdoblju, što stvara nove mogućnosti za otkrivanje prijevare upotrebom specijaliziranih tehnika analize podataka, kao što su velika količina podataka, rudarenje podataka i tehnologije utemeljene na umjetnoj inteligenciji za otvorene podatke; vjeruje da obilatost otvorenih podataka predstavlja priliku za pružanje podrške stvaranju pouzdanih reputacijskih sustava koji mogu pomoći u suzbijanju zločinačkih aktivnosti; poziva Komisiju da provede sustavnu analizu i istraži kako se nove tehnologije upotrebljavaju u području otkrivanja i suzbijanja prijevara, da ocijeni njihova ograničenja i izradi prijedloge za unapređenje njihove upotrebe;

Nova strategija Komisije za borbu protiv prijevara

51. pozdravlja donošenje nove strategije Komisije za borbu protiv prijevara 29. travnja 2019.; pozdravlja politiku nulte tolerancije prema prijevarama; pozdravlja ponovno uvođenje korporativnog nadzora Komisije nad prijevarama uz pomoć snažnije savjetodavne i nadzorne uloge OLAF-a; podsjeća da se strategijom predviđa obvezujući akcijski plan isključivo za službe i izvršne agencije Komisije, unatoč činjenici da većina odgovornosti leži na državama članicama; poziva na ujednačen pristup koji bi također trebao uključivati države članice;

52. poziva Komisiju da razmotri reviziju svoje nove strategije za borbu protiv prijevara kako bi se u njoj u potpunosti odrazila operacionalizacija EPPO-a i njegova uloga u borbi protiv prijevara;

53. naglašava da je važno dati prednost razvoju i uspostavi nacionalnih strategija za borbu protiv prijevara u svim državama članicama, među ostalim i u svjetlu novih izazova koje je stvorila kriza uzrokovana bolešću COVID-19 i planova za oporavak i otpornost; veoma je zabrinut zbog činjenice da je, prema podacima za 2018., samo deset država članica izvijestilo o usvajanju ili ažuriranju nacionalne strategije za borbu protiv prijevara i o tome obavijestilo OLAF, dok sedamnaest država članica još uvijek nije usvojilo strategiju[21], a od toga njih samo četiri razmatra usvajanje ili pripremu nove strategije[22]; poziva države članice koje još nisu donijele nacionalnu strategiju za borbu protiv prijevara da to smjesta i bez odgode učine; poziva Komisiju da ocijeni nacionalne strategije za borbu protiv prijevara koje su usvojene, da istraži zašto neke države članice zaostaju u njihovu usvajanju i da potakne preostale države članice na usvajanje;

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF)

54. pozdravlja otvaranje pregovora iz 2019. o reviziji Uredbe o OLAF-u u pogledu suradnje s EPPO-om i djelotvornosti istraga OLAF-a; pozdravlja stupanje na snagu revidirane uredbe (2020/2223) u siječnju 2021. kojom se značajno jača uloga OLAF-a i utire put neometanoj suradnji s EPPO-om; napominje da nova pravila uključuju jasnu definiciju komplementarnih uloga dvaju ureda, jasna pravila o tome kako se slučajevi prijavljuju i njima se unapređuje način na koji OLAF može provoditi vlastite istrage; priznaje da novi pravni okvir OLAF čini učinkovitijim uključivanjem pravila za provjere i inspekcije na licu mjesta, čime se OLAF-u dopušta pristup informacijama o bankovnim računima putem nadležnih nacionalnih tijela, a na taj se način jačaju pravila kojima se upravlja radom službi za koordinaciju u području borbe protiv prijevara u državama članicama i osiguravaju bolja jamstva za osobe uključene u OLAF-ove istrage postojanjem voditelja obrade;

55. smatra da pojačane ovlasti OLAF-a, uspostavljanje EPPO-a i koordinacija aktivnosti u okviru čitave arhitekture EU-a za borbu protiv prijevara u svrhu prepoznavanja, istrage i progona počinitelja prijevara predstavljaju velik korak unaprijed u zaštiti financijskih interesa EU-a; u tom pogledu pozdravlja sklapanje radnih dogovora između EPPO-a, Eurojusta i Europola kojima se uspostavljaju pravila suradnje i način na koji će tijela EU-a zajedno djelovati u borbi protiv zločina koji utječu na financijske interese Europske unije;

56. ponavlja svoju ocjenu važnosti istraga OLAF-a i njegovu ulogu u koordinaciji napora s ciljem zaštite financijskih interesa EU-a i borbe protiv prijevara;

57. podsjeća da OLAF nije uspostavljane samo radi internih istraga, već i kao podrška državama članicama u eksternim istragama; ističe da će nakon osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja OLAF ostati jedini ured odgovoran za zaštitu financijskih interesa EU-a u državama članicama koje su odlučile da se neće pridružiti EPPO-u; podsjeća da, iako se načelom supsidijarnosti sprječava da OLAF pokrene istrage u slučajevima kada su države članice u boljem položaju da to učine, time se ne isključuje mogućnost OLAF-a da provede analize ponavljajućih slučajeva, trendova i uzoraka te analize načina na koji je njegova mogućnost otkrivanja tih fenomena dovela do poboljšane suradnje i uspješnih aktivnosti;

58. snažno vjeruje da OLAF treba ojačati u pogledu njegova proračuna i osoblja da bi mogao u potpunosti provoditi svoje zadatke suzbijanja i istrage, posebice u državama članicama koje se nisu pridružile EPPO-u; ističe da je važno osigurati da OLAF i dalje bude snažan partner u radu Ureda europskog javnog tužitelja koji u potpunosti funkcionira; naglašava da bi se buduća suradnja OLAF-a i Ureda europskog javnog tužitelja trebala temeljiti na tijesnoj suradnji, učinkovitoj razmjeni informacija i komplementarnosti, izbjegavajući pritom dupliciranje ili sukob nadležnosti;

59. ponavlja činjenicu da OLAF doprinosi oblikovanju i razvoju metoda za suzbijanje i borbu protiv prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije; podsjeća da je jedan od ključnih elemenata OLAF-ova mandata promicanje i koordinacija, s državama članicama i između njih, dijeljenja operativnog iskustva i najboljih proceduralnih praksi u zaštiti financijskih interesa Unije; stoga žali zbog činjenice da u izvješću o zaštiti financijskih interesa nije izričito predstavljena ocjena OLAF-ovih rezultata istrage o izdacima; poziva OLAF da pruži opipljive smjernice i savjete državama članicama i Komisiji na temelju analize vlastitog iskustva u istragama;

60. prima na znanje administrativni dogovor o razmjeni informacija i suradnji između OLAF-a i Europskog revizorskog suda potpisan 2019. i pozdravlja strukturiraniju suradnju između Revizorskog suda i OLAF-a;

61. pozdravlja dogovor između OLAF-a i suzakonodavaca, u bliskoj suradnji sa službama Komisije, o uključivanju standardnih odredbi o zaštiti financijskih interesa Unije u sve propise o programima potrošnje nakon 2020., usklađene po područjima;

Ured europskog javnog tužitelja (EPPO)

62. pozdravlja imenovanje Laure Codruțe Kövesi glavnom europskom tužiteljicom 2019. i početak aktivnosti EPPO-a 1. lipnja 2021.; žali zbog činjenice da je datum početka rada EPPO-a morao nekoliko puta biti odgođen zbog manjka financijskih i ljudskih resursa i ozbiljnih kašnjenja u imenovanju europskih i delegiranih tužitelja u nekoliko država članica; traži od Komisije da poveća financijske i ljudske resurse EPPO-a i tako mu omogući suočavanje s izazovima koji će nastati trošenjem sredstava iz iznimno velikog fonda za oporavak;

63. konstatira da je postupak imenovanja za delegirane europske tužitelje pokrenut 2019. i završen 2020., a 22 europska tužitelja prisegnula su pred Europskim sudom 28. rujna 2020.; žali zbog manjka predlaganja delegiranih europskih tužitelja, posebice u Sloveniji, koja je poništila svoj postupak imenovanja, kao i zbog značajnih kašnjenja u mnogim drugim državama članicama; napominje da je glavna tužiteljica Kövesi veoma zabrinuta zbog „očitog manjka iskrene suradnje“ Slovenije, što je dovelo do kašnjenja u popunjavanju mjesta njezinih delegiranih tužitelja; potiče Komisiju na strog nadzor država članica koje još uvijek nisu predložile svoje delegirane europske tužitelje ili koje nisu prilagodile svoje nacionalne propise s ciljem operacionalizacije EPPO-a, gdje je to potrebno, tako što će obustaviti financiranje na temelju članka 63. stavka 2. i stavka 8. Financijske uredbe i pravila specifičnih za sektor i/ili pokrenuti postupke zbog povrede; napominje, nadalje, da je do kraja 2019. osamnaest država članica obavijestilo Komisiju o uključivanju Direktive PIF u nacionalno zakonodavstvo; poziva Komisiju da učini sve što je u njezinoj moći da potakne sve države članice da se pridruže EPPO-u i potiče pet država članica koje se još nisu pridružile da to učine bez nepotrebne odgode;

64. podsjeća da, u skladu s Provedbenom odlukom Vijeća (EU) 2018/1696, povjerenstvo za odabir europskih tužitelja ocjenjuje kandidate i Vijeću prosljeđuje poredak kandidata koji Vijeće treba uzeti u obzir; podsjeća da u slučaju kandidata koje su predložili Belgija, Bugarska i Portugal, Vijeće nije slijedilo redoslijed poželjnosti kandidata povjerenstva za odabir; podsjeća da su 27. srpnja 2020. Austrija, Estonija, Luksemburg i Nizozemska objavile izjavu u kojoj se ističe da se „mora izbjegavati natjecanje između poredaka nacionalnih povjerenstava za odabir i poretka europskog povjerenstva za odabir, uz rizik od narušavanja europske komponente postupka imenovanja”;

65. s velikom zabrinutošću ističe neuspjeh Malte da predloži tri prikladna kandidata za kolegij europskih tužitelja, čime se odgodilo njegovo popunjavanje; izražava duboku zabrinutost zbog medijskih otkrića da je portugalska vlada Vijeću pružila pogrešne informacije o tituli i iskustvu kandidata kojeg je europsko povjerenstvo za odabir rangiralo na drugo mjesto, što je dovelo do njegova imenovanja portugalskim europskim tužiteljem; izražava daljnju zabrinutost zbog činjenice da je jedan od neuspješnih kandidata Belgije uložio žalbu o postupku odabira pri Europskom sudu; žali zbog činjenice da su ti problemi zasjenili formiranje kolegija europskih tužitelja i poziva uključene države članice da Parlamentu pruže sve potrebne informacije i dokumentaciju za potpunu ocjenu pravednosti postupka odabira;

66. podsjeća da europski tužitelji moraju biti neovisni i da bi svaka sumnja na intervenciju nacionalne vlade u korist kandidata protiv preporuke europskog povjerenstva za odabir ozbiljno negativno utjecala na ugled, integritet i neovisnost Ureda europskog javnog tužitelja kao institucije;

Borba protiv korupcije

67. pozdravlja donošenje Direktive (EU) 2019/1937 („Direktiva o zviždačima”) uz napomenu da je rok za prenošenje do 17. prosinca 2021.; poziva Komisiju da pomno prati i pomaže državama članicama, čime bi osigurala potpuno, ispravno i pravovremeno prenošenje Direktive i da započne s ocjenom provedbe u državama članicama odmah nakon isteka roka;

68. ističe važnost neovisnih medija i istraživačkih novinara te ponovno ističe potrebu da ih se zaštiti; poziva Komisiju da osigura odgovarajuću pravnu zaštitu za istraživačke novinare u skladu s onom koja se pruža zviždačima i da razvije sveobuhvatne mjere za zaštitu istraživačkog novinarstva, uključujući mehanizam brzog odgovora za novinare u nevolji i učinkovito zakonodavstvo protiv tzv. praksi „SLAPP” (strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja);

69. naglašava važnost napretka postignutog u zakonodavnim i političkim inicijativama Komisije za suzbijanje i borbu protiv korupcije, kao i redovito praćenje i ocjenjivanje pravnih okvira država članica u okviru novouspostavljenog izvješća o vladavini prava; žali zbog toga što Komisija više ne smatra da je potrebno objavljivati izvješća o borbi protiv korupcije i što je novo izvješće o vladavini prava veoma deskriptivno; poziva Komisiju da poboljša ta izvješća izdavanjem preporuka o situacijama u kojima su prepoznati nedostaci;

70. veoma je zabrinut nalazima izvješća o vladavini prava za 2020. u kojemu su istaknute zabrinutosti o učinkovitosti istraga, progonu i obustavi postupaka u slučajevima povezanima s korupcijom, uključujući slučajeve korupcije na visokoj razini u nekoliko država članica, kao što su Bugarska, Hrvatska, Češka Republika, Mađarska, Malta i Slovačka; ističe da se korupcija na visokoj razini mora sustavno rješavati kontinuiranim i odlučnim aktivnostima s ciljem pokretanja kaznenih istraga i progona slučajeva korupcije koji uključuju službenike na visokoj razini ili njihove najbliže suradnike u slučaju ozbiljnih optužbi;

71. naglašava da institucije kojima je povjerena provedba kaznenog zakona moraju raditi na učinkovit i objektivan način te biti opremljene odgovarajućim sredstvima, ljudskim resursima, tehničkim kapacitetima i specijaliziranim stručnjacima da bi mogle izvršavati svoje zadatke;

72. ističe da veza između korupcije i prijevara u EU-u može imati negativan učinak na proračun EU-a; poziva Komisiju da razmotri uspostavu mreže tijela za suzbijanje korupcije u Europskoj uniji;

73. pozdravlja ulogu promatrača Unije u Skupini država za borbu protiv korupcije (GRECO) te ponavlja svoju preporuku da EU treba postati član GRECO-a; u potpunosti podržava Stockholmsku deklaraciju iz prosinca 2019. kojom se europski donositelji odluka pozivaju na jačanje borbe protiv korupcije;

74. napominje da je prikladna pravna osnova za pridruživanje EU-a kao punopravnog člana GRECO-u članak 83. UFEU-a u vezi s člankom 218. UFEU-a; napominje da bi punopravno članstvo EU-a u GRECO-u zahtijevalo poziv koji upućuje Odbor ministara Vijeća Europe i zaključivanje sporazuma između Vijeća Europe i EU-a o modalitetima članstva; napominje da je primjenjivi postupak donošenja odluka utvrđen člankom 218. UFEU-a u vezi sa zaključivanjem međunarodnih sporazuma pri čemu bi Vijeće, na temelju preporuke Komisije, trebalo ovlastiti Komisiju da vodi pregovore o modalitetima članstva u GRECO-u zajedno s Vijećem Europe i zatražiti pristanak Parlamenta, nakon čega Vijeće može usvojiti konačnu odluku o zaključivanju sporazuma;

75. napominje da bi u slučaju punopravnog članstva EU-a u GRECO-u skupina država mogla nadzirati i ocjenjivati institucije EU-a; ističe da sustav ocjenjivanja GRECO-a treba u obzir uzeti specifičnu prirodu EU-a kao Unije utemeljene na načelu dodijeljenih nadležnosti, njezine institucije i posebne značajke prava EU-a; naglašava da prava i obveze EU-a u GRECO-u i praktični modaliteti njegova članstva kao zasebnog pravnog subjekta, uz njegove države članice, trebaju biti unaprijed razjašnjeni u sporazumu o modalitetima članstva;

76. napominje da su države članice 2019. izvijestile o osam mjera zakonodavne, organizacijske i administrativne prirode u području poboljšanja transparentnosti, borbe protiv korupcije i suzbijanja sukoba interesa u javnoj nabavi;

77. ponavlja svoj poziv Komisiji da uspostavi interni mehanizam evaluacije korupcije za institucije EU-a;

78. zabrinut je zbog toga što glavni češki tužitelj navodi kontinuirani pritisak ministra pravosuđa kao razlog svoje nedavne ostavke; traži od Komisije da istraži slabosti češkog pravosudnog sustava i da pažljivo istraži jesu li kakvi drugi slučajevi koji uključuju češku vladu povučeni ili preuranjeno zatvoreni zbog mogućeg pritiska ili neopravdanog uplitanja; poziva Komisiju da provede takvu analizu i za sve druge države članice i da obavijesti Parlament o svojim nalazima i zaključcima;

Preporuke

79. ponovno poziva Komisiju da uspostavi digitalizirani i interoperabilni jedinstveni sustav za prikupljanje usporedivih podataka o nepravilnostima i slučajevima prijevara od država članica kako bi standardizirala postupak izvješćivanja te zajamčila kvalitetu i usporedivost pruženih podataka; naglašava važnost usklađivanja definicija kako bi se dobili usporedivi podaci diljem EU-a;

80. poziva Komisiju da zajamči potpunu transparentnost i kvalitetu podataka koje države članice dostavljaju u okviru sustava za upravljanje nepravilnostima; potiče države članice da pravodobno dostave potpune podatke; poziva Komisiju i države članice da povežu sustav za upravljanje nepravilnosti s EDES-om i alatom Arachne te da se pristup tom sustavu osigura svim državama članicama i Komisiji;

81. smatra da je preporučljivo da države članice uže surađuju u pogledu razmjene informacija kako bi se poboljšalo prikupljanje podataka i povećala učinkovitost kontrola;

82. naglašava da EDES, kao EU-ova crna lista, ima velik potencijal za označavanje osoba i tvrtki koji zloupotrebljavaju sredstva EU-a; napominje, usto, presudu Općeg suda od 13. svibnja 2020. u predmetu T-290/18 (Agmin Italy SpA protiv Europske komisije) u kojoj je Europski sud potvrdio valjanost pripadajućih uloga povjerenstva i dužnosnika za ovjeravanje te utvrdio da se u raspravnom postupku koje je vodilo povjerenstvo u potpunosti poštivalo pravo predmetnog subjekta na saslušanje; poziva Komisiju da u svoj prijedlog za reviziju Financijske uredbe uključi proširenje EDES-a na sredstva u okviru podijeljenog upravljanja; poziva Komisiju da opremi taj sustav potrebnim financijskim i ljudskim resursima da bi mu omogućila rad u punom kapacitetu;

83. izražava žaljenje zbog činjenice da postoji više od 290 sustava za praćenje i izvješćivanje za ZPP i kohezijske fondove, zbog čega je nemoguće potvrditi krajnje korisnike tih sredstava te učinkovito suzbiti i istražiti prijevare i korupciju; poziva Komisiju i države članice da uspostave usklađeni ili jedinstveni sustav za izvješćivanje s pravovremenim i točnim podacima kojim će se riješiti navedeni problem;

84. podsjeća na potrebu za odlučnijim i učinkovitijim odgovorom i koordinacijom na razini EU-a i na nacionalnoj razini u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, uključujući kriminal sličan mafiji, s posebnim naglaskom na transnacionalne i prekogranične aspekte, kako bi se suzbila sposobnost počinitelja prijevara da se stalno prilagođavanju novim tehnologijama i scenarijima; naglašava da bi se to moglo postići upotrebom alata utemeljenih na umjetnoj inteligenciji, rudarenjem podataka i drugih relevantnih digitaliziranih alata, uz poštivanje zaštite osobnih podataka;

85. naglašava osobitu važnost institucija i tijela za borbu protiv prijevara na razini EU-a i na nacionalnoj razini u kontekstu povećanih resursa EU-a u okviru instrumenta za oporavak i otpornost; podsjeća da je važno podupirati i jačati suradnju među institucijama EU-a, EPPO-om, OLAF-om, agencijama EU-a, posebno Europolom i Eurojustom, te nacionalnim tijelima, s ciljem učinkovitijeg otkrivanja i suzbijanja prijevara i korupcije, uz istovremeno promicanje razmjene informacija i osiguravanje da se uloge ne preklapaju; podsjeća na potrebu za osiguravanjem većih i prikladnijih resursa za EPPO, OLAF i relevantne agencije EU-a u budućim proračunima; ponavlja svoj zahtjev da se EPPO-u omogući upotreba financijskih resursa u proračunu za 2021. za dodatno zapošljavanje osoblja, posebice s obzirom na povećan obim posla od usvajanja novog dugoročnog proračuna EU-a, programa Next Generation EU i drugih projekata usmjerenih na troškove;

86. ističe važnost strukturirane razmjene informacija među nadležnim tijelima za unakrsnu provjeru računovodstvenih evidencija za transakcije između dviju ili više država članica s ciljem suzbijanja prekograničnih prijevara povezanih sa strukturnim i investicijskim fondovima; ponavlja svoj zahtjev Komisiji da u svoj program rada uključi zakonodavni prijedlog horizontalne uredbe o uzajamnoj administrativnoj pomoći u području rashoda EU-a; naglašava da bi ta razmjena informacija trebala biti u digitalnom obliku i da bi se trebala provoditi putem interoperabilnih ili zajedničkih informacijskih sustava i alata radi olakšavanja pravovremene i učinkovite suradnje;

87. žali zbog činjenice da je samo 13 država članica upotrebljavalo alat Arachne prilikom analize rizika; ponavlja važnost ovog alata i interoperabilnost informacijskih sustava i baza podataka u svrhu analize rizika i otkrivanja prijevara; ponavlja svoj poziv Komisiji i državama članicama, posebno u Vijeću, da se priklone stavu Parlamenta koji želi upotrebu alata Arachne učiniti obveznom; poziva države članice da osiguraju priljev pravovremenih i pouzdanih podataka u sustav; smatra da Komisija, Revizorski sud, EPPO i OLAF moraju imati pristup tim podacima;

88. napominje da je 16 država članica upotrebom informatičkih alata ojačalo analizu rizika za otkrivanje prijevara i nepravilnosti; poziva Komisiju da pojednostavi razmjenu dobrih praksi između tih država i država članica koje u tom području nemaju nikakvog iskustva;

89. sa zabrinutošću prima na znanje da u izvješću o zaštiti financijskih interesa ne postoje informacije o analizi slučajeva sukoba interesa, unatoč važnosti nove odredbe donesene 2018. u Financijskoj uredbi i dobro poznatoj važnosti i učinku te pojave; poziva Komisiju da to ispravi u sljedećem izvješću o zaštiti financijskih interesa i da više pozornosti posveti prijevarama povezanima s javnom nabavom;

90. ističe da bi, u svrhu učinkovite borbe protiv korupcije i zaštite financijskih interesa EU-a, Komisija trebala usvojiti cjeloviti, koherentni i sustavni pristup razvojem boljih pravila o transparentnosti, nekompatibilnosti i sukobima interesa, unutarnjim mehanizmima kontrole, nelegitimnom lobiranju i situacijama kada se osobe izmjenjuju u ulogama zakonodavaca i lobista, što može nepovoljno utjecati na odnose između institucija i predstavnika interesa;

91. poziva Komisiju da istraži nove načine za razmjenu i analizu izvješća o zaštiti financijskih interesa zajedno s drugim izvorima informacija i godišnjim izvješćima, kao što je izvješće o vladavini prava, među ostalim pojačanim dijalogom između Europola, Eurojusta i Ureda europskog javnog tužitelja, kako bi se mogli utvrditi trendovi u nepravilnostima koje se smatraju prijevarom i onima koje se ne smatraju prijevarom, otkriti slabosti i pružiti korisne pouke kako bi se potaknulo da svi dionici donesu mjere za zaštitu od prijevara;

92. pozdravlja događanja posvećena pružanju podrške državama koje nisu članice EU-a koja je OLAF organizirao 2019.; snažno potiče Komisiju, OLAF i sve druge institucije i tijela EU-a kojima je povjerena zaštita financijskih interesa Unije da se aktivno uključe i surađuju s partnerskim tijelima u zemljama kandidatkinjama, potencijalnim kandidatkinjama i zemljama Istočnog partnerstva, promicanjem mjere za učinkovito rješavanje mogućih slučajeva prijevare; poziva Komisiju da razvije konkretne i redovite mehanizme za učinkovito sprečavanje i borbu protiv prijevara sa sredstvima EU-a u tim državama;

93. žali zbog činjenice da se Parlament kontinuirano mora baviti s nekoliko preporuka, a istovremeno od Komisije ne prima jasan odgovor; sa žaljenjem napominje da Komisija nije poduzela nikakve opipljive radnje ili mjere u pogledu nekih zapažanja i preporuka; traži od Komisije da Parlamentu pruži jasno objašnjenje svaki put kad odluči da neće slijediti neku od preporuka Parlamenta;

°

° °

94. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

14.6.2021

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

24

1

4

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Matteo Adinolfi, Olivier Chastel, Caterina Chinnici, Lefteris Christoforou, Corina Crețu, Ryszard Czarnecki, José Manuel Fernandes, Luke Ming Flanagan, Daniel Freund, Isabel García Muñoz, Monika Hohlmeier, Jean-François Jalkh, Pierre Karleskind, Joachim Kuhs, Claudiu Manda, Alin Mituța, Younous Omarjee, Tsvetelina Penkova, Markus Pieper, Sabrina Pignedoli, Petri Sarvamaa, Vincenzo Sofo, Michal Wiezik, Angelika Winzig, Lara Wolters, Tomáš Zdechovský

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Katalin Cseh, Bas Eickhout, Mikuláš Peksa

 


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

24

+

NI

Sabrina Pignedoli

EPP

Lefteris Christoforou, José Manuel Fernandes, Monika Hohlmeier, Markus Pieper, Petri Sarvamaa, Michal Wiezik, Angelika Winzig, Tomáš Zdechovský

Klub zastupnika Renew Europe

Olivier Chastel, Katalin Cseh, Pierre Karleskind, Alin Mituța

S&D

Caterina Chinnici, Corina Crețu, Isabel García Muñoz, Claudiu Manda, Tsvetelina Penkova, Lara Wolters

Lijevi

Luke Ming Flanagan, Younous Omarjee

Zeleni/ESS

Bas Eickhout, Daniel Freund, Mikuláš Peksa

 

1

-

ID

Jean‑François Jalkh

 

4

0

ECR

Ryszard Czarnecki, Vincenzo Sofo

ID

Matteo Adinolfi, Joachim Kuhs

 

Značenje simbola:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

Posljednje ažuriranje: 5. srpnja 2021.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti