IZVJEŠĆE  o stanju kapaciteta EU-a za kiberobranu

16.7.2021 - (2020/2256(INI))

Odbor za vanjske poslove
Izvjestitelj: Urmas Paet

Amandmani

• 001-002 (PDF - 107 KB)
• 001-002 (DOC - 72 KB)

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

 o stanju kapaciteta EU-a za kiberobranu

(2020/2256(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

– uzimajući u obzir dokument „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015., 15. prosinca 2016., 9. ožujka 2017., 22. lipnja 2017., 20. studenoga 2017. i 15. prosinca 2017.,

– uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije[1],

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017. o okviru za zajednički diplomatski odgovor EU-a na zlonamjerne kiberaktivnosti („alati za kiberdiplomaciju”),

– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 13. rujna 2017. naslovljenu „Otpornost, odvraćanje i obrana: jačanje kibersigurnosti EU-a” (JOIN(2017)0450),

– uzimajući u obzir zajedničku deklaraciju o suradnji EU-a i NATO-a potpisanu u srpnju 2018.,

– uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/797 od 17. svibnja 2019. o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama,

– uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. o dodatnim nastojanjima za jačanje otpornosti i suzbijanje hibridnih prijetnji,

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/881 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o ENISA-i (Agenciji Europske unije za kibersigurnost) te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije (Akt o kibersigurnosti)[2],

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. lipnja 2020. o vanjskom djelovanju EU-a u vezi sa sprečavanjem i borbom protiv terorizma i nasilnog ekstremizma,

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, o uspostavi pakta za civilni ZSOP,

– uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2020/1127 od 30. srpnja 2020. o izmjeni Odluke (ZVSP) 2019/797 o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama,

– uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2020/1537 od 22. listopada 2020. o izmjeni Odluke (ZVSP) 2019/797 o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama,

– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2020. o strategiji EU-a za sigurnosnu uniju (COM(2020)0605),

– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. prosinca 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće” (JOIN(2020)0018),

– uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Unije i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 od 16. prosinca 2020. (COM(2020)0823),

– uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o otpornosti kritičnih subjekata (COM(2020)0829),

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. ožujka 2021. o Strategiji EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće,

– uzimajući u obzir izjavu Europskog vijeća od 25. ožujka 2021.,

– uzimajući u obzir izvješće otvorene radne skupine (OEWG) od 10 ožujka 2021.,

– uzimajući u obzir Program UN-a za razoružanje – „Osiguravanje naše zajedničke budućnosti”,

– uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj br. 16 usmjeren na promicanje mirnih i uključivih društava za održivi razvoj,

– uzimajući u obzir Pregled Europskog revizorskog suda br. 09/2019 o europskoj obrani,

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2018. o kiberobrani[3],

– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0234/2021),

A. budući da EU i njegove države članice moraju dodatno razviti strategiju za kibersigurnost s realističnim, preciznim i ambicioznim ciljevima u kojoj su jasno određene politike u vojnoj i civilnoj domeni te području gdje se ta dva sektora preklapaju; budući da sve institucije i države članice EU-a moraju više surađivati na svim razinama kako bi izgradile tu strategiju, čiji bi glavni cilj trebao biti dodatno povećanje otpornosti, što bi dovelo do razvoja snažnih zajedničkih i boljih nacionalnih otpornih civilnih i vojnih kapaciteta u području kibersigurnosti kako bi se odgovorilo na trajne sigurnosne izazove;

B. budući da se EU obvezao na primjenu postojećeg međunarodnog prava u kiberprostoru, posebno Povelje UN-a kojom se države potiču da riješe međunarodne sporove mirnim putem i da se u međunarodnim odnosima suzdrže od prijetnji ili upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti bilo koje države, ili na bilo koji drugi način djeluju u suprotnosti s ciljevima Ujedinjenih naroda;

C. budući da posljednjih godina svjedočimo neprestanom porastu broja zlonamjernih kiberoperacija protiv EU-a i njegovih država članica, koje provode državni i nedržavni akteri, koje su razotkrile slabe točke mreža neophodnih za europsku sigurnost; budući da su ofenzivni kiberakteri sve raznolikiji, napredniji i brojniji; budući da je zbog tih napada potrebno prioritetno povećanje sredstava za obranu i razvoj europskih kapaciteta za kiberobranu; budući da se štetni kibernapadi mogu dogoditi u bilo kojem trenutku i budući da bi se akteri na europskoj i nacionalnoj razini trebali poticati da poduzmu potrebne mjere za održavanje učinkovitih kapaciteta za kiberobranu neprestano za vrijeme mira;

D. budući da su pandemija bolesti COVID-19 i povećanje nesigurnosti u kiberprostoru uputili na potrebu za međunarodnim sporazumima; budući da su se kibernapadi znatno povećali tijekom pandemije bolesti COVID-19 i budući da su EU i njegove države članice zabilježili kiberprijetnje i zlonamjerne kiberaktivnosti usmjerene na ključne subjekte, uključujući napade za ometanje kritične infrastrukture kao što su energija, promet i zdravstvena skrb, kao i znatna strana uplitanja omogućena kibertehnologijama, zbog kojih je zamagljena granica između mira i neprijateljstva; budući da se u europskom planu oporavka predviđaju dodatna ulaganja u kibersigurnost;

E. budući da je kiberprostor sada priznat kao područje djelovanja; budući da kiberprijetnje mogu ugroziti sve tradicionalne vojne domene i budući da tradicionalne domene ovise o funkcionalnosti kiberprostora, a ne obratno; budući da se sukobi mogu odvijati u svim vrstama fizičkog (kopnenog, zračnog, morskog i svemirskog) i virtualnog (kiber)prostora, mogu se pojačati elementima hibridnog ratovanja, kao što su dezinformacijske kampanje omogućene kibertehnologijama, ratovi preko posrednika, upotreba kapaciteta kiberprostora za napade i obranu te strateški napadi na pružatelje digitalnih usluga za ometanje ključne infrastrukture i naših demokratskih institucija te prouzročuju znatne financijske gubitke;

F. budući da bi Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD), Komisija i Europska obrambena agencija (EDA) trebale podupirati države članice u koordinaciji i povećanju njihovih nastojanja za postizanje sposobnosti i tehnološkog kapaciteta za kiberobranu uzimajući u obzir sve aspekte razvoja kapaciteta, uključujući doktrinu, vodstvo, organizaciju, osoblje, osposobljavanje, industriju, tehnologiju, infrastrukturu, logistiku, međudjelovanje i resurse;

G. budući da je tijekom razvoja kataloga zahtjeva 2017. koji se upotrebljava za utvrđivanje punog raspona vojnih zahtjeva zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) u nizu hipotetskih scenarija, potreba za kapacitetima u području kiberobrane postala glavni prioritet;

H. budući da uspješno izvršenje misija i operacija EU-a sve više ovisi o neometanom pristupu sigurnom kiberprostoru te stoga zahtijeva snažne operativne sposobnosti u području kibersigurnosti;

I. budući da su u ažuriranom okviru za politiku kiberobrane EU-a iz 2018. utvrđeni prioriteti kao što su razvoj kapaciteta za kiberobranu i zaštita komunikacijskih i informacijskih mreža u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP);

J. budući da sve veća integracija umjetne inteligencije u kapacitete kiberprostora kod obrambenih snaga (kiberfizički sustavi, uključujući komunikacijske i podatkovne veze vozila u umreženom sustavu) može dovesti do ranjivosti kod napada u sklopu elektroničkog ratovanja, kao što su ometanje, zavaravanje ili hakiranje;

K. budući da je podizanje razine kibersigurnosti i kiberobrane EU-a nužna pretpostavka za uspjeh europskih digitalnih i geopolitičkih ciljeva i razvilo bi veću otpornost te održalo korak sa sve složenijim i opasnijim kibernapadima; budući da bi EU koji ima snažnu kulturu i tehnologiju kibersigurnosti, uključujući sposobnost da pravodobno i učinkovito prepozna i pripiše zlonamjerne radnje i da odgovori na njih na odgovarajući način, mogao zaštititi svoje građane i sigurnost svojih država članica;

L. budući da su međunarodne terorističke organizacije postale sve stručnije i da sve više primjenjuju kiberratovanje, a počinitelji kibernapada koriste se najsuvremenijim tehnologijama za istraživanje slabih točaka u sustavima i uređajima te za sudjelovanje u kibernapadima velikih razmjera;

M. budući da su obrambena i svemirska industrija suočene s dosad neviđenom globalnom konkurencijom i znatnim tehnološkim promjenama zbog pojave naprednih kibertehnologija; budući da je Europski revizorski sud istaknuo nedostatke u kapacitetima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kiberratovanja i umjetne inteligencije; budući da je EU neto uvoznik proizvoda i usluga u području kibersigurnosti, što povećava rizik od tehnološke ovisnosti i ranjivosti u odnosu na subjekte koji nisu iz EU-a; budući da bi se s pomoću skupa zajedničkih kapaciteta EU-a u području umjetne inteligencije trebali prevladati tehnički nedostaci i trebalo bi se osigurati da ne zaostanu države članice koje nemaju relevantno tehnološko-industrijsko stručno znanje ili sposobnost primjene sustava umjetne inteligencije u okviru svojih ministarstava obrane;

N. budući da su razni državni akteri kao što su Rusija, Kina i Sjeverna Koreja sudjelovali u zlonamjernim kiberaktivnostima radi ostvarivanja političkih, gospodarskih i sigurnosnih ciljeva koje uključuju napade na kritičnu infrastrukturu, kiberšpijunažu i masovni nadzor građana EU-a, podupiranje dezinformacijskih kampanja, širenje štetnog softvera te ograničavanje pristupa internetu i ometanje rada IT sustavâ; budući da se takvim aktivnostima krše i ne poštuju međunarodno pravo, ljudska prava i temeljna prava EU-a te ugrožavaju demokracija, sigurnost, javni red i strateška autonomija EU-a te se stoga zahtijeva zajednički odgovor EU-a, kao što je upotreba okvira za zajednički diplomatski odgovor EU-a, uključujući primjenu mjera ograničavanja predviđenih u okviru alata EU-a za diplomaciju u kiberprostoru;

O. budući da je Vijeće 30. srpnja 2020. prvi put odlučilo uvesti mjere ograničavanja protiv pojedinaca, subjekata i tijela odgovornih za različite kibernapade ili uključenih u njih radi boljeg sprječavanja, obeshrabrivanja, odvraćanja i reagiranja na zlonamjerno ponašanje u kiberprostoru; budući da je pravni okvir za sustav kibersankcija EU-a donesen u svibnju 2019.;

P. budući da je utvrđivanje odgovornosti središnja komponenta kiberdiplomacije i strategijâ odvraćanja od kibernapada;

Q. budući da se suradnja EU-a i NATO-a posljednjih godina pojačala u više područja, među ostalim u kibersigurnosti i kiberobrani, u skladu sa zajedničkom izjavom EU-a i NATO-a iz 2016.;

R. budući da izvješća o konsenzusu Skupine vladinih stručnjaka UN-a za 2010., 2013. i 2015. godinu, koja je podržala Opća skupština UN-a, čine jedinstveni normativni okvir za stabilnost u kiberprostoru, koji se sastoji od potvrde da se postojeće međunarodno pravo, uključujući cjelokupnu Povelju UN-a, primjenjuje u kiberprostoru, kao i 11 dobrovoljnih neobvezujućih normi odgovornog ponašanja države te mjere za izgradnju povjerenja i izgradnju kapaciteta;

Stanje kapaciteta EU-a za kiberobranu

1. naglašava da su zajednička politika za kiberobranu i snažna suradnja na razini EU-a u stvaranju zajedničkog i boljeg kapaciteta za kiberobranu ključni elementi razvoja složenije i naprednije Europske obrambene unije i da iziskuju složenu kombinaciju tehničkih, strateških i operativnih sposobnosti; navodi da se kiberobrana odnosi na aktivnosti, instrumente i procese koji su razmjerni međunarodnom pravu i u skladu s njime, uključuju i vojne i civilne elemente te im je cilj zaštititi, među ostalim, komunikacijske i informacijske mreže ZSOP-a i misije i operacije ZSOP-a te pomoći državama članicama; ističe hitnu potrebu za razvojem i jačanjem zajedničkih vojnih kapaciteta i kapaciteta država članica za kiberobranu;

2. podsjeća da bezgranična priroda kiberprostora i znatan broj sve složenijih kibernapada zahtijevaju koordinirani odgovor na razini Unije, uključujući zajedničke kapacitete država članica za potporu, kao i potporu država članica mjerama u okviru alata EU-a za kiberdiplomaciju te pojačanu suradnju EU-a i NATO-a koja se temelji na razmjeni informacija među timovima za odgovor na kiberkrize, razmjeni najboljih praksi, naprednom osposobljavanju, istraživanju i vježbama;

3. pozdravlja okvir za politiku kiberobrane EU-a kao alat za podupiranje razvoja kapaciteta država članica za kiberobranu; naglašava da bi se revizijom okvira za politiku kiberobrane EU-a najprije trebali istaknuti postojeći nedostaci i slabe točke u pogledu vojnih struktura na razini EU-a i nacionalnim razinama; naglašava potrebu za poboljšanjem koordinacije među institucijama, agencijama i tijelima EU-a, među državama članicama i s njima, kao i s Europskim parlamentom, kako bi se zajamčilo da se ažuriranim okvirom za politiku kiberobrane postignu ciljevi EU-a u području kiberobrane;

4. poziva ESVD i Komisiju da u suradnji s državama članicama dodatno razrade sveobuhvatan skup mjera i dosljednu politiku informatičke sigurnosti kako bi se ojačala otpornost, ali i koordinacija vojne kiberobrane; potiče na jačanje suradnje s EU-ovim civilnim timom za hitne računalne intervencije europskih institucija, tijela i agencija (CERT-EU) kako bi se zaštitile mreže koje upotrebljavaju sve institucije, tijela i agencije EU-a, u bliskoj suradnji s njihovim glavnim dužnosnicima za informacijske tehnologije, i komunikacija institucija, tijela i agencija EU-a s državama članicama; poziva Parlament da zajamči svoje sudjelovanje u rezultatima CERT-EU-a kako bi se zajamčila razina informatičke sigurnosti koja će mu omogućiti primanje svih potrebnih klasificiranih i neklasificiranih podataka kako bi mogao izvršavati svoje dužnosti u skladu s Ugovorima, među ostalim onih koji proizlaze iz trenutačnog postupka zamjene Međuinstitucijskog sporazuma o pristupu informacijama u području sigurnosti i obrane iz 2002.; poziva ESVD da osigura odgovarajuće razine kibersigurnosti za svoju imovinu, objekte i aktivnosti, uključujući sjedište, delegacije EU-a te misije i operacije ZSOP-a;

5. prima na znanje cilj okvira za politiku kiberobrane iz 2018. da se uspostavi vojna mreža timova EU-za hitne računalne intervencije; poziva države članice da znatno povećaju kapacitete za razmjenu klasificiranih podataka kako bi olakšale razmjenu informacija kad je to potrebno i korisno i da razviju brzu i sigurnu europsku mrežu za prepoznavanje, procjenu i suzbijanje kibernapada;

6. podsjeća da se među prioritetima EU-a za razvoj kapaciteta za 2018. utvrđenima u okviru za plan za razvoj sposobnosti navodi potreba za razvijanjem sveobuhvatnih kapaciteta, a kapaciteti za kiberobranu postali su ključni prioritet; podsjeća da je u planu za razvoj sposobnosti istaknuto da su tehnologije za informiranost o stanju u kiberprostoru i obrambene kibertehnologije ključne za suzbijanje sigurnosnih prijetnji; pozdravlja potporu Europske obrambene agencije državama članicama u razvoju njihovih kapaciteta za poboljšanje kiberotpornosti i sposobnosti otkrivanja kibernapada te odupiranja kibernapadima i oporavka od njih; prima na znanje različite aktivnosti država članica u okviru Europske obrambene agencije, uključujući projekt te agencije CyDRE („Razvoj sustava za kiberobranu”) u sklopu kojeg bi se trebao razviti sustav djelovanja za operacije u kiberprostoru, uključujući područje primjene, funkcionalnosti i zahtjeve na temelju nacionalnog zakonodavstva i zakonodavstva EU-a;

7. poziva države članice da utvrde zajedničku komunikacijsku normu koja bi se mogla upotrebljavati za klasificirane i neklasificirane informacije kako bi se poboljšalo brzo djelovanje i zajamčila sigurna mreža za suzbijanje kibernapada;

8. pozdravlja koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane, prvo sveobuhvatno preispitivanje u području obrane na razini EU-a, koje je jedan od ključnih alata kojim se podupire sveukupna usklađenost u troškovima i planiranju obrane država članica i suradnje u tom području te bi se njime trebalo doprinijeti promicanju ulaganja u razvoj kapaciteta u području kiberobrane;

9. pozdravlja već postignuti napredak u okviru Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane u obliku nekoliko relevantnih projekata u pogledu obavještajnih podataka, sigurne komunikacije i kiberobrane; posebno pozdravlja poziv na uspostavu lako raspoloživih i međusobno povezanih alata za kiberobranu i činjenicu da će Europski fond za obranu također pomoći ojačati otpornost i poboljšati pripravnost, sposobnost reagiranja i suradnju u području kibersigurnosti, pod uvjetom da se o takvom prioritetu donese odluka tijekom pregovora o relevantnim programima rada Europskog fonda za obranu; naglašava da se europski kapacitet za razvoj projekata u području kiberobrane temelji na ovladavanju tehnologijama, opremom, uslugama i podacima te obradi podataka i da je ovisan o bazi pouzdanih sektorskih dionika te poziva na potpunu primjenu i provedbu Direktive o nabavi za obranu[4]; poziva države članice da iskoriste sredstva Europskog fonda za obranu kako bi zajednički razvile kapacitete za kiberobranu;

10. pozdravlja povećanu suradnju među državama članicama u području kiberobrane te vođenja, kontrole, komunikacija, računala, obavještajnog rada, nadzora i izviđanja (C4ISR) i ostvareni napredak u okviru stalne strukturirane suradnje (PESCO), među ostalim provedbom konkretnih projekata kao što su Timovi za brz odgovor na kiberincidente i uzajamna pomoć u području kibersigurnosti; podsjeća da Europski fond za obranu i PESCO nude izvrsne načine za razvoj kapaciteta za kibersigurnost i za ubrzanje inicijativa u području kibersigurnosti, kao što su Platforma za razmjenu informacija o odgovoru na kiberprijetnje i kiberincidente te Koordinacijski centar za kibernetičko i informacijsko područje; poziva sve države članice da osiguraju dosljednost i da se usmjere na kiberkapacitete te da razviju zajednički strateški pristup prioritetima; poziva na poticanje istraživanja, inovacija i razmjene stručnog znanja kako bi se iskoristio puni potencijal PESCO-a i Europskog fonda za obranu; pozdravlja odluku Vijeća od 5. studenoga 2020. kojom se trećim zemljama omogućuje da sudjeluju u pojedinačnim projektima u okviru PESCO-a u konkretnim slučajevima s obzirom na to da mogu pružiti dodanu vrijednost i stručno znanje te dodatne kapacitete i pod uvjetom da ispune dogovorene političke, materijalne i zakonske uvjete; ističe da bi u strateškom interesu EU-a iznimno na pojedinačnoj osnovi moglo biti sudjelovanje država članica i trećih zemalja u projektima PESCO-a povezanima s kibersigurnosti kako bi se ispunile ambicioznije obveze na temelju stvarnog reciprociteta;

11. naglašava da se kiberobrana smatra operativnim zadatkom za sve misije ZSOP-a i da je potrebno uspostaviti, ispitati i primijeniti kiberotpornost i povezane kapacitete prije početka postupaka planiranja ZSOP-a; podsjeća da uspješna provedba misija i operacija EU-a sve više ovisi o neometanom pristupu sigurnom kiberprostoru te stoga iziskuje snažne i otporne operativne kapacitete u području kibersigurnosti, kao i primjerene odgovore na napade na vojne objekte, misije i operacije; naglašava da, u skladu s paktom za civilni ZSOP, misije civilnog ZSOP-a moraju biti otporne na kibernapad i prema potrebi pružati potporu zemljama domaćinima, među ostalim praćenjem, mentorstvom i savjetovanjem; preporučuje istraživanje mogućnosti za poticanje izgradnje kiberkapaciteta naših partnera, kao što je proširenje opsega misija osposobljavanja EU-a kako bi obuhvaćale aspekte kiberobrane ili pokretanje civilnih misija u kiberprostoru;

12. pozdravlja Odluku Vijeća od 14. svibnja 2019. o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji su prijetnja Uniji ili njezinim državama članicama, kojom se omogućuju ciljane mjere ograničavanja za odvraćanje od kibernapada koji su prijetnja EU-u ili njegovim državama članicama i odgovor na njih, uključujući kibernapade na treće zemlje ili međunarodne organizacije; pozdravlja uvođenje takvih mjera ograničavanja u srpnju i listopadu 2020. kao vjerodostojan korak u provedbi alata EU-a za diplomaciju u kiberprostoru, uključujući mjere ograničavanja, i jačanje sposobnosti EU-a za odvraćanje od kibernapada; poziva na daljnji razvoj i strogu provedbu sustava razmjernih mjera ograničavanja kako bi se suzbili kibernapadi, uz istodobno poštovanje europske vizije interneta kao jedinstvene, otvorene, neutralne, slobodne, sigurne i nerascjepkane mreže;

13. podsjeća da su s obzirom na dvojnu prirodu kibertehnologija sigurni civilni proizvodi i usluge ključni za vojsku i stoga pridonose boljoj kiberobrani; pozdravlja rad koji ENISA trenutačno obavlja u suradnji s državama članicama i zainteresiranim dionicima kako bi se EU-u osigurali programi certifikacije za proizvode, usluge i procese informacijsko-komunikacijske tehnologije kojima bi se trebalo doprinijeti povećanju opće razine kibersigurnosti na digitalnom jedinstvenom tržištu; naglašava ključnu pionirsku ulogu EU-a u razvoju normi koje oblikuju kiberprostor, doprinose poštenom tržišnom natjecanju unutar EU-a i na globalnoj razini te kojima se odgovora na izvanteritorijalne mjere i sigurnosne rizike iz trećih zemalja; priznaje i važnu ulogu ENISA-e u podupiranju istraživačkih inicijativa i drugih oblika suradnje čiji je cilj poboljšanje kibersigurnosti; ističe važnost ulaganja u kapacitete kiberobrane i kibersigurnosti u cilju poboljšanja otpornosti i strateških kapaciteta EU-a i država članica; u tom pogledu naglašava važnost programa Digitalna Europa i Obzora Europa, posebno njegova klastera „Civilna sigurnost za društvo”; prima na znanje važnost relevantnih financijskih instrumenata dostupnih u okviru višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. i Mehanizma za oporavak i otpornost;

14. pozdravlja napredak nekih država članica u uspostavi zapovjedništva za kiberobranu u svojim vojskama;

Strateška vizija – postizanje otpornosti kiberobrane

15. napominje da će se Strateškim kompasom poboljšati i usmjeravati provedba razine ambicije EU-a u području sigurnosti i obrane te da će se ta ambicija prenijeti u potrebe kapaciteta, uključujući u području kiberobrane kao prioriteta, čime će se povećati sposobnost EU-a i država članica da otkriju, utvrde odgovornost, spriječe, obeshrabre, odvrate zlonamjerne aktivnosti u kiberprostoru i da se oporave od njih jačanjem njegova položaja, informiranosti o stanju, pravnog i etičkog okvira, alata, postupaka i partnerstava;

16. ustraje u tome da bi se Strateškim kompasom trebala ojačati strateška kultura u području kibersigurnosti i ukloniti svako udvostručavanje kapaciteta i mandata; naglašava da je ključno prevladati trenutačnu rascjepkanost i složenost cjelokupnog kiberprostora unutar EU-a i razviti zajedničku viziju toga kako postići sigurnost i stabilnost u kiberprostoru;

17. naglašava da je rascjepkanost popraćena ozbiljnom zabrinutošću u pogledu nedostatka resursa i osoblja na razini EU-a, čime se otežava cilj stvaranja najsigurnijeg digitalnog okruženja te stoga naglašava potrebu za njihovim povećanjem; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i/ili države članice da povećaju financijske resurse i broj osoblja u području kibersigurnosti, posebno analitičara obavještajnih podataka u području kibersigurnosti i stručnjaka za kiberforenziku te njihovo osposobljavanje u područjima donošenja odluka i oblikovanja politika, provedbe politika, odgovora na kiberincidente i njihove istrage, uključujući razvoj kibervještina kako bi se ojačala sposobnost EU-a da utvrdi vrstu kibernapada i odgovornost za njih te stoga pruži odgovarajući politički, civilni i vojni odgovor što prije; poziva na dodatno financiranje CERT-EU-a i Obavještajnog i situacijskog centra EU-a (EU INTCEN) te na pružanje potpore državama članicama u uspostavi i jačanju centara za sigurnosne operacije kako bi se izgradila mreža takvih centara diljem EU-a, čime bi se mogla poboljšati civilno-vojna suradnja kako bi se osiguralo pružanje pravodobnih upozorenja o kiberincidentima;

18. napominje da bi se usklađivanjem vojnog osposobljavanja i obrazovanja u EU-u u području kibersigurnosti znatno poboljšala razina povjerenja među državama članicama, unaprijedili bi se standardni operativni postupci, utvrdila bi se jasnija pravila i poboljšala bi se provedba; u tom pogledu prima na znanje važan rad Europske akademije za sigurnost i obranu na osposobljavanju u području kiberobrane i u tom pogledu pozdravlja uspostavu platforme za obrazovanje, osposobljavanje, evaluaciju i vježbe u području kiberpitanja (ETEE) u cilju usmjeravanja na osposobljavanje civilnog i vojnog osoblja u području kibersigurnosti i kiberobrane, kao i potrebno usklađivanje i standardizaciju osposobljavanja u području kibersigurnosti; naglašava da bi Europska akademija za sigurnost i obranu trebala bolje iskoristiti strukturne fondove Unije kako bi poboljšala svoj doprinos razvoju vještina EU-a za kiberobranu, posebno s obzirom na povećanu potrebu za vrhunskim stručnjacima za kibersigurnost; poziva države članice da promiču partnerstva s akademskom zajednicom u cilju poticanja programa istraživanja i razvoja u području kibersigurnosti kako bi razvile nove zajedničke tehnologije, alate i vještine primjenjive u civilnim i obrambenim sektorima; naglašava važnost obrazovanja za informiranje javnosti i poboljšanje vještina građana kako bi se mogli obraniti od kibernapada;

19. naglašava potrebu za uključivanjem rodne dimenzije u politike EU-a za kiberobranu i uklanjanjem razlika na temelju spola među stručnjacima za kiberobranu, posebno donošenjem aktivnih rodno uključivih politika i provedbom prilagođenih programa osposobljavanja za žene;

20. podsjeća da kiberobrana ima i vojnu i civilnu dimenziju te stoga zahtijeva čvršću suradnju, sinergije i usklađenost instrumenata; naglašava potrebu da se prvo provede analiza i rasprava o problemima suradnje i koordinacije, ali i nedostatka ljudskih i tehničkih resursa na nacionalnoj razini i razini EU-a; napominje da se uspješna integracija vojnih i civilnih resursa može osigurati samo osposobljavanjem i vježbama u suradnji sa svim relevantnim dionicima; u tom pogledu ističe vježbu NATO-a „Locked Shields” kao jedan od najboljih primjera testiranja i poboljšavanja civilnih i vojnih kapaciteta za kiberobranu; stoga poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da razviju integrirani pristup politici i da promiču sinergije i blisku suradnju između vojne mreže CERT-a, CERT-EU-a i mreže tima za odgovor na računalne sigurnosne incidente;

21. pozdravlja zajedničku komunikaciju potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće”, čiji je cilj jačanje sinergija i suradnje u radu u kiberprostoru civilnog, obrambenog i svemirskog sektora; smatra da je ta strategija prekretnica u jačanju kiberotpornosti EU-a i država članica, čime se jačaju digitalno vodstvo i strateški kapaciteti EU-a;

22. preporučuje osnivanje Zajedničke jedinice za kibersigurnost kako bi se povećala suradnja u cilju pružanja odgovora na nedostatak razmjene informacija među institucijama, tijelima i agencijama EU-a, čime bi se osigurala sigurna i brza informacijska mreža te omogućila puna upotreba postojećih struktura, resursa i kapaciteta; ističe važnu ulogu koju bi Zajednička jedinica za kibersigurnost mogla imati u zaštiti EU-a od ozbiljnih prekograničnih kibernapada na temelju koncepta međusektorske razmjene informacija; naglašava važnost koordinacije kako bi se izbjeglo udvostručavanje struktura i odgovornosti tijekom razvoja; u tom pogledu pozdravlja preporuku Komisije od 23. lipnja 2021. u kojoj se navodi da bi trebalo uspostaviti posebne veze za razmjenu informacija sa Zajedničkom jedinicom za kibersigurnost, osobito putem zastupljenosti u ESVD-u; također ističe da bi predstavnici relevantnih projekata u okviru PESCO-a trebali podupirati Zajedničku jedinicu za kibersigurnost, osobito u pogledu informiranosti o stanju i pripravnosti;

23. podsjeća da, zbog njihove često dvojne namjene, poboljšanje kapaciteta za kiberobranu također iziskuje stručno znanje u području civilne mreže i informacijske sigurnosti; naglašava da širenje gotovih sustava s dvojnom namjenom može biti problematično zbog sve većeg broja državnih i nedržavnih neprijateljskih aktera koji zloupotrebljavaju sustave; poziva Komisiju i države članice da aktiviraju nekoliko ključnih instrumenata kao što su certifikacija i nadzor odgovornosti privatnih aktera; ističe da tehnološke inovacije uglavnom pokreću privatna poduzeća te je stoga ključna ta suradnja s privatnim sektorom i civilnim akterima, uključujući industrije i subjekte uključene u upravljanje kritičnim infrastrukturama, kao i s MSP-ovima, civilnim društvom, organizacijama i akademskom zajednicom, te bi je trebalo poticati; prima na znanje predloženu reviziju Direktive o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava (NIS) i prijedlog direktive o otpornosti kritičnih subjekata kojom se nastoji zaštititi kritične infrastrukture i poboljšati sigurnost lanca opskrbe i uključivanje reguliranih aktera u digitalni ekosustav; podsjeća da bi svaka država članica trebala imati posebnu politiku usmjerenu na upravljanje rizikom u pogledu lanca opskrbe kibersigurnosti posebno za rješavanje pitanja pouzdanih dobavljača; podsjeća i na to da bi se Direktivom o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava trebale poštovati kompetencije i upućuje na relevantna mišljenja Pododbora za sigurnost i obranu o obama prijedlozima;

24. pozdravlja pokretanje Europske mreže organizacija za vezu za kiberkrize (CyCLONe) 29. rujna 2020. koja je dodatno poboljšala pravodobnu razmjenu informacija i informiranost o stanju smanjivanjem nerazmjera između tehničke i političke razine EU-a; napominje i to da učinkoviti kapaciteti za kiberobranu iziskuju prelazak s kulture ograničenog dijeljenja informacija na kulturu otvorenog dijeljenja informacija;

25. pozdravlja Akcijski plan Komisije o sinergijama civilne, obrambene i svemirske industrije te podsjeća na blisku međuovisnost tih triju sektora u području kiberobrane; napominje da, za razliku od drugih vojnih područja, infrastrukturom za „stvaranje” kiberprostora uglavnom upravljaju komercijalni subjekti sa sjedištem pretežito izvan EU-a, što dovodi do industrijske i tehnološke ovisnosti o trećim stranama; snažno je uvjeren u to da EU treba povećati svoj tehnološki suverenitet i potaknuti inovacije ulaganjem u etičnu upotrebu novih tehnologija u području sigurnosti i obrane, kao što su umjetna inteligencija i kvantno računalstvo; snažno potiče izradu programa za istraživanje i razvoj unutar država članica usmjerenog na umjetnu inteligenciju; međutim naglašava da se vojnom upotrebom umjetne inteligencije mora poštovati međunarodno pravo o ljudskim pravima i međunarodno humanitarno pravo te da EU mora preuzeti vodeću ulogu u promicanju globalnog regulatornog okvira za umjetnu inteligenciju na temelju demokratskih vrijednosti i načela ljudske intervencije;

26. prima na znanje važan rad satelitskog centra EU-a (SatCen) i naglašava da Unija mora raspolagati odgovarajućim resursima u području satelitskih snimki i prikupljanja obavještajnih podataka; traži od agencije da analizira sigurnost i/ili slabe točke satelita EU-a i država članica u pogledu svemirskog otpada i kibernapada; naglašava da bi SatCen EU-a trebao iskoristiti strukturiranije financiranje Unije kako bi mogao zadržati svoj doprinos djelovanju Unije; ističe da su kapaciteti za kiberobranu ključni za osiguravanje sigurne i otporne razmjene informacija sa Satelitskim centrom u području sigurnosti iz svemira i sigurnosti u svemiru, kako bi se održala i poboljšala strateška autonomija u pogledu informiranosti o stanju na razini EU-a; naglašava kako je potrebno da EU nastoji spriječiti upotrebu oružja u svemiru;

27. pozdravlja odluku Vijeća o osnivanju Europskog centra za industriju, tehnologiju i istraživanja u području kibersigurnosti sa sjedištem u Bukureštu koji će preusmjeravati financiranje namijenjeno za kibersigurnost iz Obzora Europa i programa Digitalna Europa, te potiče neometanu suradnju s njegovom mrežom nacionalnih koordinacijskih centara; ističe važnost tog centra u provedbi relevantnih projekata i inicijativa u području kibersigurnosti koji će pomoći u izgradnji novih kapaciteta ključnih za otpornost Unije i pojačati koordinaciju između civilnog i obrambenog sektora kibersigurnosti; naglašava da centar za kibersigurnost mora okupiti glavne europske dionike, uključujući industrijske, akademske i istraživačke organizacije i druga relevantna udruženja civilnog društva u cilju poboljšanja i širenja stručnog znanja u području kibersigurnosti u cijelom EU-u;

28. naglašava važnost šifriranja i zakonitog pristupa šifriranim podacima; podsjeća da šifriranje podataka te poboljšanje i najšira moguća upotreba takvih kapaciteta mogu znatno pridonijeti kibersigurnosti država, društava i industrija; potiče program za „europski digitalni suverenitet’ kako bi se potaknuli i poboljšali postojeći kapaciteti u pogledu kiberalata i alata za šifriranje na temelju temeljnih europskih prava i vrijednosti kao što su privatnost, sloboda izražavanja i demokracija u cilju poboljšanja europske konkurentnosti na tržištu kibersigurnosti i poticanja unutarnje potražnje;

29. pozdravlja predstojeću „vojnu viziju i strategiju o kiberprostoru kao području operacija” u kojoj će se kiberprostor definirati kao područje operacija ZSOP-a EU-a; poziva na stalnu procjenu ranjivosti informacijskih infrastruktura misija ZSOP-a te na provedbu zajedničkih usklađenih standarda u obrazovanju, osposobljavanju i vježbama u području kiberobrane kao potporu misijama ZSOP-a;

30. izražava žaljenje zbog činjenice da aktualna ograničenja u klasificiranim sustavima Službe EU-a za vojno planiranje i provođenje (MPCC) ometaju njegove kapacitete; stoga poziva ESVD da MPCC-u hitno osigura najnoviji autonomni i siguran komunikacijski i informacijski sustav (CIS) s pomoću kojeg će moći obrađivati klasificirane podatke EU-a za svoje misije i operacije ZSOP-a uz odgovarajuću razinu zaštite i otpornosti te stožer razmještenih snaga;

31. poziva na daljnju integraciju kibersigurnosti u mehanizme EU-a za odgovor na krizu i povezivanje postojećih inicijativa, struktura i postupaka među različitim kiberzajednicama u cilju pojačane uzajamne pomoći i operativne suradnje među državama članicama, posebno u slučaju velikih kibernapada, kako bi se povećala interoperabilnost i razvilo zajedničko razumijevanje kiberobrane; snažno naglašava važnost češće provedbe daljnjih vježbi i rasprava o politikama na temelju scenarija o upravljanju krizama, uključujući klauzulu o uzajamnoj pomoći (članak 42. stavak 7. UEU-a) u hipotetskom scenariju ozbiljnog kibernapada koji se potencijalno smatra oružanim napadom; poziva na takve inicijative kako bi se pojačalo zajedničko razumijevanje provedbenih postupaka za uzajamnu pomoć i/ili solidarnost u skladu s člankom 42. stavkom 7. UEU-a i člankom 222. UFEU-a, uključujući s posebnim ciljem operacionalizacije tih postupaka za kibernapade na države članice; pozdravlja priopćenje sa sastanka na vrhu NATO-a u Bruxellesu od 14. srpnja 2021. kojim se ponovno potvrđuje angažman NATO-a u uvođenju punog raspona kapaciteta koji je uvijek na raspolaganju za aktivno odvraćanje kiberprijetnji, borbe protiv njih i njihovo suzbijanje, uključujući odluku o pozivanju na članak 5. „na pojedinačnoj osnovi”; pozdravlja daljnje rasprave o povezanosti okvira EU-a za upravljanje krizama u području kibersigurnosti i alata za kiberdiplomaciju;

32. napominje da EU sve više sudjeluje u hibridnim sukobima s geopolitičkim protivnicima; naglašava da su te radnje posebno destabilizirajuće i opasne jer zamagljuju granice između rata i mira, destabiliziraju demokraciju i bude sumnju u umovima ciljnog stanovništva; podsjeća da ti napadi sami po sebi često nisu dovoljno ozbiljni da bi se primijenio članak 5. Ugovora o osnivanju NATO-a ili članak 42. stavak 7. UEU-a iako kumulativno imaju strateški učinak i pogođene države članice ih ne mogu učinkovito suzbiti mjerama retorzije; smatra da bi EU stoga trebao nastojati pronaći rješenje kako bi popunio tu pravnu prazninu ponovnim tumačenjem članka 42. stavka 7. UEU-a i članka 222. UFEU-a na način koji bi zadržao pravo kolektivne obrane ispod praga kolektivne obrane i omogućio kolektivne protumjere država članica EU-a na dobrovoljnoj osnovi te bi trebao surađivati sa saveznicima na sličnom rješenju na međunarodnoj razini; naglašava da je to jedini učinkoviti način rješavanja problema nemogućnosti odgovora na hibridne prijetnje i instrument za povećanje troškova naših protivnika;

33. ponavlja da su snažni zajednički kapaciteti za utvrđivanje odgovornosti jedan od ključnih alata za jačanje kapaciteta EU-a i država članica i osnovna su sastavnica učinkovite obrane i odvraćanja od kibernapada; naglašava da bi poboljšanje razmjene tehničkih informacija, analize i obavještajnih podataka o prijetnjama među državama članicama na razini EU-a omogućilo uspostavu kolektivne odgovornosti na razini EU-a; prepoznaje da je odvraćanje od kibernapada u određenoj mjeri učinkovitije ako sadržava i određena ofenzivna sredstva i mjere, pod uvjetom da je njihova primjena u skladu s međunarodnim pravom; naglašava da je izričito utvrđivanje odgovornosti za kibernapade koristan instrument za odvraćanje; poziva na razmatranje zajedničkog javnog utvrđivanja odgovornosti za zlonamjerne kiberaktivnosti, uključujući mogućnost izrade izvješća o ponašanju u kiberprostoru pod pokroviteljstvom ESVD-a u kojima bi određeni akteri sažeto prikazali zlonamjerne kiberaktivnosti drugih država protiv država članica na razini EU-a;

34. smatra da je suradnja EU-a i NATO-a u kiberprostoru ključna jer omogućuje i jača formalno kolektivno utvrđivanje odgovornosti za zlonamjerne kiberincidente, a time i nametanje restriktivnih sankcija i mjera; napominje da bi se funkcionalna otpornost i učinkovito odvraćanje od djelovanja postigli kad bi se protivnici upoznali s katalogom mogućih protumjera, njihovim razmjerom i primjerenosti te usklađenosti s međunarodnim pravom, a posebno Poveljom UN-a (na temelju ozbiljnosti, razmjera i cilja kibernapada);

35. pozdravlja prijedlog potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da se potakne i olakša osnivanje radne skupine EU-a za kiberobavještajne podatke u okviru INTCEN-a kako bi se unaprijedila strateška obavještajna suradnja povezana s kiberprijetnjama i kiberaktivnostima, u cilju daljnjeg poticanja informiranosti o stanju i donošenja odluka za zajednički diplomatski odgovor EU-a; potiče daljnji razvoj zajedničkog skupa prijedloga, posebno tekuću suradnju s jedinicom EU-a za otkrivanje hibridnih prijetnji i NATO-ovim odjelom za analizu hibridnih prijetnji u području razmjene informacija o stanju i analize te taktičke i operativne suradnje;

Jačanje partnerstava i unaprjeđenje uloge EU-a u međunarodnom kontekstu

36. smatra da suradnja s NATO-om u području kiberobrane ima važnu ulogu u sprečavanju napada, njihovu odvraćanju i odgovaranju na kibernapade u područjima važnima za kolektivnu sigurnost država članica; poziva države članice da u cijelosti razmjenjuju dokaze i obavještajne podatke kako bi pridonijele uspostavi popisa kibersankcija; poziva na veću koordinaciju s NATO-om u tom području sudjelovanjem u vježbama u kiberprostoru i zajedničkim osposobljavanjem, kao što su usporedne i koordinirane vježbe;

37. uviđa da bi se EU i NATO trebali uskladiti u slučajevima kad su neprijateljski akteri prijetnja euroatlantskim sigurnosnim interesima; izražava zabrinutost zbog sustavnog agresivnog ponašanja koje su pokazale posebno Kina, Rusija i Sjeverna Koreja u kiberprostoru, uključujući brojne kibernapade protiv državnih institucija i privatnih poduzeća; smatra da bi se suradnja EU-a i NATO-a trebala usmjeriti na izazove u području kibersigurnosti, hibridnih prijetnji, nastajućih disruptivnih tehnologija, svemira, nadzora naoružanja i neširenja oružja; poziva na suradnju EU-a i NATO-a u osiguravanju otpornih, cjenovno pristupačnih i sigurnih mreža velikih brzina koje su u skladu sa sigurnosnim standardima EU-a i nacionalnim sigurnosnim standardima kojima se osiguravaju nacionalne i međunarodne informacijske mreže koje omogućuju šifriranje osjetljivih podataka i komunikacije;

38. pozdravlja dogovor CERT-EU-a i NATO-ove službe za odgovor na računalne incidente (NCIRC) u cilju jamčenja sposobnosti reagiranja na prijetnje u stvarnom vremenu poboljšanjem prevencije, otkrivanja i odgovora na kiberincidente u EU-u i NATO-u; također naglašava važnost povećanja kapaciteta za osposobljavanje u području kiberobrane u okviru informacijskih tehnologija i kibersustava u suradnji s Centrom izvrsnosti za suradnju u području kiberobrane pri NATO-u i Akademijom NATO-a za komunikacije i informacije;

39. poziva na daljnju suradnju EU-a i NATO-a, posebno u pogledu zahtjeva interoperabilnosti kiberobrane, nastojeći postići moguće komplementarnosti i uzajamno korisno jačanje kapaciteta, povezivanjem relevantnih struktura ZSOP-a s NATO-ovom inicijativom Federated Mission Networking te izbjegavanjem udvostručavanja i priznavanjem njihovih odgovornosti; poziva na jačanje EU-ova PESCO-a, Pametne obrane NATO-a, Inicijative povezanih snaga i Zavjeta o obrambenom izdvajanju i promicanje udruživanja i dijeljenja radi postizanja bolje sinergije i učinkovitosti u odnosima između dobavljača i krajnjih korisnika; pozdravlja napredak ostvaren u okviru suradnje EU-a i NATO-a u području kiberobrane, posebno u pogledu razmjene koncepata i doktrina, prekograničnog sudjelovanja u kibervježbama i uzajamnog obavješćivanja posebno o kibernetičkoj dimenziji upravljanja krizama; predlaže uspostavu zajedničkog informacijskog centra EU-a i NATO-a za kiberprijetnje, kao i zajedničke radne skupine za kibersigurnost;

40. poziva na bolju koordinaciju u području kiberobrane među državama članicama, institucijama EU-a, saveznicima NATO-a, UN-om i Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS); u tom pogledu potiče daljnje promicanje mjera OESS-a za izgradnju povjerenja u području kiberprostora i ističe potrebu za razvojem učinkovitih alata međunarodne suradnje kako bi se pružila potpora jačanju izgradnje kapaciteta partnera u kiberprostoru te kako bi se razvile i promicale mjere za izgradnju povjerenja i uključiva suradnja s civilnim društvom i dionicima; pozdravlja važnost koja se pridaje globalnom, otvorenom, slobodnom, stabilnom i sigurnom kiberprostoru u okviru Strategije EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji od 19. travnja 2021.; poziva na aktivno razvijanje uže suradnje s demokracijama istomišljenicama u indo-pacifičkoj regiji kao što su SAD, Južna Koreja, Japan, Indija, Australija i Tajvan radi razmjene znanja i iskustva te informacija o suzbijanju kiberprijetnji; naglašava i važnost suradnje s drugim zemljama, posebno u neposrednom susjedstvu EU-a, kako bi im se pomoglo u izgradnji kapaciteta za obranu od kiberprijetnji; pohvaljuje potporu Komisije programima kibersigurnosti u zemljama zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva; naglašava hitnu potrebu za poštovanjem međunarodnog prava, među ostalim Povelje UN-a u njezinoj cijelosti, i pridržavanjem općepriznatog međunarodnog normativnog okvira za odgovorno ponašanje država te sudjelovanjem u tekućoj raspravi o načinima primjene međunarodnog prava u kiberprostoru u kontekstu UN-a;

41. ističe važnost snažnog partnerstva u području kibersigurnosti s Ujedinjenom Kraljevinom, koja je predvodnica s obzirom na svoj arsenal kiberobrane; poziva Komisiju da istraži mogućnost ponovnog pokretanja postupka u cilju uspostave formalnog i strukturiranog okvira za suradnju u tom području u budućnosti;

42. naglašava potrebu za osiguravanjem mira i stabilnosti u kiberprostoru; poziva sve države članice i EU da pokažu vodstvo tijekom rasprava i inicijativa pod pokroviteljstvom UN-a, među ostalim predlaganjem akcijskog programa, radi zauzimanja proaktivnog pristupa uspostavi međunarodnog regulatornog okvira i podupiranja istinskog promicanja odgovornosti, poštovanjem novih normi i sprječavanjem zlouporabe digitalnih tehnologija te kako bi se promicalo odgovorno ponašanje država u kiberprostoru, nadovezujući se na izvješća o konsenzusu Skupine vladinih stručnjaka UN-a koja je podržala Opća skupština UN-a; pozdravlja preporuke iz završnog izvješća OEWG-a, posebno one o uspostavi akcijskog programa; potiče UN da promiče dijalog među državama, istraživačima, akademskim zajednicama, organizacijama civilnog društva, humanitarnim akterima i privatnim sektorom kako bi postupci oblikovanja politika za nove međunarodne propise bili uključivi; poziva na ubrzanje svih postojećih multilateralnih napora kako normativni i regulatorni okviri ne bi zaostali za tehnološkim razvojem i novim metodama ratovanja; poziva na modernizaciju sustava nadzora naoružanja kako bi se izbjegao nastanak digitalne sive zone; poziva na jačanje mirovnih misija UN-a kapacitetima za kiberobranu u skladu s učinkovitom provedbom njihovih mandata;

43. podsjeća na svoje stajalište o zabrani razvoja, proizvodnje i uporabe potpuno autonomnog oružja kojim se omogućuju napadi bez smislene ljudske kontrole; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika, države članice i Europsko vijeće da donesu zajedničko stajalište o autonomnim oružanim sustavima kojim se osigurava smislena ljudska kontrola nad ključnim funkcijama oružanih sustava; zahtijeva pokretanje međunarodnih pregovora u cilju donošenja pravno obvezujućeg instrumenta kojim bi se zabranilo potpuno autonomno oružje;

44. naglašava važnost suradnje s nacionalnim parlamentima radi razmjene najboljih primjera iz prakse u području kiberobrane;

°

° °

45. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, agencijama EU-a u području obrane i kibersigurnosti, glavnom tajniku NATO-a te vladama i parlamentima država članica.

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	1.7.2021.
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	58 7 3
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Alviina Alametsä, Alexander Alexandrov Yordanov, Maria Arena, Petras Auštrevičius, Traian Băsescu, Anna Bonfrisco, Fabio Massimo Castaldo, Susanna Ceccardi, Włodzimierz Cimoszewicz, Tanja Fajon, Anna Fotyga, Michael Gahler, Sunčana Glavak, Raphaël Glucksmann, Klemen Grošelj, Bernard Guetta, Márton Gyöngyösi, Sandra Kalniete, Dietmar Köster, Stelios Kouloglou, Maximilian Krah, Andrius Kubilius, Ilhan Kyuchyuk, David Lega, Miriam Lexmann, Nathalie Loiseau, Antonio López-Istúriz White, Claudiu Manda, Lukas Mandl, Thierry Mariani, David McAllister, Vangelis Meimarakis, Sven Mikser, Francisco José Millán Mon, Javier Nart, Urmas Paet, Demetris Papadakis, Kostas Papadakis, Tonino Picula, Manu Pineda, Giuliano Pisapia, Thijs Reuten, Jérôme Rivière, María Soraya Rodríguez Ramos, Nacho Sánchez Amor, Isabel Santos, Jacek Saryusz-Wolski, Andreas Schieder, Radosław Sikorski, Jordi Solé, Sergei Stanishev, Tineke Strik, Hermann Tertsch, Hilde Vautmans, Harald Vilimsky, Idoia Villanueva Ruiz, Viola Von Cramon-Taubadel, Witold Jan Waszczykowski, Charlie Weimers, Isabel Wiseler-Lima, Salima Yenbou, Željana Zovko
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Ioan-Rareş Bogdan, Markéta Gregorová, Rasa Juknevičienė, Arba Kokalari, Hannah Neumann, Mick Wallace

 

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

58	+
EPP	Alexander Alexandrov Yordanov, Traian Băsescu, Ioan-Rareş Bogdan, Michael Gahler, Sunčana Glavak, Rasa Juknevičienė, Sandra Kalniete, Arba Kokalari, Andrius Kubilius, David Lega, Miriam Lexmann, Antonio López-Istúriz White, David McAllister, Lukas Mandl, Vangelis Meimarakis, Francisco José Millán Mon, Radosław Sikorski, Isabel Wiseler-Lima, Željana Zovko
S&D	Maria Arena, Włodzimierz Cimoszewicz, Tanja Fajon, Raphaël Glucksmann, Dietmar Köster, Claudiu Manda, Sven Mikser, Demetris Papadakis, Tonino Picula, Giuliano Pisapia, Thijs Reuten, Nacho Sánchez Amor, Isabel Santos, Andreas Schieder, Sergei Stanishev
RENEW	Petras Auštrevičius, Klemen Grošelj, Bernard Guetta, Ilhan Kyuchyuk, Nathalie Loiseau, Javier Nart, Urmas Paet, María Soraya Rodríguez Ramos, Hilde Vautmans
ZELENI	Alviina Alametsä, Markéta Gregorová, Hannah Neumann, Jordi Solé, Tineke Strik, Viola Von Cramon-Taubadel, Salima Yenbou
ID	Anna Bonfrisco, Susanna Ceccardi
ECR	Anna Fotyga, Jacek Saryusz-Wolski, Hermann Tertsch, Witold Jan Waszczykowski
Nezavisni zastupnici	Fabio Massimo Castaldo, Márton Gyöngyösi

 

7	-
ID	Maximilian Krah, Thierry Mariani, Jérôme Rivière
GUE/NGL	Manu Pineda, Idoia Villanueva Ruiz, Mick Wallace
Nezavisni zastupnici	Kostas Papadakis

 

3	0
ID	Harald Vilimsky
ECR	Charlie Weimers
GUE/NGL	Stelios Kouloglou

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

 

 

• [1] SL L 194, 19.7.2016., str. 1.
• [2] SL L 151, 7.6.2019., str. 15.
• [3] SL C 28, 27.1.2020., str. 57.
• [4] Direktiva 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti (SL L 216, 20.8.2009., str. 76.).