IZVJEŠĆE o jačanju transparentnosti i integriteta u institucijama EU-a uspostavljanjem neovisnog tijela EU-a za etička pitanja

28.7.2021 - (2020/2133(INI))

Odbor za ustavna pitanja
Izvjestitelj: Daniel Freund
Izvjestitelj za mišljenje (*):
Stéphane Séjourné, Odbor za pravna pitanja
(*) Pridruženi odbor – članak 57. Poslovnika

PR_INI

SADRŽAJ

Stranica

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

OBRAZLOŽENJE

PRILOG: POPIS SUBJEKATA ILI OSOBA OD KOJIH JE IZVJESTITELJ PRIMIO INFORMACIJE

MIŠLJENJE ODBORA ZA PRAVNA PITANJA

MIŠLJENJE ODBORA ZA PRORAČUNSKI NADZOR

MIŠLJENJE ODBORA ZA EKONOMSKU I MONETARNU POLITIKU

MIŠLJENJE ODBORA ZA PREDSTAVKE

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE

 

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o jačanju transparentnosti i integriteta u institucijama EU-a uspostavljanjem neovisnog tijela EU-a za etička pitanja

(2020/2133(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju 2019. ­ 2024., predstavljene 10. rujna 2019.,

– uzimajući u obzir mandatno pismo koje je 1. prosinca 2019. predsjednica Komisije uputila Věri Jourovoj, kandidatkinji za potpredsjednicu za vrijednosti i transparentnost,

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o transparentnosti, odgovornosti i integritetu u institucijama EU-a[1],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2020. o analizi europskih izbora[2],

– uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 9.,10., 13., 14., 15., 16. i 17.,

– uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 223. stavak 2. te članke 245. i 295.,

– uzimajući u obzir Akt o izboru zastupnika u Europskom parlamentu neposrednim općim izborima („Izborni akt”), priložen izmijenjenoj Odluci Vijeća od 20. rujna 1976.,

– uzimajući u obzir nacrt međuinstitucijskog sporazuma Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o obveznom registru transparentnosti,

– uzimajući u obzir Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 13/2019 o etičkim okvirima institucija EU-a nad kojima je provedena revizija,

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća o tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 13/2019,

– uzimajući u obzir svoju Odluku od 28. rujna 2005. o usvajanju Statuta zastupnika u Europskom parlamentu (2005/684/EZ, Euratom)[3],

– uzimajući u obzir Poslovnik Europskog parlamenta, a posebno njegove članke 2., 10. i 11., članak 176. stavak 1., Prilog I. članke 1., 2. i 3., članak 4. stavak 6., članke 5. i 6. te Prilog II.,

– uzimajući u obzir godišnja izvješća Savjetodavnog odbora o ponašanju zastupnika,

– uzimajući u obzir godišnja izvješća o primjeni Kodeksa ponašanja članova Europske komisije, uključujući mišljenja neovisnog etičkog povjerenstva,

– uzimajući u obzir preporuke Europskog ombudsmana iz zajedničke istrage o žalbama 194/2017/EA, 334/2017/EA i 543/2017/EA o načinu na koji Europska komisija rješava zapošljavanje bivših povjerenika po isteku mandata, ulozi bivšeg predsjednika Komisije i ulozi njezina Etičkog povjerenstva,

– uzimajući u obzir preporuke Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Skupine država protiv korupcije pri Vijeću Europe (GRECO) i raznih nevladinih organizacija,

– uzimajući u obzir Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjete zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica, osobito njegove članke 11., 11.(a), 12., 12.(a), 12.(b), 13., 15., 16., 17., 19., 21.(a), 22.(a), 22.(c), 24., 27. i 40.,

– uzimajući u obzir ovlasti i odgovornosti Odbora za pravna pitanja Europskog parlamenta, navedene u Prilogu VI. Poslovnika,

– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

– uzimajući u obzir mišljenja Odbora za pravna pitanja, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za predstavke,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9-0260/2021),

A. budući da je u UEU-u utvrđeno da „Unija poštuje načelo jednakosti svojih građana kojima njezine institucije, tijela i agencije posvećuju jednaku pozornost.”; budući da to podrazumijeva da se javne odluke donose u interesu općeg dobra;

B. budući da je Ugovorima uspostavljen sustav podjele ovlasti među institucijama Unije kojim se svakoj instituciji dodjeljuje njezina uloga u institucionalnom ustrojstvu Unije i u obavljanju zadaća koje su joj povjerene;

C. budući da, iako svaka institucija EU-a ima pravo na organizacijski suverenitet, sve institucije EU-a moraju zadovoljiti najviše standarde neovisnosti i nepristranosti;

D. budući da se UEU-om i UFEU-om utvrđuje okvir upravljanja EU-om temeljen na podjeli vlasti, utvrđivanjem zasebnih prava i obveza za svaku instituciju;

E. budući da su neovisnost, transparentnost i odgovornost javnih institucija i njihovih izabranih predstavnika, povjerenika i dužnosnika od iznimne važnosti za promicanje povjerenja građana, koje je neophodno za legitimno funkcioniranje demokratskih institucija;

F. budući da su etički standardi koji se primjenjuju na institucije EU-a u mnogim aspektima ispred onih koji se primjenjuju na ekvivalentne nacionalne institucije, no ne provode se na zadovoljavajući način;

G. budući da bi se provedba etičkog okvira mogla unaprijediti;

H. budući da je povjerenje građana u javne institucije i postupke donošenja odluka temelj svake demokratske vlasti, a postiže se vođenjem primjerom, integritetom, transparentnošću, odgovornošću i održavanjem najviših standarda etičkog ponašanja;

I. budući da je nepostojanje neopravdanog utjecaja interesnih skupina, uključujući osiguravanjem plaćenih aktivnosti za zastupnike u Europskom parlamentu, darova ili poziva na putovanja, stvaranja očekivanja za buduće zaposlenje po isteku mandata zastupnika ili završetku obnašanja dužnosti službenika i neopravdane uporabe informacija ili kontakata, ključno za osiguravanje da na demokratske procese ne utječu privatni interesi i da se u potpunosti poštuju prava građana;

J. budući da manjkavosti sadašnjeg etičkog okvira EU-a uglavnom proizlaze iz činjenice da se oslanja na samoregulatorni pristup, nepostojanja kaznenog prava EU-a te nedovoljnih ljudskih i financijskih resursa i nadležnosti za provjeru informacija; budući da daljnji razvoj etičkog okvira EU-a mora imati jasnu pravnu osnovu uz istodobno poštovanje podjele vlasti utvrđene u Ugovorima; budući da bi osnivanje neovisnog etičkog tijela moglo doprinijeti jačanju povjerenja u institucije EU-a, kao i njihovog demokratskog legitimiteta;

K. budući da su se posljedično pojavili slučajevi problematičnog ponašanja; budući da svaki slučaj neetičnog ponašanja i neodgovarajuće reakcije institucija EU-a ugrožava povjerenje europskih građana u institucije EU-a i ozbiljno doprinosi šteti ugledu Europske unije;

L. budući da je fenomen tzv. „rotirajućih vrata” osobito u porastu; budući da su velik broj povjerenika i trećinu onih koji su bili zastupnici u Europskom parlamentu od 2014. do 2019. zaposlile organizacije koje se navode u Registru transparentnosti EU-a; budući da to predstavlja rizik od sukoba interesa s legitimnim područjima nadležnosti država članica i institucijama EU-a, rizik od otkrivanja ili zlouporabe povjerljivih informacija i rizik od toga da se bivši članovi osoblja koriste osobnim kontaktima i prijateljstvima s bivšim kolegama u svrhu lobiranja;

M. budući da su postojeći okviri etičkih standarda prilagođeni posebnostima svake institucije EU-a, što dovodi do različitih postupaka i razina provedbe čak i istog Pravilnika o osoblju EU-a u različitim institucijama, agencijama i tijelima EU-a, čime se stvara složen sustav zbog kojega pravila teško shvaćaju građani EU-a, a i oni koji ta pravila moraju poštovati;

N. budući da Europski revizorski sud u tematskom izvješću br. 13/2019 navodi da u mnogim područjima postoje dobri razlozi za usklađivanje pristupa rješavanju etičkih pitanja unutar institucija EU-a; budući da su Europski ombudsman i Europski revizorski sud opetovano ukazivali na velike propuste u politikama institucija EU-a koje se odnose na sprečavanje sukoba interesa; budući da su i Europski ombudsman i Europski revizorski sud izrazili posebnu zabrinutost zbog nedostatka zajedničkog etičkog okvira EU-a s jasno utvrđenim postupcima i kanalima za prijavljivanje; budući da je taj problem osobito vezan uz rad predstavnikâ država članica u Vijeću, koje treba rješavati sukobe interesa na visokoj razini te pitanja rotirajućih vrata i pravila transparentnosti; budući da etička pravila EU-a nisu usklađena sa Smjernicama OECD-a za sprečavanje sukoba interesa u javnim službama;

O. budući da je primjer „Haute Autorité pour la Transparence de la Vie Publique” u Francuskoj pokazao da je jedinstveno i neovisno tijelo odgovorno za praćenje i provedbu etičkih pravila te za sankcioniranje povreda spomenutih pravila primjenjivih na javna tijela moćan instrument kojim se može postići dugoročno smanjenje neetičnog ponašanja;

P. budući da je ravnoteža ovlasti dodijeljenih institucijama temeljno jamstvo građanima EU-a utvrđeno Ugovorima;

Q. budući da je u skladu s doktrinom Meroni, koju je utvrdio Sud Europske unije, nadležnosti institucija EU-a moguće delegirati vanjskim tijelima, uključujući i kad se te nadležnosti još ne izvršavaju; budući da, prema Sudu EU-a, svako delegiranje ovlasti mora biti ograničeno i može se odnositi isključivo na jasno određene ovlasti, čija uporaba mora u biti u potpunosti podložna nadzoru delegirajućih institucija i ne može se odnositi na diskrecijske ovlasti koje uključuju bilo kakve političke prosudbe, kako se ravnoteža ovlasti među institucijama ne bi dovela u pitanje;

R. budući da, u skladu s načelom dodjele, institucije ne mogu na temelju međuinstitucijskog sporazuma delegirati ovlasti koje same ne posjeduju, primjerice u slučajevima kad su te ovlasti Ugovorima dodijeljene Europskom revizorskom sudu ili su i dalje u nadležnosti država članica;

S. budući da su tijekom ispitivanja mogućih sukoba interesa kandidatâ za povjerenike 2019. članovi Odbora za pravna pitanja istaknuli ozbiljne nedostatke postojećeg postupka; budući da ta ograničenja uključuju pristup samo ograničenom rasponu informacija, nedostatak vremena za ispitivanje, nepostojanje istražnih ovlasti i nedostatak potpore stručnjaka; budući da se člankom 17. stavkom 3. UEU-a predviđa da se povjerenici Europske komisije moraju birati „među osobama čija je neovisnost neupitna”;

T. budući da je potreban daljnji razvoj postojećeg strogog etičkog okvira za povjerenike kako bi se popunile postojeće rupe u zakonodavstvu poput nepostojanja statuta povjerenika; naglašava da je taj proces usko povezan s parlamentarnim temeljitim ispitivanjem i nadzorom te smatra da je statut povjerenika potrebno izraditi u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i poziva Komisiju da predstavi prijedlog;

U. budući da su svi vodeći kandidati na europskim izborima 2019. podržali osnivanje neovisnog etičkog tijela zajedničkog svim institucijama EU-a; budući da je predsjednica Komisije u svojim političkim smjernicama podržala njegovo osnivanje;

V. budući da je sloboda mandata zastupnika u Europskom parlamentu u interesu građana koje zastupaju;

W. budući da je jedna od primarnih funkcija Parlamenta, kao što je utvrđeno UEU-om, vršenje političkog nadzora;

X. budući da se na osoblje u institucijama EU-a primjenjuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeti zaposlenja koji se primjenjuju na ostale službenike Europske unije;

1. smatra da bi jedinstveno neovisno etičko tijelo EU-a moglo bolje osigurati dosljednu i cjelovitu provedbu etičkih standarda u svim institucijama EU-a kako bi se osiguralo da se javne odluke donose u cilju općeg dobra i očuvanja povjerenja građana u institucije EU-a; predlaže sklapanje međuinstitucijskog sporazuma temeljenog na članku 295. UFEU-a kako bi se osnovalo neovisno tijelo EU-a za etička pitanja Parlamenta i Komisije i omogućilo sudjelovanje svim institucijama, agencijama i tijelima EU-a, kao i da to tijelo omogućuje osposobljavanje i aktivno usmjeravanje za uključene institucije, agencije i tijela;

Načela

2. smatra da odredbe iz tog međuinstitucijskog sporazuma moraju poštovati sljedeće odredbe ii načela:

(a) načelo dobrog financijskog upravljanja, osiguravanje učinkovitog i djelotvornog upravljanja resursima Unije;

(b) načela dodjeljivanja i podjele vlasti;

(c) slobodu izbora zanimanja i pravo na rad, kao što je utvrđeno u članku 15. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

(d) vladavinu prava i temeljna načela EU-a poput pretpostavke nedužnosti, prava na saslušanje i načela zakonitosti i proporcionalnosti,

(e) Statut zastupnika i posebno slobodu mandata sadržanu u njegovom članku 2.,

(f) izbjegavanje udvostručavanja ili ugrožavanja rada Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO), Europskog ombudsmana, Europskog revizorskog suda i Suda EU-a,

(g) pravo Europskog parlamenta na istragu, koje je utvrđeno u članku 226. UFEU-a;

3. smatra da bi se u pogledu obuhvata dužnosti, uključujući dužnosti nadzora i istrage, tijelo trebalo oslanjati na postojeće ovlasti institucija da od svojih članova traže informacije ili na pristanak nacionalnih tijela da podjele informacije; naglašava da će predsjednik Parlamenta, kolegija Komisije ili odgovarajuće tijelo uključene institucije zadržati ovlast donošenja konačne odluke do moguće revizije pravilâ;

4. smatra da bi se postupkom koji slijedi neovisno etičko tijelo EU-a trebala osigurati odgovarajuća razina transparentnosti, istovremeno štiteći postupovna jamstva, kao što je to utvrđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, i da bi u međuinstitucijski sporazum trebalo uključiti postupovna pravila i odgovarajući protokol za zaštitu podataka, koji se odnosi na postojeću pravnu stečevinu načela postojećih etičkih tijela EU-a, kao i na zajedničke vrijednosti EU-a (članak 2. UEU-a), prava određenog pojedinca na saslušanje i na žalbu, obvezu surađivanja i zahtjeva u pogledu objavljivanja;

Područje primjene i mandat

5. smatra da bi novom etičkom tijelu EU-a trebalo delegirati niz dogovorenih zadataka predlaganja i savjetovanja o etičkim pravilima za povjerenike, zastupnike u Europskom parlamentu i osoblje uključenih institucija prije, tijekom i, u nekim slučajevima nakon isteka mandata ili završetka službe, u skladu s primjenjivim pravilima, uključujući:

(a) Statut članova Europskog parlamenta (članci 2. i 3.),

(b) Poslovnik Europskog parlamenta (članci 2., 10. (stavci 5., 6. i 7.), članak 11., članak 176. stavak 1., Prilog I. (članci 1. – 8.) te Prilog II.,

(c) Poslovnik Komisije (članak 9.), njezin Kodeks ponašanja (članci 2. – 13. i Prilog II.) i Odluka od 25. studenoga 2014. o objavi informacija o sastancima održanima između članova Komisije i organizacija ili samozaposlenih osoba, te ista odluka koja se odnosi na njihove glavne direktore,

(d) Pravilnik o osoblju, članci 11., 11.(a), 12., 12.(a), 12.(b), 13., 15., 16., 17., 19., 21.(a), 22., 22.(a), 22.(c), 24., 26., 27. i 40., 43., 86., 90., 91.a i Prilog IX., koji se mutatis mutandis primjenjuje na sve osoblje zaposleno u agencijama koje su potpisnice međuinstitucijskog sporazuma,

(e) međuinstitucijski sporazum o obveznom registru transparentnosti;

6. smatra da bi, u skladu s mjerodavnim propisima, taj sporazum trebao biti obvezujući za zastupnike i članove osoblja uključenih institucija prije, tijekom i nakon isteka mandata ili završetka službe; smatra da bi se to trebalo primjenjivati na zastupnike u Europskom parlamentu, povjerenike i sve članove osoblja EU-a na koje se odnosi Pravilnik o osoblju;

7. podsjeća da bi se, u pogledu pojedinaca na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju, nadležnost mogla delegirati neovisnom etičkom tijelu EU-a putem odredbi iz članka 2. stavka 2. ili članka 9. stavka 1. ili oba članka koje to omogućuju, a odnosilo bi se na praćenje i provedbu etičkih obveza, dok bi ostale profesionalne obveze i dalje provodila tijela za imenovanje;

8. ustraje u tome da bi međuinstitucijski sporazum trebao biti otvoren za sudjelovanje svim institucijama i tijelima EU-a; ukazuje na to da bi suzakonodavci mogli odlučiti obvezati agencije putem njihovih osnivačkih uredba; smatra da bi međuinstitucijski sporazum trebao etičkom tijelu omogućiti razmjenu informacija s nacionalnim tijelima kad je to nužno za obavljanje njegovih zadaća, s time da je tim informacijama dužno upravljati s jednakom razinom povjerljivosti kao i tijelo iz kojeg su one potekle, primjerice poreznim podacima, zemljišnim knjigama i podacima u posjedu nacionalnih etičkih tijela, i istražiti najbolje prakse i istorazinske ocjene; smatra da bi, u slučaju kad je to relevantno za obavljanje njegovih zadaća, i ako se ne dovode u pitanje opća načela navedena u stavku 2., neovisno etičko tijelo trebalo moći surađivati i razmjenjivati informacije s relevantnim tijelima EU-a poput OLAF-a i EPPO-a, Ombudsmana i Europskog revizorskog suda, u okviru njihovih mandata;

Nadležnosti i ovlasti

9. smatra da bi, ne dovodeći u pitanje ravnotežu među institucijama utvrđenu u Ugovorima, sve uključene institucije trebale, u okviru svoje postupovne autonomije, etičkom tijelu EU-a povjeriti, s jedne strane, prevencijsku ulogu u pogledu širenja svijesti i pružanja smjernica o etičkim pitanjima, a s druge strane, ulogu osiguravanja usklađenosti i provedbe uz mogućnost davanja preporuka o etičkim pitanjima, uključujući sukobe interesa; smatra da bi ovlasti donošenja odluka trebale ostati u domeni pripadajuće institucije sve dok se etičkom tijelu EU-a ne povjere ovlasti donošenja odluka na odgovarajućoj pravnoj osnovi; podsjeća da bi zadaće etičkog tijela EU-a bile ograničene na usuglašeni niz zadataka koje su mu delegirale uključene institucije i time ne se bi dovodile u pitanje te bi potpuno poštovale nadležnosti OLAF-a, EPPO-a i nacionalnih jurisdikcija povezanih sa svakim kršenjem zakona u njihovoj nadležnosti; naglašava da bi u svrhu nadzora integriteta Parlament trebao redovito naručivati izradu studija kojima se utvrđuje integritet s nizom dobro utvrđenih ciljeva i pokazatelja uspješnosti, kao i izvješćem o postignutom napretku;

10. smatra da bi taj nadzorni kapacitet trebao uključivati, među ostalim, mogućnost provjere vjerodostojnosti izjave o financijskim interesima, koju bi fizičke osobe trebale predavati izravno etičkom tijelu EU-a, pored Parlamenta u slučaju kandidata za povjerenike, s ciljem osiguranja najbržeg mogućeg dolaska do osoba odgovornih za demokratski i/ili javni nadzor, kao što je to propisano primjenjivim pravilima, postupanje u slučaju sukoba interesa, pravila vezana uz aktivnosti lobiranja, praćenje obveza u pogledu transparentnosti, uključujući u zakonodavnom postupku, i nadzor poštovanja obveza transparentnosti i pravila „rotirajućih vrata” te općenitije, nadzor poštovanja svih odredbi kodeksa ponašanja i primjenjivih pravila o transparentnosti, etici i integritetu;

11. konstatira da pojedini zakonodavni i drugi propisi tijela i institucija EU-a sadržavaju različite definicije pojma „sukob interesa”; primjećuje da se definicija mijenja ovisno o kontekstu i da potpuna transparentnost nužno ne jamči nepostojanje bilo kakvog sukoba interesa niti je garancija da će se povjerenje javnosti dobiti ili povećati; napominje da su provedba etičkih pravila i javna odgovornost za sukobe interesa preduvjet za povjerenje građana u javne institucije;

12. podsjeća na važnost razlikovanja sukoba interesa koji se javlja tijekom izvršavanja funkcije i onog koji se javlja kasnije i između radnji koje su odobrene ako ih se prijavi i radnji koje uopće nisu odobrene;

13. naglašava da je Europski parlament uspostavio Savjetodavni odbor o ponašanju zastupnika kao nadležno tijelo za savjetovanje zastupnika o tumačenju i provedbi Kodeksa ponašanja; nadalje primjećuje da Savjetodavni odbor preispituje i navodna kršenja Kodeksa ponašanja te savjetuje predsjednika o eventualnim mjerama koje treba poduzeti; smatra da bi Europski parlament trebao služiti kao primjer u pogledu etičkih pravila i njihove provedbe;

14. smatra da bi se etičkom tijelu EU-a mogle prenijeti i ovlasti nad obvezama koje donosi registar transparentnosti te da je potrebno planirati bolju zaštitu zviždača i bolje upravljanje sukobima interesa u slučajevima korupcije i prevare;

15. smatra da bi etičko tijelo EU-a trebalo dobiti zadaću izrade javnog portala EU-a s relevantnim informacijama o etičkim pravilima, izvješćima o najboljim praksama, istraživanjima i statistikama te bazom podataka koja sadrži izjave o financijskim interesima svih uključenih institucija;

16. naglašava da neovisna etička tijela EU-a trebaju imati pravo započeti istragu na vlastitu inicijativu i na licu mjesta provesti istrage temeljene na zapisima i na prikupljenim informacijama ili informacijama primljenim od trećih strana poput novinara, medija, nevladinih organizacija, zviždača, civilnog društva ili Europskog ombudsmana; ustraje u tome da se svaka treća strana koja u dobroj vjeri uputi pitanje neovisnom etičkom tijelu mora zaštititi, a njezin identitet ostati anoniman; smatra da, kad pokrene istragu na vlastitu inicijativu, tijelo mora povjerljivom porukom obavijestiti dotičnu osobu i tijelo odgovorno za primjenu sankcija u odgovarajućim institucijama; smatra da u tom slučaju odgovarajuće tijelo te institucije, agencije ili tijela može zahtijevati da tijelo pruži objašnjenje;

17. naglašava da su traženje poreznih dokumenata i bankovnih evidencija intervencije u privatnom pravu za koje moraju postojati ozbiljne optužbe u nadležnosti OLAF-a;

18. naglašava potrebu tijela da zaštiti zviždače, osobito europske javne dužnosnike, kako bi mogli izraziti svoju zabrinutost zbog mogućih kršenja pravila bez straha od odmazde; predlaže, u tom pogledu, da bi tijelo trebalo nadzirati unutarnje i povjerljive mehanizme žalbi prema Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika; naglašava da će samo sigurno i zaštitno radno okruženje javnim dužnosnicima omogućiti da izraze svoju zabrinutost i time pomognu da rad neovisnog etičkog tijela bude djelotvoran;

19. vjeruje da bi tijelo, kako bi bilo potpuno djelotvorno, trebalo objediniti funkcije postojećih organa odgovornih za etiku; smatra da bi tijelo trebalo savjetovati zastupnike u Europskom parlamentu ili povjerenike kad traže smjernice o etičkim pitanjima; smatra da bi tijelo trebalo izdavati preporuke za sankcije tijelu za imenovanje u pogledu etičkih obveza za osoblje, te da bi, u pogledu zastupnika u Europskom parlamentu i povjerenikâ, tijelo trebalo izdavati preporuke odgovornim tijelima uključenih institucija; predlaže da etičko tijelo izdaje preporuke koje mogu služiti kao presedani za jednake ili slične slučajeve; smatra da će se na taj način osigurati učinkovitost, dosljednost i predvidljivost te značajno smanjiti radno opterećenje, posebno u pogledu pitanja osoblja u brojnim sličnim slučajevima;

20. smatra da bi etičko tijelo EU-a trebalo promicati integritet i da bi mu se trebale povjeriti savjetodavne zadaće u cilju pružanja pouzdanih i provjerenih savjeta svim pojedincima i/ili institucijama u njegovoj nadležnosti koji zatraže tumačenje etičkog standarda vezanog uz primjereno ponašanje u određenom slučaju; smatra da bi, u cilju osiguranja dosljedne primjene etičkih standarda i predvidljivosti, savjeti trebali biti obvezujući za neovisno etičko tijelo EU-a u pogledu njegovog stajališta o istoj temi;

21. podsjeća da je potvrda Odbora za pravna pitanja o nepostojanju sukoba interesa ključan preduvjet za imenovanje kandidatâ za povjerenike te da Odbor za pravna pitanja ima jasne ovlasti odbiti kandidate za povjerenike ako je utvrđen sukob interesa;

22. podsjeća da Parlament može povući povjerenje pojedinom povjereniku Komisije, nakon čega predsjednik Komisije traži ostavku tog povjerenika ili Parlamentu na sljedećoj sjednici daje razloge svog odbijanja podnošenja ostavke, u skladu s točkom 5. Međuinstitucijskog sporazuma od 20. studenoga 2010.;

23. smatra da je pregled izjava kandidatâ za povjerenike s ciljem da se dođe do zaključka o postojanju sukoba interesa od fundamentalne institucionalne i demokratske važnosti te bi mu trebalo pristupiti s krajnjom pažnjom, predanošću i osjećajem odgovornosti, uz pomoć potpuno objektivnog, demokratskog i neovisnog tumačenja; smatra da bi se pravila o ispitivanju mogućih sukoba interesa trebala primjenjivati i na izjavu izabranog predsjednika Europske komisije;

24. naglašava da odluka o sukobima interesa kandidatâ za povjerenika prije saslušanja ostaje demokratska i institucionalna nadležnost Odbora Parlamenta za pravna pitanja; u tom pogledu naglašava da bi buduće neovisno etičko tijelo EU-a trebalo dobiti odgovarajuće istražne ovlasti, kao i ovlasti da zahtijeva pristup administrativnim ispravama kako bi mu se omogućilo provođenje dobro obrazloženih i dobro dokumentiranih procjena; naglašava potrebu da se pri provjeri slučajeva sukoba interesa u potpunosti poštuju pravila o povjerljivosti, privatnosti i zaštiti osobnih podataka; smatra da bi Odboru za pravna pitanja trebalo dati više vremena te da bi, uz puno zadržavanje njegove nadležnosti u tom području, o postojanju sukoba interesa kandidatâ za povjerenike trebao donositi odluke nakon što dobije neobvezujuće, precizne i obrazložene preporuke takvog neovisnog etičkog tijela EU-a, koje bi ga na taj način ojačalo u njegovu djelovanju; smatra da bi Odbor za pravna pitanja u konačnici trebao održati raspravu o preporukama neovisnog etičkog tijela EU-a; smatra da bi te preporuke trebale biti objavljene zajedno s izjavama o financijskim interesima kandidatâ za povjerenike; smatra da bi se, osim što Odbor za pravna pitanja provjerava izjave kandidatâ za povjerenike, ispitivanje sukoba interesa općenito trebalo provoditi prije, tijekom i nakon javne službe ili zaposlenja za sve institucije, tijela, urede i agencije Unije; smatra nadalje da ga treba opremiti s dovoljno sredstava, alata i vještina da pronađe i unakrsno provjeri potrebne informacije te, prema potrebi, zatraži dodatne informacije;

Sastav

25. smatra da bi se etičko tijelo trebalo sastojati od devet članova, i to tri po izboru Komisije, tri po izboru Parlamenta, dok bi preostala tri člana bila imenovana de jure iz redova bivših sudaca Suda Europske unije, Revizorskog suda i bivših ombudsmana EU-a; smatra da bi se, kad je riječ o pitanjima osoblja, trebali uključiti predstavnici osoblja iz institucije dotične osobe; naglašava da se Prilog II. Pravilnika o osoblju treba na odgovarajući način izmijeniti;

26. smatra da njegovi članovi moraju biti neovisni i odabrani na temelju svojih kompetencija, iskustva i profesionalnih kvaliteta, ali i osobnog integriteta, pri čemu moraju dokazati besprijekorno etičko ponašanje i dostaviti izjavu o nepostojanju sukoba interesa; smatra da bi sastav tog tijela trebao biti rodno uravnotežen; naglašava da svi članovi moraju biti neovisni u obavljanju svojih dužnosti; smatra da bi se članovi trebali birati na razdoblje od šest godina, a trećina obnavljati svake dvije godine;

27. zahtijeva da službenik za etička pitanja preuzme provjeru izjava kandidatâ; smatra da bi članovi trebali djelovati u duhu suradnje i dosljednosti u svojim analizama i preporukama; poziva na jamstvo rodne ravnoteže u sastavu tijela;

28. smatra da bi sastav etičkog tijela trebao biti popraćen okvirom za izvršavanje mandata, kao i postupkom za okončanje mandata;

29. predlaže, u cilju osiguranja široke potpore, da Parlament bira članove tijela uz potporu velike većine, što je vjerojatno slično postupku za članove Tijela za europske političke stranke i europske političke zaklade ili odlukama u vezi s Nagradom „Saharov”;

30. predlaže da svaka institucija pri odabiru članova posebno uzme u obzir bivše suce Suda Europske unije, bivše predsjednike OLAF-a i Revizorskog suda, bivše ili sadašnje članove najviših sudskih tijela država članica, bivše zastupnike u Europskom parlamentu, bivše članove osoblja institucija i tijela koji imaju predstavnike u tom tijelu, bivše ombudsmane EU-a te članove etičkih tijela u državama članicama; predlaže, nadalje, da spomenuto tijelo iz redova svojih članova odabere predsjednika i dva potpredsjednika; naglašava da to ne dovodi u pitanje pravo osoblja da samostalno organizira svoje predstavnike vezano uz pitanja osoblja;

31. naglašava potrebu za osiguravanjem raznolikosti u pogledu pozadine članova i neovisnog stručnog znanja; predlaže ograničavanje sudjelovanja bivših zastupnika u Europskom parlamentu i povjerenika na trećinu sastava tijela;

32. ustraje u tome da članovi tog tijela imaju na raspolaganju tajništvo, uz ljudske, materijalne i financijske resurse koji odgovaraju njegovom mandatu i zadaćama, uključujući službenika za etiku, odgovornog za etičku izobrazbu i pružanje savjeta unutar neovisnog etičkog tijela EU-a; smatra da bi se objedinjavanjem proračuna i osoblja trenutno dodijeljenih različitim etičkim tijelima EU-a poboljšala učinkovitost u korištenju resursa te bi se mogli smanjiti troškovi;

Postupci

33. vjeruje da bi uspostava etičkog tijela EU-a trebala doprinijeti stvaranju institucionalne kulture temeljene na prevenciji, potpori i transparentnosti; predlaže, u tu svrhu, pristup koji bi se sastojao od dva koraka, pri čemu bi etičko tijelo EU-a, u slučaju da sazna za povredu ili moguću povredu etičkih pravila, do određenog roka prvo preporučilo mjere kojima bi se stalo na kraj toj povredi; smatra da bi se u tom prvom preventivnom koraku trebali zajamčiti povjerljivost i tajnost te pravo osobe da bude saslušana i da odbije optužbe; predlaže da u slučaju da dotični pojedinac odbije poduzeti prikladne radnje i povreda se nastavi, etičko tijelo EU-a treba dati obrazloženu preporuku za mjera sankcija i proslijediti sve relevantne informacije o slučaju nadležnom tijelu koje će odlučiti kako postupiti vezano uz preporuku u roku od 20 radnih dana;

34. smatra da bi na kraju tog razdoblja trebala biti objavljena obrazložena preporuka neovisnog etičkog tijela ne dovodeći u pitanje Opću uredbu o zaštiti podataka i osobna prava, zajedno s odlukom nadležnog tijela, koje bi trebalo dati objašnjenje ako se preporuke ne slijede u potpunosti; smatra da bi, kao prva mjera, objava ili prosljeđivanje preporuka i odluka mogli sami po sebi predstavljati sankciju; ističe da takvo tijelo ne može zamijeniti Sud Europske unije; predlaže da, u iznimnim slučajevima, kad nadležno tijelo valjano opravda da mu je potrebno više vremena za istraživanje slučaja, može tražiti od etičkog tijela da produži svoj rok za donošenje odluke za najviše 20 radnih dana; smatra da bi se taj pristup u dva koraka trebao primjenjivati kad ne postoje opravdani razlozi za sumnju da je pojedinac postupao u zloj vjeri te preporučuje da se svako namjerno kršenje propisa, krajnja nepažnja, prikrivanje dokaza, nepoštovanje ili nesuradnja smatraju otežavajućim čimbenicima u odnosu na preporuke za sankcije, čak i nakon prestanka same povrede;

35. poziva na donošenje jasnih odredbi kojima se dotičnoj osobi daje pravo na žalbu na svaku takvu odluku predsjednika uz potpuno poštovanje temeljnih načela vladavine prava;

36. vjeruje da bi u pravilu etičko tijelo EU-a trebalo odlučivati običnom većinom svojih članova;

37. ustraje u obvezi primjene postupaka utvrđenih ugovorima, kao što je prijenos istraga Europskog revizorskog suda OLAF-u i Sudu Europske unije;

Opće odredbe

38. smatra da bi etičko tijelo EU-a trebalo provesti istraživanja i sastaviti godišnje statističke podatke o izjavama o financijskim interesima, slučajevima rotirajućih vrata i drugim relevantnim podacima te objaviti godišnje izvješće s podacima o ispunjenju svojih zadataka i, prema potrebi, preporukama za poboljšanje etičkih standarda, koje se podnosi Parlamentu; preporučuje da se u godišnje izvješće uključi broj istraženih slučajeva, institucije iz kojih su pojedinci dolazili, vrsta povreda, vrijeme trajanja postupaka, vremenski okvir u kojem je povreda prekinuta, razmjer izrečenih sankcija i preporuke;

39. smatra da bi međuinstitucijski sporazum trebao sadržavati odredbu o preispitivanju kako bi se osiguralo da najkasnije dvije godine nakon njegova osnivanja institucije sudionice mogu usvojiti procjenu njegovih aktivnosti, uključujući analizu funkcioniranja pravila i postupaka te stečeno iskustvo u njihovoj primjeni; naglašava, posebno, da bi se ta odredba o preispitivanju trebala usredotočiti na procjenu djelotvornosti provedbe mandata etičkog tijela EU-a te da bi procjena Parlamenta trebala u obzir uzeti informacije primljene od samog etičkog tijela;

40. smatra da bi novo etičko tijelo EU-a trebalo imati nadležnost da svojim prijedlozima doprinese razvoju i periodičkom ažuriranju zajedničkog etičkog okvira za institucije EU-a, uključujući zajednička pravila i zajednički model izjava o financijskim interesima u strojno čitljivom formatu te prijedlog za izmjenu svojih nadležnosti i njegovo podnošenje Europskom parlamentu; smatra da bi se etički standardi svih institucija, agencija i tijela trebali uskladiti što je prije moguće; smatra da bi statut povjerenikâ trebalo sastaviti u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

41. predlaže da neovisno etičko tijelo radi na uspostavi zajedničke definicije sukoba interesa za institucije EU-a na temelju najviših standarda; naglašava da mnoge države članice imaju zahtjevna pravila; napominje definiciju sukoba interesa OECD-a: situacija u kojoj „pojedinac ili poduzeće (bilo privatno ili državno) ima mogućnost iskoristiti svoj profesionalni ili službeni položaj na neki način za osobnu korist ili korist poduzeća”;

42. poziva na potpunu transparentnost u pogledu svih sastanaka koje organizira i u koje je uključeno etičko tijelo s privatnim subjektima i njihovim predstavnicima, uključujući i profitne i neprofitne organizacije;

43. ustraje na tome da, ne dovodeći u pitanje nadležnosti Parlamenta iz stavka 24., preporuke etičkog tijela EU-a trebaju biti valjano opravdane, dobro dokumentirane i dostupne članu ili članu osoblja i instituciji na koje se odnose; smatra da bi se uključene institucije trebale obvezati da će u potpunosti surađivati ​​u svim postupcima iz područja primjene usuglašenog međuinstitucijskog sporazuma, a posebno da će neovisnom etičkom tijelu EU-a dostavljati sve informacije i dokumente potrebne za odgovarajući nadzor etičkih pravila; ističe da bi aktivnosti etičkog tijela bile podložne mogućim pritužbama Europskom ombudsmanu te da bi odluke uključenih institucija na temelju preporuka i dalje bile podložne preispitivanju ​​pred Sudom EU-a;

44. smatra da bi poboljšanje integriteta, transparentnosti i odgovornosti, kao i najviših standarda etičkog ponašanja u institucijama EU-a i u postupcima donošenja odluka EU-a, trebalo biti među temama rasprave u okviru Konferencije o budućnosti Europe; ističe da je ovo prilika za građane EU-a da raspravljaju o reviziji Ugovora te da bi to osiguralo jasnu pravnu osnovu za uvođenje takvog neovisnog etičkog tijela EU-a za sve institucije redovnim zakonodavnim postupkom;

45. poziva da neovisno etičko tijelo bude primjer transparentnosti objavljivanjem svih preporuka, godišnjih izvješća, odluka i izvješća o potrošnji u strojno čitljivom otvorenom formatu dostupnom svim građanima i u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka; snažno preporučuje da svi softveri razvijeni za potrebe poštovanja etičkih standarda u javnoj upravi EU-a budu dostupni uz besplatnu licenciju za softver otvorenog koda te da se dijele sa svim institucijama u Europi koje ih žele koristiti; poziva na blisku suradnju s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u tom pogledu;

46. poziva države članice da osiguraju da se kazneni predmeti povezani s povredom etičkih prava rješavaju na učinkovit način i bez nepotrebne odgode, osobito oni koji uključuju zastupnike u Europskom parlamentu i nacionalne političare koji imaju ulogu u donošenju politika EU-a;

°

° °

47. izražava žaljenje i zabrinutost zbog izostanka razmatranja i mjera za sprečavanje i provedbu u cilju sprečavanja nastanka sukoba interesa u Komisijinim postupcima javne nabave;

48. napominje da u primjeni postojećih pravila na povjerenike, zastupnike u Europskom parlamentu i dužnosnike EU-a ima previše nedostataka; podsjeća da je prema izvješću organizacije Transparency International EU, početkom 2017. više od 50 % bivših povjerenika i 30 % bivših zastupnika u Europskom parlamentu, koji su se prestali baviti politikom, radilo za organizacije registrirane u Registru transparentnosti EU-a; naglašava potrebu za transparentnošću i odgovornošću u pogledu osobnih i financijskih obveza, posebno za izabrane zastupnike; naglašava da su pitanja transparentnosti i integriteta na razini EU-a i na nacionalnoj razini čvrsto povezana; stoga podupire rad Skupine država protiv korupcije Vijeća Europe (GRECO) i poziva države članice da provedu njezine preporuke, posebno one koje se odnose na izradu strogog kodeksa ponašanja za nacionalne političare i uvođenje pravila za zapošljavanje nakon odlaska iz javne službe;

49. poziva na jačanje postojećeg regulatornog i provedbenog okvira i za sukob interesa prije ulaska u javnu službu i za onaj nakon odlaska iz javne službe kako bi se utvrdile odgovarajuće, jasne, obvezujuće i proporcionalne granice između javnog sektora te privatnog i neprofitnog sektora i kako bi se na taj način u očima javnosti povećao kredibilitet procesa donošenja odluka na razini EU-a;

50. naglašava da situacije sukoba interesa koje uključuju odlazak pojedinca iz javnog sektora i fenomen tzv. rotirajućih vrata predstavljaju stalni razlog za sustavnu zabrinutost i problem koji je zajednički institucijama, tijelima, uredima i agencijama diljem EU-a; preporučuje usvajanje usklađenih i primjerenih razdoblja mirovanja u svim institucijama EU-a i jačanje njihove provedbe; smatra da situacije sukoba interesa mogu ugroziti integritet institucija i agencija EU-a i tako narušiti povjerenje građana u njih; ističe da je potrebno uskladiti i provesti relevantno zakonodavstvo EU-a i kodekse ponašanja, među ostalim u cilju zahtijevanja potpune transparentnosti u pogledu zapošljavanja ili projekata u kojima sudjeluju visoki dužnosnici EU-a nakon odlaska iz javne službe i u pogledu svih sporednih aktivnosti zastupnika u Europskom parlamentu; smatra da bi se pravila o sprečavanju sukoba interesa nakon obnašanja javne dužnosti ili zaposlenja trebala primjenjivati u razumnom roku uz poštovanje pravila o odgovarajućoj naknadi; naglašava da je potrebno učiti iz najboljih praksi država članica koje već imaju nacionalna etička tijela s relevantnim stručnim znanjem; ističe da postoje različite nacionalne prakse u pogledu provedbe etičkih standarda; napominje da se u nekim državama članicama od izabranih zastupnika zahtijeva da se suzdrže od glasanja o pitanjima u kojima imaju osobni interes te stoga traži od zastupnika Europskog parlamenta da se suzdrže od toga da budu izvjestitelji u sličnim slučajevima; u tom kontekstu podsjeća na odredbe iz članaka 2. i 3. Kodeksa ponašanja zastupnika u Europskom parlamentu u pogledu financijskih interesa i sukoba interesa;

51. ističe da Europski ombudsman rješava pritužbe u vezi sa sukobima interesa bez mehanizma posvećenog toj zadaći povrh svojih drugih misija i bez odgovarajućih sredstava i ovlasti za provedbu svojih odluka;

52. ističe da neovisno tijelo EU-a za etička pitanja samo neće biti dostatno za učinkovito rješavanje situacija sukoba interesa unutar institucija i agencija EU-a; smatra da bi preispitivanje EU-ovih etičkih pravila i pravila o integritetu moglo uključivati mjere kao što su produljenje razdoblja za obavješćivanje i razdoblja mirovanja viših dužnosnika, proporcionalno i za svaki slučaj pojedinačno, istodobno osiguravajući jednako postupanje u skladu s člankom 15. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jačanje Direktive 2014/24/EU o javnoj nabavi, obvezna prodaja udjela visokih dužnosnika u poduzećima koja podliježu ovlastima institucije u koju je dužnosnik novoimenovan ili koja posluju s tom institucijom, obvezno razrješenje u slučaju pitanja koja se odnose na bivšeg poslodavca iz privatnog sektora ili zabrana za povjerenike i visoke dužnosnike institucija i agencija EU-a da tijekom obavljanja dužnosti posjeduju dionice; ponavlja svoj poziv Komisiji da razmotri mogućnost predlaganja revizije relevantnog pravnog okvira;

53. smatra da su dulja razdoblja mirovanja za visoke dužnosnike koji odlaze iz agencije ili institucije, ako se temelje na objektivnom postupku s jasnim kriterijima, opravdane pravne mjere za zaštitu javnog interesa i integriteta javnih tijela;

54. izražava svoju zabrinutost zbog postupaka imenovanja viših dužnosnika EU-a, načina rješavanja sukoba interesa povjerenikâ i povreda Kodeksa ponašanja zastupnika u Europskom parlamentu te nadzora poštovanja obveza transparentnosti i provjere usklađenosti s pravilima rotirajućih vrata;

55. smatra da institucije EU-a trebaju primjenjivati najviše etičke standarde kako bi se spriječili svi slučajevi rotirajućih vrata ili sukoba interesa, među ostalim u pogledu imenovanja na više položaje u institucijama i agencijama EU-a;

56. smatra da bi se postupci odabira kandidata za rukovodeće položaje trebali provoditi na temelju potpuno objektivnih kriterija i da bi trebali biti potpuno transparentni za širu javnost; naglašava da bi trebao postojati okvir za pitanja i prigovore, zajedno s otvorenim postupcima praćenja i ovlastima za poništavanje odluka za koje se pokaže da su donesene u postupku s nedovoljno transparentnosti i integriteta; ističe da bi postupke trebalo redovito ocjenjivati kako bi se pratila njihova učinkovitost i po potrebi primijenila poboljšanja;

57. naglašava da Parlament mora imati ključnu ulogu u postupku poboljšanja postojećeg sustava nadzora etičnosti u EU-u koji se primjenjuje u svim institucijama, agencijama i tijelima EU-a kako bi se povećalo povjerenje javnosti u postupke donošenja odluka EU-a;

58. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

 

OBRAZLOŽENJE

Potreba za etičkim tijelom EU-a

Ključne značajke svakog funkcionalnog demokratskog sustava su sljedeće: jednaka prava građana, povjerenje građana u javne institucije i demokratske procese, čvrsta jamstva da se javne odluke donose u općem interesu, na temelju rezultata izbora i političkih većina te integritet javnih dužnosnika.

Takav sustav zahtijeva besprijekorna etička pravila koja su u potpunosti primjenjiva na javne institucije i dužnosnike te na postupke donošenja odluka.

U EU-u imamo etičke standarde koji su na mnogo načina ispred nacionalnih i regionalnih pravila. Nažalost, sustav EU-a za etički nadzor oslanja se isključivo na samoregulatorni pristup. Svaka institucija utvrđuje vlastita pravila i interno organizira način na koji će se ona provoditi, što znači da provedba etičkih pravila nije strogo odvojena od političkih procesa.

U konačnici, nedostatak ljudskih i financijskih resursa i nadležnosti ograničava sposobnost postojećeg sustava za provjeru informacija i istraživanje slučajeva potencijalnih povreda.

Zato je jedinstveno i neovisno etičko tijelo EU-a potrebno kako bi se zajamčila dosljedna i cjelovita provedba etičkih standarda u institucijama EU-a. Etičko tijelo EU-a kojemu su dodijeljene dostatne nadležnosti i resursi, uspostavljeno u cilju osiguravanja neovisne analize, jamčilo bi da na javne odluke utječu isključivo demokratski procesi, da se one donose u svjetlu zajedničkog dobra, što bi pomoglo u ponovnoj uspostavi i očuvanju povjerenja građana u europske institucije.

Na europskim izborima 2019. svi vodeći kandidati podržali su osnivanje neovisnog etičkog tijela zajedničkog svim institucijama EU-a. Predsjednica Komisije, prije nego što je bila izabrana, obećala je uvođenje takvog neovisnog etičkog tijela te je kasnije za njegovu uspostavu zadužila potpredsjednicu Věru Jourovu. Europski parlament također je nedavno podržao takvo stajalište u svojoj rezoluciji o analizi europskih izbora 2019.

Cilj je ovog izvješća započeti s radom na izradi modela koji bi bio prihvatljiv za sve institucije EU-a i koji bi zadovoljio potrebne uvjete za ispunjavanje zadaća tog tijela.

Model koji izvjestitelj predlaže:

• Pravna osnova

Kako bi se osnovalo neovisno etičko tijelo EU-a, izvjestitelj predlaže sklapanje međuinstitucijskog sporazuma između institucija koje bi u njemu sudjelovale, na temelju članka 295. UFEU-a, pri čemu bi se u najmanju ruku započelo s Parlamentom i Komisijom, uz moguće sudjelovanje svih institucija, agencija i tijela koje bi se u nekom trenutku odlučile pridružiti.

Odabir te pravne osnove rezultat je temeljite procjene različitih mogućnosti koje su na raspolaganju, primjerice osnaživanje postojećih struktura kao što su OLAF, Europski ombudsman ili Revizorski sud ili upotreba druge pravne osnove (primjerice, članak 298. ili 352. UFEU-a).

S postupovnog stajališta, kao i iz perspektive područja primjene i nadležnosti, nijedna od tih alternativnih mogućnosti ne čini se zadovoljavajućom.

Stoga izvjestitelj smatra da je korištenje međuinstitucijskog sporazuma, na temelju članka 295. UFEU-a, s pravnog i praktičnog stajališta najbolji način kako uspostaviti neovisno etičko tijelo EU-a sposobno za rješavanje nekih od sadašnjih nedostataka te osigurati funkcioniranje sustava EU-a za etički nadzor.

• Nadležnosti:

U skladu s doktrinom Meroni, izvjestitelj predlaže da neovisno etičko tijelo EU-a bude nadležno za praćenje provedbe etičkih standarda koji se primjenjuju na institucije sudionice, kao i da mu se dodijele savjetodavne i istražne ovlasti.

Taj model ne bi ovisio o dodatnim ovlastima jer bi sve nadležnosti koje bi tijelo imalo već postojale i bile u rukama dotičnih institucija.

U pogledu savjetodavnih zadaća, izvjestitelj predlaže da se neovisnom etičkom tijelu EU-a povjeri zadaća savjetovanja svih pojedinaca u njegovoj nadležnosti koji traže tumačenje etičkog standarda povezanog s određenim ponašanjem.

Izvjestitelj također navodi da bi se neovisnom etičkom tijelu EU-a mogla dati ovlast nad registrom transparentnosti EU-a.

Naposljetku, odluke neovisnog etičkog tijela EU-a trebale bi podlijegati mogućim pritužbama Europskom ombudsmanu, kao i pravnoj reviziji Suda Europske unije;

• Sastav:

Kako bi se osigurala učinkovitost i integritet novoosnovanog tijela, izvjestitelj predlaže da se neovisno etičko tijelo EU-a sastoji od devet neovisnih članova, od kojih bi tri izabrala Komisija, tri Parlament, dok bi tri člana bila imenovana de jure iz redova bivših predsjednika Suda Europske unije, Revizorskog suda i bivših ombudsmana EU-a.

Svaka bi institucija birala članove na temelju njihovih kompetencija, iskustva i profesionalnih kvaliteta, ali i osobnog integriteta. Trebali bi moći dokazati besprijekorno etičko ponašanje kao i nepostojanje sukoba interesa. Za te bi neovisne članove kandidati mogli biti bivši suci Suda Europske unije, bivši ili sadašnji članovi najviših sudskih tijela država članica, bivši zastupnici u Europskom parlamentu, bivši članovi osoblja institucija i tijela koje imaju predstavnike u etičkom tijelu, bivši ombudsmani EU-a te članovi etičkih tijela u državama članicama. Spomenuto tijelo bi iz redova svojih članova moglo odabrati predsjednika i dva potpredsjednika.

Izvjestitelj također ustraje u tome da bi sastav neovisnog etičkog tijela EU-a trebao biti rodno uravnotežen.

Neovisnom etičkom tijelu EU-a u radu bi trebalo pomagati tajništvo, s ljudskim i financijskim resursima koji su u skladu s njegovim zadaćama. Izvjestitelj smatra da bi udruživanje postojećih resursa za etički nadzor institucija sudionica moglo omogućiti tim institucijama da povećaju učinkovitost upotrebe sredstava kojima raspolažu.

• Učinkoviti postupci i odgovarajuća ravnoteža između pravila o povjerljivosti i zahtjeva u pogledu transparentnosti

Kako bi se postigla ravnoteža između povjerljivosti određenih podataka i transparentnosti, izvjestitelj predlaže da neovisno etičko tijelo EU-a u slučaju povrede ili moguće povrede propisa primijeni pristup koji se sastoji od dva koraka.

U skladu s takvim pristupom etičko bi tijelo EU-a, u slučaju da sazna za povredu ili moguću povredu etičkih pravila, prvo preporučilo mjere kojima bi se stalo na kraj toj povredi. Tim bi se preventivnim korakom trebali zajamčiti povjerljivost i pravo osobe da bude saslušana. Na taj bi se način riješile situacije u kojima su pojedinci u dobroj vjeri i pogreškom prekršili mjerodavna etička pravila te primijenile preporuke etičkog tijela EU-a kako bi se stalo na kraj toj povredi.

U slučaju da pojedinci odbiju poduzeti odgovarajuće mjere, neovisno etičko tijelo EU-a treba javno objaviti relevantne informacije o predmetu te, prema potrebi, preporučiti sankcije.

Zaključak:

Izvjestitelj smatra da ovaj predloženi model uspostavlja odgovarajuću ravnotežu između učinkovitosti tijela kojemu će se povjeriti odgovarajuće nadležnosti te izvedivost projekta, koja je pravno utemeljena i ovisi samo o dobroj volji institucija EU-a.

Nakon što bude sklopljen, međuinstitucijski sporazum omogućit će EU-u da uvede punopravni mehanizam kojim će osigurati da se u svakodnevnom životu naše Unije u potpunosti poštuju etički standardi te vrijednosti i načela na kojima se ti standardi temelje.

PRILOG: POPIS SUBJEKATA ILI OSOBA OD KOJIH JE IZVJESTITELJ PRIMIO INFORMACIJE

Sljedeći popis sastavljen je na isključivo dobrovoljnoj osnovi pod izričitom odgovornošću izvjestitelja. Izvjestitelju su tijekom pripreme nacrta izvješća informacije dostavili sljedeći subjekti ili osobe:

Subjekt i/ili osoba

Transparency International 1.12.2020.

Opservatorij korporacijske Europe (CEO) 1.12.2020.

Access Info Europe 1.12.2020.

The Good Lobby 1.12.2020.

Europe’s Media Lab 19.11.2020.

Transparency International Berlin-Brandenburg 17.11.2020.

Markus Frischhut, MCI Management Center Innsbruck

Transparency International Ireland 1.12.2020.

Transparency International Ireland 1.12.2020.

Haute Autorité pour la Transparence de la Vie Publique

Kanadski povjerenik za etiku

Society of European Affairs Professionals (SEAP) 20.05.2020.

Bundesverband der Deutschen Industrie e.V. (BDI) 7.02.2020.

Alberto Alemanno, HEC Paris

Odjel Europske komisije za etiku, dobro upravljanje i odnose s Europskim ombudsmanom (SG.DSG1.C.2)

Savjetodavni odbor Europskog parlamenta o Kodeksu ponašanja za zastupnike

 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA PRAVNA PITANJA (25.2.2021)

upućeno Odboru za ustavna pitanja

o jačanju transparentnosti i integriteta u institucijama EU-a uspostavljanjem neovisnog tijela EU-a za etička pitanja

(2020/2133(INI))

Izvjestitelj za mišljenje (*): Stéphane Séjourné

(*) Pridruženi odbor – članak 57. Poslovnika

 

 

PRIJEDLOZI

Odbor za pravna pitanja poziva Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. konstatira da pojedini zakonodavni i drugi propisi tijela i institucija EU-a sadržavaju različite definicije pojma „sukob interesa”; stoga smatra da bi taj pojam trebalo uvijek tumačiti kao sukob između javne službe, koja podrazumijeva profesionalnu i službenu odgovornost, i privatnih interesa javnih službenika u kojem javni službenici i javni nalogodavci imaju interese u privatnom svojstvu koji bi mogli neprimjereno utjecati na obnašanje njihovih službenih dužnosti i odgovornosti; primjećuje, međutim, da se definicija te vrste mijenja ovisno o kontekstu i da potpuna transparentnost ne jamči nužno nepostojanje bilo kakvog sukoba interesa niti je garancija da će se povjerenje javnosti dobiti ili povećati; napominje da su provedba etičkih pravila i javna odgovornost za sukobe interesa preduvjet za povjerenje građana u javne institucije;

2. primjećuje mnoštvo postojećih pravnih pristupa značenju i primjenjivosti koncepta sukoba interesa; skreće pozornost na činjenicu da je hitno pitanje unutar institucija EU-a u najvećoj mogućoj mjeri povećati učinkovitost standardâ i etičkih pravila i transparentnosti; nadalje primjećuje da europske institucije imaju fragmentiran pristup sprečavanju sukoba interesa i da svaka institucija primjenjuje vlastita pravila; smatra da bi osnivanje neovisnog etičkog tijela EU-a moglo doprinijeti usklađenom tumačenju postojećih pravila i jačanju njihove provedbe; naglašava da je Europski parlament uspostavio Savjetodavni odbor o ponašanju zastupnika kao nadležno tijelo za savjetovanje zastupnika o tumačenju i provedbi Kodeksa ponašanja; nadalje primjećuje da Savjetodavni odbor preispituje i navodna kršenja Kodeksa ponašanja te savjetuje predsjednika o eventualnim mjerama koje treba poduzeti; smatra da bi Europski parlament trebao služiti kao primjer u pogledu etičkih pravila i njihove provedbe;

3. podsjeća da je Odbor za pravna pitanja nadležan za razmatranje eventualnog sukoba interesa kandidatâ za povjerenika, za Statut zastupnika i za Pravilnik o osoblju Europske unije, za povlastice i imunitete te za provjeru valjanosti zastupničkih mandata kako je navedeno u Prilogu VI. Poslovnika Europskog parlamenta; podsjeća da je potvrda Odbora za pravna pitanja o nepostojanju sukoba interesa ključan preduvjet za imenovanje kandidatâ za povjerenike te da Odbor za pravna pitanja ima jasne ovlasti odbiti kandidate za povjerenike ako je utvrđen sukob interesa; ističe da bi tu odredbu trebalo tumačiti u sprezi s etičkim standardima utvrđenima u članku 17. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji, kojim se predviđa da bi se povjerenici Europske komisije morali birati „među osobama čija je neovisnost neupitna”;

4. podsjeća da Parlament može povući povjerenje pojedinom povjereniku Komisije, nakon čega predsjednik Komisije traži ostavku tog povjerenika ili Parlamentu na sljedećoj sjednici daje razloge za njegovo odbijanje podnošenja ostavke, u skladu s točkom 5. Međuinstitucijskog sporazuma od 20. studenoga 2010.[4];

5. konstatira da su tijekom ispitivanja mogućih sukoba interesa kandidatâ za povjerenike 2019. članovi Odbora za pravna pitanja istaknuli ozbiljne nedostatke u trenutačnom postupku; nadalje konstatira da u ta ograničenja spadaju pristup samo jednom limitiranom rasponu informacija, nedostatak vremena za ispitivanje, nepostojanje istražnih ovlasti i nedostatak potpore stručnjaka; smatra da je pregled izjava kandidatâ za povjerenike s ciljem da se dođe do zaključka o postojanju sukoba interesa od fundamentalne institucionalne i demokratske važnosti te bi mu trebalo pristupiti s krajnjom pažnjom, predanošću i osjećajem odgovornosti, uz pomoć potpuno objektivnog, demokratskog i neovisnog tumačenja; smatra da bi se pravila o ispitivanju mogućih sukoba interesa trebala primjenjivati i na izjavu izabranog predsjednika Europske komisije;

6. mišljenja je također da su za potpunost i točnost tog pregleda te u cilju isključivanja postojanja sukoba interesa često ključne dodatne informacije i dokumenti koji nisu sadržani u postojećem formatu izjave o financijskim interesima kandidatâ za povjerenike te da bi trebalo biti moguće sustavno provjeravati jesu li informacije potpune, točne i ažurirane; u tom pogledu naglašava da bi buduće neovisno etičko tijelo EU-a trebalo dobiti odgovarajuće istražne ovlasti, kao i ovlasti da zahtijeva pristup administrativnim ispravama kako bi mu se omogućilo provođenje dobro obrazloženih i dobro dokumentiranih procjena; naglašava da bi neovisno etičko tijelo EU-a trebalo moći nametnuti sankcije u slučaju neopravdanog kašnjenja ili odbijanja pružanja informacija; naglašava potrebu da se pri provjeri slučajeva sukoba interesa u potpunosti poštuju pravila o povjerljivosti, privatnosti i zaštiti osobnih podataka;

7. smatra stoga da bi Odboru za pravna pitanja u suradnji s neovisnim etičkim tijelom trebalo dati dovoljno vremena za procjenu mogućih sukoba interesa; smatra nadalje da ga treba opremiti s dovoljno sredstava, alata i vještina da pronađe i unakrsno provjeri potrebne informacije te, prema potrebi, zatraži dodatne informacije;

8. smatra da, s obzirom na to da se radi o tehnički kompliciranoj i složenoj odgovornosti, ispitivanje i utvrđivanje eventualnog sukoba interesa kandidatâ za povjerenike od strane Europskog parlamenta treba biti demokratsko te se provoditi na neovisan i sustavan način uz pomoć neovisnog etičkog tijela EU-a s relevantnim stručnim znanjem i iskustvom; smatra da bi buduće neovisno etičko tijelo EU-a trebalo obavljati svoje zadaće uz najviši stupanj neovisnosti u odnosu na svoj sastav, proračun i odgovarajuće istražne ovlasti; poziva Komisiju i sve uključene institucije da budućem neovisnom etičkom tijelu EU-a dodijele dovoljno osoblja i sredstava kako bi za svaki pojedini slučaj stručnjaci mogli izvršiti procjenu mogućih sukoba interesa, posebno kad je riječ o povjerenicima, a možda i zastupnicima u Parlamentu i visokim dužnosnicima EU-a;

9. naglašava da situacije sukoba interesa koje uključuju odlazak pojedinca iz javnog sektora i fenomen tzv. rotirajućih vrata predstavljaju stalni razlog za sustavnu zabrinutost i problem koji je zajednički institucijama, tijelima, uredima i agencijama diljem EU-a; preporučuje usvajanje usklađenih i primjerenih razdoblja mirovanja u svim institucijama EU-a i jačanje njihove provedbe; smatra da situacije sukoba interesa mogu ugroziti integritet institucija i agencija EU-a i tako narušiti povjerenje građana u njih; ističe da je potrebno uskladiti i provesti relevantno zakonodavstvo EU-a i kodekse ponašanja, među ostalim u cilju zahtijevanja potpune transparentnosti u pogledu zapošljavanja ili projekata u kojima sudjeluju visoki dužnosnici EU-a nakon odlaska iz javne službe i u pogledu svih sporednih aktivnosti zastupnika u Europskom parlamentu; smatra da bi se pravila o sprečavanju sukoba interesa nakon obnašanja javne dužnosti ili zaposlenja trebala primjenjivati u razumnom roku uz poštovanje pravila o odgovarajućoj naknadi; naglašava da je potrebno učiti iz najboljih praksi država članica koje već imaju nacionalna etička tijela s relevantnim stručnim znanjem; ističe da postoje različite nacionalne prakse u pogledu provedbe etičkih standarda; napominje da se u nekim državama članicama od izabranih predstavnika zahtijeva da se suzdrže od glasanja o pitanjima o kojima imaju osobni interes te stoga traži od zastupnika Europskog parlamenta da se suzdrže od toga da budu izvjestitelji u sličnim slučajevima; u tom kontekstu podsjeća na odredbe iz članaka 2. i 3. Kodeksa ponašanja zastupnika u Europskom parlamentu u pogledu financijskih interesa i sukoba interesa;

10. dovodi u pitanje činjenicu da je Europska komisija bivšem povjereniku Oettingeru nedavno odobrila zapošljavanje u međunarodnom konzultantskom poduzeću Kekst CNC, konzultantskoj firmi čiji je najveći klijent za lobiranje u EU-u Philip Morris International, a to je ujedno i deseto odobreno radno mjesto g. Oettingera nakon obnašanja njegove dužnosti povjerenika u manje od godinu dana;

11. smatra da bi u svrhu pribavljanja odgovarajuće stručnosti, neovisno tijelo EU-a za etička pitanja trebalo imati stalnu i neovisnu strukturu u vidu kolegija, a da bi članovi tog tijela mogli uključivati bilo osobe na određenim pozicijama koje jamče profesionalnost i neovisnost, kakav je primjerice položaj bivših predsjednika ili bivših sudaca Suda EU-a, ili se temeljiti na imenovanju ili izboru stručnjaka svake institucije i relevantnih organa EU-a poput Europskog ombudsmana, OLAF-a i Europskog revizorskog suda; nadalje smatra da se sastavom neovisnog etičkog tijela EU-a mora zajamčiti rodna ravnopravnost i zajamčiti neovisnost, nepristranost, integritet, poštenje i iskustvo;

12. naglašava, međutim, da je procjena neovisnosti kandidata za povjerenike i dalje u demokratskoj i institucionalnoj nadležnosti Europskog parlamenta; preporučuje stoga da Odbor za pravna pitanja, uz puno zadržavanje nadležnosti u tom području, o postojanju sukoba interesa kandidatâ za povjerenike donosi odluke nakon što dobije neobvezujuće, javne, precizne i motivirane preporuke takvog neovisnog stručnog savjetodavnog tijela, koje bi ga na taj način ojačalo u njegovu djelovanju; smatra da bi Odbor za pravna pitanja u konačnici trebao održati raspravu o preporukama neovisnog etičkog tijela EU-a; smatra da bi se, osim što Odbor za pravna pitanja provjerava izjave kandidatâ za povjerenike, ispitivanje sukoba interesa općenito trebalo provoditi prije, tijekom i nakon javne službe ili zaposlenja za sve institucije, tijela, urede i agencije Unije;

13. smatra da bi, usporedno sa svojim savjetodavnim funkcijama u vezi s mogućim sukobom interesa kandidatâ za povjerenike, neovisnom etičkom tijelu EU-a također trebalo povjeriti širu zadaću ispitivanja sukoba interesa unutar europskih institucija i agencija općenito pa bi tako na komplementaran i uravnotežen način djelovalo s jedne strane prevencijski jer bi širilo svijest i davalo smjernice o etičkim pitanjima, a s druge strane imalo funkciju osiguravanja usklađenosti i provedbe u pogledu sukoba interesa; predlaže da neovisno etičko tijelo EU-a podrži i osigura koherentnu provedbu odgovarajućih pravila te da teži najvišim etičkim standardima, čime bi se povećalo povjerenje javnosti i podigla razina transparentnosti i integriteta među članovima i osobljem institucija EU-a; preporučuje da buduće neovisno etičko tijelo radi na usklađivanju etičkih standarda, uzimajući u obzir specifičnu narav i izazove svake institucije;

14. smatra da institucionalna kultura koja se suštinski temelji na prevenciji, potpori i transparentnosti zahtijeva blisku suradnju s različitim nadziranim tijelima i institucijama; smatra da bi se u konačnici interne administrativne službe odgovorne za etička pitanja mogle pretvoriti u kontaktne točke odgovorne za odnose s europskim etičkim tijelom; naglašava da bi neovisno etičko tijelo EU-a trebalo imati mogućnost pokretanja istraga na vlastitu inicijativu; smatra da bi glavne zadaće savjetovanja, prevencije i potpore budućem neovisnom etičkom tijelu EU-a mogle biti popraćene mogućnošću da kao krajnju mjeru predloži provedbene mjere kako bi se osiguralo daljnje postupanje u skladu s njegovim preporukama i odlukama; smatra da bi objava ili prosljeđivanje preporuka i odluka mogli sami po sebi predstavljati sankcije; ističe da takvo tijelo ne bi trebalo zamijeniti Sud Europske unije;

15. potvrđuje da bi to etičko tijelo trebalo moći uzeti u obzir zabrinutosti dionika, uključujući zviždače;

16. preporučuje uspostavu internog i povjerljivog mehanizma za podnošenje pritužbi kako bi europski javni dužnosnici mogli izraziti zabrinutost zbog mogućih kršenja postojećih pravila bez straha od odmazde;

17. naglašava da je borba protiv prijevare, korupcije, nepravilnosti u raspolaganju javnim sredstvima i njihove zlouporabe odvojena od nadzora nad etičkim pitanjima u institucijama EU-a, premda su ponekad povezani; stoga ističe da osnivanje neovisnog etičkog tijela ne smije dovesti do ukidanja ili neopravdanog ograničavanja drugih postojećih tijela koja nadziru upravljanje Europskom unijom;

 

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	22.2.2021.
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	19 2 3
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Manon Aubry, Gunnar Beck, Geoffroy Didier, Pascal Durand, Angel Dzhambazki, Ibán García Del Blanco, Jean-Paul Garraud, Esteban González Pons, Mislav Kolakušić, Gilles Lebreton, Karen Melchior, Jiří Pospíšil, Franco Roberti, Marcos Ros Sempere, Ernő Schaller-Baross, Stéphane Séjourné, Raffaele Stancanelli, Marie Toussaint, Adrián Vázquez Lázara, Axel Voss, Marion Walsmann, Tiemo Wölken, Lara Wolters, Javier Zarzalejos
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Andrzej Halicki, Javier Nart, Emil Radev

 

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

19	+
EPP	Geoffroy Didier, Esteban González Pons, Jiří Pospíšil, Axel Voss, Javier Zarzalejos
S&D	Ibán García Del Blanco, Franco Roberti, Marcos Ros Sempere, Tiemo Wölken, Lara Wolters
Renew Europe	Pascal Durand, Karen Melchior, Stéphane Séjourné, Adrián Vázquez Lázara
ID	Jean-Paul Garraud, Gilles Lebreton
Zeleni/ESS	Marie Toussaint
GUE/NGL	Manon Aubry
NI	Mislav Kolakušić

 

2	-
ECR	Angel Dzhambazki, Raffaele Stancanelli

 

3	0
ID	Gunnar Beck
EPP	Ernő Schaller-Baross, Marion Walsmann

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA PRORAČUNSKI NADZOR (1.6.2021)

upućeno Odboru za ustavna pitanja

o jačanju transparentnosti i integriteta u institucijama EU-a uspostavljanjem neovisnog tijela EU-a za etička pitanja

(2020/2133(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Mikuláš Peksa

 

PRIJEDLOZI

Odbor za proračunski nadzor poziva Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. naglašava da su transparentnost, odgovornost, profesionalizam i integritet ključni elementi u promicanju etičkih načela u EU-u, kao i da su presudni za zaštitu proračuna EU-a od prijevara i korupcije te za očuvanje demokratskog legitimiteta EU-a i povjerenja javnosti u njega; ističe da Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj definira javni integritet kao usklađivanje i poštovanje zajedničkih etičkih vrijednosti, načela i normi radi očuvanja javnog interesa i davanja prednosti javnom interesu u odnosu na privatne interese u javnom sektoru; podsjeća da neetičko ponašanje može znatno naštetiti financijskim interesima i postupku donošenja odluka EU-a, dovesti do štete za ugled njegovih institucija te predstavljati ozbiljnu prijetnju demokraciji, vladavini prava i javnom interesu, zbog čega bi takvo ponašanje trebalo spriječiti i osuditi;

2. podsjeća da je 2019. Europski revizorski sud u svojem tematskom izvješću br. 13/2019 o etičkim okvirima institucija EU-a zaključio da su institucije obuhvaćene revizijom uspostavile odgovarajuće etičke okvire i za osoblje i za članove, ali je u tom pogledu utvrdio i određene nedostatke; preporučuje poboljšanja usklađivanjem, podizanjem razine osviještenosti i jačanjem etičkih pravila EU-a; dijeli zabrinutost Europskog revizorskog suda zbog nepostojanja zajedničkog etičkog okvira EU-a kojim bi se uredio rad predstavnika država članica u Vijeću, nedostatka sveobuhvatnih etičkih strategija u Parlamentu i Vijeću, nepouzdanih postupaka za provjeru izjava o financijskim interesima, ograničenog nadzora nad tim izjavama i nepotpunih politika u drugim područjima koja se odnose na trenutačne etičke okvire;

3. naglašava da Europski revizorski sud navodi da bi trebali postojati učinkoviti institucijski okviri i jasni postupci i kanali za lakše prijavljivanje prijestupa i korupcije te da zviždači koji djeluju u dobroj vjeri moraju biti zaštićeni od odmazde;

4. ističe da su trenutačni etički okviri, koji su na razini EU-a prilagođeni posebnostima svake institucije EU-a, i nedostatak nadzora nad njima spriječili pravilnu provedbu kodeksa ponašanja u institucijama EU-a; naglašava da je Europski revizorski sud utvrdio brojna područja u kojima je preporučljivo primijeniti usklađeniji pristup rješavanju etičkih pitanja; smatra da trenutačni samoregulatorni pristup nije svrsishodan i ne može jamčiti integritet te da bi ga stoga trebalo preispitati u interesu veće učinkovitosti; smatra da je potreban usklađeniji pristup u važnim područjima, kao što je zaštita zviždača, među ostalim kako bi se popunile trenutačne zakonodavne praznine, kao što je nepostojanje statuta povjerenika; ističe da javni dužnosnici možda neće moći sami procijeniti etičke situacije ili sukobe interesa te da bi ta procjena trebala biti u nadležnosti specijalizirane neovisne treće strane; podsjeća da Europski revizorski sud navodi da etički okviri ne mogu biti djelotvorni bez odgovarajućih nadzornih sustava koji bi trebali odražavati razine rizika i uzimati u obzir administrativne zadaće dužnosnika; prima na znanje razlike u prirodi institucija, a posebno pravno zajamčenu neovisnost sudaca Suda Europske unije, članova Europskog revizorskog suda te zastupnika u Europskom parlamentu, nacionalnih parlamenata ili nacionalnih vlada; ističe potrebu za poboljšanjem integriteta institucija EU-a i jačanjem povjerenja javnosti;

5. potiče osnivanje neovisnog etičkog tijela kako bi se uskladila pravila u svim institucijama, agencijama, uredima i tijelima EU-a; pozdravlja činjenicu da je Komisija to odredila kao prioritet i da je predana podupiranju napora koje će neovisno etičko tijelo ulagati u uspostavu zajedničkog etičkog okvira na razini EU-a; poziva sve institucije, tijela, urede i agencije EU-a da surađuju i koordiniraju se u utvrđivanju područja u kojima se njihovi etički okviri mogu bolje uskladiti; smatra da je nužno da zakonodavna vlast provodi nadzor nad izvršnom vlašću jer bi se u suprotnom svakim preokretanjem uloga i ovlasti zakonodavne i izvršne vlasti ugrozila neovisnost slobodnog mandata izabranih zastupnika u Parlamentu; ističe da se poboljšanje i usklađivanje postojećih etičkih okvira i njihove učinkovite provedbe ne bi smjelo oslanjati isključivo na stvaranje neovisnog etičkog tijela te da se moraju poštovati posebnosti svake institucije, načelo diobe vlasti, kao i institucijska ravnoteža i demokratske uloge utvrđene Ugovorima; smatra da je prije izrade nacrta zakonodavnog prijedloga za stvaranje neovisnog etičkog tijela od iznimne važnosti provesti temeljitu analizu troškova i koristi te procjenu učinka; ističe da je cilj zaštititi proračun EU-a od neetičkog ponašanja uz istodobno održavanje najviših standarda u pogledu etike i integriteta među raznolikim i velikim brojem institucija i tijela EU-a;

6. vidi velik potencijal za nadzor nad nadležnostima za donošenje upravnih odluka na temelju novog usklađenog etičkog okvira, koji bi ipak trebao uključivati zajednička pravila o sadržaju i objavljivanju izjava o interesima u skladu s načelima proporcionalnosti i uz potpuno poštovanje pravila o zaštiti podataka; izbjegavanje sukoba interesa i fenomena rotirajućih vrata; primanje darova i usluga razonode; zaštita zviždača i žrtava uznemiravanja; transparentnost sastanaka s lobistima, javne nabave i kalendara sastanaka višeg osoblja; korištenje transparentnih bankovnih računa za javna sredstva, uzimajući u obzir različite poslove institucija, kao i rizike i izazove svojstvene posebnim dužnostima njihovih članova;

7. smatra da bi osnivanje novog etičkog tijela trebalo rezultirati horizontalnim pristupom pojedinačnih institucija EU-a prema osobama u nepovoljnom položaju, čime bi se omogućilo da sve institucije jamče poštovanje načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja; naglašava da glavni prioriteti neovisnog etičkog tijela moraju uključivati jamčenje jednakih prava za osobe s invaliditetom i druge osobe u nepovoljnom položaju u funkcioniranju i radu institucija EU-a;

8. smatra da se davanjem nadležnosti neovisnom etičkom tijelu nad postojećim internim etičkim funkcijama institucija EU-a pruža prilika za koncentriranje stručnog znanja, stvaranje sinergija i stoga poboljšanje provedbe etičkih pravila, zahtijevajući od javnih dužnosnika da uvijek djeluju za dobrobit društva putem dobrog upravljanja javnim sredstvima te zakonitog, pravednog i transparentnog donošenja odluka; uvjeren je da bi taj prijenos nadležnosti mogao donijeti znatne uštede u proračunu EU-a; podsjeća da je Sud Europske unije, u skladu s Ugovorima, vrhovno pravosudno tijelo EU-a (članak 19. Ugovora o Europskoj uniji) i da iznad njega ne može postojati viša sudska ovlast za donošenje odluka;

9. ističe potrebu za poštovanjem i očuvanjem vladavine prava te osiguravanjem da se zajednički etički okvir u svojoj provedbi čvrsto temelji na temeljnoj pravnoj osnovi Ugovorâ i poštovanju vladavine prava; naglašava da bi neovisnom etičkom tijelu trebalo dodijeliti mandat od strane tijela koje je trenutačno nadležno za sprečavanje, praćenje, istragu i podupiranje provedbe zajedničkog etičkog okvira, kao i za pružanje znanja i smjernica kako bi se zaštitili financijski interesi EU-a; ističe da bi neovisno etičko tijelo trebalo moći predlagati disciplinske mjere i financijske sankcije kako bi se izbjegla zlouporaba proračuna EU-a povezana s neetičkim ponašanjem; poziva da neovisno etičko tijelo po potrebi ocijeni provedbu i usklađenost etičkih pravila u institucijama EU-a te da objavljuje godišnje izvješće o svojim nalazima s preporukama koje će se predstaviti Parlamentu, Komisiji i svim drugim institucijama sudionicama; naglašava da neovisno etičko tijelo mora povećati razinu osviještenosti osoblja o odredbama etičkog okvira i etičkoj kulturi u institucijama EU-a;

10. upozorava da bi prijenos zadaća na neovisno etičko tijelo, osim onih koje trenutačno obavljaju institucije, mogao dovesti do ozbiljne povrede Ugovora;

11. poziva da neovisno etičko tijelo bude primjer transparentnosti objavljivanjem svih preporuka, godišnjih izvješća, odluka i izvješća o potrošnji u strojno čitljivom otvorenom formatu dostupnom svim građanima i u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka; snažno preporučuje da svi softveri razvijeni za potrebe poštovanja etičkih standarda u javnoj upravi EU-a budu dostupni uz besplatnu licenciju za softver otvorenog koda te da se dijele sa svim institucijama u Europi koje ih žele koristiti; poziva na blisku suradnju s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u tom pogledu;

12. potiče potpisivanje međuinstitucijskog sporazuma institucija EU-a o osnivanju neovisnog etičkog tijela; naglašava da je važno da se Vijeće, uključujući predstavnike država članica koji rade u Vijeću, pridruži tom međuinstitucijskom sporazumu s obzirom na opetovane zahtjeve Europskog revizorskog suda i Europskog ombudsmana da se poboljša radna etika i transparentnost te institucije u korist građana EU-a; podsjeća na obvezu Vijeća da riješi pitanja sukoba interesa na visokoj razini, fenomena rotirajućih vrata i pravila o transparentnosti lobiranja; poziva na donošenje jasnih odredbi kojima se dotičnoj osobi daje pravo na žalbu na sve preporuke koje se na nju odnose uz potpuno poštovanje temeljnih načela vladavine prava; naglašava da bi se stvaranjem novog savjetodavnog etičkog tijela za Parlament trebalo izbjeći udvostručavanje posla i preklapanje nadležnosti;

13. ističe važnost jasne podjele zadaća i pojačane suradnje, prema potrebi, između neovisnog etičkog tijela i relevantnih tijela EU-a kao što su Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), Ured europskog javnog tužitelja (EPPO), Europski ombudsman, Europski revizorski sud i ostala tijela, u okviru svojih mandata, te da se tom suradnjom ostvaruje stabilna razmjena informacija; napominje da bi, kako bi se održala visoka razina povjerenja građana i njihova prihvaćanja novog tijela EU-a, uspostava neovisnog etičkog tijela trebala biti opravdana u smislu prikladnosti i učinkovitosti;

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	26.5.2021.
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	24 4 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Matteo Adinolfi, Olivier Chastel, Caterina Chinnici, Lefteris Christoforou, Corina Crețu, Ryszard Czarnecki, José Manuel Fernandes, Luke Ming Flanagan, Daniel Freund, Isabel García Muñoz, Monika Hohlmeier, Pierre Karleskind, Joachim Kuhs, Claudiu Manda, Younous Omarjee, Tsvetelina Penkova, Markus Pieper, Sabrina Pignedoli, Michèle Rivasi, Petri Sarvamaa, Vincenzo Sofo, Michal Wiezik, Angelika Winzig, Lara Wolters, Tomáš Zdechovský
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Joachim Stanisław Brudziński, Katalin Cseh, Mikuláš Peksa, Ramona Strugariu, Lucia Vuolo

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

24	+
NI	Sabrina Pignedoli
EPP	Lefteris Christoforou, José Manuel Fernandes, Monika Hohlmeier, Markus Pieper, Petri Sarvamaa, Michal Wiezik, Angelika Winzig, Tomáš Zdechovský
Renew Europe	Olivier Chastel, Katalin Cseh, Pierre Karleskind, Ramona Strugariu
S&D	Caterina Chinnici, Corina Crețu, Isabel García Muñoz, Claudiu Manda, Tsvetelina Penkova, Lara Wolters
GUE/NGL	Luke Ming Flanagan, Younous Omarjee
Zeleni/ESS	Daniel Freund, Mikuláš Peksa, Michèle Rivasi

 

4	-
ECR	Joachim Stanisław Brudziński, Ryszard Czarnecki, Vincenzo Sofo
ID	Joachim Kuhs

 

2	0
ID	Matteo Adinolfi, Lucia Vuolo

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA EKONOMSKU I MONETARNU POLITIKU (20.11.2020)

upućeno Odboru za ustavna pitanja

o jačanju transparentnosti i integriteta u institucijama EU-a uspostavljanjem neovisnog tijela EU-a za etička pitanja

(2020/2133(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Derk Jan Eppink

 

PRIJEDLOZI

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku poziva Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. podsjeća na svoju rezoluciju od 16. siječnja 2020. o institucijama i tijelima ekonomske i monetarne unije: Sprečavanje sukoba interesa[5]nakon odlaska iz javne službe, a osobito na svoju potporu prijedlogu predsjednice Komisije o osnivanju neovisnog tijela EU-a za etička pitanja koje bi bilo zajedničko za sve institucije EU-a i koje bi donosilo odluke u vezi sa sukobima interesa;

2. naglašava da situacije sukoba interesa koje uključuju odlazak pojedinca iz javnog sektora i fenomen tzv. rotirajućih vrata predstavljaju stalni razlog za zabrinutost i problem koji je zajednički institucijama, tijelima, uredima i agencijama diljem EU-a; smatra da situacije sukoba interesa ugrožavaju provedbu visokih etičkih standarda u institucijama i agencijama EU-a i tako ugrožavaju njihov integritet i narušavaju povjerenje građana u njih;

3. ističe da su zbog inherentne složenosti financijskih regulatornih politika, asimetrije informacija između sudionika na financijskom tržištu i javnih službenika te nedostatka usklađenog okvira pravila u vezi sa sukobom interesa u institucijama i agencijama EU-a, nadzorna i regulatorna tijela osobito podložna nelegitimnom utjecaju financijskog sektora na regulativu;

4. ističe zabrinutost u vezi s imenovanjem bivšeg izvršnog direktora Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (engl. European Banking Authority, EBA) na mjesto glavnog izvršnog direktora organizacije financijskog lobiranja, pri kojem je Europski ombudsman nakon istrage utvrdio da EBA nije smjela dopustiti prelazak na to radno mjesto i da nisu bile uspostavljene dostatne interne zaštitne mjere kako bi se povjerljive informacije zaštitile odmah nakon što se doznalo za planirani prelazak; napominje da je taj prelazak iz javne službe na drugo radno mjesto bez razdoblja mirovanja u suprotnosti s Pravilnikom o osoblju i da predstavlja rizik za ugled i neovisnost ne samo EBA-e, nego i svih institucija Unije; u tom kontekstu pozdravlja mjere koje je EBA provela u skladu s preporukama Ombudsmana;

5. također izražava žaljenje i zabrinutost zbog izostanka razmatranja i mjera za sprečavanje i provedbu u cilju sprečavanja nastanka sukoba interesa u Komisijinim postupcima javne nabave;

6. napominje da u primjeni postojećih pravila na povjerenike, zastupnike u Europskom parlamentu i dužnosnike EU-a ima previše nedostataka; podsjeća da je prema izvješću organizacije Transparency International EU, početkom 2017. više od 50 % bivših povjerenika i 30 % bivših zastupnika u Europskom parlamentu, koji su se prestali baviti politikom, radilo za organizacije registrirane u Registru transparentnosti EU-a; naglašava potrebu za transparentnošću i odgovornošću u pogledu osobnih i financijskih obveza, posebno za izabrane zastupnike; naglašava da su pitanja transparentnosti i integriteta na razini EU-a i na nacionalnoj razini čvrsto povezana; stoga podupire rad Skupine država protiv korupcije Vijeća Europe (GRECO) i poziva države članice da provedu njezine preporuke, posebno one koje se odnose na izradu strogog kodeksa ponašanja za nacionalne političare i uvođenje pravila za zapošljavanje nakon odlaska iz javne službe;

7. podsjeća na opetovana upozorenja Europskog ombudsmana i Europskog revizorskog suda u vezi s velikim propustima u politikama institucija EU-a koje se odnose na sprečavanje sukoba interesa; ističe neusklađenost između etičkih pravila EU-a i smjernica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) za rješavanje sukoba interesa u javnoj službi, koje nalažu da se utvrdi središnja funkcija odgovorna za razvoj i održavanje politika i postupaka u vezi sa sukobom interesa; smatra da je trenutačni pravni okvir za etiku i integritet u institucijama i agencijama EU-a vrlo fragmentiran, da nije svrsishodan i da ga je potrebno temeljito preispitati u cilju jačanja neovisnosti i istražnih ovlasti;

8. poziva na jačanje postojećeg regulatornog i provedbenog okvira i za sukob interesa prije ulaska u javnu službu i za onaj nakon odlaska iz javne službe kako bi se utvrdile odgovarajuće, jasne, obvezujuće i proporcionalne granice između javnog sektora te privatnog i neprofitnog sektora i kako bi se na taj način u očima javnosti povećao kredibilitet procesa donošenja odluka na razini EU-a; u tom pogledu pozdravlja rad OECD-a, Europskog revizorskog suda, GRECO-a i Europskog ombudsmana;

9. pozdravlja dodatne mjere u pogledu transparentnosti koje je najavila predsjednica Europske središnje banke (ESB) Christine Lagarde u vezi s objavljivanjem mišljenja Odbora ESB-a za etička pitanja u slučajevima sukoba interesa i radnog odnosa nakon isteka mandata članova Izvršnog odbora, Upravnog vijeća i Nadzornog odbora ESB-a; poziva europska nadzorna tijela da zauzmu sličan pristup i objave relevantne dokumente svojih internih tijela zaduženih za sukob interesa i zaposlenje nakon isteka mandata;

10. poziva na osnivanje neovisnog tijela EU-a za etička pitanja s ovlastima za osiguravanje ujednačene primjene etičkih pravila u svim institucijama EU-a provedbom nadzora nad sukobima interesa, tzv. rotirajućim vratima i transparentnošću u lobiranju za sve institucije i agencije EU-a;

11. ističe da Europski ombudsman rješava pritužbe u vezi sa sukobima interesa bez mehanizma posvećenog toj zadaći povrh svojih drugih misija i bez odgovarajućih sredstava i ovlasti za provedbu svojih odluka;

12. ističe da bi novo tijelo EU-a za etička pitanja trebalo biti neovisno u pogledu strukture, upravljanja i proračuna; naglašava da bi se u raspravama o točnom sastavu i mandatu tijela za etička pitanja trebalo uzimati u obzir mišljenje organizacija civilnog društva;

13. traži da se tijelo EU-a za etička pitanja uspostavi pravodobno kako bi se već u bliskoj budućnosti izbjegli ponovni slučajevi tzv. rotirajućih vrata i sukoba interesa;

14. ističe da bi to tijelo trebalo blisko surađivati s internim etičkim povjerenstvima u institucijama EU-a, tajništvom Registra transparentnosti, Europskim uredom za borbu protiv prijevara i Europskim ombudsmanom;

15. mišljenja je da bi imenovano neovisno tijelo EU-a za etička pitanja, kako bi moglo na odgovarajući način provoditi formuliranje, nadzor i provedbu EU-ovih etičkih pravila i pravila o integritetu u institucijama i agencijama EU-a, uključujući pravila o lobiranju i transparentnosti, trebalo imati odgovarajuće ljudske i financijske resurse, pažljivo odabran sastav kojim se osigurava njegova neovisnost od političkih aspekata i drugih interesa te široke ovlasti s preventivnim, nadzornim, istražnim i kaznenim kompetencijama, ovlaštenjima, zadaćama i dužnostima, uključujući:

– proaktivno praćenje i sankcioniranje slučajeva kršenja etičkih pravila i pravila o integritetu u institucijama i agencijama EU-a;

– jačanje strogih pravila o zapošljavanju prije ulaska u javnu službu i nakon odlaska iz javne službe, tzv. rotirajućim vratima i situacijama sukoba interesa za cjelokupno osoblje institucija i agencija EU-a, zastupnike u Europskom parlamentu i europske povjerenike, uključujući nadgledanje razdoblja mirovanja i reviziju odobrenja za prelazak na drugo radno mjesto ako utvrdi da određeni prelazak predstavlja sukob interesa, te davanje obvezujućih preporuka u tom pogledu;

– tehnički i nepristrani pregled sekundarnih položaja političara EU-a i izjava o financijskim interesima, uključujući provjeru održavaju li se uvedene zabrane lobiranja i uvjeti kontrole;

– preuzimanje aktivne uloge u vezi s pritužbama imenovanih subjekata, uključujući zviždače;

– izdavanje administrativnih sankcija koje podliježu mogućnostima žalbe i sudskog preispitivanja bez uplitanja u Ugovore;

– nadzor pravilnog funkcioniranja i neovisnosti postupka donošenja odluka u Komisiji, uključujući osnivanje i rad stručnih skupina Komisije i sličnih subjekata;

– pružanje savjeta na zahtjev i objavljivanje godišnjih izvješća o svojem radu, uključujući preporuke na vlastitu inicijativu o tome kako dodatno razraditi sustav EU-a za etička pitanja;

– praćenje uvjeta i zabrana lobiranja nametnutih osoblju EU-a;

– vođenje evidencije na internetu o etičkim pitanjima na europskoj razini, omogućujući time pristup ključnim dokumentima o transparentnosti;

16. ističe da neovisno tijelo EU-a za etička pitanja samo neće biti dostatno za učinkovito rješavanje situacija sukoba interesa unutar institucija i agencija EU-a; smatra da bi preispitivanje EU-ovih etičkih pravila i pravila o integritetu moglo uključivati mjere kao što su produljenje razdoblja za obavješćivanje i razdoblja mirovanja viših dužnosnika, proporcionalno i za svaki slučaj pojedinačno, istodobno osiguravajući jednako postupanje u skladu s člankom 15. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jačanje Direktive 2014/24/EU o javnoj nabavi[6], obvezna prodaja udjela visokih dužnosnika u poduzećima koja podliježu ovlastima institucije u koju je dužnosnik novoimenovan ili koja posluju s tom institucijom, obvezno razrješenje u slučaju pitanja koja se odnose na bivšeg poslodavca iz privatnog sektora ili zabrana za povjerenike i visoke dužnosnike institucija i agencija EU-a da tijekom obavljanja dužnosti posjeduju dionice; ponavlja svoj poziv Komisiji da razmotri mogućnost predlaganja revizije relevantnog pravnog okvira;

17. uviđa da je potrebno uspostaviti osjetljivu ravnotežu, za svaki slučaj pojedinačno, između reguliranja sukoba interesa, uvođenja strogih mjera kojima se ublažavaju ograničenja prava pojedinca na ekonomsku slobodu, primjerice pružanjem informacija kandidatima za posao o sustavu za sprečavanje sukoba interesa i svim budućim ograničenjima u radnom odnosu, osiguravanja neometanog izvršavanja parlamentarnih i drugih institucijskih dužnosti i održavanja dinamičnog tržišta rada s mobilnošću između javnog sektora te privatnog i neprofitnog sektora;

18. smatra da su dulja razdoblja mirovanja za visoke dužnosnike koji odlaze iz agencije ili institucije, ako se temelje na objektivnom postupku s jasnim kriterijima, opravdane pravne mjere za zaštitu javnog interesa i integriteta javnih tijela; smatra da bi svaka zabrana prelaska na drugo radno mjesto, prema potrebi, mogla zahtijevati dodjelu privremene naknade kako bi se premostilo prijelazno razdoblje prije pronalaska odgovarajućeg posla.

 

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	19.11.2020.
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	26 13 20
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Gunnar Beck, Marek Belka, Isabel Benjumea Benjumea, Stefan Berger, Gilles Boyer, Francesca Donato, Derk Jan Eppink, Engin Eroglu, Markus Ferber, Jonás Fernández, Frances Fitzgerald, José Manuel García-Margallo y Marfil, Luis Garicano, Sven Giegold, Valentino Grant, Claude Gruffat, José Gusmão, Enikő Győri, Eero Heinäluoma, Danuta Maria Hübner, Stasys Jakeliūnas, Othmar Karas, Billy Kelleher, Ondřej Kovařík, Georgios Kyrtsos, Aurore Lalucq, Philippe Lamberts, Aušra Maldeikienė, Pedro Marques, Costas Mavrides, Jörg Meuthen, Csaba Molnár, Siegfried Mureşan, Caroline Nagtegaal, Luděk Niedermayer, Piernicola Pedicini, Lídia Pereira, Sirpa Pietikäinen, Dragoș Pîslaru, Evelyn Regner, Antonio Maria Rinaldi, Alfred Sant, Joachim Schuster, Ralf Seekatz, Pedro Silva Pereira, Paul Tang, Irene Tinagli, Ernest Urtasun, Inese Vaidere, Johan Van Overtveldt, Stéphanie Yon-Courtin, Marco Zanni, Roberts Zīle
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Manon Aubry, Patryk Jaki, Eugen Jurzyca, Maximilian Krah, Ville Niinistö, Mick Wallace

 

 

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

26	+
GUE/NGL	Manon Aubry, José Gusmão, Mick Wallace
NI	Piernicola Pedicini
EPP	Frances Fitzgerald, Sirpa Pietikäinen
Renew Europe	Billy Kelleher
S&D	Marek Belka, Jonás Fernández, Eero Heinäluoma, Aurore Lalucq, Pedro Marques, Costas Mavrides, Csaba Molnár, Evelyn Regner, Alfred Sant, Joachim Schuster, Pedro Silva Pereira, Paul Tang, Irene Tinagli
ZELENI/ESS	Sven Giegold, Claude Gruffat, Stasys Jakeliūnas, Philippe Lamberts, Ville Niinistö, Ernest Urtasun

 

13	-
EPP	Isabel Benjumea Benjumea, Stefan Berger, Markus Ferber, José Manuel García-Margallo y Marfil, Enikő Győri, Danuta Maria Hübner, Georgios Kyrtsos, Aušra Maldeikienė, Siegfried Mureşan, Lídia Pereira, Ralf Seekatz, Inese Vaidere
Renew Europe	Dragoș Pîslaru

 

20	0
ECR	Derk Jan Eppink, Patryk Jaki, Eugen Jurzyca, Johan Van Overtveldt, Roberts Zīle
ID	Gunnar Beck, Francesca Donato, Valentino Grant, Maximilian Krah, Jörg Meuthen, Antonio Maria Rinaldi, Marco Zanni
EPP	Othmar Karas, Luděk Niedermayer
Renew Europe	Filles Boyer, Engin Eroglu, Luis Garicano, Ondřej Kovařík, Caroline Nagtegaal, Stéphanie Yon-Courtin

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

MIŠLJENJE ODBORA ZA PREDSTAVKE (13.4.2021.)

upućeno Odboru za ustavna pitanja

o jačanju transparentnosti i integriteta u institucijama EU-a uspostavljanjem neovisnog tijela EU-a za etička pitanja

(2020/2133(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Radan Kanev

 

PRIJEDLOZI

Odbor za predstavke poziva Odbor za ustavna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. pozdravlja obvezu koju je Europska komisija preuzela pred Parlamentom o osnivanju neovisnog etičkog tijela EU-a;

2. ističe da bi se sve institucije EU-a trebale pridržavati visokih standarda etike i transparentnosti te poziva sve institucije EU-a da sklope sporazum o uspostavi zajedničkog etičkog okvira koji bi odražavao te standarde; naglašava da su visoki standardi transparentnosti i integriteta ključni kako bi se građanima omogućilo ostvarivanje njihova demokratskog prava na sudjelovanje u postupku donošenja odluka EU-a pa tako i za jačanje demokratske legitimnosti i vjerodostojnosti Unije uz vraćanje povjerenja u proces europske integracije; ističe u tom pogledu da je povjerenje građana u političke institucije ključan temeljni element predstavničkih demokracija; podsjeća da se predsjednica Komisije u političkim smjernicama za Komisiju 2019. - 2024. obvezala raditi na osnivanju neovisnog etičkog tijela zajedničkog svim institucijama EU-a i naglasila da institucije EU-a trebaju biti otvorene i besprijekorne na području etike, transparentnosti i integriteta da bi građani imali povjerenja u EU; podsjeća da treba ojačati pravo na podnošenje predstavki koje građanima pruža najbolju podršku za pokretanje i održavanje izravnog dijaloga s predstavnicima institucija EU-a te stoga doprinosi jačanju otvorenosti, uključenosti, sposobnosti reagiranja i odgovornosti te istodobno premošćuje jaz između građana i institucija EU-a; u tom pogledu napominje da bi početne internetske stranice koje se odnose na predstavke i zahtjeve također trebale biti u potpunosti dostupne osobama s invaliditetom;

3. naglašava poseban interes građana za transparentnost i integritet funkcioniranja institucija EU-a što pokazuju brojne predstavke koje je zaprimio Odbor za predstavke i koje pozivaju na potpunu transparentnost[7] , među ostalim u donošenju odluka Vijeća i njegovim kontaktima s lobistima; izražava svoju zabrinutost zbog postupaka imenovanja viših dužnosnika EU-a[8], načina rješavanja sukoba interesa povjerenika i povreda Kodeksa ponašanja zastupnika u Europskom parlamentu[9]i nadzora poštovanja obveza transparentnosti te pravila „rotirajućih vrata”; također napominje da se, kao i prethodnih godina, većina istraga koje je Europski ombudsman zaključio 2019. odnosila na transparentnost i odgovornost, uključujući javni pristup informacijama i dokumentima;

4. smatra, kao odbor koji se najizravnije bavi javnim mnijenjem i reakcijom javnosti na transparentnost i integritet institucija, da su demokratski pristup i politička odgovornost, zajedno s najvišim etičkim standardima kao i najvišim standardima za transparentnost i odgovornost, ključni kontrolni mehanizam u svakoj ustavnoj demokraciji, pa stoga i u EU-u; ističe potrebu za daljnjim jačanjem mehanizama demokratske odgovornosti na razini EU-a; potiče, u tom pogledu, uspostavu zajedničkog etičkog okvira za sve institucije EU-a i etičkog tijela EU-a koje bi trebalo djelovati na depolitiziran i neovisan način, usporedno s mehanizmima političke kontrole sadržanima u Ugovorima, kako bi se dodatno ojačali i zajamčili najviši standardi odgovornosti, transparentnosti i integriteta na razini EU-a, kako bi se osiguralo da se javne odluke donose u općem interesu, a time i povećalo povjerenje građana u institucije EU-a;

5. podsjeća da Parlament, kao jedina izravno izabrana predstavnička institucija građana EU-a, nastavi sa svojom važnom zadaćom nadzora političke evaluacije Komisije i drugih institucija te da osigura prikladnost određenih kandidata za visoke položaje; naglašava da Parlament mora imati ključnu ulogu u postupku poboljšanja postojećeg sustava nadzora etičnosti u EU-u koji se primjenjuje u svim institucijama, agencijama i tijelima EU-a kako bi se povećalo povjerenje javnosti u postupke donošenja odluka EU-a; predlaže da Parlament imenuje kandidate za buduće neovisno etičko tijelo EU-a;

6. naglašava da je visoka razina transparentnosti zakonodavnog postupka ključna za to da bi građani mogli pozivati na odgovornost svoje izabrane predstavnike i vlade; ponavlja, stoga, svoj poziv Vijeću da uskladi svoje radne metode sa standardima parlamentarne i participativne demokracije u skladu s Ugovorima te da poboljša svoja pravila i prakse u vezi s transparentnosti svojeg zakonodavnog postupka u skladu s preporukama Europskog revizorskog suda i Europskog ombudsmana koje je Parlament velikom većinom podržao svojom Rezolucijom od 17. siječnja 2019. o strateškoj istrazi Europskog ombudsmana OI/2/2017 o transparentnosti zakonodavnih rasprava u okviru pripremnih tijela Vijeća EU-a[10]koja se temelji na zajedničkom izvješću Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke; podsjeća da komunikacija unutar institucija EU-a također mora biti dostupna osobama s invaliditetom;

7. smatra da registar transparentnosti mora biti obvezan za sve institucije i agencije EU-a kako bi se olakšao javni nadzor i omogućilo pojedinačnim građanima i drugim interesnim skupinama da prate aktivnosti lobista i njihov utjecaj na odluke i zakonodavstvo;

8. naglašava da se trenutačni samoregulativni etički okvir pokazao nedovoljnim, doveo do fragmentiranog pristupa i različitih etičkih standarda u institucijama EU-a; ističe da posljednjih godina mnogi slučajevi neetičkog ponašanja i kršenja pravila nisu bili sankcionirani, što potvrđuje da postojeći sustav nadzora etičnosti u EU-u i dalje pokazuje ozbiljne nedostatke i nedosljednosti; smatra da je iznimno važno utvrditi i riješiti nedostatke u aktualnim postupcima; u tom pogledu ističe da je unapređenje trenutačno rascjepkanih postupaka koji se temelje na samoregulativnom pristupu uvođenjem učinkovitijeg sustava nadzora etičnosti u EU-u stvaranjem jedinstvenog neovisnog etičkog tijela EU-a ključna za osiguravanje dosljedne i potpune provedbe etičkih standarda, kao i za provedbu načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja u svim institucijama EU-a; nadalje, naglašava da bi to etičko tijelo trebalo preuzeti ulogu etičkih odbora koji trenutačno djeluju u različitim institucijama i agencijama EU-a te raditi na usklađivanju različitih tumačenja normi i pojmova, kao što je „sukob interesa”, kako bi se izbjegle razlike, zajamčila jasnoća i time povećalo povjerenje građana u funkcioniranje institucija EU-a;

9. ističe da treba preispitati i uskladiti relevantne propise EU-a i kodekse ponašanja, što zahtijeva potpunu transparentnost položaja koja zauzimaju, ili projekata u kojima sudjeluju, visoki dužnosnici institucija i agencija EU-a ili zastupnici u Europskom parlamentu, među ostalim nakon odlaska iz javne službe; u tom pogledu ističe da određeni javni dužnosnici daju izjave o nepostojanju sukoba interesa kao i samoprocjene o poštovanju etičkih standarda; međutim, ističe da takvo samoizjašnjavanje i samoprocjene nisu dovoljne i da je stoga potreban dodatan nadzor; ističe da bi taj zadatak trebao biti u nadležnosti neovisne specijalizirane treće strane, u obliku neovisnog etičkog tijela (NET) za sve institucije, agencije, tijela i urede EU-a;

10. smatra da institucije EU-a trebaju primjenjivati najviše etičke standarde kako bi se spriječili svi slučajevi rotirajućih vrata i sukoba interesa, među ostalim u pogledu imenovanja na više položaje u institucijama i agencijama EU-a; izražava zabrinutost da svi takvi slučajevi, čak i ako su pravno dopušteni, značajno potkopavaju ukupnu vjerodostojnost institucija EU-a te se često koriste u antieuropskoj propagandi kao sredstvo poticanja euroskepticizma u javnosti; poziva na uspostavu NET-a za sve institucije EU-a koji bi nadgledao provedbu budućeg zajedničkog etičkog okvira i koji bi bio nadležan za zajednička pravila o sadržaju i objavljivanju izjava o interesima, izbjegavanju sukoba interesa i rotirajućih vrata, primanju darova i izraza gostoprimstva, zaštiti zviždača i žrtava uznemiravanja, transparentnosti sastanaka s lobistima, javnoj nabavi i kalendarima sastanaka višeg rukovodstva te korištenju transparentnih bankovnih računa za javna sredstva;

11. smatra da bi se postupci odabira kandidata za rukovodeće položaje trebali provoditi na temelju potpuno objektivnih kriterija i da bi trebali biti potpuno transparentni za širu javnost; naglašava da bi trebao postojati okvir za pitanja i prigovore, zajedno s otvorenim postupcima praćenja i ovlastima za poništavanje odluka za koje se pokaže da su donesene u postupku s nedovoljno transparentnosti i integriteta; ističe da bi postupke trebalo redovito ocjenjivati kako bi se pratila njihova učinkovitost i po potrebi primijenila poboljšanja;

12. napominje da neke države članice EU-a već nameću stroge zahtjeve transparentnosti svojim izabranim i imenovanim dužnosnicima u pogledu sukoba interesa, izvora prihoda i obiteljske imovine; smatra da je nužno da institucije EU-a standardiziraju svoje postupke i primjenjuju iste visoke etičke standarde i standarde integriteta;

13. ističe važnu ulogu koju Europski ombudsman ima u osiguravanju najviših standarda transparentnosti i integriteta u institucijama EU-a; ističe ključnu ulogu Ombudsmana u praćenju pravilnog funkcioniranja europske javne uprave, koju bi trebao imati i nakon uspostave neovisnog etičkog tijela; smatra da u tom pogledu treba zaštititi i prema potrebi ojačati ulogu Ombudsmana kao prvog tijela kojem se građani mogu obratiti kada izražavaju zabrinutost u vezi s institucijama; poziva Odbor za ustavna pitanja da prilikom rada na jačanju etičkih pravila i njihovoj provedbi uspostavom jedinstvenog neovisnog etičkog tijela razmotri i u potpunosti uzme u obzir sve nedostatke i praznine u trenutačnom etičkom okviru EU-a, kako su potvrđene u istragama Europskog ombudsmana; predlaže sklapanje međuinstitucijskog sporazuma EU-a o uspostavi neovisnog etičkog tijela za Parlament i Komisiju koji bi bio otvoren za sudjelovanje svih institucija, agencija i tijela EU-a kako bi se poboljšali svi relevantni aspekti; preporučuje da to tijelo dobije jasan mandat i da djeluje na tehničkoj razini s trajnom, neovisnom, nepristranom, kolegijalnom i rodno uravnoteženom strukturom;

14. preporučuje da se jedinstveno neovisno etičko tijelo sastoji od članova koje odabire Komisija te imenuje Parlament i da se kandidati mogu birati, među ostalim, iz redova: bivših predsjednika Suda Europske unije, Revizorskog suda, bivših Europskih ombudsmana, bivših zastupnika u Europskom parlamentu; preporučuje da se kandidati biraju na temelju njihova integriteta, sposobnosti, iskustva i nepostojanja sukoba interesa; preporučuje da se trenutačna ili nekadašnja politička uloga kandidata temeljito analizira tijekom postupka odabira s obzirom na ulogu tog tijela i potrebnu visoku razinu nepristranosti; naglašava da treba u potpunosti izbjegavati imenovanje većine članova s političkom pozadinom; zahtijeva rodno uravnotežen sastav neovisnog etičkog tijela; uvjeren je da se neovisnom etičkom tijelu moraju dati nadzorne i savjetodavne ovlasti u pogledu etičkih standarda; napominje da je potrebna daljnja rasprava o ovlastima neovisnog etičkog tijela kako bi se poštovala uloga postojećih tijela te prava i obveza institucija Unije kako je utvrđeno u Ugovorima; stoga poziva Odbor za ustavna pitanja da razmotri moguću strukturu, izborni postupak i nadležnosti neovisnog etičkog tijela;

15. smatra da se neovisnom etičkom tijelu moraju osigurati odgovarajući ljudski i financijski resursi kako bi mogao učinkovito ispunjavati svoje zadaće; ističe da bi neovisno etičko tijelo trebalo nadzirati i provoditi sustavne kontrole kako bi osigurao da institucije EU-a i sve treće strane koje rade s institucijama EU-a, uključujući one navedene u registru transparentnosti, kontinuirano poštuju kriterije transparentnosti; predlaže da bi rad neovisnog etičkog tijela trebao uključivati mehanizme za interno upravljanje pritužbama unutar institucija EU-a kako bi se zabrinutost u pogledu mogućih povreda mogla priopćiti na povjerljiv način i diskretno razmotriti.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	13.4.2021.
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	19 6 9
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Alex Agius Saliba, Andris Ameriks, Marc Angel, Margrete Auken, Alexander Bernhuber, Markus Buchheit, Ryszard Czarnecki, Eleonora Evi, Agnès Evren, Gheorghe Falcă, Emmanouil Fragkos, Mario Furore, Gianna Gancia, Ibán García Del Blanco, Alexis Georgoulis, Peter Jahr, Radan Kanev, Stelios Kympouropoulos, Cristina Maestre Martín De Almagro, Dolors Montserrat, Ulrike Müller, Emil Radev, Sira Rego, Frédérique Ries, Alfred Sant, Monica Semedo, Massimiliano Smeriglio, Yana Toom, Thomas Waitz, Stefania Zambelli, Tatjana Ždanoka, Kosma Złotowski
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Anne-Sophie Pelletier, Ramona Strugariu, Rainer Wieland

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

19	+
EPP	Radan Kanev
Renew Europe	Ulrike Müller, Frédérique Ries, Monica Semedo, Ramona Strugariu, Yana Toom
S&D	Alex Agius Saliba, Andris Ameriks, Marc Angel, Ibán García Del Blanco, Cristina Maestre Martín De Almagro, Alfred Sant, Massimiliano Smeriglio
GUE/NGL	Anne‑Sophie Pelletier, Sira Rego
Zeleni/ESS	Margrete Auken, Eleonora Evi, Thomas Waitz, Tatjana Ždanoka

 

6	-
EPP	Alexander Bernhuber, Agnès Evren, Gheorghe Falcă, Peter Jahr, Dolors Montserrat, Rainer Wieland

 

9	0
ECR	Ryszard Czarnecki, Emmanouil Fragkos, Kosma Złotowski
ID	Markus Buchheit, Gianna Gancia, Stefania Zambelli
NI	Mario Furore
EPP	Stelios Kympouropoulos, Emil Radev

 

Korišteni znakovi:

+: za

-: protiv

0: suzdržani

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	14.7.2021.
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	18 8 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Gerolf Annemans, Gabriele Bischoff, Damian Boeselager, Fabio Massimo Castaldo, Leila Chaibi, Włodzimierz Cimoszewicz, Gwendoline Delbos-Corfield, Daniel Freund, Charles Goerens, Esteban González Pons, Sandro Gozi, Brice Hortefeux, Laura Huhtasaari, Giuliano Pisapia, Paulo Rangel, Antonio Maria Rinaldi, Domènec Ruiz Devesa, Jacek Saryusz-Wolski, Helmut Scholz, Pedro Silva Pereira, Sven Simon, Antonio Tajani, Mihai Tudose, Guy Verhofstadt, Loránt Vincze, Rainer Wieland
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Gilles Boyer

 

 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE

18	+
ID	Gerolf Annemans, Laura Huhtasaari
NI	Fabio Massimo Castaldo
Renew Europe	Gilles Boyer, Charles Goerens, Sandro Gozi, Guy Verhofstadt
S&D	Gabriele Bischoff, Włodzimierz Cimoszewicz, Giuliano Pisapia, Domènec Ruiz Devesa, Pedro Silva Pereira, Mihai Tudose
GUE/NGL	Leila Chaibi, Helmut Scholz
Zeleni/ESS	Damian Boeselager, Gwendoline Delbos Corfield, Daniel Freund

 

 

8	-
ECR	Jacek Saryusz Wolski
EPP	Esteban González Pons, Brice Hortefeux, Paulo Rangel, Sven Simon, Antonio Tajani, Loránt Vincze, Rainer Wieland

 

 

1	0
ID	Antonio Maria Rinaldi

 

 

• [1] SL C 337, 20.9.2018., str. 120.
• [2] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0327.
• [3] SL L 262, 7.10.2005., str. 1.
• [4] SL L 304, 20.10.2010., str. 47.
• [5] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0017.
• [6] SL L 94, 28.3.2014., str. 65.
• [7] Predstavke br. 0134/2019, 0939/2018, 0161/2017, 1367/2015, 0696/2015, 0698/2013.
• [8] Predstavke br. 0224/2018 i 0799/2018, 0799/2018.
• [9] Predstavke br. 0742/2017, 1004/2016, 2485/2014, 1984/2014.
• [10] SL C 411, 27.11.2020., str. 149.