Izvješće - A9-0328/2021Izvješće
A9-0328/2021
Europski parlament

IZVJEŠĆE o novim smjerovima humanitarnog djelovanja EU-a

19.11.2021 - (2021/2163(INI))

Odbor za razvoj
Izvjestitelj: Norbert Neuser

Postupak : 2021/2163(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A9-0328/2021
Podneseni tekstovi :
A9-0328/2021
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o novim smjerovima humanitarnog djelovanja EU-a

(2021/2163(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir članke 208. i 214. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

– uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji,

– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći[1],

– uzimajući u obzir Odluku (EU) 2021/836 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu[2],

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, izmjeni i stavljanju izvan snage Odluke br. 466/2014/EU te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2017/1601 i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009[3],

– uzimajući u obzir Zajedničku izjavu Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u Vijeću, Parlamenta i Komisije o Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći iz 2008.[4],

– uzimajući u obzir Četvrtu ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.,

– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2003/335/PUP od 8. svibnja 2003. o istrazi i progonu počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina[5],

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. studenog 2018. o jačanju globalne sigurnosti opskrbe hranom i prehrane,

– uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom[6],

– uzimajući u obzir Rezoluciju 2286 Vijeća sigurnosti UN-a od 3. svibnja 2016. o zaštiti ranjenika i bolesnika te medicinskog i humanitarnog osoblja u oružanim sukobima,

– uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 23. kolovoza 2016. o ishodu Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu i obvezama koje su preuzeli njegovi sudionici,

– uzimajući u obzir sporazum Veliki dogovor potpisan 23. svibnja 2016., godišnja neovisna izvješća o njemu, posebno izvješće iz 2021. te okvir Velikog dogovora 2.0 i njegove priloge predstavljene na godišnjem sastanku o Velikom dogovoru 2.0 od 15. do 17. lipnja 2021.,

– uzimajući u obzir izvješće visokog povjerenika UN-a za izbjeglice iz srpnja 2021. o upotrebi fleksibilnog financiranja tijekom 2020. i njegova naknadna ažuriranja,

– uzimajući u obzir Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030., usvojen na trećoj Svjetskoj konferenciji UN-a o smanjenju rizika od katastrofa, održanoj od 14. do 18. ožujka 2015. u Sendaiju (Japan) i ishode globalnih platformi o smanjenju rizika od katastrofa održanih u Cancunu (2017.) i Ženevi (2019.),

– uzimajući u obzir Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

– uzimajući u obzir Globalni humanitarni pregled Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja iz 2021. i njegova mjesečna ažuriranja,

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2021. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021.– 2030.” (COM(2021)0101),

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2021. o humanitarnom djelovanju EU-a: novi izazovi, ista načela (COM(2021)0110) i naknadne zaključke Vijeća od 20. svibnja 2021.,

– uzimajući u obzir svoje rezolucije o humanitarnoj pomoći, osobito rezolucije od 11. prosinca 2013. o pristupu EU-a otpornosti i smanjenju rizika od katastrofa u zemljama u razvoju: pouka iz krize u vezi sa sigurnosti hrane[7], od 26. studenoga 2015. o obrazovanju djece u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama[8], od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći[9], od 1. lipnja 2017. o otpornosti kao strateškom prioritetu vanjskog djelovanja EU-a[10] te od 17. travnja 2018. o provedbi Instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za humanitarnu pomoć i Europskog razvojnog fonda[11],

– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A9-0328/2021),

A. budući da su humanitarne potrebe na dosad najvišoj razini te da 2021. godine 238 milijuna ljudi treba pomoć, uglavnom zbog sukoba, ali i zbog sistemskih čimbenika kao što su klimatske promjene, prirodne katastrofe, uništavanje okoliša, rast svjetskog stanovništva, nesigurnost opskrbe hranom, ograničeni vodni resursi i neuspjelo upravljanje; budući da rast humanitarnih potreba i njihova sve veća složenost utječu na svaki od ciljeva održivog razvoja i upozoravaju na zabrinjavajući nedostatak globalnog napretka u pogledu Programa održivog razvoja do 2030.;

B. budući da je pandemija bolesti COVID-19 pogoršala postojeće slabosti i nejednakosti, povećala humanitarne potrebe – pri čemu je u prvom redu zabilježen nagli porast gladi i nedostatak opskrbe hranom te je gotovo 300 milijuna ljudi u opasnosti od akutne nesigurnosti opskrbe hranom, a više od 40 milijuna suočava se s kritičnom razinom nesigurnosti opskrbe hranom – te otežala humanitarni odgovor zbog zatvaranja granica i drugih ograničenja, kao onih za koje su odgovorne strane u oružanim sukobima; budući da je rast humanitarnih potreba djelomično rezultat nedovoljne razvojne pomoći za rješavanje uzroka nestabilnosti; budući da se prema podacima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj humanitarna pomoć za sve nestabilne situacije od 2015. do 2016. povećala za 38 %, dok se programska razvojna pomoć za nestabilne situacije nije povećala tijekom istog razdoblja[12]; budući da je od 2014. do 2018. humanitarna pomoć činila drugi najveći udio doprinosa za prekomorsku razvojnu pomoć u 29 zemalja u Odboru za razvojnu pomoć[13];

C. budući da je, s jedne strane, pandemija bolesti COVID-19 stvorila brojne logističke prepreke međunarodnim organizacijama koje provode operacije pomoći, dok su, s druge strane, ti logistički izazovi doprinijeli brojnim promjenama u načinu provedbe programa pomoći, posebno u pogledu povećanja važnosti lokalizacije humanitarne pomoći;

D. budući da je 2018. otprilike 108 milijuna ljudi trebalo međunarodnu humanitarnu pomoć zbog oluja, poplava, suša i šumskih požara; budući da bi do 2050. humanitarna pomoć mogla svake godine biti potrebna za više od 200 milijuna ljudi zbog klimatskih katastrofa i socioekonomskog učinka klimatskih promjena;

E. budući da su žene i djevojčice najviše pogođene kriznim situacijama; budući da je 90 % veća vjerojatnost za adolescentice u područjima sukoba da ne pohađaju školu, da 70 % žena u humanitarnom okruženju češće trpi rodno uvjetovano nasilje, a više od 70 % osoba koje se suočavaju s kroničnom gladi su žene;

F. budući da je humanitarni zračni most EU-a, koji je uspostavljen kao odgovor na prometna ograničenja zbog pandemije, uvelike pomogao u zatvaranju kritičnih propusta u humanitarnom odgovoru olakšavanjem prijevoza pomoći, hitne pomoći i humanitarnog osoblja;

G. budući da veća učestalost i intenzitet katastrofa izazvanih klimatskim promjenama potiče sukobe i drži veći broj ljudi zarobljen u stanju dugotrajne raseljenosti na dosad neviđene načine, dok je niz dugotrajnih kriza i dalje neriješen;

H. budući da rastuće humanitarne potrebe nisu popraćene dostatnim resursima, što dovodi do brzog povećanja razlika u financiranju: 2020. godine pružen je odgovor na manje od polovice humanitarnog apela UN-a, a od kraja kolovoza 2021. samo je 10,9 milijardi USD bilo dostupno za financiranje potreba koje su iznosile 36,6 milijardi USD (30 % ukupnog iznosa)[14]; budući da je 2020. financiranje koje nije povezano s odgovorom na pandemiju bolesti COVID-19 20 najvećih javnih donatora palo ispod razine iz 2019.[15];

I. budući da se globalno financiranje humanitarne pomoći i dalje u velikoj mjeri oslanja na vrlo ograničen broj donatora, pri čemu deset najvećih donatora doprinosi s oko 85 % svih sredstava;

J. budući da je humanitarna pomoć ključni stup vanjskog djelovanja EU-a i budući da je 2020. ukupno financiranje EU-a i država članica činilo 36 % globalne humanitarne pomoći, što je najveći udio u svijetu; budući da se razina doprinosa razlikuje unutar EU-a, pri čemu četiri države članice i Komisija odgovaraju za oko 90 % cjelokupnog financiranja humanitarne pomoći EU-a;

K. budući da ponovno potvrđena predanost potpisnica sporazuma Veliki dogovor 2.0 da osiguraju da humanitarni odgovor bude lokalan što je više moguće i međunarodan koliko je to potrebno podrazumijeva obvezu da se lokalnim i nacionalnim akterima pruži najmanje 25 % humanitarne pomoći što je moguće izravnije; budući da je taj cilj, međutim, daleko od ostvarenja;

L. budući da je zbog trenutačnog manjka u financiranju razvoja nužno poboljšati učinkovitost, djelotvornost, vidljivost, podjelu rizika, transparentnost i odgovornost humanitarnog sustava te zajamčiti da više zemalja doprinosi humanitarnim naporima da pomoć zadovolji potrebe pogođenog stanovništva, na što je nedavno ukazao Veliki dogovor 2.0, koji je usmjeren na lokalizaciju i kvalitetno financiranje kao ključne prioritete;

M. budući da se „kvalitetno financiranje” sastoji od jednog od dvaju prioriteta Velikog dogovora 2.0; budući da se u drugom stupu Političkog foruma na visokoj razini o financiranju humanitarne pomoći 2016. poziva na proširenje baze humanitarnih resursa putem partnerstava s novim bilateralnim donatorima i privatnim sektorom, čime se olakšavaju tokovi doznaka i islamsko socijalno financiranje[16]; budući da je humanitarna pomoć privatnih donatora već u porastu i da se povećala za 9 % sa 6,2 milijarde USD 2018. na rekordnih 6,8 milijardi USD 2019.[17];

N. budući da je Komisija predložila pokretanje pilot-projekta za mješovito financiranje kako bi se znatno povećala baza resursa za humanitarno djelovanje te je pozvala na daljnje uključivanje privatnog sektora u tu svrhu;

O. budući da je fragmentacija humanitarne pomoći i dalje trajan izazov uz velik broj donatora i agencija za pomoć i nedostatak koordinacije između njihovih aktivnosti i projekata;

P. budući da donatori potiču korištenje konzorcijske organizacije u razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći; budući da u usporedbi s drugim metodama konzorcijsku organizaciju obično obilježavaju veći ciljevi i više resursa;

Q. budući da rješavanje humanitarnih kriza ne zahtijeva samo više financijskih sredstava nego i odlučne političke napore za smanjenje potreba sprečavanjem i okončanjem sukoba, zaštitom temeljnih ljudskih prava, promicanjem održivog razvoja, smanjenjem rizika i ranjivosti, borbom protiv klimatskih promjena i prilagodbom na njih, borbom protiv korupcije u dodjeli sredstava i rješavanjem problema nedostatka transparentnosti u odnosima s lokalnim organizacijama;

R. budući da se kontinuiranim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava diljem svijeta, uključujući napade na civile te humanitarne i zdravstvene radnike, dovode u pitanje temeljni standardi i načela, uz rastuće prepreke pružanju humanitarne pomoći;

S. budući da je posljednjih godina broj napada na humanitarno osoblje drastično porastao;

1. pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Humanitarno djelovanje EU-a: novi izazovi, ista načela” i u njoj iznesene konkretne prijedloge za poboljšanje pružanja humanitarne pomoći; poziva na brzu provedbu tih prijedloga uz blisko savjetovanje i suradnju s humanitarnim partnerima kako bi se zajamčilo da je pomoć predvidljiva, da nije fragmentirana i da se njome ne udvostručuju druge mjere; ponovno ističe da se, u skladu s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći, humanitarna pomoć EU-a uvijek mora pružati isključivo na temelju jasno definiranih i unaprijed procijenjenih potreba, da mora biti potpuno u skladu s humanitarnim načelima humanosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti te da pri pristupu humanitarnoj pomoći posebnu pozornost mora posvetiti izazovima s kojima se suočavaju ranjive skupine, kao što su osobe s invaliditetom, manjine i druge vrlo marginalizirane osobe; poziva Komisiju da načelo prema kojem nitko ne smije biti zapostavljen stavi u središte novog pristupa humanitarnom djelovanju; pozdravlja inicijativu Komisije za integraciju obrazovanja u kriznim situacijama kako bi se spriječilo da djeca napuste školovanje, posebno u slučajevima dugotrajnih sukoba;

2. sa zabrinutošću primjećuje naglo povećanje razlika u financiranju humanitarne pomoći s obzirom na to da najveći donatori smanjuju doprinose u doba rastućih potreba; ističe dramatične razlike u doprinosima na globalnoj razini i iz EU-a; poziva Komisiju da osigura snažan godišnji proračun za humanitarnu pomoć EU-a kako bi se zajamčilo pravodobno, predvidljivo i fleksibilno financiranje humanitarne pomoći od početka svake financijske godine, kako za rješavanje dugotrajnih kriza tako i za odgovor na nove krize, te da zadrži namjensku omotnicu u okviru pričuve za solidarnost i pomoć u nuždi za humanitarne krize izvan EU-a kako bi se zadržao postojeći kapacitet za brzu mobilizaciju dodatnih sredstava u slučaju novih, eskalirajućih ili iznenadnih kriza; poziva EU da se zauzme za veću međunarodnu podjelu odgovornosti i više sredstava za humanitarnu pomoć; snažno potiče države članice da povedu primjerom i dodijele fiksni dio svojeg bruto nacionalnog dohotka humanitarnoj pomoći; poziva Komisiju da svake godine podnese izvješće o iznosu koji se iz EU-a u globalnom kontekstu izdvaja za humanitarnu pomoć;

3. poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da osmisle strategiju za dugoročnu suradnju s trećim zemljama, posebno s novim donatorima, iskorištavanjem bilateralne, regionalne i multilateralne diplomacije EU-a kako bi se proširio raspon zemalja donatora koje dobrovoljno doprinose humanitarnoj pomoći; naglašava da bi doprinos dodatnih zemalja donatora omogućio povećanje iznosa potrebnog za rješavanje međunarodnih humanitarnih kriza; sa zabrinutošću primjećuje nedostatak formalnog dogovora u Sporazumu o trgovini i suradnji između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u pogledu humanitarne pomoći te poziva Komisiju i države članice da rade na uspostavljanju formalnog partnerstva za humanitarnu pomoć između EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

4. ističe predanost Komisije poticanju privatnog financiranja i daljnjem uključivanju privatnog sektora u humanitarnu pomoć EU-a te pokretanje nove inicijative za mješovito financiranje iz proračuna EU-a za humanitarnu pomoć za 2021.; poziva Komisiju da Parlamentu dostavi više informacija i pisanu procjenu o provedbi pilot-projekta za mješovito financiranje humanitarnog djelovanja, ocjenjujući pritom usklađenost s ciljevima vanjskog djelovanja; ističe potencijal inicijativa za mješovito financiranje, uključujući obveznice s humanitarnim učinkom i sustave osiguranja od katastrofa, uključujući potpuno iskorištavanje Europske investicijske banke i Europskog fonda za održivi razvoj plus u humanitarne svrhe; naglašava, međutim, da daljnja suradnja s privatnim sektorom zahtijeva analizu rezultata koji su dosad postignuti suradnjom i isključivo promicanje partnerstava koja su u skladu s ciljevima vanjskog djelovanja EU-a i međunarodnim humanitarnim načelima;

5. zabrinut je zbog sve većeg broja ozbiljnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava o ljudskim pravima; poziva na uspostavu koordinacijskog mehanizma EU-a kako bi se razvio dosljedan pristup EU-a međunarodnom humanitarnom pravu te pratila kršenja i promicalo poštovanje međunarodnog humanitarnog prava, među ostalim korištenjem relevantnih političkih, razvojnih, trgovinskih i gospodarskih poluga u okviru vanjskog djelovanja EU-a;

6. poziva Komisiju, potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da pomno prate kršenja međunarodnog humanitarnog prava i da ta kršenja uključe kao kriterij za uvrštavanje pojedinaca ili subjekata u relevantne režime sankcija EU-a u skladu sa smjernicama EU-a o promicanju poštovanja međunarodnog humanitarnog prava; napominje da sankcije i mjere ograničavanja poduzete u kontekstu zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a moraju poštovati međunarodno humanitarno pravo te da ne smiju ometati obavljanje humanitarnih aktivnosti; ističe potrebu za dosljednim integriranjem humanitarnih iznimki u režime mjera ograničavanja te za pružanjem potrebne pomoći i smjernica partnerima u djelotvornoj primjeni tih iznimki;

7. poziva Komisiju i države članice da ojačaju međunarodno humanitarno pravo te da odlučno kazneno gone i kažnjavaju one koji izgladnjivanje koriste kao ratno oružje kako bi se suzbila raširena kršenja prava na hranu tijekom sukobâ, opetovana uporaba izgladnjivanja kao metode ratovanja i uskraćivanje pristupa humanitarnoj pomoći;

8. poziva EU i njegove države članice da brzo ispune obveze preuzete na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu u okviru Velikog dogovora; ističe važnost povećanja učinkovitosti i djelotvornosti humanitarne pomoći povećanjem fleksibilnog financiranja nenamjenskim, širokonamjenskim i višegodišnjim financiranjem koje je prilagođeno lokalnim kontekstima, usmjereno na potrebe i ljude, kao i smanjenja administrativnog opterećenja za humanitarne partnere usklađivanjem i pojednostavljenjem prijedloga donatora i zahtjeva za izvješćivanje, financiranjem nacionalnih i lokalnih aktera te promicanjem inovativnih rješenja, među ostalim nastojanjima; podsjeća da dugotrajne krize i dalje predstavljaju humanitarni kontekst te poziva EU i njegove države članice da osmisle konkretna rješenja za učinkovitu dodjelu humanitarnih i razvojnih sredstava partnerima koji djeluju u tom kontekstu; potiče EU i njegove države članice da uvedu mjere u sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava s partnerima kako bi se tim partnerima osigurala dovoljna fleksibilnost programa za brz prelazak s razvojnih aktivnosti na odgovor na hitne situacije u slučaju iznenadne krize, uključujući financiranje iz novog Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa;

9. poziva Komisiju i države članice da održavaju i potiču realističan dijalog o podjeli rizika među relevantnim službama, s njihovim humanitarnim partnerima i drugim dionicima, koristeći se nedavnim iskustvima i naučenim lekcijama, kako bi se stalno težilo poboljšanju postojećih propisa o financiranju povećanjem njihove učinkovitosti i djelotvornosti, posebno u vrijeme vrlo nestabilnih humanitarnih kriza; ističe da se razina osviještenosti o rizicima pokazala učinkovitim alatom za ublažavanje rizika;

10. naglašava posebnu važnost podupiranja lokalnih aktera i snažno potiče Komisiju da razvije ambicioznu politiku lokalizacije, uključujući poticanjem transparentnosti, korištenjem stručnog znanja i iskustva partnera te utvrđivanjem načina pružanja veće i bolje potpore lokalnim akterima kako bi se ojačali njihovi kapaciteti, kako bi im se omogućilo da iskoriste sve dostupne instrumente i osiguralo njihovo sudjelovanje u postupcima donošenja odluka, istodobno rješavajući pitanje uzajamne odgovornosti i podjele rizika, s obzirom na to da je jačanje lokalnih aktera važan čimbenik za smanjenje potrebe za međunarodnom humanitarnom pomoći u budućnosti; poziva Komisiju da zajamči da je ravnopravno sudjelovanje i osnaživanje žena izričito uključeno u sve nove mehanizme za jačanje uloge lokalnih aktera u humanitarnom djelovanju;

11. naglašava da u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 lokalizacija pomaže u pružanju zdravstvenih mjera prilagođenih kontekstu zemalja u razvoju kako bi se izbjegla europska pristranost, posebno u pogledu protokola o ograničavanju i kampanja prevencije; poziva na to da se zbog daljnje lokalizacije humanitarnog djelovanja na odgovarajući način dovede u pitanje raširenost eurocentrističke perspektive u kriznim situacijama;

12. ističe izazove koje predstavljaju klimatske promjene i pozdravlja obveze daljnjeg uključivanja učinaka klimatskih promjena i okolišnih čimbenika u humanitarno djelovanje, jačanja otpornosti ranjivih regija na klimatske promjene i izgradnje otpornosti ranjivih zajednica na klimatske promjene s pomoću pripravnosti na katastrofe i anticipativnog djelovanja putem pristupa trostruke poveznice koji uključuje autohtone narode i lokalne zajednice, s obzirom na posebne potrebe za pomoći i zaštitom stanovništva pogođenog katastrofama i negativnim posljedicama klimatskih promjena, posebno raseljenih osoba i zajednica domaćina; osim toga, pozdravlja obveze da se humanitarna pomoć EU-a učini ekološki održivijom i da se prate rashodi u području klime; poziva Komisiju da pruži potrebna sredstva za prilagodbu klimatskim promjenama i smanjenje rizika od katastrofa preko Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, među ostalim instrumentima, te da ubrza provedbu obveza iz Sendaija u okviru vanjskog djelovanja EU-a;

13. pozdravlja konkretna postignuća humanitarnog zračnog mosta EU-a i ideju uspostave europskog kapaciteta za humanitarni odgovor kako bi se uklonili propusti u humanitarnom odgovoru EU-a; poziva na redovito savjetovanje s državama članicama i humanitarnim partnerima o svim novim inicijativama Komisije, koje bi se trebale nadovezivati na postojeće kapacitete humanitarnih aktera i mehanizme EU-a, kao što je mehanizam za civilnu zaštitu, a ne ih duplicirati;

14. ističe činjenicu da, iako se humanitarnom pomoći nastoje riješiti hitne situacije opasne po život, krize uzrokuju čimbenici koji iziskuju dugoročna rješenja, s obzirom na to da je nestabilnost važan element koji prethodi humanitarnim krizama; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da usvoje komunikaciju kojom bi se razvila jasna politika o povezanosti humanitarne pomoći, razvoja i mira te premostio jaz između pojedinih područja politika, uz istodobno poštovanje posebnog pravnog karaktera i načela humanitarne pomoći; naglašava da bi tim pristupom utemeljenim na povezanosti trebalo ojačati otpornost i promicati održive odgovore, dok bi se ciljevi održivog razvoja trebali upotrebljavati kao okvir za takav pristup jer Program održivog razvoja do 2030. pruža jedinstvenu priliku za rješavanje temeljnih uzroka nestabilnosti i sukoba, oslanjajući se, među ostalim, na praktično iskustvo nevladinih organizacija; poziva EU i države članice da brzo provedu taj pristup povezanosti, s posebnim naglaskom na rješavanju nestabilnosti, sprečavanju sukoba, borbi protiv gladi, rješavanju raseljavanja povezanog s katastrofama i negativnim učincima klimatskih promjena, pružanju obrazovanja i prilika za život, podupiranju ranog oporavka, jačanju kapaciteta za odgovor te izgradnji samodostatnosti i otpornosti; poziva Komisiju da objavi procjenu operacionalizacije humanitarno-razvojne povezanosti u šest pilot-zemalja utvrđenih 2017.;

15. poziva Komisiju da procijeni prethodna iskustva i programe povezane s rodnim pitanjima jer postoji sve veća potreba za rješavanjem tih problema s obzirom na istaknutu ulogu žena kao žrtava sukoba i katastrofa; poziva na provedbu konkretnijih elemenata rodno osviještene politike u budućem humanitarnom djelovanju, uključujući analize specifične za kontekst i rodno osjetljive analize, uz istodobnu zaštitu prava ranjivih skupina, uključujući žene, djevojčice i osobe iz zajednice LGBTIQ+; podržava pružanje neometanog pristupa besplatnim javnim zdravstvenim uslugama i napore za smanjenje smrtnosti i obolijevanja te ističe potrebu za jačanjem pripravnosti za pandemije i epidemije;

16. poziva EU i države članice da provedu i promiču Program Nansenove inicijative za zaštitu prekograničnih raseljenih osoba u kontekstu katastrofa i klimatskih promjena; ističe važnost suradnje među humanitarnim i razvojnim akterima te akterima u području smanjenja rizika od katastrofa i klimatskih promjena kako bi se smanjio rizik od raseljavanja u kontekstu katastrofa i negativnih učinaka klimatskih promjena te kako bi se odgovorilo na potrebe za pomoći i zaštitom;

17. poziva na to da se poseban naglasak stavi na hranu kao temeljno pravo za sve kako bi se zajamčila sigurnost opskrbe hranom i ojačala otpornost prehrambenih sustava na gospodarske i klimatske šokove te šokove izazvane klimatskim djelovanjem; poziva na reviziju akcijskog plana EU-a o prehrani kako bi se uhvatilo u koštac sa svim oblicima pothranjenosti u humanitarnom i razvojnom kontekstu u skladu sa zaključcima Vijeća iz studenog 2018.;

18. ponovno ističe predanost Komisije i njezine stalne napore u promicanju vidljivosti i osviještenosti o humanitarnoj pomoći EU-a među različitim dionicima diljem EU-a, uključujući nevladine organizacije, te jačanju vidljivosti EU-a u njegovu vanjskom djelovanju;

19. pozdravlja najavu prvog humanitarnog foruma EU-a, koji će se održati u siječnju 2022.; ističe da bi taj forum trebao biti uključiv i dostupan, uključivati partnere za humanitarno djelovanje, nastojati povećati vidljivost humanitarne pomoći EU-a i rada njegovih partnera, promicati strateški dijalog o humanitarnoj politici EU-a, podizati političku potporu humanitarnoj pomoći EU-a koja se temelji na načelima i potrebama i osviještenost o njezinoj prirodi te ubrzati provedbu ključnih djelovanja utvrđenih u komunikaciji Komisije;

20. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje te vladama i parlamentima država članica.


OBRAZLOŽENJE

Svijet se suočava s iznimno složenim humanitarnim scenarijem jer se broj ljudi pogođenih humanitarnim krizama drastično povećao s oko 90 milijuna 2015. na gotovo 240 milijuna 2021. godine. Već je godinama poznata većina pokretača te eksplozije potreba, od sukobâ do učinka klimatskih promjena, uništavanja okoliša, rasta svjetskog stanovništva i neuspješnog upravljanja. Međutim, pojava pandemije bolesti COVID-19 dodatno je pogoršala globalnu humanitarnu krizu i otežala međunarodni odgovor, i to u kontekstu zabrinjavajućeg međunarodnog manjka financijskih sredstava s obzirom na to da dostupna sredstva ne rastu u skladu s rastom humanitarnih potreba.

Pružanje humanitarne pomoći istovremeno je postalo složenije i opasnije zbog zabrinjavajućeg kontinuiranog kršenja osnovnih humanitarnih načela i međunarodnog humanitarnog prava. Dodatni izazovi proizlaze iz sve duljih kriza („dugotrajne krize”) i činjenice da se mnogim krizama ne pridaje dostatna javna i politička pozornost („zaboravljene krize”).

U tom bi scenariju EU i njegove države članice, koji zajedno predstavljaju najvećeg donatora humanitarne pomoći u svijetu, trebali imati vodeću ulogu u zagovaranju međunarodnih rješenja tih izazova. Principijelna humanitarna pomoć ključan je stup vanjskog djelovanja EU-a, jasno utvrđen Ugovorima i Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći, te je važan element sposobnosti EU-a da svoje vrijednosti odražava na globalnoj razini. Na toj se spoznaji temelji komunikacija Europske komisije objavljena u ožujku 2021. naslovljena „Humanitarno djelovanje EU-a: novi izazovi, ista načela”.

Komunikacijom se utvrđuje kako EU i njegove države članice, u suradnji s raznolikim humanitarnim partnerima i drugim donatorima, mogu odgovoriti na taj izazov. Predlaže se niz inicijativa okupljenih u dva glavna područja: „Rješavanje pitanja potreba i manjka financijskih sredstava” i „Potpora poticajnom okruženju za humanitarnu pomoć”. U svakome od tih širokih područja utvrđeni su konkretni ciljevi te se predlažu ključne mjere koje treba provesti kako bi se ispunili različiti ciljevi. Komunikacijom iz 2021. stoga su široko obuhvaćeni složeno humanitarno okruženje i djelovanja kojima bi EU mogao pojačati svoj odgovor i preuzeti vodeći položaj u globalnoj humanitarnoj zajednici.

Ovim se izvješćem o vlastitoj inicijativi želi dati odgovor Europskog parlamenta na Komunikaciju te politički usmjeriti realizaciju ambicija iz Komunikacije. Cilj je izvješća pružiti političke preporuke za cjelokupno humanitarno djelovanje EU-a (i od strane Komisije i od država članica), a ne raspravljati o konkretnim humanitarnim krizama, kojima će Parlament i dalje posvećivati posebnu pozornost u okviru relevantnih aktivnosti, od razmjena gledišta do rezolucija na plenarnim sjednicama.

Nadalje, izvješće je sastavljeno u pravo vrijeme kako bi se odgovorilo na komunikaciju Komisije, kao i na zaključke Vijeća o toj temi iz svibnja 2021., čime se Parlamentu omogućuje da odredi svoje strateške prioritete i političke preporuke u pogledu humanitarne pomoći EU-a uoči prvog humanitarnog foruma EU-a koji će se održati u siječnju 2022.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

9.11.2021

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

20

2

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Anna-Michelle Asimakopoulou, Dominique Bilde, Catherine Chabaud, Antoni Comín i Oliveres, Gianna Gancia, Charles Goerens, Mónica Silvana González, Pierrette Herzberger-Fofana, Rasa Juknevičienė, Beata Kempa, Pierfrancesco Majorino, Norbert Neuser, Janina Ochojska, Christian Sagartz, Marc Tarabella, Tomas Tobé, Chrysoula Zacharopoulou, Bernhard Zimniok

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Barry Andrews, Frances Fitzgerald, Marlene Mortler, Maria Noichl, María Soraya Rodríguez Ramos, Caroline Roose

 


 

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

20

+

NI

Antoni Comín i Oliveres

PPE

Anna-Michelle Asimakopoulou, Frances Fitzgerald, Rasa Juknevičienė, Marlene Mortler, Janina Ochojska, Christian Sagartz, Tomas Tobé

RENEW

Barry Andrews, Catherine Chabaud, Charles Goerens, María Soraya Rodríguez Ramos

S&D

Mónica Silvana González, Pierfrancesco Majorino, Norbert Neuser, Maria Noichl, Marc Tarabella

THE LEFT

Miguel Urbán Crespo

VERTS/ALE

Pierrette Herzberger-Fofana, Caroline Roose

 

2

-

ID

Dominique Bilde, Bernhard Zimniok

 

2

0

ECR

Beata Kempa

ID

Gianna Gancia

 

Korišteni znakovi:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

Posljednje ažuriranje: 6. prosinca 2021.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti