Izvješće - A9-0026/2022Izvješće
A9-0026/2022
Europski parlament

IZVJEŠĆE o kohezijskoj politici kao instrumentu za smanjenje razlika u zdravstvenoj zaštiti i povećanje prekogranične suradnje u području zdravstva

14.2.2022 - (2021/2100(INI))

Odbor za regionalni razvoj
Izvjestitelj: Tomislav Sokol

Postupak : 2021/2100(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A9-0026/2022
Podneseni tekstovi :
A9-0026/2022
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :


PR_INI

SADRŽAJ

Stranica

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

OBRAZLOŽENJE

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

 



 

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o kohezijskoj politici kao instrumentu za smanjenje razlika u zdravstvenoj zaštiti i povećanje prekogranične suradnje u području zdravstva

(2021/2100(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojim se zahtijeva visoka razina zaštite zdravlja ljudi u utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije te kojim se nastoji potaknuti suradnja među državama članicama kako bi se poboljšala komplementarnost njihovih zdravstvenih usluga u prekograničnim područjima,

– uzimajući u obzir članak 174. UFEU-a o jačanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji,

– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti[1];

– uzimajući u obzir Direktivu 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (Direktiva o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi), a posebno njezin članak 168.[2],

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006[3],

– uzimajući u obzir studiju Komisije o prekograničnoj suradnji naslovljenu „Iskorištavanje postojećih inicijativa za suradnju u prekograničnim regijama” objavljenu u ožujku 2018.[4],

– uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 14. listopada 2020. o provedbi i budućnosti prekogranične zdravstvene zaštite[5],

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. studenoga 2020. naslovljenu „Izgradnja europske zdravstvene unije: jačanje otpornosti EU-a na prekogranične prijetnje zdravlju” (COM/2020/0724),

– uzimajući u obzir izvješće Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj od 19. studenoga 2020. naslovljeno „Ukratko o zdravlju: Europa 2020.”,

– uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju od 9. ožujka 2021. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa djelovanja Unije u području zdravlja za razdoblje 2021. – 2027. i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 282/2014 (program „EU za zdravlje”)[6],

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/522 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. ožujka 2021. o uspostavi Programa djelovanja Unije u području zdravlja (program „EU za zdravlje”) za razdoblje 2021. – 2027. i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 282/2014[7],

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013[8],

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu[9],

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1059 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o posebnim odredbama za cilj „Europska teritorijalna suradnja (Interreg)” koji se podupire iz Europskog fonda za regionalni razvoj i iz instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja[10],

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu i financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument financijske potpore za upravljanje granicama i viznu politiku[11],

– uzimajući u obzir studiju iz 2021. o prekograničnoj suradnji u zdravstvu koju je naručio Odbor za regionalni razvoj[12],

– uzimajući u obzir smjernice Komisije o europskim strukturnim i investicijskim fondovima za razdoblje 2014. – 2020.,

– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A9-0026/2022),

A. budući da nedostatak osnovne infrastrukture, dobro obučenog osoblja i kvalitetnih usluga u regijama na razini NUTS 2 (regije s 800 000 do 3 milijuna stanovnika) s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27 i tranzicijskim regijama s BDP-om po stanovniku između 75 % i 90 % prosjeka EU-27 ozbiljno otežava jednak pristup zdravstvenoj skrbi te je glavni razlog zbog kojeg bi visokokvalitetna zdravstvena infrastruktura te odgovarajuće i dobro obučeno zdravstveno osoblje trebali biti prioritet svih nacionalnih i regionalnih vlasti;

B. budući da je izbijanje pandemije bolesti COVID-19 ukazalo na ključnu važnost zdravstvenog sektora i dovelo do povećane potražnje za zdravstvenim sustavima i zdravstvenim radnicima te tako razotkrilo slabosti i nedostatke zdravstvenih sustava, kao i razlike u zdravstvenoj skrbi i nejednakosti među državama članicama i unutar njih, posebno u pograničnim, najudaljenijim, udaljenim i ruralnim regijama, među ostalim i u regijama s niskom gustoćom naseljenosti;

C. budući da je kohezijska politika putem Investicijske inicijative kao odgovor na koronavirus (CRII) i Investicijske inicijative plus kao odgovor na koronavirus (CRII+) bila prva linija obrane od pandemije bolesti COVID-19, što dokazuje da ta politika može znatno doprinijeti smanjenju zdravstvenih nejednakosti podupiranjem napretka u e-zdravstvu, e-medicini i drugim oblicima digitalizacije, za koje je, iako je izvor novih mogućnosti, potrebna i odgovarajuća oprema za upravljanje svakom specifičnom situacijom, kao i osposobljavanje medicinskog osoblja kako bi se odgovorilo na svaku specifičnu situaciju;

D. budući da je standard pružanja zdravstvene skrbi u EU-u i dalje u nadležnosti država članica i da postoje znatne razlike među regijama, što dovodi do nejednakosti; budući da regije na razini NUTS 2 s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27 ne mogu izdvojiti ni približan iznos sredstava za zdravstvenu skrb po stanovniku kao druge, razvijenije regije na istoj razini;

E. budući da su instrumenti EU-a usmjereni na kompenzaciju nekih od tih problema uglavnom ograničeni na neobvezujuće pravo, što dovodi do općih nedostataka; budući da je strukturiraniji pristup na razini Unije nadopunjen jačim i sveobuhvatnijim pravnim okvirom i pravno obvezujućim sredstvima djelovanja potreban kako bi se poboljšala suradnja i koordinacija među državama članicama, bolje zaštitilo zdravlje ljudi i učinkovito riješile postojeće razlike u zdravstvenoj skrbi;

F. budući da Komisija brojnim studijama i inicijativama podupire prekograničnu suradnju u zdravstvu, među ostalim u okviru programa Interreg, koji se financira iz strukturnih fondova;

G. budući da prekogranična suradnja povezana sa zdravstvenom skrbi zahtijeva potporu i uključenost širokog raspona partnera, socijalnih i zdravstvenih ustanova, subjekata zdravstvenog osiguranja i javnih tijela, koji bi trebali riješiti postojeće prepreke prelaska granice u područjima kao što su slobodno kretanje, informacije, različiti sustavi oporezivanja i socijalne sigurnosti, kao i priznavanje kvalifikacija zdravstvenog osoblja i prepreke s kojima se suočavaju zdravstvene ustanove;

H. budući da je pravo na pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi, uključujući preventivnu skrb, dio europskog stupa socijalnih prava i trebalo bi biti dostupno osobama u prekograničnim područjima, koja čine 40 % teritorija EU-a i u kojima živi gotovo trećina stanovništva EU-a, te koja su općenito gospodarski slabije razvijena od drugih regija u državama članicama, posebno prekogranična područja s nižom gustoćom naseljenosti i nestabilnim gospodarstvima, kao što su ruralne i udaljene regije te najudaljenije regije i otoci;

I. budući da je jačanje kohezijske politike potrebno kako bi se smanjile razlike među standardima pružanja zdravstvene skrbi u EU-u;

J. budući da rashodi za zdravstvo čine gotovo 10 % BDP-a u EU-u, pri čemu osobe zaposlene u područjima povezanima sa zdravljem čine 15 % radne snage EU-a; budući da među državama članicama i njihovim regijama i dalje postoje znatne razlike u pogledu razine rashoda za zdravstvenu skrb i dostupnosti liječnika i zdravstvenih djelatnika;

K. budući da ozbiljna depopulacija pograničnih regija, posebno među mladima i kvalificiranim radnicima, ukazuje na nedostatak gospodarskih prilika u tim regijama i čini ih manje privlačnima u pogledu zapošljavanja u zdravstvenom sektoru; budući da je nedostatak ljudskih resursa u pravednoj zdravstvenoj skrbi, bilo zbog ograničenja broja studenata ili nedostatka mogućnosti za razvoj karijere, jedan od ključnih problema u pogledu održivosti europskih zdravstvenih sustava;

L. budući da su u posljednja dva višegodišnja financijska okvira (VFO-ovi) ulaganja u zdravstvo iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) uglavnom bila koncentrirana u manje razvijenim državama članicama i regijama na razini NUTS 2 s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27, obično usmjerenom na modernizaciju zdravstvenih usluga, dok su se ulaganja Europskog socijalnog fonda (ESF) odnosila na pristup zdravstvenoj skrbi i uglavnom su bila koncentrirana u zemljama suočenima s posebnim izazovima u pogledu pristupa cjenovno pristupačnim, održivim i visokokvalitetnim uslugama;

M. budući da je trenutačno primarna odgovornost za zdravstvenu zaštitu na državama članicama jer one kontroliraju organizaciju i financiranje zdravstvenih usluga i medicinskih praksi;

N. budući da prioriteti instrumenta NextGenerationEU uključuju digitalizaciju i otpornost zdravstvenog sustava;

O. budući da je prekogranična zdravstvena zaštita jedno od područja politike i područja intervencije koja su najviše pogođena pravnim i nepravnim preprekama zbog velikih razlika među nacionalnim sustavima;

P. budući da bi europska zdravstvena unija trebala doprinijeti i poticati bližu suradnju, koordinaciju i razmjenu znanja o zdravlju između država članica i relevantnih dionika te povećati kapacitete EU-a za borbu protiv prekograničnih prijetnji zdravlju;

Smanjenje nejednakosti u zdravstvu preko kohezijske politike

1. naglašava da kohezijska politika EU-a ulaže u zdravlje kao ključno sredstvo za regionalni razvoj, socijalnu konvergenciju i regionalnu konkurentnost kako bi se smanjile gospodarske i socijalne razlike;

2. ističe da je pristup javnim uslugama od ključne važnosti za 150 milijuna osoba koje žive na unutarnjim pograničnim područjima, a često ga otežavaju brojne pravne i administrativne prepreke; stoga poziva Komisiju i države članice da ulože najveće moguće napore u uklanjanje tih prepreka, posebno kada su povezane sa zdravstvenim uslugama, prijevozom, obrazovanjem, mobilnosti radne snage i okolišem;

3. smatra da bi EU trebao razviti strateški i integrirani pristup kada je riječ o velikim bolestima objedinjavanjem različitih resursa iz nekoliko fondova, uključujući kohezijske fondove; naglašava potrebu za primjenom modela europskog plana za borbu protiv raka kako bi se riješili drugi problemi u području zdravlja kao što su mentalno zdravlje i kardiovaskularne bolesti;

4. ističe porast u mentalnim bolestima i poremećajima, posebno od početka pandemije bolesti COVID-19; poziva Komisiju da što prije predloži novi europski akcijski plan za mentalno zdravlje na temelju europskog plana za borbu protiv raka, koristeći se svim dostupnim instrumentima, uključujući kohezijsku politiku, u obliku sveobuhvatnog plana s mjerama i ciljevima u kojima nitko ne smije biti zapostavljen;

5. smatra da je oporavak od pandemije bolesti COVID-19 prilika za izgradnju jačih i otpornijih zdravstvenih sustava upotrebom instrumenata kohezijske politike; podržava Komisiju u stvaranju funkcionalne europske zdravstvene unije kako bi se oslobodio golem potencijal suradnje u području zdravstva;

6. ističe da mnoge regije na razini NUTS 2 s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27 i tranzicijske regije s BDP-om po stanovniku između 75 % i 90 % prosjeka EU-27, ruralna područja i područja s niskom gustoćom naseljenosti nisu ujednačeno usklađeni sa standardima pružanja zdravstvene skrbi u usporedbi s uslugama dostupnima u razvijenijim dijelovima EU-a; naglašava da su potrebne daljnja konvergencija i suradnja između država članica i EU-a u tom području, posebno putem ulaganja u okviru kohezijske politike; stoga poziva Komisiju i države članice da surađuju u uspostavi minimalnih standarda u zdravstvenoj infrastrukturi i zdravstvenim uslugama te da se koriste sredstvima EU-a kako bi se osigurao jednak pristup minimalnim standardima kvalitete u svim regijama, a posebno za goruće probleme u pograničnim područjima; poziva Komisiju i države članice da udruže svoje obveze i resurse kako bi se postigao taj cilj;

7. podsjeća na znatan doprinos kohezijske politike planiranim ulaganjima u zdravstveni sektor u posljednjem programskom razdoblju (2014. – 2020.) putem ESF-a i EFRR-a u dosadašnjem iznosu od 24 milijarde EUR s ciljem poboljšanja pristupa uslugama, kao i razvoja specijalizirane zdravstvene infrastrukture i kapaciteta kako bi se smanjile zdravstvene nejednakosti;

8. smatra da će se ulaganjima u inovacije u području zdravstvene skrbi, zdravstvene sustave te kvalificirano i dostatno zdravstveno osoblje smanjiti zdravstvene nejednakosti i da će se nastaviti znatno poboljšavati svakodnevni život građana, što će dovesti do duljeg očekivanog životnog vijeka; naglašava važnost europskih, nacionalnih i regionalnih vlasti u osiguravanju učinkovitijeg sudjelovanja širokog raspona zdravstvenih ustanova; nadalje ističe potrebu za izravnom suradnjom, djelovanjem i projektima koji se koriste instrumentima kohezijske politike između država članica i njihovih regija i unutar njih kako bi se uspostavili postupci usmjereni na smanjenje birokratskog opterećenja za pacijente i rješavanje što većeg broja problema među službama zdravstvenog osiguranja u prekograničnim regijama;

9. poziva države članice da uzmu u obzir pozitivan doprinos privatnog zdravstvenog sektora i da pri programiranju sljedećih kohezijskih programa osiguraju dostatna sredstva za privatne projekte u području zdravstvene infrastrukture i usluga;

10. preporučuje da se pri definiranju zdravstvenih politika na regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a predvide prilagođeni i prilagodljivi pristupi između zdravstvenih, socijalnih i gospodarskih politika u cilju poboljšanja dijaloga, sinergija i planiranih ulaganja iz strukturnih fondova i drugih relevantnih programa EU-a, kao što je Interreg, primjerice početnom opskrbom medicinskom opremom, razmjenom medicinskog osoblja i premještanjem pacijenata između bolničkih ustanova koje mogu zadovoljiti nezadovoljene zdravstvene i socijalne potrebe građana;

11. ističe da bi europske referentne mreže mogle poboljšati pristup zdravstvenoj skrbi u slučaju rijetkih i složenih bolesti; poziva Komisiju i države članice da osiguraju stalnu potporu i bolje resurse za europske referentne mreže i nacionalne centre stručnosti za rijetke i složene bolesti te da područje rada europskih referentnih mreža prošire na druga područja kao što su teške opekline i programi za transplantaciju organa; poziva Komisiju da analizira izvedivost uspostave namjenskog fonda u okviru kohezijske politike kako bi se zajamčio pravedan pristup odobrenim terapijama za rijetke bolesti;

12. poziva države članice da pri utvrđivanju politika zdravstvene skrbi uzmu u obzir posebnosti prekograničnih regija i pravo pacijenta na odabir te da se koriste kohezijskim instrumentima za razvoj regionalne zdravstvene infrastrukture i postupaka koji pacijentima omogućuju odabir zdravstvenih usluga u regiji s obje strane granice bez obzira na njihovu državu boravišta;

13. predlaže da Komisija osnuje europski savjetodavni odbor za zdravstvo, koji bi uključivao nacionalna, regionalna i lokalna tijela vlasti i druge dionike, u cilju promicanja boljeg korištenja europskih fondova i rada na razvoju učinkovitih i usklađenih odgovora na zajednička pitanja javnog zdravlja;

14. poziva na bolje sinergije i komplementarnosti između programâ kohezijske politike u cilju smanjenja regionalnih razlika, posebno u programu Obzor Europa, kojim bi se trebalo stvoriti novo znanje, i programu „EU za zdravlje”, kojim bi se to novo znanje iskoristilo na najbolji mogući način u korist građana i zdravstvenih sustava;

15. poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi svoju nadležnost u zdravstvenoj politici kako bi pružila potporu nacionalnim i regionalnim tijelima u jačanju zdravstvenih sustava, promicanju uzlazne konvergencije zdravstvenih standarda u cilju smanjenja zdravstvenih nejednakosti unutar država članica i među njima te olakšavanju razmjene najboljih praksi među državama članicama, posebno u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, među ostalim, prema potrebi, upotrebom programa „EU za zdravlje” i Europskog socijalnog fonda plus (ESF+);

16. naglašava važnost kohezijske politike u borbi protiv rodne neravnopravnosti u zdravstvenoj skrbi i promicanju rodnih prioriteta strategije EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025., uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava;

17. poziva Komisiju na promicanje integracije zdravstvene skrbi i liječenja s pomoću strategija zdravstva i skrbi kako bi se težište stavilo na pacijente i kako bi se izbjeglo udvostručavanje, nedostaci i nedostatak skrbi, posebno u skrbi za kronično bolesne pacijente ili starije osobe, uz pouke koje treba izvući posebno iz iskustava prekograničnih programa;

18. ističe da je pri ocjenjivanju ukupne omotnice financiranih strukturnih projekata i referentnih vrijednosti u kontekstu zdravlja isto tako potrebno preispitati naknadne zdravstvene ishode pojedinačnih projekata kako bi se pratili njihovi rezultati i provele tekuće analize njihove učinkovitosti te kako bi se donijeli točni zaključci za poboljšanje programiranja i provedbe tih projekata u budućnosti, među ostalim u cilju daljnjeg razvoja vodiča dobre prakse koji izrađuje Komisija;

19. naglašava važnost nastavka izgradnje sveobuhvatne zdravstvene infrastrukture i smanjenja postojećih nejednakosti u najvećoj mogućoj mjeri; podsjeća da kohezijska politika može znatno doprinijeti izgradnji zdravstvene infrastrukture u svim dijelovima EU-a, posebno u regijama na razini NUTS 2 s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27 i tranzicijskim regijama s BDP-om po stanovniku između 75 % i 90 % prosjeka EU-27, kako bi se stvorili visokokvalitetni, potpuno opremljeni i otporni zdravstveni sustavi u cijelom EU-u kojima se bolje štiti zdravlje ljudi; osim toga, naglašava da je potrebno uspostaviti radnu mrežu za prekograničnu suradnju između država članica i njihovih regija koja bi mogla učinkovito odgovoriti na trenutačne i buduće zdravstvene izazove;

20. poziva na korištenje sredstava kohezijske politike za razvoj specijaliziranih centara izvrsnosti za određene bolesti diljem EU-a, čime bi se obuhvatile i susjedne zemlje i doprinijelo prekograničnoj suradnji u području zdravstvene skrbi; u tom kontekstu ponavlja da je potrebno u sinergiji iskoristiti sve postojeće instrumente EU-a, kao što su „EU za zdravlje” i Obzor Europa, kako bi se podržao razvoj mreže takvih centara koji će biti ravnomjerno raspoređeni na cijelom teritoriju EU-a;

21. naglašava da osobe u pograničnim područjima, ruralnim područjima i najudaljenijim regijama često nailaze na prepreke u jednakom pristupu zdravstvenoj skrbi koje ograničavaju njihovu mogućnost da dobiju potrebnu skrb, posebno u obliku osnovne zdravstvene infrastrukture, kvalificiranog i dostatnog zdravstvenog osoblja i pristupa ključnim lijekovima; naglašava da bi kvalitetne usluge trebale biti dostupne i pravodobno ostvarive kako bi se tim osobama omogućio dostatan pristup zdravstvenoj infrastrukturi i odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi koja im je potrebna; nadalje ističe posebnu situaciju u pogledu pristupa zdravstvenoj skrbi u pograničnim regijama na vanjskim granicama EU-a i u perifernim regijama u kojima se građani EU-a već suočavaju s brojnim izazovima;

22. napominje da su troškovi prijevoza jedan od razloga za povećanje cijena lijekova i kliničke opreme za bolnice i zdravstvene centre u najudaljenijim regijama, udaljenim regijama i regijama s niskom gustoćom naseljenosti, koje se isto tako moraju nositi s dugim vremenima isporuke, što znači da regionalne zdravstvene službe moraju imati veći kapacitet za skladištenje velikih količina zaliha i izbjegavanje nestašica; stoga smatra da bi EU trebao razviti odgovor na ta pitanja;

23. naglašava da će jednak pristup zdravstvenoj skrbi isto tako povećati uključenost osoba, uključujući osobe s invaliditetom ili osobe koje su na neki drugi način u nepovoljnom položaju, te će povećati razinu njihove socijalne zaštite; napominje da bi promicanje dostupnosti usluga mentalnog zdravlja isto tako moglo pomoći u povećanju zaposlenosti i iskorjenjivanju siromaštva u slabije razvijenim regijama;

24. ističe važnost mobilizacije europskih fondova kako bi se više ulagalo u prevenciju bolesti i promicanje zdravog načina života i aktivnog starenja kako bi se spriječio rani pritisak na zdravstvene sustave; naglašava važnost podupiranja kampanja za podizanje javne svijesti, posebno među mladima, o prednostima usvajanja zdravog načina života te važnost podupiranja razvoja programa probira za rano otkrivanje ozbiljnih bolesti;

25. smatra da bi, kako bi se prevladale glavne prepreke koje postoje u pogledu jednakog pristupa zdravstvenoj skrbi u ruralnim područjima, trebalo u velikoj mjeri upotrebljavati napredne tehnologije, kao što su e-zdravstvo, robotska kirurgija i 3D ispis kao sastavni dio koncepta „pametnih sela”, u cilju poboljšanja pristupa zdravstvenoj skrbi i povećanja učinkovitosti i kvalitete; naglašava važnost korištenja kohezijskih programa EU-a za poboljšanje primjene digitalnih rješenja i pružanje tehničke pomoći javnim upravama, osiguravajućim društvima i drugim zdravstvenim subjektima koji se bave pitanjima prekogranične suradnje; stoga ističe da je potrebno zajamčiti pristup brzom internetu u ruralnim i udaljenim područjima, promicati digitalnu pismenost svih dobnih skupina u tim područjima te opremiti ruralne zdravstvene usluge i zdravstvene usluge na daljinu resursima potrebnima za osiguravanje učinkovite internetske zdravstvene skrbi, kao što je e-medicina, te za sigurnu i usklađenu pohranu kliničkih podataka; preporučuje razvoj održive usporedive prekogranične baze podataka i mapiranje pograničnih i prekograničnih pružatelja zdravstvene zaštite kako bi prekogranična stvarnost bila vidljiva i kako bi se stvorile nove prilike;

26. ističe prednosti europskog pristupa u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19 zajedničkim nabavama, zalihama i drugim mjerama; poziva na nastavak i razvoj tog pristupa korištenjem instrumenata kohezijske politike za druge zajedničke nabave medicinske opreme i liječenja na razini EU-a, kao što su cjepiva za sprečavanje raka poput cjepiva protiv humanog papilomavirusa (HPV), cjepiva protiv hepatitisa B i oprema za hitne slučajeve, kako bi se poboljšala cjenovna pristupačnost i pristup liječenju;

27. poziva na donošenje ambicioznih mjera kohezijske politike, u skladu s pravnim odredbama koje su na snazi u EU-u, kako bi se ublažio znatan nedostatak kvalificiranog i dostatnog zdravstvenog osoblja u pograničnim i ruralnim područjima, posebno pomaganjem zdravstvenom osoblju i njihovim obiteljima da se nastane u tim područjima, pružanjem mogućnosti za kontinuirano strukovno osposobljavanje i specijalizaciju te jamčenjem dobrih radnih uvjeta, kako bi ih se potaknulo da započnu ili nastave raditi u tim područjima;

28. ističe da su održiva dugoročna ulaganja u zdravstveno osoblje hitnija nego ikad s obzirom na ozbiljne gospodarske, socijalne i zdravstvene posljedice krize uzrokovane bolesti COVID-19; ističe posebnu potrebu za ulaganjima u dostatan broj zdravstvenih djelatnika, obrazovanje u okviru ESF-a plus i financiranje specijalizacija i podspecijalizacija zdravstvenog osoblja u državama članicama i regijama koje se suočavaju s odljevom mozgova; poziva države članice koje se suočavaju s odljevom mozgova u zdravstvenom sektoru da prednost daju ulaganjima iz kohezijske politike u cilju poboljšanja radnog okruženja medicinskog osoblja;

29. poziva na korištenje fondova kohezijske politike u cilju poboljšanja radnog okruženja i privlačnosti zdravstvenog sektora za zdravstveno osoblje kako bi se olakšale strategije za stvaranje interesa i osiguralo zadržavanje zdravstvenog osoblja u regijama na razini NUTS 2 s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27 i tranzicijskim regijama s BDP-om po stanovniku između 75 % i 90 % prosjeka EU-27 te ruralnim područjima s niskom gustoćom naseljenosti i manjim gospodarskim bogatstvom, nadopunjujući nacionalne i regionalne politike usmjerene na osiguravanje odgovarajuće zdravstvene radne snage diljem EU-a; poziva na veću ulogu lokalnih i regionalnih vlasti, posebno onih u prekograničnim regijama, u uspostavi i provedbi programa i projekata kohezijske politike koji znatno utječu na smanjenje zdravstvenih nejednakosti;

30. poziva države članice da osiguraju istinsku suradnju u području prekogranične zdravstvene zaštite kako bi se zajamčilo poštovanje prava pacijenata, kako je predviđeno Direktivom o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, te da zajamče povećanje dostupnosti i kvalitete usluga;

31. ističe da je kriza uzrokovana bolesti COVID-19 ukazala na potrebu za povećanjem ulaganja radi jačanja pripravnosti, sposobnosti reagiranja i otpornosti zdravstvenih sustava, uz istodobno osiguravanje prekogranične suradnje diljem EU-a, te da su stoga solidarnost, održivost i pravednost ključne za prevladavanje ove krize i njezinih razornih socioekonomskih posljedica;

32. ističe da je kriza uzrokovana bolesti COVID-19 pokazala važnost javno-privatnih partnerstava u liječenju pacijenata, istraživanju lijekova i cjepiva te distribuciji cjepiva; smatra da bi trebalo uzeti u obzir omjer troškova i koristi korištenja sredstava EU-a za projekte istraživanja i razvoja u području zdravstva koji se provode u okviru javno-privatnih partnerstava;

33. naglašava da je potrebno pokrenuti internetsku platformu s relevantnim dionicima kako bi se potaknule razmjene najboljih praksi i rasprave o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi;

34. smatra da pandemija bolesti COVID-19 predstavlja povijesnu prekretnicu kad je riječ o ulaganjima u zdravstvene sustave i buduće kapacitete radne snage; poziva na uspostavu snažne i dostatno financirane europske zdravstvene unije radi poboljšanja suradnje i koordinacije među državama članicama, jačanja sustava javne zdravstvene skrbi, bolje zaštite zdravlja ljudi i učinkovitog rješavanja dugotrajnih nejednakosti u zdravstvenoj skrbi;

Prekogranična suradnja u području zdravstva – doprinos programâ Interrega i druge prilike

35. potiče upotrebu sredstava iz instrumenta NextGenerationEU i kohezijskih fondova za radikalno poboljšanje digitalnih kapaciteta zdravstvenih sustava; naglašava potrebu za većom interoperabilnosti informatičkih sustava jer je to glavni stup za olakšavanje prekograničnog pružanja usluga e-zdravstva, a posebno usluga telemedicine;

36. poziva Komisiju i države članice da se koriste instrumentima kohezijske politike za promicanje digitalizacije medicinskih usluga u europskim bolnicama, uključujući sustave sljedivosti, kako bi se smanjile medikacijske pogreške, poboljšala komunikacija među odjelima za skrb i pojednostavnila birokracija; poziva na uvođenje i razvoj infrastrukture digitalnih usluga e-zdravstva (eHDSI), uključujući jedinstveni europski digitalni karton pacijenta, čime bi se građanima osigurao brz pristup odgovarajućim zdravstvenim uslugama diljem EU-a;

37. poziva Komisiju da sastavi europski popis osnovnih lijekova i da osigura njihovu dostupnost i cjenovnu pristupačnost stalnim zalihama, zajedničkim pregovorima o cijenama i zajedničkom nabavom korištenjem instrumenata EU-a, uključujući instrumente kohezijske politike;

38. ističe da mnoge pogranične regije već imaju povijest i strukture za suradnju u području zdravlja koje bi trebale u potpunosti iskoristiti u duhu europske solidarnosti;

39. ističe važnost mobilnosti pacijenata i prekograničnog pristupa sigurnoj i kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi u EU-u; naglašava da pacijenti često ne mogu imati koristi od zdravstvenih usluga u susjednim zemljama zbog različitih sustava nadoknade troškova, dok su prekogranični radnici suočeni sa zbunjujućim oporezivanjem i socijalnim naknadama jer države članice slijede različite sustave socijalne sigurnosti; stoga snažno potiče promicanje posebnih posrednika, kao što su zone organiziranog pristupa prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (ZOAST), Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS), centri za praćenje zdravlja i druge mreže, kako bi se doprinijelo koordinaciji prekogranične suradnje u zdravstvu u suradnji s lokalnim, regionalnim i nacionalnim vlastima; naglašava da poboljšanja prekogranične zdravstvene skrbi mogu koristiti pacijentima jer omogućuju pravedan pristup zdravstvenim uslugama i infrastrukturi u drugim državama članicama ili njihovim pograničnim regijama, uključujući dijagnozu i klinička ispitivanja, na temelju načela „najlakšeg, najbližeg, najboljeg i najbržeg” pristupa; poziva na učinkovitije mogućnosti prijevoza pacijenata do najbližih prekograničnih ustanova, istodobno priznajući da rješavanje svih pravnih i administrativnih prepreka i dalje predstavlja opterećenje i treba ga riješiti budućom uredbom o europskom prekograničnom mehanizmu;

40. ističe važnost nedavnih mjera kohezijske politike za borbu protiv pandemije bolesti COVID-19, odnosno Investicijske inicijative za odgovor na koronavirus (CRII), Investicijske inicijative plus za odgovor na koronavirus (CRII+) i Pomoći za oporavak za koheziju i europska područja (REACT-EU); nadalje naglašava da su slične mjere poduzete u Uredbi (EU) 2021/1060;

41. snažno preporučuje poboljšanje i širenje pojednostavljenih informacija za prekogranične pacijente i zdravstveno osoblje s pomoću priručnika za pacijente ili prekograničnih regionalnih kontaktnih točaka;

42. priznaje da diljem Europe postoje brojni uspješni prekogranični projekti u području zdravstva i naglašava da bi se iskustvo stečeno iz njih trebalo iskoristiti za nadogradnju inteligentne upotrebe postojećih projekata kohezijske politike daljnjim jačanjem i olakšavanjem prekogranične suradnje u tom području u korist svih osoba u EU-u; nadalje ističe važnost učenja i daljnjeg iskorištavanja primjera uspješne primjene iz nekih pograničnih regija;

43. prepoznaje važnost ulaganja u programe prekogranične suradnje kojima se odgovara na zdravstvene potrebe i izazove koji su u pograničnim regijama utvrđeni kao prekogranično upravljanje važno u hitnim situacijama, kao što su hitne službe koje obuhvaćaju regije s obje strane granice; naglašava ključnu ulogu ulaganja u visokokvalitetne usluge u izgradnji socijalne otpornosti i pomaganju osobama da se nose s gospodarskim, zdravstvenim i socijalnim krizama; poziva Komisiju i države članice da daju prednost ulaganjima u zdravstveni sektor pograničnih regija učinkovitom kombinacijom ulaganja u infrastrukturu, inovacije, ljudski kapital, dobro upravljanje i institucionalni kapacitet;

44. naglašava važnost prekogranične suradnje u području zdravstva za sve europske regije i potrebu za pronalaženjem rješenja za prekograničnu zdravstvenu zaštitu, posebno za pogranične regije u kojima građani svakodnevno prelaze granicu; ističe da je za pružanje potrebnih usluga potrebna visoka razina suradnje između pograničnih regija;

45. poziva na veću usredotočenost na pacijente u projektima koji će se financirati u okviru programa Interreg u novom programskom razdoblju i u projektima koji su posebno usmjereni na ranjive i marginalizirane skupine, kao i na rodne prioritete u području zdravlja iz strategije EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025., uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava;

46. smatra da bi se financijska sredstva dostupna u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” trebala koristiti za stvaranje funkcionalnih prekograničnih usluga javnog zdravstva i ne bi se trebala koristiti samo kao instrument za stvaranje nepovezanih zdravstvenih ustanova; nadalje ističe da bi projekti u okviru programa Interreg trebali imati jasnu komponentu prekogranične funkcionalnosti; poziva Komisiju i države članice da potiču stvaranje sveobuhvatnog zajedničkog teritorijalnog planiranja za pogranična područja u pogledu zdravstvenih usluga;

47. podsjeća da su programi Interrega postali važan instrument za rješavanje problema tipičnih za pogranična područja, promicanje prekogranične suradnje među partnerima i razvoj potencijala europskih graničnih područja;

48. ističe da je u posljednjem razdoblju Interreg V-A prekogranična suradnja u području zdravstva bila usmjerena, među ostalim, na olakšavanje prekogranične mobilnosti zdravstvenih djelatnika i pacijenata, povećanje inovacija i razvoj pristupa visokokvalitetnoj zdravstvenoj skrbi upotrebom zajedničke opreme, zajedničkih usluga i zajedničkih ustanova u prekograničnim područjima te da je uključivala projekte koji obuhvaćaju mjere kao što su osposobljavanje (38 %), liječenje i dijagnoza (22 %) i oprema (17 %);

49. poziva na financiranje projekata kojima se olakšava sklapanje prekograničnih ugovora u području zdravstva, koji pacijentima omogućuju da putuju i da se liječe u okviru ugovornih sporazuma i koji omogućuju slobodan izbor zdravstvenih djelatnika;

50. ističe kako bi za uspjeh prekograničnih usluga javne zdravstvene skrbi Komisija i države članice trebale prikupiti značajne podatke o prirodi pravnih i nepravnih prepreka u svakoj pograničnoj regiji i podržati analizu specifičnu za politiku o njihovu prevladavanju;

51. poziva Komisiju da zajamči da će postojeća koordinacijska tijela olakšati prekogranično liječenje na temelju lijekova za naprednu terapiju i osigurati da pacijenti diljem EU-a imaju jednak pristup inovativnim terapijama; poziva države članice da odobre pristup tim inovativnim terapijama u inozemstvu na učinkovit i pravodoban način te da ubrzaju postupak povrata troškova za pacijente;

52. smatra da bi se prekogranično sklapanje ugovora moglo dodatno potaknuti i povećati s pomoću centara izvrsnosti i da bi kao posljedica toga ti centri mogli biti vrlo važni i korisni za poboljšanje općeg zdravstvenog stanja i time za produljenje očekivanog životnog vijeka građana EU-a;

53. poziva Komisiju, države članice i regije da potiču bolje upravljanje prekograničnom zdravstvenom skrbi s obzirom na to da se pacijenti u EU-u i dalje suočavaju s ozbiljnim izazovima i preprekama u pristupu zdravstvenoj skrbi u drugim državama članicama te da je samo manji dio potencijalnih pacijenata svjestan svojeg prava na traženje prekogranične zdravstvene zaštite; poziva Komisiju i države članice da bolje šire informacije i razmotre odgovarajuću kampanju na razini EU-a kako bi se javnost informiralo o pravima i načinima pristupa prekograničnoj zdravstvenoj skrbi; ponavlja važnost financiranja digitalizacije i ulaganja u javne informacije, integracije informacijskih i podatkovnih sustava kako bi se olakšao pristup i upotreba;

54. poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu studiju o okviru suradnje među sustavima osiguranja u EU-u, ispitujući moguća uska grla i nedostatke s kojima se susreću pacijenti koji traže medicinske usluge na teritoriju druge države članice, kao i administrativne prepreke koje sprečavaju građane u ostvarivanju koristi od prekogranične zdravstvene skrbi, te da istakne kako bi se instrumenti kohezijske politike mogli upotrijebiti za rješavanje tih potencijalnih problema;

55. naglašava da nedostatak koordiniranog prekograničnog sustava zdravstvenog osiguranja odvraća pacijente od traženja prekograničnog liječenja u slučaju da si ne mogu priuštiti plaćanje troškova skrbi prije nego što im se osigura povrat troškova;

56. smatra da će razmjena znanja i širenje praksi u okviru Interrega doprinijeti jačanju prekograničnih kapaciteta za pripravnost i odgovor, koji su postali jedan od glavnih čimbenika tijekom krize prouzročene pandemijom;

57. smatra da programi Interrega mogu pružati zajedničke usluge javnog zdravstva i pokrenuti druge prekogranične inicijative jer je promicanje takve blizine u velikoj mjeri u skladu s ciljem zelene održivosti;

58. ističe da je nekoliko projekata Interrega doprinijelo borbi prekograničnih regija protiv bolesti COVID-19 diljem EU-a, na primjer mobilnosti pacijenata i zdravstvenih djelatnika u intenzivnoj skrbi, kao i prekograničnom opskrbom medicinskom i osobnom zaštitnom opremom i PCR testovima te razmjenom informacija ili pružanjem pravnih savjeta; stoga naglašava važnost malih i prekograničnih projekata u zbližavanju ljudi i na taj način stvaranju novih potencijala za održivi lokalni razvoj i prekograničnu suradnju u području zdravstva; napominje, međutim, da je zatvaranje granica unutar EU-a tijekom pandemije utjecalo na mobilnost pacijenata i zdravstvenog osoblja, dok informacije o podacima o zarazi, cijepljenju ili uvjetima za transfer pacijenata nisu bile dovoljno usklađene među državama članicama, što je usporilo zajednički epidemiološki odgovor na COVID-19, stvorilo zbunjenost i otežalo regionalnu suradnju među najpogođenijim regijama;

59. čvrsto vjeruje da su zbog postojeće raznolikosti među prekograničnim regijama potrebna prilagođena rješenja i lokalni pristup te da su oni preduvjet za održiv lokalni razvoj;

60. poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da u potpunosti iskoriste fleksibilnost koju nude programi kohezijske politike, definirani u Uredbi (EU) 2021/1060, i programi Interrega, kako bi se odgovorilo na trenutačnu krizu uzrokovanu bolesti COVID-19;

61. poziva Komisiju i države članice da u svjetlu pandemije bolesti COVID-19 u okviru kohezijske politike i programa „EU za zdravlje” zajednički podupru razvoj strategija, protokola i postupaka odgovora na nacionalnoj razini i razini EU-a kako bi se omogućila bolja suradnja u slučaju budućih izvanrednih stanja u području javnog zdravlja;

62. smatra da prekogranična suradnja u području zdravstva u okviru kohezijske politike neće biti u potpunosti moguća bez uzajamnog priznavanja diploma i kvalifikacija u području zdravstvenih usluga u svim državama članicama; poziva Komisiju da predloži okvir kojim se omogućuje automatsko priznavanje razine diploma visokog obrazovanja na europskoj razini na temelju odluke koju su 2015. potpisale države Beneluksa;

63. poziva države članice da bolje iskoriste bilateralne sporazume i uspostave mehanizme suradnje kako bi se uklonile prepreke prekograničnoj zdravstvenoj skrbi;

°

° °

64. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima država članica.



 

OBRAZLOŽENJE

Kohezijska politika jedna je od ključnih politika EU-a koja svojim fondovima doprinosi jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije te promiče rast i zapošljavanje u regijama u cijeloj Uniji, a posebno u regijama koje zaostaju u razvoju. U tu se svrhu koristi više od trećine proračuna EU-a. Zbog toga kohezijska politika nije samo najvažnija investicijska politika Unije, već i izraz solidarnosti između Unije i njezinih država članica.

Nejednak pristup zdravstvenoj skrbi i teške posljedice te nejednakosti u izravnoj su suprotnosti sa solidarnošću. Pristup i pravednost, kvaliteta i uspješnost te učinkovitost temeljna su načela na kojima počivaju europski zdravstveni sustavi. Međutim, postoje znatne razlike u učinkovitosti tih sustava i kvaliteti njihovih rezultata diljem EU-a. Pritisci i zahtjevi s kojima se zdravstveni sustavi suočavaju te neposredno plaćanje troškova za određene vrste skrbi nesretna su stvarnost za milijune europskih građana, što je bio slučaj i prije nego što je pandemija zahvatila i naše krajeve.

S obzirom na to da je udio starijih osoba u stanovništvu manje razvijenih regija i ruralnih područja viši, dok su usluge zdravstvene skrbi teže dostupne, postoji problem nejednakog pristupa zdravstvenoj skrbi, koji može imati znatne socioekonomske posljedice. Sve lošije zdravstveno stanje stanovništva koje je posljedica nemogućnosti pristupa zdravstvenoj skrbi može uzrokovati znatne gospodarske gubitke jer manji broj ljudi može ostati ekonomski aktivan. Stoga je cjelovito pružanje usluga zdravstvene skrbi u tim regijama i područjima temeljni i sveprisutan izazov.

Razlike u kvaliteti zdravstvene infrastrukture i dostupnosti medicinske opreme izravno utječu na uspjeh liječenja u slabije razvijenim regijama. I dalje postoje razlike između slabije razvijenih regija i onih razvijenijih u smislu važnih zdravstvenih pokazatelja te bi se stoga u najvećoj mogućoj mjeri trebali koristiti svi instrumenti EU-a kojima je cilj smanjiti te razlike kako bi se osigurala smislena rješenja.

Ovo izvješće o vlastitoj inicijativi stoga je usmjereno na dva cilja. Prvi je cilj ispitati na koje se načine može maksimalno povećati učinak fondova kohezijske politike kako bi se smanjile nejednakosti u kvaliteti zdravstvenih sustava u Europskoj uniji, čime bi se dopunila ulaganja u okviru novog programa „EU za zdravlje”. Drugi je cilj analizirati postojeće iskustvo u projektima prekogranične suradnje u području zdravstva koji se podupiru programima Interrega i utvrditi dugoročne preporuke za inovativna rješenja u okviru teritorijalne suradnje kako granice više ne bi predstavljale prepreke nego prilike, čime bi se poboljšao pristup za građane Unije.

Ulaganja kohezijske politike u zdravstvene sustave provodila su se s pomoću višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2007. – 2013. i VFO-a za razdoblje 2014. – 2020., pri čemu su se sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) uglavnom izdvajala za područja obuhvaćena oznakama 053 (zdravstvena infrastruktura) i 081 (rješenja IKT-a koja se bave izazovom zdravog aktivnog starenja te uslugama i aplikacijama e-zdravstva (uključujući e-skrb i život potpomognut okolinom)), kao i za istraživanja i potporu MSP-ovima.

Ukratko, države članice i regije trebale bi u programskom razdoblju 2021. – 2027. nastojati mobilizirati veći iznos sredstava u okviru strukturnih fondova za ispunjavanje svojih potreba kako bi, među ostalim, zajamčile učinkovitu zdravstvenu skrb, ulaganja u infrastrukturu, posebno u slabije razvijenim i ruralnim područjima, promicanje zdravlja i prevenciju bolesti, e-zdravstvo te usluge za poboljšanje zdravlja.

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

25.1.2022

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

35

2

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Matteo Adinolfi, Mathilde Androuët, Pascal Arimont, Adrian-Dragoş Benea, Isabel Benjumea Benjumea, Tom Berendsen, Erik Bergkvist, Stéphane Bijoux, Vlad-Marius Botoş, Rosanna Conte, Andrea Cozzolino, Rosa D’Amato, Christian Doleschal, Raffaele Fitto, Chiara Gemma, Mircea-Gheorghe Hava, Krzysztof Hetman, Peter Jahr, Ondřej Knotek, Cristina Maestre Martín De Almagro, Nora Mebarek, Martina Michels, Alin Mituța, Andżelika Anna Możdżanowska, Niklas Nienaß, Andrey Novakov, Alessandro Panza, Tsvetelina Penkova, Caroline Roose, Marcos Ros Sempere, André Rougé, Susana Solís Pérez, Irène Tolleret, Valdemar Tomaševski, Monika Vana

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Daniel Buda, Dimitrios Papadimoulis, Peter Pollák, Bronis Ropė, Tomislav Sokol

 


 

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

35

+

ECR

Raffaele Fitto, Andżelika Anna Możdżanowska, Valdemar Tomaševski

NI

Chiara Gemma

EPP

Pascal Arimont, Isabel Benjumea Benjumea, Tom Berendsen, Daniel Buda, Christian Doleschal, Mircea-Gheorghe Hava, Krzysztof Hetman, Peter Jahr, Andrey Novakov, Peter Pollák, Tomislav Sokol

Klub zastupnika Renew Europe

Stéphane Bijoux, Vlad-Marius Botoş, Ondřej Knotek, Alin Mituța, Susana Solís Pérez, Irène Tolleret

S&D

Adrian-Dragoş Benea, Erik Bergkvist, Andrea Cozzolino, Cristina Maestre Martín De Almagro, Nora Mebarek, Tsvetelina Penkova, Marcos Ros Sempere

Lijevi

Martina Michels, Dimitrios Papadimoulis

Zeleni/ESS

Rosa D'Amato, Niklas Nienaß, Caroline Roose, Bronis Ropė, Monika Vana

 

2

-

ID

Mathilde Androuët, André Rougé

 

3

0

ID

Matteo Adinolfi, Rosanna Conte, Alessandro Panza

 

Značenje simbola:

+ : za

- : protiv

0 : suzdržani

 

 

Posljednje ažuriranje: 28. veljače 2022.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti