IZVJEŠĆE o zahtjevu za ukidanje imuniteta Alexisu Georgoulisu
30.5.2023 - (2023/2056(IMM))
Odbor za pravna pitanja
Izvjestitelj: Andrzej Halicki
PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA
o zahtjevu za ukidanje imuniteta Alexisu Georgoulisu
Europski parlament,
– uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Alexisu Georgoulisu koji je uputio glavni državni odvjetnik pri Žalbenom sudu u Bruxellesu u vezi s kaznenim postupkom od 7. srpnja 2022., a koji je proslijedilo Savezno ministarstvo za vanjske poslove, vanjsku trgovinu i razvojnu suradnju dopisom od 30. travnja 2023. i koji je najavljen na plenarnoj sjednici 17. travnja 2023.;
– uzimajući u obzir činjenicu da se Alexis Georgoulis odrekao prava na saslušanje u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,
– uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,
– uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.[1],
– uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9‑0202/2023),
A. budući da je glavni državni odvjetnik pri Žalbenom sudu u Bruxellesu zatražio ukidanje imuniteta Alexisu Georgoulisu, zastupniku u Europskom parlamentu izabranom za Grčku, u vezi s kaznenim djelima;
B. budući da radnje koje je navodno počinio Alexis Georgoulis predstavljaju kazneno djelo silovanja, trenutačno kvalificirano kao napad na spolni integritet predviđen člankom 417. stavkom 11. belgijskog Kaznenog zakona i namjerno nanošenje tjelesnih ozljeda u smislu članka 398. belgijskog Kaznenog zakona;
C. budući da Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati optuženikom[2];
D. budući da parlamentarni imunitet nije osobna povlastica zastupnika, već jamstvo neovisnosti Parlamenta u cjelini i njegovih zastupnika te budući da je svrha parlamentarnog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od sudskih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode u obavljanju parlamentarnih dužnosti i koje se ne mogu odvojiti od tih dužnosti;
E. budući da se ta navodna kaznena djela ne odnose na izražena mišljenja ili glasovanje pri obnašanju njegovih dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;
F. budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet koji se priznaje zastupnicima u parlamentu te države, a na teritoriju bilo koje druge države članice, imunitet od svake mjere zadržavanja i od sudskih postupaka; budući da pozivanje na imunitet nije moguće ako je zastupnik zatečen u počinjenju kaznenog djela niti to može biti prepreka Europskom parlamentu da ostvari svoje pravo na ukidanje imuniteta nekom od zastupnika;
G. budući da u pojedinačnom slučaju Parlament sam odlučuje o ukidanju imuniteta; budući da pri donošenju odluke o ukidanju imuniteta Parlament može objektivno uzeti u obzir položaj u kojem se zastupnik nalazi[3]; budući da je Alexis Georgoulis izjavio da se ne protivi ukidanju njegova zastupničkog imuniteta;
H. budući da u ovom slučaju Parlament nije pronašao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno o činjeničnim elementima koji bi upućivali na to da se predmetnim sudskim postupkom nastoji nanijeti šteta njegovoj političkoj aktivnosti u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu;
1. odlučuje ukinuti imunitet Alexisu Georgoulisu;
2. nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Kraljevine Belgije i Alexisu Georgoulisu.
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
Datum usvajanja |
30.5.2023 |
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
19 0 0 |
||
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Pascal Arimont, Angel Dzhambazki, Ibán García Del Blanco, Gilles Lebreton, Maria-Manuel Leitão-Marques, Karen Melchior, Sabrina Pignedoli, Jiří Pospíšil, Axel Voss, Marion Walsmann, Tiemo Wölken, Lara Wolters |
|||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Alessandra Basso, Patrick Breyer, Pascal Durand, Andrzej Halicki, Heidi Hautala |
|||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7. |
Radan Kanev, Jan Olbrycht |
|||
- [1] Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 et T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.; Presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115.
- [2] Presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois/Parlament, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266.
- [3] Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440, t. 28.