PRIJEDLOG REZOLUCIJE o programu nadzora američke Agencije za nacionalnu sigurnost, obavještajnim službama i programima u raznim državama članicama i njihovu utjecaju na privatnost građana EU-a
1.7.2013 - (2013/2682(RSP))
u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika
Marie-Christine Vergiat, Cornelia Ernst, Kyriacos Triantaphyllides, Takis Hadjigeorgiou, Mikael Gustafsson, Willy Meyer, Nikolaos Chountis, Patrick Le Hyaric, Alda Sousa, Marisa Matias u ime kluba GUE/NGL
B7‑0341/2013
Rezolucija Europskog parlamenta o programu nadzora američke Agencije za nacionalnu sigurnost, obavještajnim službama i programima u raznim državama članicama i njihovu utjecaju na privatnost građana EU-a
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, a posebno njezine članke 7. i 8. i Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 48. i 52.,
– uzimajući u obzir Sporazum o uzajamnoj pravnoj pomoći između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država[1]
– uzimajući u obzir Konvenciju o kibernetičkom kriminalu (CETS br. 185),
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, a posebno njegov članak 17. o miješanju u privatni život osoba, život njihovih obitelji ili dopisivanje,
– uzimajući u obzir Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima, a posebno njezine članke 24. i 27. o nepovredivosti diplomatskih dokumenta i komuniciranja;
– uzimajući u obzir Sporazum o sigurnoj luci između EU-a i SAD-a, a posebno njegov članak 3. i popis potpisnika Sporazuma,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. rujna 2001. o postojanju globalnog sustava nadzora privatne i poslovne komunikacije (sustav za nadzor Echelon)[2] i relevantnog izvješća Privremenog odbora za sustav nadzora Echelon (A5-0264/2001),
– uzimajući u obzir raspravu s povjerenicom Reding od 15. veljače 2012. o zakonodavstvu u trećim zemljama i zakonima EU-a o zaštiti podataka (PV 15/02/2012 - 19),
– uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ o privatnosti i elektroničkim komunikacijama,
– uzimajući u obzir paketu o zaštiti podataka koji se sastoji od prijedloga COM(2012)0011 i COM(2012)0010,
– uzimajući u obzir tekuće pregovore o Sporazumu o zaštiti osobnih podataka između EU-a i SAD-a, koji se izmjenjuje za potrebe provedbe zakona,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o ostvarivanju potencijala računalstva u oblaku u Europi (COM(2012)0529),
– uzimajući u obzir sporazum o Programu za praćenje financiranja terorizma (TFTP) između EU-a i SAD-a i Sporazum o evidenciji imena putnika između EU-a i SAD-a,
– uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da su novine diljem svijeta na temelju informacije koju je odao Edward Snowden, bivši zaposlenik Američke nacionalne sigurnosne agencije (NSA) koji je sada zatražio politički azil, otkrile postojanje programa SAD-a nazvanog PRISM , za koji se smatra da služi za nadzor komuniciranje neameričkih državljana, a time u znatnoj mjeri obuhvaća i građane EU-a,
B. budući da je povjerenica Reding američkom državnom odvjetniku, Ericu Holderu poslao dopis u kojem izražava zabrinutost EU-a te traži pojašnjenja i objašnjenja u vezi s programom PRISM i drugim sličnim programima, koji uključuju prikupljanje i pretraživanje podataka i u vezi s zakonima kojima se ti programi odobravaju,
C. budući da je gore spomenutim curenjem informacije otkriveno da države članice EU-a navodno sudjeluju u programu PRISM koji vodi SAD ili da su razvile slične programe prikupljanja obavještajnih podataka, poput programa Tempora, projekta koji vodi Stožer za komunikacije vlade Ujedinjene Kraljevine (GCHQ); budući da su priopćenja u tisku otkrila da se GCHQ u okviru programa TEMPORA priključio na podmorske optičke kabele kako bi dobio pristup telefonskim razgovorima i internetskom pristupu, temeljeći se pritom na članku 4. stavku 8. Zakona o istražnim ovlastima (RIPA) iz 2000., koji omogućava ministru vanjskih poslova Ujedinjene Kraljevine da izda potvrdu za široki nadzor nad materijalom povezanim s terorizmom ili organiziranim zločinom; budući da postoje dokazi koji upućuju na to da je SAD umiješan u špijunažu diplomatskog osoblja u stalnim predstavništvima država članica i u uredima europskih institucija; u tom pogledu podsjeća na slučaj kada su britanske sigurnosne službe prisluškivale ured određenog zastupnika,
D. budući da je masovno prikupljanje i zadržavanje osobnih podataka samo protivno standardima proporcionalnosti i nužnosti Europske konvencije o ljudskim pravima, u skladu s kojima u demokratskom društvu svako ograničavanje temeljnih prava mora odgovarati standardima proporcionalnosti i nužnosti,
E. budući da se u članku 48. Povelje o temeljnim pravima podvlači pretpostavka nedužnosti i budući da u nedostatku službene tužbe preventivni rad policije ili nadzor širokih razmjera bez prethodnog dokaza o kriminalnom ponašanju predstavljaju rizik od povrede pretpostavke nedužnosti,
F. budući da se u članku 52. Povelje navodi: „Svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih ovom Poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda. Uz poštovanje načela proporcionalnosti ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.”,
G. budući da je Europski sud za ljudska prava već upozorio da sustav tajnog nadzora namijenjen zaštiti nacionalne sigurnosti „… može ugroziti ili čak uništiti demokraciju pod krinkom ga brani.” i da „Samo postojanje zakona koji omogućuje sustav za tajni nadzor komunikacija podrazumijeva da svima onima na koje se zakonodavstvo primjenjuje prijeti mogućnost nadzora”,
H. budući da je prema Sporazumu o sigurnoj luci državama članicama i Komisiji povjerena zadaća jamčenja sigurnosti i integriteta osobnih podataka; budući da je u skladu s člankom 3. dužnost Komisije da poništi ili suspendira Sporazum u slučaju nepoštovanja odredbi Sporazuma,
I. budući da je paket o zaštiti podataka u postupku rasprave dvaju suzakonodavaca,
J. budući da postoje ozbiljne sumnje u vezi sa spremnošću nekih država članica, a to se posebno odnosi na Ujedinjenu Kraljevinu, da se na konstruktivan način i na temelju Direktive o zaštiti podataka uključe u sektor provođenja zakona kako bi se poboljšali standardi zaštite podataka na području policijske i pravosudne suradnje,
K. budući da je nacrt Uredbe o zaštiti podataka, koji je u studenom 2011. povjerenica Viviane Reding proslijedila svojim kolegama, sadržavao odredbu koja bi uvjetovala otkrivanje korisničkih podataka tijelima iz trećih zemalja postojanjem pravnog temelja, kao što su sporazum o uzajamnoj pravnoj pomoći i ovlaštenje nadležnog tijela za zaštitu podataka,
L. budući da SAD provodi snažno lobiranje koje bi moglo dovesti do brisanja odredbi iz konačnog nacrta Komisije,
M. budući da su države članice obvezne poštovati temeljne vrijednosti iz članka 2. UEU-a, kao i prava na privatnost i zaštitu podataka utvrđena Poveljom o temeljnim pravima,
N. budući da je Parlament odbacio prijedlog Komisije o uspostavi sustava evidencije EU-a s imenima putnika (PNR) jer i dalje postoji ozbiljna zabrinutost u pogledu zakonitosti, nužnosti i proporcionalnosti takvog sustava,
O. budući da je Direktiva o zadržavanju podataka osporena pred ustavnim sudovima te je sad upućena Sudu Europske unije na donošenje odluke u postupku prethodnog pitanja zbog razloga povezanih s proporcionalnošću i nužnošću,
P. budući da Europski parlament trenutačno raspravlja o novoj regulaciji Europola,
1. duboko je potresen otkrićima povezanim s postojanjem programa PRISM, budući da bi to, ako dosad prikupljene informacije budu potvrđene, značilo povredu temeljnih prava na privatnost i zaštitu podataka građana EU-a, kao i povredu temeljnih načela nužnosti i proporcionalnosti;
2. smatra da postoji utemeljena sumnja da je komunikacija između Europskog parlamenta, njegovih zastupnika i osoblja bila nadzirana u okviru programa TEMPORA čime je Ujedinjena Kraljevina prekršila obvezu poštovanja ljudskih prava, stoga daje upute Pravnoj službi da istraži može li Europski parlament pokrenuti pravni spor protiv vlade Ujedinjene Kraljevine, uključujući i pred Europskim sudom za ljudska prava;
3. poziva na trenutačni prekid pregovora s SAD-om o Transatlantskom trgovačkom i investicijskom partnerstvu (TTIP), poziva Komisiju da obustavi provedbu Sporazuma o slobodnoj trgovini i daljnje pregovore o njemu sa SAD-om sve dok o pitanju Parlament ne bude u potpunosti informiran, dok EU i SAD ne uspiju sklopiti Sporazum o zaštiti podataka te dok nisu dana učinkovita jamstava da je nezakoniti nadzor poduzeća u EU-u, europskih građana, institucija i diplomatskih predstavništva EU-a nisu prestao;
4. podsjeća na načelo pretpostavke nedužnosti, koja predstavlja temelj vladavine prava u demokratskim društvima, izražava snažno protivljenje sve većoj primjeni tzv. „preventivnog rada policije”, kojom se ukida pretpostavka nedužnosti i u skladu s kojom je svaki pojedinac potencijalni zločinac;
5. duboko je zabrinut zbog sve većeg broja politika usmjerenih na sigurnost kojima se ugrožavaju temeljna prava i slobode građana i stanovnika EU-a; izričito se protivi filozofiji kojom upravlja strah i prema kojoj će izravni rezultat više sigurnosti biti stvaranje područja slobode i pravde;
6. poziva vlasti SAD-a da osiguraju informacije partnerima u EU-u, na razini EU-a i država članica, o području djelovanja programa PRISM, postojanju sličnih programa te razini sudjelovanja država članica EU-a, također poziva države članice da otkriju svoja saznanja o trenutačnom provođenju takvih programa ili postupku njihova razvoja;
7. podsjeća na granice utvrđene sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava u vezi s nadzorom pojedinaca koji provodi država, tj. na činjenicu da zadiranje u temeljno pravo građana na privatnost mora biti temeljeno na načelu proporcionalnosti i nužnosti u demokratskim društvima, da se može provoditi samo u granicama zakona i da mora biti sastavni dio demokratskog i sudskog nadzora;
8. podsjeća na načelo proporcionalnosti ugrađeno u Konvenciju o kibernetičkom kriminalu, čiji su Sjedinjene Američke Države potpisnik i u čijem se članku 15. utvrđuje obveza poštovanja načela proporcionalnosti prilikom provedbe mjera usmjerenih na ostvarivanje kibernetičke sigurnosti;
9. ponovno potvrđuje pravo građana da budu svjesni postojanja prava i politika iz kojih proizlazi rizik ograničavanja njihovih temeljnih prava i sloboda te odgovornima za to smatraju one koji provede spomenuta prava i politike;
10. poziva Vijeće da ubrza svoj rad na Direktivi o zaštiti podataka, instrumentu koji je apsolutno neophodan kako bi se zajamčila vladavina prava te zaštitila prava građana na području provođenja zakona;
11. poziva suzakonodavce EU-a da primjene horizontalan pristup zakonodavnim prijedlozima o politikama provođenja zakona koje uključuju prikupljanje i zadržavanje osobnih podataka, a pogotovo prijedlozima koji se odnose na sporazum EU-a o evidenciji imena putnika i na Europol, umjesto primjene pojedinačnih pristupa kojim se riskira stvaranje za rad nepodesnog labirinta neusklađenih standarda i načela;
12. poziva na formaliziranje stava Parlamenta protiv usvajanja daljnjih mjera za provođenje zakona, koje se temelje na skupljanju i zadržavanju podataka sve dok ne postigne dogovor o Direktivi o zaštiti podataka;
13. u tom pogledu podsjeća na sporazum između EU-a i SAD-a o Programu za praćenje financiranja terorizma, kojim se, prema izvješćima o procjeni Zajedničkog nadzornog tijela Europola-a, omogućuje skupni prijenos osobnih podataka te ga stoga ustavni sudovi mogu opozvati na temelju ne ispunjavanja kriterija proporcionalnosti Europske konvencije o ljudskim pravima;
14. ističe da su poduzeća koja pružaju usluge građanima EU-a obavezna poštovati zakone EU-a, pogotovo njegove zakone o zaštiti podataka te se, kada je riječ o temeljnim pravima, protivi korporativnoj samoregulaciji;
15. žali zbog toga što je Komisija ispustila nekadašnji članak 42. iz verzije Uredbe o zaštiti podataka koja je izbila u javnost, poziva Komisiju da razjasni zašto je donijela takvu odluku, poziva Vijeće da slijedi pristup Parlamenta i ponovno umetne odredbu;
16. ističe da bi poduzeća u nadležnosti trećih zemalja koja pružaju usluge građanima i stanovnicima EU-a trebala spomenutim korisnicima pružiti jasno i raspoznatljivo upozorenje o mogućnosti da tijela provedbe zakona i obavještajne službe obrađuju osobne podatke po tajnim nalozima;
17. primjećuje inicijative internetskih poduzeća koja su se proaktivno angažirala u otkrivanju identiteta javnih tijela koja su zatražila i dobila pristup podacima korisnika, zagovara sva internetska poduzeća da bez odgađanja učine isto;
18. ističe potrebu za uspostavu postupaka kojima se zviždačima dopušta otkrivanje programa tajnog nadzora, a da pritom ne moraju strahovati od pravnih posljedica, poziva države članice da u koordinaciji s Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD) ponude politički azil Edward Snowdenu, koji je bio dovoljno hrabar da otkrije ovaj dalekosežno i sustavno kršenje temeljnih prava, kao i na brzu obradu njegova zahtjeva za azil;
19. poziva EU da s ogovarajućim tijelima iz SAD-a raspravi pitanje primjene zaštite podataka u bilateralnim odnosima i da u tom kontekstu osigura obostrano poštovanje temeljnih prava, prava na privatnost i zaštitu podataka; poziva Komisiju da koristi dostupne pregovaračke instrumente kako bi osigurala postizanje tog cilja;
20. kritizira sustavno zlouporabu pojma „nacionalne sigurnosti” u cilju ostvarivanja nacionalnih gospodarskih interesa ili političkih interesa vladajućih struktura, osuđuje upotrebu ovog nedefiniranog pojma kao izgovora za špijunažu građana i diplomata EU-a;
21. ističe potrebu za uspostavom europske verzije zajedničkog parlamentarnog i sudskog nadzora obavještajnih službi i istražnih odbora za obavještajne službe, koji već postoje u nekim državama članicama;
22. daje upute Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da provede temeljitu istragu o tom pitanju i da o njemu do kraja godine izvijesti na plenarnoj sjednici, temeljeći se pritom i na procjeni moguće uspostave odbora za nadzor i istrage na razini EU-a, kojim bi se ispitivala suradnja obavještajnih službi država članica i korištenje osobnih podataka građana EU-a;
23. nalaže svom Predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Vijeću Europe, parlamentima država članica, predsjedniku SAD-a, Kongresu i Senatu SAD-a te ministru SAD-a za domovinsku sigurnost i ministru pravosuđa.