Prijedlog rezolucije - B7-0363/2013Prijedlog rezolucije
B7-0363/2013

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o situaciji u Egiptu

2.7.2013 - (2013/2697(RSP))

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika

Willy Meyer, Marie-Christine Vergiat, Jacky Hénin, Paul Murphy, Marisa Matias u ime kluba GUE/NGL

Postupak : 2013/2697(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B7-0363/2013
Podneseni tekstovi :
B7-0363/2013
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B7‑0363/2013

Rezolucija Europskog parlamenta   o situaciji u Egiptu

(2013/2697(RSP))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Egiptu, posebno one od 16. veljače 2012.[1] i od 15. ožujka 2012.[2] te od 14. ožujka 2013.[3]

–   uzimajući u obzir svoju prethodnu Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o europskoj politici susjedskih odnosa i o Uniji za Mediteran[4],

–   uzimajući u obzir akcijski plan EU-a i Egipta iz 2007. i Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta koji je stupio na snagu 1. lipnja 2004.,

–   uzimajući obzir paket europske politike susjedskih odnosa koji je izrađen 2004., a posebno izvješće Komisije o napretku u njegovom provođenju od 20. ožujka 2013.,

–   uzimajući u obzir izjavu predsjednika Europskog parlamenta Martina Schultza od 5. lipnja 2013. o osuđujućim presudama za 43 djelatnika nevladinih organizacija u Egiptu,

–   uzimajući u obzir izjave Visoke predstavnice EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednice Catherine Ashton od 1. veljače 2012. o stalnim pritiscima na civilno društvo u Egiptu; uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Visoke predstavnice EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o novom zakonu o nevladinim organizacijama od 2. lipnja 2013.; uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 5. lipnja 2013. Visoke predstavnice EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i povjerenika Europske komisije za proširenje i politiku susjedskih odnosa Štefana Fülea o sudskim presudama protiv egipatskih nevladinih organizacija,

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 27. veljače 2012., 25. lipnja 2012., 19. studenog 2012. i 10. prosinca 2012. o Egiptu, zaključke od 31. siječnja 2013. o podršci EU-a održivoj promjeni društava u tranziciji, te od 8. veljače 2013. o Arapskom proljeću,

–   uzimajući u obzir izjavu predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya nakon njegovih sastanaka s egipatskim predsjednikom Muhamedom Mursijem 13. rujna 2012. i 13. siječnja 2013.,

–   uzimajući u obzir sjednice radne skupine EU-a od 13. i 14. studenog 2012. i njihove zaključke,

–   uzimajući u obzir memorandum Komisije „Reakcija EU-a na Arapsko proljeće: stanje stvari nakon dvije godine” od 8. veljače 2013.,

–   uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku upućenu Parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o „Realizaciji nove europske politike susjedskih odnosa” od 15. svibnja 2012.,

–   uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki-moona o Egiptu od 5. lipnja 2013.; uzimajući u obzir izjavu visoke predstavnice UN-a za ljudska prava Navi Pillay od 8. svibnja 2013.; uzimajući u obzir kratke obavijesti za tisak njezinog glasnogovornika o Egiptu od 7. lipnja 2013.,

–   uzimajući u obzir hitnu izjavu Euro-mediteranske mreže za ljudska prava (EMHRN) i Opservatorija za zaštitu branitelja ljudskih prava, zajednički program Međunarodne federacije za ljudska prava (FIDH) i Svjetske organizacije protiv mučenja (OMCT), od 5. lipnja 2013. o situaciji u Egiptu, a posebno o zabrinjavajućim ograničenjima i kriminalizaciji rada civilnog društva,

–   uzimajući u obzir izjavu 40 egipatskih udruga građanskog društva od 30. svibnja 2013.,

–   uzimajući u obzir egipatski ustav, a posebno njegov članka 51. u kojem se navodi da se udruge formiraju prijavljivanjem,

–   uzimajući u obzir Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima iz 1966., čiji je potpisnik Egipat,

–   uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–   uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da su 30. lipnja 2013. milijuni prosvjednika diljem zemlje tražili ostavku Muhameda Mursija u najvećim demonstracijama od revolucije iz 2011. kojom je svrgnut s položaja Hosni Mubarak; budući da je najmanje sedam ljudi poginulo, a stotine su ozlijeđene u cijeloj zemlji usprkos tome što su demonstracije u velikoj mjeri bile mirne;

B.  budući da je najmanje 16 ljudi ubijeno tijekom prosvjeda; budući da su protuvladini prosvjednici zauzeli sjedište Muslimanskog bratstva u Kairu, a šest ministara vlade dalo je ostavku tijekom masovnih prosvjeda protiv vlade Muslimanskog bratstva, što ukazuje na unutarnje slabosti Mursijeve vlade;

C. budući da je egipatska vojska najavila da će sukobljenim stranama dati 48 sati da riješe krizu ili će intervenirati ako predsjednik Mursi i njegovi protivnici ne poslušaju „volju naroda”, ukazujući na mogućnost vojnog udara u Egiptu;

D. budući da je oporbena stranka Nacionalni front spasa objavila tzv. Izjavu o revoluciji br. 1 u kojoj traži od prosvjednika u cijelom Egiptu da „nastave s mirnim okupljanjima na svim trgovima, ulicama i selima u zemlji dok posljednji pripadnik ovog diktatorskog režima ne padne”; budući da je ministar obrane upozorio da bi egipatska vojska mogla intervenirati ako se situacijom ne bude moglo više upravljati;

E.  budući da je Nacionalni front spasa među naprednim, liberalnim i sekularnim oporbenim skupinama koje su podržale peticiju koju je organizirao (pobunjenički) pokret Tamarod zahtijevajući nove izbore; budući da je oporba izjavila da je više od 22 milijuna ljudi potpisalo peticiju; budući da je Mursi izabran s 13 milijuna glasova;

F.  budući da prosvjednici i dalje zahtijevaju iste ciljeve poput onih u revoluciji od 25. siječnja, a koji se odnose na slobodu, ljudsko dostojanstvo i socijalnu pravdu; budući da zahtijevaju povećanje plaća koje bi se podudaralo s povećanjem cijena, stanovanja, zdravstvenu zaštitu, stvaranje radnih mjesta, povlačenje preinačenog ustava, stvaranje vlade nacionalnog spasa te prijevremene predsjedničke izbore;

G. budući da su prošle dvije godine otkada je Hosni Mubrak odstupio nakon masovnih demonstracija na trgu Tahrir i od pobuna diljem Egipta na kojima su se zahtijevale temeljne reforme političkog, ekonomskog i socijalnog sustava zemlje, uništavanje korupcije i potpuna sloboda, istinska demokracija, poštovanje ljudskih prava, bolji životnih uvjeti te sekularna država;

H. budući da je u studenom 2012. novoizabrani egipatski predsjednik Muhamed Mursi jednostrano odlučio sebi dati veći ovlasti, čime su njegove odluke izuzete iz sudske kontrole, a sudovima je zabranjeno raspustiti ustavotvornu skupštinu te gornji dom parlamenta; budući da se zbog te odluke oko 200 000 ljudi okupilo na trgu Tahrir zahtijevajući njegovu ostavku; budući da je ustavotvorna skupština požurila s dovršavanjem nacrta ustava, a Mursi je odredio 15. prosinca 2012. kao datum referenduma;

I.   budući da je u prosincu 2012. više od 100 000 prosvjednika krenulo na predsjedničku palaču tražeći otkazivanje referenduma i pisanje novog ustava; budući da su Egipćani u drugom krugu referenduma prihvatili ustav sa 63,8% glasova, a samo je 32,9% glasača sudjelovalo;

J.   budući da je u cijelom Egiptu 2012. bilo preko 3 400 prosvjeda protiv ekonomskih i socijalnih problema, a većina njih su bili štrajkovi i pasivni otpori; budući da je to gotovo pet puta više u odnosu na bilo koju godinu 21. stoljeća; budući da se više od dvije trećine tih prosvjeda dogodilo nakon inauguracije Mursija kao predsjednika 30. lipnja 2012.;

K. budući da su porasli tjelesni i pravni napadi na sindikalne aktiviste otkad je predsjednik Mursi izabran; budući da je u rujnu 2012. pet vođa sindikata u tvrtki Alexandria Port Containers Company osuđeno na trogodišnju kaznu zatvora zbog predvođenja štrajka 600 radnika u listopadu 2011.;

L.  budući da je u siječnju 2013. stotine tisuća ljudi prosvjedovalo protiv Mursija na trgu Tahrir i diljem zemlje; budući da su tijekom obilježavanja dvogodišnjice revolucije koja ja izbila 25. siječnja 2011. sigurnosne snage nepotrebno upotrijebile smrtonosnu silu tijekom vikenda sukoba s prosvjednicima, što je prouzročilo smrt najmanje 45 ljudi, a 1000 ih je nastradalo;

M. budući da je 7. svibnja 2013. Mursi rekonstruirao kabinet i doveo više ministara iz Muslimanskog bratstva; budući da bi te promjene mogle biti povezane s ciljem dovršavanja pregovora koji su zapeli duže vrijeme s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) da bi se osigurao zajam od 4,8 milijarde dolara;

N. budući da je Egipat mjesecima u političkoj i ekonomskog krizi; budući da i dalje postoje valovi prosvjeda protiv Mursija koji su se u više navrta pretvorili u smrtonosne sukobe i pobune; budući da predsjednik Mursi i Muslimanska braća preuzimaju istu ulogu kao i svrgnuti Hosni Mubarak i ne provode reforme, a istovremeno žele uvesti religiozniji, konzervativniji sustav;

O. budući da prosvjednici mjesecima prosvjeduju protiv Mursija; budući da su ljudi izašli na ulice da bi prosvjedovali s obzirom na to da se situacija u zemlji pod vodstvom Muslimanskog bratstva nije poboljšala, već pogoršala; budući da su inflacija i nezaposlenost porasle tijekom Mursijevog mandata kao egipatskog predsjednika; budući da vladina represija protiv prosvjednika podsjeća na represiju koju je vršio Mubarak; budući da prosvjednici prijavljuju mučenje, zlostavljanje, zatočenje, linčovanje i silovanja među egipatskim stanovništvom te žele da se odgovorni privedu sudu; budući da rastu frustracije zbog sporih reformi i stalnog zlostavljanja koje vrši policija i druge sigurnosne snage koje i dalje djeluju nekažnjeno; budući da je nekažnjavanje potaklo seksualno zlostavljanje i napade na žene u blizini trga Tahrir;

P.  budući da su novim ustavom, koji je sastavila Mursijeva stranka Muslimansko bratstvo, otvorena vrata vjerskoj državi te se ne jamči sloboda izražavanja jer je ozakonjena zapljena novina i zatvaranje novinara; budući da se ustavom onemogućuje slobodno obrazovanje, dopušta vjerska diskriminacija, smanjuju prava žena i djece te ne predviđa pravo na zdravlje i stanovanje niti prava radnika; budući da je tim ustavom predsjednik Mursi postavljen iznad zakona i dopuštena su vojna suđenja građana;

Q. budući da Vijeće Šura (gornji dom parlamenta) upravo sastavlja zakon kojim se ograničavaju štrajkovi i prosvjedi te budući da se taj zakon temelji na izrazito restriktivnom Zakonu 14. iz 1923., koji proizlazi iz britanske kolonijalne represije koja je uslijedila nakon pobune protiv britanske okupacije 1919.;

R.  budući da su nevladine organizacije u Egiptu sve izloženije represivnim zakonima zbog čega je njihovo djelovanje vrlo otežano, uključujući registraciju, financiranje i utvrđivanje činjenica; budući da je od Egipatske središnje banke zatraženo da prati sve bankovne prijenose nevladinih organizacija i budući da je deset ureda nevladinih organizacija koje primaju međunarodna financijska sredstva pretreseno i podvrgnuto istrazi, a zatim ih je Vrhovno vijeće oružanih snaga zabranilo, a 43 radnika su izvedena pred Kazneni sud Sjevernog Kaira koji ih je 4. lipnja 2013. proglasio krivima i osudio na od jednu do pet godina zatvora na temelju Zakona 84/2002, koji potječe iz razdoblja Mubaraka;

S.  budući da Egipat još uvijek pregovara o kreditu MMF-a od 4,8 milijardi USD, koji će podrazumijevati štednju u gospodarstvu; budući da bi te reforme u svrhu štednje povezane s nadzorom nad deficitom dovele do lošijih radnih, socijalnih i životnih uvjeta stanovništva Egipta;

1.  ponovo ističe svoju potporu zahtjevima egipatskog naroda za slobodu, ljudsko dostojanstvo, socijalnu pravdu, punu slobodu, pravu demokraciju, poštovanje ljudskih prava, bolje životne uvjete i sekularnu državu, posebno njihovim zahtjevima za povećanje plaća koje bi se podudaralo s povećanjem cijena, stanovanje, zdravlje, stvaranje radnih mjesta, povlačenje preinačenog ustava, stvaranje vlade nacionalnog spasa te prijevremene predsjedničke izbore;

2.  podržava zahtjeve egipatskog civilnog društva koje je ovaj vikend na prosvjedima tražilo nove izbore kako bi se oformila nova vlada koja bi započela ustavotvorni postupak za sastavljanje novog ustava;

3.  snažnog je uvjerenja da vođe i generali egipatske vojske neće omogućiti napredak podržavanjem legitimnih zahtjeva prosvjednika jer vođe vojske u Egiptu drže snažne gospodarske položaje i stoga predstavljaju drugačije gospodarske i političke interese od interesa radnika, siromašnih i mladih, koji zahtijevaju socijalnu pravdu i povećanje svog životnog standarda;

4.  izrazito je zabrinut zbog povećane represije i napada na sindikate i sindikalne aktiviste te zahtjeva ponovno zapošljavanje radnika koji su otpušteni zbog uključenosti u sindikalne aktivnosti;

5.  brani pravo radnika da osnivaju sindikate i da budu uključeni u sindikalne aktivnosti bez straha od represije;

6.  poziva na osnivanje nezavisnog i nepristranog istražnog odbora koji bi istražio kršenja ljudskih prava počinjenih tijekom Mursijevog predsjedništva i razdoblja Mubarakovog režima, uključujući slučajeve izvansudskih pogubljenja i svojevoljnih uhićenja te identificiranje odgovornih, uključujući Vrhovno vijeće oružanih snaga, i ako je potrebno, privođenje pravdi uz odštete za žrtve i njihove obitelji;

7.  snažno se suprotstavlja uvjetima koji se vežu uz kredit MFF-a jer bi doprinijeli pogoršanju životnih uvjeta radnika i najosjetljivijih pripadnika egipatskog društva;

8.  ustraje u tome da budućnost Egipta mora čvrsto počivati u rukama egipatskog naroda bez bilo kakvog vanjskog uplitanja; protiv je bilo kakvog vanjskog, imperijalističkog uplitanja; uvjeren je da ni intervencija egipatske vojske ni povratak starih dijelova Mubarakovog režima neće predstavljati napredak prema ispunjavanju legitimnih očekivanja egipatskog naroda;

9.  potiče egipatske vlasti da osiguraju da svaki zakon kojim bi se zamijenio zakon o nevladinim organizacijama bude u skladu s međunarodnim zakonima, da se njime poštuje pravo na slobodu izražavanja i slobodu udruživanja te da se temelji na transparentnom savjetovanju s organizacijama za ljudska prava i ostalim nevladinim organizacijama;

10. potiče egipatske vlasti da dokinu nekažnjivost te da poduzmu drastične korake kako bi okončali silovanja, seksualno uznemiravanje i sve oblike diskriminacije na osnovi spola;

11. ponavlja da se gospodarski, politički, socijalni, kulturni i svi drugi oblici odnosa između
EU-a i bilo koje države europske politike susjedskih odnosa moraju temeljiti na jednakom postupanju, neuplitanju, solidarnosti, dijalogu i poštovanju posebnih različitosti i karakteristika svake zemlje;

12. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Parlamentarnoj skupštini Unije za Mediteran, Afričkoj uniji te vladi i parlamentu Egipta.