Prijedlog rezolucije - B7-0378/2013Prijedlog rezolucije
B7-0378/2013

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e

4.9.2013 - (2013/2702(RSP))

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B7‑0215/2013 i B7‑0216/2013
u skladu s člankom 115. stavkom 5. Poslovnika

Rebecca Harms, Daniel Cohn-Bendit, Hélène Flautre u ime kluba Verts/ALE

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B7-0378/2013

Postupak : 2013/2702(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B7-0378/2013
Podneseni tekstovi :
B7-0378/2013
Doneseni tekstovi :

B7‑0378/2013

Rezolucija Europskog parlamenta   o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e

(2013/2702(RSP))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir odluku Europskog suda za ljudska prava od 13. prosinca 2012. kojom se bivša jugoslavenska Republika Makedonija osuđuje za „iznimno ozbiljno” kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima (članci 3., 5., 8. i 13.) za vrijeme izvanrednog izručenja Khaleda El-Masrija,

–   uzimajući u obzir sljedeće neriješene slučajeve koji se nalaze na Europskom sudu za ljudska prava; al-Nashiri protiv Poljske, Abu Zubaydah protiv Litve i Abu Zubaydah protiv Poljske te Nasr i Ghali protiv Italije; uzimajući u obzir prijavu koju je g. al-Nashiri uložio protiv Rumunjske u kolovozu 2012. i prijavu koju su u prosincu 2012. uložili Institut za praćenje ljudskih prava (HRMI) i Pravna inicijativa Otvorenog društva protiv Litve zbog kršenja njihovog prava na informacije i prava na učinkovito pravno sredstvo;

–   uzimajući u obzir odluku talijanskog Vrhovnog suda od rujna 2012. o potvrdi presude 23 američkih državljana u slučaju otmice Abu Omara iz 2003., uključujući i presudu bivšeg načelnika ureda CIA-e u Milanu Roberta Seldona Ladyja koji je osuđen na devet godina zatvora;

–   uzimajući u obzir odluku milanskog Žalbenog suda od veljače 2013. kojom se trojicu ostalih agenata CIA-e[1] za koje se prethodno smatralo da imaju diplomatski imunitet osuđuje na zatvorsku kaznu od šest do sedam godina; uzimajući u obzir odluku istog suda kojom se Nicolu Pollarija, bivšeg čelnika talijanske Vojne obavještajne i sigurnosne službe (SISMI), osuđuje na zatvorsku kaznu u trajanju od deset godina, bivšeg zamjenika čelnika SISMI-a Marca Mancinija u trajanju od devet godina i trojicu agenata SISMI-a u trajanju od šest godina za svakog;

–   uzimajući u obzir odluku talijanskog predsjednika Napolitana od 5. travnja 2013. o pomilovanju američkog pukovnika Josepha Romana koji je u Italiji osuđen za svoju odgovornost u slučaju otmice Abu Omara u toj državi; uzimajući u obzir pismo koje su u srpnju 2013. izvjestitelji uputili predsjedniku Napolitanu u kojem se traži objašnjenje,

–   uzimajući u obzir Rezoluciju od 11. rujna 2012. o „navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e: praćenje izvješća Odbora TDIP Europskog parlamenta (2012/2033(INI))”[2],

–   uzimajući u obzir dokumente koje je Komisija proslijedila izvjestitelju, uključujući pisma koja se ne odnose ni na jednu određenu državu poslana u ožujku 2013. svim državama članicama od kojih je samo nekolicina odgovorila (Finska, Mađarska, Španjolska i Litva),

–   uzimajući u obzir rezolucije o Guantanamu od kojih je najnovija ona od 23. svibnja 2013. naslova „Guantanamo: štrajk glađu zatvorenika”[3],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2012. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2010. − 2011.)[4],

–   uzimajući u obzir pisma koja je u studenom 2012. izvjestitelj poslao rumunjskim, poljskim i litavskim tužiteljima te rumunjskim, poljskim i litavskim čelnicima država u kojima naglašava preporuke za pojedine zemlje iz Rezolucije Parlamenta na koja ni jedna od tih država članica nije odgovorila,

–   uzimajući u obzir podatke o letu koje je za razdoblje do rujna 2012. dostavila Europska organizacija za sigurnost zračne plovidbe (EUROCONTROL),

–   uzimajući u obzir zahtjev koji je izvjestitelj u travnju 2013. uputio Agenciji za sigurnost zračne plovidbe u Africi i Madagaskaru (ASECNA) za suradnjom na objavi podataka o letu te pozitivan odgovor koji je primljen u lipnju 2013.;

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća o temeljnim pravima i vladavini prava te o Izvješću Komisije iz 2012. o primjeni Povelje o temeljnim pravima Europske unije (Luksemburg, 6. − 7. lipnja 2013.),

–   uzimajući u obzir Stockholmski program Europskog vijeća – Otvorena i sigurna Europa u službi i zaštiti građana,

–   uzimajući u obzir uvodnu izjavu Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Navi Pillayja na 23. sjednici Vijeća za ljudska prava (Ženeva, svibanj 2013.) u kojoj je citirao prethodno spomenutu Rezoluciju Parlamenta od 11. rujna 2012. te zatražio provođenje „uvjerljivih i nezavisnih istraga” koje su „ključan prvi korak prema odgovornosti” i „[pozvao] države da to bude njihov prioritet”,

–   uzimajući u obzir godišnje izvješće iz 2013.[5] posebnog izvjestitelja UN-a za promoviranje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma Bena Emmersona u kojem je pohvalio rad Parlamenta i podržao neke prijedloge iz prethodno spomenute Rezolucije od 11. rujna 2012.,

–   uzimajući u obzir brojna medijska izvješća i rad istraživačkog novinarstva na ovoj temi, posebno, ali ne samo, istraživački rad objavljen na rumunjskom televizijskom kanalu Antena 1 u travnju 2013.,

–   uzimajući u obzir istraživanja i istrage međunarodnog centra Interights, organizacije Redress i Reprive i izvješća nastala nakon usvajanja rezolucije Parlamenta koja su sastavili nezavisni istraživači, organizacije civilnog društva i državne i međunarodne nevladine organizacije, osobito izvješće Pravne inicijative Otvorenog društva naziva „Globaliziranje mučenja: tajno pritvaranje od strane CIA-e i izvanredno izručenje” (veljača 2013.), nezavisnu, dvostranačku studiju provedenu u SAD-u od strane radne skupine ustavnog projekta o postupanju pritvorenika (travanj 2013.), bazu podataka o letovima izručenja koja je objavljena na britanskoj akademskoj internetskoj stranici Rendition project (svibanj 2013.), izvješće organizacije Amnesty International „Otkrivanje istine: uloga Poljske u tajnom pritvaranju” (lipanj 2013.) te pismo koje je organizacija Human Rights Watch uputila litavskim nadležnim tijelima (lipanj 2013.),

–   uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji   o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e  (O-000079 – B7‑0215/2013 i O-000080/2013 – B7‑0216/2013),

–   uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da je Parlament osudio programe izručenja i tajnog pritvora CIA-e pod vodstvom SAD-a koji uključuju višestruko kršenje ljudskih prava te nezakonito i proizvoljno pritvaranje, mučenje i drugo loše postupanje, kršenje načela zabrane vraćanja i prisilni nestanak uz korištenje europskog zračnog prostora i teritorija od strane CIA-e; budući da je Parlament u više navrata zahtijevao potpune istrage o suradnji nacionalnih vlada i agencija na programima CIA-e;

B.  budući da se Parlament obvezao nastaviti s ispunjenjem mandata koji mu je povjerio Privremeni odbor u skladu s člancima 2., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji te od svojih relevantnih odbora traži da se o tom pitanju očituju Parlamentu na plenarnoj sjednici godinu dana nakon usvajanja prethodno spomenute Rezolucije od 11. rujna 2012. jer smatra da je ključno procijeniti u kojoj su mjeri prijedlozi koje je usvojio Parlament primijenjeni;

C. budući da je odgovornost za izručenja neophodna za učinkovitu zaštitu i promociju ljudskih prava u vanjskoj i unutarnjoj politici EU-a te za osiguranje legitimne i učinkovite sigurnosne politike temeljene na vladavini prava; budući da su institucije EU-a nedavno sudjelovale u raspravi na koji način EU može bolje zaštititi i promovirati temeljna prava i vladavinu prava;

D. budući da nije bilo značajnih odgovora Vijeća ili Komisije na prijedloge Parlamenta;

E.  budući da su litavske vlasti ponovile svoju namjeru da u slučaju novih saznanja ponovno pokrenu kaznenu istragu o litavskom sudjelovanju u programu CIA-e, ali to još uvijek nisu učinile; budući da su u svojim zapažanjima Europskog suda za ljudska prava u slučaju Abu Zubaydaha litavske vlasti pokazale kritične nedostatke u svojim istragama te da nisu u stanju shvatiti značenje novih informacija; budući da Litva predsjeda Vijećem Europske unije u drugoj polovici 2013.;

F.  budući da je temeljiti istraživački rad objavljen na televizijskom kanalu Antena 1 u travnju 2013. pokazao dodatne naznake o središnjoj ulozi Rumunjske u zatvorskoj mreži; budući da je bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Ioan Talpeş izjavio da je Rumunjska pružila logističku podršku CIA-i; budući da je bivši zastupnik rumunjskog Senata priznao nedostatke prijašnje parlamentarne istrage te pozvao tužitelje da pokrenu sudske postupke;

G. budući da je 11. lipnja 2013. poljskim tužiteljima upućen zahtjev za službenim priznanjem kojim bi treći čovjek, Walid Mohammed Bin Attasha iz Jemena, bio priznat kao žrtva nakon što je nezakonito uhićen u Pakistanu 2003., zadržan u tajnom poljskom zatvoru u razdoblju od lipnja do rujna 2003. te se sada nalazi u Guantanamu; budući da su poljski tužitelji svoju petogodišnju kaznenu istragu produžili do listopada 2013.;

H. budući da britanske vlasti i dalje odgađaju postupke u slučaju Libijca Abdela Hakima Belhadja koji je bio podvrgnut mučenju u Libiji od strane CIA-e uz britansku pomoć te su izrazile namjeru da se slučaj sasluša u okviru novih tajnih postupaka;

I.   budući da je u prosincu 2012. Italija izdala međunarodni uhidbeni nalog za Roberta Seldona Ladyja koji je uhićen u Panami u srpnju 2013.; budući da Panama nije prihvatila naknadni zahtjev za izručenjem koji je podnijela Italija te budući da je Robert Seldon Lady u srpnju 2013. vraćen u SAD; budući da je talijanski predsjednik Napolitano 5. travnja 2013. odlučio pomilovati američkog pukovnika Josepha Romana koji je na talijanskom sudu osuđen za svoju odgovornost u otmici Abu Omara u Italiji;

J.   budući da je u studenom 2012. finski Parlamentarni ombudsman inicirao istragu o upotrebi finskog teritorija, zračnog prostora i sustava evidentiranja letova u programu izručenja CIA-e, uputio detaljne pismene zahtjeve za informacijama15 država članica te od litavskih vlasti zatražio detaljne informacije o povezanim letovima;

K. budući da istraga koju je do svibnja 2012. provela Danska s obzirom na svoje nedovoljne ovlasti i ograničeni raspon ne spada u nezavisne, nepristrane, temeljite i učinkovite istrage prema zahtjevima međunarodnog prava i standardima o ljudskim pravima;

L.  budući da je samo devet država odgovorilo na popratna pisma koja je tijelo Posebnih postupaka UN-a uputilo, između ostalog, nekim državama članicama EU-a u kojima nakon zajedničke studije UN-a o globalnim postupcima tajnog pritvora u kontekstu borbe protiv terorizma[6]zahtijeva dodatne informacije;

M. budući da je američki predsjednik Obama unatoč otporu u Kongresu SAD-a ponovio svoju namjeru da zatvori Guantanamo, objavivši 23. svibnja 2013. da će ponovno započeti postupak otpuštanja zatvorenika te da će ukinuti moratorij na otpuštanje jemenskih zatvorenika za koje se smatra da su sigurni za povratak u tu državu; budući da američke vlasti moraju poštovati svoje međunarodne obveze i pokrenuti kazneni postupak protiv Roberta Seldona Ladyja;

1.  Duboko žali što preporuke navedene u spomenutoj Rezoluciji od 11. rujna 2012. nisu naišle na odaziv, posebice Vijeća, Komisije, vlada država članica, država kandidatkinja i pridruženih država, NATO-a i nadležnih tijela Sjedinjenih Američkih Država, osobito u kontekstu ozbiljnih kršenja temeljnih ljudskih prava nanesenih žrtvama programa CIA-e;

2.  Smatra da je praksa nekažnjavanja u kontekstu programa CIA-e omogućila nastavak kršenja temeljnih prava u protuterorističkoj politici EU-a i SAD-a, što potvrđuje masovna špijunaža u okviru programa nadzora američke Nacionalne agencije za sigurnost i aktivnosti nadzornih tijela u raznim državama članicama, koje Parlament trenutno ispituje;

Proces utvrđivanja odgovornosti u državama članicama

3.  ponavlja svoj poziv onim državama članicama koje nisu ispunile svoju pozitivnu obvezu provedbe neovisnih i učinkovitih istraga kršenja ljudskih prava, uzimajući u obzir sve nove otkrivene dokaze, te objavljivanja potrebnih informacija o svim sumnjivim zrakoplovima povezanim sa CIA-om i njihovim teritorijem; posebno poziva države članice da istraže jesu li vođene operacije u kojima su osobe u okviru programa CIA-e u tajnosti držane u prostorima na njihovu teritoriju; poziva dotične države članice da odgovore na pisma koja su primili od Posebnih postupaka UN-a;

4.  potiče Litvu, koja trenutno predsjeda Vijećem Europske unije te stoga može služiti kao primjer, da ponovo pokrene kaznenu istragu CIA-inih tajnih pritvora i ozbiljno istraži sve otkrivene činjenične dokaze, osobito one o slučaju Europskog suda za ljudska prava Abu Zubaydah protiv Litve; traži od Litve da dopusti voditeljima istrage da temeljito ispitaju zrakoplovnu mrežu izručenja i stupe u kontakt s osobama za koje je poznato u javnosti da su organizirale letove u pitanju ili sudjelovale u njima; traži od litvanskih nadležnih tijela da provedu forenzičko istraživanje mjesta pritvora i analizu zapisa telefonskih poziva; potiče ih da u potpunosti surađuju s Europskim sudom za ljudska prava u slučajevima Abu Zubaydah protiv Litve i Institut za praćenje ljudskih prava protiv Litve; poziva Litvu, u kontekstu ponovnog pokretanja kaznene istrage, da razmotri prijave drugih potencijalnih žrtava za sudjelovanje u istrazi; poziva Litvu da u cijelosti ispuni zahtjeve za informacije drugih država članica EU-a, osobito zahtjev finskog ombudsmana za informacije o letu ili letovima koji bi mogli povezivati Finsku i Litvu na mogućoj ruti izručenja;

5.  potiče rumunjska nadležna tijela da pronađu sve dokumente parlamentarne istrage koji nedostaju i brzo pokrenu neovisnu, nepristranu, temeljitu i učinkovitu istragu; žali zbog njihove nepopustljivosti i šutnje u pogledu toga, što nije u skladu s njihovim obvezama;

6.  traži od Poljske da nastavi svoju istragu uz veću transparentnost, posebice nudeći dokaze konkretnog razvoja istrage, dopuštajući zastupnicima žrtava da učinkovito zastupaju svoje klijente i dajući im pravo pristupa svim relevantnim tajnim dokumentima te djelovanja u skladu s dokumentima koji su prikupljeni; poziva poljska nadležna tijela da pokrenu kazneni postupak protiv svih upletenih državnih sudionika; potiče poljskog glavnog tužitelja da hitno preispita prijavu koju je uložio Walid Bin Attash te donese odluku; poziva Poljsku da u potpunosti surađuje s Europskim sudom za ljudska prava u pogledu slučajeva Al-Nashiri protiv Poljske i Abu Zubaydah protiv Poljske;

7.  poziva britanska nadležna tijela da doprinose provedbi kaznenih istraga koje su u tijeku i da omoguće potpuno transparentan nastavak postupaka koji se vode, a ne u tajnosti, kako bi se okončale istrage o izručenju stranih državljana u inozemstvo; traži od britanskih nadležnih tijela da pokrenu istragu u skladu s ljudskim pravima o izručenju i mučenju pritvorenika u inozemstvu te lošem postupanju prema njima;

8.  žali zbog odluke talijanskog predsjednika Napolitana da pomiluje američkog pukovnika Josepha Romana koji je doprinio stvaranju opće klime nekažnjavanja osoba upletenih u programe izručenja i tajnog pritvaranja pod vodstvom SAD-a; potiče talijanska nadležna tijela da nastave svoje napore za zadovoljenje pravde u slučajevima CIA-inih kršenja ljudskih prava na talijanskom teritoriju, inzistirajući na izručenju Roberta Seldona Ladyja i zahtijevajući izručenje ostala 22 državljanina SAD-a osuđena u Italiji;

9.  potiče finski ombudsman da provede svoju istragu transparentno i odgovorno, i, u tu svrhu, potiče sva nadležna tijela da u potpunosti surađuju; traži od Finske da slijedi sve tragove koji upućuju na finske državne sudionike u programu izručenja;

Odgovor institucija EU-a

10. duboko je razočaran odbijanjem Komisije da sadržajno odgovori na preporuke Parlamenta, i smatra da su pisma koja je Komisija poslala državama članicama nedovoljna za poticanje odgovornosti s obzirom na njihov generički karakter;

11. ponavlja svoje posebne preporuke Komisiji:

–   da istraži jesu li odredbe EU-a prekršene suradnjom s programom CIA-e, osobito glede odredbi o azilu i pravosudnoj suradnji,

–   da potakne i podrži uzajamnu pravnu pomoć i pravosudnu suradnju među istražnim tijelima u skladu s ljudskim pravima te suradnju među pravnicima koji su uključeni u rad na utvrđivanju odgovornosti u državama članicama,

–   da usvoji okvir za praćenje i podršku nacionalnih procesa utvrđivanja odgovornosti, uključujući zahtjeve za izvješćivanje u pogledu država članica,

–   da usvoji mjere usmjerene na jačanje sposobnosti EU-a za pravno djelovanje protiv kršenja ljudskih prava na razini EU-a i njihovo sprječavanje te osigura jačanje uloge Parlamenta u tom pogledu,

–   da iznese prijedloge za razvoj mjera za demokratski nadzor prekograničnih obavještajnih aktivnosti u kontekstu protuterorističkih politika EU-a;

12. potiče litvanska nadležna tijela da iskoriste priliku predsjedanja Litve Vijećem Europske unije kako bi osigurala potpunu provedbu preporuka navedenih u izvješću Parlamenta i stavila to pitanje na dnevni red Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove (PUP) prije kraja litvanskog predsjedanja;

13. ponavlja svoje posebne preporuke Vijeću:

–   da se ispriča zbog kršenja načela odane suradnje među institucijama Unije, ugrađenog u Ugovore, pri neprimjerenom pokušaju da uvjeri Parlament da prihvati namjerno skraćene verzije zapisnika sa sastanaka Vijeća za međunarodno javno pravo (COJUR) i Vijeća za transatlantske odnose (COTRA) s višim dužnosnicima SAD-a,

–   da objavi izjavu u kojoj potvrđuje sudjelovanje država članica u programu CIA-e i poteškoće s kojima su se države članice suočile u kontekstu istraga,

–   da u potpunosti podrži postupke utvrđivanja istine i odgovornosti u državama članicama službenim iznošenjem tog pitanja na sjednicama PUP-a, davanjem svih informacija, pružanjem pomoći u istragama te, osobito, odobravanjem zahtjeva za pristup dokumentima,

–   da održi saslušanja s relevantnim službama EU-a za sigurnost kako bi im razjasnilo pitanje uključenosti država članica u program CIA-e i odgovor EU-a,

–   da predloži zaštitne mjere kojima bi zajamčilo poštovanje ljudskih prava pri razmjeni obavještajnih podataka i strogu podjelu uloga na obavještajne aktivnosti i aktivnosti kaznenog progona kako se obavještajnim agencijama ne bi dopustilo da preuzmu ovlasti za uhićenje i pritvaranje,

14. poziva Vijeće i Komisiju da uključe u svoje višegodišnje programe koji slijede Stockholmski program posebne mjere kojima će osigurati vladavinu prava i utvrđivanje odgovornosti za kršenja temeljnih prava, osobito onih za koja su odgovorne obavještajne službe i represivna tijela; poziva Komisiju da stavi pitanje odgovornosti na dnevni red konferencije „Assises de la Justiceˮ koja će se održati u studenom 2013.;

15. podsjeća da je vrlo važno, kako bi se osigurala vjerodostojnost Parlamenta, bitno povećati njegova prava na istragu kršenja temeljnih prava u EU-u, što podrazumijeva i punu ovlast za saslušanje upletenih osoba pod prisegom, uključujući ministre vlada[7];

16. traži od Europske organizacije za sigurnost zračnog prometa (Eurocontrol) da prepozna, kao i američka Savezna uprava za civilno zrakoplovstvo, da se podaci o letovima ne mogu ni u kojem slučaju smatrati povjerljivima te da otkrije takve potrebne podatke radi ostvarivanja učinkovite istrage;

17. Očekuje da istraga Parlamenta o programu nadzora i nadzornim tijelima američke Savezne uprave za civilno zrakoplovstvo u različitim državama članicama ponudi mjere za učinkovit demokratski parlamentarni nadzor obavještajnih službi;

18. žali što države članice EU-a nisu postigle napredak u pristupanju Konvenciji UN-a o prisilnom nestanku, uz izuzetak Litve koja ju je ratificirala u kolovozu 2013.; poziva 21 državu članicu koje još nisu ratificirale tu konvenciju da to hitno naprave;

19. poziva Belgiju, Finsku, Grčku, Irsku, Latviju, Litvu i Slovačku da što prije ratificiraju Fakultativni protokol uz Konvenciju UN-a protiv mučenja (OPCAT); žali zbog ograničene potpore Posebnom fondu OPCAT-a kojim upravlja UN, i poziva države članice EU-a i Komisiju da podrže rad Posebnog fonda bitnim dobrovoljnim doprinosima; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (EEAS) i Komisiju da pojačaju svoje napore za olakšavanje uspostave i funkcioniranja nacionalnih preventivnih mehanizama OPCAT-a u trećim zemljama;

20. poziva EU da pažljivo preispita napredak bivše jugoslavenske Republike Makedonije u provedbi odluke Europskog suda za ljudska prava u slučaju El-Masri protiv Makedonije, koji je Vijeće ministara podvrgnulo pojačanom postupku u kontekstu zahtjeva bivše jugoslavenske Republike Makedonije za pristupanje EU-u; potiče nadležna tijela bivše jugoslavenske Republike Makedonije da pokrenu kaznenu istragu o suučesništvu državnih sudionika u slučaju El-Masri i počinitelje pozovu na odgovornost;

21. poziva vladu SAD-a da surađuje s državama članicama EU-a u svim njihovim zahtjevima za informacije ili izručenja u vezi s programom CIA-e; potiče je da prestane izdavati stroge zaštitne naredbe koje sprječavaju odvjetnike zatvorenika baze Guantánamo Bay da objavljuju informacije u vezi s detaljima njihova tajnog pritvaranja u Europi; potiče je da izvrši svoj plan hitnog zatvaranja zatvora Guantánamo Bay;

22. traži od država članica da prihvate puštene zatvorenike Guantánama; traži od EU-a da ponovo pokrene zajedničke inicijative iz 2009. osiguravajući okvir za naseljavanje zatvorenika Guantánama u državama članicama EU-a te da sudjeluje u dijalogu o konkretnim planovima za suradnju s novim američkim posebnim izaslanikom za transfere zatvorenika iz Guantánama, Cliffordom Sloanom;

23. poziva Agenciju za sigurnost zračnog prometa u Africi i na Madagaskaru da hitno započne suradnju s Parlamentom pružajući tražene informacije o letovima;

24. poziva sljedeći Parlament (2014‒2019) da nastavi izvršavati mandat koji mu je dao Privremeni odbor i tako osigura da se slijede njegove preporuke, da prouči nove dokaze koji se pojave te iskoristi i poboljša svoja prava na istragu;

25. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.